“Potencijalne posljedice bi bile zastrašujuće”

Redoviti Bilderberg sudionik i urednik poznatih novina Financial Times Martin Wolf tvrdi da “globalna super elita” mora zaustaviti Donald Trump od osvajanja izbora.

Prema New Republic profilu, Wolf je “nevjerojatno dobro povezan u elitnim krugovima za koje piše” i među svojim bliskim prijateljima broji mnoge utjecajne središnje bankare.

U uvodniku pod naslovom Ekonomski gubitnici u ratu protiv elita, Wolf piše da su ekonomski “gubitnici” odbacili “elitu koja dominira ekonomskim i kulturnim sferama njihovih zemalja” i da su “moguće zastrašujuće posljedice” zbog toga.

Tvrdeći da je “možda već prekasno”, da se zaustavi val populizma kojeg Trump predvodi, Wolf primjećuje da je elita postala “odvojena od domaćih sluga i problema, tvoreći mjesto globalnoj super-eliti.”

Posljedice toga su takve da su obični Amerikanaci “otuđeni” i “zlostavljani” razdorom zbog velike imigracije koji koristi samo velikim korporacijama koju vodi elita “nesposobnih grabežljivaca.”, kaže Wolf.

“Nativni populisti ne smiju pobijediti. Znamo tu priču: ona završava vrlo loše. U slučaju SAD, ishod bi imao ozbiljnu globalnu nesigurnost.”, kaže ovaj član Bilderberg skupine.

“Amerika je osnivač i ostaje jamac našeg globalnog liberalnog poretka. Svijet očajnički treba dobro informirano američko vodstvo koje Donald Trump ne može dati.”

“Rezultati njegove pobjede mogu biti katastrofalni”, piše Wolf.

Kao što smo izvijestili jučer, Davosov marketinški stručnjak u namjeri sprječavanja da Trump osvoji Bijelu kuću, ugledni CEO Martin Sorrell je izjavio: “Nije važno koga su republikanci stavili … Hillary će pobijediti.”

Financial Times su novine globalne eilite koja je zastupljena na Bilderberg konferencijama s nekoliko drugih osoba, uključujući i Gideon Rachmana, koji je u 2008. godini gurao naziv “svjetske vlade”.

U novije vrijeme, FT je objavio anonimni uvodnik koja je pozivao na ukidanje novca kako bi dao središnjim bankama i vladama više snage.
 
(preveo:NSP)

Ono što ga povezuje s Tihomirom Oreškovićem je loš materinji jezik, farmacija, Nizozemska, Sjeverna Amerika, korporatizam, menadžerstvo… Na ovim prostorima se nikada ništa ne mijenja

Srpski biznismen međunarodnog ugleda, farmaceut, vlasnik tvrtke ‘ICN Galenika’, prvi premijer ‘Savezne Republike Jugoslavije’… Sve je to dio CV-a Milana Panića koji nevjerojatno podsjeća na današnju situaciju u Hrvatskoj.

Poziv ‘otadžbine’ i CIA-nog ‘potrčka’ Dobrice Ćosića

SRJ ili nominalno Srbija i Crna Gora usred oružane agresije na Hrvatsku i BIH bila je izolirana zemlja razbijena unutarnjim mafijaškim obračunima i političkim ubojstvima. Odluka o demokratizaciji došla je vrlo brzo kao pokušaj ‘slizavanja’ sa Zapadom, a prva odluka bila je formiranje ‘paravan’ Vlade – za tako što je ‘caru’ Slobodanu Miloševiću trebala osoba koja ne poznaje stanje u državi, a mogla bi poslužiti kao ‘marioneta’.

Milan Panić je pravi primjer ‘Američkog sna’ jer je iz srpske kaldrme i sirotinje prvo ušao u partizane, a kasnije je kao biciklist pobjegao u Nizozemsku. Nešto kasnije odlazi na američki Zapad tražeći sreću, osniva ICN Pharmaceuticals i trži stotine milijuna dolara čistog profita. Poput pravog naivca, ‘domovina’ ga zove u svoje skute i na poziv CIA-inog ratnog podrivača i kasnijeg člana kontroverznog Soroševog ‘Otpora’ Dobrice Ćosića dolazi ‘suzbiti Miloševićevu supremaciju’. Američke tajne službe ga zapravo koriste kao ‘žrtveno janje’.

Premijer s povlaštenim cijenama srpskih tvrtki

No kako to obično biva u tehnokratskom korporatizmu – on paralelno s izvršnom funkcijom obavlja i ‘zavjereničke poslove’. Po povlaštenoj cijeni kupuje srpskog farmaceutskog giganta ‘Galeniku’, a na premijerskoj funkciji izdržao je svega pet mjeseci te 1992. godine. Zašto?

Službena verzija je da je želio završiti agresije na Hrvatsku i BIH što je i pokazao na londonskim pregovorima gdje je dogovorio sporazum o razmjeni zarobljenika. Jasno je da je takva ideja samo dodatno radikalizirala, a kako je sve bilo jednostavno za predvidjeti – mnogi sumnjaju da je CIA namjerno odigrala ovaj naoko ‘humanistički’ scenarij.

Kovanica njegovog političkog mecene Ćosića ‘U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina’ pokazala se vrlo preciznom. Naime, Panić ulazi u utrku za predsjednika na prosinačkim izborima iste godine i osvaja nevjerojatnih 32% glasova. Usporedbe radi, Kapetan Dragan na istim izborima osvaja tek 1.86% unatoč gotovo stripovskoj popularnosti. Možemo vrlo lako rezimirati – Milošević je bio srpski nacionalist,

Ćosić je bio lažni domoljub, a Panić je bio Rockefellerov korporatist. Kasnije se hvalio sudjelovanjem u kreaciji Daytona i spajanjem Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića – koje je smatrao ‘kriminalcima’. Sebe smatra ‘humanistom i karizmatičnim filantropom’ i ne vidi probleme u vlastitim sukobima interesa.

Zajednička veza – Rockefeller

Ono što ga povezuje s Tihomirom Oreškovićem je loš materinji jezik, farmacija, Nizozemska, Sjeverna Amerika, korporatizam, menadžerstvo… Razlika je u tome što je Orešković rukovodeći čovjek tuđih tvrtki dok je Panić vlastitu od nule uzdigao na poslovni pijedestal. Isto tako, naš mandatar izabran je od strane vlasti dok je Srbin došao od strane ‘infiltrirane oporbe’, te je kasnije bio ‘ikona’ oporbe.

Obojicu su zapravo najvjerojatnije pogurali strani elementi – Panića CIA i Rockefeller, Oreškovića Trilateralna komisija. I Rockefeller. Temeljna razlika je i u djelovanju.

Panić je oduvijek igrao kartom ‘disidenta’, domoljuba čiji bi prirodni saveznik trebala biti Amerika i demokratskog korporatista. Oreškovićevo djelovanje vezano je izričito uz poslovanje njegovih tvrtki, bez vidno izraženog nacionalnog naboja.

‘Država je na cijeni lijekova oštetila moje farmaceute za 200 milijuna kuna’ svojedobno je Tevin direktor optuživao Hrvatsku u Večernjem, a vidjet ćemo hoće li poput srpskog kolege i sam prionuti na klasičnu boljku tehnokracije i tehnomenadžerije – sukob interesa i lobiranje za interesne sfere.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Europska unija bi uskoro mogla pretvoriti u čisto birokratsku fantomsku strukturu. Članak s takvim predviđanjima izašao je u britanskom listu Financial Times. Prema mišljenju autoru ovog teksta Wolfganga Minhaua, trenutno stanje u EU se može okarakterizirati ne samo kao krizno, već kao katastrofalno

“Krize dolaze i prolaze. Možda je to točno, ali onda se zapitajte – zašto je period od 50-ih do kraja 90-ih bio za EU stabilniji, nego što je to posednja desetljeća? “- Postavlja pitanje Minhala.

Glavni razlozi skorog raspada Europske unije, kako piše ovaj list, svode se na pretjerano brzo širenje unije. Za posljednjih 10 godina, 15 starih članica EU pridružilo se 13 novih, i EU to jednostavno ne može izdržati.

Istovremeno se u članku daje ocjene, zašto se ranije “sveeuropska obitelj” uspješnije razvijala. Ispostavlja se, da je jedini razlog u tome što je u prethodnim desetljećima rizike vanjske politike EU na sebe preuzimao Sjeverno-atlantski savez, a sada Bruxelles sam pokušava kreirati vanjsku politiku, ali to sadašnjoj eliti EU očito ne uspijeva.

Kako zaključuje Minhala, u budućnosti, EU očekuju sve veće krize, i zemlje će postupno početi razmišljati o izlasku iz unije …

U oči pada činjenica da je članak sa negativnim prognozama objavljen u britanskim novinama. Iznenađujuće, ali snažna i uspješna Velika Britanija je prva počela ozbiljno pričati o izlasku iz EU.

Pažnju privlači i to što su je djelovanje Velike Britanije, povezano s “europskim domom”, poklopilo s početkom masovne migracije s Bliskog istoka i Afrike.

Okolnosti “nove seobe naroda” ukazuju na to da je ovaj proces svjesno konstruiran od strane Sjedinjenih Država. A činjenica da je London vjerni saveznik Washingtona, poznata je svima.

Međutim, pored geopolitičkih interesa pojedinih zemalja u ovu situaciju mogu biti uključeni i interesi međunarodnih financijskih organizacija.

Danas London postaje najveći svjetski centar za transakcije s kineskim juanom, najveća platforma će postati indeksi u Hong Kongu, a glavni operatori – Rothschildov financijski konglomerat HSBC i najstariji financijski kongolomerat Starog svijeta Barclays. I sasvim je moguće da se Velika Britanija odlučila preorijentirati na suradnju s Kinom. Stoga ne treba čuditi što je lider NRK Xi Jinping nedavno proveo pet dana u posjeti Londonu, pa se čak i sastao s kraljicom.

Vrijedi spomenuti i projekt za koji aktivno lobira Washington – Transatlantsko partnerstvo. Njegova suština je u tome da europske zemlje moraju u potpunosti otvoriti svoje tržište za američku robu i američki kapital. Pri čemu kompletan tekst sporazuma između EU i SAD još uvijek nije predstavljen široj javnosti.

Ako zajedno sklopimo sve ove okolnosti, ispostavlja se da su Sjedinjene Države, i najveći financijski centri u svijetu, Velika Britanija i Kina pronašli uzajamno razumijevanje, a da se Europska unija suočila s novim izazovima na koje za sada nema odgovor.

Mislim da sama činjenica da je članak izašao u Financial Times – u nije slučajna, – kaže profesor Moskovskog državnog sveučilišta Andrej Manojlo. – To je, gotovo sigurno, naručeni tekst. Ne može se reći da je u njemu data objektivna analiza procesa koji se odvijaju unutar Europske unije. Činjenice, o kojima autor članka piše, predstavljaju samo jedan aspekt stvarnosti, i ako uzmemo u obzir samo njih, steći će se dojam da je EU sve vrlo loše. Meni se čini da je ovaj članak – dio informacijskog rata, koji se vodi protiv Europske unije i protiv bazične ideje Starog svijeta tijekom posljednjih desetljeća.

Međutim, nemoguće je ne priznati da EU danas ima mnogo problema. I stoga je interesantno ponašanje Velike Britanije, koja uvijek u momentu nekih problema u EU počinje igrati ulogu “pete kolone”. Čim počne bilo kakva kriza, London pokušava spekulira na problemima.

Politika Velike Britanije unutar EU ima znak ucjene. Kad god ona pokreće pitanje povlačenja iz Europske unije, nameće uvjete da se to ne dogodi. To su mnogostruke preferencije, povlastice u oporezivanju, politička autonomija, specijalni status.

Takvo ponašanje Londona nije uvjetovano samo ambicijama britanskih političara, već i interesima najbližeg britanskog saveznika – Sjedinjenih Američkih Država.

Stvar je u tome što jaka Europska unija nije potrebna Americi. Iako ona i sada u potpunosti podržava politiku Washingtona, miješajući se, u za Europljane potpuno nepotreban sukob, kakav je ukrajinski. Ali Sjedinjene Države moraju biti sigurne u totalnu kontrolu EU. A to će se dogoditi samo ako ona bude slaba, puna unutarnjih proturječnosti, ako uzastopne krize ne dozvole njeno jačanje. I u tom pravcu Sjedinjenim Državama aktivno pomaže Velika Britanija.

Trenutno ozbiljan problem predstavlja – migracija. To je bomba pod temeljima zajednice. Ali, ako na ovaj izazov bude nađen odgovor, onda će EU imati budućnost. Naravno, u EU postoji užasna birokracija. Ali, i potencijal za razvoj EU jednostavno je ogroman. Udruživanje daje europskim državama ogromne resurse za rješavanje mnogih problema. Ako se EU ne razbije izvana, to jest, ako Washington ne bude igrao na raspad EU, onda će zajednica preživjeti teška vremena, izići će sa ovog testa obnovljena i nastavit svoj povijesni put. Osim ako EU iznutra ne razbije priljev migranata.

Može li Transatlantsko partnerstvo zamijeniti EU?

Ova opcija je apsolutno moguća. Ali, Sjedinjenim Državama je u relizaciji njihovih planova isplativije raditi s potčinjenom birokracijom, koja bi držala pod kontrolom sve ujedinjene zemalje, nego da imaju posla s nacionalnim vladama. Jer, birokraciju EU Amerikanci mogu mijenjati u svakom momentu, a vlade se nekad mijenjaju i bez volje Washingtona.

Uz pomoć Transatlantskog partnerstva Amerikanci pokušavaju izgraditi nadnacionalni sustav za upravljanje Europom.

Pravila partnerstva su potpuno jasna. Ona stavljaju vlade nacionalnih država u ovisnost od velikih korporacija. Ako dođe do partnerstva, tada će američke korporacije imati ista prava kao i države, one će tada sudskim postupcima moći prisile nacionalne vlade da donose ovakve ili onakve odluke.

Pri čemu će se korporacije pod maskom kršenja pravila konkurencije žaliti na odluke vlada, ne samo u slučaju gubitaka, već i u slučaju takozvane “izgubljene dobiti”. Slični ugovori su na snazi, na primjer, između Sjedinjenih Država i Australije. Da bi se razumjelo što čeka Stari svijet, dovoljno je pročitati ugovor s Australijom.

Europa se snažno protivi takvom scenariju. A Amerikanci za sada ne uspijevaju nametnuti Transatlantsko partnerstvo.

Međutim, Europljani bi se mogli suočiti sa surovim izborom. Kad se migranti dignu na oružje, Stari svijet će morati tražiti nekakvu pomoć. I u izboru između smrti i zaključivanja vazalnog ugovora o Transatlanskm partnerstvu, Europljani će izabrati ugovor sa SAD. I sasvim je moguće da će SAD ka ovom izboru i gurati Europu.

S druge strane, Amerikancima trenutno nije isplativo da dijele Europu i uspostave tamo “kontrolirani kaos”. SAD će lakše pokoriti europsku birokraciju, čineći Europsku uniju slabom i ovisnom.

Treba primijetiti da su gospodarstva SAD i Kine snažno povezane jedna s drugom. U Americi postoje financijski centri, a u Kini – proizvodni. U principu, možemo govoriti o nekoj vrsti objedinjavanja američko-kineske financijske arhitekture, u kojoj juan igra, naravno, značajnu ulogu.

Ako Britanija ulazi u konfrontaciju s Europskom unijom, to znači da London želi približiti sustavu međunarodnih odnosa, na koji se oslanja Washington. Shodno tome, dolar i juan su za Veliku Britaniju mnogo bliži nego euro.

To mi danas i vidimo.
 
(fakti.org,youtube/uredio:nsp)

Dokument njemačke vlade upozorava na jačanje ruskog utjecaja u regiji čiji je dio i Hrvatska, posebice u Srbiji i BiH

Vladimir Putin i Rusija ponovno se pokušavaju vratiti na zapadni Balkan, a u tome ih pokušava spriječiti Angela Merkel, glavni je zaključak vodećih svjetskih medija kao što su Financial Times, Reuters, The Guardian ili Der Spiegel koji su posljednjih dana pokazali neuobičajeno izražen interes za područje zapadnog Balkana. Pritom se ne radi isključivo o reperkusijama zbog oslobađanja Vojislava Šešelja, nego o kudikamo širem geostrateškom nadmetanju između EU i SAD-a, odnosno Rusije.

Hrvatska se (srećom) uglavnom spominje tek usput, a u glavnoj ulozi je Srbija zbog bliskosti s Rusijom. Na Zapadu je sve više onih koji veze Moskve i Beograda ocjenjuju kao potencijalnu opasnost za zapadni Balkan.

Tako se u analizi Financial Timesa nedavni dolazak njemačkog predsjednika Joachima Gaucka u Sloveniju dovodi u vezu sa strategijom Berlina u zaustavljanju sve izraženijeg ruskog utjecaja u regiji.

“Gauckov posjet simbolizira njemački interes za jugoistočnu Europu. Treba biti još takvih posjeta, a moramo slati i stručnjake, makar nas to koštalo. Rusija stiže u regiju i mi moramo odgovoriti”, glasi pojašnjenje nove njemačke politike kako je vidi Roderich Kiesewetter, član Odbora za vanjsku politiku u Bundestagu.

Ekonomske sile moći

Njemačke političare zabrinuo je Putinov dolazak u Beograd, a još više ruska taktika širenja ekonomskog utjecaja među postkomunističkim državama. Bugarsku s Rusijom vežu povijesni i ekonomski razlozi, a Slovačka i Mađarska ovise o energentima koje im isporučuje Putinov režim.

Ruski utjecaj neće se ogrančiti na Ukrajinu već u Moskvi računaju i sa Srbijom, u kojoj su zahvalni jer ni Rusija ne priznaje nezavisno Kosovo. U prošlosti je zbog pravoslavnih veza Rusija doživljavala Srbiju kao mlađeg brata, a posljednjih godina Rusi su pokupovali neka od najvažnijih srpskih poduzeća.

U Berlinu kažu: “Rusija razvija strategiju za balkanske države. Iako nema vojnih ambicija, u tijeku je medijsko-financijsko-koruptivna operacija”, zaključak je Financial Timesa.

I utjecajna agencija Reuters podsjetila je ovih dana kako je Angela Merkel nedavno upozorila na ruski utjecaj u Srbiji i druge države na zapadnom Balkanu.

“Rusija pokušava, 25 godina poslije pada Berlinskog zida koji je signalizirao i slabljenje njenog utjecaja u istočnoj Europi, vratiti nešto od izgubljenog utjecaja.

To je najočiglednije u njenoj ulozi u Ukrajini, ali postoje puno profinjeniji načini za koje se Rusija opredijelila za bivše komunističke države u istočnoj Europi – putem energetskih sporazuma po kojima je ona njihov glavni opskrbitelj, kroz čvršće diplomatske veze, ali i snažnijim pokušajima da pridobije javno mnijenje u sve više neprijateljski naklonjenom europskom kontinentu”.

Bitka za Srbiju

Prema Reutersovim analitičarima, politička borba Zapada i Istoka oko Srbije se zaoštrava, a srpsko-ruski humanitarni centar u Nišu i pokretanje ruskog medijskog servisa u Srbiji dio su “mekane diplomacije” s ciljem popravljanja imidža i jačanja utjecaja u svijetu. “Srbija balansira između Vladine posvećenosti EU integracijama i pretežno konzervativnog društva u kojem neki Srbi osjećaju veću naklonost prema Rusiji. Javno naljutiti Rusiju politički je neprihvatljivo u Srbiji. Srbija je odbila uvesti sankcije Rusiji zbog krize u Ukrajini unatoč pritisku da uskladi svoju vanjsku politiku s EU”, glasi analiza situacije u susjednoj državi.

“Novo ledeno doba na Balkanu”, objavili su njemački i austrijski mediji koji se u posljednje vrijeme također intenzivno bave odnosima između Srbije i Hrvatske.

Kronen Zeitung također se bavio situacijom u Srbiji uz konstataciju da su se povratkom Šešelja u Srbiji “na muci našli baš premijer Vučić i predsjednik Nikolić”. No pitanje je da li je puštanje Šešelja dio plana destabilizacije Balkana, koji stoji kao tampon zona između Istoka i Zapada.

“Obojica su bili njegovi bliski suradnici koji su s njim prekinuli tek u jesen 2008. I dok se Vučić pokušava distancirati od novonastalog problema, Nikolić se do sada nije javio za riječ.”

“Dvije najvažnije države Balkana ponovno su u političkom klinču”, objavio je u web-izdanju austrijski dnevnik Tiroler Tageszeitung koji je prenio informaciju Jutarnjeg lista da je hrvatski premijer Zoran Milanović otkazao posjet Beogradu zakazan za sredinu prosinca.

Austrijski liist prenio je i stav premijera Srbije Aleksandra Vučića da on ne dozvoljava da mu drže “lekcije iz demokracije” i citira njegovu izjavu: “Nismo mi vreća za udaranje”.

Skrivene ruske poruke

Informaciju o tajnoj odluci kabineta Angele Merkel o sprječavanju ruskog utjecaja na Balkanu prvi je objavio dobro informirani tjednik Der Spiegel.

Spiegelovi novinari sastali su se s neimenovanim dužnosnicima u Berlinu, koji su priznali kako raspolažu čvrstim dokazima da Rusija pokušava učvrstiti svoj položaj na Balkanu, a države u regiji uvjeriti da ne pokušaju postati članice Europske unije. U tajnom dokumentu pod naslovom “Ruski utjecaj na Balkanu” opisuju se pokušaji Moskve za stvaranje čvrstih odnosa sa Srbijom. Osim vojne suradnje i isporuke energenata, Rusi sve češće koriste panslavensku retoriku i podsjećaju na dugogodišnje međusobne veze, a naglašavaju i da Moskva i Beograd jednako gledaju na pitanje Kosova.

Usto, Rusi žele utjecati i na Bosnu i Hercegovinu, i to tako što pdržavaju Republiku Srpsku.

“Putinova namjera je uvjeriti balkanske države da odustanu od članstva u Europskoj uniji ili, ako ipak postanu članice, da u tom slučaju zastupaju ruske interese”, piše u dokumentu vlade u Berlinu.

KOMENTAR: Putin neće sam stati, netko ga mora zaustaviti

Vladimir Putin bio je čvrsto odlučio vratiti Rusiji moć koju je nekad imao SSSR. Teško je patio, tvrde, gledajući sramoćenje Rusije tijekom 90-ih godina, dogodila mu se Revolucija ruža u Gruziji, pa Narančasta u Ukrajini. A onda je shvatio da je došlo do redefiniranja geopolitičke slike svijeta, Kina je narasla, Irak je stavio negve na američke noge, a EU se mučila s novim članicama i svojom nemoći.

Pa je lijepo 2008. godine razdrmao Gruziju koja se drznula dirnuti u njegove interesne sfere i za to nije bio kažnjen. Onda je počeo snovati euroazijsku zajednicu u kojoj je očekivao sve koje si je zamislio. No, Ukrajinci su mu opet rekli ne. Pa im je onda lijepo oteo Krim i počeo građanski rat. I bilo je tada onih koji su mislili da će Putin stati, da mu je dosta. Pogrešno, Putin je shvatio da s njim nitko na Zapadu ne želi ratovati, da će ga tući sankcijama, ali on iza sebe ima javnost, još ima novca, a ključno je samo da se ne pokaže gubitnikom.

Zato se i zalijeće zrakoplovima u Estoniju i Latviju, prikapča Abhaziju, drži na lancu karikaturalnog Milorada Dodika, privlači Viktora Orbána novcem, stišće Aleksandra Vučića Kosovom. Stare interesne sfere treba čuvati i jačati utjecaj, temeljna je odlika te politike. Pogotovo kad se u rukama ima tako snažno oružje kao što je energija i Kosovo. I jasno je da Putin neće stati. Tko misli drukčije, grdno se vara.
 
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19346"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Hrvatski uspjeh bio je daleko od neizbježnog, to je testament hrabrosti hrvatskim građanima i njezinim čelnicima koji su prevladali iskušenja nacionalizma i mržnje. Oslobađanje od tereta prošlosti svakodnevna je borba.

I, dan po dan, Hrvati su zadržali vjeru i svoju ambicioznu viziju te gradili demokratske institucije kojima su otvorili vrata NATO-a i EU-a – rekao je potpresjednik Joe Biden.

Irski pisac James Joyce napisao je da je ‘povijest noćna mora iz koje se pokušava probuditi’ – prije dvadeset godina Hrvatska je živjela u toj mori, opustošena ratom i zatočena regionalnim mržnjama, iz koje se u ponedjeljak, postavši članica EU-a, ne samo probudila nego i realizirala svoj san euroatlantske budućnosti – napisao je američki potpredsjednik Joe Biden u autorskom članku u Financial Timesu.

Hrvatski uspjeh bio je daleko od neizbježnog – nastavlja Biden. U stvari, to je testament hrabrosti hrvatskim građanima i njezinim čelnicima koji su prevladali iskušenja nacionalizma i mržnje. Oslobađanje od tereta prošlosti svakodnevna je borba. I, dan po dan, Hrvati su zadržali vjeru i svoju ambicioznu viziju te gradili demokratske institucije kojima su otvorili vrata NATO-a i EU-a.

To postignuće pripada hrvatskom narodu – naglašava Biden. Ali također govori o transformativnoj moći europskog projekta koji zemlje vodi prema vladavini prava, otvorenom tržištu, napretku i miru.

Hrvatska je u tome otišla dalje nego što mnogi misle – poručuje američki potpredsjednik. Članica je NATO-a od 2009. i doprinosi sigurnosti u svijetu, uključujući u Afganistanu. Nekoć su zemlje slale svoje misije u Hrvatsku, sada Hrvatska pridonosi mirovnim misijama na Kosovu, Haitiju, u Zapadnoj Sahari.

Hrvatsko pristupanje EU-u povećava izglede njezinim susjedima koji su suočeni s rizikom da zaostanu daleko iza. S vremenom, granice EU-a trebale bi ujediniti zemlje jugoistočne Europe umjesto da ih razdvajaju – kaže Biden.

‘Čestitamo Hrvatskoj i posvećujemo se ostvarenju većeg cilja’

Međutim, hrvatski susjedi moraju prvo donijeti teške odluke koje će im utrti put prema Uniji. U interesu je SAD-a, Hrvatske i Europe da u tome uspiju. Povijest nema veći spomenik ideji da zemlje ne moraju nastavljati sukobe iz prošlosti nego što je EU, i nema boljeg mehanizma od integracije da se osigura da ih ne nastavljaju. Zato Hrvatska radi na tome da iste one ljude s kojima je ratovala dovede u europsko okruženje – piše Biden.

Srbija i Kosovo dugo su bile zamrznute u dubokom i gorkom sukobu, sve donedavno. Premijeri Ivica Dačić i Hashim Thaci dijalogom su i bolnim kompromisom postigli povijesni sporazum o normalizaciji odnosa. Sljedeći koraci neće biti laki, ali čelnici tih dviju zemalja stvorili su svojim sugrađanima priliku za gradnju budućnosti definiranu poštovanjem međusobnih prava i zajedničkim napretkom u miroljubivom suživotu.

Crna Gora i Albanija pred sobom također imaju mnogo teška posla, ali napreduju prema europskom integriranju provodeći gospodarske i političke reforme, boreći se protiv korupcije i jačajući provedbu zakona.

Makedonija mora ostati na putu reformi, riješiti svoje unutarnje etničke napetosti i zajedno s Grčkom postići sporazum oko imena – piše Biden dodajući kako je u BiH, nažalost, postignuto malo napretka i zaključivši kako tamošnji stanovnici zaslužuju bolje.

Nijedna zemlja ne može posve iza sebe ostaviti svoju povijest ili zaboraviti svoje tragedije. I ne trebaju – naglašava Biden. Ali zemlje mogu izabrati put u kojem će im budućnost biti na prvom mjestu i raditi na dobrobiti za buduće generacije. To je ono što je napravila Hrvatska. A rezultat je pretvaranje sna, koji je prije 20 godina izgledao nezamisliv, u stvarnost.

To je razlog za slavlje i podsjetnik na to što je sve moguće. Čestitamo Hrvatskoj i posvećujemo se ostvarenju većeg cilja – dovođenja cijelog Balkana u Europu, cjelovitu, slobodnu i mirnu – zaključio je američki potpredsjednik.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Unatoč činjenici da je riječ o terorizmu (definicija – ‘smišljena uporaba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki) SAD je godinama na taj način koristio ovo oružje pa kritičari ne sumnjaju da bi moglo biti primijenjeno i u ‘vlastitom dvorištu’.

Prije svega godinu dana sama pomisao na bespilotne letjelice diljem SAD-a bila bi smatrana ‘teorijom zavjere’, a svi koji bi je plasirali bili bi etiketirani kao ‘luđaci zaluđeni Orwellovom 1984.’ Danas je FAA (Federalna administracija za avijaciju) prognozirala do 10.000 aktivnih nenaoružanih bespilotnih letjelica u patroli do 2020.

Preko 50. tvrtki radi na bespilotnim letjelicama

‘Samo u SAD-u preko 50 tvrtki, sveučilišta i vladinih organizacija razvija i proizvodi oko 155 nacrta bespilotnih letjelica’, tvrde iz agencije, prenosi RT. Po aeronautičkim trendovima do 2032. se predviđa ogroman rast ove industrije. FAA je od 2007. godine izdala dozvole za 1.428 operacija za bespilotne letjelice, a 327 ih je i trenutno aktualno.

Jasno je kako su ovakve odredbe privukle pozornost brojnih udruga za zaštitu ljudskih prava koje smatraju da je u pitanju tanka granica do povrede privatnosti i potencijalne zlouporabe moći. Američka unija za civilne slobode (ACLU) još je 2011. objavila opsežnu studiju nazvanu ‘Zaštita privatnosti od zračnog nadzora’ u kojoj se navode upravo ove problematike.

Naoružani dronovi umjesto policije

‘Sudeći po trenutnim trendovima razvoja tehnologije, interesima organa reda, političkim i industrijskim pritiscima i nedostatku zakonskih kočnica, jasno je da ove bespilotne letjelice predstavljaju prijetnju privatnosti američkim državljanima’, zaključak je studije. ‘Flote ovakvih dronova međusobno umrežene s analitičkim softwerom mogu omogućiti masovno praćenje vozila i pješaka u području djelovanja, a kasnije bi s običnog nadzora mogle prijeći i u intervencije’.

Posebno je apostrofirana mogućnost da bi dronovi jednog dana mogli nositi i naoružanje, kao i suzavce za prosvjednike, zaustavljanje vozila itd. Da bi priča dobila realne tonove, pobrinuo se Eric Holder, državni tužitelj SAD-a koji podržava postavljanje oružja na letjelice i korištenje protiv stanovništva u ‘posebnim situacijama’.

Amerikanci teroristi u Pakistanu, Jemenu i Somaliji

‘Predsjednik tako neće imati izbora nego ozakoniti pravo vojske na upotrebu takve sile ukoliko ista bude potrebna radi zaštite domovinske sigurnosti’, zaključuje Holder. Što ovakve bespilotne letjelice mogu učiniti u praksi vidjeli smo posljednjih godina kada je SAD napadao Pakistan i Jemen bez objave rata unutar njihovih granica.

Unatoč činjenici da je riječ o terorizmu (definicija – ‘smišljena uporaba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki) SAD je godinama na taj način koristio ovo oružje pa kritičari ne sumnjaju da bi moglo biti primijenjeno i u ‘vlastitom dvorištu’.

Totalitarizam u budućnosti

Sveukupno je tijekom ovih napada ubijeno oko 4.700 ljudi (Pakistan, Jemen i Somalija) od kojih je četvrtina civila. Manjak transparentnosti glavna je odlika uporabe bespilotnih letjelica, pa se svi pribojavaju sličnih postupaka u SAD-u, naročito nakon donošenja zakona u kojem nije zabranjen napad na Amerikance niti naoružavanje dronova.

Rand Paul je u trinaestosatnom izlaganju, tzv. ‘filibusteru’, nastojao privući pozornost javnosti prema ovom bitnom problemu, no glasanje je prošlo, a problematika još nije razriješena. Iako se pričalo o tome da nigdje ne stoji kako će se oružje primjenjivati na Amerikancima istina je kako nigdje isto nije niti zabranjeno. Ova tema će nedvojbeno biti top rasprava sljedećih godina, a priče iz ’1984′ i ‘They Live‘ su bliže stvarnosti više nego ikada ranije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.rs, youtube/uredio:nsp)

Sve krize, od ekonomskih i ekoloških, preko globalnog zagrijavanja i pandemija pa do terorizma i dolaska vanzemaljaca, imaju zajedničko samo jedno – služe kako bi nam pokazale da se s njima ne možemo nositi i da je potrebna jedinstvena vlada svijeta.

Elita koja u rukama drži najveće svjetske moćnike namjerava stvoriti novu nevidljivu svjetsku vladu. Naime, postoji 12 procesa koji se smatraju i nazivaju “okidačima”, koje ove elite koriste, kako bi postigli ono što su naumili.

Britanski “Financial Times” otvoreno artikulira ovaj stav u članku Gideon Rachman, glavnog komentatora za vanjsku politiku još 2009. godine, čiji naslov glasi: “A sada, Nova svjetska vlada”.

Cijeli proces nastaje sistematično, djeluje na različitim pozornicama i različitim brzinama. Financijski okidači kreću se brzinom svjetlosti, zahvaljujući elektronskoj informacijskoj tehnologiji koja može stvoriti ili uništiti tržišta, valute pa čak i cijele zemlje u samo nekoliko sati.

Ekonomski okidači kreću se nešto sporije: proizvodnja automobila, aviona, hrane, odjeće, gradnja tvornica i kuća traje mjesecima. Politički okidači vezani za “demokratski sustav” stavljaju političare na vlast na nekoliko godina. Kulturološki okidači zahtijevaju cijele generacije kako bi se implementirali, upravo je tu psihološko ratovanje doseglo vrhunac.

Upravljanje rizikom za cijeli ovaj proces uzima u obzir mnoge potencijalne opasnosti i iznenađenja. Za svako polje, zato, postoji plan. I nekoliko rezervnih.

Ovih 12 okidača povezani su u jednu jako složenu i cjelovitu matricu, vrlo fleksibilnu kada je u pitanju taktika, ali rigidnu kada su u pitanju njeni strateški ciljevi.

1. Financijski kolaps – Od 2008. godine, globalni financijski sustav je na aparatima za održavanje na životu. Najveći američki ekonomisti i bankari, koji surađuju s Bankom Engleske i Europskom središnjom bankom, nisu i niti će poduzeti bilo kakve mjere za pomoć gospodarstvima koje slabe. Oni samo slijevaju novac bankarskoj eliti i preko medija šire mit da su neke banke “prevelike da propadnu”. Zašto? Zato što ne kontroliraju vlade velike banke, poput banaka Goldman Sachs, Deutsche Bank, Citicorp, već upravo obrnuto.

2. Ekonomska kriza – Danas “destruktivni ekstremni kapitalizam” dovodi do kolapsa nacionalnih i regionalnih ekonomija, mijenjajući njihov izgled u internacionalne ropske entitete, slične Gulagu, na kojima bi im pozavidio i sam Staljin. Naše brige ne leže na stvarnoj svjetskoj ekonomiji, koja je mahom netaknuta, već na lažnom svijetu financija, banaka i špekulacija.

3. Socijalni neredi – Raspad sustava u Grčkoj, Irskoj, Portugalu, Islandu i oni koji su na vidiku u Italiji, Španjolskoj i drugdje, izazvali su nasilne ustanke, čak i u SAD-u i Velikoj Britaniji.

4. Pandemije – Spremite se za još “iznenadnih gripa” (“gripoznih iznenađenja”) koje će voditi do obveznog cijepljenja, što je jedinstvena prilika da nam diskretno ugrade čipove za praćenje i testiraju inteligentne viruse koji ciljaju specifične dijelove DNK. Jesu li mogući virusi koji napadaju određenu rasu ili etničku skupinu?

5. Globalno zagrijavanje – Dok globalna ekonomija tone u status prestanka rasta, ekonomski pokretači prestaju raditi na rastu proizvodnje i prelaze na smanjenje konzumacije. Hoće li budući “kartonski krediti” otvoriti put totalnoj kontroli društva?

6. Teroristički napadi – Elita ima ovog asa u rukavu i spremni su pokrenuti novu “krizu” kao kraći put do svjetske vlade. Hoće li novi “napadi”, poput onog 11. rujna 2001. opravdati nove globalne ratove, invazije i genocide? Za nuklearni napad na jedan veći grad okriviti će se “neprijatelji” elite.

7. Generalni rat na Bliskom istoku – U ovom trenutku mornaričke snage, bombaši i cijele vojske napadaju Siriju, Iran, Ukrajinu …

8. Ekološke “nesreće” – Nesreća u Černobilu 1986. označila je početak kraja bivšeg Sovjetskog saveza, pokazujući svijetu, ai samim Sovjetima da njihova zemlja više ne može kontrolirati svoja nuklearna postrojenja. U travnju 2010. dogodila se katastrofa u Meksičkom zalievu, a od 2011. Japan i ostatak svijeta nose se s još težom nuklearnom katastrofom. Ima li tu prljavih poteza?

9. Ubojstva većih političkih ili religijskih figura, pripisana neprijateljima elite – Mossad, CIA i MI6 izvrsni su u korištenju ovih prljavih trikova.

10. Napadi na “crvene države” – Irak, Libija, Sirija … Tko je sljedeći? Iran, Venezuela? Sjeverna Koreja?

11. Inscenirani vjerski događaji – Sve veća je potreba masa pronaći smisao u životu, a to ih čini lakšim žrtvama hollywoodskih, 3D hologramskih orkestriranja uskrsnuća i elektronički projekovana “mesijanska figura” koja djeluje u skladu s ciljevima Elite? tko bi se usudio ići protiv samog Boga?

12. Izmišljeni kontakt s vanzemaljcima – I ovo se možda sprema, sudeći po projektu “Blue Beam” Desetljećima se veliki sektori svjetske populacije programiraju kako bi vjerovali u izvanzemaljce. I ovdje će hologramska tehnologija poslužiti kako bi se inscenirao slijetanje svemirske letjelice. Naravno, sleteće na travnjak Bijele kuće, ističući tako potrebu da čovječanstvo ima jedinstvenog predstavnika pred vanzemaljcima. Nije li i to dodatno opravdanje za formiranje Vlade svijeta?

U epilogu, postavlja se pitanje što sve ove krize, od globalnog zagrijavanja i pandemija, do terorizma i dolaska vanzemaljaca, imaju zajedničko?

Sve one služe kako bi pokazale da se s njima ne može nositi nijedna nacija niti država i time opravdavaju stvaranje jedinstvene vlade svijeta.

U ovoj godini, budite naročito oprezni i pokušati razumjeti stvari onakvima kakve zaista jesu, a ne kakve globalni mešetari žele biti.
 

 
 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12098"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Dva najpoznatija imena u svijetu financija su napokon povezana. Europska bankarska dinastija Rothschild je pristala kupiti udio u korporaciji za upravljanje imovinom američke dinastije Rockefeller .

Dvije obitelji čija imena su sinonim za bogatstvo su udružili snage.

The Financial Times izvještava da je RIT Capital Partners, dio bankarske dinastije Rothschild, kupila udio  Rockefellerovih financijskih usluga.

RIT je stekao 37 posto udjela u Rockefeller Financijskim Uslugama koje je ranije držao Société Générale privatno bankarstvo. Rockefeller Financijske Usluge je firma osnovana 1882. godine i njezina je trenutna vrijednost procjenjena na 34 milijarde dolara. Cijena preuzimanja nije objavljena. RIT Kapital je izjavio da je preuzeo dio u firmi Société Générale Privatno Bankarstvo sa sjedištem u Francuskoj.

Dok su Rockefelleri smatraju najstarijim klijentima novca u SAD-u, Rothschildovo bogatstvo seže mnogo više generacije u Europi.

Rothschild bankarska dinastija datira još od 18 stoljeća i djeluje diljem brojnih europskih zemalja, i isto tako konsolidira francuske i britanske operacije.

Patrijarh Mayer Rothschild Amschel je imao tako veliki utjecaj u međunarodnom bankarstvu da ga je Forbes u 2005. godini stavio na svoju listu 20 najutjecajnijih poslovnih ljudi . Mayer Rothschild je umro 1812. godine.

John D. Rockefeller je umro 125 godina kasnije, kao najbogatiji čovjeka na svijetu. On je osnovao tvrtku za financijski servis u 1882., da bi upravljao obiteljskim bogatstvom.

Njegov unuk, bivši  Manhattan Bankarski predsjednik David Rockefeller, ima dugogodišnji osobni odnos sa Rothschildom.

U saopćenju za novinare, Rockefeller je rekao: “Gospodine Rothschild i ja se poznajemo pet desetljeća. Veza između naših dviju obitelji i dalje je vrlo jaka. Drago mi je pozdraviti i Jakob i RIT kao dioničare i partnere u kontinuiranom razvoju našeg investicijskog upravljanja i bogatstva savjetodavnih poduzeća. “

Posao je počeo, prema Financial Timesu, kada je Rockefeller upoznao Jacob Rothschild-a, pra-pra-pra-praunuk od patrijarha Amschel Mayer Rothschild-a, u Ruben Jeffery, predsjednik Uprave Rockefeller Financial.

Formalni pregovori počeli su godinu dana kasnije.

Grafikon prikazuje novu vezu između dviju dinastija. Interaktivna verzija može se također vidjeti na Muckety.com
 

 

Centralne Banke u svijetu koje su u Rothschildovom navodnom vlasništvu  (Alfabetski)

• Bank For International Settlements (BIS)
• Afghanistan: Bank of Afghanistan
• Albania: Bank of Albania
• Algeria: Bank of Algeria
• Argentina: Central Bank of Argentina
• Armenia: Central Bank of Armenia
• Aruba: Central Bank of Aruba
• Australia: Reserve Bank of Australia
• Austria: Austrian National Bank
• Azerbaijan: Central Bank of Azerbaijan Republic
• Bahamas: Central Bank of The Bahamas
• Bahrain: Central Bank of Bahrain
• Bangladesh: Bangladesh Bank
• Barbados: Central Bank of Barbados
• Belarus: National Bank of the Republic of Belarus
• Belgium: National Bank of Belgium
• Belize: Central Bank of Belize
• Benin: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Bermuda: Bermuda Monetary Authority
• Bhutan: Royal Monetary Authority of Bhutan
• Bolivia: Central Bank of Bolivia
• Bosnia: Central Bank of Bosnia and Herzegovina
• Botswana: Bank of Botswana
• Brazil: Central Bank of Brazil
• Bulgaria: Bulgarian National Bank
• Burkina Faso: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Burundi: Bank of the Republic of Burundi
• Cambodia: National Bank of Cambodia
• Cameroon: Bank of Central African States
• Canada: Bank of Canada – Banque du Canada
• Cayman Islands: Cayman Islands Monetary Authority
• Central African Republic: Bank of Central African States
• Chad: Bank of Central African States
• Chile: Central Bank of Chile
• China: The People’s Bank of China
• Colombia: Bank of the Republic
• Comoros: Central Bank of Comoros
• Congo: Bank of Central African States
• Costa Rica: Central Bank of Costa Rica
• Côte d’Ivoire: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Croatia: Croatian National Bank
• Cuba: Central Bank of Cuba
• Cyprus: Central Bank of Cyprus
• Czech Republic: Czech National Bank
• Denmark: National Bank of Denmark
• Dominican Republic: Central Bank of the Dominican Republic
• East Caribbean area: Eastern Caribbean Central Bank
• Ecuador: Central Bank of Ecuador
• Egypt: Central Bank of Egypt
• El Salvador: Central Reserve Bank of El Salvador
• Equatorial Guinea: Bank of Central African States
• Estonia: Bank of Estonia
• Ethiopia: National Bank of Ethiopia
• European Union: European Central Bank
• Fiji: Reserve Bank of Fiji
• Finland: Bank of Finland
• France: Bank of France
• Gabon: Bank of Central African States
• The Gambia: Central Bank of The Gambia
• Georgia: National Bank of Georgia
• Germany: Deutsche Bundesbank
• Ghana: Bank of Ghana
• Greece: Bank of Greece
• Guatemala: Bank of Guatemala
• Guinea Bissau: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Guyana: Bank of Guyana
• Haiti: Central Bank of Haiti
• Honduras: Central Bank of Honduras
• Hong Kong: Hong Kong Monetary Authority
• Hungary: Magyar Nemzeti Bank
• Iceland: Central Bank of Iceland
• India: Reserve Bank of India
• Indonesia: Bank Indonesia
• Iran: The Central Bank of the Islamic Republic of Iran
• Iraq: Central Bank of Iraq
• Ireland: Central Bank and Financial Services Authority of Ireland
• Israel: Bank of Israel
• Italy: Bank of Italy
• Jamaica: Bank of Jamaica
• Japan: Bank of Japan
• Jordan: Central Bank of Jordan
• Kazakhstan: National Bank of Kazakhstan
• Kenya: Central Bank of Kenya
• Korea: Bank of Korea
• Kuwait: Central Bank of Kuwait
• Kyrgyzstan: National Bank of the Kyrgyz Republic
• Latvia: Bank of Latvia
• Lebanon: Central Bank of Lebanon
• Lesotho: Central Bank of Lesotho
• Libya: Central Bank of Libya
• Lithuania: Bank of Lithuania
• Luxembourg: Central Bank of Luxembourg
• Macao: Monetary Authority of Macao
• Macedonia: National Bank of the Republic of Macedonia
• Madagascar: Central Bank of Madagascar
• Malawi: Reserve Bank of Malawi
• Malaysia: Central Bank of Malaysia
• Mali: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Malta: Central Bank of Malta
• Mauritius: Bank of Mauritius
• Mexico: Bank of Mexico
• Moldova: National Bank of Moldova
• Mongolia: Bank of Mongolia
• Montenegro: Central Bank of Montenegro
• Morocco: Bank of Morocco
• Mozambique: Bank of Mozambique
• Namibia: Bank of Namibia
• Nepal: Central Bank of Nepal
• Netherlands: Netherlands Bank
• Netherlands Antilles: Bank of the Netherlands Antilles
• New Zealand: Reserve Bank of New Zealand
• Nicaragua: Central Bank of Nicaragua
• Niger: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Nigeria: Central Bank of Nigeria
• Norway: Central Bank of Norway
• Oman: Central Bank of Oman
• Pakistan: State Bank of Pakistan
• Papua New Guinea: Bank of Papua New Guinea
• Paraguay: Central Bank of Paraguay
• Peru: Central Reserve Bank of Peru
• Philippines: Bangko Sentral ng Pilipinas
• Poland: National Bank of Poland
• Portugal: Bank of Portugal
• Qatar: Qatar Central Bank
• Romania: National Bank of Romania
• Russia: Central Bank of Russia
• Rwanda: National Bank of Rwanda
• San Marino: Central Bank of the Republic of San Marino
• Samoa: Central Bank of Samoa
• Saudi Arabia: Saudi Arabian Monetary Agency
• Senegal: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Serbia: National Bank of Serbia
• Seychelles: Central Bank of Seychelles
• Sierra Leone: Bank of Sierra Leone
• Singapore: Monetary Authority of Singapore
• Slovakia: National Bank of Slovakia
• Slovenia: Bank of Slovenia
• Solomon Islands: Central Bank of Solomon Islands
• South Africa: South African Reserve Bank
• Spain: Bank of Spain
• Sri Lanka: Central Bank of Sri Lanka
• Sudan: Bank of Sudan
• Surinam: Central Bank of Suriname
• Swaziland: The Central Bank of Swaziland
• Sweden: Sveriges Riksbank
• Switzerland: Swiss National Bank
• Tajikistan: National Bank of Tajikistan
• Tanzania: Bank of Tanzania
• Thailand: Bank of Thailand
• Togo: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Tonga: National Reserve Bank of Tonga
• Trinidad and Tobago: Central Bank of Trinidad and Tobago
• Tunisia: Central Bank of Tunisia
• Turkey: Central Bank of the Republic of Turkey
• Uganda: Bank of Uganda
• Ukraine: National Bank of Ukraine
• United Arab Emirates: Central Bank of United Arab Emirates
• United Kingdom: Bank of England
• United States: The Dirty Nasty Stinky Fed, Federal Reserve Bank of New York
• Uruguay: Central Bank of Uruguay
• Vanuatu: Reserve Bank of Vanuatu
• Venezuela: Central Bank of Venezuela
• Vietnam: The State Bank of Vietnam
• Yemen: Central Bank of Yemen
• Zambia: Bank of Zambia
• Zimbabwe: Reserve Bank of Zimbabwe

 
 
izvor: forbes.com, nytimes.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10071"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]