Grupe imaju veću sklonost laganju i korupciji od pojedinaca, tvrde znanstvenici sa sveučilišta Ludwig Maximilians Universität u Münchenu, Njemačka

Prema portalu ScienceDaily.com, došli su do tog zaključka nakon provođenja eksperimenta u kojem su istražili da li je nepoštenje rezultat pojedinačnog ili kolektivnog odlučivanja.

Voditelj istraživanja Martin G. Kocher je uposlio tim koji je regrutirao 273 studenata za svoje istraživanje. Sudionici su morali gledati video bilo pojedinačno ili u skupinama, a zatim izvijestiti o rezultatu Kocheru i njegovim kolegama.

Broj kojeg su prijavili nakon gledanja videa je utjecao na njihovu nagradu, a sudionici su mogli s obzirom na izbor izvjestiti stvarni broj ili onaj koji im je omogućavao bolju nagradu.

Sudionici koji su gledali video u skupinama su mogli anonimno razgovarati među sobom putem grupnog razgovora prije nego što su dali svoj odgovor istraživačima. Osim toga, nije bilo kazne za netočne rezultate.

Istraživači su otkrili da su skupine češće prijavljivale lažne rezultate, čak i ako su se članovi tih grupa pokazali iskrenima u ranijim fazama eksperimenta.

U stvari, od 78 grupa u istraživanju, 51 posto ili gotovo 40 skupina eksplicitno spominje argumente za nepoštenje u njihovim grupnim razgovorima. Naime, 43,4 posto tih razgovora sudionika su pokušavali opravdati netočno, a 15,6 posto su bili pošteni u izvješćivanju.

„Naši rezultati su jasni: Vjerojatno je da će ljudi manje lagati ako odlučuju sami”, rekao je Kocher.

Ko-autor studije Lisa Spantig je dodala: „Povratne informacije su odlučujući faktor. Odlučivanje na razini grupe uključuje razmjenu mišljenja koja mogu izmijeniti relativnu težinu dodijeljenu relevantnoj normi. U takvom okruženju, sudionici mogu lakše reinterpretirati normu nego u slučajevima kada je odluka donesena na individualnoj osnovi.”

Istraživači su nazvali taj fenomen „pomak prema nepoštenju”, gdje članovi grupe „pomiču” svoju percepciju o legitimnosti iskrenosti prema negativnoj strani tijekom rasprave, čime si dodjeljuju iskrivljavanu percepciju kako bi opravdali svoje ponašanje.

Osim toga, istraživači su također napomenuli da na “pomak prema nepoštenu” rijetko utječe ako članovi grupe ima ju koristi ili su u nepovoljnom položaju zbog laži nekog drugog člana.

Više nego samo skupina, društvo u cjelini može snažno utjecati na to da li su ljudi nepošteni ili pošteni. Istraživanje iz 2016. godine koje su proveli istraživači sa Sveučilišta u Nottinghamu predložili su upravo to: Više je vjerojatno da će ljudi koji dolaze iz korumpiranih društava biti nepošteniji od onih društava koja daju naglasak na poštenju.

Za njihovu studiju, istraživači su proveli petogodišnji eksperiment pomoću 2568 studenata iz 23 zemalja s različitim razinama korupcije. U eksperimentu je svaki sudionik sjedio u izoliranoj kabini i bacao kocku dva puta. Sudionici su rekli da će dobiti novčane poticaje na temelju broja kojeg su dobili.

Sudionici iz svake zemlje su pokazali malo nepoštenja, iako je to variralo o razini korupcije u njihovim zemljama. Međutim, utvrđeno je da niti jedan narod nije bio čisto iskren ili neiskren.

„Ovi rezultati nam daju mnogo veću sliku o univerzalnosti različitih osobina – ljudi imaju tu sliku o sebi da budu iskreni svugdje, a nepoštenje si dopuštaju kao mjerilo performansi u njihovom društvu i okruženju”, rekao je voditelj istraživanja Simon Gäechter.

„Koliku količinu laži smatrate prihvatljivom? Ako živimo u društvu gdje svi krše pravila cijelo vrijeme – onda je više vjerojatno da ćete misliti da je to u redu činiti.„

Što drugo reći nego to da je poštenje došlo na listu zaštićenih vrsta, pogotovo na Balkanu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Gdje se nalazi linija koju znanstvenik ne smije prekoračiti kada se bavi svojim poslom? Mogu li biotehnolozi i genetički inženjeri zaboraviti na osnovne postulate na kojima se zasniva ljudski rod i stvoriti himeru?

Znanstvenici širom SAD pokušavaju izvesti pothvat za koji mnogi nalaze da je uznemirujući – stvoriti embrij koji je dijelom ljudski, a dijelom životinjski. Znanstvenici se nadaju da bi ovaj embrij, poznat kao himera, mogao poslužiti u liječenju oboljelih od širokog spektra bolesti.

Jedan od načina korištenja himere mogao bi biti stvaranje eksperimentalnih životinja na kojima bi se istraživali načini liječenja određenih ljudskih bolesti. Ili nešto što danas zvuči kao znanstvena fantastika, ali znanstvenici smatraju da je izvedivo: odgajanje domaćih životinja koje imaju pojedine ljudske organe. Ovi organi koristili bi se za presađivanje na ljude.

Međutim, veliki je broj znanstvenika koji smatraju da bi se kreiranjem himere prešla “crvena linija”. Jedan od njih je i Stuart Newman, profesor biologije i anatomije stanica na Sveučilištu New York, koji smatra da bi se kreiranjem himere poremetio smisao čovječanstva koji je tisućljećima usađivana u ljudska bića.

Pitanje vezano za himeru postalo je toliko osjetljivo da je američki Nacionalni zdravstveni institut stavio moratorij na financiranje istraživačkih projekata vezanih za nju, sve dok traju etičke rasprave. Jedan broj znanstvenika, među kojima je i biolog Pablo Ross s Kalifornijskog sveučilišta, koriste alternativne izvore financiranja.

“Ne pokušavamo stvoriti himeru kako bismo stvorili monstruma, već u biomedicinske svrhe”, uvjeren je Ross.

Rosov napori usmjereni su na stvaranje gušterače koji bi, teoretski, mogao biti presađen u čovjeka. Da bi to postigao, on ubrizgava ljudske matične stanice u tijelo svinja. Međutim, ono što čitav pothvat čini vrlo kontroverznim je njegova nesigurnost – iako se Ross nada da će uspjeti odgoji pankreas, stanice mogu otići u drugom smjeru, na svinjski mozak, na primjer.

Ta mogućnost otvara nova pitanja o moralnosti korištenja životinja u medicinskim eksperimentima. Na tu drugu mogućnost ukazuje profesor Newman, i ona je toliko monstruozna da ju je teško čak i zamisliti. Pošto su matične stanice koje se ubrizgavaju u svinje ljudskog porijekla, može se dogoditi da se u tijelu svinje razvije ljudski fetus, napominje Newman. Ili možda nešto još gore, jer Newman ne isključuje mogućnost da bi u tom slučaju moglo biti rođeno biće koje bi se sastojalo od ljudskih i svinjskih dijelova tijela.

Za profesora bioetike na Sveučilištu Arizona, Jasona Roberta, himera je problematična zato što mnogi ljudi smatraju da je u ljudskom DNK upisano nešto sveto.

“Davanje životinjama potencijala ljudskih bića moglo bi značiti etički problem, čak i igranje boga”, smatra Robert.

Sa druge strane, Ross poriče da se znanstvenici igraju boga i tvrdi da samo koriste tehnologiju za poboljšanje života ljudskog roda. Svjestan je, kaže, etičkih problema vezanih za himeru, i poduzima korake ukoliko se eksperimenti kreću pogrešnim putem. Embrije koje ubrizgava puštaju da se razvijaju najduže 28 dana, nakon toga ih uzima iz životinja i analizira ih. Tvrdi da postoje načini da se spriječi da embriji odu na pogrešna mjesta i da nikada ne bi dopustio da se životinje u kojima je himera razmnožavaju.

“Svjesni smo etičkih problema. Jedan od razloga zbog kojih eksperimentiramo na način na koji radimo jeste što želimo pružiti znanstvena saznanja koja su vezana za etičke probleme”, kaže Ross.

U eksperimente s himerom uključeni su znanstvenici s brojnih američkih sveučilišta, a financiranje njihovih projekata su, poslije stavljanja moratorija od strane Nacionalnog zdravstvenog instituta, preuzeli američko Ministarstvo obrane i kalifornijski Institut regenerativne medicine.
 
(sputniknews.com)

GENETIČAR GEORGE CHURCH OKUPIO JE 150 ZNANSTVENIKA, PRAVNIKA I BIZNISMENA

Oko 150 znanstvenika različitih specijalnosti, pravnika i biznismena okupilo se u Medicinskoj školi američkog Harvardskog sveučilišta radi dogovora od stvaranju “sintetičkog genoma čovjeka”.

Ne izgleda na prvi pogled previše senzacionalno, ali jeste prava senzacija. Jer, “sintetski genom čovjeka” neće samo nevjerojatno proširiti mogućnosti genetskog inženjeringa, nego i izravno otvara put stvaranju – umjetnog čovjeka.

Kako tvrdi poznati novinar The New York Times Andrew Polak, savjetovanje je bilo tajno i zatvorenog tipa, a organizatori su sve prisutne zamolili da o njemu šute.

“Sintetička genom” je nešto sasvim drugo od genetskih korekcija koje se po svijetu prakticiraju. Ne radi se o modificiranju nekog (bilo kojeg) gena, već o dobivanju pomoću kemijskih spojeva svih komponenti ljudske DNK.

Umjetni bazični parovi će omogućiti biolozima da savladaju “prirodna ograničenja pri eksperimentiranju sa živim organizmima”.

Te i takve tehnologije će u budućnosti postati polazna točka za pojavu “kvazi-čovjeka”, organizma koji neće imati roditeljske veze na genetskom nivou, što znači da će se nalaziti “izvan ljudske vrste”.

Organizator tajnog savjetovanja je profesor genetike na Harvardu George Church. Kada se saznalo da je savjetovanje održano, on je izjavio da se nije razgovaralo o “sintetičkom genomu čovjeka” već o poboljšanom sintetiziranje dugih niti DNK, a napredak na tom planu bi – prema njegovim riječima – bio od koristi “prilikom stvaranja različitih životinja, biljaka i mikroorganizama”.

The New York Times, međutim, skreće pozornost na činjenicu da se Churchov projekt prvobitno zvao ” HGP2 : The Human Genome Synthesis Project” – ” HGP2 : Projekt sintetičkog genoma čovjeka”.

I još: da se sudionicima tajnog savjetovanja – u pozivu da prisustvuju – ukazivalo da je ključni zadatak “sintetiziranja kompletnog genoma čovjeka … u narednih deset godina”.

Potom je tema skupa bila promenjea u ” HGP-Write : Testing Large Synthetic genomes in Cells ” – “Projekt” Genom čovjeka “: Izučavanje velikih sintetičkih genoma u stanicama”.

Polak posebno naglašava da je više poznatih američkih znanstvenika odbilo sudjelovati u savjetovanju – zbog njegove zatvorenosti. Uz objašnjenje da tajnost lišava javnost mogućnosti da ocijeni etničke aspekte onoga što rade genetičari.

Oni koji su odbili – naglašava The New York Times – sumnjaju i da je stvaranje umjetnog ljudskog genoma moguće tijekom sljedećeg desetljeća.

Nešto slično je 2010. pokušala skupina znanstvenika pod vodstvom genetičara Craiga Ventera koja je dobila bakteriju na bazi umjetnog genoma sastavljenog od jednog milijuna nukleotida.

A čovjekov genom sadrži tri milijarde nukleotida.
 
(fakti.org)

Kapitailstička radna etika i međuljudski odnosi su brutalni. Radnici su jedan drugome vukovi, i gledaju se kao konkurenciju, ali da li je to zaista dobro za firmu?

Tvrtke s korporativnom kulturom koja ponižava radnike, okreće ih jedne protiv drugih i traži da rade više za manje novca možda su kratkoročno uspješne, ali u dugom roku neće postići dobre rezultate, upozoravaju stručnjaci

Zlostavljanja na radnom mjestu na kraju će dovesti do pada kreativnosti i odlaska radnika što će pogoditi produktivnost i prihode kompanije.

“Mislim da to dugoročno nije održivo”, rekao je stručnjak Larry Johnson. “Postoje brojne tvrtke koje njeguju zabavnu i uzbudljivu poslovnu kulturu u kojoj se ljudi ne tretiraju kao robovi”, istaknuo je.

Američka poslovna kultura našla se pod povećalom javnosti kada je New York Times prošlog mjeseca opisao tehnološkog giganta Amazon kao “grozno mjesto za rad”.

Brojni zaposlenici radili su prekovremeno, menadžeri su ih ponižavali, a kolege sabotirale, napisao je NYT.

Jeff Bezos, izvršni direktor Amazona koji je osnovao 1994. rekao je da je to “Amazon kakvoga on ne poznaje”.

To nije prva tvrtka koja je doživjela kritike zbog načina na koji se odnosi prema radnicima niti je korporativna kultura koju promiče Amazon izuzetak.

Kim Cameron, profesorica menadžmenta na sveučilištu u Michiganu, kaže da svaka tvrtka koja omalovažava svoje ranike smanjuje šanse za rast i razvoj.

“Mogle bi rasti i razvijati se puno više, tri do četiri puta više primjenjujući pozitivne prakse”, rekla je.

Tehnološka kompanija Google je 2015., šesti put zaredom proglašena najboljim mjestom za rad u izboru časopisa Fortune.
 
(index.hr/uredio:nsp)

Europska unija će uskoro morati donijeti odluku o dozvoli prerade mesa kloniranih životinja. Jedni kažu da bi to bilo nemoralno i štetno, a drugi da je znanstveno dokazano kako se ovo meso ne razlikuje od “običnog”

Mi zapravo već sada jedemo meso kloniranih goveda i svinja. Do sada je važilo pravilo da je meso kloniranih životinja zabranjeno za prehranu u Europskoj uniji. Ali već se uveliko uvoze jajne stanica, sperma i mlijeko kloniranih životinja, uglavnom iz Sjedinjenih Američkih Država.

Sperma se koristi za oplodnju. Do sada nije bila na snazi obveza deklariranja tako uzgojenih životinja. Dakle, trenutno svatko može – i ne znajući – kupiti meso kloniranih životinja. Pritom se uvijek postavlja: kakve rizike sa sobom nosi tehnika kloniranja?

Ima li meso kloniranih životinja drukčiji ukus?

U supermarketu se ne prodaje meso kloniranih životinja – ono bi bilo preskupo – već meso njihovog potomstva. Znanstvenici tvrde da je po svim aktualnim saznanjima ovo meso potpuno isto kao meso nekloniranih životinja pa potrošači nisu izloženi posebnom riziku. Christoph Then iz neovisnog Instituta za biotehnologiju Testbiotech, međutim, upozorava da se o mesu kloniranih životinja premalo zna: “Trebali bismo pričekati i ne jesti to meso dok ne dobijemo rezultate znanstvenih istraživanja“. Za sada nema statistika o udjelu mesa kloniranih životinja u ukupnoj ponudi na tržištu, ali je on malen.

Postoji li rizik za životinje?

Da, postoji. Životinje češće obolijevaju, češće se pojavljuju komplikacije kod okota, a uočene su i češće deformacije. Kritičari kloniranja poput Christopha Thena imaju prije svega etičke dvojbe: “I ženke kojima izvadi jajna stanicu imaju zdravstvenih problema. Životinje, sveukupno gledano, više pate.” No, njemački Savezni institut za zdravlje životinja tvrdi da potomci kloniranih životinja nemaju posebno izraženih zdravstvenih problema. Ostaje, dakle, samo moralno pitanje: smijemo li to raditi?

Zašto je potrebno deklariranje ovih životinja?

Zato što je uvoz sperme kloniranih životinja u porastu. Ako se ne deklarira porijeklo životinja i mesa, već za nekoliko godina potrošač neće biti siguran koji odrezak potječe od prirodno uzgojene, a koji od klonirane životinje. Konačno, njegovo porijeklo se više niti ne bi moglo sa sigurnošću utvrditi. Upravo zbog toga Björn Petersen sa Saveznog instituta za zdravlje životinja kaže da je deklariranje životinja nepotrebno: “Ima smisla deklarirati nešto samo onda ako to možete i kontrolirati. Ali ja nikada ne bih mogao dokazati da neko tele potječe od obično uzgojene krave ili od klona. Ako ne možemo isključiti zlouporabu, onda je deklariranje besmisleno.” Njegov institut ionako smatra da ne postoji dokazani rizik za zdravlje potrošača pa stoga ni potreba da se nešto poduzme.

Zašto uopće kloniranje?

Za sada kloniranje još nije profitabilno, proces nije efikasan i tehnički je puno zahtjevniji nego što je to konvencionalni uzgoj. Zato u hladnjačama nikada neće biti isključivo meso kloniranih životinja. Međutim, postoje sporedne tržišne potrebe. “Uzgajivači možda žele kopiju svog najboljeg bika ili žele zadovoljiti povećanu potrebu za sjemenom za uzgoj”, objašnjava Petersen.

Tehnički su izvodive i ciljane mutacije da bi se dobilo više mesa. U Europskoj uniji je to zabranjeno, ali je vrlo teško dokazati da je riječ o kloniranju. “U načelu radimo isto što su stoljećima radili uzgajivači, samo brže”, tvrdi Peterson. On dodaje kako će se u budućnosti morati raspravljati o tome želimo li da nam klonirano meso završi na tanjuru ili ne. Ali čak i ako bi se Europska komisija odlučila protiv toga, teško će se moći spriječiti prodiranje mesa nastalog turbo-uzgojem u SAD-u ili Kini na europsko tržište.

Što dalje?

Europski parlament i Europska komisija moraju se usuglasiti oko jedne od tri mogućnosti: zabrane kloniranja životinja i prodaje mesa životinja potomaka kloniranih životinja, obveze deklariranja kloniranih životinja i mesa koje potječe od njih ili oko dozvole za prodaju ovakvog mesa bez deklaracije. Prema provedenim anketama, većina građana je za kompromisno rješenje – za obvezu deklariranja. Time meso koje potječe od kloniranih životinja ne bi bilo zabranjeno, ali bi bilo jasno označeno i svatko bi mogao odlučiti želi li ga kupiti ili ne.
 

 
(dw.de,youtube/uredio:nsp)

Prije nego Krist dođe, Crkva će proći zadnje iskušenje koje će uzdrmati vjeru mnogih, progoni koje će iskusiti njezino stado na zemlji otkrit će do kraja “misterij zla”. Ljudi će i pod cijenu otpada od istine biti zaluđeni lažnom vjerom koja naoko nudi rješenje za njihove probleme.”

U intervjuu za Infovaticano, Msgr. Juan Clauio Santahjuo, profesor na Studion Generale prelature Opus Dei i osnivač portala Noticias Globales, Argentinac, otkriva ključ za razumijevanje Novog svjetskog poretka koji se upravo stvara. Glavni cilj je “koncentrirati” moć u ruke što manje ljudi i institucija. Glavni instrument za provođenje tog cilja je onaj pod nazivom “Ujedinjeni narodi”, koji na bezbroj načina svojim utjecajem, moći i novcem koji im je dan na raspolaganje manipuliraju javnim mnijenjem, uvlače se u sve vlade i institucije, pa tako i u Crkvu.

Etika bez Boga
Jedna od najvažnijih točaka manipulacije modernoga svijeta je sekularna etika, je li etika bez Boga moguća?

Jaku i postojanu etičnost nemoguće je izgraditi bez Boga. Etika se odnosi na ljudsku transcendenciju (dakle, ona nadilazi čovjeka) i može doći samo i jedino od Boga. Sekularna etika koja se sada stvara u svijetu, koju stvara čovjek za čovjeka, neminovno je uvijek u službi određenih ciljeva i ideologija pa je stoga u svojoj biti ograničena i kratkoga vijeka. Uz potporu medija, čini se kako upravo takva etika osvaja sve više bespomoćnih ljudi koji žele vjerovati u nešto dobro i lijepo.

Jesu li neopozive vrijednosti moguće bez kršćanskog pogleda na svijet?

Vrlo teško jer su odraz apsoluta, transcendentnog svjetonazora čiji je nosilac židovsko-kršćanska kultura.

Neo-Malthuzijanci i “selektivno roditeljstvo”

Što Neo-Malthuzijanci ustvari žele? Može li se krajnji cilj UN-a svesti na neroditeljstvo?

Svjetska zdravstvena organizacija predstavila je još u 90-im, novu zdravstvenu paradigmu: građanin Novog svjetskog poretka je zdrava i produktivna jedinka. Samo zdravi i produktivni imaju pravo participirati u ljudskim pravima. Svi ostali koji ne odgovaraju tom standardu ostat će na rubu života, dapače, ne trebaju se ni roditi, ako se ipak rode, u njih se neće investirati ni cent. Stoga je prihvatljivije za planove UN-a govoriti o “selektivnom roditeljstvu”.

Zapošljavanje žena kao dio globalne strategije “Nerađanja”?

Znam da će me napasti jer svaka kritika u tom pravcu shvaća se kao napad na “samoodređenje” žene. Ipak, poveznica je tako očita. Zaključak Konferencije u Dhaki 1969. International Parenhood Federation (IPPF) glasi: “promijeniti sliku obitelji uključivanjem žena na tržište rada”, kao i zahtjevom za prava homoseksualaca”. Na tome se, kako vidimo, radi već 50 godina. Zanimljivo je da je na konferenciji u Dhaki taj zaključak usvojen na prijedlog dr. Bernard Berelsona koji je još 1925. bio predsjedavajući tim Population Councila, a koji je osnovao John Rockefeller III.

Ekologija kao nadomjestak za religiju

Mnogo se govori o zaštiti okoliša. Koju ulogu igra ekologija u modernoj antropologiji?

Za UN i druge organizacije ekologija je nadomjestak za 10 Božjih zapovijedi. Npr. ne može se ljudima reći da ne vjeruju u Božje zapovijedi ako im se ne podmetne nešto drugo. Preko medija se stvara lažna slika solidarnosti sa svijetom i budućim naraštajima, ljude je lako nagovoriti da će umiriti svoju savijest sortirajući smeće ili pazeći na zdravu prehranu.

To je dobro i pravedno, no ima velike posljedice. Ta je nova etika ključni element kojeg oni opravdavaju svojim postupcima. Cilj je da Zemlja zamijeni Boga. To je važno jer je Bog povjerio Zemlju čovjeku, da je čuva i poštuje, no oni su zamijenili prioritete pa su Boga i čovjeka stavili na drugo mjesto ispod Zemlje, a Božje zakone su zamijenili prirodnim.

Na putu prema Jednoj svjetskoj vladi

Postoje li planovi za stvaranje Jedne svjetske vlade? Koja je tu uloga slobodnih zidara, (graditelja, masona)?

Ti planovi za stvaranje Jedne svjetske valade kod slobodnih zidara igraju važnu ulogu i postoje još od I. svjetskog rata pa i prije.

Kakvu ulogu u tome ima internacionalni cionizam?

U planove o jednoj vladi uključene su bezbrojne organizacije, osobito nevladine udruge koje tvore Agendu UN-a. Na sve njih djeluje i cionizam kroz mrežu raznih elitnih klubova kao što je primjerice Rimski klub, Madridski, Budimpeštanski, Bilderberg, ali i raznih multireligioznih organizacija kao “World Organisation Of Religion for Peace”, “United Initative” itd. Većina njih je usmjerena na dijalog, ali cilj im je svima isti; koncentracija moći u nekoliko središta, ukidanje nacionalnog suvereniteta država, kao i instrumentalizacija religije u svrhu stvaranja Jedne svjetske vlade.

Naivnost katolika
Dijelite li mišljenje da katolici naivno i s povjerenjem gledaju u UN i njihove prikrivene ciljeve?

Opasnost za Crkvu je u prvom redu unutar same Crkve. Već je davno rekao sv. Josemaria Escriva: “Kad je svijet u tami, to je zato što je Crkva prestala biti svijetlo svijeta”. Radi se o prekomjernom traženju “znakova vremena” koji su u pravilu u opreci s katoličanstvom.

Umjesto da se uporno i mukotrpno radi na svakom čovjeku i tako ga se pridobiva za Krista, svi žele ići lakšim i ugodnijim putem. Kristov se nauk prilagođava trenutačnim situacijama u svijetu, čak do te mjere da to izgleda vrijedno žaljenja, kao npr. u slučaju primanja hostije za ponovo oženjene ili kad se homoseksualcima, koji su, izgleda, postali nedodirljivi, ne može reći NE. Nekritički se prihvaća naoko bezazlena Milenijska agenda, agenda Zelenih itd.

Ima li ta globalna strategija svoje pčele-radilice i u Katoličkoj crkvi?

Moram biti iskren pa priznati da na ovaj ili na onaj način ima. U Crkvi ima ubaćenih kadrova, i “korisnih idiota”.

Hoće li dopustiti Crkva razvedenima da primaju svetu pričest?

Ne mislim da će se to dogoditi da crkva dijeli prićest razvedenima. Ako to, pak učine, mora vam biti jasno da to onda više neće biti Crkva Isusa Krista. Katekizam Katoličke crkve je jasan: “Prema tome, oni ne mogu dok ta situacija traje primati Svetu Pričest”. Iz tog se razloga to ne može dogoditi u Kristovoj Crkvi. Pomirenje preko sakramenta pokore može se odobriti samo onima koji se pokaju za kršenje znaka Saveza i vjernosti Kristu, a obvezali su se da žive u potpunoj suzdržljivosti “(KKC, br. 1650).

Što nama katolicima nosi budućnost u Katoličkoj crkvi?

Osobno bih preporučio čl. 675. Katekizma Katoličke crkve o kojemu i sam često razmišljam. Govori o drugom Kristovom dolasku:” Prije nego Krist dođe, Crkva će proći zadnje iskušenje koje će uzdrmati vjeru mnogih, progoni koje će iskusiti njezino stado na zemlji otkrit će do kraja “misterij zla”.

Ljudi će i pod cijenu otpada od istine biti zaluđeni lažnom vjerom koja naoko nudi rješenje za njihove probleme. “Ne tvrdim da smo sad na pragu toga, ali taj tekst može pomoći da se lakše orjentiramo. Pomaže nam suočiti se s istinom da kao katolici nismo predodređeni za ono što ljudi smatraju uspjehom, odnosno da bi nas mase slavile.

Naš je trijumf drugačije vrste. Naš je trijumf da se sjedinimo s Kristom na križu, da mu postanemo slični i tako zaslužimo nebo. Naša nada leži u križu i u uskrsnuću.
 
(dnevno/uredio: nsp)

VUK S WALL STREETA prikazuje bijesanog, šmrkača kokaina, seksualnog ovisnika sa Wall Streeta, foliranta bezvrijednim obveznicama koji prevarom gradi svoj put prema ogromnim profitima, seksi ženama i životu ekstremnog materijalističkog luksuza.

Briljantno je ulogu odigrao Leonardo DiCaprio – koji je još jednom dokazuje da je jedan od najdarovitijih glumaca Hollywooda – glavni lik u filmu odražava želju za materijalističkim viškom koji vreba u srcima većine muškaraca (i većine žena, što se toga tiče).

Seks, novac, droga i moć … sve na trošak nečijeg tuđeg gubitka. Materijalna bogatstva stečena od strane filmskog lika koji se zove Wolf, nečasno su stječena prijevarom javnost i njihovog teško zarađenog novca kroz penny dionice (bezvrijedne dionice) i operacije “napumpaj i odbaci”. Na ovaj način, Vuk s Wall Streeta odražava stvarnost u društvu u kojem, čini se da svatko pokušava muljati svakoga.

Bivši Wall Street broker: ‘Vuk S Wall Streeta’ nije pogriješio u svezi kokaina, striptizeta i prostitutki

Da li film “Wolf of Wall Street” prikazuje ono što se Wall Street-u stvarno sviđa? Bivši trgovac dionicama i broker Raj Mahal nudi svoj osvrt na film – i neke stvarne priče o tome kako je divlje bilo:

Mislim da je “Vuk s Wall Streeta” najbolji film Martin Scorsese-a još od filma “Dobri momci” – iako sam vjerojatno malo pristran. Ja sam radio kao trgovac dionicama na etaži trgovine dionicama od sredine 90-ih, postao sam direktor u dobi od 28 godina, a često i kolovođa zabava na katu trgovanja, tako da sam vidio puno stvari. Ja bih organizirao natjecanja na svojem katu koja nisu bila različita od onih kao u filmu. Bilo je zabavno i na žalost se nikada neće ponoviti na Wall Streetu.

Prva scena filma uključuje natjecanje bacanja patuljka u metu, unutar Jordan Belfortove (glumi DiCaprio) firme, Leonardo DiCaprio koji igra Belforta, šmrče kokain sa kurve, dok natjecanje teče.

“Film prikazuje kokain i prosititutke kao svakodnevnu pojavu. Ne kažem da koksa i kurve ne postoje na Wall Streetu, ali to je samo na stvarno posebnim prigodama. Kao i utorkom. I srijedom. I četvrtkom. Ali nikad ne nedjeljom. Vidite Wall Streeteri su poput Boga. Sedmog dana, odmaramo.”

U svoj ozbiljnosti, imao sam prijatelja koji je bio legenda u poslovanju. Nazovimo ga “Ivan”. Ja sam tada imao 24-godišnje dijete koje nikad nije vidjelo kokain. Ivan je imao šank u svojoj kuhinji oko 50-metara dug. Jednom sam ga gledao kako je rastegnuo nekoliko grama kokaina cijelom dužinom šanka – i ušmrkao je bez da se diže po zrak. John je bio barem 20 godina stariji od mene, a njegova prekrasna djevojka je bila s Harvarda – tako je barem rekla.

Sjećam se da me jednom priupitala “Da li želiš vidjeti dijamantne naušnice koje mi je John kupio?”. Rekao sam, “Da”. Ona je bila tako ušmrkana kokainom da je nakon par minuta izašla gola, pokazivajući na svoje uši. Rekao sam joj da na ušima nema naušnica. Ona je kompletno bila svjesna da je gola, ali je poludila zbog naušnica i počela je razbacivati stvari po sobi.

Jedan od likova u filmu je bio veoma točan stvarnoj osobi. Lik u filmu imenom Donnie Azoff, je fascinantan Wall Street lik i kojeg trgovci s Wall Streeta znaju kao osobu koju 100% amerikanaca mrzi. On je debeo, grub i gnjusan. On je gubitnik, ali postavši najbolji prijatelj Vuka s Wall Streeta, postao je bogat. On je usred zabave izvadio penis kad je vidio prelijepu ženu. On maltretira gay batlera. On se ponaša prema ljudima kao prema bezvrijednom mulju. On je u filmu osramotio brokera pred svima i pojeo njegovu zlatnu ribicu.

Sve u svemu, ja sam stvarno uživao u filmu. Bilo je malo preko vrha, ali da nije bilo, ne bi bilo toliko zabavno. Svi ljudi s Wall Streeta, znam da su uživali – pogotovo jer se takve stvari nikada neće dogoditi opet. Zabava koja je preuzeta sa stvarnog Wall Streeta u nekim dijelovima ne postoji. Film je nostalgičan za mnoge od nas – brokere. Sve u svemu, treba gledati prema tih 1% posto, svatko tko mrzi tih 1% posto, a i svi koji žele biti u tih 1% posto.

Wolf of Wall Street kritiziran zbog ‘veličanja psihopatskog ponašanja’

Kći čovjeka povezanog s diskreditiranim financijskim shemama prikazanim u ovom remek djelu je napala redatelja filma Martin Scorsese-a, a njegovu zvijezdu Leonardo DiCaprio-a, zbog glamuroznog životnog stila “zabavnih sekskapada i epizoda kokainskog prejedanja”.

Christina McDowell, čiji je otac, Tom Prousalis, bio je poslovni suradnik Jordan Belfort-a, titular pokvarenog burzovniog mešetara kojeg je portretirao DiCapria u filmu, optužila je da film ima za cilj “pogoršati američku nacionalnu opsjednutost bogatstvom, statusom – veličanjem pohlepe i psihopatskog ponašanja” u otvorenom pismu objavljenom u LA Weekly.

McDowell, koji kaže da je bila prisiljena promijeniti svoje ime nakon što je otkriveno je njezin otac ukrao njezin identitet da bi ga upotrijebio za pranje novca prije njegovog eventualnog zatvora za financijske prijevare”, ona nastavlja, “film Vuk s Wall streeta je ponovni pokušaj da se nastavi prikazati da je takva vrsta sheme zabavna, čak i u zemlji  koja se oporavlja od još jednog ciklusa Wall Streeta skandala “.

Ona nastavlja: “Jeste li razmišljati o kulturnoj poruci koju ćete poslati kada napravite ovaj film? Uspješno ste uskladili vrsnog kriminalca, momak [Belfort] koji još uvijek nije nadoknadio štetu svojim žrtvama … I uopće ne razumijem neshvatljiv način na koji vaš film degradira žene, i poruki koju podržavaju na mlađe generacije muškaraca koji se pretvaraju u ženomrsce. “

“Wolfov efekt” danas živi u pohlepi i bahatosti mnogih

Biti osoba koja zna mnoge ljude na visokim razinama, uspješne ljude u različitim industrijama, vidio sam taj “vučji učinak” na poslu kod velikog broja ljudi. Čak i u prehrambenoj industriji, postoje puno “tipova Vukova”, ljudi koji su bjesni luđaci opsjednuti pohlepom i prijevarom, ali njihova javna persona se prikazuje kao neka vrsta vrlo duhovnog “gurua”.

Uzmite gotovo svakog čovjeka na ulici, dajte mu način da zaradi prekomjerno bogatstvo na račun tuđeg gubitka, 99% od tih ljudi će vrištati “Može, prijavi me!” Uklonite li sve granice nametnute malom plaćom, većina muškaraca je potpuno luda za seksom, materijalnim luksuzom, drogama i ovisnošću o moći. Vidio sam to iz prve ruke. Znam ljude koji su još uvijek uhvaćeni u to.

Umjetnici prijevare, sitni prevaranti i varljivi uvjerljivi izrabljivači su posvuda

Ako malo bolje pretražite internet, tu je veliki broj ljudi koji djeluju u ovom trenutku, koje treba uzeti u obzir da su umjetnici prijevare. Mnogi su postigli najviše pozicije mahnito prenoseći svoje pretjerane tvrdnje, svjesno izmišljajući lažne priče, gusareći rad drugih ljudi ili samo nasilnički se ponašavši prema ljudima oko njih kako bi došli na svoj put. Ovakav pristup dovodi do pojave kratkotrajnog uspjeha, ali to uvijek implodira, obično vrlo dramatično i naglo.

Prava mjera čovjeka je ono što ga ograničava kada nema financijskih ograničenja

Većini ljudi posve nedostaje zrelosti. Većina odraslih ljudi ima dječje umove u odraslim tijelima. Jedini razlog zbog kojeg oni ne konzumiraju totalno ludi seks sa prostitutkama, konzumiraju drogu i ovise o moći je zato što si oni ne mogu priuštiti sve te navike.

Način da spoznamo pravu mjeru čovjeka je da se vidi što radi kad nema stvarne granice u materijalnom svijetu. Da li provodi svoje vrijeme šmrkajući koku i “bubajući” prostitutke? Ili on marljivo radi, služeći čovječanstvu na neki važan način?

Samo Bogatstvo je besmisleno! Osobni užitak je za hedoniste koji stvarno nisu bitni stvarnom životu. Pravi uspjeh znači poštivanje samog sebe, svojeg tijela, svojeg duha i svojeg svijeta. Pravi uspjeh se mjeri u broju života kojima ćete pomoći, a ne u broju grama kokaina kojeg ste šmrkali sa gole ženske guze (kao što je prikazano u filmu).

To je dijelom ono što mislim da ovaj film pokušava prikazati. Scenarij vrišti porukama koliko prazan i nesretan je čovjekov život, unatoč svim znakovima financijskog uspjeha kojima drugi ljudi mogu zavidjeti. To je uspjeh ovog filma, barem s moje točke gledišta: Film ne slavi ludi materijalizam, već pokazuje koliko je on prazan i besmislen.

Netko tko je manje zreo bi mogao pogriješno shvatiti poruku filma kao proslavu obilja i prijestupništva, ali poruka zapravo ide puno dalje od toga. Film je osuda ponašanja i poziv da se sjetite stvari koje stvarno vrijede u životu: integritet, obitelj, etika i moral.

“Vuk s Wall Streeta” je upozorenje cijene koju plaćaju svi koji hodaju stazom nemorale samozahvalnosti

U konačnici, to je film koji odražava najmračnije želje koje vrebaju u srcima svih ljudi koji žude za pohlepom, moći i slavom. Vidio sam bezbroj ljudi koji spadaju u ovu grupu samo-destruktivne spirale, gotovo uvijek s gledišta samozavaravanja o tome što se stvarno događa. To je slično kao u “Gospodaru prstenova”, gdje većina ljudi ne može odoljeti zavodljivoj snazi Prstena Moći. Oni nose prsten i postaju arogantni, ratoborni tirani koji provode vlast zrelošću jednog djeteta. No, oni zavaravaju sebe misleći da su na neki način dobre osoba, čak i kad su njihovih djela vrijedna prezira, pritajena ili štetna.

Moj je savjet svima da uvijek budeno vrlo skeptičan u svezi visoko karizmatičnih ljudi. To uključuje predsjednika Barack Obama-u, koji je i sam je majstor zavođenja koje djeluju u području politike. Čuvajte se ljudi koji koriste zavodljive riječi da bi zaobišli vaš razum. Zapitajte se s vremena na vrijeme: “Je li to stvarno istina?”

Shvatite da je svijet pun morskih pasa

Budite kritični mislilac i shvatite da živimo u svijetu punom morskih pasa, od kojih su mnogi igraju uloge gurua, ili duhovnih vođa, ili ponekad čak i domoljuba ili svećenika! Ljudi nose maske i uključuju se u raskošno kazalište da bi vas uvjerili da su nešto drugo od onoga što oni stvarno jesu. Istina, većina ljudi su vođeni pohlepom, prijezirom i strahom, ljutnjom, osvetom i drugim negativnim osobinama. Vrlo malo ljudi doista su vođeni suosjećanjem, ljubavi prema životu, u želji da se doprinese društvu.

Uredništvo www.Novi-Svjetski-Poredak.com se suosjeća sa ovakvim stavom i pokušava živjeti svaki dan s tim važnim načelima na umu. Dan proživljen u službi poboljšanja čovječanstva je dan vrijedan življenja. Dan proživljen u ljutnji, ili mržnji, ili pohlepi je izgubljeni dan.

Živjeli smo previše dana u ljutnji, i nećemo izgubiti još jedan dan na takve negativnosti. Ukupnost našeg života se nakuplja iz dana u dan, odlukom za odlukom, do dana kada ćemo napustiti ovaj život. Na taj dan, kad se osvrnete na život kojeg ste živjeli, to će biti život kojeg ste živjeli časno, ponizno i suosjećajno? Ili će to biti život pohlepe, prijevare i uništenja?

Na vama je izbor. Nitko drugi ne može birati umjesto vas. I bez obzira na maske koje nosite u javnosti, ili u društvu, ili profesionalno, umrijet ćete jednog dana i suočiti ćete se sa – pozitivanim ili negativnim životom kojeg ste izabrali živjeti.

Što se tiče filma “Vuka s Wall Streeta” on će otići, ali ako se odlučite pogledati ovaj film, učinite to iz perspektive gledajući čovjeka koji je uništio sve što je bitno.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)