Isusovci kontroliraju Vatikan i pravi su duhovni vratari Novog svjetskog poretka, prema bivšem biskupu Gerard Bouffardu

Biskup Bouffard Gvatemala kaže da Vatikan kontroliraju Iluminati i Novi Svjetski Poredak, a sve ih nadgleda Crni Papa, isusovački general Fr. Peter Hans Kolvenbach, piše rense.com.

Biskup Bouffard, koji je napustio Katoličku crkvu, a sada je ponovno nanovo rođeni kršćanin, živi u Kanadi i temelji svoje zaključke nakon što je šest godina radio kao vatikanski svećenik na dnevnim dužnostima, osjetljivoj korespondenciji između Pape i vođe jezuita koji žive na adresi Borgo Santo Spirito 5 u blizini trga svetog Petra.

“Da, čovjek poznat kao Crni Papa kontrolira sve glavne odluke Pape, a on pak kontrolira Iluminate”, rekao je biskup Bouffard prošlog tjedna u radio emisiji Greg Szymanskog “The Investigative Journal” www.gcnlive.com gdje arhivu zapanjujućih izjava može čuti u cijelosti.

“Znam da je to istina jer sam godinama radio u Vatikanu i putovao s papom Ivanom Pavlom II. Papa dobiva svoje naredbe od Crnog Pape isto kako i Isusovci zapovijedaju čelnicima Novog svjetskog poretka, sa zadatkom da se infiltriraju u druge religije i vlade svijeta, kako bi osnovali jednu svjetsku fašističku vladu i jednu svjetsku religiju u na temelju sotonizma i Lucifera.

“Ljudi ne mogu zamisliti kako zlo i koliko uništenje su izazvali i koje će uzrokovati dok, u isto vrijeme koriste savršen zaklon i kriju se iza crne halje i ispovijedaju se da su Božji ljudi”.

Biskup Bouffard iz prve ruke poznaje zla koja vrebaju u hijerarhiji Vatikana, a osobito Jezitski red potvrđuje svjedočenje drugih istraživača, uključujući i Bill Hughesa, autora šokantne knjige “Raskrinkani neprijatelj i tajni teroristi” (The Enemy Unmasked and The Secret Terrorists), i dobro informirani istraživač Isusovačkog reda, Eric Jon Phelps, autor “Vatikanskih ubojica”.

Osim opisivanja tamne slike Crnog Pape u Rimu, biskup Bouffard tvrdi da se zla moć Isusovaca proteže po cijelom svijetu, uključujući i čvrstu infiltraciju u američku vladu, Vijeće za vanjske odnose (CFR), i glavne vjerske organizacije.

Biskup Buffard tvrdi da Isusovci djeluju kao savršen kameleon, uzimajući identitet protestanata, mormona, baptista i Židova s ​​namjerom dovođenja propasti Amerike, kao i dovođenja zemlje pod jednu svjetsku religiju sa sjedištem u Jeruzalemu i pod kontrolom njihovog vođe, Lucifera.

“Znam iz prve ruke da je Vatikan kontrolira i prati sve u Izraelu s namjerom da uništi Židove”, rekao je biskup Bouffard, dodajući da je prava svrha Isusovačkog reda da dirigira i kontrolira sve lidere svijeta kako bi uzrokovali glavni svjetski sukob koji će na kraju uništiti Ameriku, Bliski istok i Izrael.

“Oni uništavaju sve iznutra i žele dovesti do uništenja Katoličke crkve, kako bi uveli jednu svjetsku religiju na temelju sotonizma. To se također vidi u načinu kako se svećenici klanjaju u misi, zapravo štujući mrtve. Isto tako, sotonizam se može vidjeti u mnogim izvanjskim simbolima, običajima i ruhu prikazanom od strane Crkve.”

Nakon što je služio u Rimu, biskup Bouffard je proveo neko vrijeme u Africi i Gvatemali, napredujući na poziciji moći u Crkvi.

Međutim, s tom religioznom snagom došao je u pripadnost i članstvo slobodnih zidara, te postaje mason 33. stupnje, nešto zbog čega Rimokatolička crkva donosi neposredno izopćenje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U veljači, u švicarskom Davosu, na godišnjem skupu globalističke korporacijske organizacije Svjetski ekonomski forum (WEF), koju vodi Rockefellerov čovjek i član skupine Bilderbeg, Klaus Schwab, okupljena zapadna elita izrazila je zabrinutost za situaciju u EU, zbog jačanja desnih i nacionalističkih i prema EU neprijateljskih tendencija i skupina, i dala punu podršku Merkelici

Soros je izrazio svoje divljenje za nju i njenu “hrabrost” i “ustrajnost”. Slične pohvale za nju izrekli su i Philipp Hildebrand, bivši šef Švicarske nacionalne banke, a sada član upranog odbora velike američke židovske banke BlackRocki sudionik konferencije Bilderberga, a i predsjednik Europske središnje banke,Mario Draghi, inače dugogodišnji menadžer u Goldman Sachsu, član skupine Bilderberg i Rockefellerovog bankarskog kluba “Skupina 30″.

Draghi je rekao kako je izbjeglička kriza velika šansa za novi gospodarski rast u EU. Podršku i divljeljenje Merkelici izrazili su i dvije velike holivudske zvijezde, George Clooney i Angelina Jolie. Clooney se na vlastitu želju osobno sastao sa Merkelovom u veljači, prilikom posjeta filmskom festivalu u Berlinu. A Jolie je nedavno posjetila izbjeglice na grčko-makedonskoj granici.

Clooney i Jolie – umreženi aktivisti NWO-a

Oboje glumaca, su zahtjevali i da druge države članice EU trebaju slijediti primjer Angele Merkel i primati izbjeglice. Međutim u javnosti je malo poznato, da su Clooney i Jolie, umreženi u najvećim vrhovima američke elite i da nije slučajno što su toliko aktivni po svijetu.

Oboje su članovi Rockefellerovog “Vijeća za međuanrodne odnose” (CFR)

Da bi cijela ta licemjerna i odvratna farsa bila potpuna, Merkelicu je nahvalio i čelnik države koja je najodgovornija za kaos na Bliskom istoku i najezdu izbjeglica na Europu, američki predsjednik Obama, koji je rekao da se divi njenoj dosljednosti u rješavanju izbjegličke krize. Soros je još jesenas na portalu svoje organizacije “Project Syndicate” objavio dugi članak u kojem je analizirao migrantsku krizu i predlagao rješenja za nju. Tu njegovu analizu velikodušno su objavili vodeći zapadni korporacijski mediji, kao New York Times ili britanski Guardian.

Za Sorosa izbjeglice prioritet, a granice prepreka!

Soros je u toj analizi zahtjevao od EU, da svake godine primi oko milijun izbjeglica i da uloži veliki novac za integraciju tih izbjegelica, da im omogući što brže školovanje, posao, itd. Na optužbe Orbana krajem prošle godine, Soros je odgovorio u jednom e-mailu, čiji je sadržaj prenio portal “Bloomberg Business” . U tom odgovoru Soros je opisao plan u 6 točaka za rješenje migrantske krize, sa kojim njegova zaklada želi “očuvati europske “vrijednosti”. Dok ono što radi Orban potkopova te “vrijednosti”. “U Orbanovom planu je zaštita državnih granica cilj a izbjeglice su prepreka, u našem planu, zaštita izbjeglica je cilj, a državne granice su prepreke” – rekao je Soros Na jednoj konferenciji početkom ožujka, na kojoj se raspravljalo o rješavanju izbjegličke krize, predsjednik ESI-ja Gerald Knaus je također isticao lažni spin o važnosti Turske.

On je rekao da je suradnja sa Turskom nužna i nezamjeniva, da bi se spriječila “orbanizacija” Europe. Tatjana Festerling, čelnica njemačkog pokreta PEGIDA, koji je kritičan ne samo prema islamizaciji Europe, već i prema cijeloj EU i globalizaciji, poznata je kao osoba bez dlake na jeziku. Nakon masovnih seksualnih nasrtaja arapskih migranta na novogodišnju noć u Koelnu i sramotnog pokušaja cjelokupne njemačke političke i medijske elite (uključujući i čelnike obadviju crkva) da te događaje ublaže i relativiziraju i da i dalje hvale migrante i napadaju sve one koji se suprostvaljaju Merkeličinoj politici nekontrolirane migracije, ona je rekla: “Da je većina (njemačkih) građana još pri zdravom razumu, onda bi se oni dohvatili vila za đubre i potjerali bi ovu izdajničku, protunarodnu huškačku elitu, iz paralamenta, sudova, Crkvi i medija!”

Sramotni sporazum sa sultanom Erdoganom: Soros kao vođa sekte?

Nakog nedavnog sramotnog sporazuma Merkelice i EU sa sultanom Erdoganom, Festerling je poručila: “Gospođo Merkel, kažem Vam, onaj tko u svom poslu šefa njemačke vlade, dozvoljava da mu stvari diktira financijski mogul Soros, taj počinjava veleizdaju naše zemlje!” Festerling je ukazala upravo na izjave predsjednika ESI-ja i Merkeličinog savjetnika Knausa u listu Die Welt, i rekla da je plan između EU i Turske ništa drugo, nego plan za islamizacija Europe, a Njemačka je već sada islamizirana, Od 6 milijardi eura koje EU plaće Erdoganu, jedan veliki dio toga novca će otići ISIL-u – rekla je ona i uporedila Sorosa sa ludim vođom neke sekte.

Zanimljiva analiza profesora iz Bemena

Ona je podsjetila na prijedloge uglednog profesora iz Bremena, Dr. Gunnara Heinsohna, koji je lani u svojoj analizi pitao zašto izbjeglice ne ostanu na Bliskom istoku. Heinsohn je bio predložio Merkelici i čelnicima EU, da pregovaraju sa Organizacijom za islamsku suradnju (OIC), koja obuhvata 57 islamskih država. Te države raspolažu sa ukpuno oko 26 milijuna kvadratnih kilometara površine, 75 puta više nego Njemačka i 6 i pol puta više nego cijela EU. Desetak milijuna arapskih izbjeglica kad bi se raspodjelile na tih 57 država i njenih ukupno 1, 5 milijarde stanovnika, bi činile samo 0,5 % ukupnog stanovništva. A čak i 100 milijuna izbjeglica bi za te države OIC-a bilo samo 6 %. stanovništva. Festerling je podsjetila na to da je u Nigeriji nedavno opet zaklano 500 krščanskih farmera od strane islamskih ekstremista iz terorističke skupine Boko Haram i da o tome nitko ne govori. Zar i preživjeli ugroženi nigerijanski kršćani ne bi imali pravo na azil u EU, zašto “mirovni aktivist” i Merkeličin savjetnik Knaus šuti o tomu? – upitala je ona.

Zaštitna ograda između Grčke i Turske kao što ju ima S. Arabija?

I predložila da EU na svojim vanjskim granicama između Grčke i Turske treba podići veliku modernu električnu zaštitnu ogradu, sa kojim se upravlja digitalno, onakvu kakvu je podigla Saudijska Arabija, na svojim granicama, država koja ne želi primiti nijednog izbjeglicu. To što elita i mediji u EU šute o toj saudijskoj ogradi i to što Merkel tvrdi da se njemačka granica navodno ne može zaštiti, jesu indicije za to, da oni koji u pozadini vuku konce ove migrantske krize uopće ne žele, da se Europa zaštiti i obrani – zaključila je Tatjana Festerling. evo imena većine onih koji se na portalu organizacije ESI, navode kao donatori: – Open Society Foundation – Soroseva zaklada Otvoreno društvo. – Rockefeller Brothers Fund – Fond braće Rockefeller, jedna od dvije velike zaklade obitelji Rockefeller. Obadvije zaklade raspolažu sa milijardama dolara, sa kojima po cijelom svijetu podržavaju i financiraju interese globalne elite; dužničko ropstvo, eugeniku, rodnu ideologiju, itd. – Europska komisija – Ministarstvo za vanjske poslove Velike Britanije i Commonwealtha – Švedska vlada – Ministarstvo vanjskih poslova Nizozemske – Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke (dakle Merkeličine vlade) – Ministarstvo vanjskih poslova Norveške – Ministarstvo vanjskih poslova Danske – Ministarstvo za vanjske poslove i međunarodnu trgovinu Kanade – United States Institute of Peace – Institut Sjedinjenih država za mir.

NADALJE: Američka državna organizacija, u čijem upravnom odboru sjede sve sami ljudi iz Rockefellerovih organizacija; “Vijeće za međunarodne odnose” (CFR) i Brookings Institution. Dvojica ministara sadašnje američke vlade, koji sjede u odboru ovog instituta, ministar vanjskih poslova John Kerry i ministar obrane, Ashton Carter, također su ujedno članovi CFR-a. – SIDA (Švedska agencija za međunarodnu razvojnu suradnju).

Švedska državna organizacija, koja je zajedno sa istovjetnom američkom državnom organizcijom, USAID-om, Sorosom i ostalom globalnom elitom, jako aktivna u cijeloj jugoistočnoj Europi, kao i u Aziji, u podržavanju i financiranju globalizacijskih procesa, rodne ideologije, LGBT skupina, gay braka, itd. – Department for International Development (DFID) – Ured za međunarodni razvoj. Britanska državna organizacija za inozemnu pomoć. -Wilton Park- britanska državna organizacija pod upravom minstarstva za vanjske poslove, kao savjetodavni forum za pitanja vanjske politike.

Wilton Park je prvobitno između 1946. i 1948. u stvari bio preodgojni logor za njemačke ratne zarobljenike u 2. sv. ratu. Nakon 1948. postaje organizacija za pitanja vanjske politike. -King Baudouin Foundation – Zaklada Kralj Baudouin. Belgijska državna zaklada, također aktivna u “regiji” i jugoistočnoj Europi u podržavanju i financiranju “naprednih” udruga.

Ova je zaklada također na listi donatora udruge CESI, vodeće dženderske udruge u Hrvatskoj u kojoj djeluje Kinseyev lobi. – Erste Stiftung, – zaklada austrijske banke Erste Bank, koja je aktivna u cijeloj jugoistočnoj Europi i podržava i sufinancira i druge udruge. – Stiftung Mercator- njemačka zaklada koju je osnovala tajkunska obitelj Schmidt-Ruthenbeck.

Njemačke zaklade za financiranje ljevičarskih organizacija (i u Hrvatskoj)

Zaklada se godinama zalaže za poznate stvari koje promiče elita; jačanje i centralizaciju EU, za multikulturalizam, integraciju migranta, itd. – Robert Bosch Stiftung – njemačka zaklada koju je osnovao njemački industrijalac Robert Bosch, koji je bio uvjereni mason. Ova zaklada, također je jako aktivna u Hrvatskoj i ostalim državama “regije” i cijeloj jugoistočnij Euroipu.

Sufinancira mnoge ljevičarske udruge. – Charles Stewart Mott Foundation – Zaklada Charles Stewart Mott. Još jedna velika zaklada američkih tajkuna i mlijardera. Zakladu je osnovao industrijalac C. S. Mott koji je u ranom 20. stoljeću pripadao eliti američkih industrijalaca i tajkuna, zajedno sa Rockefellerim, Carnegiejom i drugima, Mott je također bio mason. Ova zaklada je također jako aktivna u Hrvatskoj i regiji i sufinancira mnoge “napredne” udruge kao Documenta. – German Marschall Fund of the USA (GMF) –

Nekadašnji članovi Hitlerove NSDAP, danas globalisti

Jedna od nekoliko američkih, takozvanih transatlanskih organizacija u Njemačkoj, iza koje stoje Rockefeller i njegov CFR, koji su suosnivači tih organizacija. German Marschall Fund je također jako aktivan u Hrvatskoj i “regiji” u podržavanju i financiranju mnogih “naprednih” udruga. Samostalno ili preko svoje podorganizacije “Balkan Trust for Democracy” (BTD).GMF i BTD se nalaze na listama sponzora udruga kao Documenta, H-Alter, Babe, itd…

Körber Stiftung- Zaklada koju je osnovao njemački industrijalac i tajkun, Kurt A. Körber, osnivač danas velikog međuanrodnog koncerna, Körber AG koji proizvodi strojeve za građevinarstvo. Ova zaklada je manje aktivna na ovim prostorima, ali je u Njemačkoj aktivna u promicanju globalističkih procesa. Inače, Kurt A. Körber je za vrijeme nacizma bio član Hitlerove stranke NSDAP.
 
(glasbrotnja.net/uredio:NSP)

Pitanje koje danas gotovo ideološki i dogmatski razdvaja sve koji vjerno prate globalna previranja i geopolitiku je – je li Putin doista nezavisni igrač ili je sve već viđena šarada?

‘Slijedi Rothschilde’

Najslavnija fraza istraživačkog novinarstva ‘Follow the Money’ (‘slijedi tok novca’) izvedenica je američkog scenarista Williama Goldmana u kultnom filmu ‘Svi predsjednikovi ljudi’, a iako nikada nije upotrebljena u stvarnosti, dobar je pokazatelj kako društveni inženjering može biti upraćen. Kada pričamo o poveznicama Zapada i Istoka, onda bi bolji termin vjerojatno bio ‘Follow the Rothschild’. David Rockefeller je u svojoj knjizi ‘Memoari’ eksplicitno je naznačio: ‘Neki vjeruju kako predstavljamo tajnu kliku koja radi protiv interesa SAD-a, nazivajući moju obitelj i mene ‘internacionalistima’ koji urotnički grade integriranu globalnu političku i ekonomsku svjetsku Vladu. Ako su to optužbe, kriv sam i ponosim se time’.

Da bismo uopće počeli istraživati tu novčanu spregu, moramo definirati njezine tri osnove stavke – tvrtke Rusnano, Rosneft i Rusal. Rusnano je bivša ‘Ruska nanotehnološka korporacija’ koja kao što joj i samo ime kaže razvija komercijalne primjene nanotehnoloških dostignuća. Povelika ulaganja i velika vizija zaslužne su za današnju vrijednost od 29 milijardi dolara i mogući uspon prema najvećim globalnim korporacijama u budućnosti. Rosneft je pak ušao u direktan sraz s Gazpromom i Lukoilom za najjaču državnu naftnu kompaniju dok je Rusal druga najveća globalna tvrtka za aluminij s udjelom od gotovo 10% svjetskog tržišta. I sada polako možemo povezivati ključne ljude s međunarodnim kartelom.

Carnegie i Trenin kao trojanski konji

Bivši bankar i financijski savjetnik, pokojni Norman Dodd još je davnih osamdesetih ukazivao na spregu neoporezivih ‘trustova mozgova’ poput Zaklade Ford, Rockefeller Zaklade i ključne treće stavke – Carnegieja, udruge koja bi po svom statutu trebala osigurati i lobirati za globalni mir. Njihova ključna zadaća još od Prvog svjetskog rata bila je velika pomirba SAD-a i Rusije, koja je vrhunac dosegnula okončavanjem Hladnog rata i otvaranjem ureda u Moskvi 1993. godine. Kako to obično biva, centar je u početku vodila Rose Gottemoeller koja je kasnije u prvom mandatu Obamine administracije bila pomoćnica državnog tajnika za međunarodne odnose i naoružanje. Paralelno je radila i u ministarstvu energetike. Upravo su njezine djelatnosti istaknute kao ključ globalnog rata – konstantna prijetnja nuklearnog rata i sukobi oko energenata.

Carnegie je kao i svaki ‘think tank’ vrlo brzo odlučio vrbovati brojne ruske biznismene i političare u svoje redove. Inače, osnivač ove zaklade Andrew Carnegie dio je velike petorke, tzv. ‘Graditelja Amerike’ uz Cornelius Vanderbilta, Johna D. Rockefellera, J. P. Morgana i Henry Forda čija agenda o jednom globalnom tržištu nikada nije zaživjela pa je Rothschildov koncept konstantnih previranja koja podižu cijene energenata, te nadzora čitavog sustava s konstantnim win-win stanjem izborio prevlast. Carnegie je ipak uspio ono što prethodnici nisu – uspio je penetrirati u rusku vrhušku i umjesto dotadašnjeg vrbovanja već etabliranih imena postavili su svoje ljude. Najočitiji primjer je dr. Dmitri Trenin, predsjednik Carnegieja i bivši pukovnik ruske vojske. U Rusiji je poznat kao politički i vojni analitičar dok je na Zapadu prepoznat kao dio NATO-ovog osoblja za obuke, autor većeg broja publikacija i učestao komentator ‘mainstream’ medija poput BBC-a, CNN-a, The Economista i brojnih drugih. Naoko čudna biografija za visoko osoblje iz ‘neprijateljske države’, no samo za neinformirane.

Anatoly Chubais – Omiljeni Bilderberg Jeljcina i Putina

Američka veza je pak William Joseph Burns, bivši američki veleposlanik u Rusiji, a danas – pogađate – predsjednik svjetskog Carnegieja. Krasi ga nadimak ‘tajno diplomatsko oružje’ pošto je jedan od svega par ljudi u visokoj politici koji tečno pričaju engleski, ruski i arapski. Osvajao je nagrade za najboljeg svjetskog diplomata i analitičari ga smatraju ‘arhetipom’ onoga što bi Bushev koncept Novog Svjetskog Poretka trebao predstavljati. I tu se možemo vratiti na tri navedene korporativne stavke. Kada povežete diplomatske veze Rusije i SAD-a s korporatistima, jedno ime se kristalizira – Anatoly Chubais.

Ovaj bjeloruski židov legendarni je ruski ekonomski disident, a prema Zapadu ga veže odabir za glavno lice provedbe privatizacije, i to po demokratskim i kapitalističkim postulatima Zapada koje je gajio i ranije. Jeljcin ga na poticaj zapadnjačkih ‘trustova mozgova’ gura na visoku poziciju zamjenika ministra ekonomije, te za ruskog predstavnika Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i agencije za ulaganja (MIGA). Vodio je Jeljcinovu izbornu kampanju, osnovao Zakladu za civilno društvo (blisku Soroševim idealima), a nakon političkih previranja ne samo da ne gubi raniju moć nego je dodatno i pojačava.

Putin ga instalira na poziciju generalnog direktora ruskog ‘HEP-a’ RAO UES-a na puno desetljeće, najveća američka banka JP Morgan Chase uzima ga u Savjetničko vijeće dok Rockefellerov kartel ‘Vijeće za međunarodne odnose’ ne samo da ga ne ignorira, već mu daje izuzetno bitnu poziciju u kontroverznoj ‘globalnoj Vladi u sjeni’ – međunarodnoj CFR upravi. Pitate se kako Putin gleda na ključnu Rockefellerovu figuru u Rusiji? Postavlja ga na čelo ranije spomenute Rusnano korporacije pod direktnom ingerencijom vlade gdje će kroz naredne godine voditi rusku preobrazbu u giganta za futurističke globalne tehnologije.

Prvi Chubaisovi potezi bili su osnivanje podružnice u SAD-u i Izraelu gdje blisko surađuje cionistima obitelji Rockefeller i Rothschild koje su ga u početku i postavile na ključne pozicije. Chubais nikada nije želio pričati o svojim eventualnim poveznicama s cionističkim pokretom još od po njegovim navodima ‘antisemitske karikature iz 1997. u kojoj je pokazan kao reptil s Davidovom zvijezdom omotan oko Jeljcina’. Član je i Bilderberg skupine dok su ga mnogi povezivali s CIA-om tijekom implementacije i izuzetno sumnjive provedbe pretvorbe i privatizacije koja je stvorila rusku oligarhiju.

Peter Mandelson – ‘Izgubljena karika’ Putina, Rothschilda i britanske krune

Kako smo spomenuli Bilderberg grupu, nakon Burnsa i Chubaisa možemo navesti i treću bitnu kariku u sustavu. Riječ je o poznatom britanskom barunu i političaru Peter Mandelsonu koji je u javnosti percipiran po kontroverzama, ‘kabinetima u sjeni’, ministarstvima bez portfelja, te instalaciji Tony Blaira na mjesto premijera. Konstantno je optuživan za sumnjive veze i partnerstva – s najvećim svjetskim korporatistima poput suosnivača Microsofta Paula Allena i brojnim lobistima, trgovcima i oligarsima. Jedan od njih je Chubais, kolega iz Bilderberg skupine, a drugi je najbolji Putinov prijatelj Oleg Deripaska.

Zanimljivo, Mandelson je 2008. ukinuo aluminijske tarife s pozicije EU komesara za trgovinu što je ‘nevjerojatnom slučajnošću’ Deripaskovu tvrtku Rusal proguralo na vrh svjetskih proizvođača aluminija. Kako je snimljen u njegovom društvu na jahti u Grčkoj – europska javnost ga je žestoko kritizirala, no protekciju ima od samog vrha britanske i europske politike. Kao ‘najmočnijeg čovjeka u Britaniji’ i ‘premijera u sjeni’ apostrofira ga Hannah Mary Rothschild u dokumentarnom obolu njegovom životu. Ako vam njezino prezime daje određene asocijacije, u pravu ste – riječ je o kćeri Jacoba Rothschilda.

Prijateljstvo s britanskom krunom i Sir Evelynom Robertom de Rothschildom guraju ga na glavnu poziciju i ‘sivu eminenciju’ Sisteme, ruskog vojnog konglomerata zaduženog za naoružanje. Mandelson je tako preko Deripaske praktički postao ‘skriveni direktor’ te ruske tvrtke koja je zbog opasnosti od javne osude takvog poslovanja došla u privatne ruke oligarha Vladimira Yevtushenkova. Djelatnost im je proširena i na bankarstvo, telekomunikacije i dr., a mreža im se širi prema Indiji i Dalekom istoku.

Britanski barun službeno je u ulozi strateškog savjetnika od strane partnera ‘Global Counsel’, a po istoj liniji savjetnik je i predsjednika Putina, kao i zapadnjačkih naftnih korporacija poput BP-a (svoje veze tretira kao ‘poslovnu tajnu’) dok je ranije spomenuti Chubais u sličnoj ulozi prema Chevronu i ExxonMobileu. Podsjetimo se – upravo navedene korporacije ‘ratuju’ s ruskim naftnim gigantima i često stoje iza oružanih sukoba podrivanjem Vlada, poput Libije i Sirije. S druge strane, čelni Putinovi ljudi rade kao njihovi savjetnici.

Rothschildova hobotnica obgrlila Rusiju

A ako je Deripaska vezan uz ruskog predsjednika, onda je najbolji Mandelsonov definitivno Nat Rothschild. Zajedno drže i udjele u gotovo svim poslovima. Ukoliko je za vjerovati britanskom ‘The Guardianu’, novac nije jedini ključ identifikacije rusko-američko-britanske poveznice. To su i sirovine. Cionistički konglomerat za iskopavanja i trgovinu rudama Glencore dodatna je veza BP-a (Mandelson) putem ravnatelja Tonyja Haywarda i židovskog triptiha, pokojnog Marca Richa, sadašnjeg CEO-a Ivana Glasenberga i njihovog bliskog prijatelja, maloprije navedenog Nata Rothschilda. Kakve to veze ima s Putinom i Rusijom?

Mandelson je zauzvrat one usluge od Deripaske dobio poguranac – Glasenberg je ušao u upravu Rusala, a Rothschild postaje najveći investitor u tu rusku kompaniju putem Glencorea. Paralelno, ‘Rothschild Capital Partners’ kupuju 37% udjela u menadžmentu Rockefeller obitelji čime postaju savjetnici savjetnika ruske Vlade. Da bi dodatno produbio te odnose, Nat Rothschild osniva ‘Globalno financijsko savjetništvo Rothschild’ usred Moskve i službeno postaje glavni savjetnik Rusala. Ponovimo, CEO Rusala je Deripaska, Putinov najbolji prijatelj i sigurno nije slučajno došao na tu poziciju s obzirom na ruske političke relacije.

Zajednički poslovi nisu čak niti neka pretjerana tajna. Jednostavnim uvidom u poslovanje putem interneta možete pronaći da su najpoznatija međunarodna tvrtka u vlasništvu obitelji Rothschild ‘Rio Tinto Group’ (metali i rude) i Rusal u višestrukim poslovnim odnosima, unatoč tobožnjim ‘sankcijama’. Da ne bismo slučajno zaboravili navesti, blisko prijateljstvo Deripaska ne djeli samo s Putinom već i s poznatim vlasnikom nogometnog kluba ‘Chelsea’ Romanom Abramovićem.

On pak osim nogometnih peripetija ima visoke vlasničke udjele u Gazpromu, Aeoroloftu i, pogađate, Rusalu. APEC iliti Azijsko-pacifička ekonomska suradnja izuzetno su bitna točka u ovoj Rothschildskoj hobotnici i vrlo transparentan dokaz suradnje SAD-a i Rusije, bez obzira na medijski prezentirane sukobe. Sporazum ne samo da eskivira sankcije nego nadilazi i zakonodavstva pojedinih država pa znatno olakšava sumnjive transakcije i rudnu trgovinu iz ratom pogođenih zemalja. Djelatnosti Rio Tinta i Glencorea najviše ovise upravo o ovakvim sporazumima. Ruski predstavnik u savjetničkom vijeću je – Oleg Deripaska.

Obavještajno-korporativni kartel Rusal-Rosneft-Rusnano

I da bismo na kraju zaokružili priču, moramo u one tri ključne korporacije uz Rusal i Rusnano ubaciti i Rosneft, naftnu korporaciju. Njezin ključni čovjek je Igor Sechin, Putinova desna ruka i druga najmoćnija persona Ruske Federacije – lider grupacije ‘Silovik’, ruske udruge koja pod zajedničkim kišobranom okuplja bivše špijune KGB-a, GRU-a, FSB-a i SVR-a, i po mnogima ruske ‘Vlade u sjeni’. To bi bio similar službene udruge bivših Udbaša i KOS-ovaca koja bi u tom hipotetskom sustavu služila kao glavno savjetništvo hrvatskog premijera.

Zapad ga optužuje za širenje interesne mreže po svijetu, ukrajinski sukob, upravljanje svim ruskim naftnim aplikacijama, no isto tako – to nikoga ne spriječava da ga se postavi u upravu ‘Međunarodne brodograditeljske korporacije’ i da preko ‘svojih’ korporacija pregovara poslove s obiteljima poput Rothschilda, Rockefellera ili međunarodnih kartela. Posebno zanimljivo zvuči činjenica da je zbog prijateljskih odnosa čak i nakon naftne katastrofe u Meksičkom zaljevu stao iza tadašnjeg ključnog čovjeka BP-a.

A taj čovjek je trenutni ravnatelj spomenutog Glencorea i Rothschildov čovjek Tony Hayward. Menadžeri Rosnefta koje je instalirao su isto tako zanimljiva priča. Prvi je John J. Mack, CEO ‘Morgan Stanley’ investicijske kuće i prijatelj odgovornog čovjeka za globalnu ekonomsku krizu Bena Bernankea. Mack je upravo na njegov savjet svoju tvrtku prodao JP Morganu stvorivši najveću američku banku u povijesti. Tada je Chubaisa ubacio Savjetničko vijeće.

Drugi menadžer je Matthias Warnig, bivši STASI-jevac, član kartela ‘Silovik’ i najbliži suradnik bivšeg KGB-ovog agenta u Istočnoj Njemačkoj, s kojim je radio na vrbovanju i logistici za suradnike i agente KGB-a u Zapadnoj Njemačkoj. O kojem se agentu radilo? Začarani krug zatvara se na način kojim smo ga i otvorili. Riječ je o Vladimiru Putinu. Mnogi će nakon svega i dalje uzimati u obzir da se Putin možda tek odnedavno oteo iz stiska Rothschildove interesne klike, no s obzirom na svu isprepletenost ključnih osoba i poslovanja – vrlo je moguće da je i on samo jedna od marioneta ove drevne obitelji – tzv. ‘kontrolirana oporba’. Ima li u tome istine, vrijeme će pokazati.

KOMENTAR:

Ne vjerujem da je Putin kontrolirana oporba, inače ne bi cionisti bili toliko nabrijani protiv njega, Jeljcin je krajem 90-ih osobno odredio Putina za svog nasljednika. Putin je dugo godina bio pouzdani saveznik SAD.-a i Zapada, odnosno korisni hidiot kao i Jeljcin.

Ali je onda jednog dana uvidio da SAD i Zapad ne žele dobro Rusiji, već je samo žele opljačkati i iskoristiti. I onda više nije htio biti poslušan globalnoj lihvarskoj eliti i okrenuo se protiv nje. Naivni alkoholičar Jeljcin je 90-ih godina američkim lihvarima omoguićio neograničenu pljačku Rusije. U Rusiji je dugo vladala naivno uvjerenje, da SAD i tzv. Zapad želI pomoći ekonomskom razvoju Rusije i da će Rusija tako jednog dana postati razvijena i bogata kao i Zapad.

Kada je Putin konačno uvidio da to nije tako, zaustavio pljačku i udario oligarhe po prstima, kada je dao uhititi Hodorkovoskoga i druge, onda su cionisti započeli rat protiv njega, Kampanja protiv Putina u glavnim zapadnim medijima ( pod kontrolom Bilderberga i globalne elite), započela je davno prije rata u Ukrajini, Ta kampanja je započela baš onda, kada je Putin prestao da bude korisni idiot SAD-a i američkih lihvara i kada se okrenuo protiv ruskih oligarha, koji su većinom bili židovi.

To je bio razlog za početak specijalnog rata protiv Putina, koji traje i danas. Soros i njegov cionistički frend, Bernard Henry-Levy, lani su u više navrata u vodećim zapadnim medijima otvoreno pozivali da EU ide u rat protiv Rusije. Nekadašnji djelatnik u Reaganovoj vladi, danas veliki kritičar SAD-a, Paul Craig Roberts, koji inače podržava politiku Putina i Rusije, ipak još uvijek pomalo sumnja u stvarne namjere Putina. Roberts se u svojim analizama uvijek pita, zašto Putin još uvijek, želi biti partner Zapada?

I nakon svega što se desilo, I nakon insceniranog ukrajinskog puča i rata, i nakon sankcija prema Rusiji i nakon podlo insceniranog rušenja malezijskog aviona MH17 za koje se htjelo optužiti Rusiju.. Roberts se pita- hoće li se Rusija i Kina žešće suprostvaiti SAD-u i zapadnoj globalnoj eliti koja želi stvoriti NWO, ili će se na kraju i Rusija i Kina prikloniti toj eliti? Roberts kaže, da i u Rusiji i u Kini, još mnogi ne shvataju, da SAD odnosno takozvani “neokonzervatvici” žele uništiti i Rusiju i Kinu.

Roberts je predlagao da Rusija i Kina vode ofenzivniju politiku protiv SAD i da idu u otvorenu konfrotaciju sa SAD-om. Roberts je predlagao da Rusija i Kina preplave američko tržište dionicama, i da tako sruše dolar i tako unište lihvarski centar FED. Roberts je predlagao i da Putin bez dvoumljena sa vojskom zaposjedne pola Ukrajine. Međutim, Putin do sada vodi suzdržanu politiku i ne želi potpouni prekid odmosa sa SAD-om i takozvanim Zapadom, a Kina se drži manje-više poptuno suzdržano i dosada uopće ne želi ići u otvorenu konfrotaciju sa SAD, iako Kina, kao najveći vlasnik američkih dionica drži ključeve i zapravo bi mogla uištoiti američko tržište i glavni izvor zla: FED.

Iako SAD uz pomoć vehabija iz S. Arabije odavno kopka po Kini, i podstiče islamističke fundamentaliste u kineskoj muslimanskoj manjini Ujgura, podstiče ih da destabiliziraju Kinu. Putin je očito realist, to kaže i Aleksandar Dugin, koji isto kao i PC Roberts misli, da je Putin previše mlak. Putin ne želi eskalirati situaciju, strpljivom politikom pokušva pridobiti što više država iz EU i tako polako razbiti EU, koja je zapravo od početka Rockefellerova tvorevina. Putin zna, da u svom susjedstvu ima baltičke države i Poljsku, koju su jako antiruski nastrojene, tako da ih američka elita lako koristi kao predziđe za borbu protiv Rusije.

I da bi ofenzivnija politika Rusije, još više povećala antirusko raspoloženje, ne samo u ove 4 države, već i u ostalim državam bivšeg Varšavskog pakta. Jer Mađarska, Slovačka, Češka, a odnedavno i Poljska pokzauju sve više nepovjerenja prema Briselu i Washingtonu, što koristi Putinu Ako bi Putin išao u ofenzivu i otvorerni sukob sa FED-om, oligarsima i maherima NWO, kako predlaže PC Roberts, Putina bi zapadna propagandna mašinerija odmah optužila za antisemitizam.

Putin još uvijek ima taj kredit, on održava onaj sovjetski antifašizam, Rusija, odnosno SSSR je bila pobjednica nad fašizmom, crvena armija je oslobodila Auschwitz itd…međutim ako bi Putin išao u otvoreni sukob, ništa mu to ne bi više koristilo, optužili bi ga za antisemitizam i fašizam. Pa mnogi zapadni medji, već su ga optuživali da on u Rusiji tolerira desničare i antisemitske skupine.

Paul Roberts i William Engdahl kažu – ključna stvar za Rusiju je da se Ruska nacionalna banka konačno potpuno oslobodi od ovisnosti dolara, ovisnosti FED-a i BIS-a. (Banke za platno izjednačavanje, pod kontrolom FED-a sa sjedištem u Baselu). Ruska nacionalna banka je još uvijek članica BIS-a, kao i hrvatska HNB i srbijanska nacionalna banka i nacionalne banke ostalih država “regije”.

Putin je krajem prošle godine zabranio NED (National Endowment for Democracy) i Soroševu zakladu Otvoreno društvo. Koje su glavni organizatori pobuna, pučeva, i obojenih revolucija širom svijeta i koje su organizirale i mnoge prosvjede protiv Putina u Rusiji. Ali Putin bi isti tako morao zabraniti i Carnegiejevu zakladu, koja ima svoju podružnicu u Moskvi.

Carnegie zaklada za međunarodni mir, najstariji think tank lihvarske elite, osnovan 1910. godine. U knjizi “Mjesečari” australijskog povjesničara Christophera Clarka, koja opisuje uzroke izbijanja 1. svjetskoga rata i posvećuje puno pažnje tadašnjoj situaciji na Balkanu, Spominje se činjenica, da su se Carnegijevi ljudi iz njegove zaklade, motali BITI po BiH i Srbiji, 1913. godine u predvečerje izbijanja 1. sv. rata. Zašto dakle netko putuje 8000 km iz SAD-a u divlju balkansku vukohebinu 1913. godine? , to sigurno nije bilo tek tako i slučajno.

Carnegie Endowment for International Peace (Carnegie zaklada za međunarodni mir) je jedan od 4 glavna američka think tanka, koji predstavajaju političko krilo američke i globalne oligarhijske elite iz FED-a i sklupine Bilderberg.

Ostala 3 su Rockefellerov Council on foreign relations (CFR-Vijeće za međunarodne odnose), Brookings Institution, i britanski sestrinski think tank CFR-a, Chatham House (koji se do 2007. zvao Royal Institute for International Affairs, kratica RIIA).

Ova 4 think tanka ponajviše vuku konce u organizaciji godišnjih skupova skupine Bilderberg. Andrew Carnegie, rođen u Škotskoj, bio je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, pored Rockefellera, J. P. Morgana i Henryja Forda, jedan od najmoćnijih i najbogatijih ljudi u SAD.

Bio je otvoreni mason kao i Ford. Ove obitelji plus obitelj Rotschild, odnosno njihovi nasljednici i do danas drmaju ne samo sa SAD-om već i sa cijelim takozvanim zapadnim svijetom i EU. Oni kontroliraju vladu SAD-a, EU, NATO, UN, MMF, Svjetsku banku, WHO, itd. A njima su se danas pridružili oni nešto mlađi oligarsi, kao Soros, i Warren Buffet, i oni još mlađi kao Bill Gates.

Ti ljudi sa svojim zakladama i tisućama NGO-ova svugdje po svijetu podupiru i podstiču prosvjede i obojene revolucije protiv onih vlada koje se opiru SAD-u i NWO, oni izazivaju rat i kaos na Bliskom istoku, oni također podstiču i financiraju rodnu ideologiju, gay ideologiju, gay brakove, pobačaj, sterilizaciju i cjepljenje stanovništva u siromašnim državama 3. svijeta, itd.

Vidimo najnoviji slučaj u Poljskoj. Nova desno-konzervativna vlada stranke započela je sa samostalnom politikom i ne sluša Brisel i Washington. Kaczinski želi ići stopama Orbana. To je odmah bio razlog za uzbunu kod globalne elite. Koja se očito uplašila da bi Poljska., koja je dosada bila jedan od najpouzdanijih saveznika Brisela i Washingtona mogla skrenuti sa zadanog puta.

Brojne Soroseve udruge u Poljskoj, ljevičari i ostali, te lijevo-liberalne novine “Gazeta Wybroscza” (čiji je glavni urednik poljski cionist i teški antiputinovac, Adam Michnik), inscenirali su prosvjede protiv nove vlade u više gradova. Cilj je rušenje nove desno-konzervativne vlade, koja ima absolutnu većinu. Lihvari uz pomoć Soroševih udruga na taj način već 5 godina pokušavaju izazvati prosvjede protiv Orbana u Mađaraskoj i srušiti ga. ali bezuspješno.
 
(http://blog.vecernji.hr/uredio:NSP)

AMERIKANCI DOPUŠTAJU MOGUĆNOST KONFLIKTA RUSIJE SA NEKOM OD ZEMALJA NATO

Američki masonski Savjet za međunarodne odnose (CFR) koji planira i provodi ratove po čitavom svijetu, objavio je svoje osmo godišnje “Istraživanje preventivnih prioriteta-2016″.

Riječ je o analitičkom dokumentu u kojem CFR – po tradiciji – procjenjuje moguće prijetnje nacionalnoj sigurnosti i interesima u godini koja dolazi.

U radu na dokumentu sudjelovalo je više od 500 stručnjaka koji su postojeće i moguće konflikte ocjenjivali iz kuta utjecaja na ono što se u svijetu već događa.

Od bezmalo tisuću – izabrali su 30 koje su rangirali, prethodno ih razdijelivši na prijetnje (po SAD i njihove interese) visokog, srednjeg i niskog nivoa.

Među najveće prijetnje (po SAD) svrstano je pojačavanje i širenje ratnih djelovanja u Siriji.

Na drugom mjestu su mogući napadi na SAD ili nekog od njihovih saveznika s velikim brojem žrtava.

Na trećem mjestu je “razorni cyber-napad na životno važnu infrastrukturu SAD”. Slijedi “teška kriza u odnosima sa Sjevernom Korejom ili kriza u samoj Sjevernoj Koreji”.

Prijetnjom SAD smatra se i pojačavanje konflikta između Turske i njezinih Kurda. Plus: zaoštravanje sukoba između Izraela i Palestinaca, politička podjela Libije …

Jedan od glavnih autora istraživanja Paul Stares ukazao je da su sve osnovne prijetnje – osim tri – ovako ili onako povezane s Bliskim Istokom.

Simptomatično je da je CFR prvi put u povijesti u svoju analizu kao prijetnju unio “političku nestabilnost u Europi”.

Doduše, povezao ju je sa dotokom migranata i pojačavanjem socijalne nestabilnosti, ciljanim napadima terorista ili nasiljem prema izbjeglicama i migrantima “.

Ova prijetnja je, iako nova, svrstana u kategoriju prijetnji “visoke razine”.

Indikativno je da CFR ne računa s eskalacijom konflikta između Rusije i Ukrajine kao s opasnošću “visoke razine”. Ona je to bila za ovu godinu, a za sljedeću je proglašena opasnošću “srednjeg ranga”.

U istoj kategoriji se po prvi put pojavio “mogući konflikt između Rusije i neke od zemalja NATO”.

Među prijetnje “srednje razine” svrstani su i mogući konflikti Kine sa susjedima zbog spornih otoka. Ta prijetnja je na rang listi za ovu godinu bila u kategoriji “prioritetnih”.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Kako se ljeto zahuktava, tako se zahuktava i Hollywoodski box office. S toliko obrada starih hitova i nastavcima poznatih hitova, čini se da nema originalnog scenarija koji može biti napisan u Hollywoodu ovih dana. “Svjetski Rat Z” nije iznimka, ona se temelji na knjizi zombi-apokalipse istog naslova, pisca Max Brooksa.

Poruka iza ovogodišnjeg i vrlo predvidljivog zombi filma je jasna i u knjizi pod istim nazivom: samo kada se narodi konsolidiraju u jednu svjetsku vladu, koju zastupa UN, može biti očuvana ljudska civilizacija.

Max Brooks-ov “Svjetski Rat Z: Usmena povijest zombi rata” opisuje desetkovani, distopijski svijet, a čije je jedino rješenje vodstva je da se okupe svi ljudi ljudi i stave na rad u prisilne logore.

Knjiga je globalističko ljubavno pismo svjetskom genocidu protiv nacija-država i pojedinaca, koje u konačnici donosi UN Globalno pravilo, zahvaljujući zombijima.

Svatko tko posjeduje vatreno oružje i nije u službi od strane UN-a se demonizira i izbacuje iz skupine. Oni prepametni ili previše pobunjenički, ili koji se jednostavno ne smatraju da odgovaraju budućnosti društva, koriste se kao mamac za zombije.

Iako će mnogi vidjeti film kao samo još jedan cool, SF zombi film, poruka ugrađena u film je pro-genocidna, antiljudska i trebala bi biti prilično očita. Poruka filma je je usmjerena prema prilagođavanju javnosti da shvate da je čovječanstvo ružno i da ga treba istrijebiti.

Ako knjiga je bilo dobar pokazatelj, film će biti manifest simulacije UN-ovog psihološkog ratovanja i ratne igre. “Svjetski rat Z” objavljuje rat čovječanstvu – čovječanstvo kao neprijatelj i UN-a kao spasitelja.

I kao i većina blockbuster “katastrofa” filmova, “Svjetski rat Z” nudi gledateljima čvrsto prilagođenu agendu o tome koga moraju tražiti za vodstvo i sigurnost za vrijeme katastrofa. To je tipično za zabavu tipa kraj-svijeta i ključna komponenta prediktivnog programiranja, kao što smo vidjeli u filmovima Contagion, Children of Men, Outbreak, i mnogim drugima.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), FEMA, i Centri za kontrolu bolesti (CDC) obično se proslavljaju kao spasitelji, iako je lokalno stanovništvo često desetkovano su ili pod strogom kontrolom lokalnih autoriteta.

“Svjetski rat Z” kapitalizira široko definiranu “zombi epidemiju” koji prekriva planet bijesnom brzinom, a u glanovj ulozi se pojavljuje Brad Pitt, portretirajući bivšeg UN istražitelj. (u stvarnosti ambasadoricu UN-a “glumi” njegova sadašnja žena Angelina Jolie). Zajedno sa mornaricom Sjedinjenim Američkih Država, vrckavi junak Pitt napreduje od umirovljenog supruga do rascvjetanog svjetskog diplomate u roku od samo nekoliko sati.

Film koristi zombi epidemiju kao sredstvo za senzacionaliziranje svjetskih pandemija i potpisivanje globalnog Izvanrednog Stanja (Martial Law, čiji je potpisivatelj i stvoritelj Barack Obama); gledatelji počinju izjednačavati takvu taktiku sa slučajem najgoreg scenarija, i ako se globalne katastrofe ikada dogodi, potrošačko-krdo će ići zajedno sa planom autoriteta kakav god on bio, kao dobra mala ovčica, čekajući svoje junake i spasitelje u Ujedinjenim narodima, FEMA-i, i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) da im spasi dan.

Desenzitiviziranje na neizmjerno nasilje

Iako se velik broj ljudi prikazuje kao “zaraženi” to se čini besprimjerno u odnosu na većinu zombi-stilskih filmova, “World War Z” pronalazi čudnu ravnotežu između bezobzirnog ubijanja desetaka tisuća naših bližnjih, puneći kino platno sa krvi i još krvi.

Postoji multi-scene, poput onih opisanih ovdje, u kojem se ubija tisuće ljudi, desenzitivizirajući gledatelje na nasilje velikih razmjera, i još, moram istaknuti da je izrazit nedostatak krvoprolića i potrganih tijela, krvarećih tijela, koje je vrlo čudno za Hollywood. Kroz razne scene nemjerljivog nasilja, gledatelj nikad stvarno izložen gledanju tolikih stvarnih smrt  – umjesto toga, to se podrazumijeva i razumije, negdje u našem umu se odigrava krajnja akcija i na desetke muškaraca, žena i djece je poslavno u smrt.

Prediktivno programiranje je suptilni oblik psihološkog uvjetovanja koje je u medijima kako bi upoznali javnost sa planiranim društvenim promjena koje se provode od strane onih na vlasti. Ako i kada se te promjene provedu, javnost će se već upoznati s konceptom i prihvatiti će ga kao ‘prirodnu progresiju’, dakle smanjivanje eventualnog javnog otpora i meteži. Prediktivno programiranje, dakle može se smatrati prikrivenim oblikom preventivne masovne manipulacije ili kontrole uma, zahvaljujući našim lutkarskim majstorima. – Alan Watt

Ujedinjeni narodi

Film, kako se navodi, u velikoj mjeri oslanja na agencije kao što su Svjetska zdravstvena organizacija i Ujedinjeni Narodi UN koji spašavaju planet od sigurne propasti.

Začudo, Brad Pitt, koji nije samo zvijezda filma već je i producirao film, vrlo je usko povezan sa tim istim organizacijama, te je u braku s Angelinom Jolie, bivšom ambasadoricom dobre volje za izbjeglice Agencije Ujedinjenih naroda . Ona je nedavno unaprijeđena u posebnog izaslanika UN-a Antonio Guterres,:

U svojoj novoj i proširenoj ulozi , ona će se usredotočiti na velike krize koje će rezultirati masovnim raseljavanjem stanovništva; poduzimajući, zagovarajući i zastupajući UNHCR na diplomatskoj razini i sudjelovanje u donošenju odluka o globalnim pitanjima raseljavanja. – Ujedinjeni narodi HCR

Dok mi plješćemo Angelini Jolie i njezinim naporima u promicanju diplomacije diljem svijeta, kao i Brad Pitt-ovom hrabrom nastojanju da pomogne obnovi New Orleansa nakon uragana Katrina, postoji još jedan sloj na njihovoj slavi.

Kao član Vijeća za vanjske odnose (CFR), think-tank (mozak) američkog ratnog stroja, Jolie paradira diljem svijeta kao promicatelj mira i jedinstva – na vanjskoj strani. Ona je popularizirala pojam “humanitarna intervencija” također, ali kao što smo vidjeli u Libiji, Afganistanu, Iranu, i uskoro Siriji, “humanitarne intervencije” često predstavljaju nametanje stroge zabrane letenja, kao i sankcija koje sprečavaju unošenje hrane i lijekova da dođu do onih u potrebi.

Iznad horizonta

Globalističke organizacije koje upravljaju našim svakodnevnim životima guraju ove agende katastrofa vrlo teško tijekom posljednjih nekoliko godina, i tu je vrlo malo poruka uključeno, osim da se “pripremaju za veliku katastrofu” i “slijediti naredbe onih koji su zaduženi – za vašu vlastitu sigurnost. ”

Dakle, što to točno dolazi iznad horizonta za koje nismo odabrani da znamo? Za što nas Hollywood, kao i ostale institucije globalista, pokušavaju pripremiti?
 

 
 
izvor: activistpost.com, infowars.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14404"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Uvijek su nam govorili da su Ujedinjeni narodi (UN) međunarodna organizacija koja ima za cilj olakšati suradnju kroz društveni napredak, gospodarski razvoj, međunarodnu sigurnost i međunarodni zakon. Oni sebe promoviraju izvana kao ugledno tijelo koje se bavi mirom, sigurnošću, razvojem, ljudskim pravima i humanitarnima pitanjima.

U ovom se slučaju ne bi čudili da vidite UN na čelu svih međunarodnih sukoba i nestabilnosti, jer im ti događaji daju idealnu atmosferu za promovirnje sebe samih kao nositelje svega što smo ranije spomenuli. Kroz povijest, autoritativne figure su uvijek pokušavali naslikati percepciju sebe u nadi da će izvršiti utjecaj i ispiranje mozga masama u željenom programu.

Promovirajući sami sebe, mislimo na UN-ovo korištenje mainstream mreže medija, kao što je CNN. CNN je u vlasništvu Time Warner-a, koja je u vlasništvu tvrtke JP Morgan Chase i tvrtke i Dodge & Cox Inc, da navedemo dvije najpoznatije . On također ima izabranu grupu neposrednih nositelja, kao što su Jeffrey L. Bewkes. G. Bewkes sjedi u sjedištu Time Warner-a, koji se sastoji od dva nebodera izgrađena u 2001. godini – zgrade koje su namjerno izgrađene po uzoru na jednom postojeći Svjetski trgovački Centar u New Yorku.

Bewkes je također član Vijeća za vanjske (inozemne) odnose (CFR), koji na čelu ima, i financiran je od strane Rothschild i Rockefeller obitelji. Zapravo velika većina vlasnika mreže mainstream medija su svi članovi CFR-a, kao i Trilateralne komisije. Još jedan primjer za to je Richard D. Parsons koji je služio kao Time Warner-ov predsjednik Uprave od svibnja 2003 do siječnja 2009. Trenutno je gosp. Parsons član Nadzornog odbora te je viši savjetnik u kompaniji Rockefeller Foundation.

Čak bi mogli reći da pogledate Frank J. Caufield-a, još jedan od glavnih nositelja i vlasnika Time Warner Corp, koji je ujedno i član CFR-a. Dopustite nam da vas ponovno podsjetimo, da je CNN je u vlasništvu Time Warner Corp, koja je u vlasništvu više fizičkih i pravnih osoba koja je pokrenuta od strane nekoliko obitelji. Te se obitelji skrivaju iza korporacija koje oni pokreću, koristeći zaposlenika i političare koji su unajmljeni da rade svoj prljavi posao.

Zašto mi i dalje predajemo našu percepciju tome što se događa na planetu onim nekoliko ljudi koji ne pokazuju poštovanje prema ljudskoj rasi. Kao djeca, nismo razumijeli kako čovjek može imati takve negativne namjere i stvoriti toliko sukoba kroz korištenje trikovima. Do dana današnjeg još uvijek ne vjerujemo da ljudsko biće može učiniti ono što ta “upravna tijela” i multinacionalnih korporacija čine.

Nema potrebe ukazati na JP Morgana (veliki institucionalnig nositelja Time Warner) / Rockefellerove veze, koji je također odigrao veliku ulogu u stvaranju Sustava federalnih rezervi u 1912. Dakle, što sve ovo ima veze s Ujedinjenim narodima? Pa, isti oni koji posjeduju sve naše mreže mainstream medija, također posjeduju i osnivači su Ujedinjenih naroda.

Vlasnici Ujedinjenih naroda koristite svoje medijske mreže da bi utjecali na percepciju milijarda ljudi. Mnogi ljudi ne znaju da su naše mreže mainstream medija u vlasništvu manje od 5 multinacionalnih korporacija, a sve te korporacije imaju veze s Rothschild i Rockefeller obitelji. Ako zaronite u još dublje, sve te iste korporacije su izravno povezane sa potiskivanjem tehnologija čistih energije, kao što su General Electric.

Više veza se mogu napraviti u industriji hrane i medicinske industrije, isto tako, ako već ne postoje. Naš planet je u vlasništvu male skupine obitelji i korporacija koje je pokreću, to više nije tajna, nije teorija zavjere. Postaje očito da su ti “ljudi” nemaju najbolje namjere pri ruci.

Liga naroda / Versajski ugovor

Prethodnik Ujedinjenih naroda, je bila Lige naroda. Nastala je pod ugovorom u Versaillesu 1919. godine. Mnogi vjeruju da je ideja o stvaranju UN-a stvorena za vrijeme drugog svjetskog rata, no nije. Plan za globalnu kontrolu kroz dobro prikriveno tijelo mira je počeo davno prije 1945. Liga naroda je međuvladina organizacija stvorena na mirovnoj konferenciji u Parizu, kojim je okončan Prvi svjetski rat.

Razvoj međunarodnih organizacija zbog sukoba je način prijevare. UN je osnovan u 1945. godini kao rezultat 2. svjetskog rata. Bilo kada se dešava globalni sukob, nešto je stvoreno iz tog sukoba, dajući privid da je sve što je stvoreno iz tog sukoba izravno rješenje tog sukoba.

Jeste li ikada pomislili da su oni koji su stvorili sukob, i predložili rješenje? Kakva je to muljaža, zar ne? Koji trik, koriste, da bi kontrolirali našu volju. Predajemo svoju volju onima koji traže da nas iskoriste, one koji nisu u službi drugima, nego sebi. Liga naroda je osnovana od strane obitelji Rockefeller, oni su odgovorni za financiranje cijele operacije.

Istodobno je stvorena Međunarodna organizacija rada, koja je i bila snažno financirana od strane obitelji Rockefeller i Rothschild. Jasno je sada da su obitelji Rockefeller i Rothschild i stvorile Ujedinjene narode, i bez njih razvoj ove svjetske organizacije ne bi bio moguć.

Istih skupina koja je financirala nacističku Njemačku je stvorila Ujedinjene narode? Obje strane rata su bile financirane od strane iste skupine?

Ključno pitanje koje se moramo zapitati kada je riječ o međunarodnim svjetskim upravnim tijelima – tko je upravlja? Tko donosi odluke? Koje veze mogu biti između Ujedinjenih naroda i drugih glavnih upravnih tijela planete Zemlje? Koliko se često pitamo ova pitanja? I koliko često ćemo napraviti veze između njih? Ako su Ujedinjeni narodi stvoreni za mir i stabilnost u vrijeme rata, zašto bi iste strane financirale obje strane u ratu?

Je li to samo za profit, ili su htjeli stvoriti rat, stvoriti tijelo državne uprave koje će upravljati cijelim planetom? Ujedinjeni narodi se granaju na Svjetsku zdravstvenu organizaciju, koja se opet grana na Codex Alimentarius i Food and Drug Administration (FDA).

Govorimo o Paul M. Warburg-u, njemačkom bankaru, koji je imenovani član Sustava federalnih rezervi, na Odbor guvernera. Nije li FED entitet SAD-a? On je bio veoma jako uključen u kreiranje Federalnih rezervi, a njegova obitelj jako je surađivala sa kompnanijom IG Farben. IG Farben je bila najveća kemijska tvrtka u svijetu u svoje vrijeme, i jedan od najvećih industrijskih “bumova” pored Rockefellerove tvrtke Standard Oil, i General Motors. IG Farben je bio odgovoran za brojne ratne zločine, opskrbljivanjem nacista s oružjem, pa čak i financiranjem nacističke stranke.

Zašto bi Federal Reserve System (FED) i obitelj Rockefeller biti uključeni u IG Farben? Nije li FED američki entitet? Da li su oni financirali Sjedinjene Države, isto tako? Paul Warburg i njegova obitelj su bili uključeni u kreiranje Federalnih rezervi, Warburg obitelj na čelu IG Farben-a, tvrtka koja je podržala nacistički pokret.

Dakle, što se ovdje događa? Postoji puno dokaza koji pokazuju da su obje strane u Drugom svjetskom ratu bile financirane od strane istih ljudi, tako da je prijevara prevučena preko naših očiju. FED je još uvijek u uskoj vezi sa Warburg obitelji, jer su se oni transformirali u nekoliko multinacionalnih korporacija i financijskih institucija, kao što je Warburg Pincus.

Nije tajna da je obitelj Bush je također jako profitirala od rata. Jeste li znali da je obitelj Bush također imala članove koji su povezani s federalnim rezervama, te da je obitelj Bush također vrlo blizu Rockefeller obitelj? Nije tajna da je predsjedništvo uvijek bilo povezan s Federalnim rezervama. Prescott Bush, je čak radio za naciste, radio sa i profitirao od tvrtki koje su financirale Hitlera.

Uz sve te veze, lako je vidjeti kako su pravi utemeljitelji Ujedinjenih naroda (ako slijedite novac) povezani s mnogim nečovječnim djelima. Dakle, zašto mislite da je to prestalo danas? Što ako vam Ujedinjeni narodi daju iluziju mira, kako bi se stvorili kaos, strah i ispunio plan koji je započet davno prije nego što smo svi rođeni?

Kako nas može UN štititi od rudarskih korporacija, na primjer, koji čine zločine u cijelom svijetu, kada su isti oni ti koji su stvorili UN od vlastita sve od glavnih rudarskog kompanija, poput Rockefeller Hughes Corporation.

Jedan aspekt trenutne svijesti buđenja do novih činjenica i mogućnosti, što se doista dogodilo u našoj novijoj ljudskoj povijesti se odigrava. Mnogi ljudi hvataju put do buđenja, ali na kraju sve to dovodi do jedne stvari: moramo biti promjena koju želite vidjeti. Vidjeli smo puno nemira tijekom godina na ovoj planeti, a zauzvrat to je stvorilo vrlo gusto energetsko stanje planete Zemlje. Više ljudi počinju pronalaziti mir, oni doživljavaju više radosti i željenih promjena za sve na planeti Zemlji.

Kroz buđenja, mi mijenjamo vibracijsku frekvenciju na planetu. Mi smo bili slijepi za mnoge stvari već tisućama godina. Živimo u doba transparentnosti, sve je predstavilo za nas da vidimo iz “najmračnijih” iskustva do manje zlokobnih.

Događaji se događaju, kako bi nas uzdrmali do buđenja, do istine. 9/11 na primjer, je probudio mnogo gore. Bilo da je istina o konoplji, Federalnim Rezervama, Iluminatima, vanzemaljcima, širenje ljubavi, ili bilo što drugo, doba transparentnosti je dovelo do nove istine milijardama ljudi, i ti da je istina ljubav. Ljubav je potrebna kao nužan sastavni blok za novi svijet.

Mi smo odgovorni za ono što se ovdje događa, kada smo se probudili iz našeg sna, sigurni smo da nećemo dopustiti da i dalje ide ono što smo dopustili toliko dugo da ide.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 

 
 
(setyoufreenews.com, youtube.com/ uredio: nsp)

Negdje po završetku Zaljevskog rata, gotovo svi mediji, u Rusiji, podjednako kao i oni na Zapadu su u svoju terminologiju uključili dobro poznatu kovanicu “Novi svjetski poredak”.

Riječ je o terminu koji je, podsjećanja radi, obznanio nekadašnji američki predsjednik George Bush (stariji) sada već davne, ali u mnogo čemu simbolične, 11. rujna 1991. godine, a kojim su nedugo zatim počeli “služiti” državnici i političari svih ostalih zemalja svijeta, stidljivo najavljujući na taj način nadolazeće Novo doba na globalnoj političko-ekonomskoj “pozornici”.

Novi svjetski poredak, kao svojevrsni sinkretički koncept (pokret) bez presedana u ljudskoj povijesti, po priznanju ideologa okupljenih u Bilderberg grupi i trilateralnoj povjerenstvu, za svoj primarni cilj ima uspostavljanje jedne svjetske vlade, jednog centra, iz kojeg bi se upravljalo cjelokupnim životom na planeti , a ne bi bilo pretjerano konstatirati i slijedeće – i odlučivalo o životu i smrti svih nas običnih “građana svijeta”, a neki kažu – “beskorisnih izjelica”. Ipak da ne bi bilo zabune, kada govorimo o fenomenu Novog svjetskog poretka, onda ne govorimo isključivo o političko-ekonomskoj dominaciji vladajućih klika globalnog, nevidljivog i u mnogim njegovim aspektima – okultnog menadžmenta.

Ovaj “poredak” sazdan je, prije svega, na pobjedi i dominaciji jednog posebnog globalističkog “viđenja” svijeta, pa, s tim u vezi, on se u svom ostvarivanju ne koristi isključivo tvrdim instrumentima moći, već isto tako i ideološkom revolucijom koja se zasniva na shvaćanju o prestanku potrebe države shvaćene u starim “istrošenim” nacionalnim okvirima.

Dakle, Novi poredak uvodi jedno novo, revolucionarno shvaćanje svijeta u kojem živimo, shvaćanje koje podjarmljuje i urušava sve stare političke, gospodarske, religijske, kulturološke i šire društvene koncepte i obrasce, a na kojima se ljudska civilizacija izgrađivala gotovo punih dvadeset stoljeća.

Novi poredak svijeta predstavlja i svojevrsni eshatološki, uvjetno rečeno, “mesijanski” projekt ili pokret koji je po svom obimu mnogo značajniji, kompleksniji ali istovremeno po ljudski rod opasniji od svih ranije znanih planetarnih utopija, kao što su primjerice rani protestantski pokreti u Europi, arapski kalifat, ili pak nekadašnji “pakleni” komunistički planovi za svjetsku revoluciju.

Promatrajući svijet iz današnje perspektive, može se izvesti nedvosmislen zaključak da su sve te ranije utopije poslužile samo kao preludij ili “predigra” koja je trebala dovesti do forme mondijalizma (globalne diktature) koji danas poznajemo. Trebalo je kroz sve ranije društveno-političke sustave i totalitarne režime (komunizam, boljševizam, fašizam) testirati mehanizme kontrole života pojedinaca, građana ili različitih društvenih skupina, i sve to – in vivo (uživo).

“Moralo se vidjeti do koje granice država, koja inače ima sve poluge vlasti, može terorizirati stanovništvo. Dakle, koliko se mehanizmi iz teorije mogu primijeniti u praksi i da se vidi da li ta praksa može opstati; da se ljudi pretvore u robove – to je suština oblika vladavine koji bi iluminati (globalna elita) voljeli jednog dana da vlada u cijelom svijetu.

Dakle, da čovječanstvo bude porobljeno, ali ne u metaforičkom smislu, nego u bukvalnom: da se otmu svi svjetski resursi i da se distribucija svjetskog bogatstva napravi tako da je takozvana “zlatna milijarda” stanovništva dovoljna na zemlji … U toj hijerarhiji iluminatske vlasti, vrh vlasti je taj “luciferijanski kult” koji želi vladati svijetom, ispod njega je nešto što se zove “Rothschild tribunal” i naravno zašto se ovaj Haški tribunal naziva tribunal … dakle, zašto se zove tribunal a ne sud?

On zaprano je sud, ali i još nešto više od toga. Eksperiment stvaranja birokratske države je započet u Rusiji, a onda je varijetet – vojna diktatura, kao oblik totalitarne vlasti napravljen u (nacističkoj) Njemačkoj. Pratili su se paralelno tokovi da se vidi što će dati jedan sustav, a što će dati drugi sustav … U jednom trenutku su (globalna iluminatska elita) željeli okončati eksperiment, i stvorili su, odnosno izmislili Drugi svjetski rat … “(Milan Vidojević).

Teorijski promatrano, ideologija Novog svjetskog poretka može se promatrati i tumačiti na četiri osnovna i polazna razine:

Ekonomska razina – ideologija NWO podrazumijeva obavezno i potpuno uspostavljanje liberalnog kapitalističkog tržišnog sustava širom planete, bez obzira na teritorijalne, povijesne, etničke ili kulturne razlike. Svi socio-ekonomski sustavi tj. države, koji se javljaju kao noseći stupovi “socijalizma”, “socijalne i nacionalne pravde” i “socijalne zaštite” moraju biti prvo degradirani i obespravljeni, a potom najgrublje urušeni kao relikti prošlosti, da bi na kraju bili pretvoreni u društvo apsolutno “slobodnog tržišta “, pod čvrstom kontrolom globalne” nevidljive ruke “koja upravlja svjetskom vladom.

Geopolitička razina – Ideologija NWO daje bezuvjetnu i apsolutnu prednost zemljama koje u zemljopisnom, ekonomskom, duhovnom ali i političkom smislu čine “Zapad”, u odnosu na zemlje omraženog “Istoka”. Neke povijesne površne i eksperimentalne “alijanse” Zapada s Istokom tijekom Drugog svjetskog rata (kapitalistički Zapad i komunistička Rusija protiv nacional-socijalističke Njemačke) nisu odavno u “opticaju” u ideološkim kuhinjama “globalnog zakulisnog menadžmenta.

Pitamo se zašto? Odgovor na to pitanje je posve jednostavan, ukoliko na objektivan način promatramo geopolitičke igre koje SAD preko NATO-a danas provodi na planetarnoj geostrateškoj “šahovskoj ploči”.

Nacistička Njemačka Drugog svjetskog rata je bila, danas je to potpuno jasno za sve one koji imaju oči da bi vidjeli, dijete i projekt elite o kojoj sve ovo vrijeme govorimo, dakle, upravo tog globalnog menadžmenta koji danas, na svim poljima, radi na formiranju jedne svjetske vlade, tako da se na taj način može prije govoriti o svojevrsnoj zakulisnoj i plišanoj kolaboraciji SAD i Velike Britanije s Njemačkom, promatrano u ključu zajedničkog “zapadnog pogleda na svijet”, negoli nekom udruživanju “slobodoljubivog i pravdoljubivog” Zapada sa Rusijom, a protiv navodno “sumanutog” Adolfa i njegove nacističke vojne mašinerije.

Točnije, Drugi svjetski rat i nije bio rat protiv “ludog Hitlera” kako nam je “ubrizgavano u mozgove” kroz naše u mnogo čemu namjerno i planski “prilagođene” školske programe (kontrole uma), već zapravo planski rat protiv Istoka,  voljeli je ili ne, kao posljednja brana od totalitarnog koncepta temeljenog na uspostavljanju i dominaciji jedne zakulisne svjetske vlade zapadnističkog tipa.

Etnička razina – Novi svjetski poredak inzistira na maksimalnom rasnom, nacionalnom, etničkom i kulturnom miješanju i preplitanju ljudi, stavljajući naglasak na kosmopolitizam velikih gradova. Svijet je “globalno selo”, a svi smo mi građani svijeta bez razlike – glavna je deviza ideologa “vrlog novog svijeta”.

Nacionalni “oslobodilački” pokreti unutar raznih država kojima je “nevidljiva iluminatska ruka” kroz povijest manipulirala u njenoj bespoštednoj borbi protiv monarhija, nacionalizama imperijalnog tipa, biće odlučno potisnuti ili uništeni, i kao takvi bačeni na smetlište povijesti pošto su odigrali ulogu (korisnog idiota) koju im je dodijelio globalni menadžment iz sjene. Istovremeno, nacionalne države bi ubrzo, prema zamislima ideologa Novog svjetskog poretka, trebale postati staromodne i suvišan okvir povezivanja ljudi, te da se otvoreno ustupi mjesto nadnacionalnim integracijskim tijelima, kao tijelima jedne i jedino dopuštene i legitimne, buduće (svjetske) vlade.

Vjerska razina – Ideologija NWO priprema dolazak u svijet jedne posebne mistične figure, pojedinca, “mesije”, čija bi pojava trebala uzdrma, naglo promijeni ili pak sruši sve postojeće službene religijsko-vjerske koncepte koji, prema “globalnim menadžerima”, predstavljaju smetnju za uspostavljanje jednog novog centraliziranog, globalnog religijskog, “New Age” pogleda na svijet, kao svojevrsnog sinkretizma duhovnog lutanja, i u krajnjoj instanci – ništavila i praznine. Ideolozi mondijalizma su uvjerili sebe, a sve više rade na tome da putem medija ili glazbene i filmske industrije uvjere sveopće, već u velikoj mjeri, zavedeno i obezduhovljeno čovječanstvo kako će se, tobože, u svijet “spustiti” novi (po iluminatskom ukusu) Mesija koji treba otkriti zakone jedne nove – a tada će biti predstavljeno – jedino ispravne i istinite religije.

Dolazak novog “Krista” pratiti će naravno i raznorazna spektakularna čuda i čudesa koja će se tih dana odigravati na nebu i na zemlji, a za što će već pobrinuti – u domeni stvaranja privida, opsjena i hologramskih projekcija – više nego dobro istrenirana i uigrana holivudska A filmska produkcija. Naravno da će se zadojenici i ovisnici o “Farmi”, “Velikog brata” i ostalih postmodernih reality show-a ove “apokaliptične” predstave dočekati na koljenima sa jezikom do poda, uz vapaj i zapomaganje za tim toliko “očekivanim” mesijom, koji treba da ih konačno izbavi iz ovog njihovog, već sada, učmalog moralnog i duhovnog stanja.

Jer, poznato je “nevidljivoj ruci” Novog svjetskog poretka sa kakvim to “oblicima života” (da ne kažem ljudima, jer je pojam “čovjek” mnogo kompleksnija i sadržajnija kategorija) ima posla, te će kako scenarij tako i čitava scenografija silaska “spasitelja svijeta” biti prilagođena opskurnim duhovnim percepcijama “farmoida” i “big brother robotoida”. Novi ateizam, otvoreno bogoborstvo, luciferijanstvo i vještičarenje ili pak spiritualizam, prema kreatorima Novog svjetskog poretka, trebaju biti zamaskirani učenjem o novoj “naprednoj” religiji na koju će nasjesti svi oni kojima nije dano da “vide”. Ali, netko je rođen samo da postane plijen, i u tome nema ništa spornog, naravno.

Kako se stvari odvijaju danas, sve ovo prethodno iznijeto je sve izvjesnija slika budućeg “vrlog” svijeta koju su skrojili magovi i tehnokrati NWO-a grupirani u trilateralnoj povjerenstvu, Bilderberg grupi, američkom Vijeću za vanjske odnose i drugim tajnim ili polutajnim skupinama koje bi mogle vrlo uskoro, mnogo otvorenije i sadržajnije odlučivati ​​o životu svih nas postmodernih hiberniranih “reality robova”.

Iz tog razloga, potrebno je da se svi vi, bezbrižno uljuljkani, probudite što je prije moguće, iako čak više nisam ni posve siguran da bi buđenje i u ovom trenutku bilo pravovremeno, kako biste “stigli na vlak” koji vozi u kakvu-takvu slobodu.

A možda ste, ipak, samo rođeni da budete plijen? Ili možda robovi?

Biti Jozef K.?

 
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12313"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodor Meron-a koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011. predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Nema ništa neobičnog u tom što na zastavi Kalisza, jednog od najstarijih poljskih gradova, dominiraju boje poljske zastave – crvena i bijela. Međutim, kada se uzme u obzir da je u tome gradu rođen Theodor Meron  kojeg će Hrvati pamtiti po oslobođenju naših generala, a crvena i bijela boja se skladno rasporede u polju šahovnice, vizualni identitet tog grada dobiva zanimljivu konotaciju.

‘Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodora Merona koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011 predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Autor je mnogih knjiga vezanih uz međunarodno pravo, školovao se na Židovskom sveučilištu, Harvard Law School i Sveučilištu Cambridge. Po pripadnosti narodu je Židov, u ranoj mladosti bio je u nacističkim koncentracijskim logorima.

ŠAHOVNICA GRADA KALISZA (Poljska)

O dojmu koji ostavlja susret s tim ‘simpatičnim mudracem’ govorila je i Vesna Škare Ožbolt koja je kao ministrica pravosuđa i više puta pokucala na vrata sucu iz Poljske. U nekoliko razgovora sa sucem Meronom kao predsjednikom Haškog suda Škare – Ožbolt doživjela ga je kao silno zanimljivog i simpatičnog čovjeka iz kojeg pršti ogromna životna mudrost. S jedne strane je bio pristupačan i dobronamjeran, ali bivša ministrica pravosuđa dobro je upoznala i njegovu drugu profesionalnu stranu koju opisuje beskompromisnom.

Škare-Ožbolt se prisjeća kako je dobro poznavao stanje u Hrvatskoj za rata i kasnije, ali i kako ga je njezino izlaganje zanimalo u detalje te je postavljao jako puno pitanja o Vukovaru.

‘To se više nikada ne smije ponoviti’, komentirao je jednom prilikom agresiju na grad koji obilježava 21. godišnjicu stradanja u Domovinskom ratu.

Jedino sam mogla razaznati da voli razgovarati sa mnom. S Carlom del Ponte bio je dogovor da naši generali Čermak i Markač dođu u Haag, daju izjave i vrate se u Hrvatsku. No ona je dogovor bila prekršila pa ih nije puštala. Tada sam dva puta direktno otišla na vrata Meronu. Rekla sam kako Del Ponte krši dogovor i da ću mu dolaziti dok generale ne pusti. Tada se našalio rekavši: ‘Vi stvarno ne popuštate, pa nećete valjda te prijetnje provesti u djelo’. Ubrzo su Markač i Čermak bili doma -  prisjeća Škare Ožbolt jedne zgode.

Theodora Merona sjećat će se i hrvatski građani u čemu će im možda i pomoći i zanimljivi vizualni identitet njegovog rodnog grada.

Tko je zapravo Theodor Meron?

Taj 83-godišnji poljski Židov, rođen u Poljskoj (Kalisz), kao dječak preživio je nacističke logore, da bi potom živio u Izraelu. Kasnih šezdesetih bio je savjetnik izraelskog ministarstva vanjskih poslova, a iz Izraela je 1978. otišao u Ameriku, čiji je državljanin od 1984. godine.

Usavršavao se na sveučilištima u Jeruzalemu, Harvardu i Cambridgeu, a od 1977. profesor je međunarodnog prava u Ženevi, New Yorku… U Clintonovo vrijeme bio je savjetnik američke administracije za međunarodno pravo. Od 2009. je član američke Akademije umjetnosti i znanosti.

Ljubitelj je Shakespearea, član je istoimenog instituta, te autor knjiga o ratu i viteštvu u njegovim djelima. Meron je dobitnik brojnih nagrada međunarodnih pravnih tijela, a francuska vlada ga je 2007. odlikovala ordenom Legije časti. Nema nikakve dvojbe da će i u Hrvatskoj dobiti adekvatno priznanje za pravednost.

U Haagu je od 2001., a predsjednik je i žalbenog vijeća suda za Ruandu, te je odnedavno i predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove koji će nastaviti rad nakon gašenja ad hoc sudova.

Haški sud je inače financiran od strane fondova George Soros-a. Znači da je Soros i jedan od “vlasnika” Tribunala u Haag-u, što je zapravo i čudno za tako neovisnu instituciju.

Meron je član Rotschild-ovog Savjeta za inozemne odnose

Theodor Meron je također član Savjeta (Vijeća) za inozemne odnose (CFR - Council on Foreign Relations), jedne od najpoznatije organizacije moćnika koja je sudjelovala i u osnivanju Ujedinjenih Naroda. (slika gore)

Savjet za inozemne odnose (engl. Council on Foreing Relations – CFR) je nezavisna i nestranačka inozemna politička organizacija, koja je osnovana u 68. ulici u New York-u 29. lipanja 1921. godine. Ova organizacija broji oko 2.000 članova koji pripadaju najelitnijim krugovima vlasti, poduzetništva, financija, komunikacija i univerziteta u Sjedinjenim Država.

Među osnivačima su se nalazili mnogi koji su, poslije Prvog svetskog rata, učestvovali u potpisivanju Versajskog ugovora: pukovnik Eduard Mendel House, Walter Lippmann, John Foster Dulles, Allen Dallas i Christian Herter.

Osnivanje Savjeta za inozemne odnose finansijski su pomogli John Pierpont Morgan, John Rockefeller, Bernard Baruch, Paul Warburg, Otto Kahn i Jacob Shiff.

Osnivači Savjeta za inozemne odnose učestvovali su u donošenju Povelje Lige Naroda (Walter Lippmann, Allen Dallas i Christian Herter). Savjet za inozemne odnose je sa svojim članstvom bio zastupljen i prilikom osnivanja organizacije Ujedinjenih naroda 1945. godine u američkoj delegaciji bilo je 47 članova Savjeta, uključujući Eduard Stetius-a, tadašnjeg državnog sekretara, i John Foster Dulles, Nelson Rockefeller, Adlai Stevenson i prvog predsjedavajućeg Ujedinjenih naroda, Alger Hiss.
 

 
 Zaključak: Sudac Meron je čovjek sa planom. Njegova oslobađajuća presuda je još jedna zagonetka za teoretičare zavjere, ne nužno pozitivna ili negativna, već možda nit vodilja ili dio scenarija koji se polagano pokušava provesti.
 
 
izvor: agramerzeitung.com, vecernji.hr, jutarnji.hr,24sata.hr, dnevno.hr, wikipedia.com, youtube.com /uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11574"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Ako u današnjem vremenu kažete da je NATO tvornica heroina i leglo mafijaških izopačenika najgore vrste, najčešće ćete biti proglašeni za zaljubljenike “teorije zavjere”, međutim ako pogledamo povijesni slijed svjetskih događaja posljednjih dvjesto godina i način na koji je kreiran slučaj Kosovo kao nova kolonija Sjedinjenih Američkih Država i njenih NATO podanika u 21. stoljeću, sasvim je jasno da današnji promotori „demokratskog otvorenog društva“ i države proameričkog bloka nisu imale period svoga razvoja u kojem bi se izliječili od kolonijalističkih navika i principa

Jedna od najpogubnijih karakteristika antikršćanske politike proameričkih režima “jeste nepostojanje realnog sagledavanja svijeta u kojem se nalazimo i stvaranje slike o istom na temelju malograđanskih poriva službenika te iste vlasti, te rukovođenje nazadnim političkim trendovima i šupljim pričama, nedostatak svijesti o geopolitičkim promjenama i geopolitičkoj realnosti planeta Zemlja.

Zato često možete čuti da “ispijanje kave s predstavnicima EU institucija u predvorju Europskog parlamenta” predstavlja instrument i način putem kojeg “moderni” lideri vrše utjecaj i lobiraju za nacionalne interese kod europskih zemalja … i slične druge gluposti.

Par osmjeha i tapšanje po ramenu uz kratki espresso će inspirirati europske političare da se zauzmu za nacionalne interese, to javno tvrde zvaničnici današnje vlasti. Tako dobivamo sliku da je svjetska politika u rukama dobrog ili lošeg raspoloženja činovnika Europskog parlamenta i sličnih institucija. Naravno, realno zlo kojem se klanjaju – bez prava glasa i odmah nakon ispijene kave – ti isti EU činovnici, svjedoči o drugim principima funkcioniranja političke stvarnosti svijeta.

SAD sa druge strane ne zanima toliko kofein, espresso politika i kofeinska vizija „proeuropske elite“ i EU „činovnika“, zvaničnici SAD imaju daleko utemeljeniju strategiju, višestoljetnu misiju i mnogo zanimljivije supstance na kojima temelje svoju politiku – kokain i heroin.

Vjerojatno je zato i veći utjecaj SAD na EU, jer kokain ipak ima mnogo snažnije djelovanje od kofeina.

Fascinantna je činjenica da je Afganistan prva država koja je priznala Kosovo. Prvenstveno, fascinantna jer jasno ukazuje na Kosovo kao državu narko mafije.

Fascinantna jer dokazuje i otvoreno javno pokazuje tvrdnju da je trgovina narkoticima osnovni NATO biznis i princip postojanja ove “vojne mirotvorne” alijanse.

Fascinantna jer otkriva i potvrđuje da su SAD, suvereni vladar Europske Unije i glavni svjetski narkobos.

Fascinantna je zbog toga što pokazuje zastrašujuću sliku svijeta u kojem ne vladaju proklamirani politički principi, nego okorjeli bezdušni mafijaši najgore vrste.

Već smo u nekoliko navrata spominjali izvješće UN koji svjedoči o tome da je od dolaska NATO snaga u Afganistan uvećana proizvodnja heroina i drugih opijata za 44 puta. Obzirom da je Afganistan i prije dolaska NATO-a bio glavno svjetsko izvorište narkotika, tj. preko 90% posto ukupne svjetske proizvodnje heroina je bilo u Afganistanu, dolazimo do zaključka da je NATO mašinerija uvećala konzumiranje i svjetsku ukupnu potrošnju heroina za 44 puta. To su stotine milijuna mrtvih, ali ne tako dalekoj budućnosti – to će biti milijarde mrtvih!

Također, stvar o kojoj se malo ili nikako govori, jeste da je upravo Europski parlament (EU) označio Srbiju kao glavni centar narko-trgovine za cijeli europski kontinent, što je bio još jedan dodatni razlog za isticanjem “javne tajne” o Kosovu kao leglu narko biznisa.

Političari u Srbiji se neće “konfrontirai” velikim silama i napadnu takvu laž, nego će prihvatiti etiketu i odgovornost Srbije koju želi Europski parlament sačinjen od NATO članica, velikih prijatelja razvoja demokracije u Afganistanu i “neovisnom Kosovu”.

Idemo na povijesni period od zadnjih dvjesto godina da dokažemo i prikažemo narko tradiciju i ukupan portfelj EU članica, kako naši čitatelji ne bi imali nedoumicu o istinitosti tvrdnje o NATO-u kao narko tvorevini i narko biznisu kao glavnom izvorištu “kvalitetnog” životnog standarda i ” napredne “ekonomije europskih zemalja.

Snage današnjeg liberalnog neo-kolonijalizma, kako u suvremenom dobu, tako i u prošlosti i u svojim začecima, iza sebe su ostavile stotine milijuna žrtava, povijesne nepopravljive nepravde i uspostavile sustave kojima ugrožavaju i uništavaju cjelokupno čovječanstvo na najužasniji i najnečovečniji način.

Velika Britanija, odnosno Britanska Imperija sa svojim satelitima, zatim Španjolska, Nizozemska, Portugal i Francuska, u cilju očuvanja kolonijalnog modela upravljanja svijetom, organizirali su brojne genocidne projekte u različitim povijesnim razdobljima među različitim nacijama i na različitim dijelovima svijeta.

Trgovina robljem u Americi i Aziji odnijela je desetke milijuna života crnaca robova

Zatim, desetine milijuna Kineza u 19. stoljeću su bili žrtve opijuma tijekom tzv. Opijumskih ratova, koji je na desetine tona ilegalno uvezen na teritoriju Kine od strane Britanaca, koji su i danas glavni proizvođači i krijumčari droge u svijetu.

U cilju stvaranja Svjetske Britanske imperije s globalnim imperijalnim parlamentom, 1891. godine osnovano je društvo “Okrugli stol” (Round Table). Ovo društvo je bilo uključeno u formiranje “Vijeća za međunarodne odnose” (Council on Foreign Relations – CFR) u New York-u.

Jedan od ciljeva Okruglog stola bio je da se Sjedinjene Američke Države vrate pod okrilje Britanske Imperije. Glavno sredstvo za postizanje ovog cilja vraćanja SAD-a pod kontrolu Britanskog Carstva bio je stvaranje Sustava federalnih rezervi – FED (privatna tvrtka za financijske usluge koje kontrolira privatna banka u Engleskoj) 1913. godine.

Simultano, zadatak Okruglog stola je bio da se oslabi Rusko carstvo (da ne može pomoći SAD-u), koje je u razdoblju 1861-1864 pomoglo SAD-u tijekom građanskog rata, slanjem dvije eskadrile u New York i San Francisco, za zaštitu Sjevernjaka od napada britanske mornarice.

Dakle, 1891. godine, pod pokroviteljstvom britanske obavještajne službe, stvoren je intelektualni centar za vođenje globalnog informacijskog rata Britanske imperije za svjetsku dominaciju.

Vjerujemo da je ovo centar i bio je dugo vremena stožer informacijskog rata protiv Rusije i SSSR-a. Tu je razvijena i glavna ideja organiziranja Prvog svjetskog rata, stjecanje kolonijalnih teritorija od strane drugih Carstva (njemačke i turske), uništavanje Pravoslavnog ruskog carstva.

U 20. stoljeću, Britanska imperija, je organizirala dva svjetska rata, u kojem je ubijeno više od 70 milijuna ljudi. Samo Rusija je izgubila u tim krvavim masakrima koje je organizirala Britanska imperija više od 30 milijuna ljud.

Britanska imperija je organizirala obaranje ruske monarhije u veljači 1917, nekoliko mjeseci pred pobjedu ruskog oružja, kada su ruske trupe već bile u blizini Bagdada i Carigrada, u neposrednoj blizini britanskih kolonija.

Agenti Britanske imperije (Jakov Sverdlova i Lav Trocki), organizirali su monstruozno ubojstvo obitelji pravoslavnog cara ruskog carstva, prepoznatljivo po svojoj surovosti, čime su prešućeni čak i nacistički zločini u SSSR-u (spaljivanje sela Khatin) i američki u Vijetnamu (spaljivanje sela Mi Lai).

Hitler je pod sponzorstvom Britanske imperije napao Staljinov Sovjetski Savez.

Prvo je osiguran proces uspona Hitlera na vlast, a zatim 80% od oružja u nacističkoj Njemačkoj bilo je financirano od strane Engleske Banke (Bank of England).

Tko će odgovarati za Minhenski sporazum, za organizaciju Drugog svjetskog rata, holokaust nad sovjetskim narodom (u okupiranoj teritoriji stradalo je 10,7 miliona ljudi).

Na kraju samog Drugog svjetskog rata, jedan od čelnika Britanske Imperije, Winston Churchill osobno je rukovodio nacističkim SS snagama u pohodu na Rusiju. Riječ je o 100.000 pripadnika njemačke vojske, koja je formirana od ostataka Hitlerovog Wehrmachta po naređenju Churchilla.

U nacističkoj uniformi, s Hitlerovim oružjem, pod zapovjedništvom istih oficira.

Treći svjetski rat je trebao početi 1. srpnja 1945. napadom 47 zapadnih divizija. Staljin je preko sovjetske obavještajne službe saznao zlokobne planove bivših saveznika.

Staljin je istodobno organizirao nekoliko informativno-propagandnih operacija, tijekom kojih je cijeli svijet saznao za njemačku vojsku Winstona Churchilla, i on je bio prisiljen tu vojsku rasformira. Plan za vojnu agresiju na Sovjetski Savez se raspao.  Ali, otkrivena je vrlo podmukla namjera.

Strahote opijumskog genocida koje je narod Kine doživio tijekom 19. stoljeća, u organizaciji Britanskog carstva, kada je ubijeno više od 100 milijuna ljudi i kada je ta zemlja postala kolonija zapadnih država, teško da se mogu opisati.

Moćno kinesko carstvo, (stanovništvo je tada činilo oko 500 milijuna ljudi) pretrpjelo je poraz u opijumskim ratovima. Tek 150 godina, uz potporu Sovjetskog Saveza, Kina je obnovila stanovništvo. Narkotici (opijum) su bili specijalno oružje masovnog uništenje koje je koristila Britanska imperija prema kineskoj populaciji. Ovo tužno povijesno iskustvo se ne smije ponoviti.

Britanska imperija bila glavni diler droge tijekom 19. stoljeća. Pokušaji kineskih vlasti da se suprotstave prodaji britanske droge rezultirali su stranom intervencijom. Prodaja droge je bila suštinski dio proračuna Britanske imperije. Na moral i etiku u Londonu se nikada nije mislilo.

Uzgred, narkotici sada predstavljaju način za uništenje ruske populacije. UN procjenjuju da svake godine u svijetu afganistanska droga ubije 100.000 ljudi: jedna trećina njih – građani su Rusije.

Slabljenje kineskog carstva je počelo nakon što je Prvi opijumski rat organiziran protiv Kine od strane Britanije, Francuske i SAD. Nakon toga je došao građanski rat (1851-1864 g.), što je eskaliralo stranom intervencijom.

Cilj je bio osigurati prodaju narkotika u zamjenu za stvarnu robu

Okupator je koristio građanski rat za svoje potrebe (kao što je to činio i u Rusiji u 19. stoljeću).

Dolazi 24 – 25. listopada 1860. kada je potpisan Pekinški ugovor u kojem kineska vlada pristaje platiti Britaniji i Francuskoj obeštećenje, otvara se za vanjsku trgovinu Tianjin-a (treći najveći grad u Kini), omogućuju korištenje kineske populacije kao radnika (coolies) u kolonijama Velike Britanije i Francuske.

Te 1860. godine, okupacijske snage divljački razaraju Ljetnu carsku palaču. Neprocjenjive zbirke porculana palače po nalogu Lord Elgin-a su opljačkane.

Razdoblje ispunjeno sa dva svjetska rata, od 19. stoljeća do danas, nije doveo do promjena geopolitičkih spolova i zemlje koje su bile uključene u kolonijalističke projekte strašnih genocida nad Afrikancima, Kinezima, Indijcima i drugim narodima prije dvjesta godina ostale su i danas uključene u projekte istih onih koji su stvorili projekte i prije dvjesto godina , a otvoreno partnerstvo na Kosovu i Afganistanu u NATO projektu SAD-a neoborivo svjedoči da je projekt upravo isti kao i prije dvjesto godina – trgovina drogom.
 
 
(vestinet.rs / uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11484"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Zbigniew Brzezinski je istaknuti američki politolog i državni dužnosnik, autor globalne strategije antikomunizma, teorije tehnotrone ere i koncepcije američke hegemonije novog tipa.

Od 1977. do 1981.godine bio je u timu predsjednika Jimmy Carter-a i smatrao se apologetom politike “jastrebova”. Glavni politički događaji u vrijeme njegovog službovanja bili su normalizacija odnosa sa Kinom, potpisivanje Sporazuma START 2, gubitak Irana, početak demokratskih reformi u Istočnoj Europi, akcentiranje ljudskih prava u vanjskoj politici SAD i vojna podrška afganistanskim mudžahedinima.

Danas je Brzezinski konzultant Centra za strateška i međunarodna istraživanja (Center for Strategic and International Studies) i profesor američke vanjske politike u Školi suvremenih međunarodnih istraživanja Pola Nitcea-a (School of Area and International Studies) pri Sveučilištu Johns Hopkins u Washingtonu. Također je član savjeta direktora Nacionalne potpore demokraciji (National Endowment for Democracy) i član organizacije Freedom House.

INTERVJU

Da li sadašnja kriza mijenja svijet?

- Nesumnjivo. Živimo u stoljeću kada se mijenja nešto principijelno.

U ovom stoljeću ili u ovoj godini?

- U jednoj godini ne. Ali u ovom stoljeću – svakako. Važno je da se bliži kraju dominacija Zapada u svijetu, koja traje 500-600 godina. Sada se svijet u političkom smislu probudio. Većina čovječanstva nije se zanimala niti interesirala za politiku sve do Francuske revolucije, koja je probudila političke figure i nacionalna osjećanja u Europi. Potom se to proširilo praktično na cijeli svijet, koji je u posljednjih pola stoljeća postao politički svjestan.

Ta svijest je vrlo raznolika i sve aktivnija, u sve većoj mjeri ona nastaje iz frustracije, nesigurnosti, nezadovoljstva, osjećaja nepravde. Ta negativna osjećanja usmjerena su uglavnom prema Zapadu, naročito prema Americi, koja je u mnogome bila savjest svijeta, da bi tijekom posljednjeg desetljeća postala objekt opće mržnje. To je vrlo opasno: ako bi sada Amerika izgubila vodeću ulogu u svijetu, ni jedna država ne bi mogla zauzeti njeno mjesto. Kada sam radio u Bijeloj kući, najveća opasnost prijetila je od započinjanja nuklearnog rata. Mi smo to svakodnevno imali na umu. U roku od 28 minuta mogla se razviti kriza, koja bi za samo šest sati usmrtila između 80 i 120 milijuna ljudi.

Za početak.

- U tijeku jednog dana! Sada takve opasnosti nema. Ali postoji nesigurnost u stabilnost svijeta, odnos političkih snaga i ulogu Zapada. Veliki dio tog politički probuđenog svijeta negativno ocjenjuje ulogu Zapada. Kolonijalizam, imperijalizam, eksploatacija – to su suštinske komponente povijesnih likova koji prevladavaju u svijetu.

Taj proces raste još od 60-ih godina.

- Dekolonizacija je građena u značajnoj mjeri na rastućoj mržnji prema “bijelom čovjeku”. Međutim, širenje te mržnje bilo je ograničeno jer je odnos snaga bio u korist Zapada. Sada se to mijenja. Udio Zapada u svjetskom BDP se radikalno smanjuje. Mijenja se kulturni i vojni balans.

Hoćemo li mi doživjeti smjenu tih uloga?

- Vojna ravnoteža se mijenja najsporije. Vojni proračun Amerike veći je nego svih drugih država svijeta zajedno.

Kako u ovim vremenima ona to još može sebi dopustiti?

- Superiornost je ogromna i to će trajati još dugo. Americi ne prijeti ni jedan krupniji unutarnji rat. Ali joj pritom prijete sitni ratovi, koji su veoma skupi u financijskom i moralnom pogledu. To slabi Ameriku i mijenja situaciju. TTo je evolucija, povijesni proces.

Kako će se odvijati taj proces?

- Mnogo zavisi od toga hoće li Obama uspjeti da promijeni ulogu Amerike u svijetu i hoće li se Europska Unija i dalje ujedinjavati ili će krenuti u suprotnom pravcu. Vrlo mnogo ovisi o tome hoće li se Kina i dalje razvijati prethodnom dinamikom, vrijednom divljenja. I hoće li Indija, Indonezija i Brazil ponoviti kinesko čudo. Mi to, naravno, ne znamo. Ali je sve moguće. Mi se nalazimo na početku nekakve nove ere.

Kakve ere?

- Ja nisam prorok. Bavim se time što ilustriram scenarije i odgovaram na pitanje kako bi u takvoj situaciji trebala reagirati Amerika.

I, kako bi trebalo reagirati?

- Odobravam principe politike Baracka Obame. Ako on uspije pogurati Ameriku u drugom pravcu u unutarnjoj i vanjskoj politici, ona će imati potencijal koji je neophodan za to da još nekoliko desetljeća nastavi igrati ključnu ulogu u svijetu. Ali, ako to ne uspije, promjene će krenuti ubrzanom dinamikom i one mogu biti zaista dramatične.

Nas, naravno, najviše interesira budućnost Europe. Ovdje je pitanje Rusije ključno. Nedavno ste u intervjuu “Rzeczpospolita” u optimističkom duhu govorili o promjenama koje se tamo događaju. Charles Kaplan otvoreno poziva da se Rusija primi u NATO. Da li se to može smjestiti u glavu?

- Što se Rusije tiče, ja sam optimist, pošto sam pesimist u odnosu na samu Rusiju.

A to znači?

- Pesimist sam glede toga da će Rusija uspjeti dosegnuti svoje prethodne imperijalne ciljeve. Rusija sada nema takav potencijal. To postaje očito kada gledate gospodarsku, demografsku i znanstvenu statistiku, da ne govorim o geopolitičkom okruženju. Na istoku i na jugu Rusije pojavljuju se snažne napučene azijske države. Rusija nema izbora. Ona mora ići na stranu Zapada. A i u interesu Zapada je da ona krene u tom pravcu.

I da uđe u NATO?

- Tu se postavlja pitanje što je značajnije, prisustvo Rusije u NATO, odnosno faktičko uništenje Alijanse, ili postupno jačanje veza Rusije s NATO, što ga može pojačati, a da se ništa pritom ne pokvari.

Što imate u vidu kada govorite o uništenju Alijanse?

- NATO je savez sa širokom vojnom suradnjom. Sve zemlje članice imaju međusobni pristup vojnim planovima svake od njih. Da li bi Rusija pristala američki časnici sjede u Moskvi i razgledaju njezine planove? Da li bi Amerika pristala na takvo prisustvo Rusa u Bruxellesu ili Washingtonu? To su nepromišljene ideje.

A sa Njemačkom to ide?

- Nijemci su bili nokautirani i uvjereni da su sami krivi za svoje stanje. Rusija još nema takav odnos prema staljinizmu. Ali se to mijenja. Kod mlade generacije Rusa pojavljuje se shvaćanje da bi Rusija trebala učiniti izbor i da bi taj izbor trebao biti u korist Zapada. Takav je povijesni proces. Ali na njegove rezultate trebalo bi pričekati.

A tko će ih od nas dočekati?

- Mnogi. Mislim da će u toku 20-25 godina taj proces promijeniti shvaćanje suštine Rusije.

U posljednjem broju “Foreign Affairs” (CFR), koji je prije nekoliko godina doživljavan kao knjiga bajki, Richard Rosencrance opisuje projekt europsko-američkog ekonomskog saveza po uzoru na Europsku Uniju. Da li je to realno?

- U ovom trenutku ne. Ali kakva će biti budućnost Zapada ako se to ne dogodi?

Kakva?

- Naša superiornost, koja slabi, može biti podržana jedino dubljom, diljem i dinamičnijom suradnjom Europe i Amerike.  To bi koristilo objema.

Može li se tada pojaviti Euroamerika?

- Govorimo o društvima koja imaju mnogo zajedničkog: demokraciju, tržište, kršćanstvo. Njihova bliskost se može produbljivati ​​ako u tom pravcu budu usmjereni svjesni politički potezi. Ono što je uspjelo Europi predstavlja veliko dostignuće iako ima povoda za žaljenje što taj proces nije krenuo dalje i što je vjerojatno to ujedno i posljednji potez.

To je sporno pitanje. Neki smatraju da kriza dezintegrira EU, drugi opet misle suprotno.

- Narednih 5-10 godina će biti, najvjerojatnije, vrijeme dezintegracije. Ali svjesni smo da će Europa pokušati promijeni taj vektor. To zahtijeva napore i vodstvo. U Americi takvo vodstvo postoji. Mogućnosti predsjednika su ograničene, ali on može progurati svoje ideje. U Europi je situacija složenija, tamo nema izrazitijeg političkog vodstva. Ali, kada Europljani shvate da se kreću u smjeru dezintegracije, oni će se početi supostavljati tome.

Vidite li opasnost da će se Europa raspasti, da će euro pući i da ćemo se vratiti u Europu brojnih velikih i malih država?

- Mišljenja sam da se to neće dogoditi. Ali dobro je što se danas govori o tom riziku jer bi se inače nešto slično moglo dogoditi. A to bi bilo vrlo opasno. Naročito ako bi istovremeno oslabila Amerika jer u perspektivi narednog povijesnog razdoblja, odnosno u sljedećih 20-40 godina, ne vidim zemlju koja bi mogla stabilizirati svijet onako kako je to činila Amerika. Kriza Amerike će postati svjetska kriza.

I kako bi izgledala takva kriza?

- Potpuni kaos, konflikti, ekonomska kriza, sveprisutne igre na političkom ili religioznom planu. U raznim regijama svijeta sve bi to bilo različito.

Neki govore da se kaos već pojačava. Ka Palestini plove brodovi “Flote Slobode”, ima ljudskih žrtava, izraelske vlasti odlučno osuđuju tu akciju. Vlasti Turske također odlučno osuđuju reakciju Izraela. Turska je prva zemlja NATO koja je stupila u tako oštar i otvoren sukob s Izraelom. Ruši li se to arhitektura NATO?

- To je simptom bolesti Zapada u odnosu na konflikt na Bliskom Istoku, koji ne traje tek jednu deceniju. Također se pojačavaju proturječnosti između zapadnog svijeta i Izraela, što je, naravno, opasno za Izrael. Prema tome, Izrael bi trebao biti oprezniji. Ranije su propustili nekoliko brodova u Gazu. A ovaj brod je bilo moguće zaustaviti, recimo, ako se blokiraju njegove elise, a da se pritom ne dovedu u opasnost životi ljudi.

Zašto to Izrael nije uradio?

- Mislim da je tu sve bilo loše promišljeno. Ta akcija je planirana sa vojnog, a ne s političkog aspekta. Moguće je da je to proizvod prekomjerne orijentacije u pravcu rješavanja konflikta uz uporabu sile, pošto u židovskoj zajednici raste osjećanje opasnosti. To je razumljivo, ali to ne doprinosi kompromisima.

Ako je, kako vi kažete, ključ za Bliski Istok u rukama Obame, onda je važno pitanje kakvo je njegovo polje za manevriranje. Vi ste nekada pisali u “Foreign Affers” o snazi ​​izraelskog lobija u Americi.

- Radi se ne samo o snazi ​​lobija nego i o specifičnosti. Židovsko nasljeđe u Americi u većini je liberalno i demokratsko. Na posljednjim izborima oko 70 posto njih glasovalo je za Obamu. Pritom politički i financijski utjecajna židovska elita je konzervativnija i zapravo se identificira više sa izraelskim desničarima nego s ljevičarima. To je suština. Židovski lobi ima veliki politički utjecaj na Kongres jer američki politički život se u značajnoj mjeri oslanja na privatne donacije. Manja skupina, kao, primjerice, Armenci, možgu zahvaljujući tome dobiti veći politički utjecaj. Poljski lobi također je nekada imao snažan utjecaj, jer su u pojedinim državama bile vrlo snažne poljske grupacije koje su se aktivno bavile pitanjem neovisnosti Poljske. Sada je to prošlost i poljski lobi više ne doznačava financijska sredstva.

Obama je iz Chicaga – mjesta najveće koncentracije Poljaka.

- Politički utjecaj sada nisu glasovi, već pare u predizbornoj kampanji. Politika je skupa stvar. Ali, bez obzira na sve, ako predsjednik odluči krenuti u nekom pravcu, onda sama njegova aktivnost na Kongres čini veliki utjecaj.

Kakvu igru ​​može sada voditi Obama u vezi s krizom oko blokade Gaze?

- Pitanje Gaze neće se riješiti ako se ne riješi problem palestinske države. Tu je prosto neophodno miješanje izvana, odnosno iz Amerike. To znači da bi trebalo ponuditi nekakvu formulu na temelju koje bi se odvijao pregovarački proces. U principu je riječ o četiri točke. Prvo, Palestinci bi trebali odustati od prava na povratak, isto kao što se Nijemci nisu mogli vratiti u Gdanjsk ili Wroclaw.

Postoji još i demografski aspekt: ​​za četvrt stoljeća u Izraelu može biti više Arapa nego Židova.

- To se može dogoditi već za desetljeće. Međutim, bilo kako bilo, Palestinci ne mogu računati na pravo na povratak jer Izraelci na to neće pristati. Druga točka za Izraelce je složena: oni bi trebali shvatiti da stabilnog mira i sloge neće biti ako ne bude postojala prijestolnica palestinske države u istočnom Jeruzalemu. To je simbolično i vizualno pitanje: sa svakog mjesta palestinske zapadne obale rijeke Jordan vide se zlatne kupole džamije Skala. To je važan simbol arapskog prisustva u Jeruzalemu, u kome još uvijek živi 300 tisuća Arapa. Treće, potrebna je razmjena teritorija kako bi se granica dovela u sklad s naseljima. I, četvrto, neophodna je demilitarizacija palestinskog teritorija i razmještanje vojske SAD ili NATO na obali Jordana.

Što Obama može učiniti u tom smjeru?

- On može to pitanje staviti na dnevni red. Može, primjerice, u Vijeću sigurnosti UN oglasiti uvjete o kojima sam govorio. Ti uvjeti se razmatraju u Americi. Europska Unija i najmanje 95 posto zemalja svijeta odmah će ih podržati. To bi značilo započinjanje procesa pomirenja. Na obje strane bio bi učinjen moralni pritisak da se prihvate ti uvjeti.

Zašto Obama to još nije učinio?

- Zato što se on bavi ozbiljnom unutarnjom krizom u Americi. To nije bilo samo curenje nafte u Meksičkom zaljevu. Cjelokupni američki financijski sustav zahtijeva reforme, proračunski sustav i obrazovanje također. Obama dobro osjeća što bi Amerika trebala čini u svijetu i drži taj pravac, ali, po svoj prilici, od 12 sati rada on svjetskim problemima posvećuje najviše dva.

Bilo bi dovoljno kada bi dao važnu izjavu.

- Ovdje je potrebno mnogo više: mobilizacija i međunarodna koordinacija.

Koji su u toj novoj situaciji poljski interesi?

- Isti kao i prije. Prvo, što je moguće tijesnija veza s Europom. Varšava je zainteresirana da Europa bude integrirana i da se Poljska u nju uključi što je moguće snažnije. To u prvom redu zahtijeva dobre odnose s Njemačkom pošto je ona za Poljsku predstavlja vrata u Europu. To je geografska činjenica koja se ne smije ignorirati. Na sreću, Poljska je ne ignorira. Drugo, principijelno je važno da se održavaju saveznički odnosi s Amerikom. To je važno za Poljsku i doprinosi vezama Amerike s Europom. Osim toga, važno je stvoriti nešto poput centralnoeuropskog lobija u EU. Države srednje Europe u Europskoj Uniji imaju isto glasova koliko i Njemačka. Organizacija takve koalicije pod prešutnim patronatom Poljske, bez postavljanja sebe za njenog šefa, u suradnji s Rumunjskom, baltičkim zemljama, Mađarskom i Češkom, unutar Europe bi stvorilo utjecajnu skupinu. Ali toga još nema iako takve tendencije postoje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(vestinet.rs,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11316"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]