Dana 14. srpnja, Googleov bio-laboratorij je počeo sa puštanjem prve serije od 20 milijuna komaraca koji su zaraženi bakterijama u srcu Kalifornije u nastojanju da se smanji populacija komaraca koji mogu prenositi bolesti opasne po život

Projekt pod nazivom “Debug Fresno”, inicijativa pod vodstvom tvrtke “Verily Life Sciences”, koja je ogranak Googleove roditeljske tvrtke Alphabet, je u suradnji s MosquitoMate u eksperimentu smanjenja komaraca u distriktu Fresno.

Prema znanstvenicima, cilj projekta je smanjiti populaciju Aedes aegypti komaraca – koji su poznati po širenju Zika virusa, denge, i Chikungunya. Tijekom 20 tjedana, tvrtka će otpuštati tjedno 1 milijun sterilnih muških komaraca koji ne grizu na dvije četvrti županije Fresno.

Oslobađanje laboratorijski uzgojenih komaraca u divljinu

Komarci koji su pušteni navodno nisu genetski modificirani, iako su oni napravljeni u laboratoriju. Muški komarci su uzgajani od strane robota i zaraženi bakterijom Wolbachia. Ta bakterija čini muške komarce sterilnim kod svakog ženskog komarca koji nema bakteriju Wolbachia. To znači da se on ne može uspješno razmnožavati i da će se smanjiti broj komaraca sa svakom novom generacijom.

Tijekom eksperimenta, tvrtka Verily Life Sciences će pratiti gustoću populacije i nesenje jaja među komarcima Aedes aegypti. Ti brojevi će se zatim usporediti s brojevima iz dva kontrolna susjedstva. Tvrtka očekuje da će vidjeti strmi pad u broju komaraca u ciljanim područjima.

Iako će uništavanje komaraca u gradu Fresno biti najveći znanstveni eksperiment SAD-u na ovom polju koji će provesti ove metode kontrole štetočina, to nije prvi put su komarci zaraženi bakterijom Wolbachia pušteni na slobodu u županiji Fresno.

U 2016, proveden je testni eksperiment malog opsega. Slični eksperimenti također su provedeni, ili su još uvijek u tijeku, u Brazilu, Vijetnamu i Australiji. Ako je ovaj veliki eksperiment bude uspješan, slična tehnika će se koristiti diljem svijeta za borbu protiv komaraca koji prenose malariju ili druge bolesti.

Što bi moglo poći po zlu?

Teoretski, uništavanje komaraca u županiji Fresno može zvučati kao normalan, bezopasan pokus kojim bi se smanjio broj ugriza komaraca Aedes aegypti u županiji Fresno. Projekt je, međutim, pretvorio javni prostor u laboratorij bez pristanka njegovih stanovnika.

„Za kompaniju Verily koja provodi puštanje komaraca, povezivanje rada iz laboratorija na terenu nije samo važan korak za naše biologe, inženjere i stručnjake za automatizaciju, već je to također ključan korak u dovođenju naše dugoročne vizije u stvarnost. Istraživavanja na terenu nam omogućavaju da testiramo svoja otkrića i tehnologiju u izazovnim, stvarnim uvjetima i prikupimo potrebne rezultate da bi ih počeli provoditi globalno” – navodi se na internet stranici kompanije Verily.

The Daily Coin, međutim, nije tako siguran u namjere kompanije koja oslobađa zaražene komarce u divljinu. Jesu li ovi komarci razvrstani ispravno po spolu, a što ako bakterija Wolbachia mutira? Ako se to dogodi mogli bi osloboditi u svijet nešto puno gore nego Zika virus.

Dopuštajući znanstvenicima da obavljaju istraživanja na terenu bez dopuštenja građana je kriminalna stvar. Iako to može biti prilično bezopasan pokus, što će zaustaviti ove istraživače od daljnjih još opasnijih pokusa na našem susjedstvu koji bi mogli biti dio depopulacijske Agende elite?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Helicobacter pylori (H. pylori) spiralna je bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca i jedina je bakterija koja može preživjeti u nepogodnoj kiseloj sredini u želucu

Ova bakterija dovodi do dugotrajne (kronične) upalne reakcije želuca (gastritisa) .Helicobacter pylori infekcija, koja uzrokuje više od 90% ulkusa (čira) dvanaesnika i do 80% ulkusa želuca.

Helicobacter pylori (H. pylori) spiralna je bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca i jedina je bakterija koja može preživjeti u nepogodnoj kiseloj sredini u želucu. Ova bakterija dovodi do dugotrajne (kronične) upalne reakcije želuca (gastritisa).

Način prijenosa bakterije H. pylori još nije potpuno istražen. Dosadašnja istraživanja upućuju na to da se infekcija prenosi izravno od zaražene osobe na zdravu, ali nije isključen prijenos inficiranom hranom ili vodom te životinjama. Infekcija je zastupljenija u osoba koje žive u lošim socio-ekonomskim uvjetima. Procjenjuje se da je inficirano više od 50% odraslih stanovnika u razvijenim i 80% do 90% stanovnika zemalja u razvoju.

Infekcija H.pylori počinje ulaskom bakterije u probavni sustav. Ako se ne liječi, infekcija bakterijom H. pylori u većine bolesnika traje doživotno.

Čuvarkuća (lat. Sempervivum tectorum) je biljka iz porodice Crassulaceae, naziva se još O zlu živo. Raste u planinama zapadne, srednje i južne Europe. Postoji i veliki broj kultiviranih odlika, a kao ukrasna biljka uzgaja se već oko 200 godina. Ljekovita je, a mladi su listovi jestivi.

Lijek protiv Helico bakterije

RECEPT

- 300 g listića biljke čuvarkuća (Sempervivum tectorum)
– 2 žlice meda (opcija)

Listiće čuvarkuće samljeti u stroju za meso, mada vjerujem da neka slična obrada u multipraktiku ili blenderu je dovoljno dobra. Promiješajte s medom i uzimati jednu žlicu ujutro natašte. Med nije neophodno dodavati, više je radi okusa, da bi se bolje koristilo. Čuvati u hladnjaku.

Žena koja mi je ovo ispričala mi je rekla da se koriste tri ovakve ture zaredom i napravi pregled nakon šest mjeseci. Kod nje bakterije više nije bilo, kao ni tegoba. A inače su joj davali mnogo jake antibiotike koji su joj smetali.

Lijek protiv čira na želucu

RECEPT

- 100 listića bokvice
– 1 tegla meda

Nasijeckane listiće bokvice promiješati s medom. Treba da odstajati 15 dana prije korištenja. Čuvati u hladnjaku. Uzimati po žlicu dnevno na prazan želudac. Čovjek kaže da je bio pred operacijom čira na želucu i da ga je ovo spasilo.

Nadam se da će ovo nekome još pomoći.

Bokvica, poznata i kao konjska rebra, mala bokvica, koncula, žilovlak, trputac (lat. Plantago), je rod biljaka iz porodice Plantaginaceae.

 
(Zdrava priroda,lijecnik.hr/uredio:NSP)

Helicobacter pylori (H. pylori) spiralna je bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca i jedina je bakterija koja može preživjeti u nepogodnoj kiseloj sredini u želucu

Ova bakterija dovodi do dugotrajne (kronične) upalne reakcije želuca (gastritisa) .Helicobacter pylori infekcija, koja uzrokuje više od 90% ulkusa (čira) dvanaesnika i do 80% ulkusa želuca.

Helicobacter pylori (H. pylori) spiralna je bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca i jedina je bakterija koja može preživjeti u nepogodnoj kiseloj sredini u želucu. Ova bakterija dovodi do dugotrajne (kronične) upalne reakcije želuca (gastritisa).

Način prijenosa bakterije H. pylori još nije potpuno istražen. Dosadašnja istraživanja upućuju na to da se infekcija prenosi izravno od zaražene osobe na zdravu, ali nije isključen prijenos inficiranom hranom ili vodom te životinjama. Infekcija je zastupljenija u osoba koje žive u lošim socio-ekonomskim uvjetima. Procjenjuje se da je inficirano više od 50% odraslih stanovnika u razvijenim i 80% do 90% stanovnika zemalja u razvoju.

Infekcija H.pylori počinje ulaskom bakterije u probavni sustav. Ako se ne liječi, infekcija bakterijom H. pylori u većine bolesnika traje doživotno.

Čuvarkuća (lat. Sempervivum tectorum) je biljka iz porodice Crassulaceae, naziva se još O zlu živo. Raste u planinama zapadne, srednje i južne Europe. Postoji i veliki broj kultiviranih odlika, a kao ukrasna biljka uzgaja se već oko 200 godina. Ljekovita je, a mladi su listovi jestivi.

Lijek protiv Helico bakterije

RECEPT

- 300 g listića biljke čuvarkuća (Sempervivum tectorum)
– 2 žlice meda (opcija)

Listiće čuvarkuće samljeti u stroju za meso, mada vjerujem da neka slična obrada u multipraktiku ili blenderu je dovoljno dobra. Promiješajte s medom i uzimati jednu žlicu ujutro natašte. Med nije neophodno dodavati, više je radi okusa, da bi se bolje koristilo. Čuvati u hladnjaku.

Žena koja mi je ovo ispričala mi je rekla da se koriste tri ovakve ture zaredom i napravi pregled nakon šest mjeseci. Kod nje bakterije više nije bilo, kao ni tegoba. A inače su joj davali mnogo jake antibiotike koji su joj smetali.

Lijek protiv čira na želucu

RECEPT

- 100 listića bokvice
– 1 tegla meda

Nasijeckane listiće bokvice promiješati s medom. Treba da odstajati 15 dana prije korištenja. Čuvati u hladnjaku. Uzimati po žlicu dnevno na prazan želudac. Čovjek kaže da je bio pred operacijom čira na želucu i da ga je ovo spasilo.

Nadam se da će ovo nekome još pomoći.

Bokvica, poznata i kao konjska rebra, mala bokvica, koncula, žilovlak, trputac (lat. Plantago), je rod biljaka iz porodice Plantaginaceae.

 
(Zdrava priroda,lijecnik.hr/uredio:NSP)

Zika virus i globalna epidemija koju je izazvao širi nedoumice, paniku i strah. Da se možda radi o biološkom oružju, potvrđuju i iz Rusije i iz SAD

Bivši glavni liječnik Rusije i pomoćnik ruskog premijera Genadij Oniščenko kaže da postoji mogućnost da se u slučaju zika virusa radi o biološkom oružju. Pozvao je da se ne izvode preuranjeni zaključci, već da se snage usmjere na sprječavanje širenja bolesti.

Mišljenje doktora Oniščenka dijeli i američki pravnik Francis Boyle, koji je svojevremeno bio angažiran na projektima razvoja biološkog oružja u borbi protiv terorizma. On vjeruje da je netko želio da Zika virus postane rezistentniji i lakše prenosiv na čovjeka, što je, prema njegovim riječima, dovelo do sadašnje globalne epidemije.

Ovo je top-lista najpoznatijih mogućih vrsta biološkog oružja:

10. Boginje

Biološko oružje modernih vremena je virus velikih boginja, s kojima su se stariji Jugoslaveni mogli upoznati tijekom epidemije 1972, a mlađi kroz film “Variola vera”. Američki Centar za kontrolu bolesti i prevenciju klasificirao je velike boginje kao biološko oružje A kategorije, s obzirom na visoku smrtnost (30 posto) i činjenicu da se prenosi zrakom.

9. Antraks

U jesen 2001. Amerikom su počela kružiti pisma koja su sadržavala nepoznati bijeli prah i koja su stizala na adrese ured senatora i medija. Kada je utvrđeno da prah sadrži spore bakterije antraksa, uslijedila je panika – dvadeset dvoje ljudi je oboljelo, a pet je umrlo od posljedica napada. Nakon sedam godina istrage, FBI je utvrdio da je pisma slao mikrobiolog Bruce Irvins, koji je počinio samoubojstvo prije nego što je istraga zaključena.

Zahvaljujući visokom postotku smrtnosti i stabilnosti u okruženju, antraks je također uvršten u A kategoriju biološkog oružja. Najviše slučajeva antraksa nastalo je prenošenjem spora na kožu, ali on postaje najsmrtonosniji kada se udahne. Tada je smrtnost od 75 do 100 posto, i to je bio slučaj sa svih pet mrtvih 2001. godina.

8. Ebola

Ebola virus, jedna od najsmrtonosnijih opasnosti današnjice, oblik je od nekoliko desetaka virusa hemoragične groznice. U žižu javnosti ušao je kasnih sedamdesetih godina kada je ubio na stotine ljudi u Sudanu i Zairu. Od tada je kosio ljude u nekoliko velikih epidemija, od kojih je posljednja zabilježena krajem prošle godine. Ebola virus pokazao se nestabilnim čak i u laboratorijskim uvjetima – najmanje sedam epidemija izbilo je u bolnicama i laboratorijima u Africi, SAD i Europi. Kao postojbina ebole, znanstvenici su označili sliv rijeke Kongo, ali njegovo podrijetlo i prirodno stanište i dalje je misterija.

7. Kuga

Kuga ili “doba kuge” je u 14. stoljeću uništila skoro polovicu europske populacije. Kuga se pojavljuje u dva oblika – kao bubonska i kao plućna. Bubonske kugu šire buhe, ali može se prenosi i putem tjelesnih tekućina. Plućna kuga je rjeđa i širi se kašljanjem, kihanjem i kontaktom licem u lice. Zaraženi kugom od najranijih dana povijesti služili su kao biološko oružje, a također i u modernim vremenima. Epidemija kuge pojavila se u Kini 1940, pošto su Japanci iz aviona bacali zaražene buhe. Eksperti danas spominju širenje kuge putem aerosola (plućna kuga), ali opasnost od staromodne upotrebe ove bolesti kao biološkog oružja još uvijek postoji.

6. Tularemija

Iako je smrtnost od tularemije izuzetno mala (oko 5 posto), ovaj mikroorganizam spada u najinfektivnije bakterije na planeti. Godine 1941, Sovjetski Savez je izvijestio 10.000 slučajeva bolesti izazvanih ovom bakterijom, a tijekom opsade Staljingrada izvijestio je 100.000 slučajeva. Bivši sovjetski stručnjak za biološko oružje i čovjek koji je radio na pronalasku cjepiva protiv tularemije, Kanatžan Alibekov, tvrdi da se radilo o upotrebi biološkog oružja.

5. Botulinum toksin
Ako udahnete duboko i unijeti u sebe botulinum toksin, nećete znati što vam se dogodilo jer bakterija je bezbojna i bezukusna – 12 do 36 sati kasnije pojavit će se prvi simptomi: zamagljen vid, povraćanje i otežano gutanje. U tom stadiju jedina nada za preživljavanje je antitoksin. Ukoliko se ne liječi, botulinum toksin izaziva paralizu koja blokira prvo mišiće, a zatim i respiratorni sustav. Bez podrške aparata za umjetno disanje, toksin izaziva smrt nakon 24 do 72 sata od unošenja u organizam.

4. Rižina eksplozija

Presijecanje linija opskrbe u vojnoj nauci bilo je jedno od ključnih pitanja za pobjedu u ratu. Veliki broj država, uključujući SAD i SSSR, radio je na razvoju mikroorganizama za masovno uništavanje hrane. Države u kojima je jedna kultura igrala ključnu ulogu u prehrani bile su posebno ranjive. Jedno od takvih bioloških oružja je i rižina eksplozija, koju izaziva gljiva Magnaporthe grisea. Spore ove gljive brzo se razmnožavaju i uzrokuju znatno manje usjeve. Ova vrsta biološkog rata nije usmjerena izravno na ljude, poput prethodnih primjera, ali može dovesti do gladi i znatnih financijskih gubitaka. Do likvidacije programa za borbu protiv usjeva u Aziji, vlada SAD uskladištila je više od tone spora ove gljive.

3. Goveđa kuga

Tijekom stoljeća, goveđa kuga se iz Srednje Azije proširila u sve dijelove svijeta. U Africi su epidemije bile toliko teške da su lavovi postajali ljudožderi, a stočari vršili masovna samoubojstva pošto su bili financijski upropašteni. Zahvaljujući opsežnim mjerama stvaranja karantene i cijepljenju, goveđa kuga je stavljena pod kontrolu u većem dijelu svijeta. Kanada i SAD istraživale su mogućnosti korištenja virusa koji izaziva goveđu kugu u svrhe biološkog rata.

2. Nipah virus

Nipah virus izaziva jednu od novih bolesti. U žižu javnosti ušao je 1999., kada je epidemija pogodila istoimeni malezijski regiji usmrtivši 105 od 265 zaraženih ljudi. Iako još nije utvrđeno da ga je neka država razvijala kao biološko oružje, visoka stopa smrtnosti od Nipah virusa čini potencijalno oružje za masovno uništenje.

1. Chimera

Boginje, kuga, antraks, iako spadaju u najsmrtonosnije agense na planeti, samo su produkti evolucije. Međutim, što se događa kada znanstvenici počnu razvijati ovakve agense u laboratorijskim uvjetima? Kakav užas može dogoditi kada se spoji ljudska želja za uništavanjem i genetski inženjering?

U grčko-rimskoj mitologiji Chimera je legendarna zvijer, sprijeda lav, straga zmaj, u sredini koza. Srednjovjekovni umjetnici često koriste taj pojam kako bi objasnili složenu prirodu zla. U modernoj genetici, Chimera je organizam koji sadrži gene više vrsta. Jedna takva Chimera, u kojoj su kombinirani geni virusa prehlade i virusa dječje paralize, pomaže u liječenju raka mozga.

Međutim, povijest nas uči da je zloupotreba znanosti u svrhe ratovanja neizbježna. Genetičari su već otkrili kako povećati ubilačke potencijale antraksa i velikih boginja usavršavanjem njihove genetičke strukture. Kombiniranjem gena, znanstvenici su teorijski mogli stvoriti virus koji bi aktivirao dvije bolesti odjednom. Tako je u SSSR-u kasnih osamdesetih eksperimentirano sa izvodljivošću kombiniranja virusa ebole i ospica u jednom supervirus.

Drugi scenariji podrazumijevaju sojeve virusa koji traže određene okidače. Stealth virus bi mirovao u duljem vremenskom razdoblju, dok ga ne izazove prethodno utvrđeni stimulans. Druga himerična biološka oružja tražila bi dva okidača. Na primjer, botulinum toksin koji bi u kombinaciji s protivotrovom postao samo još smrtonosniji.

Ova horor top-lista samo ukazuje koliko je tanka linija između napretka i uništenja čovječanstva i što se može dogoditi ako bi prava stvar pala u pogrešne ruke. Izvitoperivanje znanstvenih, religijskih i političkih ideja može dovesti do prave katastrofe od koje neće pobjeći čak ni oni koji su je izazvali.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Detalje o planu povjesničari su otkrili u brojnim pismima mletačkog generala Lunard Foscola. Salamonova ideja je bila da se kugom zaraze predmeti koje Turci masovno kupuju, poput šešira

Jedna od ranih ideja u korištenju kuge kao biološkog oružja potječe iz Hrvatske, a njezin je tvorac bio liječnik Michiel Angelo Salamon, koji je živio u Zadru u 17. stoljeću, pokazala je studija grčkih znanstvenika nedavno objavljena u časopisu Historical Review.

Opsada Herakliona

Povjesničari znanosti pod vodstvom dr. Eleni Thalassionou sa Sveučilišta Atena otkrili su dosad nepoznatu zavjeru na osnovi šest pisama poslanih između 1649. i 1651. godine koja se danas čuvaju u arhivu Mletačke Republike.

Cilj te urote bio je je prekinuti 21 godina dugu tursku opsadu grada Herakliona na Kreti koji je, pak, kontrolirala Venecija. Venecijanska zavjera počela je 5. veljače 1649. godine, kad su tri voditelja mletačke tajne službe dobili konspirativno pismo Lunarda Foscola, mletačkoga generala i zapovjednika Dalmacije i Albanije čije je sjedište bilo u Zadru.

U pismu Foscolo izlaže plan da se fesovi, među Osmanlijama popularne crvene kape od čohe, premažu tekućim otrovom koji on naziva “esencijom kuge”. Riječ je o bolesti koja prvenstveno napada glodavce i prenosi se s jednog štakora na drugog posredstvom buha koje na njima parazitiraju.

Brojne epidemije

Uzročnik bolesti, pak, jest bakterija Yersinia pestis. Ona se brzo umnožava u krvotoku domaćina te izaziva povišenje temperature i smrt zbog septikemije (trovanja krvi). Ta je bakterija tijekom povijesti bila odgovorna za barem tri pandemije visoke smrtnosti.

Prva, Justinijanova pandemija izbila je u vrijeme istočnorimskog cara Justinijana i trajala je od 549. do 590. godine. Druga pandemija kuge pogodila je Europu te je između 1348. godine i 1361. godine odnijela živote 25 milijuna ljudi na Starom kontinentu. Tada je kuga nazvana Crnom smrću. Kako je od 1348. godine do 1645. godine na Kreti zabilježeno čak 20 epidemija kuge, Lunardo Foscolo je smatrao da plan njezina korištenja kao biološkog oružja ima velike šanse za uspjeh, a da pritom Turci ne posumnjaju na zavjeru.

U središtu Foscolova plana bio je jedan liječnik u Zadru, poznat po svojim iscjeliteljskim sposobnostima.

Njegovo ime je Michiel Angelo Salomon. Željan je da se dokaže tko je on zapravo, vjeran sluga Vaših Visosti – napisao je Foscolo vodstvu mletačke tajne službe.

Prihvatili prijedlog

Iz njegova se pisma dalje razabire da je Salomon planirao upotrijebiti organe žrtava bakterije Yersinia pestis te iz slezene, limfnih čvorova i gnoja oboljelih destilirati tekućinu kojom bi se premazali fesovi ili neki drugi odjevni predmeti koje su Turci često kupovali.

I mletačka tajna služba i vlast u Veneciji s oduševljenjem su prihvatili Foscolov prijedlog. No, njihova je zamisao bila da Salomon nadgleda cijelu operaciju, što se zadarskom liječniku nije svidjelo. No, na naredbu mletačkih vlasti, koje su ga nedavno primile u liječničku službu, Salomon je pristao sudjelovati u operaciji. Kako bi se grad Zadar zaštitio od moguće epidemije, bilo je predviđeno da Salomon “esenciju kuge” u staklenci donese na brod na putu prema Kreti. Zatim bi fesove i ostalu odjeću namijenjenu Turcima namazali opasnom tekućinom. U slučaju da se staklenka tijekom plovidbe razbije, posada bi je bacila u more.

Grčki su povjesničari spoznali da je liječnik Salomon krajem 1649. godine Foscolu na brod donio staklenku opasnog sadržaja. No, Foscolo, koji se na brod sklonio od oštre zadarske zime, odbio je držati “esenciju kuge” sa sobom. Stoga se Salomon sa staklenkom opasnog sadržaja vratio u grad. Iz sigurnosnih razloga, mletačka ga je tajna služba zatim, zajedno s njegovim biološkim otrovom, strpala u zatvorsku karantenu.

Tijekom 1650. godine Lunardo Foscolo planirao je mletačkom flotom napasti Turke na Kreti te je tražio da se Salomona odmah pusti kako bi mu mogao donijeti ubojitu staklenku. Liječnik je zatim oslobođen, ali je prethodno iz sigurnosnih razloga morao dati 200 dukata kao kauciju. No, što se dalje događalo, nije poznato jer se nakon pisma što ga je Foscolo uputio u Veneciju 3. kolovoza 1651. godine urota više nije spominjala.

Neuspješan napad

Stoga nije poznato je li mletačka flota napala Turke na Kreti biološkim oružjem. Ako i jest, napad nije bio uspješan jer se opsada Herakliona nastavila još 18 godina. No, Eleni Thalassinou i njezini kolege zaključuju da prema današnjim spoznajama Salomonovo biološko oružje nije ni moglo biti učinkovito. Naime, on je uzorke otrova čuvao zatvorene u posudi više godina. Za to vrijeme bakterije su u uvjetima opisanima u pismima, bez tkiva kojima bi se hranile, naprosto morale uginuti.
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)

Juha od češnjaka napravljena sa 50-ak češnja češnjaka, crvenim lukom i majčinom dušicom može pobijediti većinu virusa gripe, prehlade pa čak i novog zimskog virusa norovirusa koji izaziva povraćanje, proljev, temperaturu, glavobolju i grčeve u želucu

Iako se medicina konstantno razvija, ljudi se sve više okreću prirodi. Antibiotici i drugi lijekovi ne ‘pale’ uvijek jer su virusi i bakterije iz dana u dan otporniji i jači.

Ono što je super kod češnjaka jeste to što na njega ne utječu mutirani, promjenjeni i novi virusi – on se uspješno bori sa svim “pridošlicama”. To se događa zbog kemikalije “alicin” koja dokazano snižava kolesterol i krvni tlak i spriječava začepljenje krvnih žila.

Jedno istraživanje Sveučilišta u Washingtonu pokazalo je da je češnjak i do 100 puta učinkovitiji od 2 najpopularnija antibiotika u borbi protiv bolesti, koje izaziva bakterija koja je najčešće odgovorna za bolesti koje se prenose hranom.

Kada zgnječite češanj češnjaka oslobađa se alicin koji zajedno s drugim sastojcima ubija štetne organizme poput virusa i bakterija koji izazivaju prehlade, gripu, upalu uha, itd. A najbolje je to da ne nanosi štetu organizmu.

Donosimo vam recept za ljekovitu juhu od češnjaka:

50-ak češnjeva češnjaka (oko 5 glavica), očišćenih i oguljenih
2 žlice maslaca
2 žlice maslinovog ulja
2 veća crvena luka, nasjeckana
1 žlica nasjeckane svježe majčine dušice
6 šalica (od 250 ml) pileće bistre juhe (kao osnova)
1 svežanj svježeg začinskog bilja – peršin, majčina dušica, lovorov list (možete upotrijebiti i sušene začine)
3 šalice starog kruha narezanog u kockice
1 šalica masnijeg kiselog vrhnja

POSTUPAK

1. Zagrijte peć na 180C. Odrežite vrhove (1/3) glavice češnjaka. Tako pripremljen češnjak polijte maslinovim uljem i umotajte u aluminijsku foliju. Pecite u pećnici 90 minuta. Ostavite da se ohlade.

2. Za to vrijeme zagrijte 2 žlice maslinovog ulja i puter u loncu na srednjoj temperaturi. Pirjajte crveni luk nekih 10-ak minuta. Istisnite pečeni ohlađeni češnjak iz omota i ubacite ga u dinstani crveni luk. Izmiješajte, dodajte nasjeckanu majčinu dušicu, pileću juhu i ubacite svežanj svježeg začinskog bilja (ili koristite manje sušenog).

3. Smanjite temperaturu, dodajte komadiće kruha i ostavite sve da krčka 5 minuta dok kruh ne omekša.

4. Izvadite svežanj začinskih biljaka pa dobivenu juhu miksajte u blenderu dok ne dobijete polukremastu smjesu. Vratite u lonac pa stavite obično vrhnje za kuhanje. Posolite i popaprite po želji.
 
(dnevno.rs/uredio:nsp)

Visoka znanstvenica na američkom MIT-u je izjavila da se nalazimo pred epidemijom autizma i da bi za samo deset godina polovina sve djece mogla biti pogođena autizmom

Već nekoliko dana Hrvatska raspravlja o „medicinskom čudu“ dvije blizanke iz Zagreba koje su sa sedam godina ušle u pubertet i biološki postale spolno zrele, a kasnije se javila još jedna majka s identičnim problemom sa svojom kćerkom. Dnevni list 24 Sata je prvi objavio ovu priču i mnogi su odmah posumnjali kako se radi o posljedicama nepravilne prehrane i hormonima kojima se tretiraju životinje na farmama.

No, doktor Miroslav Dumić, koji liječi ove dvije djevojčice i još 120 djece koja se liječe od posljedica ovog šokantnog fenomena u Hrvatskoj, kaže kako bi trebalo pojesti vagon piletine i popiti tisuće litara mlijeka da bi se povećala razina spolnih hormona u organizmu, ali i da su američki znanstvenici na tragu otkrića da su pesticidi u stvari endokrini disruptor, jer se pesticidi kojima se tretira bilje i povrće vežu na receptore za estrogen i imaju isti učinak kao i estrogen sam.

Prašina se slegla, a da nam doktor Dumić nije imao prilike pojasniti o čemu je riječ. Na kraju su jučer stručnjaci zaključili „kako će ove dvije djevojčice uz adekvatnu psihosocijalnu pomoć prebroditi ovaj problem i u budućnosti neće imati posljedica po zdravlje“.

Nadajmo se da je tako. Međutim, znakovito je da se kroz medije i dalje provlači teza o „hormonima unesenim kroz prehranu“, a polako se potiskuje verzija hrvatskog liječnika koji se susreo s više od stotinu ovakvih slučajeva u karijeri. Možda zato što su, nakon nekoliko ranijih istraživanja, sada i na renomiranom Sveučilištu u Massachusettsu (Massachusetts Institute of Technology/MIT) otkrili da bi krivnjom multinacionalne kompanije za bio inženjering Monsanto polovica djece do 2025. godine mogla biti autistična, što je puno veći problem od pesticida koji mogu u organizmu odigrati ulogu spolnih hormona, a sustavno se prešućuje. Doduše, otkriće američkih znanstvenika se odnosi na herbicid, ali koji dolazi iz iste kuhinje kao i razni pesticidi koji mogu uzrokovati katastrofalne posljedice.

Naime, visoka znanstvenica na američkom MIT-u je izjavila da se nalazimo pred epidemijom autizma i da bi za samo deset godina polovina sve djece mogla biti pogođena autizmom.

Dr. Stephanie Seneff, koja je nedavno predstavila svoje otkriće tijekom prezentacije u Grotonu (Massachusetts), posebno ukazuje na Monsantov herbicid Roundup, koji je po njenom mišljenju glavni krivac za povećanu učestalost autizma i drugih neuroloških poremećaja. Roundup, koji je uveden u 1970. godine sadrži kemijsku supstancu glifosat, koji je u fokusu zabrinutosti dr. Stephanie Seneff. Roundup je izvorno ograničen na korištenje u korova, jer glifosat ubija biljke. Međutim, Roundup je sada u redovnoj upotrebi s usjevima, a dolaskom GMO-a su biljke poput soje i kukuruza biološki „programirane“ da toleriraju glifosat i njegova se uporaba znatno povećala. Od 2001. do 2007. se uporaba glifosata udvostručila, dosegnuvši od 180 do 185 milijuna funti u SAD-u samo u 2007. godini (185 milijuna funti = 84 milijuna kg).

Kukuruz, soja, pšenica koja se prska Roundupom gotovo prije berbe dovode do potrošnje neorganskog kruha i pekarskih proizvoda koji su siguran izvor kemikalije. Osim toga, svi proizvodi koji sadrže kukuruzni sirup, kao što su bezalkoholna pića, također su puni glifosata.

Ranije je potvrđeno da herbicidi korporacije Monsanto u širokoj uporabi vjerojatno mogu izazvati rak, izvijestila je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Podružnica WHO-a, Međunarodna agencija za istraživanje o karcinomu (IARC), navodi kako je upravo glifosat, aktivni sastojak Roundupa, klasificiran kao vjerojatno kancerogen za ljude. Navedeno je također da postoje „ograničeni dokazi“ da glifosat izaziva ne-Hodgkinov limfom. Iz Monsanta, vodećeg svjetskog proizvođača herbicida glifosata, izvijestili su znanstveni podaci ne potvrđuju ove navode, a sad se suočavamo s autizmom.

Prema istraživanjima koje je provela dr. Seneff, glifosat se spaja s „gut bakterijom“ u procesu poznatom kao „shikimatov put“ (Shikimic acid pathway). To omogućuje kemikaliji da se pomiješa s biokemijom bakterija u našem probavnom traktu, a što na kraju rezultira osiromašenjem esencijalnih aminokiselina.

Monsanto je tvrdio kako je glifosat je siguran za ljudsku prehranu, jer ljudi nemaju „shikimatov put“. Međutim, bakterije su ipak sastavni dio crijevne flore.

Upravo ta sposobnost da crijevnih bakterija je dovela dr. Seneff do spoznaje da se one vežu s kemikalijama, što dovodi do oštećenja organizma.

Veza između crijevne flore i neuroloških funkcija je u tijeku istraživanja. Prema brojnim studijama, glifosat troši amino kiseline tirozin, triptofan, fenilalanin i tako može doprinijeti učestaloj pojavi pretilosti, depresiji, autizmu, upalnim crijevnim bolestima, Alzheimerovoj i Parkinsonovoj bolesti.

Monsanto se ne slaže. Prehrambeni i kemijski div je otvorio internetsku stranicu s linkovima o znanstvenim istraživanjima koja potvrđuju sigurnost glifosata.

Ostali znanstveni radovi su ignorirani od strane do Monsanta, a riječ je znanstvenim istraživanjima koja su potaknula dr. Seneff da izjavi: „Oni su uspjeli!“. Huffington Post je objavio članak Tamar Haspel u kojem tvrdi „kako je osuđivati Monsanto lošom znanošću obična glupost“.

Drugi, kao što je skeptik, pisac i fizičar dr Eric Hall, imaju umjereniji pristup i umjesto toga se fokusiraju na studije o glifosfatu koje izazivaju zabrinutost. Prema Hallu, dr. Stephanie Seneff, Seneff čini pogrešku poznatu kao „veza/uzročnik pogreške“, gdje je uzročnost netočno povezana s pukom činjenicom, a što su dvije odvojene stvari. U ovom slučaju je dr. Seneff povećanu uporabu glifosata i povećanu učestalost autizma, što se može promatrati i istraživati, u stvari dovela u izravnu vezu.

Seneff se posebno usredotočila na pitanje glifosata, ali, kao što znamo, postoje i drugi potencijalni uzroci koji mogu dovesti do porasta autizma i uzrokuju neurološke smetnje kao što je Alzheimerova bolest. Neko govore o sadržaju cjepiva, aluminijskom posuđu i ostalim potencijalnim izvorima u kemijskoj potrošnji.

Neki pojedinci, kao što je doktorica medicine i radijska voditeljica Rima Laibow, nagađali su o namjernoj kampanji korištenja kemikalija koje će utjecati na naš mozak. Laibow vjeruje da se želi stvoriti cijela skupina autističnih osoba koje će biti pogodne samo za određene vrste rada.

Ranije je Aldous Huxley u svom klasiku „Vrli novi svijet“ (Brave New World) opisao svijet u kojem su pojedinci još od „začeća“ unaprijed programirani za eventualni ulazak u jednu od pet skupina određene kao Alfa, Beta, i tako dalje do Ipsilon, a radilo se baš na bioinženjeringu i programiranju mozga.

U Huxleyevom distopijskom svijetu razgraničenje između intelektualnih sposobnosti određenih skupina služi da društvo funkcionira do savršenstva.

Kako god bilo, vozimo se u autističnom i Alzheimerovom dizel vlaku i sigurno da sama mogućnost da bi polovica naše djece na svijet mogla doći sa značajnim oštećenjem mozga treba biti alarm za uzbunu.

Stopa autizma je skočila otprilike s jedne osobe na svake dvije tisuće 1970. godine na postojeću stopu od jednog pogođenog djeteta na svakih šezdeset osam. Alzheimerova bolest je u starijih osoba postala gotovo univerzalna. Ignorirati prognoze dr. Seneff znači zanemariti ozbiljne opasnosti po ljudski rod, za New Eastern Outlook piše Janet Phelan.

Vraćajući se na Hrvatsku, tko može jamčiti da smo slobodni od opasnih pesticida, herbicida i svih „modernih dostignuća“ bioinženjeringa? Nitko, jer su u organizaciji mreže „Friends of the Earth Europe“ u 18 europskih zemalja, uključujući Hrvatsku, provedeni testovi prisutnosti herbicida glifosata u ljudskom tijelu. Rezultati pokazuju da se tragovi glifosata nalaze u urinu 44% testiranih volontera (iz 18 europskih zemalja). U Hrvatskoj su, pak, tragovi glifosata pronađeni u urinu 4 od 10 testiranih volontera. Pri tome je važno naglasiti da je riječ o ljudima koji žive u gradovima i da se niti jedan od njih ne koristi herbicidima na svom poslu ili u slobodno vrijeme, prenosi DubrovnikNet.

Porast broja djece pogođene autizmom slučajno ili ne u Americi raste paralelno s porastom potrošnje glifosata:

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Plan da čovjek u svemir pošalje radio poruke koje se obraćaju potencijalnim vanzemaljskim civlizacija, među nekim znanstvenicima je prouzrokovalo zabrinutost da bi tako nešto moglo dovesti do kraja čovječanstva

Pola stoljeća star projekt SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence) koristi radio teleskope da osluškuju zvukove iz svemira koje bi mogli napraviti potencijalna vanzemaljska bića. Znanstvenici koji stoje iza tog programa nedavno su aktivirali projekt pod imenom METI (Messages to Extraterrestrial Intelligence) za slanje signala u dijelove galaksije gdje se nalaze planete slične našoj i gdje je samim tim mogućnost života veća, a koje su otkrivene teleskopom Kepler.

Znanstvenici koji kritiziraju ovaj program kažu da je osnovna funkcija projekta SETI bila osluškivanje svemira, umjesto što bismo ga “uzurpirali” slanjem signalima. Oni se plaše da bi METI mogao dovesti do toga da nas posjete potencijalni neprijateljski naklonjeni vanzemaljci.

Također, oni kažu da je razlog za aktiviranje programa METI to što su neki znanstvenici frustrirani što već pola stoljeća nisu pronašli nikakav vanzemaljski signal, a zamjera im se i što povodom slanja signala u svemir nisu konzultirali širu javnost.

“Jedna mala skupina SETI radio-astronoma već dulje vrijeme se odbija konzultirati sa širim kolegijumom znanstvenika povodom METI programa. Za konzultacijama nema potrebe ako u rizik dovodite sami sebe, ali ovdje to nije slučaj. Oni ne samo što dovode u opasnost cijelo čovječanstvo, već i generacije koje će tek biti rođene. Zar tražimo puno ako se hoćemo prvo konzultirati?”, pita David Brin, znanstvenik koji se bavi svemirom.

On nije usamljen u svojoj zabrinutosti. Profesor Stephen Hawking je još 2010. upozorio da bi čovječanstvu bilo pametnije da bude tiho.

“Kada bi nas eventualno posjetili vanzemaljci, to bi moglo izgledati slično kao Kolumbovo iskrcavanje u Americi. Ako se dobro sjećate, taj događaj nije učinio mnogo toga dobrog starosjediocima Amerike, Indijancima”, rekao je Hawking.

Zbog ogromnih razdaljina u svemiru, znanstvenici su izračunali da je potrebno najmanje 9 godina da bi se takve poruke poslale na mjesta gdje se nalaze planete slične Zemlji.

U okviru projekta SETI, 2009. je napravljena anketa s pitanjem – koje poruke bi ljudi mogli poslati u svemir potencijalnim vanzemaljcima.

Evo nekih prijedloga:

“Mi smo ljudi, sa planete Zemlje”

“Zdravo i dobrodošli”

“Molimo vas, pomozite”

“Mir, ljubav i prijateljstvo”

“Mi se osjećamo usamljeno i uplašeno, prvenstveno zbog vaše moguće sklonosti ka nasilju”

“Bogovi i religije imaju veliki utjecaj na naše živote”

Hawking: Povrijedili bi nas vanzemaljci

Postoje šanse da vanzemaljci postoje, ali bi trebalo izbjegavati susret s njima jer bi posljedice mogle biti razarajuće”, upozorio je Stephen Hawking za britanski Sunday Telegraph.

“Ukoliko bi se pojavili, reziltat bi bio sličan Kolumbovo iskrcavanju na američko tlo, što nije bilo povoljno po urođenike”, izjavio je astrofizičar u novoj televizijskoj seriji, kako navode britanski mediji.

Emisija prikazuje zamišljeni Univerzum po kome plove ogromni brodovi u potrazi za novim utočištem nakon potpune eksploatacije svoje planete. “Takva bića bi vjerojatno postala nomadska, tragajući za prostorima koje bi mogli osvojiti i kolonizirati”, upozorava Hawking.

Scenario sudnjeg dana je predstavljen u seriji “Sa Stephen Hawkingom u Univerzum” na Discovery kanalu koja se nedavno emitira u Americi.

Na pitanje o postojanju vanzemaljaca kaže: “Sudeći po mom matematičkom proračunu, već sami brojevi govore da postoji vjerojatnost. Najveći zadatak nam je da procijenimo kakvi bi mogli biti. Stvorenja nalik svjetlećim hobotnicama, horde biljojeda koji mogu visiti po stijenama i žuti predatori koji ubijaju plijen smrtonosnim ubodom repa su stvorenja koja tumaraju po tom imaginarnom Univerzumu”.

Ljudski rod je pokušao već nekoliko puta ostvariti kontakt sa vanzemaljskim oblicima života. Američka kozmička organizacija NASA je 2008. emitirala pjesmu grupe The Beatles, “Across the Universe”, kako bi duboko u svemir poslala poruku mira onima koji bi se mogli naći u domeni Polarisa ili poznatije Sjevernjače oko 2439. godine.

Pokušaji da se stupi u kontakt s vanzemaljcima idu dalje u prošlost. Američke sonde Pioneer 10 i 11 su 1972. i 1973. nosile ploču s likom golog muškarca i žene, s idejom da prenese simbol položaja Zemlje i Sunca. Voyager 1 i 2 su 1977. lansirani noseći bakreni fonogramski disk sa zvucima i slikama sa Zemlje.

Kako ćemo dočekati vanzemaljce

Iako većini ovo može zvučati kao savršena tema za sve zagovornike teorija zavjere ili fanove filmova i serija posvećenih malim zelenim ljudima, brojni utjecajni znanstvenici sakupili su se u Londonu kako bi poveli raspravu koja će dati odgovor na čuveno pitanje: “Što će se dogoditi ako nas vanzemaljci stvarno riješe posjetiti”?

Konferencija pod nazivom “Otkrivanje vanzemaljskog života i posljedice po društvo i znanost” održana je u sjedištu Kraljevskog udruženja u Londonu. Od njegovog osnutka 1662. godine Kraljevsko udruženje je za svoje članove biralo istaknute pripadnike znanstvene zajednice poput Isaaca Newtona, Alberta Einsteina ili Stephena Hawkinga. Spomenutoj konferenciji su nazočili i predstavnici NASA-e, Europske svemirske agencije i predstavnici Ujedinjenih naroda.

Donedavno čovječanstvo nije posjedovalo niti jedan dokaz da izvan našeg solarnog sustava postoje i druge planete. Ali, za svega par godina, znanstvenici su otkrili postojanje 400 novih planeta.

Radio teleskopi skeniraju nebo tražeći signale koji bi nam mogli otkriti postojanje drugih civilizacija u svemiru. Čovječanstvo konstantno pomiče granice tehnologije koja nam omogućuje da sve dublje zavirimo u svemir ne bi li dali odgovor na utlimativno pitanje: Jesmo li sami?

Prijatelji ili neprijatelji?

Ako bismo se susreli sa vanzemaljskom civilizacijom bi li ona bila spremna da nam ponudi ruku prijateljstva i suradnje ili bismo bili suočeni sa sveopćom panikom i ratom? Mišljenja znanstvenika po ovom pitanju su podijeljena.

Pojedini stručnjaci vjeruju da postoji mogućnost da i druge civilizacije odašilju pojedine poruke u svemir kako bi i same pokušale saznati da li su same u svemiru, dok drugi imaju mišljenja da bi eventualan susret s nepoznatom vrstom bio vrlo sličan ljudskoj povijesti – vremenu tijekom kojeg su se svi susreti između tehnološki naprednijih društava i onih primitivnijih po pravilu završavali konfliktom.

Zaraza

U filmu “Rat svjetova” invaziju vanzemaljaca prekida zaraza izazvana zemaljskom bakterijom, da li i nas može zadesiti slična sudbina ukoliko dodđem u kontakt sa stranom materijom – makar u pitanju bili i najsitniji mikroorganizmi?

Pojedini delegati smatraju da sa svakim stranim tijelom moramo postupati kao da je u pitanju toksična ili smrtonosna tvar i da je vrlo važno da ta tijela budu izolirana i stavljena u karantenu. Također, postavlja se pitanje da li i mi sami imamo prava da posjećujemo druge svjetove i planete sa nesteriliziranim svemirskim brodovima koji mogu nositi brojne bakterije koje mogu zbrisati druge civilizacije.

Ne paničarite

Ukoliko zaista dođe do susreta s vanzemaljcima, mnogi stručnjaci smatraju da može nastati masovna panika.

Ako se desi sveopća invazija na naš planet, panika se sasvim sigurno ne bi mogla izbjeći, dok sama objava o postojanju inteligentnog oblika koji nije s našeg planeta ne bi izazvala nikakve ozbiljnije reakcije čovječanstva, kažu znanstvenici.

Brojne ankete pokazuju da veliki broj ljudi vjeruje u postojanje izvanzemaljskog života, pa ipak, kada je 1996. Godine NASA objavila da je otkrila meteorit s Marsa s dokazima života unutar njega, predsjednik Clinton održao je govor, radio stanice su dosta pažnje posvetile pjesmi “Life on Mars” Davida Bowiea, a život je jednostavno nastavio svojim ustaljenim tijekom.

Religija

Često se spominje da bi otkriće drugih civilizacija dovelo do rušenja svjetskih religija. Delegati nisu baš uvjereni u to.

Profesor Ted Peters, po struci teolog, smatra da bi se umjesto slabljenja religijskih vjerovanja dogodio apsolutni preokret – njihovo jačanje koje bi dovelo do povećanja kreacije Boga u očima vjernika.

Ne slažu se svi s ovim mišljenjem. Britanski fizičar Paul Davies misli da bi kršćani imali problem zbog centralnog vjerovanja da je Isus umro kako bi nas spasio. Ako bismo otkrili druge civilizacije, to bi povuklo neugodno pitanje – zašto samo mi?

Tko bi govorio u ime planete Zemlje?

Tko bi bio vođa kada bi nas posjetila bića s druge planete? Jedna mogućnost bi bile Ujedinjeni Narodi, što bi već samo po sebi bila katastrofa.

Već postoji intrigirajući slučaj iz 1977. godine kada je svemirski brod, Voyager 1, bio na putu ka zvijezdama, sadržavao je poruku napisanu od strane generalnog tajnika Ujedinjenih naroda, austrijanca Kurt Waldheima. U njoj je sadržana i sljedeća rečenica: “Pozdravljam vas u ime ljudi na našoj planeti. Zakoračili smo iz našeg solarnog sustava u svemir tražeći samo mir i prijateljstvo”. A rat i razaranja su valjda ostavili kod kuće.

NLO

O ovome se uvijek otvorenije diskutiralo uz kaficu i keks. Neidentificirani leteći objekti su “slonovi u sobi”. Neki stručnjaci za ovu vrstu fenomena zapitali su se: zašto tražimo istinu “negdje gore”, kada je ona već “dolje”?

U vrijeme kada izvještaji o pojavama NLO obaraju rekorde, vrlo je neznanstveno od strane Ministarstva obrane što je prekinulo svoj projekt o neidentificiranim letećim objektima, smatraju pojedini znanstvenici. Naročito zbog činjenice da je u mnogo slučaja bilo dokaza o nekoj čudnoj pojavi, koje su čak i radari zabilježili. “Izvanredne tvrdnje zahtjevaju izvanredne dokaze,” kazao je Lord Reese prije nego što je promijenio temu.

Teorija zavjere

Kada su ljudi koji su bili zainteresirani za izvanzemaljske pojave saznali za događaj Akademije znanosti bili su šokirani i intrigirani, ali se ubrzo njihovo raspoloženje pretvorilo u sumnje i bijes. Odmah su se počele razvijati teorije zavjere a o događaju se naširoko diskutiralo na raznim sajtovima, blogovima i forumima.

U NLO udruzi smatraju da je ovo dobar znak koji potkrepljuje činjenicu da će nas posjetiti bića s druge planete. Oni misle da je ovaj sastanak priprema službene potvrde da su vanzemaljci među nama.

Ishod konferencije

Pisac znanstvene fantastike Arthur Clarke jednom je rekao: “Postoje dvije mogućnosti: ili smo sami u svemiru ili nismo. Obje mogućnosti su jednako zastrašujuće”. Pitanje da li negdje u svemiru postoji život je vjerojatno najveće i najtemeljnije koje možemo postaviti.

Na temelju dosadašnjih iskustava, možda uskoro i dobiti odgovor. U moru neodređenosti, makar je jedna stvar sigurna – na dan kada budemo ostvarili prvi kontakt, promijenit se naš svijet zauvijek.
 
(b92,youtube.com/uredio:nsp)

1999. godine, časopis Independent je objavio članak pod naslovom “Svjetski top zaslađivač koji je proizveden uz pomoć GMO bakterije”, koji je pokazao da Monsanto svjesno dodaje aspartam u bezalkoholnih pića u SAD-u i da je aspartam izrađen od GMO bakterije.

Ovaj izvještaj, koji ostaje jedan od prvih objavljivanja o aspartamu u mainstream novinama je pridobio vrlo malo pozornosti i pažnje nakon objave – vjerojatno jer se njegova implikacija podcijenila u to vrijeme – i to se odavno zaboravilo.

Od 1999. godine, svijet je postao malo više osjetljiv na Monsanto i aspartam, ali još uvijek obiluje neznanjem o naknadnoj genezi. Dok se sve više i više ljudi počinju buditi spoznajući razorno djelovanje aspartama na naše zdravlje, ne znaju kako je aspartam zapravo napravljen?

Srećom, patent iz 1981. godine za proizvodnju aspartama, jednom zatočen u ladicama patentnog ureda, sada je bio dostupan na internet za sve koji to žele vidjeti i saznati – i to potvrđuje sve ono što nam je Monsanto sav sretan htio reći 1999. godine prije nego što njihov strelovit rast zahtijevao veću opreznost.

Proces proizvodnje

Patent, pod naslovom Postupak za proizvodnju aspartam i zaslužan potpisa Bahl, Rose, i White, rezimira proces na sljedeći način:

“Umjetno sladilo aspartam, dipeptid s formulom ASP-Phe-mene, se proizvodi koristeći klonirani mikroorganizam [sic]. DNA koji kodira velike stabilne peptide je sastavljen od ponavljajuće sekvence aminokiselina (ASP-Phe)n umetnut u klonirano sredstvo koje se pak uvodi u prikladni mikroorganizam domaćina. Mikroorganizam domaćin je uzgojen i veliki peptidi koji sadrže ponavljajući ASP-Phe slijed, se ubiru. Slobodna karboksilna grupa velikog peptida se benzilatira, a zatim hidrolizira do spoja benzil ASP-Phe dipeptid. Ovaj dipeptid je metiliziran zatim debenziliziran do forme aspartama “

Ovaj znanstveni žargon skriva i zbunjuje (možda namjerno) doista uznemirujući proces:

1.) “Klonirani mikroorganizmi” (koji je patent kasnije otkriva da je genetski modificirana E.coli) se uzgaja u spremnicima čije okruženje je napravljeno kako bi bilo povoljno za rast.

2..) Dobro hranjena E. coli kultura izlučuje fekalije (izmet) u obliku proteina ​​koje sadrže segment asparaginske fenilalanin aminokiseline  potrebne da bi se napravio aspartam.

3.) Proteini koji sadrže Asp-Phe segmente su ‘beru’ (tj. laboratorijski asistenti skupljaju izmet bakterije).

4.) Izmet se onda obrađuje. To uključuje i proces metilacije (dodavanjem viška toksičnog alkohola, metanola, zaštićenom dipeptidu).

Iako zdrav razum nalaže da ova odvratna tvar ne pripada nigdje u blizini našeg tijela, autori patenta ne taje o njihovom uvjerenju da aspartam predstavlja sigurno i hranjivo sladilo:

“Aspartam ne samo da je slađi od saharoze /bijelog šećera/, već je poželjniji kao hrana za saharoze. Dok saharoze može dati tijelu malo više od energije, aspartam se sastoji od aminokiselina, građevnih blokova bjelančevina, i kao i drugih proteina koji su rastavljeni od strane probavnih enzima u želucu na sastavne aminokiseline čime se osigurava nutritivna vrijednost. [...] Iz tih razloga, aspartam značajano obećava u zamjeni šećera kao zaslađivač.”

Eto ga na: službeni dokument koji ne samo da otkriva šokantnu istinu iza proizvodnje aspartama, već i slobodno priznaje da je bio namijenjen za masovnu potrošnju kao zamjena za saharozu.

Stoga, sljedeći put kad netko tvrdi da su vaše izjave o ovom zaslađivaču neutemeljene, usmjerite ih na ovaj patent – istina iza aspartama je sada očigledna.
 

 
(autor: mag.Alfred Bošković/uredio: nsp)

Prema procjenama australskih liječnika, za samo 20 godina antibiotici će biti potpuno beskorisni

Ljudi će umirati i od najmanje posjekline ili uboda na zahrđali čavao. Rutinske operacije poput uklanjanja slijepog crijeva postat će noćna mora za koju pacijent nije siguran da će je preživjeti.

Na transplantacije organa možemo potpuno zaboraviti. Obistini li se predviđanje australskog ministra znanosti Iana Chubba, svijet je na rubu postantibiotičke katastrofe, znatno opasnije od globalnog zagrijavanja ili općeg zagađenja. Zbog prekomjerne uporabe antibiotika i kada ima i kada uopće nema medicinskog opravdanja, antibiotici postaju sve nedjelotvorniji jer bakterije stvaraju rezistenciju – mehanizme otpornosti na te lijekove. Prema Chubbovim prognozama, do potpune neučinkovitosti antibiotika doći će za dva desteljeća.

Ako nešto ne poduzmemo, ne razvijemo li nove oblike antibiotika, ali i ne promijenimo li drastično navike i ne prestanemo propisivati te lijekove šakom i kapom, svijet će se, u zdravstvenom smislu, vratiti u 19. stoljeće – tvrdi Chubb. A novih antibiotika na vidiku jednostavno – nema. Posljednja generacija antibiotika razvijena je prije četvrt stoljeća, a među njima bio je i Plivin Sumamed.

Situacija je doista alarmantna. Sve se države svijeta bore, pokušavaju smanjiti uporabu antibiotika kako bi što dulje zadržale njihovu učinkovitost, ali rezultati nisu ohrabrujući. Kako novih antibiotika još nema, radi se na edukaciji liječnika i pacijenata, pokušava se objasniti da antibiotici nisu uvijek nužni za uspješno liječenje – kaže magistra farmacije Dijana Mrđen.

Do danas je razvijeno stotinjak antibiotika, a otpornost bakterija razvila se njihovom prekomjernom i stihijskom uporabom. Liječnici su pacijentima nerijetko propisivali antibiotike novije proizvodnje dok su stariji oblici lijeka još imali medicinski potencijal. Izdavanjem najnovije vrste antibiotika i za relativno bezopasne bolesti, poput upale grla, rušio se medicinski potencijal.

Čest je običaj liječnika da pacijentima izdaju antibiotike za svaki slučaj, jednostavno da se pokriju u slučaju bilo kakvih komplikacija, iako za takvo što nema nikakvog zdravstvenog razloga. Uporaba antibiotika toliko je raširena i ljudi su se na njih toliko navikli da su liječnici pod užasnim pritiskom. Nije rijedak slučaj da pacijenti dođu u ordinaciju i zatraže antibiotike samo zato što idu na more, da ih ponesu sa sobom ako se nešto dogodi. Neki od pacijenata jednostavno ne žele otići od liječnika bez recepta za antibiotike, iako uopće nisu bolesni – kaže magistra Mrđen.

Nema više transplantacija

Takvim odnosom prema antibioticima i njihovom prekomjernom uporabom, bakterije su razvile zaštitne mehanizme protiv tih lijekova.

Neke vrste bakterija sada već luče kemikalije koje uništavaju antibiotik. Druge pak vrste bakterija jednostavno “izguraju” antibiotik iz stanica organizma dok se treće vrste bakterija smještaju u dijelove organizama koje antibiotici ne zahvaćaju.

Stafilokoki, koji prouzrokuju infekcije kože, dišnih puteva i koji su odgovorni za većinu slučajeva trovanja hranom, postali su ekstremno otporni na antibiotike koji na njih vrlo često uopće ne djeluju. Antibiotici su jedan od stupova suvremene medicine, a bez njih u vodu pada cijeli niz sada standardnih medicinskih procedura i zahvata. Pri transplantaciji organa, imunitet pacijenta mora se srušiti kako tijelo ne bi odbacilo presađena jetra ili bubreg.

Bez djelotvornih antibiotika velika je vjerojatnost da bi čovjek oslabljena imuniteta umro od infekcije. Slična je situacija i pri operacijama tijekom kojih se otvara abdomen. Vjerojatnost postoperativne infekcije narasla bi bez učinkovitih antibiotika na više od 60 posto, koliko god sterilne operativne dvorane bile. Već sada u Europi svake godine od posljedica postoperativnih infekcija umire oko 25.000 pacijenata, a taj broj u skoroj bi se budućnosti mogao značajno povećati.

Slična je situacija i s tuberkulozom koja bi ponovo mogla steći status teške, neizlječive bolesti.

Na žalost, prekomjerna upotreba antibiotika u humanoj medicini nije jedini, a vrlo vjerojatno ni najveći uzročnik razvoja otpornosti bakterija na lijekove. Naime, mislite li da antibiotik niste popili već godinama, varate se. Antibiotici su danas u masovnoj uporabi u veterini i industriji stočne hrane, a životinje na farmama, od krava i goveda do pilića, masovno se tretira antibioticima kako bi se postigli što bolji proizvodni rezultati uz što manje uginuća. Gotovo svaki komad mesa koji kupite u mesnici, gotovo svako jaje koje skuhate za doručak, gotovo svaka čaša mlijeka koju vaše dijete popije za obrok u sebi sadrži tragove antibiotika.

Porez na antibiotike

Ti lijekovi nisu prisutni u velikim razinama, ali sasvim dovoljnima da pomognu bakterijama na navikavanje, da im pruže priliku za razvoj obrambenih mehanizama.

A takva situacija traje već desetljećima. Saznanje da bakterije razvijaju rezistenciju prema antibioticima postoji već godinama, ali još donedavno samo je uski krug znanstvenika na to upozoravao i obraćao pažnju.

Smatralo se da će nove generacije antibiotika redovito dolaziti, no ta je procjena bila pogrešna.

Ne samo da je razvoj antibiotika složen postupak već je i iznimno skup. A farmaceutske kompanije ne vide zaradu u razvoju lijeka poput antibiotika. Naime, dok lijekove za srčane bolesti ili za dijabetes pacijenti piju cijeli život, liječenje antibioticima traje samo nekoliko dana, i isplativost njihova razvoja vrlo je upitna.

Upravo zbog toga što postoji samo ograničena paleta tih lijekova, sve se češće čuju i prilično radikalna rješenja na koji način što dulje zadržati njihovu učinkovitost, na koji način smanjiti prekomjerno izdavanje ovih lijekova. Profesor Richard James sa Sveučilišta u Nottinghamu smatra da bi državama trebalo propisati poreze na temelju potrošnje antibiotika.

Kao što sve zemlje svijeta danas imaju kvotu ugljičnog dioksida koji mogu ispustiti u atmosferu, a nakon toga plaćaju penale, isto bi trebalo uvesti i za antibiotike. Svaka zemlja trebala bi imati pravo na propisivanje određene količine lijekova, a propisuje li više od te kvote, to bi trebala posebno platiti – kaže profesor James.

Dok se zakonski na međunarodnoj razini ne regulira potrošnja a time i budućnost antibiotika, liječnički timovi sve više pažnje poklanjaju metodama liječenja infekcija kakve su korištene prije 1920-ih i pojave penicilina.

Dvije su metode koje imaju koliko-toliko obećavajući učinak.

Serumska terapija koju tvore antitijela, razvijana je do 1925. a za njezino otkriće Emil von Behring dobio je i Nobelovu nagradu.

Terapiju bakteriofagima, virusima koji napadaju bakterije, razvijali su pak liječnici istočne Europe i svojedobno su postizali relativno dobre rezultate.

Te dvije tehnike, gotovo napuštene od kada je počela masovna uporaba antibiotika, danas su ponovo pod povećalom stručne javnosti i podgrijavaju nade liječnika. Bar kao prijelazno rješenje dok se, i prije svega ako se, stvori nova generacija antibiotika.

Ako ste u doticaju s onima koji piju antibiotike, kao da ih pijete i vi

Iako je čak 90 posto zimskih infekcija uzrokovano virusima, zastrašujuće je da se njih 75 posto liječi antibioticima. To je potpuno pogrešan pristup koji stvara rezistentnost na bakterije.

Na Balkanu, ali i općenito u južnoeuropskim zemljama zbog nedisciplinirane uporabe antibiotika razvijena je rezistencija na njihovo djelovanje, tako da već nekoliko godina trošimo nove antibiotike najšireg spektra, a drugi se ne razvijaju, upozorila je prof. dr. sc. A.T.. Situacija nije bezazlena i okrenuli smo se prema akcijama da očuvamo djelotvornost antibiotika koje imamo, jer od novih se ne možemo puno nadati.

Problem rezistencije bakterija na antibiotike postao je očigledan od 1960. do 1980. Bilo je poznato da su bakterije u evolucijskoj prednosti u odnosu na ljude jer njima za promjenu jedne generacije treba 20 minuta, a nama 20 godina. – Mislili smo, bakterije će razvijati nove mehanizme rezistencije, a mi ćemo razvijati nove antibiotike. I onda je krajem 20. stoljeća postalo jasno da novih antibiotika nema. Ima ih u nekim pretkliničkim fazama, ali vrlo oskudan broj i pitanje je hoće li ikada zadovoljiti uvjet da ne budu štetni za ljude. Jako se usporilo otkrivanje novih primjenljivih antibiotika – objasnila je prof. dr. sc. A.T., dr. med., specijalist medicinske mikrobiologije s parazitologijom.

Kako dolazi do rezistencije na antibiotike?

Prirodno je da se stvara otpornost na antibiotike, ali se ne bi trebala događati tako brzo, kaže dr. A.T. – Postoje zemlje koje racionalno troše antibiotike i kod njih je situacija dobra, to su Nizozemska i skandinavske zemlje koje imaju malu potrošnju antibiotika. Oni su upotrebu racionalizirali od samog početka.

Dva su načina kako se štititi od razvoja rezistencije, to se odnosi na sustav kontrole bolničkih infekcija, dakle sprečava se širenje bakterija s pacijenta na pacijenta i sustav propisivanja antibiotika. Skandinavci su u tome vrlo uspješni i oni mogu računati na mnoge stare antibiotike, a imaju rezervu i u novim antibioticima. Mi već uvelike trošimo najnovije antibiotike, najšireg spektra i nismo jedini. Cijela južna Europa prilično je nedisciplinirana u potrošnji antibiotika, a prednjači Grčka – tumači dr. A.T.

Do otpornosti bakterija na određeni antibiotik dolazi zbog stalnog izlaganja bakterija antibioticima u jednoj zajednici. – Primjerice, ako svaki drugi čovjek u zajednici popije kuru antibiotika u godini dana, onda ćemo mi kao zajednica imati dosta rezistentne bakterije, dok na primjer u Nizozemskoj, gdje ljudi slabo piju antibiotike, ne dolazi do otpornosti jer oni po svojoj koži i crijevima imaju starinske bakterije. Ako ne piješ antibiotike, ali si u dodiru s ljudima koji ih piju, to je isto kao da ih piješ i ti. Zato je bitno da ljudi u zajednici općenito troše manje antibiotika – objasnila je dr. A.T. i napomenula da zato ne trebamo postati bakteriofobi.

Kada zaista treba uzimati antibiotik?

Mnogi su nesretni kad odu kod liječnika i ne dobiju antibiotik jer misle da liječnik time podcjenjuje njihovo zdravstveno stanje. Antibiotik je lijek koji djeluje samo na bakterije, ne i na viruse i zato treba shvatiti da se antibiotici ne trebaju uzimati samoinicijativno, bez liječničkog recepta.

Krenuli smo s javnozdravstvenom kampanjom o upotrebi antibiotika usmjerenom prema građanima jer smo sigurni da oni svojim potomcima žele ostaviti u nasljeđe djelotvorne antibiotike – rekla je dr. A.T. – Prema provedenoj anketi izdavanje antibiotika bez recepta u Hrvatskoj nije često, ali prema istoj toj anketi velik broj ljudi odgovorio je da bi posegnuli za antibiotikom bez recepta zbog grlobolje ili uhobolje, kad bi bili u takvoj situaciji.

Treba mijenjati stav građana i upozoriti ih da su antibiotici, lijekovi koji djeluju na bakterije, ali ne i na viruse. A u zimskom razdoblju većina respiratornih infekcija dišnih putova, kao što su kihanje i kašljanje, bilo da je popraćeno temperaturom ili nije, uglavnom je uzrokovano virusima. Znači 90 posto infekcija gornjih dišnih putova uzrokovano je virusima, a 75 posto antibiotika propisuje se upravo za njihovo liječenje, što znači da je to bespotrebno trošenje antibiotika.

Dr. A.T. kaže da su infektivne bolesti intrigantne i imaju dinamičan razvoj te su zato izazov liječnicima koji u prvim satima bolesti ne mogu procijeniti zahtjeva li infekcija antibiotik ili ne. Dr. A.T. kaže da treba ohrabrivati bolovanja jer bolestan čovjek ni zbog sebe ni zbog drugih ne smije ići na posao i treba mirovati. Da bi netko dobio antibiotik, to mora biti teška infekcija, a s teškom infekcijom ne može se ići raditi. Većina respiratornih zaraznih bolesti tipične su za zimsko doba pa je potrebno mirovati, piti čaj, a ne odmah posezati za antibiotikom. Tako da bih poručila – bolovanje da, antibiotici ne.’

Liječnici pripisuju antibiotike iz straha da ne 
pogriješe i tako počinjemo gubiti najjače antibiotike

Najviše smo zabrinuti za djecu. Ako je dijete klonulo, onda treba dati antibiotik kao i kod ozbiljnih infekcija, ali ako dijete okolo trčkara i ima malo povišenu temperaturu, roditelji moraju bdjeti nad njim i davati mu čaj i druge blaže lijekove. Roditelji moraju nadgledati bolesno dijete i antibiotik ih ne može od toga spasiti.

Zabrinjavajuća je činjenica da je devedeset posto antibiotika potrošeno izvan bolnica za bolesti koje ne ugrožavaju život. Liječnici kod težih bolesti, da ne bi pogriješili, često odmah propišu jači antibiotik, što ima za posljedicu da počinjemo gubiti te najjače antibiotike i trenutačno smo se vratili na stare antibiotike iz 50-ih godina prošlog stoljeća.
 

 
(vecernji.hr, youtube.com/uredio: nsp)