Prema nedavnom istraživanju, ljudi koji vježbaju i jedu najmanje 18 grama proteina iz cijelih jaja u odnosu samo na bjelanjke drugačije izgrađuju svoje mišiće

Proces, pod nazivom „sinteza proteina”, odvija se u razdoblju poslije treninga, a izgradnja i oporavak mišića onih koji su konzumirali cijela jaja je 40 posto veća od onih koji jednostavno jeli istu količinu proteina samo iz bjelanjaka.

Ovo otkriće znači da umjesto da bacaju žumanjke, pojedinci koji žele izgraditi mišića moraju konzumirati cijela jaja „kako bi se povećali svoj prehrambeni unos proteina iz jaja.

Nicholas Burd, profesor kineziologije i zdravlja zajednice sa sveučilišta University of Illinois, predvodio je ovo istraživanje.

Burd objašnjava da žumanjci imaju bjelančevine, druge ključne hranjive tvari, i druge hranjive komponente koji nedostaju u bjelanjku. Ovi žumanci čak sadrže nešto što pojačava sposobnost tijela da iskoristi te proteine u izgradnji mišića.

Studija podrazumijeva da je jedenje proteina često korisno za mišiće umjesto konzumiranja proteina iz izoliranih proteinskih izvora. Burd je pratio 10 mladih muških sudionika koji su provodili jedan set vježbi otpora. Oni su tada konzumirali bilo cijela jaja ili bjelanjke sa 18 grama proteina.

Znanstvenici su sudionicima dali infuzije sa dvije važne aminokiseline, stabilni izotop leucina i fenilalanina. Znanstvenici su pratili i održavali razine aminokiselina u krvi i mišićima sudionika.

Istraživači su tada uzeli uzorke krvi i napravili biopsiju mišića da bi procijenili koliko se aminokiselina pojavilo u krvi i u sintezi proteina u mišićima prije i nakon vježbanja i prehrane.

Sa oznakom jaja, znanstvenici su potvrdili da ako su sudionici konzumirali ili cijelo jaje ili bjelanjak, ista količina prehrambenih aminokiselina je pronađena u njihovoj krvi. Za potrebe studije, barem 60 do 70 posto aminokiselina je pronađeno u krvi, i one su pomogle izgraditi nove mišićne proteine.

To znači da je izvor proteina, bilo da je to iz cijelog jaja ili samo bjelanjka, ne čini nikakvu razliku. „Iznos prehrambenih aminokiselina u krvi nakon jela uglavnom nam daje naznake o tome koliko je moćna reakcija na izvor hrane za izgradnju mišića.”

No, kada su istraživači izravno mjerili sintezu proteina u mišićima, dobili su druge rezultate. Burd objašnjava da nakon što su ispitanici jeli cijela jaja odmah nakon vježbe, bilo je veća sinteza mišićih proteina u odnosu samo na prehranu bjelanjcima.

Burd zaključuje da moderno društvo stavlja veliku važnost na prehranu proteina, a rezultati studije pokazuju da nam je potrebno više proteina u našoj prehrani nego što smo vjerovali da je potrebno za održavanje sveukupnog zdravlja.

Zahvaljujući njihovoj studiji, oni su bili u mogućnosti potvrditi da jedenje proteina iz jaja u svom prirodnom obliku nudi više prednosti u odnosu na jednostavno konzumiranje izoliranih proteina i aminokiselina iz istog izvora.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Da li nas meso, kobasice, slanina, hrenovke, paštete … hrane ili od nas prave onkološke pacijente?

Otkako je Svjetska zdravstvena organizacija objavila da ta hrana može izazvati rak, uznemirenost se nastanila u svaku kuću!

Mi priskačemo u pomoć i donosimo vam kratki vodič za izbjegavanje opasnosti koje se kriju u omiljenoj nam hrani. Istražili smo u kojim slučajevima slaninice, kobasice, hrenovke, paštete i šnicle nikako ne bi trebalo spustiti u košaricu!

Da biste i vi znali što kupiti, ponesite za početak povećalo u trgovinu (šala je, ali samo djelomično, jer su slova na deklaracijama stvarno presitna).

Od najvećeg značaja je da čitamo deklaracije. Prvi razlog da ne kupite kobasice, hrenovke i salame je ako na deklaraciji piše oznaka MSM. To znači da je meso strojno odvajano, samljeveno sa kostima, u kojima su deponirani svi antibiotici, hormoni, teški metali i ostali otrovi koje je životinja tijekom života pojela.

Isto vrijedi kada na deklaraciji pronađete emulgatore nitrite koji su obilježeni sa E249, E250, E251 i E252.

Štetni su zato što s aminokiselinama iz mesa stvaraju kancerogeni spoj nitrozamin. Odmah vratite na policu kobasice, hrenovke, salamu i paštetu ako ste na deklaraciji uočili polifosfate koji se obilježavaju E451, E452 i E453 jer su genotoksični ili narodski rečeno, oštećuju nam gene.

Posebno vodite računa da ne jedete nijedan proizvod koji sadrži E407, koja označava spoj karagenan. On se lijepi za zidove crijeva, stvara ranice koje se poslije mogu pretvoriti u rak debelog crijeva.

Ako ste pročitali da neki od proizvoda sadrži poboljšivač okusa – glutaminat, to je dokaz da u njemu nema mesa.

Sve što smo naveli odnosi se na trajne i polutrajne suhomesnate proizvode. Kada je meso u pitanju, ako kupujete, primjerice, svinjske šnicle, obratite pažnju da li je meso prošarano žilicama masti ili ne. Ako je, te životinje i nisu tako loše hranjene. Ukoliko nema ni grama bijele masnoće, a vodica curi iz njega, dokaz je da su svinje, uz hranu, dobivale hormon rasta i antibiotike. Spremanje mesa trebalo bi biti tako da ne zagori.

U toj zagorjeloj masi pojavljuje se spoj dioksin, koji je kancerogen. Najbolje je kuhati ga, peći zavijenog u foliju u pećnici ili teflonu, u ulju, a može i na električnom roštilju. Ako netko voli baš miris dima, može peči meso i na roštilju na ugljen.

Pritom vodite računa da se meso stavlja na rešetku kada ugljen prestane dimiti i kada se stvori jak žar – i za kraj zaključujemo da djeci svakako ne bi trebalo davati prerađevine, naročito ne paštete i hrenovke.

Na kraju, paštetu uz malo truda možete napraviti i sami!
 
(alo.rs/uredio:nsp)

Ovaj kruh stimulira proizvodnju crvenih krvnih zrnaca i hemoglobina, olakšava izbacivanje kancerogenih i toksičnih tvari iz organizma, kao i viška kolesterola, i preporučuje se za prevenciju dijabetesa, arterioskleroze i celulita

Ovaj kruh se pravi od proklijalih pšeničnih zrna, s minimalnim dodatkom kvasca i soli, bez aditiva, konzervansa i sličnih tvari, piše healthylifetricks.com.

Sve ostale vrste kruha se razlikuju od ovog, prije svega jer sadrže brašno niske biološke vrijednosti, s osobinama koje ne odgovaraju ljudskom tijelu.

Ovaj kruh bez brašna je hranjiv kao i svi ostali pekarski proizvodi, ali i bogat proteinima, vitaminima, aminokiselinama, mastima, ugljikohidratima i mineralima. Samo sadržaj hranjivih vlakana je dvadeset puta veći nego u kruhu od bijelog brašna.

Kako napraviti ovaj kruh u udobnosti svog doma:

SASTOJCI:

• 300 g pšenice

• 100 g ječmenih pahuljica (pšenične, zobene)
  
• 2 žlice sezama
• 2 žlice sjemenki lana
• 2 žlice suncokretovih sjemenki
• 1 žličica soli
• 1/2 svježeg kvasca + 50 ml vode

PRIPREMA:

Proces izrade ovog neobičnog kruha je pomalo dug, ali nije zahtjevan. Počnite tako da pšenicu prelijete vodom. Pšenica bi trebala ostati u vodi tri dana, dok ne počne klijati. Voda se treba periodično mijenjati kako bi se spriječilo kvarenje pšenice.

Poslije tri dana procijedite žito i izmiksajte ga u blenderu. Dobit ćete masu sličnu tijestu.

U tu masu dodajte ječmene pahuljice ili ako ih nemate možete dodati pšenične. Pahuljice prije toga treba preliti mlakom vodom da bi omekšale.

Zatim treba dodati sjemenke suncokreta, sjeme lana i sezama, koje su prethodno blago zapečene na suhoj tavi.

U 50 ml vode umiješajte pola svježeg kvasca (može se staviti i cijeli kvasac) sa žlicom šećera. Kada kvasac malo naraste, dodajte ga u smjesu i zamijesite kruh rukama. Nije potrebno dodavati vodu jer je sama pšenica dovoljno vlažna.

Dodajte žličicu soli, dobro izmijesite smjesu i ostavite da odstoji najmanje 30 minuta.

Zagrijte pećnicu na 220 stupnjeva. Prije pečenja, ubacite par kockica leda u pećnicu da se stvori para koja omogućuje da kruh naraste malo više. Pecite kruh oko 45-50 minuta. Probajte da li je kruh pečen uz pomoć drvenog štapa ili kuhače.

Čestitamo! Upravo ste napravili najzdraviji kruh na svijetu. Dobar tek!
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Jabučni ocat ima brojna korisna i medicinska svojstva. Jabučni ocat je jeftin i služi za višestruku detoksikaciju. Možete ga dodati u vodu, čaj ili preljev za salatu kako biste se osvježili i uživali u njegovim brojnim pogodnostima

Zašto svi hvale jabučni ocat?

Riječ ocat se na francuskom prevodi kao “kiselo vino”. Medicinska upotreba octa je poznata još u Babilonu 5000. godine prije nove ere.

Liječnici u 18. stoljeću su koristili jabučni ocat kako bi izliječili hidropsiju, bol u trbuhu, pa čak i dijabetes.

Kolumbo je na svom brodu nosio nekoliko buradi jabučnog octa kako bi spriječio skorbut. Jabučni ocat je korišten za vrijeme građanskih ratova za dezinficiranje rana, a japanski samuraji su ga pili kako bi ojačali.

Hipokrat je koristio ocat kako bi tretirao razna stanja od čireva do lomova.

Jabučni ocat je pun vitamina, minerala i aminokiselina, a brojni enzimi koji se u njemu nalaze pomažu pri probavi.

Evo koje su najbolje pogodnosti jabučnog octa:

1. Čišćenje

Jabučni ocat pomiješan s vodom je odličan dezinficijens za razne površine.

Nevjerojatno je pristupačno u usporedbi s drugim komercijalnim proizvodima za čišćenje, a miris mu je ugodan. Možete dodati i par kapi eteričnih ulja i dobit ćete odličan antibakterijski sprej za sve površine.

2. Ispiranje kose

Pojavila se nova metoda za pranje kose, a ona podrazumijeva korištenje sode bikarbone kao šampona i jabučnog octa kao sredstva za kondicioniranje i ispiranje.

Umjesto da trošite gomilu novca na razne šampone i kondicionere, koristite ovu metodu i učinit ćete svoju kosu super mekom.

Zahvaljujući puferskim efektima jabučnog octa, ono čini kosu sjajnijom, mekšom i boljom.

3. Perut i gubitak kose

Visok aciditet i moćni enzimi u jabukovom octu ubijaju bakterije koje izazivaju perut i gubitak kose, stimulirajući kosu da luči prirodna ulja i bolje vlaži naše vlasište. Za suho vlasište je odlično i kokosovo ulje.

4. Kućni Ljubimci

Jabučni ocat je odličan lijek za odbijanje buha, a potpuno je sigurno i ne morate se brinuti da li će se vaš ljubimac razboljeti ako ga poliže.

Ono djeluje na ljubimce jednako kao i na ljude, uspostavljajući kiseli sloj koji odbija mikrobe i druge štetočine.

Također možete dodati jabučni ocat u hranu vašeg ljubimca kako bi se održala zdrava pH ravnoteža u njihovom organizmu, spriječile alergije, suzbili paraziti, crvi, krpelji, gljivice i bakterije.

Psu od 25 kg je dovoljno oko 2 žličice jabučnog octa na dan, a ukoliko želite koristiti izvana, razblažite ga s vodom u omjeru 50:50 i sipajte u bocu sa sprejem tako da možete isprskate vašeg ljubimca jednom dnevno.

5. Toner za kožu

Mnogi proizvodi za njegu kože su alkalni, čime se šteti kiseli zaštitni omotač naše kože.

Jabučni ocat je odlično jer je njegova kiselost slična pH naše kože, a zaštitni sloj tako ostaje netaknut, štiteći od bacila i bakterija.

Ukoliko želite koristiti jabučni ocat kao toner, ukombinirajte ga s vodom u omjeru 1: 2 ili 1: 3, ovisno o osjetljivosti kože.

Primijenite ovu mješavinu na lice nakon čišćenja i pustite da se apsorbira u kožu.

6. Detoksikacija

U svijetu punom toksina, stalno moramo paziti na to što unosimo od hrane u naš organizam.

Jedinstvene kiseline iz jabučnog octa omogućuju učinkovitije pročišćavanje toksina.

Nije loše dodati šalicu jabučnog octa u toplu kupku s magnezij sulfatom kako biste potaknuli svoj limfni sustav da oslobodi toksine.

7. Alergije i začepljenost

Jabučni ocat razlaže sluz, ali i djeluje kao prirodni antihistaminik.

Bilo da patite od sezonskih, okolinskih alergija ili alergija na ljubimce, jabučni ocat može smanjiti neugodne simptome koji prilikom njih nastaju.

8. Candida

Ukoliko niste imali problema s namnožavanjem candide, imali ste sreće. Candida je gljivica zbog čijeg namnožavanja dolazi do gubitka energije, slabe probave, infekcija i drugih neugodnih simptoma.

Do namnožavanja Candide može doći kada se osoba loše hrani, kada unosi previše ugljikohidrata ili kada dugo koristi antibiotike.

Jabučni ocat je efektivan alat za rješavanje kandide. Još jedan dobar preparat za kandidu jeste cijeđeni limun.

Važno je uspostaviti kiselinsko-baznu ravnotežu i poboljšati prehranu kako bi se crijevne bakterije oporavile.

Ocat se od pamtivijeka koristi za tretiranje gljivica.

9. Smanjuje žgaravicu i kiselinu

Do pojave žgaravice i kiseline dolazi kada nemamo dovoljno klorovodične kiseline (HCl).

Proizvodnja solne kiseline je niska kod ljudi čija crijeva ne rade kako treba i koji ne unose dovoljno fermentirane hrane.

Trbušna kiselina je prva linija obrane protiv mikroba, a kada pH u trbuhu nije dovoljno nizak patogeni se mogu javiti oko jednjaka i paralizirati mišiće tako da se hrana opusti u jednjaku.

Uzimanje jabučnog octa uz obrok osigurava dovoljnu količinu želučane kiseline da ona može obavljati svoj posao i pobiti štetne mikrobe koji ometaju probavu.

10. Efektivno liječi visok kolesterol

Tek se treba uraditi studija o efektu jabučnog octa na ljude s visokim kolesterolom, ali studija iz 2006. godine na štakorima je pokazala da je uporaba jabučnog octa za 19 dana drastično smanjila ukupni kolesterol i trigliceride.

U jabukovom octu se nalazi antioksidans po imenu klorogena kiselina koji je odgovoran za sprječavanje oksidacije LDL kolesterola.

11. Antiglikemijski efekt

Napravljeno je mnogo studija na ljudima o tome kako ocat djeluje na inzulin i razinu glukoze u krvi nakon obroka. Važno je da svi razumiju što je inzulin i što se događa s njim u vašem organizmu. Primarna funkcija inzulina jeste smanjivanje koncentracije glukoze u krvotoku.

Svaki put kada jedete, vaše tijelo razlaže hranu na glukozu, koja zatim prelazi u vaš krvotok. Vaš pankreas reagira tako što otpušta inzulin koji razlaže šećer iz vaše krvi. Dio glukoze prolazi kroz jetru gdje se pretvara u glikogen, koji zatim koriste vaši mišići.

Ostatak glukoze se pretvara u masne kiseline koje se čuvaju u masnim stanicama kao rezervni izvor energije.

Mnogi razviju otpornost na inzulin, što znači da tijelo ima toliko inzulina da ga počinje ignorirati, a šećer ostaje u krvotoku, što nije nimalo dobro. Tada nastaje dijabetes.

Ocat ima učinak suzbijanja apetita i izazivanja osjećaja sitosti.

Jabučni ocat može smanjiti glikemijski odgovor na ugljikohidrate.

Prilično je utješno da nešto poput octa može riješiti čest problem kao što je dijabetes.

12. Preventiva

Gotovo svatko od nas je izgubio nekoga od voljenih zbog opasne bolesti po imenu rak.

Međutim, provedena je studija u kojoj je otkriveno da jabučni ocat ima antitumorska svojstva. Ne može se reći da jabučni ocat liječi rak ili tumore, ali testiranja se svakako provode u tom smjeru.

13. Poboljšava probavu

Jabučni ocat u svom sirovom obliku predstavlja odličan probavni tonik koji je bogat enzimima i pomaže pri razlaganju hrane na najosnovnije komponente.

Ono je također odličan izvor kiselina koje pomažu pri efektivnom probavi.

Octena kiselina iz jabučnog octa pomaže u apsorpciji minerala, omogućavajući da najbolje iskoristimo hranu koju unosimo.

14. Spriječava upalu mišića nakon vježbanja

Do upale mišića može doći zbog gubitka minerala i elektrolita. Da biste to spriječili, uzmite žlicu jabučnog octa s vodom prije vježbanja. Kada je pH u našem organizmu prirodan, regulira se višak mliječne kiseline u mišićima.

15. Zadah

Još jedan problem koji se može izliječiti jabučnim octom.

Tradicionalni recept podrazumijeva grgoljanje s pola žlice jabučnog octa otopljenog u vodi, dva puta na dan. Neki kažu da pomaže i za izbjeljivanje zubi.

16. Neugodan miris tijela

Jabučni ocat i ovdje pomaže reguliranjem pH kože.

Ono je odlično za tretiranje stopala, naročito kada su u pitanju gljivični problemi.

17. Konzerviranje hrane

Ocat je korišteno kao konzervans i 5000. godine prije nove ere.

Isto vrijedi i danas, a pomoću octa organska hrana može stajati i do godinu dana.

Umjesto da pravite povrće s običnim octom, koristiti jabučni ocat u povrću. Bolji je okus, a i pogodnosti su veće.

18. Mršavljenje

Najveći problem onih koji žele smršaviti jesu skokovi i padovi šećera u krvi.

Zbog toga se vrlo često okrećemo ugljikohidratima kako bi brzo povećali razinu energije u organizmu.

Jabučni ocat može regulirati razinu šećera u krvi, čime se bolje smanjuju dodatne kalorije.

Studija je pokazala da su se kod pretilih ljudi koji su unosili 15-30 ml octa na dan u periodu od 12 tjedana tjelesna masa i trigliceridi značajno smanjili.

19. Sprečava kamenac u mjehuru i infekcije urinarnog trakta

Sigurno znate nekoga tko je imao kamen u bubregu ili mjehuru i znate da je to jako bolno, mada se lako može spriječiti.

Kamenac se formira kada je urin osobe veoma kiseo i koncentriran, pri čemu nastaju kristali mokraćne kiseline, kalcij oksalata i struvita koji trebaju izaći kroz urinarni trakt.

Jabučni ocat alkalizira mokraću, smanjujući vjerojatnost nastanka bolesti, a priča se i da može razbiti kamenje iz bubrega.

20. Balansira pH

Iako je jabučni ocat samo po sebi kiselo, ono mijenja svoju strukturu u alkalnu prilikom probave.

Hrana poput prerađenog šećera, ugljikohidrata i mesa stvara kiselu sredinu u našim tijelima, a pH hrane se mijenja nakon probave.

21. Kalij

Kalij se naziva još i mineral mladosti i predstavlja suštinski mineral za održavanje organizma. Nedostatak kalija može uzrokovati niz zdravstvenih problema.

Dr Karel je u svojoj studiji 1912. godine dokazao da jabučni ocat održava optimalnu količinu kalija.

22. Žuljevi i bradavice

Dr Scholl je svoja stopala održavao zdravim tako što ih je potapao u toploj vodi sa 1/3 šalice jabučnog octa po 20 minuta.

Ovakav tretman pomaže pri regulaciji pH stopala i ne dozvoljava gljivicama i bradavicama da izrastu na koži.

23. Otrovni bršljan i otrovni hrast

Jabučni ocat može umiriti iritaciju koju izazivaju otrovne biljke. Kombinacija s vodom u omjeru 50:50 u spreju sa par kocki leda izvlači toksine iz kože i smanjuje bol.

Zaključak

Svi znate da jabuka na dan liječi sve probleme, a isto vrijedi i za jabučni ocat. Nema razloga da ne uključite jabučni ocat u svoju prehranu.

Sjetite se da je prevencija najbolji tretman. Iako je potrebno uraditi još istraživanja o potencijalu jabučnog octa, dosadašnja istraživanja su prilično obećavajuća.

Iz navedenog se vidi da jabučni ocat ima odličan potencijal za liječenje dijabetesa i visokog kolesterola.
 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Piramida prehrane koju je dizajnirao Udo Erasmus savršeno ilustrira kako se povećava toksičnost obrađene hrane od dna, od sirove hrane, do vrha piramide gdje je zastupljena hidrogenizirana, vrlo opasna hrana koja uzrokuje bolesti

Oko 70% svih kalorija u zapadnjačkoj prehrani dolazi iz kombinacije četiri namirnice: pšenica, mlijeko, soja i kukuruz, pretpostavljajući da izuzimamo kalorije iz šećera. Problem je što ove namirnice ni na koji način ne unapređuju naše zdravlje.

Ali kako je ovo moguće ako su žito i pšenica svrstani kao najbolja hrana u piramidi ljudske prehrane?

Po riječima doktora Williama Davisa, kardiologa i stručnjaka za pšenicu, ova hrana je vrlo toksična za naš metabolizam. Zapravo, kako on kaže, soja i pšenica su, pored šećera, najdestruktivniji nutrijenti koji utječu na pretilost i zdravlje diljem svijeta.

Pasterizirano mlijeko je navodno jedno od najviše nutritivno manjkavih napitaka koje se pogrešno obilježava kao “savršena hrana”. Po jednoj studiji koja je obuhvatila 42 države, konzumacija mlijeka i sira je usko povezana s mogućnošću raka testisa kod muškaraca između 20 i 39 godina.

Zašto se mi u stvari toliko razboljevamo od hrane koju jedemo? Zavisi u velikoj mjeri o tome koliko je obrađena hrana koju konzumiramo.

Generalno govoreći, što se prije hrana pokvari, više nutrijenata sadrži. Svježa hrana se pokvari vrlo brzo, dok procesuirana hrana može stajati mjesecima, pa čak i godinama s obzirom da su uklonjeni svi mikroorganizmi, enzimi, kisik i vlaga iz hrane. Što je više hrana obrađena, veće su šanse da ćemo se razboljeti od nje.

Erazmusov izbor piramide prehrane

1. Razina – Sirova hrana
Baza piramide se sastoji od sirove hrane koja podrazumijeva svježu, cijelu hranu koja je uzgojena u vašoj zemljopisnoj okolici. Hrana se treba uzgajati organski, bez herbicida, pesticida ili kemijskih gnojiva, sazrijevati pod suncem i da je sezonska.

Od pamtivijeka je sirova hrana bila vitalna za opstajanje svih živih bića i zato je svrstana u bazu piramide za sve žive organizme.

2. Razina – Zamrznuta hrana
Zamrznuta hrana je druga po redu koja može osigurati vitamine, enzime, minerale i proteine ​​za zdravlje.

Zamrznuta hrana ipak nije dugoročno rješenje, ona se mora čuvati uvijek na niskim temperaturama i iskoristiti u razumnom roku.

3. Razina – Sušena hrana
Sušenje se obično primjenjuje na žito, leguminoze, voće i povrće. U ovom slučaju, minerali, proteini i neki enzimi ostaju netaknuti.

Prednost sušene hrane je što se može dulje čuvati, ali se ipak mogu izgubiti neki nutrijenti.

4. Razina – Kuhana hrana
Metode obrade koje su najmanje štetne po hranu su blanširanje, kuhanje i kuhanje na pari. U svakom od ovih procesa dolazi do gubljenja nutrijenata kao što su enzimi, probiotici i neke aminokiseline.

 Prethodna 4 opisane razine pomažu očuvanju zdravlja!

5. Razina – Prerađena pšenica i šećer
Obrada i procesuiranje žita i šećera je imalo veoma loše učinke na zdravlje zapadnjačke civilizacije.

Prerada uzrokuje gubitak minerala, vitamina, enzima, vlakana, antioksidanta, probiotika, proteina, esencijalnih masnih kiselina i fitonutrijenata. Ovaj vid obrade pretvara hranu u “prazne kalorije” s malo ili bez ikakve nutritivne vrijednosti.

6. Razina – Izbijeljena hrana bez mirisa
Ovaj način obrade se primjenjuje na sjemena, orahe i leguminoze koje se koriste za proizvodnju komercijalnog ulja i kao takva je vrlo gruba, oduzimajući gotovo svu prehrambenu vrijednost tih proizvoda.

Osim ogromnog gubitka nutrijenata, molekule hrane su trajno oštećeni, čineći hranu toksičnom na staničnoj razini i povećavajući rizik od raka, groznice i trajnih degenerativnih promjena.

7. Razina – Pečena hrana
Pečenje hrane u pećnici ili na roštilju uzrokuje kemijske promjene na hrani koje su opasne po zdravlje.

Nedavno je otkriveno da spojevi akrilamidi, koja se formiraju u skrobu tijekom kuhanja na visokoj temperaturi, povećavaju rizik od raka i upale, ali i oštećuju živčani sustav. Oštećeni molekule hrane su toksične za čovjeka.

8. Razina – Pržena hrana
Za prženu hranu se odavno zna da predstavlja prijetnju po zdravlje. Istraživanje je pokazalo da porast kardiovaskularnih oboljenja, raka i drugih degenerativnih poremećaja raste s povećanom konzumacijom pržene i “brze” hrane.

9. Razina – Hidrogenizirana hrana
Hidrogenacija je “kralj toksičnosti”! U ovom procesu, ulja se pregrijavaju i izlažu vodiku u pokušaju da se “zasite” nezasićene veze u molekulama.

Osim zasićenja, ona stvara trans-masne ksiseline koje su povezane s porastom kardiovaskularnih oboljenja, rakom, dijabetesom i poremećenim imunim i reproduktivnim sustavom.

Vrijeme je pokazalo da je piramida prehrane koju nameću vlasti nepravilan vodič ka zdravlju. Što se više informirate o GMO, obrađenoj hrani i toksinima iz prehrambene industrije, prije ćete zaključiti da će VAŠA piramida prehrane, koja poboljšava VAŠE zdravlje, biti drugačija i bolja od bilo koje konvencionalne piramide.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet, youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Prethodni izvještaji znanstvenika u cijenjenim radovima i zakladama naglasili su koliko je soja važna za smanjivanje raka dojke. U međuvremenu, brojna istraživanja su dokazala upravo suprotno, da soja ubrzava razvoj stanica raka dojke

Kinezi nisu jeli soju, iako su jeli leću, zbog toga što soja sadrži velike količine prirodnih toksina ili “antinutrijenata”. Prvi među njima su moćni enzimski inhibitori koji blokiraju djelovanje tripsina i drugih enzima potrebnih za probavu proteina.

Ovi inhibitori su veliki, sklupčani proteini koji ne aktiviraju u potpunosti tijekom redovitog kuhanja. Oni mogu proizvesti ozbiljne želučane probleme, smanjiti probavu proteina i kronični nedostatak aminokiselina. Prilikom testiranja životinja, prehrane s puno inhibitora tripsina uzrokovala je patološka stanja gušterače, pa čak i rak.

Ubrzava nastajanje raka dojke

Istraživači u Memorijal Sloan Kettering centru za rak usporedili su tkiva tumora prije i poslije jednomjesečnog režima konzumiranja soja suplementa u odnosu na kontrolnu skupinu koja je dobivala placebo. Otkrivene su promjene u izražavanju određenih gena koji ubrzavaju rast stanica kod onih žena koje su uzimale soja suplement.

Otkriće ih je dovelo do zaključka da bi protein soje mogao ubrzati nastanak bolesti. Studija je navela: “Ovi podaci ukazuju na to da soja ima stimulativan učinak na rak dojke kod žena”.

Na tisuće žena danas konzumira soju vjerujući da će ih to zaštititi od raka dojke. Ipak, 1996. godine, istraživači su otkrili da žene koje konzumiraju izolirani protein soje imaju veće šanse da obole od epitelijalne hiperplazije, stanja koje ukazuje na zloćudnost.

Godinu dana kasnije, otkriveno je da dijetalni genistein stimulira rast stanica dojke, što je autore dovelo do zaključka da žene ne bi trebalo konzumirati proizvode od soje kako bi spriječile rak dojke.

“Nije točno da soja sprječava rak dojke”, rekla je dr Kylea T. Danijel. “Brojne studije su pokazale da soja doprinosi, pa čak i ubrzava rast stanica raka”.

Sve žene koje su sudjelovale u ovoj studiji su nedavno imale biopsiju dojki i dijagnosticirane su s rakom dojke u prvom ili drugom stadiju. Svima je zakazana mastektomija ili lumpektomija za dva do tri tjedna. Istraživači su rekli da ne znaju da li se efekti mogu obrnuti.

Vegetarijanci imaju veći rizik

Od žena s visokim razinama genisteina, nekoliko je iskusilo promjene u određenom nizu gena koji utječu na rast stanica raka dojke, smrt ili neki drugi aspekt patologije raka dojke, rekla je dr Jacqueline Bromberg, koautorica studije.

Promjene su uočene kod žena koje su konzumirale oko 51,6 grama soje (u vidu sojinog mlijeka) dnevno.

Istraživači su zaključili da oni koji redovito jedu soju unose približnu količinu svakog dana, osobito vegetarijanci i oni koji ne jedu mliječne proizvode. Posebno su ugroženi oni koji žive u azijskim državama, pošto konzumiraju velike količine tofua.

Anketa iz 1998. godine je pokazala da se u Japanu u prosjeku konzumira oko 7-8 grama sojinog proteina, manje od dvije žličice, dok se u Americi konzumira daleko veća količina.

Genetski modificirana

Svaka namirnica koja sadrži soju ima 93 % posto šanse da je GMO, ako nije navedeno da je organski proizvedena. Ipak, ni organskoj soji se više ne vjeruje. Soja je vrlo problematičan usjev.

USDA (ministarstvo poljoprivrede SAD) otkrilo je 2011. zavjeru vezanu za uvezenu soju s lažnim organskim certifikatima od dobavljača iz Kine. Kineska tvrtka je krivotvorila certifikat i pokušala prodati anorganske usjeve kao organske. Ovakve stvari se dešavaju svake godine, a samo par njih se otkrije. Čak i domaće uzgojena organska soja se sada ispituje na GMO porijeklo. Također, to što je soja organska ne umanjuje toksičnost njenog sadržaja.

Većina soje je nefermentirana

Fitati u nefermentiranim proizvodima od soje zapravo sprječavaju apsorpciju proteina i četiri ključna minerala: kalcija, magnezija, željeza i cinka. U svom prirodnom obliku, soja sadrži fitokemikalije koje imaju toksične efekte po ljudski organizam.

Tri glavna antinutrijenta su fitati, enzimski inhibitori i goitrogenim. Ovi antinutrijenti su prirodni način zaštite biljke, koji joj omogućuje da se efektivno razmnožava. Oni je štite od sunčevog zračeja, napada bakterija, virusa i gljivica. Zato životinje i ne jedu soju.

Sve biljke posjeduju neka antinutrijentna svojstva, ali soja je naročito bogata ovim kemikalijama. Ako se one ne uklone dugotrajnom pripremom koja podrazumijeva fermentaciju ili potapanje, soja predstavlja najgoru hranu koju osoba može pojesti. Većina soje (99%) koja se prodaje u maloprodaji i u vidu sojinog mlijeka je nefermentirana soja i opasna je.

Nefermentirana soja je povezana s probavnim problemima, problemima sa imunološkim sustavom, PMS-om, endometriozom, reproduktivnim problemima, alergijama, ADD i ADHD sindromima, većim rizikom od srčane bolesti, raka i gubitka libida.

Fermentirani izvori soje kao što su nato, miso, tempeh i neki drugi fermentirani tofu su vjerojatno jedini oblici soje koje ljudi smiju konzumirati i to samo u slučaju da nisu GMO.

Kada se hrana jede, probavni enzimi poput amilaze, lipaze i proteaze se luče u probavni trakt gdje pomažu razlaganju hrane i oslobađanju nutrijenata u organizam. Visok sadržaj enzimskih inhibitora u nefermentiranoj soji ometa ovaj proces i onemogućava potpuno probavu ugljikohidrata i proteina iz soje.

90% Svjetske soje je GMO

Mislim da je još važno spomenuti da je 90% soje koja se uzgaja u svijetu, a najviše u Americi i Argentini je GMO soja. Sojin lecitin potječe od te GMO soje ali ne treba se deklarirati kao GMO. U Europskoj uniji je dopuštena količina 0.9% GMO-a u hrani bez da se to deklarira, ali zabrinjavajuće je to što su metode ispitivanja u najmanju ruku čudne.

Kada npr. kamion s nekoliko tona soje dođe na granicu, ne ispituje se sva soja nego neki mali dio. A kada uvoznik dobije dozvolu jednom, njega se više ne kontrolira te idućih nekoliko godina može uvoziti ako hoće npr. pola GMO, pola ne-GMO soju a da to nitko ne kontrolira. GMO soja je jeftinija na svjetskom tržištu i u Americi gotovo da i ne postoji konvencionalna proizvodnja soje, samo GMO proizvodnja.
 

 
(webtribune.rs)

Sintetičke verzije vitamina sadrži kemijske spojeve koji nisu za prehranu ljudi i ne javljaju se u prirodi. Evolucija je diktirala da jedemo hranu koju možemo pokupiti sa zemlje, a ne hranu koju smo stvorili u laboratoriju.

Rasprava o korištenju (ili opasnosti) sintetičkih vitamina traje već godinama, a ovisno o kojim vitaminima govorimo: možda postoje razlike, ili ih uopće nema, u i kako vaše tijelo reagira na sintetičke vitamine.

Da pojasnimo, vitamin je molekula koju vaše tijelo ne može napraviti samo od sebe i mora doći izvana.

Prije nego što krenemo u raspravu o ovoj temi, važno je napomenuti da voće i povrće sadrži više od samih vitamina (i često sadrže mnogo različitih, ili sve, vitamine u različitim dozama), oni također sadrže različite mikronutrijente i aminokiseline (građevne blokove proteini koji su sami po sebi gradivni blokovi života).

Biljke, za razliku od životinja, zar ne (uglavnom) konzumiraju druge oblike života za energiju, i umjesto toga koriste svjetlo, i trebaju biti u stanju stvoriti sve aminokiseline same. Aminokiseline koje ljudi ne mogu stvoriti sami (de novo) nazivaju se “esencijalnim aminokiselinama”, i mi nemamo drugog izbora osim da ih dobijemo kroz hranu koju jedemo.

SINTETIČKI VITAMINI NISU NI PRIBLIŽNO ISTO KAO I PRIRODNI

Ako želite znati koje sintetičke vitamine vjerojatno ne bi trebali uzimati, naša prva stanica je vitamin A. Predformirani vitamin A može, u visokim dozama, imati značajnu toksičnost, koja nije povezana s beta-karotenom.

Beta-karoten, prethodnik vitamina A, je dostupan u mnogim namirnicama (posebice onim koje su narančaste), i vitamin A je posebno koncentriran u jetri svih sisavaca. Predoziranje vitaminom A, bilo iz dodataka prehrani u obliku tableta ili prilikom previše konzumiranja jetre, ima otrovne posljedice na vaše tijelo.

Uporaba genetske modifikacije (primjer sa zlatnom rižom ili novim beta-karoten bananama), nastojaolo se povećati dostupnost prirodnog izvora beta-karotena (osnova vitamina A – GMO banane Bill Gatesa), ali oporba genetske modifikacije u cjelini je zakomplicirala taj proces.

Vitamin C, također poznat pod nazivom askorbinska kiselina, se pokazao da je jednako bioraspoloživ (apsorbira se) od voća i povrća kao i iz sintetičkih izvora ( Carr & Visser, 2013 ).

Važno je napomenuti da jedini oblik kojeg možemo lako apsorbirati je L-askorbinska kiselina, što je molekularno identično vitaminu C u voću. U dozama preko 200mg, vaše tijelo je u stanju apsorbirati manje vitamina C, pa je nekoliko manjih doza poželjno za uzimanje nego sve odjednom, te je sigurno konzumirati do 2000 mg na dan. Vitamin C je važan kofaktor u mnogim staničnim procesima, a važan je za imunološki sustav. Nedostatak vitamina C dovodi do bolesti “skorbut”, što je uobičajena bolest među brodarima starog svijeta.

Vitamin E nije bioraspoloživ u sintetičkom obliku kao i iz prirodnih izvora. Vitamin E je važan za rad imunološkog sustava, kao i ekspresiju DNA, a može se pronaći u mnogim namirnicama kao što su orašasti plodovi i sjemenke. Dorea Reeser u časopisu Scientific American sažima usporedbu sintetičkih i prirodnih izvora, ona navodi:

“Prirodno deriviran Vitamin E se zove d-(alfa)-tokoferol, a sintetički vitamin E se zove dl-(alfa)-tokoferol. Razlika između njih je u kemijskoj strukturi, pa se time “dl” odnosi na smjesu oba D i L-(alfa)-tokoferol. Nema dokaza da je “l” verzija štetna za ljudski organizam, ali ona je oko 1,4 puta manje učinkovita od prirodno dobivenog vitamina E”

Vitamin K je zapravo smjesa nekoliko različitih molekula, a uobičajena prehrana i zdrava crijevna flora bi trebala biti dovoljna kako bi se spriječila potreba za nadopunom (pokazalo se iz analize jetri mrtvih pacijenata koji su uzimali antimikrobne lijekove ili ne). Vitamin K je neophodan za zgrušavanje krvi (što može biti ometeno sa previše vitamina E), a može se naći u avokadu i brokuli.

Vitamin B6 je važan za funkciju živaca i mišićnu koordinaciju, i kao i svi vitamini B skupine, vaše tijelo ih ne može pohraniti (što znači da je potrebno obnoviti tjelesnu zalihu često). Preporučuje se uzimanje samo oko miligram dnevno, tako da vitaminskim suplementima riskirate brzo prekoračenje dnevne granice. Vitamin B6 se lako dobiva iz banane, oraha, i cjelovitih žitarica. Mnogi izvori koji sadrže vitamin B6 također sadrže i B12.

Vitamin B12 je važan kofaktor za regulaciju (metilacije DNA i transkripcije, potrebnih u sintezi metionina koji je prva aminokiselina u suštini svih proteine). Ne treba vam puno vitamina B12, i jedenjem različitih voća i povrća bi trebalo ispuniti vaše dnevne potrebe. Sintetski vitamin B12 se apsorbira samo oko 56% .

Ostali vitamini B skupine ( B1: tiamin , B2: riboflavin , i B3: niacin) mogu se naći u mliječnim proizvodima i orašastih plodovima. Trebate oko 1 mg dnevno tiamina i riboflavina, ali nešto više oko 10 mg dnevno niacina. Zajedno ovi vitamini su vrlo važni za vaš metabolizam (sposobnost tijela da transformira hranu u energiju, da se tako izrazim). Također, u skupini B vitamina koji vaše tijelo ne može pohraniti su pantotenska kiselina (B5) i biotin (B7), koji su osjetljivi na toplinu i kisik, i također teško ih je pohraniti kao dodatke. Poput ostalih B vitamina, pantotenska kiselina i biotin mogu se dobiti od mahunarki i mliječnih proizvoda (među ostalim izvorima).

Posljednji esencijalni vitamin na našem popisu je folna kiselina (folna kiselina ili B9), koji je važan za replikaciju DNA i diobu stanica. Ljudima često ne manjka folne kiseline, a može se dobiti od raznih namirnica (gotovo svog voća i povrća). Njegov značaj u diobi stanica čini vrlo važnu ulogu kod trudnica, iako zdrava prehrana treba jamčiti ne uzimanje vitaminskih dodataka.

Namjerno smo zanemarili raspravljati o vitaminu D u ovom članku, ali prije svega zato što ljudi imaju tendenciju da znju o tome podosta.

Jedite svježe voće i povrće, kao i ono koje ste skuhali (ali imajte na umu da su neki vitamini osjetljivi na toplinu), kao dio raznovrsne prehrane, potrebne za dobro zdravlje.

Omiljeni vitamin – iz naftnog derivata

Mnogi su vitamini koji se nalaze na tržištu, dobiveni iz katrana i drugih naftnih derivata. I dok te sintetičke tvari po svom kemijskom sastavu mogu biti istovjetne ili vrlo slične prirodnim vitaminima, one ipak imaju samo djelić biološke aktivnosti.

Sintetički vitamini mogu zamijeniti neke, ali ne sve funkcije svih odgovarajućih prirodnih vitamina.

Sintetički vitamini, pored onih koji se nalaze u hrani, mogu imati i loše posljedice. Čak i sami proizvođači vitamina upozoravaju da velike količine vitamina A, grupe kompleksa B vitamina, kao i vitamina C, D i E mogu naštetiti organizmu. Osim toga, uzimanje malih količina dodatnih sintetičkih vitamina može izazvati postupnu koncentraciju vitaminske toksičnosti.

Dakle, ako ste odlučni da krenete s uzimanjem dodatnih vitamina i minerala, pokušajte nabaviti one prirodne (dobivene iz hrane) umjesto sintetičkih.

Vitaminska riznica

Makrobiotička prehrana oprskrbljuje tijelo svim neophodnim vitaminima u količinama koje su iste ili veće od preporučljivih dnevnih doza i bez dodataka u obliku tableta. Ključne namirnice u makrobiotičkoj prehrani – integralne žitarice, svježe voće i povrće (pogotovo zeleno lisnato povrće), sjemenke, mahunarke – predstavljaju, koliko se zna, hranu s najvišom koncentracijom vitamina.

PA KRENIMO….

GLAVNE RAZLIKE SINTETIKA / PRIRODNO (PROIZVODNJA I UPORABA)

Prirodni vitamin A – Vitamin A se pojavljuje u hrani kao beta-karoten. Tijelo ga mora pretvoriti u vitamin A kako bi bio koristan. To zvuči manje učinkovito, ali vitamin A može biti toksičan u velikim dozama. Beta-karoten dopušta tijelu da ga pretvori ono što treba i odbaci višak kao prirodnu zaštitu protiv oštećenja.

Sintetički vitamin A – Sintetički vitamin A je retinil palmitat ili retinil acetat. Ovaj sintetički spoj je izrađen od kombiniranja ribljeg ili palminog ulje sa spojem beta-ionone. Proizvodnja palminog ulja je dovela do krčenja šuma i prašuma i ugroženosti orangutana. Beta-ionone je stvoren pomoću citrusa, aceton i kalcijevog oksida.

Prirodni vitamin B1 – Tiamin ili vitamin B1, je vitamin topiv u vodi stvoren od biljaka i vezan za fosfate. Probava oslobađa tiamin pomoću specijaliziranih enzima koji su usmjereneni prema fosfatima.

Sintetički vitamin B1 – Tiamin mononitrat ili tiamin hidroklorid se sastoji od katrana, amonijaka, acetona i solne kiseline. On se apsorbira u mnogo manjoj količini jer nije vezan za fosfat. On je kristal u strukturi, za razliku od vitamina na prirodnoj biljnoj bazi. Mnogi sintetički vitamini su kristalične strukture. Kristali u našem krvotoku uzrokuju štetu i akumulaciju minerala gdje to nije potrebno, kao i kod zglobova.

Prirodni vitamin B2 – Riboflavin se lako apsorbira, ostaje u krvi dugo vrijeme, te se lako apsorbira u tijelu u mnogim važnim enzimima.

Sintetički vitamin B2 – Sintetički riboflavin je izrađen od octene kiseline i dušika ili uporabom genetički modificirane bakterije (GMO bakterije) i fermentacije. Pokazano je da ga tijelo manje apsorbira i brzo uklanja iz krvi i biva izbačen kroz urin kao toksin.

Prirodni vitamin B3 – Niacinamid ili nikotinamid je ono što nalazimo u hrani i obično nazivamo niacin. Niacin može imati nuspojave, ali one su minimalne, kada ga uzimamo preko biljne hrane.

Sintetički vitamin B3 – nikotinska kiseline je stvorena pomoću katrana, amonijaka, kiselina, 3-cijanopiridina i formaldehida. On se manje apsorbira i ima viši rizik nuspojava od prirodnog vitamina B3.

Prirodni vitamin B5 – Pantotenat je prirodna verzija ovog bitnog B vitamina.

Sintetički Vitamin B5 – sintetički vitamin B5 ili pantotenska kiselina uključuje izobutiraldehid i formaldehid koji se dobivaju iz kalcijeve ili natrijeve soli. Derivat alkohola, pantenol se ponekad koristi kao stabilizator da ovaj vitamin traje dulje na policama trgovina.

Prirodni vitamin B6 – Piridoksin, kao i B1 je vezan uz fosfat u biljkama i čini piridoksal-fosfat. To je biološki aktivna forma. Bilo koji drugi oblik B6 se mora pretvoriti u ovu kombinaciju fosfata prije nego ga naše tijelo može koristiti.

Sintetički Vitamin B6 – Piridoksin hidroklorid dolazi iz petrolejskog estera, klorovodične kiseline, i formaldehida. On se teško apsorbira ili konvertira i pokazalo se da zapravo inhibira djelovanje prirodnog B6 u tijelu. Ona također ima nuspojave koje se obično ne nalaze u prirodnom vitaminu B6 iz prirodnih izvora hrane od ovog vitamina.

Prirodni vitamin B7 – Biotin je uključen u rast stanica, proizvodnju masti i metabolizam.

Sintetički vitamin B7 – Sintetički B7 se proizvodi koristeći fumarnu kiselinu.

Prirodni vitamin B9 – Ovaj vitamin B postoji u hrani kao folat, i on je vrlo važan u stvaranju i popravku DNA, pa tako je i od vitalne važnosti prije i tijekom trudnoće.

Sintetički vitamin B9 – Folna kiselina ne postoji u prirodnim namirnicama, ona je kristal, i teško se apsorbira usprkos velikim količinama koje su dodane u multivitamine i dodatke prehrani. Sintetski vitamin B9 se proizvodi od naftnih derivata, kiseline i acetilena.

Prirodni Vitamin B12 – Kobalamin B12 mogu proizvesti samo mikroorganizmi kao što su bakterije koje rastu u tlu i u našim crijevima, kao i neke mikro-alge i možda neke vrste morskih algi.

Sintetički Vitamin B12 – Kobalt i cijanid se fermentiraju i dobiva se cijanokobalmin. Dobro ste čuli! Cijanid. U malim količinama, ali to je još uvijek cijanid.

Prirodni Kolin – Kolin je često grupiran s B vitaminima. On je u kombinaciji s fosfatom u prirodi i važan je u staničnim membranama i provjeru čuvanja masnoća.

Sintetički Kolin – Kolin klorid ili kolin bitartrat je izrađen od etilena, amonijaka, i klorovodične kiseline, te vinske kiseline. On se ne veže za fosfate.

Prirodni vitamin C – Ovaj vitamin je lako dostupan u agrumima, crvenoj paprici, bobičastom voću, i još u mnogo voća i povrća. U prirodi se nalazi u kombinaciji s flavonoidima i fitonutrijenatima koji pomažu u njegovoj apsorpciji i korištenju.

Sintetički vitamin C – Askorbinska kiselina je izoliran vitamin kojeg dobivamo od genetski modificiranog kukuruznog šećera (GMO) koji se hidrira i obrađuje s acetonom. Njemu nisu potrebni flavonoidi i fitonutrijenti da bi mogao funkcionirati.

Prirodni vitamin D – Tehnički na ovaj vitamin se nije uvijek mislilo kao na vitamin jer naš organizam to može sam napraviti. Gljive, kvasci, i lišajevi proizvode vitamin D kada su izloženi suncu. Ljudi također. Dnevna doza od oko 20 minuta sunčeve svjetlosti daje sve što nam treba. Vitamin D3 je najučinkovitiji oblik, isti koji dolazi iz naše vlastite kože ili iz lišajeva. Gljive i kvasac često proizvode vitamin D2.

Sintetički vitamin D – Da bi oponašao prirodnu proizvodnje koju nalazimo u našoj koži, znanstvenici zrače životinjsku mast da stimuliraju sintezu vitamina D3. Oni obično koriste lanolin, voštane izlučevine iz ovčje kože koja čuva vunu suhomm.

Prirodni Vitamin E – Vitamin E se zapravo odnosi na 8 različitih spojeva topivih u masti i djeluje kao antioksidans koji štiti masti od oksidacije. Najviše biološki aktivnog oblika nalazimo u žitaricama, sjemenau, i ulju iz sjemenki i zrna.

Sintetički Vitamin E – Sintetički dl-alfa tokoferol je stvoren pomoću rafiniranih ulja, trimetilhidrokinona i izofitola. On se ne apsorbira tako lako, ne ostaje dugo u tkivima, te se brzo rasprši poput otrova ili nepoznate kemikalije.

Prirodni vitamin K – Ovaj vitamin je važan za pravilno zgrušavanja krvi i neke metaboličke procese. On je pronađena u tamnom lisnatom povrću.

Sintetički vitamin K – Sintetički vitamin K ili menadion, dolazi iz derivata katrana i genetski modificiranog (GMO) i hidrogeniranog sojinog ulja, a u proizvodnji se koriste još i solna kiselina i nikal. Ovaj sintetički vitamin se smatra vrlo otrovan i oštećuje imunološki sustav.

AKO VAM OVO NIJE DOSTA, OVO SU DODACI KOJI SE JOŠ STAVLJAJU U MULTIVITAMINE

Opasni, šokantni dodaci u vašim lošim vitaminima, navedeni kao „ostali sastojci“ uključuju: pesticidi, talk, boje, natrijev benzoat, metil – celulozu, carnauba vosak, silikon i/ili titanijum dioksid. Ukoliko ne poznajete niti jedan od navedenih dodataka, tada će vam i naštetiti!

Također, mnogi multivitamini, pogotovo oni za žvakanje, sadrže aspartam, vodeći uzročnik Fibromyalgije i sindroma bolesti crijeva.

A na sve to, ako vaši vitamini sadrže umjetne zaslađivače Aspartam, Kalijev Acesulfam, Sukralozu ili Sorbitol, mogli bi razviti bolest umjetnih zaslađivača (rak) i mutaciju stanica, vašega DNK i proslijediti taj mutirani DNK budućim generacijama.

Nemali broj primjera je primjećen u javnosti da su ljudi koji su živjeli zdravim životom, hranili se zdravo i bavili sportom, pa obolili od raka. Razlog tome je što su uzimali previše sintetskih vitaminskih preparata s nadom u bolje zdravlje. U Americi, milioni žena uzimaju sintetičke vitamine s nadom u prevenciju raka dojke, pa ih na kraju veliki postotak i dobije rak dojke.

Bilo kako bilo, čuvajte svoje zdravlje, jedite prirodno sa zemlje, i BACITE VEĆ DANAS SINTETIČKE VITAMINE U SMEĆE (ako već niste)!
 
(exposingtruth.com, sunwarrior.com, globalhealingcenter.com/ preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković / nsp)

Telomeri (sitni komadići DNK koji utječu na dugovječnost i zdravlje) su uzrok koj je proizveo dosta buke među istraživačima u posljednje vrijeme – i to s dobrim razlogom.

Duljina tih zaštitnih kapa na kraju kromosoma određuje koliko će se brzo stanice ostariti, te koliko smo skloni moždanom udaru ili razvoju raka, kardiovaskularnih bolesti, pretilosti, vaskularne demencije, dijabetesa i osteoporoze.

U osnovi, što su kraći vaši telomeri, kraći je životni vijek. Pa ipak, mi ne moramo biti na milost i nemilost naše genetike. Pogledajte sljedeće savjete koji pomažu poticati jake telomere – kao i otpornost na bolesti i starenja.

Želite li povećati duljinu telomera? Usvojite ove tri navike

Dijeta (Prehrana) – pilot studija na Sveučilištu California u San Franciscu otkrila je da prehrana bogata biljnim bjelančevinama, voćem i povrćem, te sa što manje rafiniranih ugljikohidrata i masti (10% posto od ukupnog unosa kalorija), je najbolji model za produljenje telomera i sprječavanje bolesti.

Iako Lawrence Wilson MD, čvrsto vjeruje da sve što pojačava glutation u tijelu je od velike pomoći – kao što su meso, jaja, kuhano zeleno povrće i ostala hrana koja sadržava sumpor i aminokiseline. Kada je prisutan glutation, oksidacija je minimizirana. To pak smanjuje štetu na telomerima, a time čuva i možda potiče telemore na produženje.

Daljnje prehrambeno razmatranje uključuje upravljanje upalama i naknadne slobodnih radikala povezanih s bolešću. Poanta je da kada slobodni radikali nastaju tijekom upalnog odgovora od traumatskih ozljeda (bilo fizičkog ili emocionalnog), telomeri su ugroženi. Prehrana bogata DHA i EPA, zajedno s kurkumom, đumbirom, zelenim čajem, resveratrolom (resveratrol pripada velikoj skupini polifenolnih spojeva polifenola, a neke ga vrste biljaka proizvode kao odgovor na ozljedu, infekciju gljivicama, ultraljubičasto zračenje ili drugu vrstu stresa), cinkom, magnezijem i folnom kiselinom, vitaminima B12, C i D, može puno pomoći u sprječavanju oštećenja telomera kroz antioksidativne i anti-upalne aktivnosti.

Vitamin D je posebno važan, prema istraživanjima koje uključuje 2.100 blizanki u dobi između 19-79 godina starosti. Otkriveno je da su one s najvišim razinama vitamina D također imao najduže telomere, a najniže razine vitamina su povezane s najkraćim telomerima.

Smanjenje stresa – Druga ključna životna “lifestyle” navika koja drži telomere podalje od smanjenja je upravljanje stresom.

“Pionirsko istraživanje objavljeno u 2004. utvrdilo je da telomeri žena pod najvećim stresom (koji su također prisutni kod kronično bolesne djece) su kraća u protuvrijednost 10 godina starosti, u usporedbi s onim ženama sa niskim razinama stresa. Novija studija je pokazala da se telomeri progresivno skraćuju uz veći stres na poslu i kroz sve veću razinu “izgaranja” kroz stres.

No, čini se da se telomeri mogu oporaviti od kroničnog stresa, kada se provode tehnike opuštanja. Jedno nedavno istraživanje je pokazalo da su oni koji su imali vrlo naglašenu brigu za člana obitelji s demencijom mogu potaknuti aktivnost telomeraze za 43% posto kada usvoje svakodnevni 60-minutni tretman joge i meditacije.

Vježbanje i sport – Fizička aktivnost također pomaže da se produlje telomeri koji su se suzbili od stresa. Naime, istraživanje je pokazalo da žene u postmenopauzi koje su doživjele znatan zamah u stresu imaju 15X puta veću vjerojatnost da imaju kratke telomere – osim te žene nisu redovito vježbale, i u tom slučaju rizik je nestao. Prednosti vježbanja u održavanju zdravih telomera je samo onda kada sudionici ostvaruju energično vježbanje najmanje 14 minuta dnevno, tri dana u tjednu.

Sve u svemu, potrebno je daljnje istraživanje prije nego što istraživači u potpunosti shvate kakvu ulogu telomeri igraju u dugovječnosti i prevenciju bolesti. U međuvremenu, koristiti ćemo navedene 3 životne navike kako bi se telomeri održali zdravima i jakima, jer je to pametan potez za održavanje robusnog i snažnog zdravlja.
 
NoviSvjetskiPoredak.com