Kako napetosti eskaliraju u Španjolskoj, katalonski separatisti su pozvali građane Katalonije da povuku sav svoj novac iz banaka u potezu koji će vjerojatno izazvati masovno povlačenje depozita iz banaka u regiji

U tweetu “Katalonskih vijesti” koje imaju 270.000 sljedbenika, “Assemblea Nacional” je dao instrukcije svojim pristašama da povuku svoje depozite i sav novac iz banaka CaixaBank i Banco Sabadell u razdoblju od 8 do 9 sati u petak, u znak protesta na odluke vlade u Madridu.

Na početku videa navodi se…

„Odite u 1 od 5 glavnih banaka i podignite što više novca koliko možete. Ne zaboravite, to je vaš novac”.

Catalan News dodaje:

Organizacije civilnog društva u Kataloniji pozvala je na masovno povlačenje novca iz banaka i sa bankomata u petak u 8 sati ujutro kako bi se izvršio pritisak na španjolsu vladu. Organizatori nisu specificirali koliko novca treba podići.
 

Demà, prioritàriament de 8 a 9 h, ves a un dels 5 principals bancs i retira la quantitat que vulguis en efectiu. Són els teus diners! pic.twitter.com/TqQUESFOZJ

— Assemblea Nacional (@assemblea) 19. listopada 2017.

 
Akciju je usmjerena na pet glavnih banaka u Kataloniji: Caixa Bank, Sabadell, Bankia, BBVA i Santander. Organizatori su pozvali klijente banaka Caixa Bank i Sabadell da pokažu svoje neslaganje s nedavnom odlukom banaka da presele svoje sjedište iz Katalonije zbog eskalacije političke krize između vlada u Barceloni i Madridu.

Ovo je prva „izravna i mirna” akcija u organizaciji pokreta Crida po la Democràcia (Call for Democracy).

To je krovna organizacija koja uključuje između ostalih dvije glavne pronezavisne organizacije u Kataloniji: Catalan National Assembly (ANC) i Omnium Cultural.

Masovno povlačenje novaca je također usmjereno protiv zatvaranja predsjednika ANC-a i Omnium-a, Jordi Sáncheza i Jordi Cuixarta, koji se drže u pritvoru od ponedjeljka.

Kao podsjetnik, banke Banco Sabadell i Caixabank – dvije najveće banke u katalonskoj regiji – su preselile svoja korporativna sjedišta izvan Katalonije (uz pomoć španjolske vlade) ubrzo nakon referenduma.

Vrijeme je da saznamo koliko je uistinu solventan (i likvidan) španjolski bankarski sustav.
 

#BREAKING Civil society groups in Catalonia call for mass withdrawal of money from ATMs tomorrow at 8am to pressure Spanish government

— Catalan News (@catalannews) 19. listopada 2017.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Visoka koncentracija štednje unutar malog broja štediša! 20% najbogatijih štediša drži čak 94% štednje u bankama

Hrvatska ima 150 tisuća građana koji su potpuno neokrznuti krizom i čije se bogatstvo stalno povećava. U ožujku 2014. svaki od njih u prosjeku je imao u banci otprilike milijun kuna ušteđevine, a kasniji podaci pokazuju da se ta štednja samo povećavala!

S druge strane spektra nalazi se 320 tisuća blokiranih građana, od čega je 140.000 blokirano jer nema 2-10 tisuća kuna da bi platili dugove.

Visoka koncentracija štednje unutar malog broja štediša pokazuje da su nejednakosti u zemlji puno veće nego što su pokazivale dosadašnje analize koje su mjerile nejednakosti na osnovi redovnih primanja građana.

Za milijun kn 13 godina rada

U najnovijoj analizi Financijske stabilnosti kojom se, inače, proučava utjecaj različitih zbivanja na stabilnost banaka, HNB je prvi put pokušao izračunati utjecaj koncentracije štednje na bankarske rizike, koristeći podatke s kraja prvog tromjesečja 2014. godine.

HNB nam tako otkriva da 20% najbogatijih štediša drži čak 94% štednje u bankama. Inače, oročenu štednju u bankama imalo je tada 742.000 građana, no analiza je pokazala da je čak 130 milijardi kuna depozita, od 138 milijardi kuna koliko je tada bilo oročeno, glasilo na 150 tisuća najbogatijih.

Nakon što su izdvojili za naše prilike ekstremne vrijednosti štednje, analitičari središnje banke došli su do zaključka da prosječna oročena štednja nešto više od pola milijuna građana iznosi 56 tisuća kuna. Njihova ušteđevina odgovara protuvrijednosti deset prosječnih mjesečnih plaća, dok za milijun kuna štednje treba raditi 13 godina.

Zanimljivo je da je uz 138 milijardi kuna oročene štednje, u to vrijeme na računima građana bilo i 17 milijardi neoročene štednje te 18 milijardi kuna transakcijskog novca, kojim se pokrivaju redovni troškovi. Od 3 milijuna vlasnika računa u bankama, 2,2 milijuna su “transakcijski” na koje sjedaju plaće i mirovine, a oročenu štednju ima točno 742.728 hrvatskih građana.

Hrvatska narodna banka zaključila je da analizirani podaci ukazuju na visoku koncentraciju sustava jer se Ginijev koeficijent kreće u rasponu od 0,73 do 0,89. Što je Ginijev koeficijent bliži brojci jedan, to pokazuje veću nejednakost unutar promatrane skupine, u ovom slučaju veću koncentraciju štednje u manjoj grupi ljudi. Ima banaka kod kojih je koeficijent 1, što znači da ovise o sudbini i ponašanju malog broja štediša. Najnovije europske direktive nalažu da se rizik banaka procjenjuje i po riziku koncentracije depozita.

U Hrvatskoj se dosad Ginijev koeficijent koristio za praćenje dohodovne nejednakosti i on kod nas iznosi 30 posto. Kad bi postojala savršena jednakost, odnosno kad bi svaka osoba primala jednaki dohodak, tad bi Ginijev koeficijent iznosio 0%. Što je vrijednost bliža 100%, to je dohodovna nejednakost veća.

Dobiveni rezultat od 30 posto smješta nas u skupinu zemalja kod kojih nejednakosti u dohocima nisu jako izražene, odmah ispod skladnih država kao što su Slovačka, Češka i Slovenija. No, koeficijent financijske nejednakosti od 89 posto otkriva da su legalne zarade i dohoci jedno, a financijsko i svako drugo bogatstvo u Hrvatskoj nešto sasvim drugo.

Porez na kamate

Dr. Zdenko Babić sa Studija za socijalni rad Pravnog fakulteta ističe da zemlje s visokim Ginijevim koeficijentom financijske nejednakosti krasi visok udio sive ekonomije i slabe institucije socijalne države.

Štednja građana trebala bi biti zbroj njihovih dohodaka kroz godine rada umanjena za troškove života. Ako je financijska imovina znatno iznad toga, ta činjenica ukazuje na visok udio sive ekonomije – ističe Babić koji smatra da je jačanje mehanizama socijalne države jedini instrument kojim se vlade mogu koristiti u smanjenju nejednakosti. Hrvatska je lani počela naplaćivati 12% poreza na kamate na štednju, što su mnogi primili s negodovanjem. Štednja je i 2015. nastavila rasti te je potkraj studenoga iznosila 168 milijardi kuna.
 

 
(vecernji.hr/uredio:NSP)

LENJIN JE ZA CIJELO STOLJEĆE UORANIO SA IZRICANJEM SMRTNE PRESUDE KAPITALIZMU, ALI …

Puno puta sam pisao da je svjetski kapitalizam ušao u novu i posljednju fazu svog razvoja.

Prije skoro 100 godina (1916. godine), Vladimir Lenjin (Uljanov) je napisao knjigu “Imperijalizam, kao najviši stadij kapitalizma”. U njoj je konstatirao da je krajem 19. – početkom 20. stoljeća kapitalizam postao monopolistički i da je takav kapitalizam posljednji stadij u razvoju ove društveno-ekonomske formacije.

Klasik je malo požurio s izricanjem smrtne presude kapitalizmu.

Čovječanstvo je moralo pričekati cijelo stoljeće dok, konačno, nismo postali svjedoci smrtnih konvulzija kapitalizma.

Izvana gledano, sve izgleda prozaično. Svijet kapitala je ušao u fazu nultih i negativnih kamatnih stopa. I to nisu neke “privremene teškoće”, već nova održiva karakteristika ekonomije.

Kapitalizam je model, u kojem je najviši, krajnji cilj ekonomskih aktera – profit. U vidu industrijskog ili trgovačkog prihoda, kreditnog postotka. Profit osigurava povećanje kapitala, on postaje, po riječima klasika marksizma, “samopovratna vrijednost”.

Dakle, s takvom “samopovratnošću” kapitala je završeno. Počelo je njegovo “propadanje”.

Jezgra kapitalističkog modela su banke s njihovim kreditnim stopama. U bankarskom sektoru se može pratiti jedinstvena metamorfoza kamatnih stopa.

Moderna banka je depozitno-kreditna organizacija. Ona privlači novčana sredstava na depozit po određenoj kamati i izdaje kredite opet s određenom kamatom. Nakon financijske krize 2007-2009. godine svijet je bio svjedok masovne pojave smanjivanja depozitnih kamata. Trend je otišao toliko daleko da su u nekim zemljama i u nekim bankama depozitne kamate (ne samo realne, već i nominalne) prešle u negativnu zonu.

Prije svega, negativne kamatne stope na depozite počele su uspostavljaju središnje banke.

Prva je ovo uradila Centralna banka Švedske. Nju je pratilo nekoliko europskih središnjih banaka. U lipnju prošle godine Europska središnja banka (ECB) je snizila depozitnu stopu sa 0 do minus 0,10. Ovakve akcije središnjih banaka objašnjene su time da su monetarne vlasti nastojale prevazići ekonomsku stagnaciju, da natjeraju komercijalne banke da kreditiraju gospodarstvo, a ne da se učaure u “mirnoj depozitnoj luci”,

Nakon nekog vremena, epidemija negativnih kamatnih stopa na depozite počela se širiti i na privatne komercijalne banke.

Prve su s tom praksom počele švicarske banke. Doduše, treba priznati da su i u prošlosti neke od njih naplaćivale klijentima za stavljanje novca na depozit. To je bila naknada za “usluge” čuvanja povjerljivosti. To je bila vrlo tražena “usluga”, s obzirom da je u Švicarsku stizao novac vrlo sumnjivog porijekla. Danas je bankarska tajnost u Švicarskoj skoro potpuno eliminirana. Dakle, negativne kamatne stope na depozite danas ne predstavljaju naknadu za delikatnu bankarsku “uslugu” kupcu. Već su one diktirane ekonomskim uvjetima bankarskog poslovanja.

Treba naglasiti da monetarne vlasti u Švicarskoj potiču ovakvu kamatnu politiku svojih banaka, jer ona odvraća doticanje slobodnog kapitala u ovu zemlju iz cijele Europe.

Novac je postao maltene besplatan

Financijska i ekonomska nestabilnost u Europskoj uniji povećava investicijsku atraktivnost Švicarske (unatoč činjenici da je u njoj eliminirana bankarska tajnost). Međutim, veliki priljev novca u Švicarskoj naglo povećava tečaj švicarskog franka, a to stvara velike probleme gospodarstvu te države. U Švicarskoj je došlo do paradoksalne situacije u kojoj se banke štite od priljeva klijenata uz pomoć negativne kamatne stope na depozite.

Da, to je švicarska specifičnost, rekao bi netko. Ali, evo iu susjednoj Njemačkoj veliki broj banaka je najavio negativne kamatne stope na depozite. Kako se ovo može objasniti?

Negativna kamatna stopa na depozite je – prinudna mjera, jer su bankama naglo “opali” prihodi od realne operacija. Posebno od kredita. Za sada, do negativnih kamatnih stopa na kredite nije još uvijek došlo, ali pozitivne vrijednosti u nekim slučajevima su se smanjile do 2-3%. Novac je postao maltene besplatan. A u nekim zemljama, u kojima postoji i najmanja inflacija, realne kamatne stope (kuponska stopa korigirane za promjene u kupovnoj moći novca) prešle su u negativnu zonu.

U ovako teškoj situaciji, bankama nije isplativo da se bave svojim tradicionalnim depozitno-kreditnim aktivnostima. One prelaze na financijska tržišta, prenoseći težište svojih realne operacija sa kreditranje na investicije. Ali pod “investicijama” se zapravo kriju banalne spekulacije sa svim vrstama financijskih instrumenata. Međutim, i na financijskim tržištima za špekulante dolaze teška vremena.

U Europi su se tijekom posljednje dvije-tri godine, pojavile velike količine državnih dužničkih vrijednosnih papira s negativnim postotkom. Špekulanti, naravno, pokušavaju igrati i sa takvim “kartama”, ali ova igra je krajnje neobična i ne donosi basnoslovne profite. A gubici se, s druge strane, dešavaju sve češće.

Međutim, fenomen nultih i negativnih kamatnih stopa uglavnom je primjetan u zemljama “zlatne milijarde”. Tamo smanjenju kamatnih stopa na depozite, kredite i financijske instrumente veoma doprinose monetarne vlasti, koje provode politiku “kvantitativnih olakšica”. Jednostavno govoreći, središnje banke su pokrenule “tiskarski stroj”, kontinuirano upumpavajući u gospodarstvo ogromne količine novca. Došlo je do “hiperprodukcije” novca. A pri “hiperprodukciji” bilo kakve robe njena cijena pada. Novac u tom smislu, nije iznimka.

Međutim, na periferiji svjetskog kapitalizma središnjim bankama je najstrože zabranjeno da se bave “kvantitativnim olakšicama”. Njima je naređeno baš suprotno – da se bave “kvantitativnim zatezanjem”. Prostije rečeno, smanjenjem novčane mase.

Zato na periferiji svjetskog kapitalizma, kamatne stope ostaju (još uvijek) na visokoj razini.

Za svjetske zelenaše s Wall Streeta, londonskog Cityja i iz drugih bankarskih centara, zemlje periferije svjetskog kapitalizma su “žila kucavica”. Tu se oni i dalje osjećaju kao klasični novčani kapitalisti. Međutim, prije ili kasnije epidemija negativnih kamatnih stopa doprijet će i do periferije svjetskog kapitalizma.

Postoje naznake, da je već i doprla.

Tijekom ove godine, kapital je počeo prelaziti sa periferije svjetskog kapitalizma u zemlje “zlatne milijarde”. Prvenstveno, u SAD.

Prema podacima Instituta međunarodnih financija u III kvartalu 2015. godine, investitori su prodali imovinu u zemljama u razvoju u iznosu od 40 milijardi dolara i uveli te milijarde u zonu “zlatne milijarde”. Ovo je najgori kvartalni pokazatelj odljeva kapitala od 2008. godine.

Ajkule kapitalističkog biznisa su oglodali zemlje “trećeg svijeta” i vraćaju se u svoje jazbine

Najnovije ankete tvrtka sa periferije svjetskog kapitalizma, kako navodi najnoviji broju The Economist, pokazuju da u više od 20% tvrtki kamatne isplate prvazilaze njihov prihod prije oporezivanja.

Prema drugim izvorima, u mnogim zemljama “trećeg svijeta” neto profit (tj. Profit nakon oporezivanja) korporativnog sektora je jednak troškovima servisiranja vanjskih dugova. Korporativni dug u zemljama u razvoju je peterostruko povećan tijekom proteklog desetljeća i sada iznosi 18 bilijuna dolara, ili više od 70% BDP-a, primjećuje britanski časopis The Economist.

Kako objasniti ovaj fenomen odljeva kapitala s periferije svjetskog kapitalizma?

Po svemu sudeći, baza u vidu korporativnog profita za održavanje visokih kamatnih stopa u ovim zonama se ubrzano smanjuje.

Fenomen kretanja kapitala u zonu “zlatne milijarde”, u mirne luke s nultim ili čak negativnim kamatnim stopama se djelomično može objasniti činjenicom da je vrijeme takozvanih “pasioniranih” kapitalista odavno prošlo.

Sada se susrećemo s vrlo čudnim kapitalistima koji biraju sigurnost i žrtvuju profit.

Svojevremeno je klasik marksizma pisao:

“Osigurajte 10 posto profita, i kapital će pristati na svaku primjenu, za 20 posto, on oživljava, za 50 posto spreman je sam sebi slomiti vrat, za 100 posto, on gazi po svim ljudskim zakonima, za 300 posto nema tog kriminala na koji on ne bi riskirao, pa makar i uz prijetnju vješalima”.

Ove riječi ne pripadaju Marksu, već Thomas Joseph Daninu, klasik je njega samo citirao. Ali u svakom slučaju, ove riječi precizno opisuju duh kapitalizma.

Današnji kapitalizam je, međutim, drugačiji.

Početkom ove godine Jacob Rothschild, predsjednik i glavni dioničar investicijskog fonda RIT Capital Partners, objavio je godišnji izvještaj o rezultatima fonda u 2014. godini. U njemu je priznao da će u narednim godinama glavni cilj biznisa biti ne povećanje kapitala, već njegovo očuvanje. Smisao njegovih riječi je: moraju se preživjeti teška vremena, a onda se ponovno vratiti uobičajenoj i omiljenoj aktivosti (povećanju kapitala).

Bojim se da ću razočarati Rothschilda: povratka u prošlost neće biti. I preporučujem mu da pročita “Kapital”, u kojem klasik formulira zakon – tendenciju profitne stope ka snižavanju.

Cijelih pola stoljeća kamatna stopa se smanjivala, danas je ona već na razini “patosa”. Ukupni kapital se neće povećavati, jer je realni rast BDP-a završen. Počinje teško vrijeme “preraspodjele” ostataka kapitala. Većina kapitalista, lišenih svake “pasioniranost”, će tražiti utočište negdje drugdje. Čak i u financijskim instrumentima s negativnom kamatnom stopom.

Sredinom rujna najavljen je sastanak upravnog odbora Federalnih rezervi SAD. Svi su s nestrpljenjem čekali to zasjedanje, jer je na njemu trebalo biti riješeno sudbonosno pitanje: podići ili ne podići diskontnu stopu FED-a? Drugim riječima, vratiti se u dane klasičnog kapitalizma s kamatnom stopom ili produžiti “kamatni raspust”?

Federalne rezerve su odlučile: produžiti “kamatni raspust”

Činovnici FED-a morali su birati između “lošeg” i “vrlo lošeg”. Sudeći po donesenoj odluci, “lošim” su smatrali zadržavanje kamatne stope blizu nule. A “vrlo lošim” – njezino povećanje. Jer novac više neće biti besplatan, a to može dovesti američku ekonomiju u “spiralu” sa nepredvidivim ekonomskim, socijalnim i političkim posljedicama.

Zemlje periferiji svjetskog kapitalizma su također odahnule. Jer čak i povećanje diskontne stope FED-a na razinu od 1-2% bi za njih bilo katastrofa: počeo bi masovan egzodus kapitala “u obećanu zemlju” to jest u financijsko-bankarski sustav Sjedinjenih Američkih Država.

Znamo izreku: “Ne postoji ništa trajnije od onog što je privremeno”. Programi “kvantitativnog popuštanja” u SAD (a kasnije i u ostalim zapadnim zemljama) bili su objavljeni kao “privremeni”. Međutim, Zapad nije u stanju od njih odustati.

Nedavno je Ministarstvo financija SAD najavilo da će kamatna stopa na američke državne obveznice biti ustanovljena “na nulu”. Ovo je važan događaj koji ukazuje na to da neće biti povratka na stari kapitalizam.

Klasici marksizma-lenjinizma su govorili da će se u procesu kapitalističke akumulacije profitna stopa (kamatna stopa, kao glavni oblik prihoda) neumoljivo smanjivati. I to će neminovno dovesti do “smrti” kapitalizma. S ovim se možemo složiti. Istina, moramo dodati da klasici nisu ni sanjali da se kamatna stopa može spustiti ispod nule. Negativne kamatne stope nam sugeriraju da se kapitalizam pretvorio u leš. Ali, istovremeno, iz nekog razloga, nitko nema hrabrosti da proglasi njegovu smrt.

Govoreći o antagonističkim kontradikcijama kapitalizma, klasici su napravili “željezni” zaključak da će socijalizam zamijeniti kapitalizam. Međutim, s ovim se ne mogu u potpunosti složiti.

Nikakvog “željeznog” determinizma u povijesti nema i ne može ga biti. “Gospodari novca” shvaćaju da je, egzistirajući nekoliko stoljeća kapitalistički model ekonomije i društva, zastario. I “planski” pripremaju čovječanstvo za prelazak na drugačiji model, u kojem će oni ostati gospodari, ali ovaj put ne novca, već cijelog svijeta kao skupa prirodnih resursa, materijalnih proizvodnih snaga i svih ljudi na planeti.

Pri čemu, moć nad ljudima treba odnositi na njihove umove.

Bez razumijevanja ovih tektonskih procesa u globalnom kapitalizmu teško je razumjeti mnoga sadašnja dešavanja u svijetu: pojavu Islamske države, rat na Bliskom i Srednjem Istoku, “seobu naroda” u Europu, “demokratsku revoluciju” u Ukrajini itd. Sve su ovo elementi divovskog projekta za transformaciju propalog kapitalizma u drugu društveno-ekonomsku formaciju, koju možemo nazvati “novi robovlasnički sustav”.

Suprotstaviti se novom ropstvu je moguće samo u slučaju, ako se shvati kakvi su planovi sadašnjih “gospodara novca”.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Ekonomija je evoluirala u korumpirano, mutno, beskorisno i štetno područje istraživanja pod kontrolom šačice ljudi koji upravljaju globalnim financijskim kretanjima, bankarstvom i centralnim bankama i koji ne dopuštaju da se bilo koji istinski stručnjak pojavi u velikim medijima i razotkrije njihovu, profitom i osobnom korišću, vođenu manipulativnu igru

Unatoč tome što su promotori i kreatori ideja, koje moćnici iz financijskog svijeta predstavljaju kao dogmu da je ekonomija znanost, istina je da ona nikada nije bila i nikada neće biti ništa više od – pseudoznanosti. Vremenom je ta nepredvidiva i neuhvatljiva disciplina dokazala da njezine brojne teorije nisu ništa više od toga, posebice kada ih se iskuša u praksi.

Gotovo u pravilu, ti praktični kolegiji na razini država iz neke od brojnih ekonomskih teorija proizvedu neočekivane, ponekad razorne i često suprotne učinke onima koje su njihovi promotori pokušali predstaviti kao neminovnu posljedicu predloženih mjera.

Ekonomija je danas evoluirala u korumpirano, mutno, beskorisno i štetno područje istraživanja pod kontrolom šačice ljudi koji upravljaju globalnim financijskim kretanjima, bankarstvom i posebice centralnim bankama i koji ne dopuštaju da se bilo koji istinski stručnjak pojavi u velikim medijima i razotkrije njihovu, profitom i osobnom korišću, vođenu manipulativnu igru.

To je vrlo štetan način djelovanja, jer umjesto da objasne što se i zašto događa, promotori propalih ekonomskih eksperimenata filozofiraju, dok traže opravdanje za nastali kaos, perući ruke izjavama da se tako nešto nije moglo predvidjeti zbog brojnih faktora koji utječu na ekonomiju.

Ako se ne može predvidjeti rezultat neke ekonomske jednadžbe, i to svaki put s jednakim ishodom kada imamo poznate ulazne parametre, onda ekonomija i nije znanost, jer ne može dokazati da je moguće izračunati rezultat u jednadžbi koja može imati čak i tisuću poznatih faktora. U matematici je uvijek moguće izračunati rezultat, koliko god ima poznatih faktora. Jer, 2+2 uvijek je 4 u matematici, i zato ona jest – znanost.

Dominacija financijskog kapitala

Jedna od mnogih mana današnje mainstream ekonomske doktrine, njezin je statični karakter koji je posljedica zanemarivanja povijesne perspektive. Unatoč značajnim promjenama strukture lokalnih i globalnih tržišta kroz vrijeme, ekonomija se i dalje čvrsto drži apstraktnog, idealiziranog modela kompetitivnog industrijskog kapitalizma stvorenog davnih dana.

Stoga ne iznenađuje, da moderne ekonomske publikacije i većina ekonomskih ‘eksperata’, još uvijek pokušavaju objasniti nedavne cikluse pojava i prsnuća financijskih balona, tradicionalnim teorijama o ekonomsko/poslovnim ciklusima, gdje ekonomsku ekspanziju slijedi kriza, i tako u krug.

Sukladno tome, kreatori fiskalne i monetarne politike propisuju monetarne recepte koji, umjesto da ublaže, smanje ili čak eliminiraju tu frekvenciju kriznih ciklusa koji se redovito pojavljuju u ekonomiji, vuku poteze koji imaju upravo suprotan učinak, pa te krize postaju sve češće i žešće, vrteći se u spirali kojoj se ne nazire kraj.

Ključno je uočiti nužnost ispunjavanja praznine koju većina mainstream ekonomista uopće ne vidi, a to je da dinamička, dugoročna povijesna perspektiva može pojasniti iz kojeg razloga financijska kriza 2008., koja je započela prsnućem nekretninskog balona u SAD-u, da bi se zatim poput požara proširila svijetom i prerasla u globalnu financijsku krizu, iz koje smo ušli u dugotrajnu recesiju ili, u najboljem slučaju, stagnaciju, nije samo jedan od uobičajenih ciklusa recesije iza koje slijedi ekonomski oporavak na koje su navikli.

Ona je znak da se događa nešto mnogo značajnije: temeljita strukturalna promjena, nova faza u razvoju kapitalizma koja stremi postati novi globalni ekonomski poredak, u kojem je dominantan financijski kapital.

Mnoge značajne pojave jasno ukazuju kako današnji financijski kapital nije ono što je bio u prethodnim etapama kapitalizma. Pritom posebnu pažnju treba obratiti na etapu u kojoj je financijski kapital rastao i cirkulirao ekonomijom ruku pod ruku s industrijskim kapitalom.

Jedna od očitih razlika nove epohe financijskog kapitala je ona u kojoj ovaj, oslobođen regulatornih mehanizama, raste i razvija se neovisno od industrijskog (proizvodnog) kapitala. Prije pojave i uspona golemih financijskih institucija i uklanjanja ograničenja financijskom sektoru, uloga financijskog kapitala bila je tek da ‘podmazuje kotače ekonomije’.

Komercijalne banke objedinjavale su novac štediša kao bankovne depozite i usmjeravale ga u obliku kredita tvrtkama u proizvodnom i uslužnom sektoru. U takvim okolnostima, gdje su regulatorni standardi i ograničenja određivali vrstu i vrijednost investicija koje su komercijalne banke i institucije mogle i smjele podržavati, financijski kapital je u velikoj mjeri u stopu pratio industrijski kapital – oba su rasla i širila se gotovo sinkronizirano.

To više nije slučaj u eri dereguliranog financijskog kapitala u kojem se prodaju i kupuju prava vlasništva nad bezbrojnim komadima papira, umjesto da potiču stvaranje prave, nove vrijednosti u obliku opipljivog novog proizvoda ili usluge. Trgovina papirima postala je primarna djelatnost financijskog kapitala i glavna meta za investiranje u kojem napuhavanje cijena ama baš svega čime se trguje, čini glavni izvor profita, usput podržavajući parazitsku ekspanziju financijskog sektora nauštrb realne ekonomije.

Nova doktrina nije samo uporila tradicionalan protok novca iz financijskog sektora prema produktivnim investicijama u realnom sektoru ekonomije, već ga je hakirala – tako da danas kapital teče iz realne ekonomije prema financijskom sektoru, – što vidimo i iz činjenice da banke postaju vlasnici nekadašnjih industrijskih giganata. Kada financijski sektor ispravno funkcionira, on prvenstveno reciklira ‘besposlen’ novac, pretvarajući ga u kapital za investiranje.

30-ak godina deregulacije financijskog tržišta potaknulo je stvaranje novih financijskih instrumenata koji su se uvelike temeljili na prijevarnim Ponzi shemama za stjecanje profita, kojima je isisavan profit iz proizvodnog sektora kako bi financijski sektor, poput parazita, rastao na njihovim plećima. Ono što je nekada bio simbiotski odnos između financijskog i proizvodnog sektora pretvorio se u agresivni parazitizam, gdje je parazit postao veći i snažniji od svog domaćina.

Prijetnja globalnom katastrofom

Jasan indikator ovog zloslutnog trenda isisavanja kapitala iz realnog prema financijskom sektoru je matematika – prava znanost. Ona nam kaže kako je prije 1980. godine i prvih deregulacija financijskog sektora, korporativni profit imao oko 9 posto udjela u BDP-u, a jednako toliko su iznosile i investicije financijskog sektora u realnu ekonomiju.

Do danas, iako je korporativni profit porastao na otprilike 12 posto BDP-a, investicije u realnu ekonomiju smanjile su se na svega 4 posto BDP-a. To, bez ikakve sumnje, znači da sve veći i veći dijelovi korporativnog profita bivaju preusmjereni iz realnog sektora ekonomije u financijski sektor, uglavnom kroz otkup vlastitih dionica, sumnjiva spajanja kompanija u mega-kompanije i naravno, neprijateljska preuzimanja. To je bez ikakve sumnje razlog što investicije u realan sektor postupno nestaju.

S novim načinom djelovanja financijskog kapitala usko su povezani i mehanizmi koji služe za izmještanje kapitala iz realnog u financijski sektor, koje su omogućili centralni bankari uz pomoć političara. I jedni i drugi nisu ništa više od pijuna financijskih aristokrata koji globalnim financijskim sustavom vladaju i upravljaju preko svojih vjernih, bogato plaćenih slugu na pozicijama moći.

Svaka nevolja na tržištu kapitala spremno je pometena pod tepih izdašnim injekcijama jeftinog novca koji se iz centralnih banaka slijeva u komercijalne banke i financijske institucije, navodno da bi se potaknula proizvodnja i otvaranje novih radnih mjesta jeftinim kreditima.

U stvarnosti, taj jeftin novac s nikakvom ili gotovo nikakvom kamatom rijetko završava u realnoj ekonomiji. Opet se ubacuje u financijski sektor kako bi se još više napuhale cijene njihovih papira, ili da se stvore novi tržišni boomovi koje slijede lomove, gdje se svaki lom opet refinancira novim, još većim dozama novca poreznih obveznika, čime njihovi ostali, već prenapuhani baloni postaju još napetiji, s neminovnom sudbinom da prsnu prije ili kasnije.

A kada prsnu, sa sobom donose i novu, višu cijenu koju će porezni obveznici morati platiti za novi bail-out. Jer, oni su too-big-to-fail, pa nema drugog rješenja, kažu, nego da ih se opet izvuče tuđim novcem, inače će nastupiti globalna katastrofa i Mad Max scenarij na ulicama.

Dokle tako misle raditi? Nemoguće je ne primijetiti katastrofu koju takva politika dovlači pred svačija vrata.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

“Postat će legalno za odabranih 30 velikih banaka da prisvoje novac kad postanu nesolventne. Suviše su velike da bi propale. One neće  propasti, samo će uzeti naš novac”

G-20 se nedavno sastao u Australiji kako bi sastavio nova pravila bankarstva u slučaju sljedeće financijske nesreće.

Borac za financijske reforme, Ellen Brown, kaže da će ova nova pravila omogućiti bankama da uzmu novac od ulagača i umirovljenika na globalnoj razini.

Braunova objašnjava: “To su pravila za koja smo se složili da ćemo ih uvesti”. Nije bilo nikakvog sporazuma, a Kongres se ne slaže za svim tim.

Oni su praktički rekli da vlast više neće biti odgovorna za spašavanje velikih banaka. U pitanju je oko 30 međunarodnih banaka. Dakle, biti ćete primorani da se spašavate novcem vaših ulagača. Najveću klasu vjerovnika bilo koje banke – predstavljaju ulagači”.

Biti će još gore, kaže Ellen Braun: “Teoretski, mi smo zaštićeni osiguranjem depozita do 250.000 dolara u SAD i 100.000 eura u Europi.

Posljednji put kad sam provjeravala, fond FDIC (Federalna korporacija za osiguranje depozita) je posjedovao 46 milijardi dolara koje su pokrivale 4,5 trilijuna dolara depozita. Također postoji 280 trilijuna dolara u derivativnim financijama kojima su najveće banke SAD izložene, a prema aktu o bankrotu iz 2005., derivativne financije imaju prednost.

One su, dakle, izuzete iz novih pravila i jednostavno uzimaju zalog. Ako vam se desio veći krah derivativnih financija koji je oborio JP Morgan ili Bank of America, nema šanse da ostane zalog za FDIC ili osigurane ulagače.

To uključuje i državne i lokalne vlasti. Svi stavljaju novac u ove velike banke. Dakle, iako smo zaštićeni od FDIC, FDIC neće imati novca …

“Zbog toga će postati legalno za ovih 30 velikih banaka da uzimaju novac kad postanu nesolventne. Suviše su velike da bi propale. One neće propasti, samo će uzeti naš novac”.

Dio nadolazeće financijske nesreće uključivati će na stotine trilijuna dolara u nepodržanim derivativni financijama.

Braun tvrdi: “Ako mjehur derivativnih financija pukne, nitko ne zna što će se dogoditi, a očito je da mora puknuti. Može samo rasti. Razni ljudi spominju razne znamenke. U pitanju je virtualan novac, a to se ne može tako nastaviti”.

Kada dođe do financijskog kraha, možete zaboraviti na trenutni pristup svom novcu. Braunova kaže:

“Banke će reći da ga nemaju. Sav novac ide na jedno mjesto. Dozvoljeno im je da se s tim novcem kockaju, a to će i uraditi.”

Mislim da je Bank of America najranjivija zbog Merrill Lynch. Svi su zabrinuti i sklapaju vrlo riskantne dogovore. Mislim da posjeduju preko 50 trilijuna dolara u derivativni financijama i preko trilijun dolara u depozitima …

Prem Dodd-Frank aktu, narod više neće biti odgovoran za kolaps velikih banaka. Nije jasno ni hoće li FDIC moći posuditi novac iz Riznice, ali i ako bi mogli, tko će vratiti posuđeni novac?

Sve manje banke koje bi doprinijele toj zakupnini bi bankrotirale. Male banke će propasti, dok će velike banke preživjeti … Na kraju će ostati oko pet velikih banaka, a sve ostale će bankrotirati”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

J.Will izvještava o pravoj priči i dokumentiranim činjenicama o ekonomskom kolapsu. Njegova priča je posvećena svima onima koji tragaju za istinom i koje zanimaju trenutni događaji u svijetu

On je na svom YouTube kanalu X22 Report predstavio dokaze o tome da se rat bliži i da središnji bankari prave planove za uklanjanje Asada.

On napominje sljedeće: “MMF tvrdi da je rast eurozone gori nego što su očekivali. Delinkvencija zbog studentskih kredita raste i mnogi studenti vjeruju da će im se oprostiti dug.

Rusija, Kina i druge azijske nacije gledaju da kreiraju vlastiti Sporazum o slobodnoj trgovini.

Depoziti u bankama se smatraju ulaganjem papira, a ne depozita.

Obama želi uvesti porez od 16% na internet.

Penali za Obamacare su se utrostručili.

Obama otpušta agente na granicama, što je olakšavajuća okolnost za ilegalce.

Švicarska je također uvela sankcije Rusiji.

Vojska se kreće kroz Irak. Obamina nova strategija je uklanjanje Asada.

Prioritet bankarima je ukljanjanje Assada jer ne dozvoljava izgradnju plinovoda koji će trajno isključiti Rusiju kao opskrbljivača plinom europskog tržišta.

Teroristička takozvana Islamska država je dodala Jemen, Egipat, Libiju i Alžir na svoju listu država koje planira napasti.

Nema sumnje da je rat blizu. Prema sajtu usdebtclock.org, eksplicitni suvereni dug SAD približava se cifri od 18 trilijuna dolara, čak i nakon rekordnih prihoda od poreza u 2014. godini.

Ova ogromna Ponzi shema će se srušiti, te iz tog razloga moraju natjerati Rusiju ili Kinu na rat.

Ipak, rat će ovaj put biti drugačiji s obzirom da čovječanstvo danas posjeduje nove tehnologije zasnovane na tajnom znanju.

Treći svjetski rat koji je na pomolu jer samo u njemu svjetska oligarhija vidi spas za svoj opljačkani novac, neće se voditi konvencionalnim sredstvima već nečim mnogo naprednijim.

Rusija, SAD i Kina posjeduju i tajne tehnologije koje čuvaju samo za odlučujući rat.

U tom slučaju pitanje je što će ostati živo na našoj planeti.

Da li nešto treba značiti činjenica da su se stotine vodećih bankara svijeta sklonili na tajna mjesta, prosudite sami.

Logika nalaže da oni koji gospodare svijetom, znaju nešto što mi ne znamo.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(WT,youtube.com/uredio:nsp)

Bankarska industrija je u apsolutnom kaosu otkada je njihov kriminal izložen pogledma čitavog svijeta.

Sada je već poznato da je američki derivatni ​​dug preko 1 bilijardi dolara (tisuću miliona miliona), i neki bi se stvarno morali zapitati što će biti s njihovom ušteđevinom i mirovinama koje drže u bankama, i koje im mogu oduzeti bankari koji  neizbježno ljuljaju valutu kolapsom i na taj način kradu vaš novac.

Vrijeme da uzmete svoj novac iz banke je bio jučer.

Vrlo malo vremena je ostalo prije nego što MMF izradi plan da ukrade 10%, za početak, od svih bankovnih računa u Europi. JP Morgan Chase je zabranio elektronički transfer iz svoje banke prema stranim bankama kako bi spriječio bijeg američki kapitala, koji će sigurno doći kad se Amerika probudi u bezizlaznoj situaciji u kojima će biti banke.

Banke su također zabranile dizanje gotovine preko 50.000 $ na više. Vrlo vjerojatno je da je će uskoro svih 5 megabanaka će donijeti iste mjere politike u bliskoj budućnosti.

Iako većina Amerikanaca može slobodno napustiti zemlju, postaje izuzetno teško za Amerikance da uzmu svoj novac sa sobom. Priprema za iseljenje je težak zadatak, i ne vjerujemo da većina od nas ima vremena ili sposobnosti da prenese svoju imovinu izvan zemlje, kao i da izradi detaljne planove i provede te planove unaprijed za nadolazeće nevolje. Stoga, većina nas će biti prisiljena donijeti “Strategiju adaptacije”.

Uz sve što je dostupno za čitanje o ovoj temi, šokantno je to kako se neki ljudi pripremaju djelovati da bi očuvali onu preostalu imovinu uklanjanjem svojeg novca iz banke.

Budući da kada ste stavili svoj novac u banku, VI više ne posjedujete svoj novac.

Uzimajući ono što je vaš novac iz banke više nije stvar dolaska do vašeg prijateljski nastrojenog bankara na šalteru zajedno sa voljom za isplatu vaše ušteđevine, koju ćete na miran i spokojan način iznijeti iz banke u torbi. U stvari, vaš bankar je treniran da pronalazi bilo kakve pokazatelje kod bilo kojeg većeg podizanja gotovine.

Dok se krećete prema banci da povučete većinu svog novca, tu su i tri savezna bankarska zakona kojih bi trebali biti svjesni: Cash Transaction Report (CTR) ( dosl. Izvještaj Gotovinske Transakcije), Suspicious Activity Report (SAR) ( dosl. Izvještaj Sumnjive Aktivnosti) i Strukturiranje.

CTR  – Izvještaj Gotovinske Transakcije

Federalni zakon zahtijeva da banke predaju izvješće koje se temelji se na povlačenju depozita od $ 10.000 ili više na kraju radnog dana. Zakonom je osmišljen kako bi se stavio prigušivač na pranje novca, sofisticirano krivotvorenje  i druge savezne zločine.

Da bi ostale u skladu s odredbama zakona, financijske institucije moraju dobiti osobne identifikacije, informacije o transakciji i sbroj ocijalne skrbi od osobe koja obavlja transakciju.

Tehnički gledano, ne postoji savezni zakon koji zabranjuje korištenje velike količine novca. Međutim, CTR mora biti podnesen u svim slučajevima gotovinske transakciji bez obzira na razlog koji stoji iza transakcije.

Strukturiranje i SAR  – Izvještaj Sumnjive Aktivnosti

Nesumnjivo će neki genijalci čija će im matematička sposobnost reći da sve što moraju učiniti je povući $ 9.999,99, a banka i njezin zaštitnik, savezna vlada, neće biti mudriji protiv toga. To nije baš tako jednostavno.

Evo nekoliko primjera kršenja Strukturiranja od strane pojedinaca koje svatko treba biti svjestan:

1. Joe je dobio 15.000 dolara u gotovini od prodaje svojeg ​​kamiona. On zna da ako on stavi u banku 15.000 dolara u gotovini, njegova financijska institucija će biti dužna podnijeti CTR izvještaj. Umjesto da položi 7500 $ u gotovini u jutarnjim satima kod jednog zaposlenika financijskih institucija i vrati se u financijskoj instituciji kasnije tijekom dana do drugog zaposlenika da uplati preostalih $ 7500, nadajući se da će izbjeći zahtjev CTR izvještavanja. Joe bi trebao koristiti više računa da izvrši ovu transakciju.

2. Sally treba 16.000 $ u gotovini da plati materijal njezinog obrta. Sally kešira 8000 $ osobno u financijskoj instituciji na ponedjeljak. Uslijedilo je još jedno podizanje novaca preko čeka 8000 $ na sutrašnji dan. Sally je oprezna i unovčila je dva čeka u dva različita dana u pokušaju da izbjegne zahtjev CTR izvješćivanja.

3. Bračni par, John i Jane, prodaje vozilo za 12,000 dolara u gotovini. Da bi izbjegao zahtjev CTR izvješćivanja, John i Jane strukturiraju svoje transakcije koristeći različite račune. John stavlja $ 8,000 tog novca na njihov zajednički račun u jutarnjim satima. Kasnije tog dana, Jane stavlja novi polog od 1500 $ na isti zajednički račun,  i onda stavlja 2500 $ na sestrin račun, koji će kasnije biti prebačen na John i Jane je zajednički račun u istoj banci. Preporuka, John i Jane bi trebali koristiti više banaka.

Ako agregatno ukupno tri transakcije iznose više praga od 10.000 dolara, SAR-u će biti biti podneseno izvješće od strane banke, i vi ćete biti predmet savezne istrage kako tri navedena gornja slučaja jasno krše bankarske zakone vezane uz Strukturiranje.

Savezni zločin je razbiti transakcije na manje količine novaca u svrhu izbjegavanja CTR izvješćivanja. U tim slučajevima, banka je dužna podnijeti SAR izvještaj koji služi da obavijesti saveznu vladu da pojedinac pokušava strukturiratu depozite ili isplatu depozita u svrhu izbjegavanja CTR – Izvještaja Gotovinske Transakcije koji se šalje preko ako je transakcija preko 10.000 $.

Strukturiranje transakcije kako bi se spriječio izvijestaj CTR može dovesti do zatvora više od pet godina i / ili novčane kazne do 250.000 $. Ako strukturiranje uključuje više od 100.000 dolara u dvanaestomjesečnom razdoblju ili se obavlja dok se krši neki drugi zakon savezne vlade, kazna se udvostručuje.

Izvršenje

Slično kao i provođenje poreznih zakona, vlada provodi svoje bankarske zakone koji se odnosi na CTR, SAR i naknadno strukturiranju skoji su sasvim drakonski. Zakoni predmeta o oduzimanju civilne imovine dolaze u igru.

Vlada može oduzeti vaše bankovne račune, a to određuje je li počinjeno kazneno djelo. Vlada se doslovno može dočepati vaše imovine bez naloga suda. Naravno, možete probati i tužiti, ali ćete biti protiv dubokih džepova savezne vlade i slučaj bi mogao potrajati godinama. Do trenutka kada bi se vaš slučaj riješio, financijska bankarska krize, koju tako očajnički pokušavate izbjeći povlačenjem svojeg novca, možda neće ni postojati. Dakle, nastavite s oprezom.

Povlačenje vašeg ​​novca iz banke

Najbolji način da bi se izbjeglo da vaš novac bude uhvaćen u središte bankarskog sustava je da ne dopustite da vaš novac nikada ne prijeđe u banku. Najjednostavniji način za to je da se spriječi svaki oblik depozita ide automatski na vaš račun, koliko god je to moguće.

Drugo, morate početi plaćati gotovinom sve. Recimo da svakih 30 dana, Bob kešira svoj ček u banci s posla vrijednan $ 5000 koliko mu je neto plaća. Bob ostavlja dovoljno u banci kako bi se moglao provoditi normalno bankarsko poslovanje. Bob izlazi iz banke svaki mjesec sa gotovinom koju je dobio unovčivši ček. Bob bi trebao početi plaćati gotovinom što sve može, kao što su jelo, plaćati struju (platiti račun osobno), kupnju namirnica, itd.

Također bi bilo pametno otvoriti više bankovnih računa još jednoj od većih banaka u zemlji. Time bi mogli povući puno manje količine novaca i time je zbroj svojih računa znatno smanjen.

Ne mogu vam obećati da, ako ste postali meta saveznih istražitelja, da se neće pratiti svaki vaš potez od strane državnih institucija, da bi na kraju otkrili vaše zbirne obrasce povlačenja iz banke. Osobe koje smo intervjuirali su nam rekle da oni vjeruju da je Vlada u procesu sinhroniziranja bankovnih računala koji će moći vršiti “razgovor” jedni s drugima na način da bi se otkrilo Strukturiranje, ali da tehnologija još nije online.

Ako ćete ikada postati meta savezne istrage, nemojte ni pod kojim okolnostima dopustiti sebi da budete intervjuirani od strane državnih dužnosnika bez prisutnosti odvjetnika. U mnogim slučajevima, ljudi idu u zatvor i plaćaju ogromne kazne, ne zato što su oni učinili i državni zločin, već zato što ih državni dužnosnici navode da su ih lagali ili ih doveli u zabludu.

A Hrvatska???

Štednja građana u Hrvatskoj sve više raste kako je kriza dublja

Depoziti stanovništva i tijekom ove godine nastavili su se povećavati te su hrvatski građani krajem rujna ove godine u bankama imali ukupno 164,1 milijardu kuna štednih i oročenih depozita, najnoviji su podaci Hrvatske narodne banke (HNB).

Po podacima HNB-a, porast kunskih i deviznih depozita stanovništva, ako se isključi utjecaj tečaja, u prvih devet mjeseci 2013. godine iznosio je 3,5 milijardi kuna, ili 2,2 posto.

Za usporedbu, povećanje u istom razdoblju 2012. iznosilo je 5,7 milijardi kuna, ili 3,7 posto, odnosno 4,3 milijarde kuna, ili 3,0 posto u prvih devet mjeseci u 2011.

Primjetno je dakle, kako je porast depozita stanovništva u 2013. sporiji u odnosu na prethodne dvije godine, a analitičari središnje banke napominju kako o razmjerima usporavanja rasta depozita govore podatci o njihovom povećanju u godinama prije početka gospodarske krize.

Tako je primjerice u prvih devet mjeseci 2005. i 2006. zabilježeni rast štednih i oročenih depozita stanovništva iznosio 8,2 milijardi kuna (10,2 posto) odnosno 9 milijardi kuna (10,2 posto) ako se isključi utjecaj tečaja.

“Sporiji rast depozita u razdoblju nakon početka financijske i gospodarske krize odražava pogoršanje uvjeta u realnom sektoru gospodarstva, smanjenje broja zaposlenih osoba i realnog dohotka stanovništva. Dodatni razlog njihovom sporijem rastu jest i postupno smanjenje pasivnih kamatnih stopa”, ističu analitičari HNB-a.

Istodobno napominju kako je prilagodba sektora stanovništva na nepovoljne gospodarske uvjete bila još snažnija na strani kredita pa se u cijelom razdoblju od početka krize bilježi postupno razduživanje stanovništva prema bankama.

“U takvim uvjetima slabljenja potražnje za kreditima, banke imaju dostatne izvore financiranja i sukladno tome smanjuju kamate na domaće depozite. Razduživanje stanovništva prema bankama te i dalje prisutan rast njihovih depozita znači kako se neto pozicija tog sektora prema bankama u razdoblju nakon početka gospodarske krize postupno poboljšava. Istodobno, slabije kreditiranje stanovništva dodatni je razlog i za slabiji rast njihovih depozita”, objašnjavaju analitičari središnje banke.

U strukturi štednih i oročenih depozita stanovništva u Hrvatskoj tradicionalno dominiraju depoziti u stranoj valuti.

Tako se od ukupnog iznosa štednih i oročenih depozita stanovništva na kraju rujna od 164,1 milijardu kuna, čak 81,7 posto, ili 134 milijarde kuna odnosi na devizne depozite.

“Sklonost stanovništva da štedi u stranoj valuti odražava stupanj valutne supstitucije koji je prisutan u Hrvatskoj i jedan je od važnih pokazatelja u kojoj mjeri je monetarna politika HNB-a, koja se zasniva na održavanju stabilnog tečaja domaće valute, važna za stabilnost bankovnog sustava i gospodarstva u cjelini”, napominju analitičari HNB-a.

Kada je riječ o ročnosti na koju se stanovništvo odlučuje štedjeti, prema zadnjim dostupnim podacima HNB-a, približno jedna polovina depozita oročena je na rok kraći od godinu dana, jedna četvrtina dospijeva u roku između jedne i dvije godine, dok je jedna četvrtina oročena na rok dulji od dvije godine.

Inače, Svjetskim se danom štednje obilježava sjećanje na Prvi međunarodni kongres štedioničara, održan 31. listopada 1924. u Milanu, na kojem su predstavnici svjetskih štednih ustanova tražili izlaz iz krize koju je prouzročio Prvi svjetski rat te su zaključili da je štednja prijeko potrebna za razvoj.

Ustanovljen je i Svjetski dan štednje s ciljem populariziranja štednje širom svijeta, a taj dan banke u Hrvatskoj, kao i uobičajeno banke u svijetu, uglavnom obilježavaju različitim donacijama i akcijama podizanja svijesti o nužnosti štednje.

Zaključak

U naopakom svijetu u kojem banke legalno posjeduju vaš svoj novac, odnošenje novca što dalje od tih kriminalnih banaka je danas postao oblik umjetnosti. Ne možemo vam obećati da ćete biti u mogućnosti dohvatiti svu svoju štednju na računu, međutim, mogu vam obećati da ako ne djelujete, možete izgubiti sve.
 
(preveo: mag. Alfred Bošković / uredio: nsp)