Bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbignew Brzezinski, poznat po svojim beskompromisnim stavovima u vanjskoj politici, umro je u petak u dobi od 89 godina, objavila je njegova obitelj

“Moj je otac noćas preminuo. Svojim prijateljima bio je poznat kao Zbig, svojim unucima kao Poglavica, a svojoj supruzi kao ljubav njezina života”, napisala je Mika Brzezinski na društvenim mrežama.

Brzezinski, sin poljskog diplomata, bio je savjetnik za nacionalnu sigurnost tijekom predsjedništva Jimmyja Cartera (1977.-1981.).

Bio je jedna od ključnih ličnosti američke vanjske politike tijekom nekoliko velikih međunarodnih kriza u tom razdoblju: Iranske revolucije kojom je svrgnut Šah, talačke krize u američkom veleposlanstvu u Teheranu, te sovjetske invazije na Afganistan.

Kako prenosi agencija dpa, Brzezinski je nakon upada snaga Sovjetskog Saveza u Afganistan 1979. nagovorio Cartera da potroši milijarde dolara vojne pomoći za islamističke militante koji su se borili protiv sovjetskih trupa.

Zbog njegovih beskompromisnih stajališta o američko-sovjetskim odnosima, sovjetsko komunističko glasilo Pravda nazvalo ga je “neprijateljem detanta”.
 

 
Brzezinski je rođen u Varšavi 1928. godine, a kao dijete se preselio u Kanadu gdje mu je otac služio kao diplomat. Nakon Drugog svjetskog rata i komunističkog preuzimanja Poljske obitelj je ostala na Zapadu. Brzezinski je diplomirao na Harvardu 1953., a pet godina kasnije postao je američki državljanin.

Nakon angažmana u Carterovoj administraciji, Brzezinski je bio konzultant za vanjsku politiku i predavač međunarodnih odnosa na nizu instituta i sveučilišta, te objavljivao članke na tu temu u brojnim tiskovinama, uključujući hrvatske.

Povremeno je bio kritičan prema vanjskoj politici Billa Clintona i Georgea W. Busha – osobito se protivio Bushevom “ratu protiv terora” i invaziji na Irak 2003. godine.

U kolovozu 2007. podržao je izbor Baracka Obame za američkog predsjednika.
 

 
(index.hr)

Obamin rukovatelj Zbigniew Brzezinski, veliki globalistički insajder Novog svjetskog poretka, prilično otvoreno tvrdi da je sad teže kontrolirati, a lakše ubiti, milijun ljudi

Naime, on je rekao da se “stari i novi moćnici sučeljavaju” sa nečuvenom situacijom; na “smrtnost njihove snage je veća nego ikad”, ali nažalost, za NWO globaliste, njihova “sposobnost da nametnu kontrolu nad politički probuđenim masama svijeta je na povijesno najnižoj razini.”

Čovjekova svijest je u porastu.

Ljudi se počinju buditi i prepoznaju obmane. Mase se odupiru, ne žele se i ne uzvraćaju borbom, a to je upravo ona vrsta ponašanja koja će biti teška za provedbu dnevnog reda Jedne Svjetske Vlade, uz potporu jedne svjetske valute i vojske, s potpuno mikročipiranim stanovništvom.

Brzezinski je rekao da je “u ranijim vremenima, bilo lakše kontrolirati milijune ljudi, doslovno, nego fizički ubiti milijun ljudi”, dok “danas je beskrajno lakše ubiti milijun ljudi nego kontrolirati taj isti milijun ljudi.”

Za Novi svjetski poredak čiji je plan utopljen duboko u eugeniku i depopulaciju, nije velika stvar ubiti milijun ljudi.

Njihov plan kako je naveden u masonskom spomeniku “vodiču” u državi Georgia u kojem se navodi plan da se smanji svjetska populacija na na 500 milijuna, što je za globaliste puno bolji iznos.

U svijetu punom nevjerojatne tame i pokvarenosti, ovo je nešto radi čega moramo biti optimistični. Mi, ljudi smo postali svjesni dovoljno da provedemo kraj našeg ropstva i kontrole uz pomoć koje žele vladati nama.

Neka se nastavi put ka svijesti. Ljudski duh snage i ljubavi će u konačnici prevladati; ali u međuvremenu ima mnogo posla koji treba obaviti.

Poslušajte njegove riječi u govoru:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

U eksluzivnom intervjuu za A1MK profesor dr Velimir Abramović govori o negativnim posljedicama eksperimenata na vremenske pojave …

Svjedoci smo da se na Balkanu dešavaju prilično neobične vremenske nepogode. Smatrate li da su posljedica upotrebe HAARP tehnologije?

Sva mjerenja mojih prijatelja, koji prate HAARP, bivših vojnih stručnjaka, kao i inženjera “Teslijanaca”, koji u vikendicama imaju privatni laboratorij i prilagođene mjerne instrumente vlastite konstrukcije – pokazuju da se na Balkanu već više puta umjetno utjecalo na atmosferu, ionosferu i uopće na geofizički sustav izabranih lokaliteta na Balkanu.

HAARP – High frequency Active Auroral Research Program (Istraživački Program aktivacije Polarne Zore visokim frekvencijama). Vrlo detaljni opisi HAARP tehnologije dostupne su svima na Internetu. Sve je počelo 1899. u Colorado Springsu u Teslinom laboratoriju, kada su Tesla i njegov suradnik Cito, eksperimentirajući s elektromagnetskim poljima raznih osobina (frekvencija, faza, modulacija amplitude) slučajno unutar laboratorija izazvali jaku kišu, pa su uslijed vlage počela električna pražnjenja među transformatorima i on i Cito su jedva uspjeli neozlijeđeni istrčati van.

Tesla je odmah shvatio da se na klimu može utjecati elektromagnetski i o tome više puta pisao 1900.g. Zatim je bio prvi koji je ispitivao osobine ionosfere, u srpnju 1903. je ekscitirajući ionosfere tornjem Wardenclyffe “zapalio nebo” nad oceanom kod New Yorka u dužini od 200 kilometara. Te tehnike su od onda vrlo usavršene.

Objasnite nam profesore na koji način se točno usmjeravaju cikloni na točno određeno područje.

Svaki sloj atmosfere (sve do egzosfere) ima posebnu temperaturu, vjetrove, elektrostatičke i elektromagnetske osobine, koje su podrobno proučene. Direktna proizvodnja ciklone nad zadanom teritorijem spada u najjednostavnije HAARP operacije.

Prvo se ionosfera nad određenim područjem zagrijava emiterima visokih frekvencija tako da se razredima i oblikuje kalotu (polusferno područje) niskog tlaka koja koncentrira oblake i slobodnu vlagu troposfere nad ciljanim postavljanjem na visini od oko 10 km. Naravno, lakše se postiže koncentracija vlage ukoliko već postoji prirodno ciklonalne polje.

Odavno se zna, da se sa višeg ionosferskog sloja (oko 60 km visine), može kontrolirati elektromagnetika troposfere (počinje oko 10 km visine), odnosno postotak vlage, i ujedno dodatnim emisijama visokih frekvencija iz antenskih polja sa zemlje vezati ​​troposferski dušik i kisik, uslijed čega se energija ionosfere sabija do troposfere što omogućava manipulaciju polaritetima iona, a što je vrlo važno za naglo izazivanje velikih vodenih padavina.

Ima i drugih klimatskih eksperimenata koji su ovdje nedavno probani, primjerice grad veličine oraha koji je iz vedra neba pogodio isključivo centar Beograda prije oko dva mjeseca i kojem su prethodile trenutne anomalije u rasponu elektromagnetskih frekvencija atmosfere.

Prirodni grad nastaje u oblacima koji se zovu kumulonimbusi, koji imaju jaku uzlaznu struju. Događa se da snažne zračne struje odvuku vodene kapi iz oblaka u više slojeve gdje je temperatura niža, ali je on obično veličine od 0,5 do 5 centimetara na prednjoj fronti oluje.

Tu ulazne struje zadržavaju kišu sprečavajući je da pada na zemlju. Zaleđene kišne kapi osciliraju gore – dolje i u presjeku gradnoga leda, mogu se viđeti slojevi koji određuju koliko je puta taj proces ponovio.

Naravnio ako se impulsnim laserima grije zrak ispod kumulonimbusa, onda se volumen gradnoga leda može strahovito povećati. Najveći umjetno grad je padao u Bangladešu 1986. godine; težina pojedinih ledenih kugli je bila čak 13,6 kilograma, a na granici SAD i Kanade 1998. godine, grad je padao čitavih devet dana.

Zbog čega je Makedonija “napadnuta HAARP-om”?

Već se uvelike priča o tome da se mora mijenjati sadašnja državna konstelacija na Balkanu, odnosno državne granice. Dan prije Skopskog potopa, od prijatelja milijardera čuo sam da je za novog predsjednika Ujedinjenih naroda predviđen upravo makedonski kandidat – Srđan Kerim.

Vidjet ćemo, ali ništa logičnije od toga. U svakom slučaju slijedi razdoblje dramatičnih promjena. Intencija ezoterijske svjetske vlade je stvaranje etnički čistih država, ma koliko one bile teritorijalno male ili velike. To je nužan uvjet da se u svjetskim razmjerima najzad ukinu državne granice koje su u naše doba interneta potpuno nadvladane, postale besmislene.

Godine 1993. došlo se do otkrića da se u nižim slojevima atmosfere Zemlje nalazi takva masa vodene pare, koja se može usporediti s Amazonom. Ta “rijeka” nad nama je doslovno pokretački mehanizam kretanja vode iz ekvatorijalnog područja prema polovima.

Širina joj je od 650-750 km, a dužina oko 8.000 km, a “teče” nad nama na visini od samo 3 km s protokom od 165 milijuna kg / s vode.

U Sjevernoj i u Južnoj Zemljinoj hemisferi otkriveno je još 5 takvih “rijeka” na visini od 3 km, slične protočne moći. Ali, da bi ta voda pala na zemlju moraju se kao okidač proizvesti munje posebnih karakteristika.

Pismo koje sam jučer dobio od prijateljice iz Skopja vrlo je indikativno; “800 munja za 3-4 sata, intenzivnih i vrlo čudnog oblika. Oblaci isto tako netipični, koji stoje u mjestu sipajući “kišne bombe” i unatoč vjetru od 70km / sat. “

Koliko smatrate da politička zbivanja utječu na to da neka zemlja bude dio eksperimentiranja s vremenskim uvjetima?

Već duže je u uporabi vojni termin “neoružanim oblici agresije” za koje se danas osnovano tvrdi da su učinkovitiji od klasičnih oružanih, jer liče na prirodne nepogode, pa se u kontroliranim medijima nastoji u javnosti održava uvjerenje da nije u pitanju neprijatelj, to jest ljudski faktor.

Ali, kolektivna narodna intuicija nadilazi dimnu zavjesu medija i prozire neistinita objašnjenja korumpiranih stručnjaka, i na jedan urođeni, neposredan način, ljudi, vođeni unutarnjim glasom točno znaju da su ovakve neobične “prirodne pojave” kao ciklon 2014. u Hrvatstkoj, Srbiji i BiH ili nebeski potop prije neki dan u Skopju – čisto politički motivirani ekspertimenti visoke tehnologije.

O modifikaciji klime kao načinu da se kod neprijateljskih država izazovu duge suše i poplave, u svojoj knjizi “Između dva doba”, pisao je još 1970. godine Zbigniew Brzezinski, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost SAD, posebno naglašavajući ekonomičnost ovakvog ratovanja …

Prema Vašem mišljenju, zbog čega su balkanske zemlje postale meta ovakvih prljavih igara?

Cijeli svijet je u grču transformacije u novu planetarnu civilizaciju čiji će ujedinjujući faktor biti Nova duhovnost znanosti. Model svjetskog društva lomi se na nama, nastaje upravo ovdje. Posred Balkana pruža se nevidljiva granica Zapadnog i Istočnog Svijeta, koja u izgradnji planetarnog društva mora biti ukinuta, a razlike nadmašene.

Informatička globalna civilizacija koja ubrzano prelazi u scijentističku, znanstvenu, donosi nam potpuno novu duhovnost, jedan novi oblik duboke znanstvene metafizike koji će prevazići postojeće religije, rasne i etničke razlike, podizanjem kolektivne svijesti čovječanstva na jedan mnogo viši nivo.

Na toj razini bit će nam jasno da postoji objektivna svemirska etika: dobro je harmonija ljudskih bića međusobno, i sa okolinom, a zlo je dishramonija, koju izaziva pokušaj vladanja nad ljudima i stvarima na način koji je u Svemiru povratna sprega: svaka pogrešna ljudska akcija na planetu ili na ljude vraća nam se u obliku dekompozicije, razaranja našeg sustava.

Ograničene, sužene moralne norme i potrebe, kao što su imperijalne, vojno-nacionalne, profitno-gospodarske, sektaško-religijske i slične, oblici su slijepog pokušaja dominacije ljudskog neznanja. Sve to koje poslije izvjesnog vremena svemirski zakoni ukidaju i brišu iz svemirske memorije.

Na koji način države mogu zaštititi od negativnih posljedica HAARP-a?

Balkanske države su slabe, potpuno okupirane i u njima se sustižu jaki vektori tako moćnih interesa da se ovakve marionetske, kakve su, ne mogu suprotstaviti tehnološki visoko razvijenim klimatološkim i neuro-fizičkim oružjima iz jednostavnog razloga što ni najmanje ne kontroliraju znanstveni sektor svojih vojski ili instituta.

Iako u svakoj od Balkanskih zemalja ima priličan broj specijalista, prije svega inženjera i fizičara, koji imaju znanja da tehnički neutraliziraju varijante HAARP-a kao i druga umjetna djelovanja na život stanovništva, ti pojedinci nemaju potrebnu logistiku, niti njihove države smiju im je omoguće. Ljudska, populacija na Balkanu svedena je na ulogu bespomoćnih zamoraca u znanstvenim laboratorijima, i to je općepoznato.

Druga je stvar što ovi teški neuro-materijalni i psihosomatski uvjeti u kojima živimo jesu idealni uzroci ubrzane evolucije svijesti: razvija se individualna duhovnost, nadareni ljudi radikalno se oslobađaju stega tradicionalnih vidova mišljenja i vjerovanja tako da se u pojedincima budi arhigen predantickog Uma koji je u bazi prije svega Zapadne civilizacije.

A ona je u agoniji, u samrtnoj krizi iz koje je mogu spasiti samo genijalne individue, sposobne ponovno intelektualno proživjeti povijesne temelje zapadne misli i predvoditi duhovno-moralnu revoluciju u suvremenoj znanosti i tehnologiji, baš onako kao je to sasvim jasno postavio i već pokušao – Nikola Tesla.

Pogledajte video:
 

 
(cicelicka.xyz)

Jedini je odgovor – ne reagirati nasiljem i neprijateljstvom prema državi i međusobno. Koliko je nasilnih revolucija dovelo samo do uspostavljanja još jedne tiranije, koja je zamijenila srušenu? Poznata je misao da čovjek postaje ono protiv čega se bori

Globalni ekonomski kolaps koji se upravo zbiva smišljen je kako bi potaknuo niz „koristi“ za plan korporatističke „klike“ i poslužio kao izgovor za nametanje globalne ekonomske diktature pod kontrolom središnje svjetske banke.

Ali kao i u svakoj šahovskoj partiji, u igri su i druge figure na drugim dijelovima ploče, pa je korisno imati je cijelu pred očima. Tada se sam od sebe nameće zaključak za potrebom ostajanja mirnim na sve što se događa. Nije to lak zadatak kad je svuda uokolo toliko stresa i straha u pogledu svakodnevnog preživljavanja, kao i svakojakih političkih pobuđivanja emocija. Ali to je jedini način da se ne uleti u postavljenu zamku. Svjetske vlasti svakako žele reakciju neredima na rastuću ekonomsku katastrofu, a već se vidi kako ljudi nasjedaju na to.

Vlastima kroz cijelu povijest, pa tako i danas (čemu mijenjati dobar trik) neredi služe kao dobar izgovor za uvođenje policijske države, a u ovom slučaju globaliziranog svijeta i globalizirane krize riječ je o uvođenju svjetske policijske države.

Ljudi koji u svom očaju sudjeluju u neredima (gotovo uvijek poticani od strane agenata provokatora) upravo su onaj izgovor koji traže. Zato je mudar izbor oprez prema svakome tko na mirnim prosvjedima počne izazivati nerede ili poticati druge na to. Takvi ljudi mogu bili ili glupi ili agenti države, a u oba slučaja, dakle, dobri su za izbjegavanje.

Svijet se priprema za nerede – ‘ovlaštenih lica’ sve je više

Čini se da se svijet pomalo priprema na nerede. Od zapada prema istoku, kako to već ide. Svojedobno se u jednoj kolumni David Ickea moglo pročitati o njegovom razgovoru s britanskim prometnikom kojemu su iznenada dali nove iskaznice i odobrenje da radi policijski posao i ulazi na tuđi posjed bez dopuštenja, mada je njegov posao trebao biti samo naplaćivanje kazni za nepropisno parkiranje.

Njegov šef odbio je raspravljati o tome zašto se dijele nove iskaznice, ali jedan prijatelj policajac mu je objasnio da se vlada daleko unaprijed priprema za predstojeći „rat“ tijekom kojeg očekuju masovne prosvjede i ulične nerede. S obzirom da će policija i vojska biti toliko usredotočene na rješavanje tih sukoba, druge neuniformirane struke, poput prometnika, privatnih zaštitara, operatera nadzornih kamera i mnogih drugih, radit će posao koji inače radi policija.

Nedugo nakon toga prometni redari su i službeno nazvani „civilni policajci“, čime ih se odvojilo od njihove jedine uloge, reguliranja prometa. Nije stalo na tome, napisao je Icke. Nekoliko mjeseci kasnije britanska vlada je objavila planove za stvaranje nove skupine zvane „ovlaštene osobe“ – od privatnih zaštitara, operatera nadzornih kamera i mnogih drugih koji će dobiti ovlasti da obavljaju dio posla koji je trenutno ograničen na policiju.

Kako se ideje plasiraju? Spominjanjem u bilo kojem kontekstu, samo da uđu u svijest čitatelja ili gledatelja. Zato su se toliko puta u zadnje vrijeme po raznim svjetskim medijima mogli pročitati naslovi poput „Moglo bi doći do nereda“. To je neki vid podsvjesne sugestije zakrinkane u zabrinutost ili čak poziva „izađite na ulice i pravite nerede“.

Uostalom, i sam Zbigniew Brzezinski, suosnivač Trilateralne komisije i glavni mentor i kontrolor Baracka Obame, je više puta  izjavio ono što je ovako sročio u izjavi za televiziju MSNBC: „Bit će sve većih sukoba između klasa, a ako su ljudi nezaposleni i stvarno pate, k vragu, moglo bi biti čak i nereda!“ Moglo bi? Postoje veći broj ljudi koji bi se složili s mišlju da gospodin Brzezinski jednostavno govori ono što zna da će se dogoditi jer će mreža koju zastupa učiniti sve što može da do nereda dođe.

Nekonvencionalni ‘strateški šokovi’

I Ratni koledž američke vojske iznio je ista upozorenja u dokumentu „Poznate nepoznanice: Nekonvencionalni ‘strateški šokovi’ u razvoju obrambene strategije“.

U njemu se kaže da vojska mora biti spremna za „nasilne, strateške razmještaje unutar SAD-a“, u svjetlu „nepredviđenog ekonomskog kolapsa“. Naravno, nema tu ničeg „nepredviđenog“, pravi izraz bi bio „planiranog“. Dokument govori o „promišljenom domaćem otporu“, „raširenim krizama javnog zdravlja“ ili „prestanku funkcioniranja političkog i pravnog poretka“.

Dalje kaže: „Rašireno građansko nasilje (…) prisililo bi obrambeni establišment da u nuždi preusmjeri prioritete na obranu temeljnog domaćeg reda i ljudske sigurnosti. Američka vlada i obrambeni establišment uljuljkani u spokoj dugotrajnim sigurnim domaćim redom bili bi prisiljeni brzo napustiti neke ili većinu vanjskih sigurnosnih obaveza kako bi se posvetili brzo širećoj nesigurnosti ljudi kod kuće. Pod najekstremnijim okolnostima, to bi moglo uključivati upotrebu vojne sile protiv neprijateljskih skupina unutar Sjedinjenih Država.“

Dokument Ratnog koledža kaže da će Ministarstvo obrane biti „centar koji će omogućiti kontinuitet političke vlasti u multidržavnom ili nacionalnom građanskom sukobu ili nemiru“. U prijevodu, vojska će kontrolirati zemlju. „Neprijateljske skupine“ bit će svi oni koji se budu suprotstavljali političko-vojnoj diktaturi na bilo koji način, čak i verbalno.

U tom kontekstu nije neobično pročitati vijesti da vojska SAD-a želi potrošiti još milijuna dolara na „opremu za kontrolu nereda“. Dennis C. Blair (Trilateralna komisija), Obamin direktor nacionalnih obavještajnih službi, također je izjavio da bi ekonomska kriza mogla izazvati građanske nemire u SAD-u i širom svijeta. Rekao je da bi kriza mogla biti „prijetnja režimu“ ako potraje duže od godinu do dvije, a ova umjetna kriza isplanirana je da bude veća i dugotrajnija od toga.

Među ostalim ličnostima iz establišmenta koje su dosad upozoravale na nemire i nerede su direktori institucija poput Svjetske trgovinske organizacije i MMF-a, koje su do srži predane planu, pa je svatko tko je na njihovom čelu tek „potrčko“ skrivenih središta moći. Doista, prosvjeda diljem svijeta ne nedostaje. Prosvjeduje se zbog načina „rješavanja“ ekonomske krize, promjena zakona o radnim pravima, zapošljavanja stranih radnika, dolaska imigranata… a uvijek je riječ o posljedicama umjetno stvorenih ekonomskih kriza i revolucija.

Prava pozadina izazivanja nereda

Sudjelovanje ljudi u neredima potrebno je radi uništenja postojećeg poretka koji su iste klike stvorile, ali ga sada žele zamijeniti sljedećim stupnjem tiranije – totalnom globalnom kontrolom. To znači da nacionalne vlade i nacionalne države treba uništiti kako bi se omogućilo svjetskoj vladi da preuzme diktaturu.

Svoju priliku već vrebaju agenti provokatori i korisni idioti programirani da započnu nerede i građanske nemire za koje vjeruju da će poljuljati postojeći poredak. Ali postojeći poredak stvorila je ista mreža koja nastoje stvoriti „novi poredak“. Kako bi to postigli, kao i uvijek, trebaju suradnju ljudi, pa oni koji stvaraju nerede idu ravno u zamku koja je za njih postavljena. Uostalom, isti obrazac predstavlja svaka revolucija u povijesti.

U jednoj kolumni punoj dobrih analiza David Icke je napisao i ovo: „Rijetko susrećem zatupljenije ili naivnije ljude od onih koje nazivaju ekstremnim krajem političke ‘ljevice’. Njima se već stotinama godina manipulira kako bi mijenjali svijet prema nacrtima Iluminata u nasilnim revolucijama kojima se ruši postojeći poredak. Sada ih još jednom okupljaju kako bi dovršili put u globalnu tiraniju i osigurali nasilje i kaos koji služe da otvore put svjetskoj vladi, svjetskoj vojsci, središnjoj svjetskoj banci, svjetskoj elektronskoj valuti i mikročipiranom stanovništvu povezanom sa satelitskim sustavom za globalno pozicioniranje, ili GPS-om, među mnogim drugim tehnologijama za nadzor i kontrolu.

Neredi i pljačkanje koje oni žele vidjeti, kaos, samo će dovesti do uvođenja policijske države s policijskim satom, zatvorom bez suđenja, vojskom na ulicama i aktiviranjem koncentracijskih logora za ‘disidente’. Službeno ih zovu ‘vojnim objektima’, njima upravlja FEMA, krajnje opaka Federalna agencija za upravljanje kriznim situacijama, i naravno da nije nikakva slučajnost što se u Washingtonu  usvaja prijedlog zakona pod brojem H.R. 645 kojim se ‘ministru domovinske sigurnosti nalaže osnivanje nacionalnih centara za krizne situacije u vojnim objektima’. Ne, koncentracijskih logora, a oni će biti spremni i u drugim zemljama.“

Već spomenuti dokument Ratnog koledža kaže: “Pod najekstremnijim okolnostima, to bi moglo uključivati upotrebu vojne sile protiv neprijateljskih skupina unutar Sjedinjenih Država.“ To je, dakle, sigurna stvar, a vlade širom svijeta prihvatile su zakone koji dopuštaju da se to učini, u sklopu „protuterorističkih“ zakona.

U njima se izrazi „terorizam“ i „terorist“ koriste na tako neodređen način da se svi ti zakoni mogu primijeniti na cjelokupno stanovništvo zemlje koju bi „zakoni“, prema njihovim zagovornicima, trebali štititi. Divovska prijevara, koja ima malo veze s teroristima koji navodno postavljaju bombe. Svi ti zakoni implementirani su s jasnim ciljem kontroliranja masa kroz policijsku državu kada oni pokrenu ekonomski kolaps, zajedno s novim ratovima.

U glavnoj vojnoj sili svijeta, SAD-u, na snazi je niz predsjedničkih izvršnih odluka koje su potpisali uzastopni predsjednici bez nadzora Zastupničkog doma ili Senata, koje su neustavne i predsjednika praktično pretvaraju u diktatora. Na www.freedomfiles.org/war/fema.htm mogu se pročitati ovlasti koje Senat, zahvaljujući tim odlukama, može aktivirati kada bude proglašeno izvanredno stanje.

To je i razlog zašto se, recimo u SAD-u, nastoji ograničiti posjedovanje oružja – kako bi vojsci olakšao preuzimanje vlasti. U međuvremenu, sve više ljudi nastoji se naoružati, što i nije tako čudno u zemlji koju je Michael Moore opisao u dokumentarnom filmu naslova „Ludi za oružjem“. U nekim državama je drastično porastao broj zahtjeva za dozvolu za nošenje skrivenog oružja, zbog straha od posljedica ekonomskog previranja.

Luther ubijen jer je zagovarao – nenasilje?

Ako su neredi krivi odgovor, koji je pravi? Jedini logični odgovor bio bi – ne reagirati nasiljem i neprijateljstvom prema državi i međusobno. Koliko je nasilnih revolucija dovelo samo do uspostavljanja još jedne tiranije, službene ili neslužbene, koja je zamijenila srušenu? Poznata je misao da čovjek postaje ono protiv čega se bori. Martin Luther je ovako objasnio pitanje izazivanja nereda: „Ograničenje nereda, osim moralnih pitanja, u tome je što oni ne mogu pobijediti i njihovi sudionici to znaju.

Zato izazivanje nereda nije revolucionarno, već je reakcionarno, jer traži poraz. Oni uključuju emocionalnu katarzu, ali ju mora pratiti osjećaj uzaludnosti.“ To su riječi revolucionara koji je ostvario uspjeh kroz mirno odbijanje suradnje. I koji je – treba li podsjetiti? – ubijen. Možda je ideja nenasilja danas najopasnija ideja za sustav? O tome bi valjalo dobro razmisliti.

Kao i o tome da su milijarde ljudi su u ropstvu, a relativno malen broj ih porobljava. Iz tog odnosa brojki izlaz se nekako vidljiv, zar ne? No, neredi neće polučiti željeni rezultat. Prije bi se reklo da je rješenje u ideji koju će mnogi, i kad im se sviđa, odbaciti kao idealizam bez pokrića  – u udruživanju u međusobnoj podršci, ljubavi, ljubaznosti i empatiji. Pritom bi bilo poželjno odbaciti izmišljene granice koje dijele ljude, a najveće obuhvaćaju religiju, politiku, rasu, kulturu i platne razrede. To ne znači da ljudi trebaju odbaciti svoja uvjerenja: samo im ne treba  dopustiti da budu oružja podjele.

Svi smo meta porobljavanja svjetske klike

Na žalost mnogih segregacionista raznih vidova, u ovom kotlu svi su ljudi zajedno i jedino tako se mogu suočiti s izazovom, umjesto stava „to nije moj problem“. Svjetska klika ne želi porobiti muslimane, Židove, Nijemce, Engleze, Slavene, crnce ili bijelce već sve, pa biraju različite skupine jednu po jednu, baš kao što su nacisti radili u Njemačkoj.

Sjetite se ovih slavnih riječi: „Prvo su došli po Židove i ništa nisam rekao jer nisam Židov. Onda su došli po komuniste i ništa nisam rekao jer nisam komunist. Onda su došli po sindikaliste i ništa nisam rekao jer nisam sindikalist. Onda su došli po mene i više nije bilo nikoga tko bi nešto rekao.“

Ono što jednako utječe na sve jest gubitak najosnovnijih sloboda. Možda pomogne i sljedeće pitanje: Ako se sve ovo planira za blisku budućnost, u kakvom će tek svijetu živjeti naša djeca i unuci? Stoga ne treba odbaciti ideje organiziranja u zajednice i grupe u svrhu međusobnog podržavanja kako bi se prestalo surađivati sa sustavom, a ne kako bi se protiv njega borilo. Sustav može postojati samo uz suradnju ljudi i prepuštanje sudbini. Ljudi ga animiraju, kao i njegove nasilne dijelove poput policije i vojske.

Najgora noćna mora sustava je prestanak suradnje, a sustav se ne bi mogao nositi s masovnom pojavom takvih reakcija. U tome je bit: rezultat se može postići samo masovno. Što znači da oni koji nisu trenutno pogođeni moraju podržati one koji jesu.

Umjesto suradnje sa sustavom, kako je to nadahnuto sročio David Icke, ključ bi mogla biti „nesuradnja koja neće biti u duhu neprijateljstva, bijesa ili nasilja, već prije s ljubavlju, radošću i smijehom i strastvenom odlučnošću da ne surađuje s vlastitim porobljavanjem“. U tom kontekstu poželjne su i lokalne valute koje mogu djelovati izvan sustava, a ne treba odbaciti masovne prosvjedima ako to ljudi žele, sve dok su oni mirni.

Ali oni moraju biti dio kampanje nenasilja i odbijanja suradnje, a ne njen glavni cilj. Koliko je tijekom godina bilo prosvjeda širom svijeta, pa ipak se sve i dalje odvija baš kao i prije, bilo da se radi o ratu ili globalizaciji? Treba početi činiti ono što će stvarno postići rezultate, pa citirajmo opet Ickea: „Prosvjedi moraju biti usmjereni na nesuradnju, odbijanje prihvaćanja zakona koji zabranjuju masovno okupljanje i izlaske na ulice, okruživanje domova susjeda kada bankovni ovrhovoditelji dođu kako bi ih izbacili na ulicu; i takva masovna okupljanja oko zgrada vlada i financijskih institucija da sustav ne može funkcionirati. A sve to mora biti u dobrom raspoloženju i strogo miroljubivo“.

Što se tiče ljudi u odori, poželjno je da imaju u vidu da nemaju moć već je ima odora, koja je produžetak države, a oni su u njoj samo kako bi izvršavali naredbe onih koje ona predstavlja, a čija su meta i djeca tih uniformiranih ljudi koja će također morati živjeti u policijskoj državi koju stvaraju vjerujući manipulativnim besmislicama.

Što će biti u slučaju masovnog odbijanja suradnje? Ne može se znati do detalja, ali aktivacija vlastitog zdravog razuma često dovodi do toga da čovjeka intuicija, nadahnuće i znanje vode prema najdjelotvornijem rješavanju onoga s čime se suočava. Podjele su iluzorne kako bi omogućile određene vrste iskustava, ali se te iluzije iskorištavaju da se ljude dijeli i da se njima vlada.

S promjenom perspektive pojavit će se i nova rješenja. Kad smo već citirali Ickea, završimo s njegovom slikovitom rečenicom: „Sjediti na guzici nadajući se da će sve samo od sebe nestati više nije opcija. Nikada nije ni bila.“
 
(dnevno.hr)

“New York Times” je objavio da američka Središnja obavještajna agencija i Saudijska Arabija surađuju već dugi niz godina

Bivši američki diplomat za Sputnjik News kaže da je CIA tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća regrutirala borce iz Saudijske Arabije, izdavala im vize, slala ih u SAD na obuku, a zatim na ratišta u Jugoslaviju, Irak, Libiju i Siriju.

Saudijska Arabija je desetljećima opskrbljivala SAD novcem i čuvala njihove tajne kada je Washington ulazio u daleke konflikte. Ponekad su države zajedno radile, ponekad su Saudijci “jednostavno ispisivali čekove za tajne operacije Amerikanaca”.

To otkriće “New York Timesa” daje dodatnu težinu navodima bivšeg šefa odjela za vize američke ambasade u gradu Jedi, Mike Springman koji je u Saudijskoj Arabiji radio od 1987. do 1989. godine.

On je u svojoj knjizi iznio detalje o tome kako je CIA tijekom 80-ih godina trenirala muslimanske operativce da se bore protiv sovjetske invazije.

Kasnije je, kako navodi, CIA prebacila te operativce iz Afganistana na Balkan, a potom u Irak, Libiju i Siriju, zahvaljujući ilegalnim vizama koje su im dale Sjedinjene Države. Ti obučeni borci, potpomognuti Amerikom, formirali su organizaciju, kasnije poznatu kao Al Kaida.

“Znam, bio sam tamo”

Springman je u ekskluzivnom intervjuu za Sputnjik podijelio svoje iskustvo, objašnjavajući kako je izdavanje američkih viza teroristima flagrantno kršenje američkog zakona.

“Znam, bio sam tamo, izdavao sam vize”, rekao je Springman za Sputnjik.

“Jednog dana tadašnji šef CIA me je zaustavio dok sam prolazio hodnikom konzulata i zamolio me da izdam vizu jednom od njegovih agenata, Irancu čija obitelj drži trgovinu orijentalnih tepiha”, prisjeća se Springman.

“Mike, neka sve izgleda dobro, potreban nam je u Washingtonu”, poručio mu je tadašnji šef CIA.

Springman je također napomenuo da je imao svakodnevne borbe s tadašnjim generalnim konzulom i još nekoliko drugih dužnosnika CIA koji su zahtijevali izdavanje viza za ljude koji bi po zakonu bili odbijeni.

On kaže da je na kraju shvatio da je jedina dužnost konzularnog odjela u Jedi bila osigurati vize agentima CIA, odnosno strancima koje su regrutirali američki časnici.

“Na moje veliko zaprepaštenje, kasnije sam saznao da su ljudi koji su aplicirali za vize bili regruti za rat u Afganistanu protiv oružanih snaga Sovjetskog Saveza, da bi kasnije obučeni u Americi, odlazili na druga ratišta u Jugoslaviju, Irak, Libiju, Siriju”, rekao je Springman.

Viza za “slijepog šeika”

Ovaj bivši diplomat kaže da je isto tako bio i “konzularni službenik CIA” u Kartumu u Sudanu, u odjelu koje je izdalo turističku vizu šeiku Omaru Abdel Rahmanu, koji je kasnije povezivan s podmetanjem bombe u podzemnoj garaži Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku 1993. godine.

“Slijepi šeik” je već bio na terorističkoj listi State Departmenta kada mu je izdana viza, a u SAD je ušao 1990. godine preko Saudijske Arabije, Pakistana i Sudana.

On je rekao i da je svojim pretpostavljenima prenio da je, prema američkom zakonu, nelegalno izdavanje putovnica i viza federalni prekršaj, koji se kažnjava do 10 godina zatvora i novčanom kaznom od 250.000 dolara. Maksimalna zatvorska kazna je povećana na 15 godina, ukoliko je počinjeno kazneno djelo povezano s trgovinom drogom, odnosno na 20 godina, ako je povezano s terorizmom.

“To nije bio skup raznih prijevara u vezi s vizama, kao što sam nekada mislio, već nešto mnogo ozbiljnije. To su bile vize za teroristički projekt podešen da regrutira i obuči (u Americi) ubojice, ratne zločince, kršioce ljudskih prava u Afganistanu protiv Sovjetskog saveza. Ti ljudi postali su kasnije osnivači Al Kaide”, ističe on.

“Bivši predsjednik Jimmy Carter i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski započeli su kampanju okupljanja tih razbojnika, angažirajući ih za izvršenje raznih napada, po mogućnosti protiv sovjetskih vojnika”, dodao je on.

Skitnice

Međutim, kako kaže, Saudijci i drugi regionalni “džihad igrači” nisu željeli te “skitnice” na njihovom tlu, jer su se plašili da bi novostečene vještine mogli iskoristiti za promjenu režima u svojoj zemlji.

To objašnjava činjenicu zašto je mnogo njih poslano u SAD, u neki od 52 centra za obuku, od kojih je najvažniji onaj u Brooklynu, u New Yorku.

Tijekom dvogodišnjeg boravka u gradu Jedi, Springman se, kako kaže, stalno prepirao sa obavještajcima i osobljem koji su vodili američki konzulat.

“To su bili ljudi koji su bili obučeni za regrutiranje onih koji su se nekada nazivali mudžahedinima, koji su kasnije postali članovi Al Kaide, da bi danas bili transformirani u ISIS. Vidio sam sve to, ali nisam prepoznao njihove početke u Jedi. Svi smo svjedoci njihovog kasnijeg razvoja, kao i toga što se događa kada obavještajne službe kontroliraju vanjsku politiku i diplomaciju. Ljude koje su okupljali pomogli su u raspadu Jugoslavije, uništenju Iraka, kolapsu Libije i razbijanju Sirije”, kaže bivši diplomat.

Springman je proteklih 20 godina kod najviših razina vlasti protestirao zbog prakse nezakonitog izdavanja viza, ali je opstruiran. Za to vrijeme je, kako kaže, arapsko-afganistanska legija, koju je CIA stvorila kako bi potkopala Sovjetski Savez, maksimalno ojačala.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

ZA AMERIKANCE JE GLOBALNA DOMINACIJA VEĆ DESETLJEĆIMA – IMPERATIV DRŽAVNOG TEČAJA

Tijekom posljednjih desetljeća, čelnici SAD više puta su proklamirali globalnu dominaciju kao imperativ svog vanjskopolitičkog kursa.

Cilj održavanja svjetskog liderstva, na koje se u SAD gleda kao na dobrobit za druge zemlje, jasno je utvrđen u državnim dokumentima, posebno u Strategiji nacionalne sigurnosti SAD iz veljače 2015. godine.

U preambuli tog dokumenta ukazano je da “pitanje nije u tome da li Amerika treba biti vodeća, nego u tome – kako da budemo vodeći”.

Težnja za svjetskom hegemonijom umnogome proizlazi iz mentalnog sklopa američkog establišmenta, preciznije, iz predstave svojstvene njegovom većem dijelu o vlastitom mesijanizma i “američkoj izuzeznosti”, kako je o tome pisao krajem XX. stoljeća jedan od omraženih vanjskopolitičkih ideologa SAD Zbigniew Brzezinski.

“Ja svom dušom vjerujem u američku izuzetnost” – izjavio je i predsjednik SAD Barak Obama u svibnju 2014., u govoru o osnovama vanjske politike SAD pred pitomcima Vojne akademije u West-Pointu, dodajući da Sjedinjene Države smatra “jedinom nezamjenjivom nacijom”.

Uvjerenost u jedinstvenost svoje civilizacijske uloge dovela je do toga da je u vanjskopolitičkoj praksi Washingtona uplitanje u unutarnje stvari drugih država de facto priznato kao dozvoljeno, a u mnogim slučajevima i kao nužan uvjet na putu ka globalnom liderstvu.

Ubrzo po završetku Drugog svjetskog rata, u okviru konfrontacije sa sovjetskim utjecajem, Sjedinjene Države počele su zamašno da se miješaju u izgradnju cijelih država i u društveno-politički život drugih zemalja: Kine, Italije, Grčke, Koreje, a 1953. – i naftonosnog Irana, gdje je po mišljenju poznatog američkog istraživača CIA-e, Tim Weinera, Centralna obavještajna služba u suradnji s Velikom Britanijom uspješno realizirala državni prevrat, prvi u povijesti te američke obavještajne službe.

Mada, ako ćemo precizno, Bijela kuća je na tom poprištu i ranije isprobavala snagu, na primjer, iskrcavanjem nekoliko tisuća vojnika na Sjeveru i Dalekom Istoku Rusije u vrijeme Građanskog rata koji je zahvatio Rusiju nakon revolucije 1917. godine.

Prema ocjenama vašingtonskog povjesničara William Bluma, tijekom godina Hladnog rata, Sjedinjene Države ukupno su izvele više od pedeset krupnih javnih i tajnih intervencija u kojima je njihova uloga više ili manje poznata.

U te intervencije on je ubrojao operacije promjena vlada, suzbijanja narodno-patriotskih pokreta koji su se borili protiv diktatorskih režima-saveznika Bijele kuće, kao i bombardiranje nepodobnih zemalja. Po svoj prilici, popis je nepotpun i stalno se dopunjava u mjeri u kojoj se čine dostupnim vladine arhive SAD.

Nakon raspada socijalističkog bloka i unatoč iluzijama o “kraju povijesti”, koje su se pojavile u zapadnoj politikologiji, kao i sveopćem trijumfu liberalne demokracije, Sjedinjene Države nisu odustale od nasilja kao metode za učvršćivanje svojih interesa na međunarodnoj sceni. U novije vrijeme one su imale odlučujući doprinos u raspadu Jugoslavije, okupirale Afganistan (2001.) i Irak (2003.), razorile državnost Libije (2011.) i realizirale niz drugih manje javnih uplitanja diljem zemaljske kugle.

Uz podršku SAD-a, na postsovjetskom prostoru prošao je val takozvanih “obojenih revolucija”: “revolucija ruža” u Gruziji (2003.), “narančasta revolucija” (2004.) i “Euromajdan” (2014.) u Ukrajini, a također prvi uspješan prevrat u Centralnoj Aziji – takozvana “revolucija tulipana” u Kirgistanu 2005.

Imajući u osnovi ideološke motive, američka vlada u svom djelovanju ipak, slijedi i potpuno pragmatične ciljeve. Oni joj omogućuju da ključne regije svijeta “zasiti” marionetskim režimima i da u njima učvrsti utjecaj Washingtona, da granice vanjskopolitičkih suparnika SAD okruži žarištima napetosti koja usporavaju njihov normalan razvoj, proširiti prostor za djelatnost američkih biznis-imperija, kao i da u svoju korist prekrši strateški nuklearni paritet itd.

Budući da se nalaze odvojeno od Euroazije, američki stratezi u mnogim slučajevima, ili ne računaju, ili svjesno ignoriraju katastrofalne posljedice svojih intervencija u odnosu na udaljene zemlje, koje se iskazuju u rasprostiranju terorističke agresije, u porastu obujma proizvodnje narkotika, u valovima izbjeglica, pogoršanju etničkih konflikata i drugim bolnim procesima.

Takav stav prema međunarodnim odnosima bio je razlog da se u znanstvenoj teoriji politikologije pojavi “upravljanje kaosom”.

Kaos pred našim očima prelazi granice Bliskog Istoka i nadvija se nad uspješnom Europom.

Sam vanjskopolitički sustav SAD izgrađen je za prisilnu ekspanziju sa uvježbanim algoritmima nametanja svoje volje. Na primjer, kao što su više puta isticali stručnjaci koji su upoznati s načinom rada specijalnih službi, CIA se ne treba smatrati klasičnom obavještajnom službom.

Prikupljanje i analiza vanjskih povjerljivih informacija nalaze se na kraju popisa njezinih zadataka, a na prvom mjestu, kako potvrđuje direktor Ruskog instituta za strateške studije, ranije general pukovnik Vanjske obavještajne službe, Leonid Rešetnjikov, nalazi se – “uklanjanje, uključujući i fizičko, političkih aktivista i organiziranje prevrata”.

Zapravo, “organizirani politički rat”, kako se izrazio autor američke “politike obuzdavanja” i veleposlanik u SSSR-u, George Kenan, formuliran je kao prioritet agencija još prilikom njenog osnivanja i fiksiran u tada zatvorenim direktivama Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD.

U skladu s jednom od direktiva koja je prethodila zakonu o CIA-i, a datirana je s 18. lipnja 1948. pod brojem 10/2, SNB nalaže da “otvoreno inozemno djelovanje američke vlade trebaju pratiti tajne operacije koje su planirane i izvedene tako da sudjelovanje u njima američke vlade nije očigledno za neupućene osoba, a u slučaju otkrivanja, da američka vlada može odbiti bilo kakvu odgovornost za njih”.

U “tajne operacije” ubrojeni su propaganda, ekonomski rat, sabotaže, anti-sabotaže, diverzije i evakuacije, podrivačko djelovanje, pomoć ilegalnim pokretima i sl.

Pošto se nađu u orbiti vanjskopolitičkih interesa SAD zemlje svijeta su prisiljene na ovaj ili onaj način na sebi osjećati tu neugodnu specifičnost američke vanjskopolitičke doktrine, koja se često prikriva paravanom retorike o ljudskim pravima i demokraciji.

Neophodno je da se to pamti i u Rusiji da bi se adekvatno procjenjivalo s kim se mora imati posla.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Vlade danas jedva da su nešto više od kontrolora uma, a to ide mnogo dalje od običnog “gurkanja” ljudi u navodno “pravom smjeru”. Ideja je donositi “odluke” za ljude dok oni misle da ih sami slobodno donose, što vodi u mračan i okrutan svijet tehnološke kontrole uma

Sva sreća da uvijek kasnimo za svjetskim naprednim trendovima. U ovo vrijeme zamijenjenih teza, kad se tzv. “nazadno” ponekad pokazuje razumnijim od tzv. “naprednog” (koje je često poticano od samog sustava i vodi prema većem nadzoru i uvlačenju pojedinca u svakojake niti kontrolnog sustava) to je vrlo dobra pozicija. Ili bi barem trebala biti.

Daje vremena da se posljedice nekog djelovanja promotre na tuđem terenu. Doduše, kako su i domaće političke elite upregnute u ista kola, onda nekako – malo prisilom, malo zastrašivanjem, malo pseudolegalizmom, malo medijima – ipak ispadne kao da ništa nismo naučili iz tuđih primjera. Vidi primjer referenduma za ulazak Hrvatske u EU, čiji su rezultati u jednim engleskim novinama prokomentirani sarkastičnim naslovom: „Znaju li Hrvati nešto što mi ne znamo?“

No, stvari imaju inerciju. Kad neki uđu u EU, većina pomisli da bi i oni morali. Kad neki stave nadzorne kamere, onda odjednom i mnogi drugi pomisle da bi ih morali staviti, uopće ne razmišljajući o tome da je svijet sasvim dobro funkcionirao i bez njih (i da su se ljudi sigurnije osjećali bez sigurnosnih kamera). Smatraju da slijede duh vremena. U biti, riječ je o tome da nisu ni primijetili kako im je sustav, nametanjem nove slike o tome što je ‘normalno’, zapravo ‘hakirao’ i isprao um te zapravo preuzeo njihovu volju i upregnuo je u vlastita kola. Sustav je od tih ljudi dobio ne samo pristanak već i njihovu aktivnu pomoć.

No, ako se ipak nadamo da učenje iz tuđih primjera može biti korisno i da nas može opametiti da ne padamo na trikove koji su već prodani negdje drugdje, onda svakako na oku treba imati mjesta i države iz kojih kreću mnogi po ljude negativni i zatočujući trendovi. Uzdajući se u to da ćemo biti dovoljno nazadni da nam ne padne na pamet prihvatiti te igre. No, s optimizmom po tom pitanju, kako se stalno pokazuje, treba biti umjeren.

Kontrola uma – jedino rješenje za sveobuhvatnu kontrolu

Ali to ne znači da treba biti neinformiran, pogotovo po pitanju dubinskih, suptilnih djelovanja zaogrnutih u ruho dobrobiti za društvo. U svojoj naravi, riječ je o nastojanjima da se ljudima, po mogućnosti bez njihova znanja, diktira što će misliti, kako će se ponašati i i kako će doživljavati sebe i svijet.

Ljude se može u nekim situacijama fizički nadzirati, ako je raspolaganju dovoljno policajaca da to čine, ali se to ne može raditi masovno zbog najbolje vijesti svih vremena – divovske razlike u brojkama između ugnjetača i ugnjetavanih. Stoga se kao jedino rješenje krajnje kontrole nad ljudima nameće samo jedno rješenje: kontrola uma. To se i radi, na bezbroj načina.

Spomenimo odmah da postoji jednostavna i djelotvorna obrana od vanjskih napada na individualnu i kolektivnu psihu, a to je puna svijest da se to zbiva. Tu informiranost svakako pomaže.

Jedno od središta svjetskog kontrolnog sustava danas je (kao i prethodnih nekoliko stoljeća dok su vladali nad 70 posto kopna Zemlje) mreža društava, organizacija i aristokracije kojima je premrežena Velika Britanija. Ta mreža je zapravo tamo na vlasti, kroz svoje pijune koji rade što im se kaže da rade. Pa, evo novih trendova u razvoju kontrole uma i društva, koji kod nas u takvom obliku još ne postoje. Ali nema sumnje da ih za koju godinu možemo očekivati.

Bolje je biti spreman, pogotovo na poteze poput onog koji je vlada David Camerona prije nekoliko godina povukla osnivajući tzv. “Tim za uvid u ponašanje”. Riječ je o manipuliranju koje bi trebalo navesti ljude da misle i djeluju onako kako to odgovara vladi.

Pravi ciljeve iza te “jedinice” za masovnu psihologiju skrivaju se u izjavama poput:

“Naša vlada bit će mnogo pametnija, izbjegavat će birokratske mehanizme iz prošlosti i pronalazit će inteligentne načine da ohrabruje, potiče i osposobljava ljude da donose bolje odluke za sebe”

Ustvari žele reći da će pronalaziti načine za upravljanje ljudskim ponašanjem kako bi navodili mase na donošenje “odluka” koje idu u prilog planu za porobljavanje čovječanstva.

Evo kako je britanski dnevni list Independent opisao ciljeve “Tima za uvid u ponašanje”: “Ove inicijative primjeri su primjene mentalnih tehnika koje će, premda su naizgled u proturječju s Koalicijinim ciljem smanjenja državne potrošnje, vjerojatno postati uobičajen element vladine politike.

Javnosti će se intenzivno naglašavati ‘društvene norme’, u pokušaju da se povećaju zdrava prehrana, dobrovoljni rad i prikupljanje poreza. Ciljat će se na ‘egoizam’ kako bi se potaknula individualna podrška Velikom [bratu] društvu, i mnogo češće će za pasivne građane polazna opcija biti ona s dobrotvornim ishodom – primjer toga je plan donacije organa.”

Ne jesmo li za nešto, nego jesmo li protiv nečega

Dakle, jedna od trikova je da se sve “odluke” koje vlada želi da donesete događaju automatski. Nešto će se dogoditi, poput donacije organa, osim ako ne odlučite istupiti i biti protiv polazne “norme”. Neće nas se pitati jesmo li za nešto, već ćemo se morati izjašnjavati jesmo li protiv nečeg, što je samo po sebi već polazna negativistička pozicija.

U tom smislu, u engleski jezik politika je “lansirala” novi pomodni izraz koji glasi: “Istupanje”. Za sada ga se najčešće čuje u vezi sa sustavom istupanja na američkim aerodromima za one koji idu protiv “norme” radijacijskog skeniranja cijelog tijela i prihvaćaju da ih se umjesto toga seksualno zlostavlja.

“Tim za uvid u ponašanje” samo je još jedan od izraza globalnog plana za kontrolu nad kolektivnom svijesti. Savjetnik Tima je prof. Richard H. Thaler sa Sveučilišta u Chicagu koji je razvio svoje teorije o mijenjanju ponašanja zajedno s izraelskim psihologom Danielom Kahnemanom. Također, Thaler je s Obaminim starim prijateljem Cassom Sunsteinom napisao knjigu pod naslovom “Gurkanje: poboljšanje odluka o zdravlju, bogatstvu i sreći”.

“Gurkanje” (na engleskom: “nudge”) je “svježa” novoorvelovska popularna riječ za manipuliranje umom, a njeni najslavniji promicatelji su Thaler i Sunstein. “Gurkanje” ljudi u “pravom” (vladinom) smjeru zapravo je inženjering ponašanja i reakcija. Thaler kaže da bi vladini ministri trebali postati, po njegovom novoorvelovskom jeziku, “arhitekti izbora”. Kupujete li njihovu priču?

Izraz “arhitekti izbora” podrazumijeva manipulirani i vođeni “izbor”. U prilog tome, evo kako bi u praksi ta “arhitektura” tj. doktrina “gurkanja” i “Tima za uvid u ponašanje” fukcionirali na primjeru Thalerovog suradnika Cassa Sunsteina, bivšeg ravnatelja Ureda Bijele kuće za informacije i regulatorne poslove. Sunstein je pozvao da se “teorije urota” ili zabrane ili oporezuju.

Također je zagovorao “doktrinu poštenja” (tko o čemu, kurva o poštenju) za Internet, koja bi zahtijevala da se kod iznesenih gledišta uključe poveznice na suprotstavljena mišljenja. Internet je nazvao “nedemokratskim” jer ljudi mogu filtriranjem isključiti druga mišljenja. “Gurkači” očigledno preziru mogućnost izbora. Adam Thierer, direktor Centra za slobodu digitalnih medija, ovako se izrazio: “Izgleda da u Sunsteinovom svijetu ljudi imaju mnoga prava, ali među njima, čini se, nije pravo da vas se ostavi na miru ili da tražite mišljenja koja želite.”

Sunstein i Richard Thaler, njegov suautor “gurkanja”, čak pozivaju na instaliranje tehnologije koja bi blokirala slanje “bijesnih e-mailova” dok ne prođe “24-satno razdoblje hlađenja”. U svojoj knjizi kažu: “Predlažemo provjeru uljudnosti koja može točno utvrditi je li poruka koju namjeravate poslati bijesna i upozoriti vas: ‘Upozorenje: čini se da je ovo neuljudna poruka.

Želite li je stvarno i istinski poslati?’ Ono što mi predlažemo je suptilnije jer je lako poslati stvarno groznu poruku koja ne sadrži niti jednu psovku. Snažnija verzija, koju bi ljudi mogli izabrati ili bi bila polazna opcija, bila bi: ‘Upozorenje: čini se da je ovo neuljudna poruka. Neće biti poslana osim ako ponovno ne zatražite slanje za 24 sata’.”

Pacijenti preuzeli vlast nad umobolnicom

S obzirom na položaje koje su zauzimali Sunstein i Thaler (savjetnik “Tima za uvid u ponašanje” britanske vlade), može se samo zaključiti da su pacijenti preuzeli vlast nad umobolnicom. Inače, direktor “Tima za ponašanje”, kojeg zovu i “Nudge unit” (tj. “Jedinica za gurkanje”) je dr. David Halpern, bivši predavač društvene psihologije sa Sveučilišta Cambridge koji je bio glavni analitičar Odjela za strategiju Tonya Blaira tijekom njegove vladavine. Stranke se možda mijenjaju, ali ne i politike.

Halpernov tim najnoviji je primjer rata protiv ljudskog uma i percepcije koji se već više od jednog stoljeća vodi iz vlada, psihologije i akademskih krugova, ostvarujući zadatak društvenog inženjeringa Planeta. Jedan od najvećih zagovarača umno manipuliranog društva, a također i onoga što je postalo poznato kao “politička korektnost”, bila je skupina neomarksističkih teoretičara zvana Frankfurtska škola iz njemačkog grada u kojem su Rothschildi pokrenuli svoje globalno financijsko carstvo.

Vlade danas jedva da su nešto više od kontrolora uma i provoditelja programa, a to ide mnogo dalje od običnog “gurkanja” ljudi u navodno “pravom smjeru”. Ideja je donositi “odluke” za ljude dok oni misle da ih sami slobodno donose, što vodi u mračan i okrutan svijet tehnološke kontrole uma.

Vojnoindustrijski kompleks već desetljećima radi na razvoju tehnologija sustava usmjerene energije, elektromagnetskog zračenja, mikrovalova, radiovalova i zvučnih valova za usađivanje misli u umove stanovnika i radi praćenja ili ozljeđivanja ciljeva, o čemu su objavljivani mnogi dokumenti. U središtu tog istraživanja nalazi se DARPA, Pentagonova krajnje mračna Agencija za napredne projekte u obrani.

Ono što već postoji kao tehnološka mogućnost utjecaja na ljudski um i ono što se zna u javnoj domeni dvije su različite stvari. Obamin savjetnik i dugogodišnji mentor Zbigniew Brzezinski, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, teški “insajder” i suosnivač Trilateralne komisije napisao je brojne proročanske knjige. Ne zato što je vizionar, nego zato što je znao kakav je plan.

Prije četrdeset godina u svojoj knjizi “Između dvaju doba: uloga Amerike u tehnotroničkoj eri” napisoa je: “Moguće je – i primamljivo – iskorištavati u strateško-političke svrhe plodove istraživanja mozga i ljudskog ponašanja … precizno tempirani, umjetno pobuđeni elektromagnetski udari mogu dovesti do uzorka oscilacija koji stvara relativno visoke razine energije na određenim područjima Zemlje … Na taj način netko bi mogao razviti sustav koji bi ozbiljno oslabio rad mozga vrlo velikih skupina stanovništva u izabranim regijama kroz dulje razdoblje.”

SSSR – pionir sredstava za usađivanje misli u nečiji um

Te tehnologije uključuju i sredstva za usađivanje u um određenih misli, zvukova pa čak i glasova za koje žrtve vjeruju da potječu iz njihove psihe. Tim istraživača, na čelu s profesorom Bradley Gregerom, bioinženjerom sa Sveučilišta Utah, rekao je da su po prvi put preveli moždane signale u govor pomoću senzora spojenih na površinu mozga. Kako je pisalo u jednom izvješću: “Ovo otkriće, koje ima točnost do 90 posto, nudi mogućnost komunikacije paraliziranim pacijentima koji ne mogu govoriti, a s vremenom bi moglo omogućiti čitanje bilo čijih misli.”

Tajni projekti već su dugo u stanju to provoditi, a te tehnologije mogu se koristiti, i koriste se, za usađivanje moždanih signala koje osoba onda prevodi u riječi u svom umu. Razvoj tehnologije za kontrolu uma događa se širom svijeta, a pionir je po mnogo čemu bio SSSR.

Pokojni Igor Smirnov bio je ruski znanstvenik poznat kao “otac psihotroničkog oružja” – oružja za kontrolu uma. Među njegovim tehnikama bila je takozvana “psihokorekcija”, a to je upotreba subliminalnih poruka za mijenjanje ličnosti i gledišta neke osobe, a da ona ni ne sluti da se to događa.

Smirnovljeva supruga Elena Rusalkina nastavlja njegov rad na ruskom Sveučilištu narodnog prijateljstva, gdje je privukla pažnju američkog Ministarstva domovinske sigurnosti zbog svoje Tehnologije za mjerenje reakcije na semantičke podražaje (SSRM Tek) koja bilježi podsvjesne reakcije na subliminalne poruke. Softver je navodno na tržištu pod nazivom Mindreader 2.0 (Čitač misli 2.0).

Zamisao je reproducirati subliminalne slike u obliku iskrivljenih slika putnicima u redu za pregled na aerodromu i dati im da pritisnu gumb radi mjerenja njihove podsvjesne reakcije. Tvrdi se da će terorist reagirati drukčije od nekoga tko nije terorist.

“Ako je rezultat čist, putnika se pusti da prođe. Ako se nešto otkrije, ta će osoba morati proći kroz dodatne preglede”, pojašnjava Rusalkina. Ako je netko slučajno pomislio da su skeneri cijelog tijela kraj priče što se tiče aerodromskog i drugih osiguranja.

Najvažniju obranu protiv tih brojnih i raznolikih tehnologija predstavlja svijest o njima. To samo po sebi stvara potencijalnu prepreku protiv njihove infiltracije jer se time taj proces dovodi u područje svjesnog. S obzirom da je ljudski um igralište na kojem se igra cijela utakmica (cijela “urota” – ako hoćete to tako zvati) od goleme je važnosti (p)ostati svjestan utjecaja na oduzimanje slobode misli i slobode izbora kroz usađivanje i upravljanje mislima i odlukama za koje vjerujemo da su naše. To je ono o čemu bismo se trebali brinuti – ne o rezultatima izbora, već o podrijetlu onoga što smatramo svojim stavovima i uvjerenjima. Jesu li doista naši?
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Ako se Zapad bude pitao, ili će Daytonski sporazum biti temeljito izmijenjen, ili će biti ukinuta Republika Srpska, ili će izbiti novi rat na Balkanu. Ali Zapad priznaje i da se ne pita samo on, već i Rusija

James Lyon bio je šef Međunarodne krizne skupine za Balkan u vrijeme kada je Balkan bio u žiži interesiranja zapadne međunarodne zajednice; Međunarodnoj kriznoj skupini među višim savjetnicima i članovima komisije sjede i milijarder George Soros, vodeći američki geostrateg Zbigniew Brzezinski, dva bivša generalna tajnika NATO-a (Javier Solana i George Robertson), bivši glavni zapovjednik NATO Wesley Clark, nekadašnji nacionalni savjetnik za sigurnost SAD Samuel Berger, predsjedavajući Minhenske sigurnosne konferencije Wolfgang Ischinger, Carl Bildt … a “Foreign Policy” je jedan je od uglednijih časopisa koji izlaze na engleskom jeziku.

Pa kada u “Foreign Policy”, prije nekoliko dana, izašavši najedanput iz duboke hibernacije, James Lyon već u naslovu svog teksta upita “Da li se rat sprema izbiti na Balkanu?” (link), i namjeru koja stoji iza teksta valja pročitati više nego pažljivo.

Tim prije što tragova istog razmišljanja ima i na drugim, zvanicnija mjestima …

Lyon piše o Bosni i Hercegovini, a naročito o Republici Srpskoj. Važno podsjećanje na kontekst: propala britanska rezolucija o Srebrenici u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, koja je imala cilj Republiku Srpsku proglasiti za genocidnu tvorevinu, trebalo predstavljati kao uvod u gašenje Republike Srpske.

Uslijedila je kontra-mjera, odluka o održavanju referenduma u Republici Srpskoj o povratku (izvornih dejtonskih) ovlasti u pravosuđu, što se prije svega treba shvatiti kao znak da RS spomenutim namjerama bude ukinuta neće predati bez borbe.

Istovremeno, zapadne namjere da RS, pod plaštom reformi u BiH, bude obesmišljena i pretvorena u praznu ljušturu lišenu ma kakve državolike sadržine, a BiH u centraliziranu državu u kojoj će presudnu riječ imati bošnjački i hrvatski saveznici euroatlantskog Zapada, zasigurno nisu nestale propašću britanske rezolucije.

Od tuda i ne čudi što se najavljenom referendumu Layon protivi žestoko. “Iako će se referendum ticati samo pravosuđa, njegove destruktivne namjere čine ga de facto deklaracijom neovisnosti”, navodi, sasvim na tragu posljednjih EU zaključaka o BiH (12. listopada) u kojima se ocjenjuje da bi “održavanje referenduma ugrozilo koheziju, suverenitet i teritorijalni integritet” BiH.

Umjesto referenduma, EU predlaže “strukturni razgovor o pravosuđu” kakav je svojevremeno već dogovoren između predsjednika RS Milorada Dodika i tadašnje EU šefice diplomacije Catherine Ashton. Lyon, međutim, ovakvu EU politiku “udovoljavanja” Dodiku naziva “dokazano pogrešnom” i, manirom neoliberalnih jastrebova koji već barem desetljeće i pol definiraju američku vanjsku politiku, od Sjedinjenih Država zahtijeva da “preskoče” (override) EU po pitanju BiH i svojim “energičnim i robusnim angažiranjem spriječe predstojeći kolaps Bosne”.

Zašto? Ovdje je zapravo čitava suština: da u nastali “vakuum” ne bi “uskočila Rusija”, koja “kroz sve ove provokacije podržava Republiku Srpsku … Podržavajući Dodika, Putin je u stanju proizvesti ozbiljne probleme Zapadu“, piše Lyon, ističući kao najvažniji među ovim problemima “klimu nestabilnosti koja sprječava EU, SAD i NATO da zadobiju smisleno uporište” na ovom prostoru.

Podsjećamo, i Damon Wilson iz vrlo utjecajne washingtonske savjetodavne skupine Atlantski savjet još u jesen prošle godine pozvao je, poput Lyona, pozvao na istovjetnu akciju i iz istovjetnog razloga; na pojačani transatlantski fokus na Balkan, kako Balkan ne bi skliznuo Vladimiru Putinu i Rusiji u ruke umjesto da čitav ostane pod američkim utjecajem (“Putinov balkanski gambit”).

Ovo jest prevladavajući način mišljenja u krugovima u kojima se u Washingtonu formira američka vanjska politika.

Od tuda je naročito alarmantan popis sugestija i prijetnji Jamesa Lyona. SAD treba imenuovati posebnog izaslanika za Balkan koji će, u ime čitavog Zapada, “ponovno razmotriti Daytonski sporazum s idejom da ga ponovno napiše u potpunosti”.

Tu je i druga mogućnost. “Međunarodna zajednica” – ako Dodik ostane pri referendumu u kome ga, kako piše Lyon, podržava Rusija – “treba ukinuti Republiku Srpsku, što bi, iako ekstremno, bilo moguće uporabom administrativnih i financijskih sredstava”.

I treća varijanta, treća prijetnja koja novo svjetlo baca i na vijesti o američkom naoružavanju hrvatske vojske: “Bošnjaci i Hrvati poveli su rat 1992. kako bi Bosnu očuvali na okupu, i nema znakova da bi Republiku Srpsku danas pustili da ode bez borbe. Ako izbitje nasilje, osjetit će se na čitavom Balkanu. Moglo bi se preliti na Kosovo, u južnu Srbiju, Makedoniju, u regiji Sandžaka u Srbiji u kome su muslimani većina … i koji bi se lako mogao odcijepiti od Srbije”… piše Foreign Policy.

Sve u svemu, zaključuje Lyon, “Washington mora odlučiti sada, a ne kasnije, da li će djelovati proaktivnije kako bi održao Bosnu i Hercegovinu na okupu, a Balkan stabilnim – ili će prepustiti Moskvi uspostaviti pravila”.

Da li je, zaista, Washington spreman na izazivanje novog kaosa na Balkanu poput onoga 1990. kako bi na njemu održao vlastiti utjecaj, ili makar spriječio uspostavu ruskog? Kako će Europska unija u tom slučaju odreagirati, pošto joj bilo kakva kriza na ovom području, usred svih kriza koje je potresaju, nimalo nije potrebna? Da li će takav, eventualni, pokušaj SAD da zapale Balkan gurnuti Hrvatsku još bliže Americi, a Srbiju još bliže Rusiji, u potrazi za zaštitom?

Bilo kako bilo svakih 25 godina se na Balkanu desi neki rat ili veća destabilizacija, nadajmo se da to neće biti pravilo i ovoga puta…
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Svi sukobi u svijetu, sve promjene granica, javno mnjenje i raspoloženje, ratovi i revolucije planiraju se u Vatikanu a izvršavaju preko Londona (City i Tavistok institut) i Washingtona

Od podjele kršćanske crkve na Istočnu i Zapadnu 1054. godine pa do danas, postoji u politici Vatikana kontinuitet, u smislu nastojanja da pod svoju dominaciju stavi sve kršćanske crkve; mijenjali su se samo oblici borbe, strategija i taktika.

Prvi svjetski rat koji pokreće rimokatolička monarhija napadom na Kraljevinu Jugoslaviju, donosi strašne vojne i civilne žrtve. Tijekom Prvog svjetskog rata u Austro-Ugarskoj je funkcioniralo 10 velikih koncentracijskih logora, uz još 290 manjih, pratećih logora i zatvora.

Što reći o Drugom svjetskom ratu? Prema američkim izvorima preko 1400 katoličkih svećenika u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini u tijeku Drugog svjetskog rata osobno klalo, mučilo, silovalo, ubijalo na razne načine i nasilno prevodilo u katolicizam.

Vatikan je kriv i za raspad Jugoslavije. Sve je dogovoreno na sastanku pape Ivana Pavla II s njemačkim ministrom Gensherom. Tog, 26. studenog 1991, državni tajnik Vatikana uputio je memorandum sa zahtjevom za priznavanje Slovenije i Hrvatske kao neovisnih država, svim članicama Konferencije o europskoj sigurnosti. Poslije tog vatikanskog memoranduma, Slovenija i Hrvatska su priznate kao nezavisne države, što je izazvalo žestoke sukobe i rat.

Vatikanska banka, preko organizacija poput Opus Dei, Malteških vitezova i sličnih financirala je pokret Franje Tuđmana.

“Između SAD, Vatikana i Njemačke sklopljen je 1976. godine tajni sporazum u 11 točaka. Jedna od središnjih teza ovog sporazuma bila je ideja o federalizaciji svijeta.”…

Američki geopolitičara Zbigniew Brzezinski vidi glavnu opasnost u pravoslavlju, dok poznati S. Huntington, piše da su Rusija i njena pravoslavna civilizacija neprikladne za Novi svjetski poredak.

Zato tu civilizaciju treba uništiti. Katolička crkva, nekada filofašistička, danas filoamerička, zajednica od milijardu i 200 milijuna vjernika, predstavlja jedan od glavnih stupova u američkoj politici globalizacije.

Korijen svega ovoga što se događa u Ukrajini, kao i mnogo puta do sada, je u Vatikanu, koji je stoljećima ratovao protiv pravoslavnih, da bi im, što milom, što silom, nametnuo svoje tumačenje kršćanstva.

Papizam je to, a on je gori od ateizma, jer propovijeda lažnog, velikoinkvizitorskog “Krista”. Ukrajina nema nikakve veze sa suverenitetom, demokracijom ili “ruskom agresijom”. To je sve propaganda. Sve se svodi na moć, imperijalnu ekspanziju i proširenje sfere utjecaja.

Može se izdvojiti čitav niz aspekata koji demonstriraju sličnost i izravne paralele između agresije Zapada u Jugoslaviji devedesetih godina i ovoga što se događa u Ukrajini 2014 – 2015. godine. Sličnost po pitanju dovođenja nacista na vlast.

Kao što je u ratu protiv Rusije koristi ukrajinske naciste. Na vlast u Kijevu su pučem došli nacisti koji su započeli s progonom Rusa. Primjerice jedna od paravojnih formacija koja sudjeluje u agresiji na Novorusiju “Azov”, kao amblem ima okultne oznake SS-a i “Crno sunce” Anenerbea, koje se nalazi u dvorcu Vevelsburg. Anenerbe je tajna organizacija koja je oblikovala ideologiju Nacističke partije i Trećeg rajha. Na strani kijevske hunte bori se najgori ološ iz SAD i EU.

Nacisti u Odessi su spaljivali Ruse, a u okupiranim selima Novorusije ubijaju sve što stignu. Baš kao i na Balkanu, glavni naglasak u Ukrajini stavljen je na etničke proturječnosti.

Vatikan jedan od organizatora Euromajdana, koji se približava granicama Rusije. DANAS NA ZAPADU UKRAJINE GORE PRAVOSLAVNE CRKVE – NAMEĆE SE KATOLICIZAM!

Ukrajinski nacisti osvajaju pravoslavne hramove, muče i ubijaju svećenike (na Donbas ih gađaju iz artiljerijskih oruđa). Kijev, koji je bio središte pravoslavne teologije i znanosti uopće, danas pretvaraju u katolički, grad.

Ukrajinski nacisti i šovinisti danas uz pomoć zapada i Vatikana pripremaju potpuno čišćenje Rusa sa vjekovnih teritorija na kojima žive kako bi očistili prostor od pravoslavlja. Filaret, arhiepiskop Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevskog partijarhat, javno je pozivao na “ubijanje Moskovljana”.

Poznata je izjava pape, dana u vrijeme telemosta s moskovskim rimokatolicima: “Ako postoji jedna Europa i jedna valuta – onda i Crkva treba biti jedna!” Na koju se Crkvu misli – Pravoslavnu ili Rimokatoličku, nema mjesta sumnji.

Dakle: jedna država, jedna valuta, jedan papa. Očito je da politika koju vodi Vatikan ima sve odlike imperijalističke politike, koja nastoji različite narode i kulture objedini, zarad ostvarenja zajedničkih globalističkih ciljeva i ideja.

Globalizam je demonska ideja. Daj Bože, da se nikada ne ostvari, inače se vraćamo u robovlasnički sustav i robovlasničko doba. To je ono što razara vjeru, naciju, obitelj, moral, ljudsko dostojanstvo, cijeli svijet. Gospodin će, kao i do sada, pobožni ruski narod voditi putem Istine Svoje, štiteći ga od svih zabluda i laži, pa i od najotrovnije, iako najzaslađenijeg – papinskog ekumenizma …

Partnerstvo između Vatikana i Hitlera službeno je sklopljeno 20. srpnja 1933. potpisivanjem konkordata između Svete stolice i njemačkog Reicha, kada su se njemački svećenici službeno zavjetovali na odanost Hitleru.

Nacizam nije poražen u Drugom svjetskom ratu, poražen je Wehrmacht, nakratko je poražena država Njemačka ali je ideologija nacizma preživjela. Danas se “Četvrti Reich” organizira na istim principima korporativne države kakva je bila nacistička Njemačka, s tom razlikom što je novi korporativni projekt profinjeniji, ne nose se više crne uniforme i kukasti križevi.

Danas je pristup okrenut prvo ekonomskom potčinjavanju svijeta, a oružana sila koristi se samo protiv neposlušnih država i naroda. Krajnji cilj je isti: porobljavanje zemalja, ako može i čitavih kontinenata i pljačka njihovih resursa.

Razbijanjem Jugoslavije, agresijom na SFRJ, SAD i EU su pokazali da su pravi nasljednici Adolf Hitlera. Kao i Hitlera njih može zaustaviti samo snažan i odlučan otpor ….
 
(The Balkans Chronicles,Facebookreporter,web-tribune/uredio:nsp)

‘Ako ljudi u sebi ne probude unutarnje ratnike, biti ćemo uništeni!’

Bezbroj puta mogli smo svjedočiti dugim bijelim, često umreženim tragovima na nebu. Iako nas pokušavaju uvjeriti kako ti tragovi postoje otkako postoje i zrakoplovi, to baš i nije tako. Istina, da, avioni su ostavljali trag i ostavljaju ga i danas, no ti se tragovi nevjerojatno razlikuju od tragova koje vidimo danas.

Obični kondenzacijki tragovi nestaju nakon nekoliko minuta, dok tragovi kojima svjedočimo danas ostaju na nebu po cijele dane, a raspršuju se u oblake, neprirodne i više nalik nekom prekrivaču nego oblacima na koje smo naviknuli, a kojih je isto u posljednje vrijeme jako malo.

Naime, riječ je ovdje o chemtrailsima, odnosno kemijskim tragovima koji su od svjetskih vlada priznati nekoliko puta, preko javno objavljenih dokumenta na njihovim službenim stranicama. O njima se normalno razgovara unutar svjetskih organizacija, no ključnu ulogu u zavaravanju ljudi, kada su chemtrailsi u pitanju, imaju mediji, koji unatoč golemom broju priznanja dostupnim svim ljudima, kao da su plaćeni za “pranje” mozga. Chemtrailse niječu i diskreditiraju do kraja, pa danas postoje mnogi ljudi koji pored “zdravih” očiju ne vjeruju da bi netko (moćnici) mogao trovati čovjeka i planet Zemlju.

Oni ne znaju zašto bi to netko činio, iako svi ti ljudi koji sudjeluju u tajnim i javnim projektima “trovanja” čovječanstva javno govore o depopulaciji i zalažu se za istu. Oni javno govore kako ljude treba “poubijati” i to sve u svrhu MIRA na zemlji. U isto vrijeme na ljude ispuštaju goleme količine otrova svakoga dana manipulirajući čovjekom i našim planetom. Iako smo već objavljivali mišljenja pilota, sada se javio još jedan koji se odlučio boriti protiv geoinženjeringa.

‘Moje ime je Willem Felderhof i kao bivši komercijalni pilot, pitanje geo-inženjeringa i modificiranja vremena zaokuplja cijelu moju pozornost. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da nešto zaista nije u redu. Mislim, i sam sam promatrao nebo, ali jednostavno nisam mislio o tome što se događa, sve dok mi 2009. nije pristigao mail od prijatelja koji je od mene, kao pilota, zatražio ‘pogled’ na kemijske mlazove iznad naših glava.

Tada sam zastao, promislio i s potpuno otvorenim umom rekao mu da iz moje perspektive, pilota s više od 10 tisuća sati letova, kao i tehničkih znanja o komercijalnim zrakoplovima, siguran sam da takvi programi kemijskog zaprašivanja, postoje.

Od tog trenutka počeo sam istraživati, promišljati, kao i promatrati nebo svjesno, a nije dugo trebalo da shvatim što se zaista događa. Bio sam šokiran, ali ne zbog toga što nas sigurno zaprašuju, već zbog činjenice da do sada nije došlo do većeg ustanka pilota i meteorologa čiji je posao analiziranje, istraživanje i predviđanje vremenskih pojava, kao i formiranje oblaka, njihove strukture i dinamike.

No, s druge strane, s obzirom na moju povijest zviždača, jer deset godina sam se borio protiv trovanja zrakoplovne industrije i otrovnog zraka unutar zrakoplova, bio sam upoznat s dinamikom i mehanizmom reakcija pa me to ni nije iznenadilo. Naime, piloti vam imaju ogroman ego, a strah od toga da ne budu označeni kao ‘teoretičari zavjere’ dovoljan je da bojazan od te etikete bude prioritet pred budućnosti čovječanstva.

Razlika između chemtrailsa i contrailsa toliko je očigledna da je nemoguće da jedan iskusan pilot uopće može poistovjetiti jedno s drugim. ‘Kondenzacijski trag na nebu ne ostaje više od minute! No, ovo što sada vidimo, to nije normalno i prirodno, i to odgovorno svjedočim jer tragovi koje ostavljaju komercijalni zrakoplovi koje sam i sam vozio godinama nemaju veze s tragovima koji preplavljuju cijelo nebo, nastavno gradeći umjetnu dimnu zavjesu na nebu kao i neprirodne oblake kojima svjedočimo,’ rekao je.

Mislim da je svatko tko je temeljito istražio sve o pojmu ‘geoinženjering’ razumije izravnu i neposrednu prijetnju budućnosti čovječanstva i samog opstanka planeta. Problem je u tome što javnost ne zna ništa o tome, iako je apsolutno sve dostupno.

Milijarde ljudi nemaju pojma o programu geoinženjeringa koji se upotrebljava bez skrivanja. Dakle, to nema veze s teorijom urote, samo s neinformiranosti ljudskih bića. Shvativši tu činjenicu, shvaćam da ako ljudi u sebi ne probude unutarnje ratnike, da ćemo biti uništeni. Mi trebamo djelovati kako bi zaustavili to ludilo.

Riječ je o višedimenzionalnom ratu koji se trenutno odvija protiv čovječnosti i majke Zemlje. Geoinženjering je multislojevito oružje za masovno uništenje, a mi se nalazimo u ratnom razdoblju, čega nitko nije svjestan. I ne samo to, projekti geoinženjeringa kao i modifikacije vremena koriste se kako bi se primile ovlasti za stvaranje solidnog okvira za uspostavu jedne svjetske vlade.

Dobra vijest jest ta da su psihopati na vlasti u panici i to je razlog zbog kojeg oni svoj plan prebacuju u 5. brzinu. I zbog toga je stvarnost njihovih patetičnih programa postala napredno vidljiva za svakog tko je spreman vidjeti.

Druga je stvar što takvih ljudi nažalost ima malo jer su već isprani. Trenutni porast visoko toksičnih programa geoinženjeringa i modifikacije vremena trebaju zapravo poticati na globalno buđenje, što se zapravo i događa, samo se to skriva.

I kako je naveo arhitekt Novog svjetskog poretka Zbigniew Brzezinski: Ovo globalno političko buđenje najveća je prijetnja globalnim strukturama moći i njihovom ludom planu prema punom spektru dominacije nad svijetom. Globalno buđenje ne samo da nam pruža mogućnosti zaštitite od tih začarani napada, nego nas to tjera na hitne akcije kako bi zaustavili ovo pokrenuto ludilo.Mi moramo shvatiti da je geoinženjering izravna prijetnja nacionalnoj i međunarodnoj sigurnosti.

Pokrivač visoko toksičnih geoinženjering aerosola raspršuje se širom svijeta preko kopna i oceana, to je ono što morate sami spoznati.

Ljudi me vrlo često pitaju što možemo učiniti po tom pitanju. Jednostavno je: napravite istraživanje koliko god možete, postanite svjesni i što je najvažnije: djelujte!’
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)