Saborski zastupnik Ivan Pernar pohvalio se da je dobio sina i da ga odbija cijepiti

U novoj objavi na Facebooku odbacio je tvrdnje da dijete neće moći u školu i obećao da će se u Saboru zalagati za to da necijepljena djeca mogu u javne vrtiće.

“Odbili smo da se djetetu daju ikakva cjepiva jer imam loša iskustva s prvim sinom, a naslušali smo se iz prve ruke svakakvih horor-priča od drugih roditelja…Ne vjerujemo u imunitet krda niti imamo mentalitet krda…”, napisao je Ivan Pernar.

U novoj objavi odbacio je navode da dijete mora biti cijepljeno da bi moglo ići u školu. Kaže da to nije istina jer je škola obvezna.

S vrtićem je druga priča, ali i za to zastupnik ima rješenje.

“Moja je želja da moje dijete ide u javni vrtić jer nemam potrebu pred drugima pokazivati da imam novca za privatni, ali ako je moje dijete u javnom nepoželjno, upisat ću ga u privatni”, napisao je Pernar.

Dodao je da ga uopće neće upisati u vrtić ako se uspiju organizirati s poslom i uz pomoć “baka-servisa” jer ne smatra da je djeci za socijalizaciju potreban vrtić.

“Međutim, ono što vam mogu obećati jest da će necijepljena djeca imati mogućnost upisa u javne vrtiće ako moja ruka, odnosno stranka koju predstavljam, bude prevaga za odlučivanje o većini u Saboru. Zato pozivam sve roditelje koji ne žele cjepiti svoju djecu da me podrže na izborima jer razmišljam kao i oni”, napisao je Pernar na Facebooku, na kojem ga prati 286 tisuća ljudi.

(dnevnik.hr)

Njemačka vlada prihvatila je u četvrtak prijedlog ministra zdravstva Jensa Spahna o uvođenju obaveznog cijepljenja protiv ospica, a koji predviđa stroge kazne za one koji se ne budu pridržavali novog zakona

Prema usvojenom zakonu, djeca u Njemačkoj morat će ubuduće biti u potpunosti cijepljena protiv ospica prije upisa u jaslice ili vrtić. Obavezno cijepljenje uvedeno je i za sve osobe zaposlene u tim ustanovama, kao i u smještajima za izbjeglice.

Zakon o obaveznom cijepljenju bi, ističu agencije, trebao stupiti na snagu idućeg ožujka, a djeca koja nisu cijepljena bit će odbijena prilikom upisa u jaslice ili vrtić.

Roditelji koji odbijaju cijepljenje svoje djece, dodaje se, mogu biti novčano kažnjeni do 2500 eura.

Od obaveznog cijepljenja bit će isključene samo one osobe koje iz medicinskih razloga ne podnose cjepiva te svi oni koji su rođeni prije 1970. godine jer su, prema istraživanjima, ranije preležali ospice i samim time stekli imunitet.

Njemački stručnjaci duže su vrijeme ukazivali na nisku stopu cijepljenosti građana jer je za iskorjenjivanje ove bolesti potrebno da 95 posto stanovništva bude cijepljeno.

Cijepljenje je u Njemačkoj do sada bilo dobrovoljno, ali stopa procijepljenosti je godinama u padu, uz istodobni porast broja slučajeva oboljelih od ospica. Novi zakon, inače, predviđa pojačane akcije cijepljenja protiv drugih bolesti, poput tetanusa, difterije i hripavca.

Za ova cjepiva nije predviđeno uvođenje obveze cijepljenja, ali će se kroz razne akcije, poput besplatnih cijepljenja u školama i ustanovama, proširiti ponuda. Troškove ovih akcija trebale bi podijeliti država i blagajne zdravstvenog osiguranja.

(tportal.hr)

Vlada je učinkovito zabranila hidžab i pokrivala za glavu kod djece

Sada desničarska vlada koalicijskih stranka OVP i FPO žele provesti isto i u osnovnim školama.

“Integracija je dvosmjerni proces koji utječe na odgovarajuću ciljnu skupinu.”

“Nošenje hidžaba do postizanja doba vjerske zrelosti može dovesti do rane i posebno seksualne segregacije koja se ne može uskladiti s austrijskom temeljnom vrijednošću i društvenim normama” – izjavio je austrijski vicekancelar Strache za tabloid Krone.

Cilj je zaštititi djevojčice od rane seksualizacije jer je marama za glavu znak ženske seksualne zrelosti, rekla je vlada u izjavi.

Koalicijske stranke OVP i FPO žele zabraniti sve oblike velova za glave za djevojčice do deset godina starosti.

Vladajuća koalicija pozvala je oporbu da zajednički podupre nacrt zakona.

Oporba je signalizirala spremnost da raspravlja po tom pitanju, ali je također izrazila zabrinutost zbog ustavnih problema.

Strache je također odgovorio na tvrdnje o nestalim podacima o tome koliko djece zapravo nosi hidžab u Austriji.

Istaknuo je brojna izvješća o izravno zahvaćenim osobama, osobito u gradu Beču.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Naredili su djeci staroj 2 godine da razgovaraju o “dečkima zaljubljenim u dječake i djevojkama koje se zaljube u djevojke”

Zviždačica koja radi u državnom dječjem vrtiću u Švedskoj otkrila je kako su joj dužnosnici rekli da djeca nikada ne oslovljava sa “on” ili “ona” i da potiče dječake da nose haljine, te da započne razgovore s djecom o “dječacima koji se zaljubljuju u dječake i djevojke koje se zaljube u djevojke.”

U intervjuu za Varldenidag.se, zviždačica “Anna”, koja je u dječjem vrtiću radila dvije godine kao odgajateljica, rekla je da je brzo obaviještena da joj je zabranjeno govoriti djeci kako im je odjeća “lijepa”, i da se predškolskoj djeci ne bi trebali dodjeljivati spolove.

Kad je Anna čitala djeci knjige, primijetila je da su svi izrazi u knjizi koji su spominjali “on” ili “ona” pokriveni i na njihovom mjestu je pisala rodno neutralna zamjenica “hen”.

Kasnije je otkrila da su popularne knjige “Emil i Pippi” bile odbačene jer nisu imale rodno neutralne likove, a police za knjige “bile su ispunjene dječjim knjigama s temama poput transseksualnosti i homoseksualnosti”.

Anna je također tvrdila da su djeca starosti od jedne i dvije godine sudjelovala u grupnim raspravama gdje su im učitelji rekli “da se djevojka zaljubi u djevojku i dječak u dječaka”. Djeca su se tada međusobno pitala … “U koga si ti zaljubljen?”

Zbunjeni dječak je odgovorio: “U moj Lego”.

Lutke, automobili i vlakovi također su zabranjeni u predškolskoj ustanovi jer su rodno normativni, a dječaku koji se obukao u vatrogasnu odjeću je rekao učitelj da ju skine i odjene haljinu, iako nije to htio.

“Ne želim haljinu, želim ovo” – rekao je dječak, kojem je učitelj odgovorio: “Ali znaš da ćeš imati i haljinu?”

Anna je također otkrila kako čak i neki od roditelja također provode indoktrinaciju. Kad je majka došla pokupiti sina, Anna je rekla dječaku: “Tvoja mama je ovdje”, no majka joj je odgovorila: “Ja nisam njihova majka, ja sam njihov roditelj”.

Dužnosnici su također rekli odgajateljici Anni da ne govori “mama” i “tata” jer “dijete može imati dva roditelja istog spola”.

Anna kaže da je 3-godišnja djevojčica koja je jednom rekla: “Ja sam dječak danas!”, ju je kasnije upitala: “Jesam li dječak ili djevojčica?”, na što je Anna čvrsto odgovorila: “Ti si djevojčica”.

“Ne mogu slijediti ta pravila. Jednostavno ne mogu. Protiv su svega što znam” – zaključuje Anna.

Ime spornog dječjeg vrtića nije došlo u javnost jer mediji nisu željeli otkriti svoj izvor.

Od 1998. godine smjernice švedske vlade o školovanju “zabranile su provođenje rodnih stereotipa, a rodno neutralni vrtići su financirani državnim sredstvima sa odgajateljima koji svjesni genderizma omogućili su obiteljima da podignu svoju djecu bez postavljenog rodnog identiteta”, navodi se u izvješću.

Populistički švedski demokrati samo su povećali svoju nazočnost u parlamentu nakon najnovijih izbora u zemlji, no s obzirom na ovakve priče, pored švedskog neprocjenjivog problema s kriminalom, silovanjima i masovnom imigracijom, pitamo se je li prekasno za bilo kakvu akciju.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U polarizirajućem virusnom videu kojeg je pogledalo na Facebooku gotovo 2 milijuna ljudi, majka dječaka od 3 godine starosti se žali da se njezin sin ne može družiti s drugom djecom u javnom vrtiću jer samo dvoje od 25 djece govore njemački

Na Facebooku, u video snimci snimljenoj 15. kolovoza, majka Leen Kroetsch kritizira njemačke političare zbog opasne imigracijske politike koja joj prisiljava njezinog trogodišnjaka, koji je bez imigranatske pozadine, da se prilagodi stranom okruženje u dječjem centru.

Kroetsch tvrdi da od 25 djece, u grupi njezinog sina se samo dvoje djece nisu imigracijskog podrijetla i mogu tečno govoriti njemački, dok ostalih 23 uopće ne razumiju njemački.

Istodobno, ta druga djeca, prema Kroetschu, lako mogu komunicirati jedni s drugima dok govore na svojim materinjim jezicima, što njezin sin očito ne razumije.

“Moj sin se mora prilagoditi drugoj djeci, i to nije integracija, dragi političari, integracija je malo drugačija” – kaže Kroetsch.

Žena je također izrazila nelagodu zbog činjenice da je morala osvojiti pravo na sudu da može poslati svog dječaka u dnevni vrtić, rekavši kako je gotovo izgubila posao kao rezultat toga.

Ona tvrdi da slučaj njenog sina nije izuzetak i prilično je uobičajen u gradu Essenu, četvrtom najvećem gradu sa područja Sjeverne Rajne-Vestfalije u Njemačkoj, ističući da je dijete njezine prijateljice također jedno od dvoje djece u svojoj grupi koja nemaju imigrantsku pozadinu.

Kroetsch kaže da je zabrinuta ne samo zbog sadašnje situacije i dobrobiti njezinog trogodišnjaka, već i zbog budućnosti – za koju se boji da će se njezin sin osjećati kao stranac u svojoj zemlji.

“Strahujem, bojim se za budućnost mog sina i ne znam što mogu očekivati.” “Sin moj i ja se osjećamo kao stranci. Je li to namjerno napravljeno?” – zapitala je, dodavši kako bi ona mogla “biti prisiljena da se jednog dana odseli i imigrira”.

Žena je rekla da je, iako joj je dijete dobilo mjesto u dnevnom vrtiću, morala se boriti sa dnevnim vrtićem na sudu, a roditelji “Muhammeda, Alija i kako ih svi zovu” ne moraju to raditi.

Videozapis je polarizirao ljude na društvenim medijima. Dok su mnogi podržavali njezinu zabrinutost, rekavši “nema velike razlike naspram Berlina” i pohvalivši “hrabru ženu”, drugi su rekli, “danas je očito tako loše biti musliman”.

U svom videu, naglasila je kako ne optužuje djecu u vrtiću ili njihove roditelje već vladinu imigrantsku politiku. Kroetsch se također bavi djecom s imigrantskim podrijetlom u boksačkom klubu.

Pogledajte intervju:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Političari u regiji Emilia-Romagna na sjeveru Italije, odobrili su zakon koji zabranjuje necijepljenoj djeci prisustvo u vrtićima, zbog javnog zdravlja i sigurnosnih razloga, a posebice zbog necijepljene djece

Zakon će stupiti na snagu idućeg mjeseca, ali roditeljima je dan rok do proljeća 2017. godine kako bi cijepili svoje dijete ako žele da ostane u vrtiću.

Zakon je donesen od strane regionalne zakonodavne skupštine s većinom od 27 glasova u srijedu. Pet glasova protiv inicijative došlo je iz “Pokreta Pet Zvijezda”, dok je 10 zastupnika bilo suzdržano.

Novi zakon vrijedi i za djecu u dobi do 3. godine starosti, a obuhvaća cjepiva protiv difterije, poliomijelitisa, tuberkuloze i hepatitisa B.

“Zakon je dizajniran za zaštitu javnog zdravlja u našoj zajednici, posebno za najosjetljiviju djecu, koja ne mogu biti cijepljena iz zdravstvenih razloga, slabog imunološkog sustava ili teških kroničnih stanja, a time su više izložena infekcijama” rekao je predsjednik regije Stefano Bonaccini nakon glasovanja, u skladu sa talijanskim listom Il Giornale.

“Mi smo prvi u Italiji koji smo usvojili ove mjere, utirući put drugim regijama da naprave isto”, dodao Bonaccini.
 

Approvata legge @RegioneER servizi prima infanzia 0/3 anni e obbligatorietà vaccinazioni x accesso agli asili nido. Unici contrari M5S… pic.twitter.com/dDPjXQDexL

— Stefano Bonaccini (@sbonaccini) 22. studenoga 2016.

 
Broj cijepljene djece je doživio pad u posljednjih deset godina u regiji, dodao je predsjednik, rekavši da je u 2014. ta brojka pala ispod 95 posto, ispod “sigurne razine” preporučene od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kojom upravlja SAD.

“U 2015. godini pokrivenost djece od strane četiri obvezna cijepljenja je dosegla 93,4 posto, što predstavlja potencijalnu prijetnju javnom zdravlju. Roditelji su promijenili stav prema dječjim cjepivima, uglavnom zbog dezinformacija i nedostatka znanstvenih spoznaja koje se šire na internetu. Odlučili smo da javno zdravlje treba biti zajamčeno i zaštićeno, a ne prepušteno nevjerojatnim vjerovanjima”, zaključio je Bonaccini.

Regija ima veliki plan koji ima cilj podizanja svijesti o važnostima i prednostima cijepljenja.

Vladajuća stranka talijanskog premijera – člana Bilderberg grupe Matteo Renzija, lidera Demokratske stranke, kojoj Bonaccini pripada – je također oduševljena ovim potezom. Čak je premijer Renzi čestitao na ovom prisilnom zakonu na Twitteru.
 

Bravo Stefano, ben fatto! https://t.co/fXPQHuXaqv

— Matteo Renzi (@matteorenzi) 23. studenoga 2016.

 
Kritičari, međutim, smatraju da je zakon vjerojatno neće promijeniti situaciju.

“Nitko ne dovodi u pitanje prednosti cijepljenja, mi smo zabrinuti metodama kojima se provode ova cijepljenja. Ovaj zakon neće učiniti ništa, već će odbiti još više roditelja da cijepe svoju djecu… Prisila nije pravi način”, rekao je Raffaella Sensoli, regionalni direktor “Pokreta pet zvijezda”, kako je naveo talijanski TGCOM24.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prema obrazloženju presude, “veganska prehrana bolja je od one “svejeda” i poštivanje takve prehrane je ljudsko pravo, čak i u jaslicama”

Općina Merano u Italiji izbacila je dijete iz vrtića nakon što je njegova majka zatražila da mu se omogući veganska prehrana. Obitelj je uz pomoć odvjetnika sudu predočila znanstvene dokaze da je takva pravilno planirana prehrana zdrav izbor za djecu predškolskog uzrasta.

Sud je na temelju toga odlučio da je općina, kao vlasnik vrtića, dužna poštovati pravo djeteta na moralan i etički izbor prehrane u vrtiću. Donosimo prijevod napisa u kojem je opisan ovaj slučaj, koji predstavlja pouku o pravu na slobodan izbor i u području prehrane, ali i ukazuje da se jedino znanjem te odgovornim i odvažnim pristupom mogu ukloniti predrasude i prepreke na putu ka zdravijem i skladnijem životu pojedinaca i zajednica:

Sve je počelo u veljači. Glavni su likovi ove priče dijete vegan i svjesna majka. No idemo redom.

Vrijeme brzo prolazi svima, pa tako i majci iz mjesta Merano koja mora početi dijete uključivati u društveni život, točnije – upisati ga u vrtić. Važno je napomenuti da ova majka zbog osobnih uvjerenja slijedi određeni zdrav i etičan način prehrane temeljen isključivo na biljkama. Ovakav pristup životu u Italiji prihvaća sve više ljudi.

U skladu s tim, majka je zatražila od vrtića da njenom djetetu zamijene neprirodnu hranu kojom se hrane mala djeca u vrtićima, često pripremljenu u tvrtkama za catering, zdravim biljnim jelima.

Općina Merano taj zahtjev smatra nevjerojatnim i neprihvatljivim i ne samo da ne udovoljava zahtjevu, nego i udaljuje dijete iz vrtića! Mama je, naime, morala donijeti liječničke potvrde (koje se, među nama, mogu lako dobiti od bilo kojeg liječnika prijatelja ili onog koji nam je naklonjen) i napraviti klinička testiranja na djetetu kojima će dokazati da je dijete dobrog zdravlja.

U stilu “Ili mi daj dobar razlog zašto je dijete vegan i pokaži da je zdrav k’o dren ili si ga drži kod kuće i ne zafrkavaj nas!”. Kako to da se slična mjerila ne primjenjuju za svu djecu, vjerojatno svu lijepu cijepljenu i imunokompromitiranu, pa da svi oni naprave testove? Čudno kako se nisu sjetili u Općini Merano tražiti i genetsko testiranje “veganskog” djeteta da se utvrdi kakva predispozicija za neke buduće bolesti poput autizma ili ADHD-a…?

Upravo onako kao što se nekad zločestu djecu tjeralo da stoje u kutu pored školske ploče, tako i stručnjaci Općine Merano izbacuju iz škole dijete čija je jedina krivnja što mu se roditelji zdravo hrane.

Stav Općine je čvrst: veganska dijeta je opasna za maloljetnike, posebno u predškolskoj dobi te se ne primjenjuju Smjernice o prehrani u školama jer se iste odnose na škole, a ne na vrtiće i jaslice. Skinuti sa sebe odgovornost tipično je za političare. Stav je zapravo smiješan i pokazuje potpuno neznanje općinskih službenika, neznanje koje je rašireno i u drugim područjima medicine.

Dovoljno je, međutim, citirati službeni stav američkog i kanadskog udruženja dijetetičara (A.D.A., American Dietetic Association (1) da se ukloni svaka sumnja: “Pravilno isplanirana vegetarijanska prehrana, uključujući i vegansku, je zdrava, prikladna s nutricionističkog gledišta i može biti korisna u prevenciji i liječenju nekih bolesti. Takva prehrana, ako je dobro isplanirana, prikladna je za pojedince u svim stadijima životnog ciklusa, uključujući trudnoću, dojenje, rano i kasno djetinjstvo, adolescenciju te za sportaše.”

Dakle, prema svjetskim autoritetima iz područja nutricionizma, režim veganske prehrane, dobro planiran (i ovdje leži ključna činjenica), može se primjenjivati u svim razdobljima ljudskog razvoja, čak i u trudnoći!

Ova su saznanja jako daleko od općinskih ureda regije Alto Adige. I zato je majka zbog apsurdne i necivilizirane odluke bila prisiljena ići na sud. Majka je ne samo pokazala i dokazala superiornost prehrane temeljene na biljkama u odnosu na onu “svejeda” (što je bilo vrlo lako jer istraživanja i znanstvenih podataka ima na pretek), već je pokazala i da odluka uprave i vlasnika vrtića nije bila u skladu s ustavnim normama i uputama ministarstva, postavljajući pred nju nepravedan zahtjev (dobavljanje posebnih liječničkih potvrda) i diskriminirajući dijete izbacivanjem iz vrtića.

Regionalni sud Regije Alto Adige povijesnom presudom odobrava zahtjev majke i obvezuje upravu vrtića da ponovo primi dijete, a Općina Merano kao vlasnik ustanove mora platiti sudske troškove.

Prema obrazloženju presude, “veganska prehrana bolja je od one “svejeda” i poštivanje takve prehrane je ljudsko pravo, čak i u jaslicama”.

Carlo Prisco, odvjetnik mlade majke, smatra da se radi o prekretnici u priznavanju prava na etičnu alternativnu prehranu, a to pravo proizlazi iz Ustava.

Odvjetnik nastavlja da “ne treba nikakva potvrda da bi se u bilo kojoj dobi tražilo veganski obrok, roditelji vegani ne mogu biti objekt diskriminacije, čak niti tako da se od njih traže dodatne provjere i dokazi koji se ne traže od drugih. Ovaj će slučaj biti od pomoći svim drugim, budućim slučajevima u kojima ustanove ili javne službe onemogućavaju građanima da uživaju prava vezana za svoj odabir etične prehrane.”

Napokon se u trećem tisućljeću počinje govoriti o pravima i u području prehrane.

Danas su nam puna usta svih vrsta prava: socijalnih, seksualnih, vjerskih i tako dalje. I ako neka osoba odluči biti gay, promijeniti spol, unajmiti maternicu, biti surogat majka, umjetno se oploditi, nastaje problem ako osuđujete njihov izbor jer bi se na noge digle odgovarajuće udruge i lobiji, optužilo bi vas se za homofobiju, možda biste riskirali čak i zatvor.

No kada jedna svjesna majka traži da se poštuje njeno pravo na moralne i etičke izbore, dokazane kao valjane čak i znanstveno, onda treba pozvati odvjetnika i voditi parnicu na sudu…

To je Italija.
 
(oslobodjenje-zivotinja.com)

Izbjeglice se neće trebati tražiti da dokažu da su osuđivani za seksualne zločine

U uznemirujućem razvoju imigrantske krize, Danska vlada je propustila zahtjev da novi doseljenici dokažu da nisu seksualni prijestupnici, kako bi se omogućilo “izbjeglicama” rad s djecom u dječjim vrtićima i jaslicama i domovima.

Prema trenutnim pravilima zakonska je obveza da vrtići, domovi i jaslice, osiguraju da zaposlenik prethodno nije bio osuđen za seksualna kaznena djela nad djecom.

“Ali kada državna tijela u zemlji žele poslati novopridošle imigrante da rade u vrtićima, često je nemoguće doći do potrebne informacije u njihovim matičnim zemljama. I zato, vlada je sada spremna promijeniti zakon”, izvještava Speisa.

Vlada će promjeniti zakon, tako što neće provoditi zakon, da građani ne bi suviše ispitivali.

“Kao što smo pročitali, Vlada je na putu da dopusti izbjeglicama da rade u vrtićima, bez potvrde o nekažnjavanju.”

“Mislim da je potpuno skandalozno da se može uzeti u obzir propust ovih pravila koja su namijenjena za zaštitu djece od zla”, rekla je glasnogovornica danske narodne stranka Pernille Bendixen za novine Ekstra Bladet.

Pod promjenom pravila, danski građani će i dalje biti dužni dostaviti potvrdu o nekažnjavanju, ali novi doseljenici imigranti će biti imuni na to.

Michael Ziegler, gradonačelnik High-Taastrup općine, rekao je da sigurnost djece ne bi trebala biti ugrožena, ali da je potrebno “koristiti ovaj dio tržišta rada”.

Ministar kulture Bertel Haarder je rekao da je “praktički nemoguće dobiti informacije iz zemalja iz koje su muslimanski migranti pobjegli”, predstavljajući “dilemu” za općinu.

Migranti se ne mogu tražiti da dokažu da nisu seksualni prijestupnici unatoč skandalu silovanja koja je zahvatila kontinent u posljednjih godinu dana koji uključuje bezbrojne primjere silovanja djece od strane migranata.

Prijedlog nema smisla s obzirom da je Danska vlada uvela plan prošle godine da se omogući migrantima da pohađaju tečajeve seksualnog odgoja nakon bujice silovanja počinjenih od strane imigranata.

“34 posto osuđenih silovatelja u Danskoj između 2003. i 2014. godine su bili ili imigranti ili potječu iz tih zemalja”, prenosi Daily Mail.

Da li vam se sviđa da imigranti koji će raditi u vrtićima, se ne provjeravaju da li su seksualno kažnjavani za silovanje djece?
 
(preveo:NSP)

“Moja kći je u školi bila izložena sustavnom zlostavljanju, ismijavanju i brutalnom vrijeđanju, njeni vršnjaci su ju čak prozvali sotonom, a sve to samo zato što nije išla u crkvu…”

Dok, ovih dana, gledam kako nova, vladajuća garnitura u Hrvatskoj, uz blagoslov, molitve i svetu vodu „pušta u pogon“ nove ministre, u meni se, kao majci, ponovo budi osjećaj mučnine, nelagode, nesigurnosti i straha.

Pitam se hoće li sada, s povratkom crkve na scenu, i neki novi klinci, koji ne idu u crkvu i na vjeronauk, prolaziti istu onu ponižavajuću torturu kakvu je prošlo moje dijete u vrijeme zatucanosti i nekulture koje nam se ponovno vraća”, kaže za Index profesorica povijesti Davorka Semenić.

Sudeći po komentarima na društvenim mrežama, strah ove zagrebačke intelektualke dijele i mnogi drugi roditelji čija su djeca izložena prijeziru i maltretiranju vršnjaka, samo zato što ne idu na vjeronauk i u crkvu.

Iako su našu sugovornicu mnogi, u svojim glavama, već nakon prvih par pročitanih rečenica zasigurno etiketirati kao komunjaru, jogo-nosatalgičarku ili Srpkinju, Davorka nije ništa od navedenog. Odgojena je u katoličkoj obitelji, pohađala je vjeronauk, vjenčala se u crkvi, no ona je, prije svega, intelektualka, kozmopolit i žena širokih vidika. Stoga je upravo tako odlučila odgajati i svoju kćer, no pokazalo se da je cijena te odluke u Hrvatskoj vrlo visoka.

“Odgojena sam u katoličkom duhu i od svoje pete godine sam pohađala vjeronauk te sam bila prva generacija prvopričesnika u novozagrebačkoj crkvi u izgradnji. Tih sedamdesetih godina samo nas 4 djevojčice iz razreda smo, jednom tjedno, išle na vjeronauk. U školi zbog toga nismo imale problema. Sjećam se samo jedne neugodne situacije kada me je moja učiteljica, u drugom razredu, prozvala na ploču, pred svima je tada rekla da idem u crkvu te je zatražila da na papir napišem imena ostale djece koja također idu u crkvu.

Tada sam po prvi put primijetila podrugljive poglede nekolicine mojih vršnjaka iz razreda. No, moji roditelji nisu mirno prešli preko toga, te se učiteljica ispričala i povukla, a to što se dogodilo nije utjecalo niti na moj uspjeh u školi, niti na učiteljičino ponašanje prema meni. Nikada poslije toga nisam više doživjela neugodnost jer idem u crkvu. O tome se jednostavno nije pričalo jer je to tada bila privatna stvar, baš kao što bi i danas odluka o pripadnosti bilo kojoj konfesiji trebala biti privatna stvar svakog pojedinca”, kaže Davorka.

A onda su došle ’90-te…..

“Moj dečko je s fakulteta, onako u  trapericama i tenisicama, otišao u rat. Hrvat je, ali nije kršten i njegovi nisu išli u Crkvu, no smatrao je da je u redu da se vjenčamo u Crkvi. Iako postoji mogućnost vjenčanja katolika s pripadnikom neke druge konfesije, on nije bio pripadnik niti jedne konfesije te se ispostavilo da su stvari mnogo složenije.

Moj se dečko morao krstiti, a da bi to mogao, inzistirali su na šestomjesečnom pohađanju vjeronauka i sve to usred rata kada on nije znao ni hoće li se živ vratiti s fronta. Tada mi se Crkva prvi put jako zamjerila te smo odlučili ’91 sklopiti građanski brak.

U međuvremenu smo od zagrebačke nadbiskupije izvadili dozvolu koja je potrebna za vjenčanje katolika i ne katolika te smo se ’94. vjenčali na Trsatu, kod mog bivšeg vjeroučitelja“, prisjeća se Davorka svih peripetija s glomaznom i tromom crkvenom birokracijom, s kojom su se problemi nastavili i kada im se rodila kći.

“Kada smo htjeli krstiti kćer, u istoj onoj Crkvi Sv. Križa u koju sam ja, kao dijete, išla na vjeronauk, župnik je, upisujući podatke o roditeljima, upisao da je otac Hrvat, a potom je, automatski, želio upisati i da je katolik. Usprotivila sam se, rekavši da to nije točno, nakon čega smo se porječkali te me on ljutito upitao kako smo se uopće i vjenčali u Crkvi. Kćer smo, na posljetku, krstili u drugoj crkvi“, prisjeća se Davorka.

“Hodali su za njom od škole do kuće vičući joj Sotono!”

“Dok je moja kći pohađala vrtić, sve je bilo u redu, do dana kada smo se vratili s ljetovanja i kada me neugodno iznenadio ogroman križ na zidu, koji je sezao od poda do stropa. Vjernik sam, no nikako ne podržavam takve vanjske manifestacije vjere pri kojima se ne vodi računa da su u vrtićkoj grupi ili u razredu i djeca ateista, agnostika i pripadnika drugih vjerskih skupina. Iako sam katolik, smatram da vjerskim simbolima nije mjesto ni u školi, ni u vrtiću, kao ni u bilo kojoj javnoj ustanovi“, kaže Zagrepčanka.

Kada je njena kći krenula u školu, učiteljica je, već prvog dana, sve roditelje pitala tko od djece neće pohađati školski vjeronauk.

“Obzirom da živimo u jednom prigradskom naselju, gdje su svi, osim mog muža, oduvijek išli u crkvu, ispostavilo se da samo naša kći ne bi išla na vjeronauk te smo, samo zato da ju ne izdvajamo, pristali da i ona pohađa satove vjeronauka u školi.

No, u trećem razredu osnovne škole, kada se djeca pripremaju za Prvu pričest, školski vjeronauk odjednom više nije bio dovoljan, nego je naša kći trebala ići i na vjeronauk u crkvu te na nedjeljnu misu i to zajedno s nama roditeljima. Takve metode prisile nam nisu bile prihvatljive te smo odustali i od vjeronauka i od pričesti i od misa”, kaže majka djevojčice kojoj se od tog trenutka život uvelike promijenio. Prva reakcija krenula je, kako kaže, od učiteljice, a za njom su se, kako to obično biva, povela i djeca iz razreda.

“Učiteljica je bila vidno zaprepaštena time što nismo pristali na sve veće zahtjeve crkve. S vremena na vrijeme, ponešto je zajedljivo prokomentirala, no činilo nam se da sve to nije tako strašno, sve dok djeca iz razreda nisu počela izbjegavati našu kćer. Od škole do kuće trebalo joj je oko 20 minuta hoda, a njeni su dojučerašnji prijatelji iz razreda cijelim tim putem hodali iza nje i vikali joj Sotono!”, prisjeća se Zagrepčanka.

Na pitanje jesu li ona i suprug tada reagirali na te otvorene provokacije upućene njihovom djetetu, odgovara – ne, na žalost nismo, ali samo zato što tada nismo znali što sve naša kći proživljava, jer je ona, u strahu da će se sve dodatno zakomplicirati, o svemu tome šutjela.

“A što si očekivala kada imaš nekrsta u kući?”

“Što je sve u školi proživljavala i kakve je uvrede svakodnevno slušala, ispričala mi je tek u šestom razredu. Tada su iz vjeronauka učili o križarskim ratovima te je vjeroučiteljica ustvrdila da su muslimani za sve krivi, a moje ju je dijete, vidno uzrujano, upitalo, “A što je s inkvizicijom”.

Druga djeca iz razreda su ju blijedo gledala jer nikada nisu ni čula za inkviziciju, a vjeroučiteljica je odbrusila da nije ni vrijeme ni mjesto za takvu raspravu. Nakon što mi se kći povjerila, u nekoliko sam navrata pitala djecu iz njenog razreda što ih to uče na vjeronauku kada su tako okrutni jedni prema drugima. Šutjeli su, nisu mi znali odgovoriti, no na roditeljskom sastanku me pak mama jednog djeteta vrlo bezobrazno i prostački upitala što sam očekivala kad imam nekrsta u kući”, priča Davorka.

Prisjeća se i kako je njena kći u sedmom razredu na kontrolnom iz vjeronauka jedina dobila ocjenu odličan. Dok su njeni vršnjaci, koji su redovito išli u crkvu, na pitanje “Što čini pravog vjernika?”, odgovorili “Redovita molitva i odlasci u crkvu”, djevojčica, koju su u razredu zvali sotona, je napisala – „Pravim vjernikom čovjeka čini dobrota prema drugim živim bićima!”.

“Mi se, kao obitelj, doista trudimo razumjeti različitosti i biti tolerantni prema svima. Upravo stoga, u kućnoj biblioteci, imamo gomilu najrazličitijih knjiga, među kojima su i one vjerske, jer smatra da je stvar opće kulture pročitati ih, u prvom redu, kao književna djela. Kako nam je u zbirci vjerskih knjiga nedostajao samo Kuran, pronašli smo ga na Interliberu te ga je naša kći dobila na poklon.

No, kada su to saznali njeni vršnjaci s fakulteta, izvrijeđali su ju tvrdeći da pravi katolik to nikada ne bi kupio. Sebe su, dakako, smatrali tim „pravim“ katolicima jer se redovno prekriže pred svakom crkvom, a istovremeno se nikada u tramvaju nisu ustali kako bi prepustili mjesto starijima, bolesnima ili majci s djetetom. Iako nisu pokazali da im smeta to što moja kći čita i Kuran, profesori na fakultetu ne čine apsolutno ništa da smanje taj otrovni animozitet među mladim ljudima”, kaže profesorica iz Zagreba.

Nakon svih neugodnosti koje je od djetinjstva proživljavala, njena je kći, kada joj je bilo 16, ipak odabrala ići na prvu pričest i krizmu. Nakon svega što su proživjeli Davorka i njen suprug su danas ponosni što je, i unatoč pritiscima okoline, njihova kći izrasla u pametnu, mladu djevojku koja misli svojom glavom.

Pravobraniteljica za djecu : Nastavnici i vjeroučitelji dužni su raditi na suzbijanju takvog nasilja!

“Ako su djeca koja ne pohađaju nastavu vjeronauka izložena etiketiranju, omalovažavanju i vrijeđanju od strane druge djece, tad je na djelu vršnjačko verbalno nasilje ili čak psihičko zlostavljanje ako se takvi postupci ponavljaju. U takvim situacijama škola treba primijeniti protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima.

Osim poduzimanja mjera kada do nasilja dođe, najvažnija obveza škole je provođenje preventivnih aktivnosti u sprečavanju nasilja. Čak i ako je riječ o rijetkim, povremenim provokacijama usmjerenim protiv djece koja nisu izabrala izborni predmet vjeronauk, osoblje škole ne bi smjelo ignorirati takve pojave već je dužno raditi na suzbijanju takvog nasilnog ponašanja poučavati djecu toleranciji i prihvaćanju različitosti. To je zadaća i vjeroučitelja i svih drugih nastavnika i djelatnika škole te je odgovornost ravnatelja škole”, kaže za Index Ivana Milas Klarić, pravobraniteljica za djecu.

Naglašava da je u slučaju vršnjačkoga nasilja koje ima diskriminatorna obilježja svakako učinkovitije da škola edukacijom iz područja građanskog odgoja djecu pouči o poštovanju različitosti i o oblicima diskriminacije koji su kažnjivi. Pravobraniteljica za djecu je još 2012. godine, uočivši da radnici u odgojno-obrazovnom sustavu često ne prepoznaju različite oblike i pojave diskriminacije, uputila preporuku Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta te Agenciji za odgoj i obrazovanje da se u programe stručnih osposobljavanja i usavršavanja uvrste teme o pojavama diskriminacije, zabrani diskriminacije i primjeni antidiskriminacijskog zakonodavstva.

Ovu preporuku pravobraniteljica je ponavljala više puta u sklopu preporuka koje uobičajeno upućuje MZOS-u na početku svake školske godine. Osim stručnog usavršavanja preporučila je i pružanje dodatne stručne podrške odgojno-obrazovnim radnicima na razvijanju tolerantnih odnosa između djece pripadnika nacionalnih manjina i djece pripadnika većinske nacionalnosti, osobito u školama u višeetničkim sredinama.
 
(index.hr/uredio:NSP)

Od sljedeće godine roditelji u Australiji koji ne budu cijepili svoju djecu neće dobiti niz novčanih beneficija. Zakon se odnosi na one koji ne cijepe djecu zbog filozofskih ili vjerskih uvjerenja

Cijepiti se ili ne pitanje je sad. U Australiji će se od sljedeće godine drugačije razmišljati o odgovoru na ovo pitanje.

Početkom sljedeće godine roditelji u Australiji izgubit će dječji doplatak ako ne cijepe svoju djecu. Politika no jab, no pay tj. nema uboda, nema doplatka prakticira se u nekim dijelovima Australije već neko vrijeme, no ovaj tjedan je prijedlog bio na dnevnom redu u parlamentu te je imao podršku kako vladajuće stranke, tako i opozicije.

Iznimke će se raditi jedino zbog medicinskih razloga kao na primjer zbog imunodeficijencija. Ovaj zakon primarno je usmjeren protiv onih roditelja koji su se izjasnili kao savjesni kritičari imunizacije.

Australija trenutno ima stopu dječje vakcinacije iznad 90%, no broj nevakciniranih je narastao u posljednjem desetljeću i to za otprilike 24 tisuće ljudi. Razlog zašto se roditelje koji zbog osobnih uvjerenja ne cijepe svoju djecu tjera da to čine je to što je došlo do izbijanja bolesti poput ospica i hripavca koje su se cijepljenjem mogle spriječiti.

Neki znanstvenici čak smatraju da je polovica svih predgrađa u Australiji u opasnosti od epidemije ospica zbog niske stope imunizacije.

Po novom zakonu, roditelji koji primaju dječji doplatak i druge beneficije koje dobivaju u Australiji, a koje mogu dosezati i do nekoliko tisuća australskih dolara na godinu, riskiraju da ih izgube ako ne cijepe svoju djecu.

Roditeljima će biti zabranjeno odlučiti ne cijepiti djecu na temelju filozofskih i vjerskih uvjerenja.

Postoje i oni koji smatraju da ovaj zakon neće u mnogome pridonijeti povećanju stope imunizacije. Naime, stručnjaci s instituta Royal Australasian College of Physicians istaknuli su kako je postotak djece koja nisu cijepljena zbog roditeljskih uvjerenja vrlo malen i čini svega 1,8% ukupnog broja djece.

Kažu kako zakon neće pomoći onoj djeci koja nisu cijepljena zbog lošijeg stanja u obitelji. Djeca koja ne odlaze k liječniku ili ona koja nemaju lak pristup zdravstvu čine 7% ukupnog broja djece, a za njih se ovaj zakon ne brine.

Znači, pravac u ministarstvo sa formularom o vjerskim uvjerenjima…
 
(studentski.hr/uredio:nsp)