Kako onda mogu govoriti o diktaturi ili tiraniji, kada se u našoj zemlji otvoreno podržava politički pluralizam, potpuna sloboda izražavanja, kao i druge javne slobode?

Sa dubokim ogorčenjem smo ispratili zlurade izjave državnog tajnika Sjedinjenih Američkih Država Rexa TilLersona, koji je pokazao duboko nepoznavanje stvarne situacije u našoj zemlji, ukazavši na niz problema koji nas “muče”, među kojima se ističu: korupcija, opresija, diktatura, tiranija, kao i da se Venezuela mora vratiti na ustavni put slobodnih izbora.

Tillerson je naglasio da je Venezuela bila velika zemlja prosperitetne prošlosti, ali da se trenutno suočava sa kolapsom, ukazujući da bi, u ovoj situaciji vojnici mogli postati “agenti promjene”.

Takve izjave su jednako nesuvisle i apsurdne, posebno što su izrečene nakon tri izborna procesa (za Ustavotvornu skupštinu, regionalne izbore i lokalnih izbora), a u trenutku kada su raspisani predsjednički izbori kao još jedan pokazatelj naše spremnosti da učvrstimo građanski mir putem ustavnih i demokratskih mehanizama koji poštuju volju naroda.

Kako onda mogu govoriti o diktaturi ili tiraniji, kada se u našoj zemlji otvoreno podržava politički pluralizam, potpuna sloboda izražavanja, kao i druge javne slobode?

Ako govorimo o korupciji, Tillerson, izgleda, nije informiran, ili ne želi biti informiran o ogromnim naporima koje je uložilo novo javno tužiteljstvo, koje se, za razliku od prethodnog, u potpunosti posvetilo otklanjanju ove pošasti, i za vrlo kratko vrijeme postiglo izuzetne rezultate.

Brojni su dužnosnici uhićeni na svim razinama koji su počinili kriminalne radnje u raznim državnim tijelima.

Kada ovaj izaslanik imperijalizma govori o “prosperitetnoj prošlosti”, to čini jer očito nije upućen u veliki napredak koji je postignut u okviru socijalnog sektora tijekom posljednjih 18 godina: socijalna ulaganja su ranije iznosila 39,1 posto, dok od pobjede Bolivarske revolucije do danas iznose 74,1 posto; ranije broj umirovljenika nije prelazio 350 000, a danas 3,5 milijuna građana prima mirovinu; u posljednjih 6 godina izgrađeno je 1.932.869 jedinica za stanovanje unutar Velike stambene misije … i to su samo neka od postignuća.

Uzevši u obzir sve navedeno, neophodno je napomenuti da ove poteškoće kroz koje trenutno prolazimo predstavljaju posljedicu nečuvene ekonomske i financijske blokade, kao i nezapamćenog napada Vlade Sjedinjenih Američkih Država i njihovih unutarnjih i vanjskih saveznika na Venezuelu, koji traje već godinama i koji ima za cilj cjelovito uništavanje našeg gospodarstva koje bi dovelo do nestabilnosti, kaosa i anarhije.

Pokušaj da nas okarakteriziraju kao “agente promjene” u potpunosti zanemaruje slobodarsku povijest i tradiciju Nacionalnih bolivarskih oružanih snaga, koje ni u kom slučaju ne mogu djelovati protiv državnih institucija, a još manje protiv predsjednika izabranog voljom većine naroda.

Naprotiv, naše oružane snage uvijek su bile čuvar demokratskog i pravnog sustava, slobode i mira Republike.

Nikada više neće biti nametnuta vlast koju provode diktatori obučeni u američkim školama, niti zloglasni “Plan Kondor” koji je posijao bijedu i potlačio toliko naroda u našoj regiji.

Nadamo se da će ujedinjena Latinska Amerika o kojoj su sanjali Bolivar i Chavez, kao i čitav svijet biti u stanju razumjeti da će se mjere koje danas poduzimaju entiteti poput Organizacije američkih država (OAS) i takozvana Grupa Lima protiv Venezuele, poduzimati i u budućnost protiv bilo koje zemlje koja se protivi interesima SAD-a.

Državne bolivarske oružane snage najoštrije odbacuju takve izjave, koje također predstavljaju nedopustivi čin miješanja u unutarnja pitanja naše zemlje.

Potvrđujemo apsolutno poštivanje Ustava i zakona naše zemlje, kao i potpunu odanost građaninu Nicholasu Maduru Moroso, predsjedniku Bolivarske Republike Venecuele i našem vrhovnom zapovjedniku, koji je izabran voljom naroda i sukladno Ustavu, i pod čijim vodstvom ćemo djelovati kako bismo zaštitili interese venezuelanskog naroda.

U tom smislu, ponovno potvrđujemo legitimnost suverene i osnažene Ustavne nacionalne skupštine.

Nikad nećemo prihvatiti da bilo koja strana vlada ili sila ometa unutarnje poslove naše voljene domovine, a prije takvih pokušaja će nacionalne oružane snage uvijek biti ujedinjene.

“Venecuelansko sunce se rađa u Gvajani Essequibo”
“Chavez živi … domovina opstaje!”
“Neovisnost i socijalistička domovina”
“Živjet ćemo i pobeđivat ćemo!”
“Zauvijek do konačne pobjede!”
– Vladimir Padrino Lopes, ministar obrane.

Prema portalu CelebrityNetWorth, Rex Tillerson ima procijenjeno bogatstvo na oko 300 milijuna dolara.
 
(fakti.org)

Novo-otkriveni dokumenti otkrili su da je bivši američki državni tajnik Henry Kissinger podržavao masovna ubojstva disidenata od strane argentinske vojne diktature 1976-83. godine

Odmah nakon vojnog udara u Argentini 24. ožujka 1976., Henry Kissinger poslao je poruku podrške argentinskim generalima, obećavši im pomoć SAD-a po hitnom postupku.

Dva mjeseca kasnije, na sastanku s argentinskim ministrom vanjskih poslova, Kissinger je izrazio razumijevanje za poteškoće na koje nailazi mlada vojna hunta.

“Svjesni smo da ste u teškom razdoblju. Ovo je iznimno vrijeme, gdje se miješaju političke, kriminalne i terorističke aktivnosti bez vidljive razlike. Mi razumijemo da morate uspostaviti vlast… ako se neke stvari moraju napraviti, napravite to brzo”, poručio je američki državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost tadašnjeg američkog predsjednika Geralda Forda. Istu funkciju ministra vanjskih poslova Kissinger je imao i u prethodnom mandatu Richarda Nixona.

Prljavi rat

To što se “moralo napraviti”, argentinski generali su i napravili: u prljavom ratu koji je uslijedio, u brutalnom obračunu s neistomišljenicima, većinom ljevičarima i sindikalistima, u idućih sedam godina “nestalo” je oko 15.000 ljudi. Procjene idu i do 30.000 ljudi. Nepoćudni su većinom zatvoreni na nekoj od tajnih lokacija i ubijeni.

Ovih je dana američki predsjednik Barack Obama ispunio obećanje koje je dao u ožujku tijekom posjeta Argentini, objavio je prvu tranšu novog paketa dosad tajnih dokumenata, koji dodatno rasvjetljavaju američku politiku prema argentinskoj vojnoj hunti koja je pod izlikom čišćenja zemlje od neprijateljskih elemenata organizirala masovan zločin.

Prošlog je tjedna objavljeno više od 1000 dokumenata o američkim odnosima s Argentinom nakon vojnog udara 1976. Povjerljivi izvještaji Bijele kuće i State Departmenta pokazuju kako se Amerikanci ne mogu pravdati da nisu znali što se događa.

Dva dana nakon vojnog udara, pomoćnik glavnog tajnika William Rogers brifirao je Henryja Kissingera da dolazak generala na vlast u nemirnoj Argentini vjerojatno znači masovne zločine. “Mislim da u Argentini ubrzo trebamo očekivati znatnu količinu represije, vjerojatno s dosta krvi”, upozorio je Rogers Kissingera.

Rekao je da vjeruje da će se hunta snažno obračunati s protivnicima, ali ne samo s militantima, odnosno “teroristima”, nego i sindikalistima i njihovim strankama. Svejedno, Kissinger mu je odgovorio da on planira argentinske generale podržati, ohrabriti, kako ne bi ostavili dojam da SAD na njih pravi pritisak.

Ukratko, znao je, i svjesno je to podržao. “Ako se neke stvari moraju napraviti, napravite to brzo”, poručio je Kissinger Argentincima dva mjeseca kasnije.

To su godine hladnog rata kad je SAD podržavao i najcrnje diktature, ako je uklanjao opasnost od dolaska na vlast ljevičara koji bi zemlju mogli okrenuti prema suradnji sa Sovjetskim Savezom. Pritom im nije bilo teško čvrsto zažmiriti na stotine, u argentinskom slučaju i tisuće ubijenih.

Hladni Henry

Američki dužnosnici bili su vrlo svjesni krvave prirode argentinske vojne vlasti, i neki od njih bili su zgroženi onim što se događalo u Argentini, prenosi New Yorker. Drugi, poput Henryja Kissingera, bili su hladni kao špricer.

Godinu dana nakon vojnog udara, na izborima u SAD-u pobjeđuje demokrat Jimmy Carter. On u fokus američke vanjske politike stavlja politiku ljudskih prava, pa odmah zamrzava odnose s Argentinom. Međutim, Kissinger mu radi iza leđa, i 1978. tijekom Svjetskog kupa dolazi u Argentinu na osobni poziv šefa vojne hunte, prenosi britanski Guardian.

Tadašnji američki veleposlanik Raul Castro (nema veze s bratom Fidela Castra) izvještava o Kissingerovu susretu s generalom Jorgeom Rafaelom Videlom, i izražava zabrinutost da bi “Kissingerove ponovljene pohvale argentinskom obračunu s kriminalom” mogle negativno utjecati na njegove argentinske sugovornike.

“Postoji opasnost da bi Argentinci mogli iskoristiti Kissingerove pohvale kao opravdanje za tvrđi stav prema ljudskim pravima”, napisao je ambasador Castro.

“Njegove pohvale argentinskoj vladi za njihovu borbu protiv terorizma bile su muzika kakvu je argentinska vlada htjela čuti”, piše u friško objelodanjenim dokumentima.

Posljednje otvaranje arhivskih dokumenata predstavlja Henryja Kissingera kao bezobzirnog navijača, ako već ne i aktivnog zavjerenika vojnih režima Latinske Amerike ogrezlih u krv i zločine, piše New Yorker.

Bio je svega svjestan

I u dokumentima deklasificiranim u vrijeme Clintonove administracije pokazalo se da Kissinger nije samo bio svjestan što radi vojna hunta u Argentini, nego je to sve svesrdno odobravao.

U “procesu nacionalne reorganizacije”, kako su to generali nazvali, u žestokom obračunu s ljevičarima stradale su tisuće ljudi. Odmah nakon puča američki je Kongres – uz snažno Kissingerovo zalaganje – doznačio 50 milijuna dolara za “sigurnosnu podršku” vojnoj hunti, plus još 30 milijuna dolara prije kraja te godine. Tome treba pribrojiti pomoć u vojnoj obuci i prodaju vojnih aviona u vrijednosti stotina milijuna dolara.

Tek 1978., nakon dvije godine masovnih progona, administracija demokrata Jimmyja Cartera obustavit će pomoć Argentini, promovirajući novu vanjsku politiku SAD-a sa snažnim naglaskom na poštivanju ljudskih prava. No, kad su se republikanci vratili 1981. na vlast s Ronald Reaganom, obnovljena je pomoć prijateljskim argentinskim generalima.

Zato nije čudno da su ovog proljeća Baracka Obamu prilikom posjeta Argentini dočekale velike antiameričke demonstracije. Prosvjednici su zahtijevali ispriku za američku politiku i podršku zločinima.

“Demokracije trebaju imati hrabrost da priznaju kad ne žive u skladu s idealima za koje se zalažu. Bili smo spori u zalaganju za ljudska prava, to je ovdje bio slučaj”, rekao je Obama u Buenos Airesu na obilježavanju 40. godišnjice vojnog udara.

Ne samo nestali

Novoobjavljeni dokumenti ne odnose se samo na nestale, kako su to Argentinci tražili od Obame, komentirao je za Buenos Aires Herald bivši američki diplomat Allen Tex Harris koji je službovao u Argentini tijekom vojne hunte.

Obitelji preživjelih traže detalje o zločinima, no američki dokumenti nisu tako precizni, ali ukupno bacaju bolje svjetlo na jedan dramatičan segment svjetske povijesti i američke politike, kad je u strahu od komunističke prijetnje Washington bio u stanju žmiriti na oba oka i pred masovnim grobnicama.
 

 
(jutarnji.hr)

Više tisuća turskih specijalaca u oklopnim vozilima, posljednjeg dana srpnja opkolilo je zrakoplovnu bazu Incirlik, koju koriste snage SAD i NATO-a, ali i Turska

Turski list “Hurriyet” je objavio da je policija u gradu Adana, blizu kojeg se nalazi ta vojna baza, dobila dojavu o novom pokušaju puča.

Tamo su poslane specijalne snage, a turski ministar za pregovore s Europskom unijom Omer Chelik tvrdi da se tu radi samo o “sigurnosnoj provjeri”.

Sa druge strane, neki turski analitičari kažu da takvi koraci Ankare izgledaju kao pokušaj “zastrašivanja” Washingtona, dok u Moskvi smatraju da blokiranjem baze Incirlik turske vlasti pokazuju da su nezadovoljne reakcijom Zapada na pokušaj državnog udara u zemlji, sredinom prošlog mjeseca.

U pokušaju državnog puča, organiziranom u noći 16. srpnja u Ankari i Istanbulu, poginulo je oko 250 ljudi, a više od dvije tisuće je ranjeno.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je više puta optužio predstavnike Pentagona za potporu pučistima.

“Vi (SAD) držite stranu pučistima umjesto da branite zemlju koja je pretrpjela pokušaj vojnog udara”, rekao je Erdogan nakon komemoracije u centru za obuku turske vojske, na koji su pučisti pucali u noći između 15. i 16. srpnja, ubivši 47 osoba .

On je američkom generalu Josephu Votelu, zapovjedniku za Bliski istok poručio da se “onaj tko je organizirao puč nalazi u SAD i da ga one hrane”, aludirajući na imama Fetulah Gulena, koji živi u egzilu u SAD i čije je izručenje tražila Ankara.

Prvi zamjenik šefa Odbora za obranu i sigurnost Vijeća Federacije Rusije Franc Klinčević, komentirajući posljednje događaje u Incirliku, izrazio je sumnju da su turske snage sigurnosti blokirale bazu zbog glasina o novom pokušaju državnog udara.

“Mislim da su turske snage sigurnosti blokirale zrakoplovnu bazu Incirlik iz sasvim drugih razloga, a i da glasine o novom državnom udaru nisu osnovane. Osim toga, samih glasina, čini se, nije ni bilo”, rekao je Klinčević.

Prema mišljenju ruskog dužnosnika, akcije turskih sigurnosnih snaga su signal NATO-u.

“Na taj način Turska daje do znanja NATO Savezu, a istovremeno i cijelom Zapadu, da je nezadovoljna njihovom reakcijom na pokušaj državnog udara … Izgleda da osuđujuće riječi predsjednika Recepa Erdogana nisu dovoljne”, rekao je Klinčević.

On smatra da bi Turska mogla poduzeti i druge korake nakon blokade američke vojne baze i da se ta situacija neće na ovome završiti.

Neki turski analitičari podsjećaju da je Incirlik ključna baza za SAD, odakle vrše zračne napade na Siriju i Irak i navode da nije isključeno da su posljednji događaji jedan od oblika pritisaka na SAD i Zapad.

Osim toga, smatraju stručnjaci, turske vlasti time žele pokazati Washingtonu i Bruxellesu da Turska pokušava provoditi neovisnu, samostalnu politiku.

Podsjetimo, početkom prošlog mjeseca turski šef diplomacije Mevlut Cavusoglu neočekivano je ponudio Rusiji zračnu bazu Incirlik za borbu protiv ISIS-a, ali je ubrzo povukao tu izjavu.

Ankara se o tom pitanju nije službeno obraćala Moskvi, što je potvrdio i glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov.

Moskva se, s druge strane, do sad nikada nije obraćala Turskoj po pitanju Incirlika ili bilo koje druge vojne baze na teritoriju te zemlje.

Ruski analitičari ističu da ruskoj vojsci u Siriji nije potrebna ta baza i da oni za nju uopće nisu zainteresirani. Indirektno, ona bi mogla biti korisna za obavljanje operacija u Iraku ili u Kurdistanu, ali Moskva se o tome može dogovoriti i sa aktualnom vladom u Bagdadu.

Osim toga, korištenje baze Incirlik povuklo bi za sobom i mnogo poteškoća, a to ruskim Zrakoplovno-kozmičkim snagama nije potrebno.

Baza Hmejmim u Siriji je ruskoj vojsci sasvim dovoljna, a uz to njen rad je definiran službenim sporazumima između Moskve i Damaska.
 
(sputniknews.com)

U optužnici koju je protiv imama Fetullaha Gulena pripremilo lokalno tursko tužiteljstvo navodi se, između ostalog, da su CIA i FBI obučavali Gulenove pristaše

To se navodi u optužnici Glavnog tužitelja u gradu Jedrenu, a koju je prihvatio Drugi kazneni sud, prenosi turski list “Hurriyet”.

“CIA i FBI su osigurale obuku za više pripadnika koji su pohađali kulturne centre Gulenovog pokreta”, navodi se u optužnici i dodaje da su oni preuzeli zadatke i započeli akciju.

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan i turska Vlada okrivljuju Gulena, koji živi u Pennsylvaniji (SAD), da stoji iza pokušaja puča 15. srpnja.

“Cilj neuspjelog puča bio je oslabiti državu i sve njene institucije i ukloniti kompletno vladu.

Pripadnici Gulenovog pokreta, koji rade u pravosudnim i sigurnosnim institucijama i koji su dobili spomenutu obuku, krenuli su nakon toga u akciju”, kaže se, pored ostalog, u optužnici koju prenosi državna agencija “Anadolija”.
 
(sputniknews.com)

Turski veleposlanik u Hrvatkoj Ahmet Tuta je izrazio sumnje u terorističku organizaciju koja postoji u Hrvatkoj, a koja je podržala vojni puč u Turskoj

“Znamo da postoji organizacija koja radi u Hrvatskoj i sva obavještajna izvješća i informacije prenesene su hrvatskim vlastima na vrijeme”, smatra Tuta.

“Vrlo je jasno da su gulenisti, FETO teroristička organizacija, iza pokušaja vojnog udara. Ta organizacija ima nekoliko ogranaka, ne samo u vojsci, već i u pravosuđu, ali i u drugim tijelima administracije”, izjavio je u Dnevniku Nove TV turski veleposlanik u Hrvatskoj Ahmet Tuta.

Na pitanje o tome postoje li u Hrvatskoj, Tuta je odgovorio:

“Znamo da postoji FETO organizacija koja radi u Hrvatskoj i sva obavještajna izvješća i informacije prenesene su hrvatskim vlastima na vrijeme”.

“Ima škola stranih jezika koja ovdje radi, osim toga, pokušavaju organizirati i neke druge aktivnosti, ali i hrvatske su vlasti vrlo oprezne i gledaju što rade. Nadam se da će se ta suradnja hrvatskih i turskih vlasti nastaviti”, dodao je Tuta.

Video pogledajte OVDJE.
 
(dnevno.hr)

Bivši zapovjednik NATO-a koji je bio glavni mozak nedavnog pokušaja državnog udara u Turskoj koristio je CIA-u da provede 2 milijarde dolara vrijedan vojni puč u Turskoj

Prema portalu i novinama “Yenisafak.com” – “Yeni Safek daily”, umirovljeni američki general John F. Campbell je bio “jedan od najvažnijih osoba koja je organizirala i upravljala vojnicima iza pokušaja neuspjelog državnog udara u Turskoj”.

Ove novine su poznate po svojoj odanosti i potpori turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, koji je bio meta pokušaja državnog udara.

Prema portalu Yeni Safak, Campbell “je takođe uspio sakupiti više od 2 milijarde dolara u prometu preko UBA banke u Nigeriji koristeći CIA-ine linkove za distribuciju među vojnim osobljem zaduženim za državni udar u Turskoj.”

Umirovljeni američki general navodno platio “najmanje dvije tajne posjete” u Tursku od svibnja do pokušaja puča, organizaciji koju su turske vlasti okrivile, te ju nazivaju “Fethullah teroristička organizacija (FETO)”.

Turski ministar vanjskih poslova, Mevlut Cavusoglu, upozorio je u ponedjeljak da bi odnosi s Washingtonom mogli trpjeti, osim ako se ne izruči klerik Fethullah Gulen koji živi u Americi, koji je Erdoganov ideološki protivnik.

Washington je u više navrata rekao kako Turska mora osigurati čvrste dokaze o bilo kakvim vezama sa Gulenovim pokušajem puča prije bilo kakve moguće ekstradicije.

Turski dnevnik je izvijestio kako je Campbell imao tajne sastanke u vojnoj bazi Erzurum i zračnoj bazi Incirliku u Turskoj, dodavši da je američki general bio “usmjeren na proces u trendu stavljanja na crnu listu vojnih časnika u bazi”.

Prema pisanju tog lista, “Milijuni dolara novca su preneseni iz Nigerije u Tursku od strane grupe osoblja CIA-e. Novac, koji je distribuiran posebnom timu CIA-e od 80 osoba, i korišten je da bi uvjerio generale na vojni puč.

Nakon primanja novca na svoje bankovne račune, CIA-in tim je novac ručno dostavljao teroristima koji su bili u vojnim uniformama.“

“Turska vlada i predsjednik Erdogan su koristili te informacije kao izgovor da vrše pritisak na SAD u nastojanju da Gulan bude izručen”, rekao je osnivač i direktor Centra za Turske studije i razvoj u Londonu, Ibrahim Dogus, za RT.

“Predsjednik Erdogan snažno pokušava uloviti bilo koga koji je u ovom trenutku povezan s Gulenom u Turskoj.”

Ukupno 13,165 ljudi su u pritvoru zbog navodne veze sa pokušajem državnog udara u Turskoj, izjavio je u nedjelju predsjednik Erdogan.

Spomenuo je da je 8.838 uhićenih vojnika, 2101 sudaca i tužitelja, 1485 policajaca, 52 službenika lokalnih vlasti i 689 civila, kako je izvijestio Hurriyet Daily.

Dodao je da su zatovorene 934 škole, 109 učeničkih domova, 15 sveučilišta, 104 zaklade, 35 zdravstvene ustanove, 1.125 udruženja i 19 sindikata, jer, kako je opisao, pripadaju “Fethullahističkoj terorističkoj organizaciji”.

Zajednička optužnica protiv 73 osumnjičenih, među kojima je i Gulen, odobrena je od strane suda u Ankari u subotu.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pokušaj pro-američkog državnog udara na čelu sa Gulenom u Turskoj je šokirao samog Erdogana

No, kada je točno prijetnja od puča postala poznata i tko je imao takve informacije?

Kada su analitičari rekonstruirati događaje, turska obavještajna služba MIT mogla je saznati za prijetnju državnog udara i prijaviti ga Glavnom stožeru samo nekoliko sati prije nego što je zapravo počeo.

Prema izvješću turske obavještajne službe MIT, državni udar se dogodio u 16.00 sati 15. srpnja.

Podaci iz MIT-a su službeno stigli do generala Hulusi Akara, zapovjednika kopnenih snaga Saliha Cholaka i generala Yashar Gulera, koji su svi bili kasnije uhićeni od strane pobunjenika, ali Glavni stožer je uspio na vrijeme narediti zabranu leta vojnih zrakoplova i helikoptera iznad Turske.

U isto vrijeme, predsjednik Erdogan je izjavio da je primio vijest o pobuni tek nakon što je počela i bio u mogućnosti da napuste svoj hotel samo 10-15 minuta prije nego su specijalci pučista stigli u helikopterima.

On je izjavio: “15. sripnja, bio sam u Marmarisu, gdje sam imao pet dana odmora.

Oko 10 sati, rečeno mi je o tome što se događa. Oni su odlučil me odvesti daleko od hotela. Operacija protiv mene je provedena u Marmarisu i dvojica mojih čuvara su bila ubijena. Da sam ostao dodatnih 10-15 minuta, ja bi bio ubijen ili zarobljen.”

Pitanje se odmah nameće: ako se sigurnosne službe i Glavni stožer znali da je udar u pripremi, zašto je Erdogan bio obavješten tek 6 sati kasnije?

To je bio mirna sabotaža, što znači da se vodstvo sigurnosnih službi i Glavnog stožera također sadržavalo od pobunjenika, te da je uhićenje generala mogla biti diverzija.

Ili je Erdogan dobio informacije, sve znao, i odlučio izazvati pobunjenike u otvorenu pobunu, kako bi suzbio puč u korijenu?

Tu je još jedan detalj: dva Erdoganova vojnih savjetnika su uhićena nakon puča. Nije poznato, naravno, koja je točno njihova uloga bila, ali ne može se isključiti da su informacije iz vojske i sigurnosnih službi prošle preko njih i da su oni zaustavili takvu alarmantnu poruku.

Kao odgovor na ove nedosljednosti, još jedna, vrlo zanimljiva teorija pojavila se u medijima koji kaže da je predsjednik Turske zahvalio Ruskoj Federaciji za spašavanje njegovog života. Kako su autori ove teorije prenijeli, ruske obavještajne strukture su saznale da SAD ima zavjerenički plan da svrgne Erdogana već prije 9 mjeseci.

Plan je bio da se sruši njegov avion, a potom, uz pomoć CIA-e, da se zamijeni Erdogan sa Fethullah Gulenom, koristeći ISIS-ove teroriste kao glavnu aktivnu silu.

No, obzirom da je se predsjednik Turske već ispričao zbog rušenja ruskog bombardera Su-24 bombarder prije dva tjedna (što je doduše prilično neočekivano), Ministarstvo obrane Rusije je moglo tada pokrenuti operaciju kako bi zaštitili lidera Turske “uz pomoć 26. elitne specijalne postrojbe pukovnije GRU ruskog Ministarstva obrane.”

Prema toj teoriji, to je bio ruski Spetsnaz koji je uspješno evakuirao Erdogana iz hotela De Maris neposredno prije napada na klub Grand Yazici Club Turban na kojem su ranije bile smještene 8-10 militantne grupe kojima je upravljala CIA i koji su nasilno provalili u hotel i našli praznu sobu.

Teško je reći koliko istine ima u ovoj verziji, ali je činjenica da je predsjednikov prvi apel ljudima bio da izađu na ulice protiv pobune. I onda se odjednom središte vlasti u zemlji ponovo dovedeno u predsjedničke ruke, a predsjednički zrakoplov je bio zaštićen od strane ruskih zračnih snaga u Ankari, navodi se u izvorima.

“Naravno, ne mogu se kladiti da je Erdogan bio spašen od strane naših momaka, Rusa”, rekao je Jurij Pershikov, informativna analitičar specijaliziran za turske poslove.

“Izvještaji su se pojavili da su neki od ruskih elektronskih sustava ratovanja raspoređenih u Rusiji i Siriji blokirali navigacijsku opremu baza [turskih] zračnih snaga baze.

Informacije se također pokazale da je Erdoganova zrakoplov uhvaćen od strane dva turska zrakoplova, ali iz nekog razloga, nisu pucali.

Nakon toga, izvještaji su pokazali da su ruske zrakoplovne snage i sateliti bili uključeni u tu akciju.

Siguran, teško ćemo saznati da li je to istina ili ne, ali možemo pretpostaviti da su mogli suzbiti sustave navođenja tih aviona. Rusija ima tehnološke mogućnosti koje su pomogle spasiti Erdogana.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan je nastavio svoje čistke “nepoželjnih građana” zatvaranjem škola u cijeloj zemlji zbog izvanrednog stanja u Turskoj

Erdoganova čistka od Gulenovih pristaša nastavlja svoj neumorni put kako su su u subotu zagašene stotine škola, dobrotvornih i drugih institucije za koje se sumnja da su povezane s velikim klerikom iz SAD-a.

Turski predsjednik Tayyip Erdogan izdao je dekret o zatvaranju 2341 institucije, među kojima su škole, dobrotvorne organizacije, sindikati i medicinski centri, nakon neuspjelog prošlotjednog pokušaja vojnog udara u zemlji, izvijestila je u subotu državna novinska agencija Anadolija.

Kako piše 24sata.hr, situacija je sve gora i ne može se usporediti sa niti jednim sjevernoafričkim režimom do sada:

Dekret, koji je prema pisanju lokalnih medija prvi koji je donijet u skladu s ovlastima u izvanrednom stanju, također podužuje vremensko razdoblje koje osoba može provesti u pritvoru na 30 dana.

Dekret je objavljen u službenom vladinom glasniku. Jedan vladin dužnosnik je rekao da su sve institucije koje će biti zatvorene povezane s pokretom islamskog klerika Fethullaha Gulena, koji živi u Sjedinjenim Državama a kojega Erdogan okrivljuje za pokušaj vojnog udara i traži od Washingtona njegovo izručenje. Gulen niječe bilo kakvu povezanost s vojnim udarom, a SAD traži od Turske da joj dostavi dokaze kako bi razmotrila zahtjev za izručenjem.

Dekret će se sada naći u parlamentu u kojemu dominira Erdoganova konzervativna Stranka pravde i razvoja (AKP). Parlament nadzire provođenje takvih odluka koje su usvojene u sklopu izvanrednog stanja proglašenog u četvrtak navečer.

Turska je suspendirala 37500 javnih službenika i policijskih časnika nakon pokušaja vojnog udara, a među njima je puno djelatnika ministarstva obrazovanja, i ukinula je licence za 21000 učitelja. Ministarstvo obrazovanja je priopćilo da očekuje zatvaranje više od 600 škola.

Broj pritvorenih je premašio 10000, a među njima je više od 7000 vojnika, uključujući najmanje 120 generala. Poništeno je oko 11000 putovnica u potezu u svrhu sprječavanja bijega ljudi koji su moguće povezani s pokušajem puča.

Erdogan tvrdi da je izvanredno stanje potrebno kako bi se uspostavio red nakon pokušaja prevrata u kojemu je poginulo 260 ljudi.

Navodni ‘puč’ u Turskoj je glavna tema komentara u tisku na njemačkom. Doniosmo izvode iz karakterističnih tekstova objavljenih u dnevnim listovima

Volksstimme (Magdeburg)

“Erdogan je zapravo reagirao kontrapučem i želi pretvoriti svoju zemlju u islamski obojenu diktaturu, što je protiv ustava. Ni to što on kao predsjednik praktično vlada državom, nije u skladu sa zakonom.

To može se dopada neobrazovanom seoskom stanovništvu. Ali, među zapadno orijentiranom elitom u Istanbulu i drugim velikim gradovima, poslije pučističkog šoka će doći do pobune.

Konzervativna stranka AKP će kratkoročno držati zemlju pod apsolutnom kontrolom. Ali, najkasnije za četiri ili pet godina, sustav će kolabirati. Individualizam će, oslanjajući se na društvene mreže, otpuhati srednjovjekovni duh AKP i Erdogana. “

Leipziger Volkszeitung (Leipzig)

“Izgleda da su ‘puč’ pokušale da izvesti neke vojne jedinice koje su tajne službe pogrešno informirale o izgledima na uspjeh, ako ih nisu čak i poslale u akciju. Vlada je očito bila sigurna da će imati situaciju pod kontrolom.

Svrha svega: trajno učvršćivanje vlasti Erdogana. Sada će doći reforma ustava i diktatorski Prezidijalni režim.

Sumnjiva je i žurba s kojom se sada reagira: 2700 sudaca je otpušteno jednim potezom pera – a oni nemaju ništa sa insceniranje puča. I to je izgleda duže planirano.”

Nordvest Zeitung (Oldenburg)

“Erdogan je u nedjelju imao trenutak iskrenosti: zahvalio je Bogu za diletantsku akciju časnika. Sada ima izgovor da s jedne strane razbije posljednje bastione sekularnog kemalizma u pravosuđu i armiji, i, s druge strane, uništiti mistično-intelektualni pokret Gulena.

Predsjednik je krvavo ozbiljan: sada valja uništiti političke protivnike. Već se govori o uvođenju smrtne kazne. Ukoliko se to dogodi, neće pomoći ublažavanje situacije: vize bi morale biti ukinute, a pregovori o pristupu EU – prekinuti. “

Schwäbische Zeitung (Ravensburg)

“Što misliti o šefu države koji o ‘puču’ protiv sebe govori kao o Božjem poklonu, a loše orkestriran pokušaj prevrata koristi da bi izvršio brutalne čistke u svojoj zemlji?

Recep Tayyip Erdogan je poslije krvave noći u petak najavio osvetu. A ona bi trebalo pogoditi sve koji ne misle kao on. Ne samo pučiste.

Ovaj predsjednik gura svoju zemlju na rub građanskog rata. Zemlja krvari kada se profesori otpuštaju, a kritičke novinske redakcije zatvaraju, kada se državni tužitelji i suci koji ne slijede AKP – šalju u pustinju. “

Tagesspiegel (Berlin)

“Na kraju će predsjednik biti svemoćan. I to se sve događa u zemlji koja je NATO-partner, član Vijeća Europe i pretendent na članstvo u Europskoj uniji.

Zbog toga nije prihvatljivo sve što se u Turskoj događa. Ako se zaista još i uvede smrtna kazna, bit će to krajnje vrijeme za razgovor koji bi razjasnio stvar.

Smirivanje situacije ne impresionira Erdogana. Zato mu se treba obratiti jezikom koji razumije: jasno mu reći kakve ga posljedice čekaju i kakve sankcije bi bile moguće. Erdoganu su potrebni NATO zbog sigurnosti i Europa zbog gospodarstva”.

Stuttgarter nahrihten (Stuttgart)

“Rijetko kada se olakšanje u svijetu toliko miješalo s riječima opomene jednoj demokratski legitimisanoj vladi kao što je to sada slučaj s turskom vladom.

Njoj se šalju poruke da na svom legitimnom putu borbe protiv pučista ne zaboravi na sredstva pravne države i da ne izvrši neumjerenu odmazdu.”
 

(globalcir.com)

Timovi turske policije i tužiteljstva ušli su u vojnu bazu Incirlik koju koriste snage NATO u sklopu istrage o pokušaju vojnog puča, javlja turski CNN

Timovi turske policije i tužiteljstva ušli su u vojnu bazu Incirlik koju koriste snage NATO u sklopu istrage o pokušaju vojnog puča, javlja turski CNN.

Zasad nema više informacija o tome kakve se akcije provode u bazi, koja je bila u medijskoj žiži proteklih tjedana zbog zategnutih odnosa Njemačke i Turske.

Vijest o u ulasku policije u bazu stiže u danima u kojima se u turskoj javnosti spominje “umiješanost SAD u organiziranje puča”.

Na te priče reagirao je i američki veleposlanik u Ankari, koji je naveo da “spekulacije da su SAD podržale pokušaj puča potpuno neistinite i narušavaju desetljećima dugo prijateljstvo”.

Incirlik je dospio u žižu kada je njemačkim dužnosnicima zabranjeno posjetiti svoje vojne trupe u bazi, uz ocjenu da NATO baza “nije mjesto za političke posjete”, a sve nakon odluke Bundestaga usvojiti deklaraciju o genocidu nad Armencima.

Istovremeno, bilo je signala i da su vrata Indžirlika otvorena Rusiji, odnosno svima koji žele zajedničku borbu protiv Islamske države, čiji su položaji meta NATO jedinica smještenih u toj bazi.

Zapovjednik baze Incirlik uhićen je u nedjelju rano ujutro pod sumnjom da je vjerojatno bio umiješan u pokušaj svrgavanja s vlasti Recepa Tayyipa Erdogana.

Na temelju sporazuma Ankare i Washingtona, ovu bazu koristi NATO kao skladište američkog nuklearnog oružja. Također, SAD korsiti bazu da bi odatle izvodila napade na Islamsku državu.
 

 
(B92,vestinet.rs)