Društvenim mrežama proširio se tekst o mljevenom mesu u trgovačkim lancima

Tekst je navodno napisao mesar koji ima jedanaestogodišnje iskustvo.

Ako za vjerovati ovom navodnom mesaru, ono što nikada ne biste trebali kupiti u velikim trgovinama, odnosno trgovačkim lancima je – mljeveno meso.

“Faširano meso – oprez !!! Ja sam mesar 11 god, i sa sigurnošću mogu reći da meso koje jedemo iz trgovačkih centara je ravno lešu neke životinje koja se danima stoji na putu.

Znao sam napraviti tako lijepo mljeveno meso od mesa starog mjesec dana, a sve zaslužujući hladnoj vodi, soli, šećeru i vinobran …

Zato ljudi ako vam je meso jako sitno isfaširano, ako je vanjske strane rumeno, a unutra lagano tamno i ako vam počne ići pjena kad ga pirjate, vjerujte mi da je meso tretirano na način koji sam vam rekao.

Sol i hladna voda izvlače smrad, šećer vraća boju, a vinobran vraća svježinu. Pazite što kupujete i jedete … “, napisao je navodni mesar.

Puno ljudi ne zna da je mljeveno meso najveći izvor zaraze i bakterija od sve hrane. Zašto je to tako. Mašine koje melju meso često su zatvorene i ne mogu se dobro očistiti i dezinficirati.

Kada meso prođe kroz stroj za mljevenje mesa, ono pokupi sve bakterije koje su se nakupile od prethodnog dana, a koje nismo očistili na kraju radnog vremena.

No i sredstva za čišćenje strojeva za meljevenje mesa nisu toliko bezazlena.

Riješenje protiv bakterija u mljevenom mesu je dugo pečenje i ubijanje svih patogenih organizama prije stavljanja na stol kao pečene hrane.
 
(webtribune.rs,srbijadanas.com/uredio:nsp)

Jeste li se ikada zapitali zašto su tako skupe kokice u kinu, boca vode u trgovinama u zračnoj luci ili zašto nam se čini da su u nekim supermarketima mlijeko i jaja gotovo skriveni. Ove, ali i neke druge stvari koje susrećemo svakodnevno, a o kojima nismo previše razmišljali, bit će vam manje čudne nakon što pročitate tekst u nastavku

Trgovačkih “caka” je mnogo, a mi vam donosimo šest neobičnih situacija koje su vam sigurno dobro poznate i koje vas znaju jako iznervirati.

Police s mlijekom na kraju trgovine

Police i hladnjaci s mlijekom i jajima smješteni na kraju trgovine vrlo su uobičajeni. Tako osmišljenom strategijom slaganja velikih šoping centara kupce se tjera da prođu pored mnoštva polica i bezbroj proizvoda te da posegnu i za ponekim kojeg nisu namjeravali staviti u košaricu. No, to nije jedini razlog zašto su namirnice koja trebamo gotovo svakodnevno “skrivene” na kraju trgovine.

Drugi razlog, mnogo je praktičniji. Naime, paketi s mlijekom koji se prodaju u velikim količinama su veliki i teški. Navodno su u mnogim trgovinama smješteni na ne lako dostupnim mjestima kupcima jer su te pozicije dostupne dostavnim vozilima. Na taj način trgovci smanjuju svoje troškove, a u konačnici onda i cijenu proizvoda.

Voda koja se prodaje ko zlato

Nova sigurnosna pravila u zračnim lukama, koja su uslijedila nakon terorističkih napada, ograničavaju količinu tekućine koju putnik može ponijeti sa sobom u zrakoplov. No, ta pravila ne ograničavaju unos tekućine koju putnici kupuju u trgovinama na aerodromu, a koja se nalaze nakon točke na kojoj se obavlja detaljni pregled putnika. Te su mjere prisilili brojne putnike diljem svijeta da jako skupo plaćaju vodu bez koje ne mogu tijekom leta. Putnici nemaju izbora, a u istoj poziciji su, tvrde i trgovci, i oni sami.

Trgovine u zračnim lukama su male i ograničenih kapaciteta. Dostava je komplicirana zbog ograničenog vremena u kojma se može provoditi, ali i činjenice da sva roba mora proći skeniranje. Sve to, naravno, iziskuje vrijeme ali i troškove, objasnio je jedan od trgovaca za Wall Street Journal prenosi Time.

Zašto su svježi pilići skuplji od pečenih?

Veliki trgovački centri prodaju gotove, pečene piliće čija je cijena u pravilu niža od onih sirovih, friških. S obzirom da postupak pečenja traje i košta, postavlja se pitanje zašto je onda pile pripremljeno za jelo jeftinije od onog kojeg kod kuće moramo kuhati.

Prema nekim tumačenjima trgovci na pečenim pilićima ne zarađuju ili čak gube, ali ih imaju jer kupci koji dođu po ručak inače ne bi ušli u trgovinu taj dan i nešto kupili. Druga pretpostavka je da ih prodaju po povoljnim cijenama onda kada je velika ponuda, a neki kažu da su mnogi pečeni pilići trebali završiti na otpadu, odnosno da ih ispeku prije nego li im istekne rok i budu na putu za smetlište. I onda kada se pečeni pilići ne prodaju, za razliku od sirovih, mogu se iskoristiti za salete od piletine, juhe ili neke druga jela.

Zašto cijene završavaju na 99?

Kupcima bi bilo mnogo jednostavnije da cijene završavaju na okruglo, primjerice, da nešto košta 12 kuna a ne 11,99 kuna. No, takve cijene nisu slučajno formirane, već imaju snažan psihološki utjecaj na potrošače. Na neki način tako formirane cijene obmanjuju kupce. Postoji i druga strana priče o cijenama koje imaju kraj na 99. Trgovci u Hrvatskoj rijetko kada vraćaju lipu ili dvije i taj način na godišnjoj razini zarade i do dva milijuna kuna.

Zašto zlatarnice ne stavljaju cijene?

Cijene u zlatarnicama, draguljarnicama i svim drugim vrstama trgovina u kojima se prodaje skupi nakit vrlo često na proizvodima nemaju istaknute cijene. Nije to slučajno. Riječ je o strategiji kojom se želi doći u razgovor s kupcem, naravno, da upita za cijenu a onda je na prodavaču da mu otkrije sve “tajne i prednosti” određenog komada nakita.

Zašto kokice u kinu koštaju tako puno?

Ekstremno visoke cijene kokica, ali i drugih grickalica i pića, prolaze jer je u kinima “zarobljena” publika trenutke uživanja spremna platiti. Javna je tajna da kino dvorane ne žive od ulaznica koje se teško prodaju danas, već od kokica i pića koje prodaju u kino dvoranama.

Na taj način tvrtke koje upravljaju kino dvoranama popravljaju svoje prihode koji, danas kada puno toga za gledanje dostupno na internetu, i nisu baš sjajni.

To je puno prihvatljiviji način za podizanje profitabilnosti od druge mogućnosti – podizanja cijena karata jer bi tada doveli u pitanje njihovu prodaju.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Svjedoci smo svakodnevnom zatvaranju trgovina u trgovačkim centrima, no u Hrvatskoj, kao da su oni otporni na krizu i depresiju. Otkuda Hrvatima toliko novaca kojima održavaju trgovačke centre na životu, kad znamo da se još 2010. godine u Mađarskoj čak 30% trgovačkih centara pretvorilo u skladišta.

Što će se u Hrvatskoj dogoditi s trgovačkim centrima u idućim godinama? Slijedi li im sudbina američkih? Hoće li male trgovine, koje se teško nose sa konkurencijom supermarketa, biti zatvorene sve do jedne, bez „pokreta otpora” kao u Liverpoolu?

Iz anglosaksonskog svijeta nam posljednjih mjeseci stižu vijesti o dva vrlo zanimljiva trenda. „Gdje idem? Pa u ‘mall’!” tipičan je odgovor mladog Amerikanca na roditeljsko pitanje kud je krenuo. Barem je bio do prije nekoliko godina. Trgovački centri, nekad žile kucavice društvenih događanja u SAD-u, umiru. U isto vrijeme, Britanci su smislili način kako da poticanjem lokalne ekonomije ukrote lance supermarketa i pomognu malim trgovcima i poduzetnicima.

SAD: Opstaju samo usmjereni na bogatu klijentelu

Konzultantska tvrtka Piper Jaffray je u travnju iznijela podatak da je u posljednjih 10 godina broj mladih Amerikanaca koji posjećuju velike trgovačke centre pao za 30 posto. Business insider je u siječnju izvijestio o „polaganoj, ružnoj smrti” trgovačkih centara.

Oni su, diljem SAD-a, zatvoreni i propadaju. Dok trgovine koje su privlačile najviše kupaca, poput lanca odjeće JCPenney i trgovačkog lanca Sears, otkazuju najmove prostora, vlasnici trgovačkih centara muku muče s njihovim ponovnim iznajmljivanjem.

Tvrtka koja se bavi analizom nekretnina, Green Street Advisors, predviđa da će u idućih 10 godina još 15 posto trgovačkih centara propasti ili doživjeti prenamjenu. „Rizik propasti se dramatično povećava čim vidite novo zatvaranje vodeće trgovine”, rekao je za BI Cedric Lachance, direktor tvrtke. Howard Davidowitz, stručnjak za maloprodaju, predviđa da će u idućih 15 do 20 godina propasti polovica trgovačkih centara. Opstat će samo oni usmjereni na kupce s dubljim džepom. Svoje riječi argumentira podatkom da je od 1000 trgovačkih centara diljem SAD-a oko 400 usmjereno na bogatije kupce, a oni ne da propadaju već – rastu.

Nezavisni Liverpool: Princip se širi brzinom svjetlosti

S druge strane oceana, iz Velike Britanije, ovih dana stiže zanimljiva priča o dvojici poduzetnih mladića iz Liverpoola. Kada su načuli da se u njihovoj blizini otvara već četvrti supermarket, dok mali poduzetnici, trgovci i obrtnici propadaju, odlučili su djelovati.

Na pamet im je pala ideja o „nezavisnom Liverpoolu”. Riječ je o kartici lojalnosti kojom se nude popusti u malim privatnim trgovinama i obrtima diljem grada. Građani karticu mogu kupiti na internetu za 10 funti (oko 90 kn). Time dobivaju popust i raznorazne pogodnosti u trgovinama, kafićima… U nekoliko mjeseci čak 5000 stanovnika Liverpoola odlučilo se kupiti kartu, a akciji je pristupilo 60 poduzetnika.

Princip se nakon uspjeha u ovom gradu širi brzinom svjetlosti – slično se događa u Birminghamu, Cardiffu, Chesteru, Leedsu, Sheffieldu, Manchesteru…

Povratna informacija poduzenika i stanovnika je bila nevjerojatna, ali mi nismo ništa posebno. Samo volimo svoj grad, imamo ideju i teško smo radili da je ostvarimo – rekao je David Williams, jedan od dvojice poduzetnih mladića.

Dojam je da u Hrvatskoj nema krize za velike trgovačke centre i većinu supermarketa. U Zagrebu je nedavno otvoren trgovački centar Supernova, a Zagrepčani su navalili kao pčele na med. Zagrebačku Arenu prošle je godine posjetilo 8,5 milijuna ljudi, a dva City Centra njih 12 milijuna. Izgleda kako Hrvate ni ogromna nezaposlenost niti katastrofalna ekonomska situacija ne mogu odvratiti od šopinga.

S druge strane, mnogi u ovim centrima pokušavaju pronaći povoljniju robu kako bi nešto i uštedjeli. Slično je i sa supermarketima koji uglavnom nude jeftiniju robu od malih trgovina. Iako je miješanje supermarketa i velikih trgovačkih lanaca miješanje krušaka i jabuka, zanimljivo bi bilo znati odgovor na neka pitanja:

Što će se u Hrvatskoj dogoditi s trgovačkim centrima u idućim godinama? Slijedi li im sudbina američkih? Hoće li male trgovine, koje se teško nose sa konkurencijom supermarketa, biti zatvorene sve do jedne, bez „pokreta otpora” kao u Liverpoolu? Vrijeme će pokazati…

Hrvatska je nova Mađarska

Ekonomski stručnjaci kažu da se Hrvatskoj događa Mađarska, gdje su se trgovački centri gradili punom parom, da bi se onda počeli pretvarati u skladišta. Podsjeća, u Zagrebu i okolici zatvoren je centar Mandi, koji se pretvara u skladište, ne zna se što će biti s centrom Cascade u Tkalčićevoj, a ključ u bravu stavio je i Outlet u Svetoj Heleni.

Unatoč svemu tome, u Hrvatskoj, maloj zemlji u velikim gospodarskim problemima, u kojoj je u protekle gotovo četiri godine izgubljeno od 100 do 150 tisuća radnih mjesta, a plaće onih koji ih primaju nagrizaju poskupljenja, u kojoj je domaća proizvodnja na koljenima i rijetki očekuju rast BDP-a – ove i iduće godine investitori planiraju otvoriti još desetak novih trgovačkih centara. Trgovački centri u Hrvatskoj su moderne “crkve” današnjih Hrvata, no uskoro će i vlasnici shopping centara morati kazati: “tako nam Bog pomogao”.

 
(dnevno.rs/uredio: nsp)

Postoji određena vrsta ljudi među nama. Nemaju ime, no postoje. Posvuda su – na poslu, kod kuće, u školi, na ulici, u trgovinama, u trgovačkim centrima.

Vrlo vjerojatno poznajete nekoga tko spada u tu kategoriju. To su tzv. anti-teoretičari zavjere. Ljudi koji prekidaju svaku raspravu tvrdnjom da ste obično ‘teoretičar zavjere’, i da su podaci koje iznosite izmišljeni i netočni. Suočimo se s tipičnim anti-teoretičarem zavjere. Svi ih poznajemo, to su oni koji se razbacuju riječju ‘zavjera’ kao logično definiranim argumentom. To ide otprilike ovako.

Teoretičar zavjere kaže: “Tvrdiš da vatra može prouzročiti eksploziju i unutarnje urušavanje zgrade? To je fizički nemoguće, što je s Newtonovim zakonima, zakonima termodinamike i sličnim?

Teoretičar ne-zavjere kaže: ‘Ne, nemaš pravo jer zastupaš teorije zavjere’.

I nakon toga jednostavno odlazi. Što se dogodilo? U nedostatku argumenata protivnik tzv. teorija zavjere, čije razmišljanje određuje politika, mediji i Hollywood, poseže za društveno stvorenim odgovorom. Upravo je zato fascinantno istraživati mentalni sklop i psihološki profil pojedinca koji zauzima ovakav stav.

Osnovni problem i iskrivljena značenja

Zavjera po definiciji podrazumijeva dvoje ili više ljudi koji potajno planiraju štetno i li opasno djelovanje. Ovakvo je ponašanje ukorijenjeno u ljudskoj prirodi. Ljudi kuju zavjere otkad je svijeta i vijeka. Možete li se sjetiti nekog razdoblja kad takvo ponašanje nije postojalo? Poput emocija, i štetno ljudsko ponašanje postoji oduvijek. Koliko god to smiješno zvučalo, zavjere i spletke temeljni su dio ljudskog ponašanja, upravo poput ljubomore, trgovanja, bijesa ili sreće. Zašto mu onda određeni ljudi pripisuju negativna značenja? Zavjere postaju problem tek kad (i ako) dovedu do počinjenja zločina. I u tome leži osnovna logička greška tzv. teoretičara ne-zavjere.

No nisu svjesni da žive usred bojnog polja, te da su svaki tračak kritičkog razmišljanja zamijenili papagajskim ponavljanjem floskula masovnih medija kojima upravljaju političke elite.

To je kao da stojite na nogometnom terenu tijekom utakmice, potpuno nesvjesni događaja oko sebe. Protivnici tzv. teorija zavjere sva logična upozorenja i argumente doživljavaju kao običnu buku. I tako jednostavno nastavljaju sa svojim životima, potpuno nesvjesni upozorenja osnovne logike i zdravog razuma.

Budući da neprestano ignoriraju zdravorazumske zaključke koji se nameću uvidom u stvarno stanje stvari, oslanjaju se na vladu i elitu kako bi ih nesmetano vodili kroz život i pružili im lažan osjećaj sigurnosti. Svoju stvarnost grade na lažima koje im mediji neprestano ponavljaju. Nikada neće odvojiti malo vremena kako bi istražili neku temu ili razmislili o nekom pitanju.

Informacije i problemi u svijetu samo su jedna od kategorija u njihovim životima. Oni ignoriraju činjenicu da su se političke elite oduvijek služile manipulacijom (tzv. socijalnim inženjeringom) i masovnom kontrolom mišljenja. Kako bi se uspješno odupirali svakome tko znanstvenim činjenicama dovede njihov sustav vjerovanja u pitanje, moraju biti uvjereni da vlada i mainstream mediji govore istinu.

Održavanje iluzije o lažnim zavjerama

Anti-teoretičar zavjere duboko je psihološki povezan s današnjom paradigmom masovne kontrole uma. On je svojevrsni nusproizvod socijalnog inženjeringa u 21. stoljeću, rezultat doktrine koja etiketu ‘zavjere’ pomoću masovnih medija pretvara u svojevrsnu oznaku bolesti.

Jedan od njenih glavnih simptoma je paranoja, utemeljena na iluzijama i obmanama proizašlim iz lažnih vjerovanja. Istraživanjem značenja utvrđujemo točnost / netočnost neke tvrdnje i završimo s cijelom pričom.

Anti-teoretičari zavjere nisu svjesni da su zapeli u začaranom krugu krivo upotrijebljenih riječi i izraza, gdje nikad ne propituju što je ispravno i dokazivo. Svakog se jutra bude i posežu za masovnim medijima kad sredstvom orijentacije. Bez toga ne bi znali što misliti. Riječ je o ljudima koji zaista vjeruj da se za svaki zločin mora odgovarati, čak i ako su počinitelji visoki državni dužnosnici. Ignoriraju brojne državne i vojne tajne, kao i užasne posljedice s kojima su suočeni oni koji ih razotkriju. Oni unatoč svim dokazima i dalje vjeruju u nepogrešivost države.

Povijest ratova, korupcije, tiranije i fašizma za njih je sasvim slučajna i nevažna, te nema nikakve veze s današnjim događanjima jer ‘povijest pripada prošlosti’. Ne povezuju povijesne činjenice, a tko god to učini, automatski je proglašen pristašom ‘teorija zavjere’.

Što se anti-teoretičara zavjere tiče, svaki oblik kritičkog razmišljanja mora biti podložan politici. Svako znanstveno otkriće najprije se prijavljuje vladi, koja zatim preko masovnih medija javnost obavještava o onome što treba znati. Ukoliko se stav ili otkriće nekog znanstvenika ne podudara s političkim interesima, on je marginaliziran i onemogućen mu je pristup tzv. javnom životu. To je čista psihologija tiranije, koja je neodrživa bez masovne kontrole uma. Taj opasni mentalitet grupnog mišljenja zanemaruje sve znakove upozorenja i ide na ruku ostvarivanju viših ciljeva političkih elita.

Možda se u budućnosti koncept zavjere vrati na svoje zasluženo mjesto, i prestane biti oznaka štetnog i opasnog razmišljanja. Možda ga zamijeni neki drugi, jednako besmislen pogrdni izraz poput ‘teorije prijateljstva’, ‘teorije ljubomore’ ili ‘teorije krađe’. A možda se čovječanstvo jednog dana opameti i ukine namjerno nametnuti sustav kontrole svijesti.

Pristaše istine i definicija “teoretičara zavjere”

Upravo su oni koji zastupaju tzv. ‘teorije zavjere’ dokaz da smo kao vrsta sposobni neovisno razmišljati i težiti za slobodom. Mi smo utjelovljenje otpora, nikad ne bježimo od izazova i rasprava, stvaramo nove medije koji dovesti do nestanka starih, mainstream medija. Dajemo pravo glasa ljudima izvan umjetno konstruiranog sustava mentalne kontrole. Oslanjamo se na svjedočanstva iz prve ruke, konkretne dokaze sukladne prirodnim zakonima, činjenice, zdrav razum i znanstvene dokaze, a zaključke nikada ne donosimo na prečac. Ne koristimo uvrede umjesto argumenata i stalan smo podsjetnik da se ljudski um nikada ne može kontrolirati do kraja. Otkrivanje stvarnosti u kojoj živimo za nas je postalo sasvim normalno, pa su teme i događaji koje naši neistomišljenici smatraju šokantnima za nas sasvim obične.

Kako bi vas smatrali jednim od nas, morate vjerovati da je vlast pokvarena. Isto se odnosi i na neovisne izvore informacija – ukoliko ne prenose vijesti izravno od vodećih svjetskih novinskih agencija (pod kontrolom političkih elita), smatra ih se lažnim, prevarantskim i zaluđenim, te im se dodaje poznate etiketa ‘teorije zavjere’.

Utjecaj na čovječanstvo

Zar sve ovo ne zvuči jezivo? Često olako shvaćamo misaone procese koji oblikuju naša uvjerenja, a mentalitet osoba koje slijepo vjeruju političarima i masovnim medijima jednako je odgovoran za postojeće stanje u svijetu kao i pojedinci koji su počinili određene zločine.

Anti-teoretičari zavjere nimalo se ne trude istražiti vlastiti mentalni sklop, socijalni inženjering, grupno mišljenje i kontrolu svijesti koju vladajuće elite provode stoljećima.

Na taj način upravo oni utjelovljuju zlokobna apokaliptična proročanstva, kao katalizatori koji će ubrzati nadolazeću propast. Ostavili su trag u povijesti kao pristaše globalnog carstva, no tek treba vidjeti kakva će biti njihova uloga u njemu. Hoće li biti nagrađeni? Hoće li predvoditi istrjebljenje svake slobodne misli? Jesu li i oni možda dio većeg eksperimenta? Hoće li ugasiti potencijalno buđenje ljudske vrste? Ili će svojim slijepim vjerovanjem državnom aparatu samo odgoditi neizbježno urušavanje sustava kontrole svijesti?

Odgovor na ova i mnoga druga pitanja dobit ćemo unutar sljedećih nekoliko godina (ili desetljeća). Ne zaboravimo slojeve narušene logike i slijepog vjerovanja političkim elitama koji sačinjavaju mentalni sklop jednog anti-teoretičara zavjere. Zvuči neobično, ali je istina. Kaže se da u vrijeme masovnih obmana govoriti istinu znači biti revolucionar; a to nikada nije bilo očitije nego danas. Želite ostaviti dojam na druge? Postati velika ličnost? Recite istinu i gledajte kako ovčice bježe. U današnjem svijetu postoji toliko laži da biste izokretanjem svega u što vas uvjeravaju masovni mediji i političari bili bliže istini nego vjerovanjem u njihove izjave.

Sjetite se svih onih protivnika ‘teorija zavjere’ i njihovog glavnog argumenta: “Pa netko bi već nešto rekao!”. Naravno, uvijek netko progovori ne bi li razotkrio lažljivce, no onda tu osobu, neovisno o njenom statusu, prozovu obmanutim teoretičarom zavjere, a ne zviždačem koji je razotkrio nešto negativno. Vrijeme je da se napokon odredi i osudi uloga anti-teoretičara zavjere i njihov utjecaj na globalnu borbu za slobodu, kao i na sadašnji položaj zemlje koja je nekad bila simbol slobode. Teško nam je uopće i zamisliti koliko ponašanje ljudi koji nekritički slijede vladajuću elitu i masovne medije određuje budućnost i sudbinu čovječanstva.
 

 
(nezavisni,youtube.com/uredio:nsp)