Središnje banke su počele panično kupovati zlato jer statistike pokazuju da je cijena zlata porasla za 19% u zadnjih 15 mjeseci

Cijena zlata je nedavno prešao 1300 $ po unci po prvi put, zbog iznenadnog vala potražnje banaka.

Businessinsider.com izvještava:

Kupci su se vratili na tržište u Indiji, najvećeg svjetskog kupca zlata, nakon što je štrajk udruga zlatara u zemlji doveo do zastoja poslovanja. U SAD-u, potražnja za zlatom je najjača u razdoblju od zadnjih 30 godina.

Ali nije samo u tome da se obični ljudi bore kako bi kupili zlato i dobili ga u svoje ruke. Središnje banke se nakrcavaju, također.

Podaci iz Svjetskog vijeća za zlato je pokazalo da su središnje banke kupile u zadnje vrijeme 45 tona zlata u prvom tromjesečju. Prema časopisu Capital Economics, potražnja centralnih banaka u prvom kvartalu se popela za 28% u odnosu na prije godinu dana.

Od najnovijih kupaca tu se nalaze središnje banke zemalja: Rusija (+46 tona), Kina (+35 tona) i Kazahstan (+7 tona) koje su bile najaktivnije na tržištu, kaže Capital Economics.

Zašto središnje banke kupuju, otkriva istraživanje:

Primarni pokretač kupnje zlata središnjih banaka i dalje je diverzifikacija daleko od američkog dolara, i također zaštita od valutne volatilnosti općenito.

Zapravo, povijesno zlato negativno korelira s američkim dolarom, a zlato je glavna imovina u posjedu središnjih banaka diljem svijeta, koja djeluje kao djelotvorna zaštita protiv buduće slabosti dolara.

Štoviše, zlato ima tendenciju malo ili nimalo korelacije s drugim tradicionalnim ili alternativnim pričuvama, poput državnih obveznica.

Capital Economics nije jedina kojka ima analizu s pozitivnim pogledom na zlato. U bilješci od sredine travnja, Murray Gunn, HSBC-ov voditelj tehničke analize, istaknuo je da je zlato “u poboljšanom bikovskom trendu Elliott Wave strukture.”

U to vrijeme, Gunn je predložio: “U ovom trenutku otvaramo dugu poziciju na cijeni od 1260 dolara. Stop-loss je postavljen na 1200 $, a s cilj na 1.500 dolara. “
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

U prvih sedam mjeseci ove godine izvezeno je oko pola tone zlata vrijednog 20 milijuna dolara

Iz Hrvatske je od početka gospodarske krize (od 2008. godine) izvezeno oko 15 tona zlata.

Prema DSZ-u u prvih sedam mjeseci ove godine izvezeno je nešto malo više od pola tone zlata, odnosno 544,43 kilograma ukupne vrijednosti 20 milijuna američkih dolara. Radi se o izvozu zlata u obliku praha, šipki, žica, ploča, prevučeno platinom, a izvezeno je najviše u Italiju, a od ostalih zemalja u Sloveniju, Njemačku, Tursku i Srbiju.

U istom razdoblju ove godine Hrvatska je uvezla skoro istu količinu zlata, odnosno 459,53 kilograma, za što je izdvojeno samo tri milijuna dolara.

Prema podacima DSZ-a vidi se da se radi također o uzvozu zlata u obliku praha, šipki, žica, ploča, prevučeno platinom i slično, ali i da je izvoz šest puta “teži” od uvoza.

U cijeloj prošloj godini izvezeno je iz Hrvatske oko 2,8 tona zlata vrijednog 99,5 milijuna dolara, a uvezeno približno oko jednu tonu vrijednosti 27 milijuna dolara. Inače valja podsjetiti da je u Hrvatskoj otkup i prodaja zlatnog nakita počeo rasti istodobno s rastom gospodarske krize, kada su mnogi, ostajući bez plaća ili pak njihova smanjenja, rasprodavali obiteljsku zlatninu. Tomu je pridonijela i dobra otkupna cijena zlata.

Izvoz zlata, ili tzv. zlatni biznis, doživio je svoj bum 2012., kada je bio 6,6 puta veći nego je to bio u 2011. godini. U 2012. godini izvezeno je više od šest tona zlata ukupne vrijednosti 217,170.324 američkih dolara. Usporedbe radi, 2011. godine bilo je izvezeno “samo” 1,5 tona ukupne vrijednosti 59,862.979 američkih dolara.

Uz pojavu novog trenda – otkupa zlatnog nakita, preko noći su počele nicati i otkupljivačnice zlatnog nakita, a krenuo je tada i masovni otkup preko web portala i Facebooka.

U to se vrijeme izvozom zlata bavilo i više od 80 tvrtki, a otkupom su se počeli baviti i sami zlatari. Koliko se tvrtki trenutačno bavi ovim poslom nismo uspjeli saznati jer su nam na naš upit iz Ministarstva gospodarstva odgovorili da je “Na temelju odredbe članka 12. Uredbe o određivanju robe koja se izvozi i uvozi na temelju dozvola (Narodne novine, br. 77/2010, 146/2011, 25/2012 i 40/2013), danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji prestaje važiti obveza izdavanja dozvola za otkup i izvoz zlata.

Dakle, od 1. srpnja 2013. godine Ministarstvo gospodarstva više ne izdaje dozvole u vezi otkupa i izvoza zlata”.
 

 
(glas-slavonije.hr,youtube/uredio:nsp)

Nakon ovog šoka, slijedi li najezda američkih kompanija na Srbiju?

Američka rudarska kompanija ‘Freeport-McMoRan’ i njihovi partneri iz kanadske tvrtke ‘Reservoir Minerals’ pronašli su u okolici Bora u Srbiji jedno od najbogatijih nalazišta zlata i bakra na svijetu, javljaju Novosti.

Na lokaciji “cukar peki” Amerikanci su na dubini između 558. i 559. metra, otkrili jedno od najvećih ležišta zlata i bakra na svijetu gotovo nevjerojatan sadržaj od 25,7 posto bakra i 50,3 grama zlata po toni rude.

Prema do sada istraženim nalazištima u svijetu, najbogatiji sadržaj pronađen je u rudniku Hollister u SAD-u, gdje se dobiva 27,20 grama zlata po toni rude.

Vrijednost 18 milijardi dolara

Za usporedbu, američka kompanija je do sada u okolici Bora otkrili 65 milijuna tona rude sa prosječnim sadržajem bakra od 2,6 posto i zlata od 1,5 grama po toni.

Najnovija istraživanja pokazuju i da je u jednoj bušotini, na dubini od 179 metara, pronađen sloj od 84 metra u kom je sadržaj bakra 10,75 posto i zlata od 10,86 grama po toni. U drugom sloju rude, debljine 46 metara, pronađen je još bogatiji depozit od 15,85 posto i 16,77 grama po toni zlata.

Računica

Ako se izračuna bruto vrijednost bakra i zlata u novootkrivenim ležištima, po službenim cijenama na Londonskoj burzi metala, proizlazi da se u okolici Bora krije bogatstvo vrijedno gotovo – 18 milijardi dolara. Ovo su tek prvi rezultati, jer Amerikanci i Kanađani nastavljaju s geološkim istraživanjima.

Neke neslužbene informacije, čak, kazuju i da se rezerve bakra u okolici Bora procjenjuju na milijardu tona rude, uz prateće količine zlata i drugih plemenitih metala. Ali, buduća istraživanja to tek treba potvrditi.

Kako su mediji ranije objavile, Amerikanci i Kanađani su u okolici Bora izbušili više od 42 kilometra bušotina, a među njima je bilo i takvih u kojima je sadržaj bakra u rudi premašivao i – 10 posto, na temelju čega se, i prije dvije godine, govorilo o najbogatijem ležištu tog metala na svijetu.

Istraživanja su pokazala da ima više od 70 tona zlata i ukoliko se nađe investitor, godišnje će se dobivati ​​dvije i pol tone zlata u koncentratu, biće zaposleno 250 radnika, a država Srbija od ubiranja rudne rente prihodovati će 38 milijuna dolara – rekao je Sean Heson , direktor “Avale”.

Potreban je značajan broj pozitivnih rezultata istražnog bušenja prije donošenja konačne odluke o početku eksploatacije. Neophodno nam je dovoljno podataka, kako bi se definirali veličina i kvaliteta ležišta, poslije čega moramo pripremiti glavni rudarski projekt otkopavanja, radi dobivanja eksploatacijskog prava.
 

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Nedavno je je Want China Times prenio izjavu analitičara Jin Zihoua, koji je citirao portal Duowei News sa sjedištem u New Yorku, prema kojem Kina može imati čak 30 000 tona zlata i njime može uništiti američku valutu

Naime, Duowei News tvrdi kako nitko ne zna koliko je Kina zlata nakupila od 1983. do 2003. godine, a prema njihovim izračunima bi se ta količina mogla kretati i do nezamislivih 25 000 tona.

Kako Bloomberg procjenjuje, količina zlata koju posjeduje Narodna banka Kine se od 2009. možda udvostručila, a tada je Kina službeno prijavila da posjeduje je 1054 zlatnih rezervi. Bloomberg pretpostavlja da Kina sada ima 3 510 tona zlata i tako je druga zemlja na svijetu po rezervama, odmah nakon Sjedinjenih Država koje imaju nešto više od 8 133 tona.

Want China Times: “Kina s 30 000 tona zlata može uništiti dolar!”

Netko od čitatelja je u komentarima upozorio kako se radi o prevelikoj količini zlata, što je točno i ne zna se odakle voditelju istraživačkog portala GoldMoney Alasdairu Macleodu ti podaci.

U komentaru stoji: “U čitavoj ljudskoj povijesti se procjenjuje da je izvađeno oko 171 tisuću tona zlata. Od toga je skoro 50% odnosno 84 tisuće tona “zarobljeno” u obliku umjetnina, nakita i raspršeno u privatnom vlasništvu. Sljedećih 12%, odnosno 21 tisuća tona, našlo je primjenu u industriji, dok se u obliku “investicijskog zlata” nalazi najviše 19% odnosno 33 tisuće tona – i to je zlato u vlasništvu velikih banaka, fondova i tako dalje. Na kraju, “samo” 17%, odnosno jedva 30 tisuća tona, nalazi se pod kontrolom središnjih banaka raznih država, te se oko 2%, odnosno 4 tisuće tona, vodi kao nepoznato / nestalo / neuračunato.”

Kada smo kod zlata i količina koje su tijekom povijesti izvađene, zanimljiva je knjiga koju je napisao talijanski autor Claudio Rendina “Zlato Vatikana”, koju preporučuju poznati kritičari koji pišu za listove kao što su Corriere della Sera, La Repubblica ili časopise Panorama, L’Espresso i Vanity Fair.

“Najveći vlasnik zlatnih poluga nije nijedna druga organizacija ili država, nego je u proteklih 1000 godina uvijek bio kult koji kontrolira Rimokatoličku crkvu. Rimokatolička crkva kontrolira oko 60 350 tona zlata, dvostruko veću količinu od ukupnog službenih zlatnih rezervi u svijetu, ili oko 30,2% svog zlata ikada izvađenog / proizvedenog. Po tekućim cijenama (srpanj 2010.), moguće je na procijeniti vrijednost tih sredstava koje čine najveće blago u povijesti čovječanstva preko 1 245 milijardu američkih dolara”, piše Claudio Rendina.

“Danas je Rimokatolička crkva u brojkama povratila dominantan položaj u zlatu kojeg je stekla u vrijeme pada Svetog Rimskog Carstva oko 1100. godine, faza u kojoj je Vatikan pod kontrolom imao nešto manje od 30% od ukupnog svjetskog zlata. U posljednjih 1000 godina je RKC preuzela dominantnu ulogu koja joj je omogućila da kontrolira tržišta zlata u svijetu, što je rezultiralo da u četrnaestom stoljeću u jednom trenutku posjeduje više od 50% svog svjetskog zlata, dok je u 17. stoljeću imala kontrolu nad 60% svog ikada izvađenog zlata”, piše u knjizi “Zlato Vatikana”.

“To blago je kao cjelina podijeljeno između brojnih rezervi, kao i među onima neprijavljenima. Samo 20% od ukupnog broja zlatnih rezervi posjeduju “treće strane” u službenim rezervama, a najveće su prikazane od strane američkog FED-a.

Najvažniji privatne zalihe su neprijavljene i one su nepoznate, ali čini se da se nalaze u zemljama Zapada i naizgled su povezane s najvažnijim privatnim rezervama najstarijih privatnih banaka i financijskih tvrtki u Europi. To također mogu biti i privatne rezerve kojima se upravlja izravno iz Vatikana, iako je ova pretpostavka teško moguća”, piše Claudio Rendina.

“Kao Talijanu mi dođe spontana pomisao da bi sa svim zlatom koje je posjeduje Vatikan Italija mogla podmiriti dugove, a od ostatka može prehraniti cijelu naciju i zadovoljiti sve njene potrebe. Božja riječ po Evanđelju po Luki 9 : 25 glasi: “Koja je radost čovjeka da posjeduje sav svijet, ako na kraju izgubi i uništi samoga sebe?”, stoji u recenziji knjige koju je objavio talijanski blog koji prati skandale Rimske kurije.

Nezamisliva količina od preko 60 000 tona zlata za koju Rendina tvrdi da je u vlasništvu Vatikana zvuči nevjerojatno jednako kao i kineskih 30 000 tona. No, kako knjigu preporučuju svi kritičari, trebalo bi vidjeti na temelju kojih je podataka Rendina došao do ovakvog bogatstva RKC.

Izvor: L’oro del Vaticano
 

 
 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21059"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Zašto je hram Kailasa u Elori toliko poseban? Ovaj hram nije sagrađen dodavanjem kamenih blokova, već je čitava planina urezana kako bi se napravio ovaj hram

To je jedini primjer na svijetu gdje je planina isklesana od vrha kako bi se napravila građevina. U svim drugim slučajevima, kamen je sječen sprijeda.

Takoreći, čitav svijet je koristio tehnologiju po imenu “rezanje u monolitu”, dok je za hram Kailasa korištena suprotna tehnika “rezanje iz monolita”.

Zašto je ova tehnika tako specifična? Za početak, da bi se napravili stupovi veličine preko 30 metara, potrebne su godine posla uz precizno rezanje velikog kamena.

Međutim, stupovi u hramu Kailasa su izrezani tako što su dijelovi planine odvojeni od njega. Možete li zamisliti koliko je kamenja trebalo ukloniti da bi se napravio jedan takav stup?

Povjesničare i arheologe zbunjuje upravo ta količina kamenja koja je uklonjena. Arheolozi tvrde da je uklonjeno preko 400.000 tona kamenja, za što ne bi bile potrebne godine, već stoljeća rada. Povjesničari nisu pronašli zapise o tom velikom podvigu i smatraju da je hram izgrađen za manje od 18 godina.

Recimo da su ljudi radili svaki dan 18 godina po 12 sati bez pauza. Ignorirat ćemo kišovite dane, festivale i ratove i zamisliti da su ljudi radili kao roboti.

Ukoliko je 400.000 tona kamenja uklonjeno za 18 godina, to znači da su 22.222 tone kamenja uklanjane svake godine. To znači da je 60 tona kamenja uklanjano svakoga dana, a 5 tona svakog sata.

Mislim da se svi možemo složiti da je tako nešto i sa najnaprednijom opremom koju posjedujemo danas nemoguće. Dakle, ako ljudi nisu mogli sagraditi ovaj hram, da li su to učinili došljaci iz svemira?

Ajde sad na trenutak da se s izgradnje prebacimo na uništavanje. Muslimanski kralj Aurangzeb je zaposlio tisuću radnika da u potpunosti uništiti ovaj hram. On je naredio 1682. godine da se hram sravni sa zemljom. Prema zapisima, tisuću radnika ga je uništavalo 3 godine, ali nisu napravili veću štetu. Uspjeli izlomiti po koju statuu tu i tamo, ali hram nisu mogli uništiti u potpunosti. Aurangzeb je ubrzo odustao od ovog nemogućeg zadatka.

Važno je napomenuti da je slično bilo i sa Mikerinovu piramidom u Egiptu. Drugi muslimanski vladar je želio uništiti sve piramide, a počeo je s Mikerinovom piramidom.
 

 
Nakon godina pokušavanja, on je uspio samo napraviti manje ogrebotine na piramidi i na kraju odustao. Da li su sve ove neuništive građevine diljem svijeta u stvari napravili došljaci iz svemira? Jesu li upravo zato neuništive?

Zapravo, arheolozi se slažu da je hram Kailasa kreiran prije svih ostalih hramova u kompleksu špilja Elore. Moguće je da je on izgrađen dugo prije svih okolnih hramova, a da su se kasnije civilizacije ugledale na njega.

Da nije tako, ljudi bi vremenom usavršili metodu izgradnje i noviji hramovi bi bili bolji i ljepši.

Za razliku od ostalih hramova, jedino se Kailasa vidi iz zraka.

Od 34 hrama, Kailasa se posebno ističe i možete preletjeti iznad njega. Da li je to slučajnost ili je on zaista dizajniran tako da se može vidjeti iz zraka, kao recimo Naska linije u Peruu? Kada pogledate na Google Earth-u, hram Kailasa je u obliku jasnog znaka X.

Da li je to signal ostavljen za druge civilizacije, tako da mogu uočiti građevinu iz zraka?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Najveći dio njemačkih zlatnih rezervi nalazi se u trezorima u inozemstvu. To zlato već odavno nitko nije vidio. Zato Državni ured za reviziju od središnje banke traži detaljnu kontrolu.

U krizna vremena zlato pruža sigurnost. Sada, kada je dužnička kriza poljuljala zajedničku europsku valutu, njemački političari i Državni ured za reviziju odjednom su se sjetili zlata. Je li njemačka središnja banka Bundesbank posljednjih godina uopće sama kontrolirala leže li sve poluge još uvijek u trezorima američkih, britanskih i francuskih središnjih banaka? Tamo se, naime, nalazi najveći dio njemačkog zlata. U trezorima njemačke središnje banke u Frankfurtu nalazi se samo oko 30 posto zlatnih rezervi.

Državni ured za reviziju, neovisna ustanova koja kontrolira državne financije, istražila je po nalogu saveznog parlamenta ima li Bundesbank uopće točan uvid u zlatne rezerve. Već mjesecima se od središnje banke zahtijeva da obavi detaljnu kontrolu, umjesto da samo povremeno baci pogled na rezerve ili se oslanja na pismene potvrde stranih središnjih banaka.

Zašto je zlato izvan zemlje?

Sjedinjene Američke Države imaju 8.133 tone zlata, a Njemačka bi s 3.396 trebala biti odmah na drugom mjestu. Njemačko zlato bi bilo vrijedno više od 130 milijardi eura. Trenutačna rekordna cijena zlata tu bi vrijednost mogla još više povećati. Zlatne poluge su važan dio rezervi središnjih banaka eurozone. Članice eurozone raspolažu s više od 10.787 tona zlata, a Europska središnja banka s više od 502 tone. Austrija ima 280 tona, zadužena Grčka 111 tona, Portugal 382, a Španjolska 281 tonu.

Zašto se njemačke zlatne poluge nalaze u inozemstvu? To navodno ima veze s Hladnim ratom jer je postojao strah od sukoba između Istoka i Zapada na njemačkom teritoriju, pa je bilo sigurnije pohraniti zlato u inozemstvu. To na prvi pogled zvuči logično, no povjesničari smatraju da za to postoje drugi razlozi. “Danas to više nije tako poznato, ali Nijemci su 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća na teret zapadnih sila ostvarivali velike dobiti. I dok su oni trebali vojnu zaštitu, Amerikanci, Britanci i Francuzi su bili kronično u stisci s novcem”, objašnjava povjesničar Werner Abelshauser. Te su zemlje od Njemačke dobivale povoljne kredite, a deponiranje njemačkog zlata u njihovim trezorima trebalo je stvoriti veće međusobno povjerenje.

Nema sumnje u strane trezore ?!

Bundesbank je u međuvremenu reagirao na zahtjeve Državnog ureda za reviziju i priopćio da nema sumnje “u integritet, ugled i sigurnost” stranih trezora. Središnja banka također tvrdi da je iz postojećih dokumenata i kontrolnih postupaka već desetljećima vidljivo da su zlatne rezerve nedirnute. Državni ured za reviziju ne sumnja u poštenje stranih partnera, ali traži strožu kontrolu. Sada je Bundesbank obećao da će tijekom iduće tri godine dopremiti 150 tona zlata iz New Yorka u Njemačku. Zlato će biti rastaljeno kako bi se preispitali njegova kakvoća i količina.

Kako će se obaviti taj transport? Najvjerojatnije ne onako kako su to učinili Francuzi 1966. godine. Oni su navodno, barem se tako špekulira, poluge iz New Yorka dopremili podmornicama. Tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle je inzistirao na povratku zlata iz trezora američke središnje banke u Francusku. De Gaulle ni pod koju cijenu nije htio biti ovisan o Sjedinjenim Američkim Državama.

Zašto je Bundesbanka  tajno povukla dvije trećina svojeg Zlata iz Londona ?

Prije dva dana je izvješteno da je njemački sud revizora zahtijevao da njemačka središnja banka, Bundesbanka, provjeri i napravi reviziju svojih službenih zlatnih zaliha koje se sastoje od 3.396 tona, čuvane uglavnom izvan zemlje u gradovima New York, London i Pariz, prema službenim dokumentima.

Također je pozvao na repatrijaciju (povratak u domovinu) oko 150 tona u naredne tri godine da bi se provela kvalitetna inspekcija volfram zlata. Danas, iznenađujući razvoj, putem medijske kuće Telegraph smo saznali da nitko drugi nego ta ista Bundesbank-a koja uzrokuje beskrajne noćne more za sve ostale europske narode u bankrotu zbog svojeg inzistiranje za zvuk novca, odlučila je dobrovoljno povući dvije trećine svojih zlatnih fundusa čuvanih od strane  Engleske Banke (Bank of England).

Prema povjerljivom izvješću na koje se poziva The Telegraph, Buba (Bundesbank) je zahtjevala povratak 940 tona, smanjujući svoju BoE (Bank of England) pričuvu od 1440 tona u 2000. godini na 500 tona u 2001. godini navodno “jer su troškovi skladištenja previsoki.” To je otprilike idiotski izgovor kao kad je Fed otkazao svoje izvješćivanje od M3 u 2006, jer “su troškovi prikupljanja temeljnih podatka prevagnuli njihovu prednosti”. Pa zašto BuBa vraća svoje zlato? Ambrozije Evans-Pritchard ima ideju:

Pomak je došao kad je euro bio najslabiji, srozao se na 0,84 dolara u odnosu na dolar. Ali, drugi razlog  je isto tako kad je Bank of England rasprodavala većinu britanskih zlatnih rezervi – po tržišnim cijenama – po nalogu iz Gordona Browna.

“Možda su odlučili da je Bank of England posudila previše zlata, i odlučili su da je sigurnije da dovedu to zlato doma. Riječ je o identifikaciji.

Da li je Bundesbanka samo predvidjela krajnji scenario  propalog europskog merkantilističkog eksperimenta na početku, te je odbila napustiti svoju najdragocjeniju imovinu u rukama bankara oligarhije koji bi, poznavajući ih, sve učinila u njihovoj moći kako bi osigurala i sačuvala zlatne rezerve, jednom “kad sranje udari u ventilator”. Naravno, BuBa-ino neporicanje poricanja potvrđuje i ovo:

Bundesbanka je rekla da ima puno povjerenje u “integritet i neovisnost” svojih skrbnika, te daju detaljne račune svake godine. Ipak, to ukazuje na daljnje korake kako bi osigurali svoje rezerve“.  “To bi također moglo značiti preseljenja dio fundusa”, rekao je on.

Ipak, ono što je ostalo neizrečeno u svemu gore je da Njemačka nije učinila ništa krivo! To jednostavno traženje prigovora o tome što Njemačka s pravom posjeduje.

I ovdje je poanta pitanja: u globaliziranom sustavu, u svakoj suverenosti povećava se pokornost prema snazi kreditnog stvaranja globalne “cjeline”, takav mora napustiti sve misli suverene neovisnosti na ulazu i zagrliti “novi svjetski poredak”.

Jer u tom trenutku, koji će doći s vremenom, ne samo BuBa, već i svaka druga banka, korporacija, i pojedinac, će se otimati za svoje zlato koje se nalazi u nekom trezoru u Londonu, New Yorku, Parizu, ili u prijateljskom trezoru banke u njihovoj ulici, i umjesto toga će pronaći samo friško ispražnjeno spremište s duhovito napisanom zadužnicom umjesto zlatne cigle od jedne kile.
 
(dw.de,infowars.com)