Dvije bilješke koje je Albert Einstein dao jednom dostavljaču u Tokiju, od kojih je jedna o tajni sretnog života, pojavile su se 95 godina kasnije te su prodane na aukciji u Jeruzalemu

Aukcijska kuća iz Jeruzalema u utorak je za 1,56 milijuna dolara (nešto manje od 10 milijuna kuna) prodala poruku Alberta Einsteina koja sadrži fizičarev savjet za sretan život, piše BBC.

Einstein je poruku dao tokijskom kuriru 1922. godine umjesto napojnice.

Poznati je fizičar kuriru rekao da je taman čuo da je osvojio Nobelovu nagradu te da bi poruke koje mu je napisao mogle u budućnosti biti vrijedne.

Fizičar je naime u trenutku kada je doznao da je osvojio Nobelovu nagradu održavao predavanja u Tokiju. Kada je kurir došao u Einsteinovu hotelsku sobu dostaviti mu paket, fizičar je rekao da nema novca te mu je umjesto novca dao poruku.

“Miran i skroman život donijet će više sreće od jurcanja za uspjehom i konstantnim nemirom koji s njim dolazi”, napisao je Einstein na njemačkom na papiru Carskog hotela Tokio.

Einstein je istovremeno napisao još jednu poruku. “Gdje postoji volja, postoji i način”, stoji u poruci. Ta je prodana za 240 tisuća dolara.

Poruke je kupio anonimni Europljanin, a na aukciju ih je stavio nećak kurira.
 
(jutarnji.hr)

Jedan od najvećih sustava podzemne željeznice u Tokiju zatvorio je sve linije rano ujutro zbog prijetnje iz Sjeverne Koreje, pišu svjetski mediji

Metro je zatvoren na 10 minuta danas ujutro zbog upozorenja da će Sjeverna Koreja lansirati raketu.

Prvi put da je cijeli sustav zatvoren zbog lansiranja rakete

Službenik podzemne željeznice Hiroshi Takizawa izjavio je da je privremeni zastoj utjecao na ukupno 13 000 putnika.

Linije su zatvorene u 06:07, a metro je nastavio raditi u 06:17, kada je procijenjeno da nema opasnosti za Japan.

Takizawa je također rekao da je ovo bio prvi put da je cijeli sustav zaustavljen zbog lansiranja rakete. Inače do prekida rada dolazi odmah poslije velikih potresa.

“Lansiranje je loše i omalovažava najbližeg sjevernokorejskog saveznika”

Ranije su mediji objavili da je Sjeverna Koreja neuspješno lansirala balističku raketu koja se raspala nakon samo nekoliko minuta leta.

Donald Trump je na Twitteru objavio da je lansiranje “loše” i “omalovažava” kineskog predsjednika Xija Jinpinga, najbližeg saveznika Sjeverne Koreje.

Raketa ispaljena rano ujutro letjela 50 km i pala u Sjevernoj Koreji

Glasnogovornik japanske vlade izjavio je da vjeruje kako je raketa letjela oko 50 kilometara i pala na kopnenom području Sjeverne Koreje.

Balistička raketa navodno je ispaljena oko 05:30 po lokalnom vremenu u blizini Pukchanga, sjeverno od glavnog grada Pjongjanga.
 
(index.hr)

Bivši suradnik američkih specijalnih službi Edward Snowden je izjavio da svaki stanovnik Japana predstavlja potencijalni predmet praćenja od strane SAD, priopćava list “Japan Times”

On je to rekao putem video-linka na simpoziju o nadzoru u suvremenom društvu koji se održava u Tokiju.

“Oni znaju sve o vašoj vjeri, koga volite, o kome se skrbite. Moj posao je bio upravo to – da stvorim sliku o životu svakog čovjeka na planeti”, rekao je Snouden.

Bivši obavještajac je od 2009. do 2011. godine radio u Tokiju unutar kompanije “Dell” baveći se obavještajnim poslovima za nacionalnu sigurnost SAD.

Prema njegovim riječima, američke vlasti prikupljaju informaciju iz telefona i kompjutera građana prema zakonskim mogućnostima. Međutim, zbog nedostatka upućenosti samih građana u potrebu za povjerljivosti, slaba kontrola građana predstavlja veliki problem za tu zemlju, istakao je on.

Snouden je dodao da on osobno ne želi živjeti u svijetu u kojem se prati svaki korak, te se zalaže za to da buduća pokoljenja mogu živjeti u slobodi.
 
(sputniknews.com)

Umjetna inteligencija suptilno ulazi u naše živote, a možda i preuzima poslove

Najveća kineska internet tražilica Baidu, u suradnji s KFC-om ovog tjedna je najavila lansiranje koncept storea nazvanog KFC Original+ u Šangaju.

Trgovina će funkcionirati tako da će goste posluživati Baiduov robot umjetne inteligencije nazvan Duer, koji može vršiti glasovnu interakciju, a od kojeg će gosti naručivati hranu.

Zanimljivo je i to da će gosti, ako to budu htjeli, moći zamoliti Duera za hologramski prikaz hrane. Duer, koji je javnosti predstavljen 2015. godine na Baidu svjetskom kongresu, sakupljat će podatke o ponašanju kupaca kako bi se bolje shvatile potrebe korisnika te poboljšala poslovna efikasnost, piše All China Tech.

Prvi korak u komercijalizaciji robota

Gosti koji budu posjećivali ovaj restoran brze hrane, naručivat će i plaćati robotu, a ako se projekt pokaže uspješnim, to je prvi korak u komercijalizaciji robota umjetne inteligencije koji će mijenjati ljude u obavljanju pojedinih poslova.

No, Duer nikako nije prvi robot umjetne inteligencije koji je zamijenio čovjeka na njegovom radnom mjestu. Još prije godinu dana Aiko Chihira, robot iz Japana, počela je raditi na recepciji jedne trgovine u Tokiju. Za razliku od Duera, Aiko je čovjekolikog izgleda, a njezin posao je da dočekuje klijente te ih upućuje kamo trebaju ići.

Roboti se razvijaju diljem svijeta

Örebro sveučilište iz Švedske je pak dizajniralo robota koji će pomagati putnicima na aerodromima da lakše dođu do svojih terminala. Robot Spencer je tijekom studenog proveo nekoliko dana na amsterdamskom aerodromu Schipol u sklopu njegovog testiranja te bi uskoro trebao početi raditi.

Početkom ove godine, u Kini je robot po imenu Xiaoice počeo raditi kao TV voditelj na postaji Shangai Dragon te najavljuje vremensku prognozu. Robot Xiaoice dio je softvera koji je razvijen pomoću Microsoftove SmartCloud tehnologije, a ima sposobnost čitanja teksta koji je najsličniji čovjekovom dosad.

Musk, Wozniak te Hawking traže zabranu razvoja UI

Stoga ni ne čudi što stručnjaci, poput računalnog eksperta Moshe Vardija, upozoravaju da umjetna inteligancija prijeti ljudskim radnim mjestima te samoj ekonomiji na globalnoj razini. Ne samo da to tvrdi Vardi, već su i Elon Musk, Steve Wozniak i Stephen Hawking tražili da se zabrani razvoj vojne umjetne inteligencije i robota ubojica jer su uvjereni da nam roboti predstavljaju egzistencijalnu prijetnju.

Forbesov analitičar Bernard Marr je pak nedavno naveo 10 područja u kojima će ljudska radna mjesta biti ugrožena kompjuterizacijom i automatizacijom u idućih nekoliko desetljeća.

Roboti u zdravstvu

Jedna tvrtka lansirala je aparat koji nadzire razinu anestetika tijekom operacija, a u zdravstvu već neko vrijeme postoje roboti koji liječnicima pomažu tijekom kompliciranih operacija.

Početkom ove godine kirurzi s University of Pittsburgh Medical Center bili su prvi koji su upotrijebili robota za operacije glave i vrata. Kažu da će to operacije učiniti manje invazivnima pa će i oporavak biti brži i lakši.

Roboti u pravu

Danas već postoje statističke baze koje na temlju skupljenih podataka predviđaju ishod pojedinih pravnih slučajeva. Marr vjeruje da, kad bi se svi spisi u velikim parnicama i suđenjima digitalizirali, njima bi se lako moglo upravljati (i vjerojatno na temelju toga odlučivati o konačnoj presudi).

Roboti u osiguranju

Ono što rade agenti osiguranja i brokeri (računanje rizika te izračunavanje raznih statističkih podataka) vrlo lako mogu raditi i računala.

Roboti u arhitekturi

Razvojem tehnologije i raznih aplikacija, dizajniranje objekata danas je jednostavnije nego ikad. Postoje računali programi koje svatko može koristiti kod kuće kako bi definirali željeni namještaj ili nacrt objekta. Marr vjeruje kako je to samo korak do softvera koji će u budućnosti vrlo jednostavno kreirati i vrlo složene projekte.

Inače, švicarski znanstvenici još prošle godine napravili su robota za gradnju koji će se koristiti na većini gradilišta kroz idućih 10 godina. Robot sadrži veliku mehaničku roku koja se nalazi na mobilnom postolju, a ona se može programirati da gradi kompleksne konstrukcije.

Roboti u financijama

Računalni programi za vođenje računovodstva svakodnevno se razvijaju pa ne čudi Marrova tvrdnja kako će se uskoro pojaviti dovoljno dobri algoritmi koji će zamjeniti bankare. U prilog ide i činjenica da vlade već koriste takve algoritme za pronalaženje poreznih utajivača.
Roboti u novinarstvu

Bit će sve manje novinara

Već se neko vrijeme govori o programima koji umjesto novinara pišu vijesti. Riječ je o automatskim programima koji prikupljaju informacije po internetu te ih oblikuju u tekstove. Već sada ima modela u praksi, recimo, u AP-u ili New York Timesu, gdje se putem algoritama prate pokazatelji na burzama, sportski rezultati i slično.
Roboti umjesto službe za ljudske resurse

Sakupljanje životopisa, ispitivanje kandidata i njihova provjera u odjelu ljudskih resursa mogla bi također biti praksa koja će nestati. Marr vjeruje kako se i to vrlo lako može zamjeniti računalnim programom.

Roboti u policiji

Algoritmi koji predviđaju riskantne situacije mogli bi dovesti do manje potrebe policijskih službenika, počevši od onih koji patroliraju kvartovima.
 

 
(telegram.hr/uredio:NSP)

• Ruski novinari, koji su nazočili krštenju, pitali su Tagavu: ne pribojava li se da će zbog prelaska u Rusku pravoslavnu crkvu imati problema u SAD? A on im je uzvratio: “Zašto se bojati? Ovo je pitanje Boga?”

 

• Upitan – kako se poslije krštenja osjeća – Tagava je rekao: “Osjećam se vrlo uzvišeno. Moje noge su uvijek na zemlji, ali je ovo trenutak kada sam postao bliže Bogu “(vidi VIDEO)

 

• Tagava u ruskom filmu “Jerej-San” igra glavnog pozitivca Takuro Nakamuru, Japanca koji je – iako brat jednog od šefova jakuze – prešao u pravoslavlje i postao “otac Nikolaj”. U filmu on ujedinjuje stanovnike jednog ruskog sela oko njihove polurazrušene crkve i štiti ih u sukobu s lokalnim kriminalcima

Tagawa je rođen u Tokiju, Japan, sin japanske glumice i oca japansko-američkog podrijetla koji je služio u vojsci Sjedinjenih Država i bio je stacioniran u Fort Braggu u Sjevernoj Karolini, Fort Polk, Louisiana, i Fort Hood u Teksasu. On tečno govori engleski i japanski, a također tečno govori korejski i španjolski.

Svjetski poznati japanski glumac Cary Tagawa, koji radi u Hollywoodu, odigrao je ulogu u ruskom filmu “Jerej-San” ulogu japanskog pravoslavnog svećenika. I, nedugo potom – poslije “dubokih razmišljanja” – odlučio prijeći u pravoslavlje i krstiti se.

U rusko pravoslavlje.

Čin krštenja obavio je mitropolit Volokolamske – episkop Ilarion koji je i vikar poglavara ruske pravsolavne crkve Kirila.

Važnu ulogu u svemu je odigrao i poznati ruski glumac i režiser Ivan Ivanovich Okhlobystin koji je i svećenik.

A Tagava ne samo da se pokrstio, nego je istovremeno i zatražio putovnicu Ruske Federacije.

Ruski novinari, koji su nazočili krštenju, pitali su Tagavu: ne pribojava li se da će zbog prelaska u Rusku pravoslavnu crkvu imati problema u SAD? A on im je uzvratio: “Zašto se bojati? Ovo je pitanje Boga “.

Upitan – kako se poslije krštenja osjeća – Tagava je rekao: “Osjećam se vrlo uzvišeno. Moje noge su uvijek na zemlji, ali je ovo trenutak kada sam postao bliže Bogu “.

Mitropolit Ilarion je ispričao da ima pomoćnika – oca Nikolaja koji je razgovarao sa Tagavom i “provjerio njegovu vjeru i odlučnost”.

Krštenje je bilo zakazano tek poslije te “provjere”.

Okhlobystin u filmu “Jerej-San” igra glavnog negativca. A Tagava pozitivca – Takuro Nakamuru, Japanca koji je prešao u pravoslavlje i postao “otac Nikolaj”.

On je u filmu rođeni brat jednog od šefova jakuze. Prije nego što je postao svećenik bio je sportaš.

Kada je stigao u Rusiju, “otac Nikolaj” ujedinjuje stanovnike jednog sela oko njihove polurazrušene crkve i štiti ih u sukobu s lokalnim kriminalcima.

Tagawa je poznat po ulogama u američkim serijama filmovima: “Zvjezdanie staze: Nova generacija”, “Grom u raju”, “Spasioci Malibu”, “Uvjerenja”, “Babilon-5″, “Smrtna bitka”, “Pearl Harbor”, “Gejšini memoari”.

Video koji je u prilogu na YouTube je postavio redatelj Okhlobystin
 

 
(sputniknews.com,youtube/uredio:nsp)

Amerika i Kina već ratuju?! Nekonvencionalnim oružjem, a niz neslučajnih događaja to potvrđuje

Pentagon potvrdio incident, ali ne žele reći o čemu se radi

Sada, kako se događa sve više i više tih događaja, počinje biti očito svima da te eksplozije nisu puka slučajnost. One su, zapravo, namjerni ratni akt između Kine i SAD-a, piše NaturalNews.

Svakome tko još ne vjeruje da najveći svjetski narodi već ratuju u globalnom ratu tajne koji uključuje kinetičko oružje, valute i cyber ratovanje, dodali smo ovaj događaj na svoj ​​popis stvari o kojima treba razmišljati:

Nakon prve eksplozije u Kini (Tianjin) slijedila je druga eksplozija! U kemijskoj tvornici u istočnoj provinciji Shandong u subotu je prijavljena eksplozija.

Lokalni mediji javljaju kako je ekspodiralo skladište u tvornici, te kako su vatrogasci izašli na teren. Oko jednog kilometra od tvornice nalazi se stambena četvrt. Ova eksplozija je uzdrmala sve u krugu od 5 kilometara. Video ekpslozije u provinciji Shandong:
 

 
Manje od jednog dana nakon što je još jedna masovna eksplozija uništila dio Shandonga, Kina, totalno druga eksplozija je rasparala američko vojno skladište streljiva u blizini Tokija, Japan:
 

 
Sve se odvija samo deset dana nakon eksplozije u apokaliptičkom gradu Tianjin u Kini, za koje mnogi ljudi vjeruju da je pokrenut od strane Pentagona kao odgovor na kinesku devalvaciju valute koja je najavljena samo dan prije eksplozije.

Ubrzo nakon toga događaj se dogodila ova “bomba” od vijesti da Kina i Sjedinjene Države sudjelovali u tajnoj ratu.

Sada, kako se događa sve više i više tih događaja, počinje biti očito svima da te eksplozije nisu puka slučajnost. One su, zapravo, namjerni ratni akt između Kine i SAD-a.

Kronologija događaja do sada

11. kolovoz 2015: Kina obezvređuje juana za 1,9%, šaljući “šok-valove” širom svijeta i postavlja “razoran” utjecaj na američko gospodarstvo.

12. kolovoz 2015: Tianjin je pogođen Pentagonovim tajnim oružjem “Božji štap”, tajno kinetičko oružje koje se može ispaliti iz visoke orbite i udariti na bilo koji cilj na kopnu.

Oružje odmah uništava šest gradskih blokova na rubu grada Tianjin, šaljući poruku Kini koja je jezivo slična porukama poslanim od strane SAD-u u obliku prvog svjetskog atomskog oružja na Hirošimu i Nagasaki u Drugom svjetskom ratu. (Da, SAD je spreman ispustiti oružje za masovno uništenje na civilno stanovništvo. Već je to učinio dva puta!)

16. kolovoz 2015: Obama izdaje strogo upozorenje “… o prisustvu kineskih vladinih agenata koji djeluju u tajnosti u SAD-u”, javlja New York Times. “I to dolazi u vrijeme rastuće napetosti između Washingtona i Pekinga na brojnim poljima: od krađe računalnih podataka milijuna američkih državnih službenika sumnjajući u režiju Kine, sve do smanjivanja građanskih sloboda doslovno preko noći, i devalvacije vlastite valute”.

17. kolovoz 2015: Natral News objavljuje priču i ekskluzivne fotografije vojnih helikoptera kako kruže iznad Pekinga, zajedno s upozorenjima da je Kina na rubu proglašavanja “regionalnog izvanrednog stanje” zbog eskalacije ratnih napetosti s obje države – Sjedinjenih Američkih Država i Japana. Također uskoro dolazi nadolazeći 3. rujna proslava “poraza Japana” u Drugom svjetskom ratu, prije točno 70 godina.

22. kolovoz 2015: Rano ujutro po američkomvremenu: Još jedna masovna eksplozija kineske tvornice i skladišta u srcu Kine, u pokrajini Shandong, brišući još jedan veliki industrijski centar sa lica Zemlje. Uzrok eksplozije, još jednom, je sasvim nepoznat vlastima.

22. kolovoz 2015: Kasnije u danu po američkom vremenu: Masivnia eksplozija pogađa američko vojno skladište streljiva u blizini Tokia, brišući ga sa lica Zemlje.

Kina se sada osvećuje za sabotaže i za valutni rat

Ova najnovija eksplozija je čin odmazde od strane Kineza protiv dva najveća neprijatelja Kine: Japana i Amerike

“The Wall Street Journal izvijestio je da je glasnogovornik policije u mjestu Kanagawa Prefecture rekao da su na mjestu eksplozije dvije čelične cijevi pronađene zabodene u zemlju sa električnih kabelima omotanim oko njih.”

“… Baza se koristi za smještaj vojnih obitelji” javlja The Mirror UK.

Novi način ratovanja: Cyber ​​rat, valutni rat i kinetički rat

Ono čega smo svi svjedoci ovdje je opasna eskalacija tajnih ratnih djelovanja između Kine i SAD-a koje uključuju tri vrste ratovanja:

FRONTA # 1) Cyber ratovanje. (Hakiranje evidencija američkog vojnog personala, prisvajanje kontrole nad infrastrukturom ključnih kontrolnih sustava, itd)

FRONTA # 2) Valutno ratovanja. Ovaj rat je već u punoj snazi, a možemo očekivati ​​da ćemo još vidjeti manipulacije valutama kao pokušaj od strane Kine koji su dizajnirani da uzrokuju ekonomski pokolj diljem Amerike.

FRONTA # 3) Sabotaža i kinetičko ratovanje. To je ono što smo upravo vidjeli u vojnoj bazi američke vojske u blizini Tokia. Obratite pozornost na nadolazeće napade u obliku sabotaža, eksplozija i kinetičkih “slučajnosti” koje bi se još mogle dešavati tijekom ostatka 2015..

Amerika je već u ratu s Kinom, vidite, i eskalacija ovog rata je sada vidljiva.

Bdijte i promatrajte divlju ljuljačku na svjetskim tržištima dionica i valuta idućeg tjedna i američkom tržištu dionica, a znamo da je Kina financijski puno jača od Amerike i da ćemo još puno toga iskusiti…
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Samo čudovište može narediti i baciti atomsku bombu na jedan grad i na civile i gledati posljedice užasa nakon toga. Samo jedan narod u povijesti je to napravio, američki narod

Svega nekoliko tjedana prije no što su Sjedinjene Američke Države iskoristile najsnažnije oružje koje je čovjek ikada napravio, Nagasaki se uopće nije nalazio na popisu gradova – potencijalnih meta za bacanje atomske bombe.

Na njegovom se mjestu na popisu nalazio negdašnji japanski glavni grad – Kyoto.

Popis gradova meta načinilo je vijeće američkih generala, vojnih dužnosnika i znanstvenika. Kyoto, u kojemu se nalazi više od 2000 budističkih hramova i šintoističkih svetišta, među kojima je čak 17 lokacija na popisu UNESCO-ove svjetske kulturne baštine, nalazio se na samom vrhu te liste.

Meta je urbano industrijsko područje s populacijom od milijun stanovnika – opisivali su Kyoto na sastancima spomenutog vijeća.

Uz to, članovi vijeća smatrali su kako će stanovnici Kyota ‘prije cijeniti značaj atomske bombe kao nove tehnologije’.

Kyoto je vojska vidjela kao idealnu metu jer tijekom Drugog svjetskog rata uopće nije bombardiran, stoga su brojna industrijska postrojenja imperijalnog Japana bila preseljena tamo. To je uključivalo i neke od ključnih tvornica – objašnjava Alex Wellerstein, povjesničar znanosti na njujorškom Stevens institutu tehnologije.

Američki znanstvenici u vijeću također su preferirali baciti bombu na Kyoto zbog brojnih sveučilišta i mislili su kako će stanovnici shvatiti da atomska bomba nije ‘još jedno oružje’, već da se radi o točki prekretnice u ljudskoj povijesti, dodaje Wellerstein.

Međutim, početkom lipnja 1945., američki ministar rata Henry Stimson naređuje da se Kyoto skine s liste meta. Smatrao je da je grad od prevelike kulturne važnosti i da nije vojna meta.

Kyoto

Vojska se teško mirila s micanjem Kyota pa su ga neprekidno vraćali na popis sve do kraja srpnja kada je Stimson otišao direktno tadašnjem američkom predsjedniku Harry S. Trumanu – ističe Wellerstein.

Nakon rasprave s predsjednikom, Stimson je u svoj dnevnik pod datum 24. srpnja 1945. zapisao da je Truman ‘bio vrlo sklon njegovu prijedlogu’, računajući da bi ogorčenje nakon uništenja toliko kulturnih vrijednosti učinilo poslijeratno pomirenje s Japanom i njegovo svrstavanje na američku stranu nemogućim te da bi se cijelo područje okrenulo Sovjetima.

Napetosti koje su kasnije dovele do Hladnog rata već su se ‘kuhale’ i zadnja stvar koju su Amerikanci htjeli u tom trenutku je ojačati komunistički utjecaj u Aziji.

I tako je na listu umjesto Kyota došao Nagasaki. Međutim, ni Hirošima ni Nagasaki nisu bili prave vojne mete.

Kako znamo danas, stotine tisuća civila među kojima su bili i žene i djeca su ubijeni. I dok je Kyoto tada zaista bio, i danas jest, grad poznat po svojoj kulturi, drugi gradovi su također imali vrijednu imovinu.

To upućuje na mogućnost da je Stimson zapravo Kyoto s liste htio skinuti iz nekih privatnih razloga – navodi Wellerstein.

Poznato je kako je Stimson više puta posjetio Kyoto tijekom 1920-ih kada je bio upravitelj Filipina, tada pod američkom kontrolom. Neki povjesničari ističu da je taj grad bio i destinacija njegova medenog mjeseca te da je bio veliki ljubitelj japanske kulture. S druge strane, upravo je Stimson stajao iza masovnog progona američkih građana japanskog porijekla i njihova slanja u logore. Tvrdio je da su ‘njihove rasne karakteristike takve da ih nikada nećemo razumjeti ili im moći vjerovati.’

To je djelomično bio jedan od razloga zašto je potpuno druga osoba u poslijeratnim desetljećima pobirala zasluge za spašavanje Kyota.

Bilo je općeprihvaćeno kako je američki arheolog i povjesničar umjetnosti Langdon Warner, a ne kontroverzni ministar rata, bio taj koji je savjetovao američke vlasti da ne bombardiraju kulturne vrijednosti, među kojima je bio i Kyoto. Štoviše, u Kyotu i Kamakuri, još jednoj potencijalnoj nuklearnoj meti, Warneru su podigli spomenike.

U svojoj knjizi iz 1995. godine ‘Bacite atomsku bombu na Kyoto’, japanski povjesničar Morio Yoshida navodi da je Warner slavljen kao spasitelj japanske kulturne imovine kao dio američke poslijeratne propagande.

Tijekom američke okupacije Japana nakon rata, tema atomskih bombi bila je podvrgnuta cenzuri i postala je društveni tabu – pojašnjava Wellerstein.

No, ne samo da Truman zapravo nije nimalo mario za japanske kulturne vrijednosti, ‘Zemlju izlazećeg sunca’ opisao je kao ‘strašno okrutnu i neciviliziranu naciju’ nazivajući Japance ‘zvijerima’ koje nisu zaslužile ni čast ni suosjećanje zbog njihova napada na američki Pearl Harbour.

Upravo su takva mišljenja rezultirala nagađanjem da su Amerikanci bacili atomske bombe na Japan, a ne Njemačku, zbog – rasizma. Bacanje bombe na bijelo stanovništvo moglo je u to vrijeme predstavljati veći tabu od bombardiranja Japanaca.

Danas predsjednika Trumana u jednakoj mjeri i slave i kritiziraju zbog bacanja atomskih bombi. Inače, povjesničari navode kako je ‘zeleno svjetlo’ za korištenje atomskog oružja dao tek nakon 3. kolovoza, a da su prije toga sve detalje pripremali njegovi podređeni, dok on u cijeli postupak i detalje nije bio pretjerano uključen.

Profesor Wellerstein tvrdi da postoji dokument koji dokazuje da je Truman ostao zatečen devastacijom koju je napravila prva bomba, ‘Little boy’, posebice brojkom ubijenih žena i djece, kao i posljedicama druge i snažnije bombe, ‘Fat Man’, koja je pogodila Nagasaki tri dana kasnije.

‘Gljiva’ atomskog oblaka nad Nagasakijem

Odluka o drugom gradu došla je od generala Leslieja Grovesa, vojnog ravnatelja projekta atomske bombe, koji je predsjedao ranije spomenutim vijećem i izgubio bitku da Kyoto ostane na vrlu liste meta. U svome pismu 19. srpnja 1945. piše da je atomsku bombu na Japanu želio iskoristiti najmanje dva, a najviše četiri puta.

Dakle, na današnji dan prije 70 godina, umjesto tisuća hramova i svetišta, u plamenu su završili stanovnici Nagasakija, grada koji uopće nije bio na početnoj listi meta. Štoviše, nije bio ni primarna meta Fat Boya. Naime, nepovoljni vremenski uvjeti iznad drugog ciljanog grada Kokure natjerali su pilote da promijene lokaciju bacanja atomske bombe.

U neku ruku, bilo bi perverzno danas tvrditi da je Henry Stimson spasitelj Kyota, s obzirom da su dvije atomske bombe ipak bačene i ostavile su nesagledive posljedice na ljudske živote i globalne odnose.

Inače, još je jedna bomba bila planirana za bacanje. Trebalo se to dogoditi 19. kolovoza, ali Japan se predao četiri dana ranije. Treća meta, vjeruje se, bio je Tokio, točnije Careva palača.

Unatoč patnji i strahu koji su preživjeli, potpuno je uobičajeno da mnogi Japanci danas tvrde kako su atomske bombe bile potrebne za okončanje rata. Međutim, pitanje je bi li tako gledali na svoju sudbinu da su umjesto Nagasakija i Hirošime, s lica zemlje zbrisani Kyoto i Tokio…

Nagasaki se nakon 70 godina sjeća druge atomske bombe

TOKIO, 9. kolovoza 2015. (Hina/AFP) – Tri dana nakon Hirošime, Nagasaki se u nedjelju prisjetio atomskog napada koji je prije 70 godina sravnio sa zemljom taj grad na zapadu Japana i pobio oko 74.000 ljudi.

Dana 9. kolovoza 1945. u 11,02 sati u eksploziji atomske bombe bačene na Nagasaki uništeno je 80 posto zgrada, među kojima i glasovita katedrala Urakami.

U nedjelju u isto vrijeme (4,02 sata po srednjoeuropskome vremenu) stanovnici su minutom šutnje odali počast žrtvama i oglasila su se zvona po čitavome gradu poznatom po velikoj kršćanskoj zajednici.

Bomba “Debeljko” trebala je biti bačena na Kokuru, sjeverno od Nagasakija, gdje je bila velika tvornica oružja. No zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta američki bombarder B-29 morao je promijeniti metu.

“Pozivam mlade da slušaju što im to govore stariji i razmišljaju što mogu učiniti za mir”, rekao je gradonačelnik Nagasakija Tomihisa Taue pred 6700 ljudi, među kojima su bili japanski premijer Shinzo Abe, američka veleposlanica u Japanu Caroline Kennedy i izaslanici iz 75 zemalja.

Usto je pozvao “američkog predsjednika (Baracka) Obamu i predstavnike zemalja koje posjeduju atomsko oružje” da dođu u Nagasaki.

Japanski premijer Shinzo Abe polaže vijenac

Premijer Shinzo Abe je, kao i u četvrtak u Hirošimi, opetovao spremnost Japana da se zauzima za nuklearno razoružanje i za neširenje nuklearnog oružja.

“Ponovo ističem spremnost Japana, jedine zemlje koja je pretrpjela udar atomske bombe, da predvodi svjetski pokret protiv atomskog oružja”, rekao je, nabrojavši nekoliko međunarodnih skupova na kojima će, obećao je, prenijeti tu poruku.

Tri dana prije Nagasakija, prva atomska bomba “Mališan” bačena na Hiromšimu odnijela je 140.000 života. Ta će dva bombardiranja američkih snaga nagnati Japan da 15. kolovoza 1945. položi oružje, što je označilo kraj rata na Pacifiku.

Zbog radijacije i teških bolesti koje su se razvile, broj ljudi koji su umrli od posljedica dviju atomskih bombi je u kolovozu 2014. dosegao brojku od 450.000, od kojih je 292.325 žrtava iz Hirošime, a 165.409 iz Nagasakija.
 

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Japan je od 09.03.2011. do 12.03.2011. bio izložen sinkroniziranom napadu HAARP sustava. Prvo je izazvan jaki potres magnitude 7.2 po Richteru s epicentrom 413 km sjeveroistočno od Tokia 09.03.2011. u 02.45h UTC (11.45h po lokalnom vremenu) s hipocentrom na dubini od 32km.

Potres nije izazvao nikakva oštećenja. Zatim je 11.03.2011. u 5.46h UTC (14.46h lokalno) izazvan razoran potres jačine 9 po Richteru 373km sjeveroistočno od Tokija na istoj dubini kao i prvi potres (32km).

Drugi potres je uzrokovao tsunami i oštečenje nuklearnih reaktora u Fukushima I nuklearnoj elektrani uzrokujuči curenje radioaktivnog materijala i njegovo širenje cijelim Japanom i Tihim oceanom.

Prve procjene govore o desecima tisuća poginulih i nestalih, uglavnom kao posljedica tsunamija. Procjenjuje se da će japansko gospodarstvo pretrpjeti gubitak od nekoliko stotina miljardi eura.

S obzirom na količinu radioaktivnosti i širenje radioaktivnosti iz nuklearne centrale smatra se da je ovo nakon Černobila največa svjetska nuklearna katastrofa. Analizirajuči zbivanja koje prenose svjetski mediji, moja sumnja je da je Fukushima I elektrana doživjela istu sudbinu kao i Černobilska elektrana, ako ne i goru i da je večina prastarih reaktora pred topljenjem jezgre.

Iako se Japan nalazi blizu takozvanog Pacifičkog Kruga Vatre (granica tektonske ploče Tihog oceana) u kojem se događa i preko 80% svih potresa na svijetu i prirodna pojava potresa je sasvim moguća, postoje indicije koje ukazuju na to da su ovi potresi u Japanu bili umjetno izazvani tzv. HAARP sustavima. Pa idemo redom nabrojati sve indicije.

Indicije o namjernom izazivanju potresa u Japanu

Jaka aktivnost Gakona HAARP sustava
Tijekom tri dana (09.03, 10.03. i 11.03.2011.) zabilježena je jaka aktivnost na indukcionom magnetometru smještenog blizu američke HAARP postaje na Aljasci (Gakona). Ovaj instrument bilježi fine varijacije magnetskog polja uzrokovanog strujama u ionosferi. Činjenica je da prije i poslije potresa nije bilo ovakve aktivnosti.

Smatra se da HAARP sustav (više o ovom sustavu ovdje) izaziva ovakve poremećaje u ionosferi te da mora djelovati više sati, jedan ili više dana prije na određeno mjesto prije nego što izazove micanje tektonskih ploča koje mogu uzrokovati potres. Mnogi mediji su pogrešno prenijeli podatak da je indukcioni magnetometar smješten na Sveučilištu u Tokiju, a činjenica je da ovaj uređaj napravljen na Sveučilištu u Tokiju i instaliran na Aljasci unutar HAARP postrojenja. Največa nelogičnost u ovim podacima je besmislenost da bi eventualni počinitelji javno objavili svoje zločinačko djelovanje.

Slike s indukcijskog magnetometra smještenog u HAARP postrojenju na Aljasci od 07.03 do 15.03.2011:

 
Čudne karakteristike potresa
Oba izazvana potresa (09. i 11. ožujka 2011) su nastala na maloj dubini i spadaju u kategoriju takozvanih plitkih potresa koji su najrazorniji. Wikipedia navodi da je ovo najčešća vrsta potresa. Potresi se inače mogu pojaviti i na dubinama i do preko 300km. Smatra se da svi potresi izazvani HAARP sustavom imaju malu dubinu hipocentra.

Vrlo je intrigantna činjenica da oba potresa imaju istu dubinu hipocentra koja je relativno plitka što daje indikaciju da su možda umjetno izazvani, s tim da je potres od 11.03 bio možebitno ‘korigiranje’ jačine i lokacije prvog slabijeg potresa od 09.03. Ovo se može uočiti na gornjim slikama magnetometra kad se aktivnost HAARP sustava dodatno pojačala 10.03. oko 08.00h UTC vremenu ‘pripremajuči’ teren za glavni udar.

Potres na Haitiju 2010.g. je imao slične karakteristike kao i ovaj japanski potres: mala dubina (13km) i jaka aktivnost zabilježena na Gakona magnetometru.

Razorni japanski potres od 11.03.2011. je trajao neobično dugo. Svjedoci kažu i preko par minuta što je vrlo neobično iako ne i nemoguće kod prirodnih potresa. Neobično dugo trajanje potresa se isto može smatrati kao indicija koja govori u prilog djelovanju HAARP sustava.

Neobično vrijeme prije potresa
Svjedoci su prijavili čudno vrijeme neposredno prije potresa. Prema svjedočenju izvjesnog Jamesa iz Tokia neposredno prije potresa padala je kiša iako na nebu nije bilo oblaka. Izjavio je da je temperatura naglo narasla te je imao osječaj da ga je uhvatila groznica te osječaj težine i pritiska. Ljudi su počeli paničariti i prije samog potresa. Neobične vremenske anomalije prije samog potresa su jaka indicija da se radi o djelovanju HAARP sustava. Najčešće su zabilježene pojave neobičnih duga (Sichuan China 2008).

Stare snimke japanskog neba dokazuju HAARP aktivnost: oblaci se pravilno formiraju u skladu s HAARP frekvencijama

Plačeni provokatori
Na forumu abovetopsecret.com i youtube.com te sličnim forumima koji raspravlju o mogućem HAARP djelovanju na Japan, vrlo je jaka navala plačenih dežurnih provokatora koji neumorno napadaju HAARP tezu i spamaju ‘thread’ tako da se čovjek vrlo lako izgubi u mnoštvu gluposti. Nadalje, osim ovih provokatora, velika je navala pobornika teorije da solarna aktivnost može uzrokovati potrese (teza zastupljena u filmu 2012), zatim su se u priču umiješali zagovaratelji teze o utjecaju kometa Elenin ili samog mjeseca koji se nalaze na putanjama ‘bliskim’ Zemlji. Pošto sve svemirske snimke pa i podatke kontrolira jedan izvor (NASA), moje mišljenje je da su ovo namjerno plasirane dezinformacije s pravim tajmingom koje upravo potvrđuju HAARP teoriju.

Informacije o ucjeni Japana
Benjamin Fulford je Kanađanin koji je dugo godina bio japanski izvjestitelj za razne magazine (Forbes). 2005.g počinje karijeru nezavisnog novinara i objavljuje knjige, a od 2007.g. dobiva japansko državljanstvo. Biva tužen i osuđen za širenje ‘lažnih informacija’ jer u svojim knjigama tvrdi da su SAARS i AIDS umjetno stvoreni virusi, smatra da je 9/11 napad na WTC tornjeve unutarnji posao američke vlade, smatra da je HAARP američko vojno oružje koje je odgovorno za potrese u Kini, Haitiju, Čileu i ostale stvari provokativne prirode.

Benjamin Fulford 2008.g objavljuje video klip u kojem eksplicitno kaže da je u razgovoru s bivšim japanskim ministrom financija saznao da je Japan ucijenjen da se pokori željama zapadne bankarske elite. Kao sredstvo ucjene se spominjala mašina za izazivanje potresa i to posebno potresa koji bi mogli razoriti nuklearne centrale u Japanu.

Mislim da je Benjamin Fulford sumnjivog kredibiliteta i to najviše zahvaljujući tome što mu se podmetale razne dezinformacije što je poseban oblik specijalnog psiho-socijalnog rata protiv onih koji govore istinu (diskreditacija). Međutim, bez obzira na sve, ako se usporedi današnji razvoj događaja u Japanu s obzirom na nuklearnu katastrofu i ono što se govori u ovom video klipu, mislim da ima dovoljno razloga za opravdanu sumnju, što pak navodi na zaključak da se Japan ‘odmetnuo’ od politike koju je ‘trebao’ provoditi po nalogu svjetskih močnika. U nastavku teksta ću navesti dokaze ovog ‘zastranjivanja’ japanske politike.

Alex Collier je stari ufolog koji isto zastupa kontroverzne teze koje su u suprotnosti s ‘mainstream’ istinom. Indikativan je isječak iz njegovog predavanja održanog 1995. godine u kojem kratko kaže da če dio Japana biti potopljen, ali ne prirodnim silama, već na umjetan način od strane tzv. NWO-a.

Iako obe individue imaju problema s kredibilitetom, činjenica je da se nedavni potres u Japanu može uklopiti u njihova ‘proročanstva’.

Kineski sindrom
Svaka veća nuklearna nesreća u nuklearnim elektranama namjerno je izazvana. Najpoznatija havarija se dogodila 1972.g. u američkoj državi Pensilvaniji u elektrani Three Mile Island kada je zbog ‘kvara’ ispuštena velika količina radioaktivnog materijala. Netom prije nesreće snimljen je poznati film s Jane Fonda nazvan Kineski Sindrom koji se upravo bavi temom nesreće u nuklearnoj elektrani, a ime filma se zasniva na bojazni da bi nesreća u nuklearnoj elektrani mogla doslovno probiti tunel kroz zemljinu površinu sve do Kine koja se nalazi na suprotnoj strani svijeta. Ovo je bila koordinirana akcija sijanja straha od nuklearne energije.

Nakon ove nesreće kao odgovor na ovakve i slične krize osnovana je američka agencija FEMA (Federal Emergeny Agency). Istovremeno na krilima ove nesreće sedamdesetih godina po cijelom svijetu je naglo niknuo pokret zelenih koji su se navodno borili za zaštitu okoliša, a glavna meta su im bile nuklearne elektrane.

Kasnije se ispostavilo da su moćni bankarski i naftaški lobiji financirali i osnovali GreenPeace i ostale pokrete ‘zelene akcije’ kako bi u startu napali razvoj nuklearnih elektrana. Razvoj nuklearnih elektrana je naročito bio jak u Njemačkoj i Francuskoj nakon velikih umjetno izazvanih naftnih šokova koji su enormno poskupili cijenu energije i doveli ove dvije moćne zemlje na rub krize.

Danas smo svjedoci kako se organiziraju ogromni prosvjedi kad se nuklearni otpad transferira između Njemačke i Francuske. Zbog ogromnog pritiska Njemačka koja je peti najveći potrošač električne energije na svijetu koja trenutno 23% svojih potreba za električnom energijom zadovoljava iz nuklearnih elektrana biva prisiljena 2000. godine donijeti plan o zatvaranju svih nuklearnih elektrana do 2025.g., dok istovremeno mora uvoziti do 2/3 primarnih energetskih sirovina (nafta, plin) što je u principu čini državom koju je lako kontrolirati što je u biti i cilj svjetskih močnika koji kontroliraju naftnu i plinsku industriju.

S druge strane Francuska zadovoljava 77% svojih potreba za električnom energijom iz nuklearnih elektrana te ima vrlo unosne buduće poslove u Italiji i Finskoj za gradnju novih nuklearnih elektrana. S obzirom na japansku nesreću pitanje je da li će svi poslovi biti realizirani.

Nuklearna elektrana u Černobilu je napajala rusku verziju HAARP postaje Duga-2. 1986.g. biva uništena namjernom diverzijom ili vanjskim napadom te ispušta ogromne količine radiokativnog materijala. Okarakterizirana je kao najgora nesreča nuklearne elektrane u svijetu.

Iz svega je jasno da jaki naftno-plinski lobi želi kontrolirati sve države na svijetu pomoću energije kao svojevrsnog sredstva za ucjenu. Činjenica da je gospodarski razvoj pojedine zemlje uvjetovan dostupnošću i cijenom električne energije, a svaka naftna kriza (Libija 2011) i rast cijene nafte čine državu ranjivom i izloženoj potencijalnoj krizi.

Iako proizvodnja električne energije iz nuklearnih elektrana ima očiglednih nedostataka (slaba iskoristivost radi parne turbine koja je srce sustava, komplicirana, skupa i duga izgradnja, te problem deponiranja nuklearnog otpada) činjenica da je u konačnici dobivena energija mnogo jefitnija i dapače ekološki prihvatljivija nego energija dobivena vađenjem, transportom, preradom i korištenjem fosilnih goriva. Stoga je jasno da je nuklearna energija ‘glavni neprijatelj’ današnjih močnika koji drmaju svijetom kontrolirajuči cijenu i dobavljivost nafte i plina.

Gledano iz ovog konteksta može se zaključiti da bi namjerno izazivanje havarije u japanskoj nuklearnoj elektrani djelovanjem HAARP sustava pogodovalo današnjim strukturama moći.

Fukushima I nuklearna elektrana koja je danas u ruševinama kao posljedica potresa, izgrađena je sedamdesetih godina po nacrtu General Electric američke kompanije u vlasništvu Rockefellera s uglavnom američkim General Electric reaktorima (6 reaktora). Fukushima II nuklearna elektrana koja je svega 11km daleko od Fukushima I nuklearke nije pretrpjela nikakava oštečenja iako je defacto na istom području. Svi reaktori u Fukushima II elektrani su japanskog porijeka izgrađeni početkom osademsetih godina. Iako su reaktori u Fukushima II noviji i jednu generaciju ‘napredniji’ od reaktora u Fukushimi I, vrlo je sumnjiva činjenica kako su dvije skoro slične elektrane doživjela različita oštečenja iako su locirane na istom području (jedna pred totalnim kolapsom, a druga netaknuta).

Dapače, ako se pažljivo pogleda mapa nuklearnih elektrana u Japanu, može se uočiti da je epicentar potresa bio najbliži nuklearnim elektranama Fuskuhima i Oganawa. Oganawa je moderna elektrana koja je bez problema pretrpila potres s manjim oštečenjima, dok je kompleks u Fukushimi I jedan od najstarijih, stoga ne čude velika oštečenja. Može se reći da je odabir epicentra potresa bio nemilosrdno precizan.

Japan je treći na svijetu po proizvodnji električne energije iz nuklearnih elektrana s kojima pokriva oko 34% ukupne potrošnje. Japan ima 55 nuklearnih reaktora. Zadnjih 40 godina od 1970.g. Japan nikada nije proglasio nuklearnu krizu sve do najnovijeg potresa 11.03.2011.g. Japanci su bili svjesni opasnosti od potresa, stoga su pažljivo gradili elektrane s pojačanim sigurnosnim mjerama. Dokaz njihovih mjera opreza je duga 40-godišnja povijest nuklearne energije bez večih incidenata. Sama ova činjenica baca još jaču sumnju na mogućnost namjerne diverzije u Fukushima nuklearnoj elektrani.

Iako je vrlo teško špekulirati, nameće se opravdana sumnja da je potres namjerno tempiran da pogodi staru Fukushima I elektranu koja je najvjerovatnije imala poznate konstrukcijske greške (možda čak i namjerno ugrađene s američkim reaktorima i cijelom konstrukcijom elektrane dizajniranom u General Electric laboratorijima) u smislu izazivanja nuklearne katastrofe.

Borba za Okinawu
Najvažnije pitanje je zašto bi Amerikanci ili bilo tko drugi imao koristi izazvati ovakav razoran potres u Japanu. Danas u večini medija Japan i SAD se deklariraju kao partneri i saveznici. Japan je logistički pomagao invaziju SAD-a na Afganistan i Irak. Jake su i gospodarske veze između Japana i SAD-a. Na otoku Okinawa se nalaze brojne američke baze s ukupno 50000 američkih trupa, a Japan uživa vojnu zaštitu SAD-a pod takozvanim ‘nuklearnim štitom’.

Međutim, iza ove idile krije se i jedna mračna strana koja ima svoj začetak od bacanja atomskih bombi na Nagasaki i Hiroshimu 1945.g. Pred kraj Drugog Svjetskog rata Japan se htio predati, međutim vodstvo SAD-a na čelu s Eisenhowerom se oglušilo na japanske zahtjeve. Imali su jasan cilj da bace atomsku bombu na Japan kako bi idučih pedeset i više godina mogli sijati strah takozvanim hladnim ratom i držati cijeli svijet pod kontrolom sijajuči strah od nuklearnog sukoba. Največi problem je bio što atomska bomba nije billa spremna na vrijeme, stoga je bilo potrebno umjetno produžiti rat kako bi se dobila prilika za bacanje bombe i kako bi opravdali bacanje atomske bombe.

Pomračeni vojni umovi su isplanirali invaziju na otok Okinawa, znajuči da će ova samoubilačka misija koštati mnogo života američkih vojnika. Operacija Okinawa se provodila od travnja do lipnja 1945, a rezultat je bio gubitak oko 100.000 japanskih života i 50.000 života američkih vojnika. Iako je cijeli Japan bio temeljito bombardiran, samo Nagasaki i Hiroshima koji nisu imali nikakvo vojno značenje su ostali pošteđeni. Nažalost početkom kolovoza 1945.g. Nagasaki i Hiroshima bivaju izbrisani s površine zemlje. Počinjen je najveći zločin u povijesti čovječanstva koji je odnio preko 300.000 života. Ovo je podrobno opisano u tekstu Eustace C. Mullins pod nazivom Why Hiroshima Was Destroyed – The Untold Story.

Kad se Japan predao bio je prisiljen potpisati tajne ‘sporazume’ s američkom vladom u kojem se Japan odriče suverentita nad svojim teritorijem. Jedna od stavki ovog ugovora je omogučavala SAD-u intervenciju u Japanu u slučaju građanskih nemira. Danas je Japan prisiljen ne samo tolerirati američke baze na svom teritoriju (ukupno 13 baza s oko 50000 trupa), uplovljanje američkih brodova na nuklearni pogon u japanske teritorijalne vode, nego je prisiljen i plačati sve troškove američkih baza na svom tlu. S obzirom na drakonske uvjete ovog sporazuma te na osjetljivost japanske javnosti u svezi stradanja u Hiroshimi i Nagasakiju, sasvim je razumljivo da se isti držao tajnim.

Novinar vodečih japanskih novina “The Mainichi Shimbun” Takichi Nishiyama je osuđen 1978.g. za odavanje državne tajne jer je 1971.g. objavio tajne odredbe prije spomenutog američko-japanskog vojnog pakta. Vlada SAD-a je početkom 2000.g. deklasificirala neke tajne dokumente koji su pomalo otkrivali postojanje te pravu narav američkog-japanskog pakta. Izvjesni stariji japanski diplomat je priznao da je lagao na suđenju novinaru Takicihiju potvrđujuči postojanje pakta.

Slijedom svih događanja raspoloženje japanske javnosti se drastično promijenilo prema američkoj vojnoj prisutnosti na japanskom tlu te je 2009.g. na izborima pobijedila Demokrarska Partija Japana (DPJ), na čelu s budućim premijerom Yukio Hatoyama koja je obečala zatvaranje američke baze Futenma na otoku Okinawa. Premijer Hatoyama je ozbiljno shvatio posao, te je angažirao ministra vanjskih poslova Katsuya Okada da istraži postojanje tajnog američko-japanskog vojnog pakta, te da pokrene pregovore s Amerikancima o razmještanju njihove baze s Okinawe. Ovo je bila velika pljuska Amerikancima i ugrožavanje njihove vojne prisutnosti na zapadnom Pacifiku odnosno u području Kine, Koreje, Tajvana i Japana.

Vojna nazočnost Amerikanaca je imala deklarativnu svrhu obrane Japana i politike zastrašivanja (Kine). Međutim, svi vojni analitičari se slažu da američke vojne formacije prisutne u japanskim bazama nisu predviđene za obranu nego za invazije tipa Vietnam, Irak ili Afganistan. Premijer Hatoyama je gradio politiku japanske vlade na jačanju i harmoniziranju veza s Kinom i Korejom upravo radi smanjenja potrebe jake vojne pristunosti i tenzija.

Japan godišnje izdvaja oko 2.2 miljardi dolara godišnje za troškove američkih baza na svom teritoriju. Bivša vlada Liberalne Demokratske Partije (LDP) je na kraju svog mandata (8/2009) potpisala sporazum kojim se Japan obvezao financirati premještaj 8000 američkih vojnika u Guam bazu s oko 6 miljardi dolara. Nadalje bivša vlada LDP-a se obvezala financirati preseljenje Futenma baze na novu lokaciju na otoku Okinawa (Henoko) s oko 11 miljardi dolara. Japan je s 13 miljardi dolara financirao američke ratne ‘napore’ u Iraku i Afganistanu, te je slao svoje pomorske snage kao logističku potporu operacijama u Afganistanu i Iraku. Postoji anegdota da je George W. Bush Japan smatrao bankomatom za koji ne treba PIN broj. Na temu ovog sramotnog i ponižavajučeg položaja Japana u odnosu na SAD, Gavan McCormack je napisao knjigu: “Client State: Japan in the American Embrace”

Može se zaključiti da Japan nije američki saveznik već američki rob. Sve ovo se moglo preokrenuti 2009.g. dolaskom na vlast DPJ stranke na čelu s Hatoyamom. Međutim, Amerikanci su novog premijera izložili nevjerovatnom diplomatskom pritisku koji je kulminirao posjetom državnog sekretara SAD-a za obranu Roberta Gatesa Japanu u studenom 2009.g. koji je otvoreno ucjenio japansku vladu prijeteči ozbiljnim posljedicama ako se ne ispoštuju dogovori bivše japanske vlade.

Diplomatski pritisak nije bio dovoljan, već se Hatoyami namješta financijski skandal te biva prisiljen dati ostavku u lipnju 2010.g. Japan preuzima Naoto Kan (isto iz DPJ stranke) koji odmah zaoštrava sukobe s Kinom nepotrebnim hapšenjem kineskog ribara blizu spornog Senkaku otočja. Američka provokacija Sjeverne Koreje koja je kulminirala sjevernokorejskim bombardiranjem otočja Yeonpyeong 23.11.2010.g. isto ide u pravcu američke politike dizanja vojne napetosti s Kinom, kako bi se pasivizirao Japan.

Iako su Amerikanci promijenili ‘potencijalno opasnog’ premijara Hatoyamu, zbog masovnog i hrabrog otpora jadnih stanovnika Okinawa otočja koji svakodnevno organiziraju proteste protiv američke vojne nazočnosti, ni dan danas Japan nije počeo provoditi premještaj baze Futenma i gradnju nove baze Henoko. Raspoloženje japanske javnosti je izrazito negativno prema Amerikancima i njihovoj vojnoj nazočnosti na japanskom tlu, kako zbog nepotrebnih i skupih davanja za vojsku tako i zbog eventualne sumnje da Amerikanci imaju nuklearno oružje u svojim bazama.

Zaključak je da je Japan postao prava ‘odmetnuta’ nacija. Revoltirani i ogorčeni japanski narod više neće trpjeti američku čizmu što je i pokazao na izborima 2009.g. S obzirom da Amerikanci imaju jaku potrebu za vojnom nazočnošću u blizini Kine i Sjeverne Koreje, blizu svoja dva ‘dežurna’ neprijatelja, a u svrhu izazivanja tenzija, pa čak i rata, SAD nikako neće dopustiti da im Japan izmakne kao ‘vojna baza’. Sasvim je onda logično da se pošalje jasna ‘poruka’ japanskom vodstvu i narodu kakve su moguće posljedice neposluha, stoga gledano iz ovog konteksta, namjerno izazivanje potresa 11.03.2011.g. s HAARP ili nekim drugim sustavom je itekako moguća.

Dvije riječi o nafti, nuklearnoj energiji i alternativnim izvorima energije

Nafte ima u izobilju
Največa brižljivo skrivana tajna vladajučeg establishmenta je porijeklo nafte. Danas se nafta smatra fosilnim gorivom čije su svjetske zalihe ograničene. Teorija koja je stara preko 100 godina kaže da je nafta produkt tisučgodišnjeg taloženja organskih ostataka (životinje), odnosno organskog porijekla. Ova teorija je bila dobro pripremljena laž Rockefellerovih i ostalih močnika u posjedu naftnih kompanija koja im je omogućavala izazivanje raznih naftnih šokova, kriza i umjetnih nestašica, a u svrhu podizanja cijene nafte i vlastitog bogaćenja.

Činjenica je da je nafta anorganskog porijekla. Nafta se non stop obnavlja ispod zemljine površine (neki je smatraju i limfnim sustavom Zemlje) i može se naći praktično bilo gdje u svijetu ako se dovoljno duboko buši. Više o ovome Leroy Fletcher u kratkom intervjuu i kratkom isječku iz Ruba Znanosti. Svi ratovi, jad i bijeda ljudi uzrokovani potragom za naftom su nažalost samo posljedice okrutne politike naftnih lobija koji u svrhu vlastitog bogaćenja ne prezaju gaziti preko tisuća ljudskih života, a u stanju su falsificirati cijela područja znanosti na način da se pojedine znanstvene teme pretvaraju u crkvene dogme.

Bez obzira na činjenicu da nafte ima u izobilju, ne slažem se s njenom upotrebom jer mislim da su njeni produkti i sama eksploatacija previše toksična kako za ljude tako i za okoliš (plastika kao največi neprijatelj modernog čovjeka).

Nuklearna energija je možda trenutno najčistija energija
Nuklearna elektrana se oslanja na izum parne turbine iz 1712.g. Umjesto sagorijevanja drva ili ugljena za grijanje parnog kotla koristi se proces atomske fisije (cijepanja jezgre) atoma. Apsurdno je da se moderna kvantna tehnologija cijepanja atoma koristi za pokretanje parne turbine koja ima vrlo malu iskoristivost. Utjecaj nuklearne elektrane na okolinu je trostruk: deponiranje radioaktivnog otpada, mogućnost topljenja jezgre odnosno efekt prljave bombe s širenjem radijacije (kao danas 3/2011 u Japanu), te zagrijavanje vode iz obližnje rijeke ili mora u sekundarnom krugu reaktora.

Bez obzira na ove očite nedostatke, ako se modernim dizajnom eliminira eventualna mogučnost topljenja jezgre (core meltdown), nuklearna energija je jeftina i ekološki puno prihvatljivija nego energija dobivena korištenjem nafte, plina ili ugljena. Eksploatacija nafte i plina čini ogromnu štetu okolišu. Sama eksploatacija i transport troši ogromne količine energije s velikom mogučnošču zagađenja okoliša (Exxon Valdez oil-spil). Prerada i pretvorba je neefikasna i štetna za okoliš. Nisam pobornik nuklearne energije, ali činjenica je da danas najjače gospodarske zemlje imaju relativno visoki udio nuklearne električne energije:

Francuska 77%, Ukraine 46.7 %, Sweden 42.6 %, South Korea 34.0 %, Japan 24.0 %, Germany 23.5 %, United States 19.3 %, Russia 15.7 %, Canada 14.4 % i China 2.0%.

Alternativna energija
Budućnost čovjeka je vezana za tzv. alternativnu energiju. Mislim da neće doći do pravog razvoja ljudskog društva sve dok se večina potreba za energijom ne podmiri iz tzv. alternativnih obnovljivih izvora energije. Pod alternativnim izvorima ne smatram energiju vjetra i sunca već energiju iz prostora za koju danas ne postoji jedinstven termin pa se ponekad naziva Zero Point energy, Orgon, Eather i slično. Činjenica je da je Tesla prvi pronašao način kako crpiti ovu energiju iz prostora.

Danas postoje mnogi priznati istraživači (John Bedini, Tom Bearden) koji su uspili rekonstruirati uređaje koji naizgled daju više energije na izlazu nego što dobivaju, prividno rušeči pravilo o očuvanju energije, a u biti rade na principu korištenja energije iz prostora. Činjenica je da su danas mnogi zakoni i cijele grane znanosti falsificirane ili samo djelomično točne, te nisu u stanju objasniti cijeli spektar naizgled čudnih zbivanja oko nas. Stoga svima onima otvorenog uma, željne znanja, ali i učestvovanja u izgradnji vlastitog izvora energije preporučam da se ostave nebitnih stvari i da se udruže u potrazi za rješenjima alterntivnih izvora energije.

Upravo velike nesreće, kao ovaj potres u Japanu jasno daju indiciju kako je vrlo teško preživiti običnom čovjeku kad ostane bez servisa moderne civilzacije (struja, voda, komunalije). Stoga toplo preporučam forume: http://www.energeticforum.com, http://www.overunity.com i http://www.e-vozila.com/forum/index.php

Zaključak

Japan se nalazi na trusnom području kraj Pacifičkog Kruga Vatre i konstatno je izložen potresima. Najteži potres je pretrpio 1923.g. (Kanto potres) kada je poginulo oko 145.000 ljudi. U novijoj povijesti najteži potres je bio 1995.g. u Kobeu kad je poginulo 5500 ljudi. Na godišnjoj bazi Japan pretrpi u prosjeku sedam potresa. Gledano iz ove perspektive, sasvim je nerazumno najnoviji japanski potres od 11.03.2011.g. okarakterizirati kao namjerno izazvan događaj. Međutim, poznavajuči mentalitet močnika iz sjene koji danas vladaju svijetom i naslučujući kojim arsenalom oružja raspolažu (HAARP), mislim da je opravdano sumnjati da je i ovaj potres namjerno izazvan.

O izjavama tipa: ova katastrofa nikome ne odgovara, pa nisu toliko okrutni ili slično neću ni raspravljati. Činjenica je da se radi o strukturama i centrima moći koji rade van bilo kakve kontrole. Mislim da uništenje Japana uveliko odgovara ovim mračnim centrima moći. Isti pomračeni umovi su izazvali potres u Haitiju, ubojstvo poljskog predsjednika i vlade, eksploziju naftne bušotine u Meksičkom zaljevu i slične grozote, tako da se ovaj japanski potres uklapa u nastavak iste okrutne politike.

Što kazati na kraju. Vrlo je teškom običnom čovjeku vidjeti sav taj užas i katastrofu koji trpe naša brača i sestre u Japanu. Indicije i sumnje da je ova katastrofa namjerno izazvana samo povečava frustraciju. Međutim, mislim da je bitno uvijek tražiti istinu bez obzira na sve. Nadam se da će jednog dana odzvoniti mračnim umovima koji traže profit i uživaju u izazivanju tuđe nesreće.
 

 
(mandrilo.com,youtube.com/uredio:nsp)

Potrošili su dvije milijarde dolara, današnjih 26 milijardi, na razvoj Projekta Manhattan. Bacili su dvije atomske bombe. Ubili su njima oko četvrt milijuna ljudi. Pokrenuli su utrku u naoružanju koja i dan-danas drži svijet na rubu opstanka

I sve su to učinili ni za što.

Amerikanci su se 1945. godine našli u izuzetno delikantnoj situaciji. S jedne strane, uspješno su istisnuli Japan sa Pacifika i došli do matičnih otoka Zemlje izlazećeg sunca; s druge strane, znali su da će se fanatični Japanci boriti do posljednjeg, da će u slučaju kopnene invazije američke vojske svaka djevojčica biti potencijalno smrtonosni neprijatelj, i da će stradati nekoliko stotina tisuća marinaca, što Pentagon svakako nije želio; s treće strane, Drugi svjetski rat nije mogao završiti bez bezuvjetne kapitulacije Tokija.

Bijela kuća imala je dakle pred sobom jednadžbu čije je rješenje moralo biti dodavanje atomske bombe; na kraju krajeva, ne možeš potrošiti sve te silne novce na neko oružje, a da ga na kraju uopće i ne upotrijebiš, da ne demonstiraš svoju silu, da ne pokažeš svijetu da si ti i samo ti najmoćnija i jedina svjetska supersila, bez obzira što ćeš života lišiti nekoliko stotina tisuća ljudi.

Naravno, bilo je tu i nadmetanje sa Sovjetskim Savezom.

Staljin je tijekom četiri godine rata na Istočnom frontu pokazao da mu žrtvovanje vlastitog naroda zbog oslobođenja zemlje, pobjede i uništenja Hitlerove Njemačke, ne predstavlja nikakav problem. Bile su to godine u kojima su čak i ruska djeca obučavana da se bacaju pod tenkove i žrtvuju ne bi li nacistička soldateska bila protjerana sa sovjetskog tla.

Staljin je također pokazao da ne preza od brutalnog okupiranja “oslobođenih zemalja”, od ustoličavanja svojih marionetskih režima u njima i uključivanja istih u svoje pseudoimperiju. Japan je bio posljednji neprijatelj, posljednji preostali pripadnik Trojnog pakta koji se još uvijek nije predao, koji još uvijek nije položio oružje, i Japan je graničio sa SSSR, na njegovom krajnjem istoku.

Japan je bio savršen za posljednju Staljinovu vojnu avanturu koja će zacementirati Moskvin položaj u svijetu, a ujedno i spriječiti Washington da se svijetu nametne kao jedini lider. Bila je to njegova utrka sa vremenom, utrka sa šefom Bijele kuće, tko god on u datom trenutku bio.

Amerikanci su to znali, a Truman, koji je naslijedio preminulog Roosevelta, nije mogao priuštiti da ga željezni Gruzin sa svog kremaljskog trona preduhitri. Zato je bacio jednu bombu na Hirošimu, a potom još jednu, na Nagasaki. Japanci su se potom predali, šokirani razaranjem koje nuklearno oružje sa sobom donosi. Tako, barem, uči službena povijest.

Prije svega, Vrhovni savjet – kojeg je činilo šest najbitnijih ministara japanske vlade – nije se sastao 6. kolovoza nakon što je bačena prva bomba; prvi sastanak nakon toga bio je 9. kolovoza, na dan kada je bačena druga bomba, ona koja je odnijela manje života, na Nagasaki. Međutim, sastanak je bio zakazan prije bacanja bombe, i počeo je prije nego što je pala, pa prema tome, ni Nagasaki nije mogao biti uzrok tog okupljanja.

Suvremeni povjesničari postavljaju logično pitanje: kakva je to kriza za koju je potrebno tri dana da se okupi vrh države? Očito je da oni onu ljudsku katastrofu u Hirošimi nisu gledali istim očima kojima gledamo mi; pritom, ne može se reći da nisu bili svjesni opsega katastrofe s obzirom da su istog tog dana imali prilično precizan izvještaj sa lica mjesta, a znali su i dobro što znači nuklearno oružje pošto su i sami imali program njegova razvoja.

Na kraju krajeva, bilo im je sasvim svejedno da li su im gradovi stradali u masovnim bombardiranjima ili od jedne jedine bombe; Amerikanci su 1945. godine konvencionalnim oružjem sravnili sa zemljom 68 gradova, napravili 1,7 milijuna beskućnika, ubili 300.000 ljudi i ranili 750.000. Dva grada su iz japanske perspektive su bukvalno bili manje-više.

Čak je Hirošima na drugom mjestu po broju civilnih žrtava, iza grada napadanog običnim bombama, četvrta po broju uništenih četvornih kilometara, sedamnaesta po postotku uništene teritorija. Nakon Nagasakija, ostala su bila samo četiri netaknuta japanska grada s više od 100.000 stanovnika, i šest s između 30.000 i 100.000 žitelja. Toliki je bio generalni opseg uništenja.

Zvuči možda suludo, ali čak su i umjereni japanski političari, oni iz takozvane “mirovne frakcije”, govorili kako će se narod naviknuti na svakodnevna bombardiranja i kako svi moraju istrpiti jer je “diplomaciji potrebno vrijeme”.

Tijekom sastanaka Vrhovnog savjeta, nikada se nije obimno i opširno govorilo o bombardiranjima; bila su spominjana, konstatirana, i to samo u dva navrata, jednom tijekom svibnja i jednom tijekom noći 9. kolovoza, kada je spomenuto da je 13. kolovoza general Anami rekao da atomske bombe nisu bile ništa gore nego obično bombardiranje.

Prema tome, atomske bombe nisu mogle biti uzrok japanske kapitulacije. Morao je postojati neki drugi događaj, neki drugi okidač, nevezan za nuklearno razaranje, i nevezan za Amerikance.

Koji?

Odgovor je jednostavan: Sovjetski Savez. Važnost toga da Staljin ostane izvan rata s Japanom (travnja 1941. godine Tokio i Moskva su potpisali petogodišnju neutralnost koja je i dalje bila na snazi; Hitler je tražio od Japana da napadne SSSR s leđa ali su oni to odbijali i nikada to nisu učinili) je bila jedina stvar o kojoj se na sastancima Vrhovnog savjeta opširno razgovaralo i diskutiralo. Još je lipnja 1945. godine na sastanku Vrhovnog savjeta bilo rečeno da će sovjetski ulazak u rat s njima, ako to toga dođe, “odrediti sudbinu carstva”.

Ni jednog trenutka tih nekoliko posljednjih mjeseci nije bilo sporno da je “Nippon” (kako oni zovu svoju zemlju) izgubio rat, niti da je predaja neminovna. Čak ni “jastrebovi” u vladi to nisu sporili. Sporni su bili uvjeti te predaje. Što znači bezuvjetna kapitulacija? Mogu li možda nekako zadržati neke pokorene teritorije? Koreju, Vijetnam, Burmu, Indoneziju? Dijelove Kine? Najbitniji od svega, hoće li car ostati na svojoj poziciji? Hoće li mu se suditi? Hoće li se njima suditi?

Vrhovni savjet je imao dvije potencijalne strategije. Prva je bila diplomatska, i uključivala je mogućnost da nagovore Staljina da posreduje između njih i ostalih Saveznika, kako bi izvukli maksimum u pregovorima. Druga je bila vojna, i zapravo je bila ideja da se Amerikancima nanesu teški gubici nakon što otpočnu invaziju najavljenu za 1 studeni i time ih natjeraju na pregovore.

Sve se promijenilo 8. kolovoza, dva dana nakon Hirošime, kada je SSSR objavio rat Japanu, izvršio invaziju na Mandžuriju i Sahalinske otoke, za nekoliko sati doslovno počistio trupe koje su se tamo nalazile i počeo se pripremati za invaziju na Hokkaido, najsjeverniji japanski otok i drugi po veličini.

Ovaj događaj je bio izravni uzrok iznenadnog sastanka Vrhovnog savjeta ranog jutra 9. kolovoza. Staljin više nije mogao biti posrednik; dakle, prvi plan je otpao. Ali, ni drugi plan više nije bio provediv, pošto su najbolje vojne trupe čekale Amerikance na jugu, a one na sjeveru se nisu mogle nositi s prekaljenim Rusima; uostalom, svima je bilo jasno da se oni neće moći tući s dvije supersile na dva različita fronta. Također, nije se više moglo računati da će se neprijatelj povući zbog gubitaka jer je Staljin dokazao da ga je briga za gubitke.

Dakle, sat je počeo otkucavati, i odluka se više nije mogla odgađati. Ako Sovjeti izvrše invaziju i pokore Japan, što će se dogoditi s njihovim tisućama godina starim institucijama, što će se dogoditi s kraljem, s dinastijom koja postoji 2.600 godina, s njihovom tradicijom, kulturom, religijom?

Ukratko, što će se dogoditi s onim što Japan jeste i bez čega ne postoji ako njegove otoke okupiraju komunistički, anti-religijski, anti-tradicijski, anti-povijesni Rusi?

Zbog toga, Vrhovni savjet odlučuje odmah se predati Amerikancima, bezuvjetno.

Možda ćemo jednoga dana saznati da li je to bezuvjetno na papiru podrazumijevalo i usmeni dogovor da cara neće dirati; za sada, možemo samo pretpostaviti da je tako, jer su Hirohitu ostavili na prijestolju iako je on odigrao jednu od ključnih uloga u ekspanzionističkoj ratnoj politici svoje zemlje.

Zbog čega desetljećima slušamo da su bombe bile presudne u japanskoj kapitulaciji? Odgovor je jednostavan: to je odgovaralo Americi, koja je zahvaljujući širenju takve slike porasla u očima cijelog svijeta, a odgovaralo je i Japanu jer je od agresora odjednom postao žrtva. Amerikanci su širili svoju percepciju događaja, a japanski dužnosnici su išli na njihovu vodenicu. Dijelom zato što su htjeli da im se umile iz navedenih razloga, a dijelom zato što su morali kako ne bi i sami završili na optuženičkoj klupi zbog ratnih zločina.

Bila je to “win – win” situacija. Jedino je istina bila na gubitku. Istina, i Staljin. Što je gotovo ironično, pošto je Staljin rijetko kada bio na strani istine.
 
KAPITULACIJA JAPANA U BOJI

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)