Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić poručio je apostolskom vizitatoru za Međugorje, poljskom nadbiskupu Henryku Hoseru kako drži da su ukazanja Gospe u Međugorju “nevjerodostojna”, objavila je u ponedjeljak biskupija

“Mjesni ordinarij… na temelju brojnih ispitivanja ne drži vjerodostojnim nijedno ‘ukazanje’, nijednu poruku, nijednu tajnu, nijednu pergamenu“, stoji u priopćenju.

“U ta nevjerodostojna ukazanja ‘međugorskoga fenomena’ uključena su i ona navodna u prvih sedam ili deset dana 1981.”, dodaje Mostarsko-duvanjska biskupija.

Hoser je ranije rekao kako je on imenovan isključivo za pastoralno djelovanje u Međugorju i da njegova zadaća služi učvršćenju jedinstva Crkve.

Umirovljeni nadbiskup Varšave i Praga u nedjelju je službeno stupio na dužnost na koju ga je imenovao papa Franjo.

U propovijedi na misi u tome poznatom marijanskom svetištu istaknuo je kako hodočasnici dolaze u Međugorje “kako bi susreli Boga, Isusa Krista i njegovu majku koja se u Međugorju naziva Kraljicom mira”.

On je medijima ranije govorio kako bi Sveta Stolica mogla proglasiti vjerodostojnim ukazanja Gospe tijekom prvih sedam dana 1981.

U središtu međugorskog fenomena su ukazanja Blažene Djevice Marije pred šest osoba, o kojima Vatikan još nije zauzeo službeno stajalište.

Prema tvrdnjama tada šestero djece, Gospa im se prvi put ukazala 24. lipnja 1981. u mjestu Podbrdu kod Međugorja. Nekima ukazanja, kažu, traju do danas.

Sveta Stolica imenovala je 2011. posebno povjerenstvo koje je istraživalo vjerodostojnost Gospinih ukazanja u Međugorju. Izvještaj povjerenstva poslan je Kongregaciji za nauk vjere, a zatim papi Franji koji o tome treba dati konačni sud.
 
(jutarnji.hr)

Nakon što, prije dvije godine, Sveta Stolica nije prihvatila imenovanog novog francuskog veleposlanika, jer je bio javno deklarirani gay i borio se za prava homoseksualnih osoba, sada nije prihvatio imenovanog novog veleposlanika Libanona, jer je mason

Kada je u Vatikanu libanonskom premijeru Haririju rečeno da mu je veleposlanik mason, ostao je iznenađen.

O neprihvaćanju libanonskog veleposlanika, preuzevši pisanje listova iz Bejruta, piše rimski list Il Messaggero.

Zapravo, sve je došlo na vidjelo ovih dana nakon što je papa Franjo primio (13. listopada) libanonskog premijera Saada Haririja, kome je rečeno kako osoba koja je bila imenovana kao libanonski veleposlanik pri Svetoj Stolici neće biti prihvaćena, jer je mason, te da imenuje drugu osobu.

Kao novi libanonski veleposlanik bio je imenovan Johnny Ibrahim, sadašnji libanonski konzul u Los Angelesu. Ibrahim, kada je u srpnju doznao kako ga njegova vlada imenuje veleposlanikom u Vatikanu, organizirao je i slavlje, te se susretao i s američkim biskupima.

Kada je u Vatikanu libanonskom premijeru Haririju rečeno za veleposlanika masona ostao je, kažu upućeni, iznenađen. Nekoliko dana kasnije Hariri je bejrutskom listu na francuskom jeziku, L’Orient Le Jour, izjavio kako će ubrzo riješiti to pitanje postavljeno mu u Vatikanu.

Konzul Ibrahim, koji neće postati veleposlanik, izjavio je kako je imao neke povezanosti s francuskom masonerijom, ali da nikada nije postao masonom, članom masonske lože.

No, nikada do sada nije se postavljalo u Vatikanu pitanje je li neki veleposlanik i član neke masonske lože, a možda se i nije postavljalo jer do sada nije bilo takvih slučajeva. U svakom slučaju ni mason ni gay veleposlanik ne mogu biti u Vatikanu.

Podsjetimo dakle na slučaj imenovanog i neprihvaćenog francuskog veleposlanika pri Svetoj Stolici. U siječnju 2015. obznanjeno je kako tadašnji francuski predsjednik François Hollande namjerava za veleposlanika u Vatikan poslati Laurenta Stefaninija, tadašnjeg šefa protokola Elizejske palače.

Stefanini je od 2001. do 2005. bio u francuskom veleposlanstvu pri Svetoj Stolici na položaju drugog čovjeka veleposlanstva, pa se nije moglo pretpostavljati kako neće dobiti vatikanski diplomatski agreement.

Francuski tisak, nakon što duže vrijeme nije stizala nikakva informacija o davanju prihvata francuskom veleposlaniku, počeo je špekulirati kako je to zbog toga što je gay osoba.

Papa Franjo je, prema pisanju francuskog tjednika Le Canard Enchaîné, primio, u privatnu audijenciju, u svome domu u Santa Marti, zacrtanog veleposlanika Stefaninija, ali se nije ništa promijenilo.

Mislilo se kako će Vatikan s vremenom popustiti, a iz Elizejske palače je stalno priopćavano kako ne postoji drugi kandidat za veleposlanika.

No, na koncu je Francuska, nakon što više od godinu i pol nije imala svoga veleposlanika pri Svetoj Stolici, morala popustiti i Hollande je imenovao novu osobu, Philippea Zellera, veleposlanikom.

Stefanini je postao francuski veleposlanik pri UNESCO-u. Dekret o prihvaćanju Zellera veleposlanikom u Vatikanu potpisan je 12. svibnja 2016. Zeller je u Rim stigao mjesec dana kasnije, a državni tajnik kardinal Pietro Parolin je za francuski list Croix izrazio zadovoljstvo francuskim gestom.
 
(vecernji.hr)

UN Stručnjaci su snažno kritizirali stav Vatikana prema brojnim skandalima oko pedofilije i seksualnog zlostavljanja djece od strane svećenika. Smatraju da je sve pokriti ovaj gore i da svećenici-pedofili ostati u crkvi

“Vatikan i dalje odbija dati točne i detaljne informacije o skandalu, kao i počinitelja, koji su od Svete Stolice tražili Ujedinjeni narodi”, navodi se u javnoj raspravi pred Odborom UN-a za zaštitu dječjih prava u Ženevi.

Često su svećenici-pedofili za kaznu samo dobiti premještaj, umjesto da se pravilno prijave policiji, istaknuto je u Ženevi.

Tijekom rasprave, predstavnici Vatikana po prvi put su se javno detalji izjasnili o skandalu. U poslijednjih nekoliko desetljeća, deseci tisuća djece su mučeni i seksualno zlostavljani od strane svećenika-pedofila.

Crkvi se stalno zamjera što se sa skandalom nije obračunala dovoljno energično i što je pokušala zataškati slučajeve pedofilije.

Zašto crkva ne radi na transparentnosti?

Odbor UN-a za zaštitu djece u Ženevi sastoji od pet stručnjaka, koji do 5. veljače mora predočiti izvješće, koje se posebice odnosi na pitanje da li se Vatikan pridržava UN-ove Konvencije o pravima djeteta.

Ova konvencija zemlje potpisnice obavezuje da između ostalog poduzmu sve neophodne mjere u cilju zaštite djece i da prava djece stave iznad svega kao glavni prioritet. Sara Oviedo, glavna isljednica u Komitetu za ljudska prava je čak izjavila da se crkva “potrudila” da sakrije slučajeve zlostavljanja djece i postavila pitanje: “Zbog čega crkva ne pokazuje više transparentnosti?

Vatikan je zahtjev za više transparentnosti odbacio između ostalog i navodeći argument da Sveta stolica nema državnu odgovornost za crkvene institucije u drugim zemljama, kao ni za zaposlene u njima. Međutim, članovi UN-ovog Komiteta za prava djece su na ovo reagirali i rekli da Vatikan ima “moralnu odgovornost”.

Osim toga, jasno su izrazili kritiku u pogledu svećenika pedofila, za koje je poznato da su seksualno zlostavljali djecu, a koji nisu uklonjeni iz crkvene službe. Oni su u najgorem slučaju dobili samo premještaj.

Sveta Stolica je “skužila”

Biskup Charles Scicluna, bivši tužilac u Vatikanu za seksualnu zloupotrebu je priznao da je Sveta stolica presporo reagirala na skandal sa pedofilijom.

On je međutim dodao da se Vatikan sada osjeća dužnim da se pozabavi ovim pitanjem. “Sveta stolica je sada “skužćila” kako se treba ponašati”, rekao je ovaj biskup i dodao da postoje određene stvari koje se moraju napraviti drugačije.

Ambasador Vatikana pri UN-u u Ženevi Silvano Tomasi jasno je dao do znanja da “slučajevi seksualnog zlostavljanja djece postoje kod ljudi sa najuglednijim zanimanjima i da toga na žalost nije pošteđen ni katolički kler, niti drugi crkveni predstavnici.

“Bez obzira na sve to, ne postoji isprika za primjenu bilo koje vrste nasilja nad djecom, a kamoli seksualne zloupotrebe”.

Tomasi je dodao da će se Katolička crkva u budućnosti ponašati “primjerno”. No, Tomasi nije rekao kako bi trebale izgledati buduće smjernice crkve po tom pitanju.
 
(dw.de)

Papa Franjo svojim je stavovima o istospolnim zajednicama, izbjeglicama, klimatskim promjenama, pobačaju i drugim, za crkvu kontroverznim temama, zaradio brojne simpatizere u neočekivanim krugovima svjetske javnosti. No, istodobno je unutar samog Vatikana stekao i opasne neprijatelje

Konzervativni crkveni dužnosnici sve se glasnije bune protiv pape, kojem osim izjava koje smatraju pretjerano liberalnima, kako piše The Washington Post, zamjeraju i pokušaje da uvede reda u skandalima i korupcijskim aferama okaljanu Vatikansku banku, koja je i dalje predmet istrage zbog optužbi za pranje novca.

Upravo je afera oko Vatikanske banke sjajan primjer otpora s kojim se papa Franjo suočava u vatikanskim kuloarima; netom nakon što je 2013. godine, uz papin blagoslov, na čelo banke postavljen Battista Mario Salvatore Ricca, u talijanskim medijima pojavile su se optužbe u kojima ga se optužuje da je homoseksualac. Ricca je zbog skandala ponudio i ostavku, koju papa Franjo nije prihvatio. Smatra se da su optužbe podmetnute upravo iz konzervativnih krugova koji se protive papinim reformama.

Na meti se ove godine našao i australski kardinal George Pell, kojeg je papa Franjo imenovao prefektom Sekreterijata za ekonomiju, odnosno čovjekom koji bi trebao provesti fiskalnu reformu u Vatikanu. Pell je putem australskih medija optužen da se bahato razbacuje financijama crkve. Svakako je zanimljivo spomenuti da Pell ni ranije nije bio omiljen među dijelom vatikanske kurije, s obzirom da je u Australiji predvodio borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece od strane klera, a spadao je i među kritičare bivšeg pape Benedikta XVI.

“Barem više ne stavljamo otrove jedni drugima u šalice”

Jedan od najžešćih otvorenih napada na papu nedavno je pred kamerama priredio američki kardinal Raymond Burke. On je papi Franji praktički poslao otvoreno upozorenje, kazavši da neće dopustiti nikakve liberalne reforme u crkvi.

“Potrebno je biti vrlo pažljiv kada je u pitanju papinska moć. Moć pape nije apsolutna. Papa nema moć da promijeni crkvena učenja ili doktrine”, kazao je Burke, jedan od istaknutijih konzervativaca u samom vrhu katoličke crkve, te crkvu pod vodstvom aktualnog pape opisao kao “brod bez kobilice”.

Reporter The Washington Posta Anthony Faiola razgovarao je s, kako piše, sedam visokih crkvenih dužnosnika, koji su svi željeli ostati anonimni, a koji se redom slažu da Vatikan nije bio ovako polariziran još od reformi provedenih 60-ih godina prošlog stoljeća. Pobuna crkvenih konzervativaca vidljiva je ne samo iz izjava njegovih protivnika (među kojima se mnogi i ne usuđuju otvoreno napasti papu), već prvenstveno u stavovima usmjerenih protiv pape kakve šire konzervativni katolički mediji.

“Barem više ne stavljamo otrove jedni drugima u šalice”, šali se Timothy Radcliffe, britanski svećenik kojeg smatraju važnim savjetnikom pape Franje. Radcliffe kaže da pozdravlja svaku javnu raspravu, ali dodaje i da ga je “strah nekih stvari kojima svjedočimo”.

Napadi sve češći

Otvoreni napadi na papu Franju sve su češći. Američki biskup Thomas Tobin u otvorenom pismu svojoj biskupiji poručio je da crkva “pokušavajući se prilagoditi zahtjevima vremena, kao što predlaže papa Franjo, riskira da će ostati bez svog hrabrog, kontrakulturnog, proročanskog glasa kojeg svijet treba čuti”. S druge strane Atlantika, 500 britanskih svećenika sastavilo je otvoreno pismo u kojem optužuju papu da je unio “konfuziju” u crkvena učenja.

Petero kardinala, među kojima već spomenuti Burke i utjecajni konzervativac Carlo Caffarra iz Bologne, sastavili su manifest protiv papinog prijedloga da se razvedenim katolicima dopusti primanje pričesti na misi. U istu svrhu poslužio je i promotivni DVD koji se ranije ove godine dijelio crkvama u Europi i Australiji.

No, neki papini saveznici usprkos svemu tvrde da je Franjo upravo želio potaknuti javnu raspravu.

“Mislim da ljudi govore što misle zato što čvrsto i strastveno brane poziciju. Ne vjerujem da Sveta stolica to doživljava kao osobni napad. Sveti otac otvorio je vrata mogućnosti da se o tim stvarima otvoreno razgovara, nije unaprijed odredio u kojem će smjeru rasprava ići”, kaže nadbiskup iz Chicaga Blase J. Cupich, kojeg se smatra bliskim saveznikom pape Franje.
 
(index.hr/uredio:nsp)

Navodno, postoje izvještaji koji govore da je vatikanska komisija već donijela zaključak kako su čuda u Međugorju lažna. Međutim, smatra se da Crkva zasad mudro “šuti” zbog mogućeg “kaosa” koji bi nastao nakon objavljivanja izvještaja

Vatikanska Kongregacija za proučavanje vjere objavila je 2013. godine “smjernice” prema kojima se nalaže zabrana održavanja događaja koja promoviraju takozvana “međugorska ukazivanja”, prenosi bosanska N1 televizija – n1info.com.

Nakon što je kardinal Gerhard Müller, prefekt vatikanske Kongregacije, zabranio “nastup” Vicka Ivanković-Mijatović zakazan za 21. lipnja u talijanskoj Sestoli gdje je trebala govoriti o takozvanim “međugorskim ukazivanjima” i nakon što je američki nadbiskup Robert Carlson, po zahtjevu iz Vatikana, zabranio nastup Ivana Dragičevića, zakazanog u američkom St. Louisu, portal catholic.org navodi kako je moguće da je Sveta Stolica odlučila poduzeti konkretne poteze protiv Međugorja.

Utemeljaan je i posebna vatikanska komisija koja je završila svoj posao i izvješće predala Kongregaciji. Za sada nikakva nova službena odluka nije objavljena.

Iako je prošlo nekoliko godina od završetka izvještaja vatikanske komisije, čini se, barem su takve indikacije, da Sveta Stolica smatra kako navodna ukazanja nisu vrijedna vjerovanja.

Također, otkazan je i nastup Vicka Ivanković-Mijatović u Brazilu. Planirano je da Vicka svjedoči o “međugorskom fenomenu” u Sao Paolu.

Navodno, postoje izvještaji koji govore da je vatikanska komisija već donijela zaključak kako su navodna ukazanja u Međugorju lažna. Međutim, smatra se da Crkva zasad mudro “šuti” zbog mogućeg “kaosa” koji bi nastao nakon objave.

S druge strane, stanovnici Međugorja se nadaju da će Vatikan u bliskoj budućnosti priznati ukazanja.

“Međugorje je postalo leglo prostitucije, kocke, krijumčarenja i prodaje droge!”

“NEKA smo mi iz odavde, ali s pravom tvrdimo da je najveći kriminal, od droge, prostitucije, kocke, krijumčarenja u Međugorju, a vi koji ste zaduženi to riješiti samo kupite novac i zatvarate oči!”, stoji u pismu ogorčenih stanovnika Međugorja koji su se obratili javnosti otvorenim pismom, a koje je objavljeno u mostarskom Dnevnom listu (dnevni-list.ba), prenosi index.hr.

Napokon nekoga i zatvorite!
U pismu se naglašava kako je Međugorje postalo regija kriminala, kao i da nadležne inspekcije u jednom od najvećih katoličkih svetišta na ovim područjima rade selektivno odnosno da ne rade – pošteno.

“Svako malo dođete u kontrolu u Čitluk i Međugorje, neki se kazne, neki zatvore, a oni koji rade najveće nezakonitosti nastave još jače raditi i varati. Znamo da vaš posao nije lagan, ali ako hoćete nešto postići i napraviti red, onda dođite s deset auta pa po redu pogledajte jednako svima. Na internetu objavite koga ste kaznili i ti ljudi odu na loš glas, a drugi… nema što ne rade i – ništa!”, stoji u pismu mještana Međugorja.

Kriminal je u Međugorju postao posebno velik problem, a gotovo je nevjerojatna količina neprijavljenih gostiju te prodanih stvari i usluga bez da je izdan i jedan račun. Kada se kriminal i otkrije, sve se zataška.

Nisu prijavili mrtvog gosta
“Nedavno se u jednom pansionu dogodio jedan smrtni slučaj među turistima i nitko nije prijavio ni ‘skupinu’ ni da je netko umro, navedeno je u pismu. Navode nedavne primjere neprijavljenih hodočasnika, od kojih je jedan umro, a drugi su se otrovali hranom.

Jedna skupina gostiju, čitav autobus, ‘završila’ je sa želučanim tegobama nakon što su svi jeli burek, stoji u pismu. U Međugorju cvijeta prodaja alkohola, lažnih marka majica i obuće pa do cigareta.

“U jednom pansionu dogodio se jedan smrtni slučaj među turistima i nitko nije prijavio ni “skupinu” ni da je netko umro”, piše u pismu. A nedavno je cijeli jedan autobus pun gostiju završio je na “hitnoj”. Gosti su se žalili na želučane tegobe – svi su jeli pokvaren burek!

Anonimni Međugorci pismo će poslati i mostarskom biskupu Ratku Periću, pod čijom je nadležnošću od Vatikana nepriznato međugorsko svetište, te nadležnim tijelima, koje će upoznati s, kako kažu, pojedinim nepoštenim inspektorima, koje su u pismu naveli imenom i prezimenom.

Tko bi rekao da u malenom Međugorju, “oazi mira i molitve”, pored zastrašujuće prljavštine, katastrofalnih cesta s rupama, krivotvorenih proizvoda poznatih robnih marki i “domaćeg meda” u kojemu nema meda, te eksplozije nelegalnih ugostiteljskih objekata i “pansiona” postoji i kriminal?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(n1info.com,index.hr,objektivno.hr,youtube/uredio:nsp)

Na blagdan Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1717. godine, četiri londonske masonske lože odlučile su izaći u javnost osnovavši svoju Veliku ložu Engleske. Da bi se masonska okultna društva uopće pojavila u javnosti, morale su se dogoditi određene predradnje

Kao prethodnica javnoj masoneriji osnovana je početkom 17. stoljeća u Njemačkoj mistična sekta Red ruže i križa (Antiquus Mysticusque Ordo Rose Crucis, A.M.O.R.C.), čiji su se sljedbenici nadahnjivali židovskom Kabalom, magijom, alkemijom, okultizmom, ezoterijom i spiritizmom. Za rozenkrojcere je Bog samo sveopća kozmička snaga, a naučavanje o reinkarnaciji i karmi daje posljednje objašnjenje čovjekove „kozmičke svijesti“. Doktrina o reinkarnaciji nije ništa drugo do Luciferova doktrina „postanka bogom“ koju Sveto pismo naziva magijom, a u „znanstvenom“ svijetu poznata je kao evolucija.

Pod anglikanskim engleskim vladarom Karlom II. rozenkrojceri uz pomoć slobodnog zidarstva 1660. godine ostvaruju svoju pogansku doktrinu evolucije utemeljenjem Kraljevskog londonskog društva za usavršavanje prirodnog znanja (The Royal Society of London for the Improvement of Natural Knowledge), ili jednostavno Kraljevskog društva (The Royal Society). Dva stoljeća poslije će istaknuti mason Charles Darwin evoluciju obogotvorenja ponuditi čovječanstvu kao biološki koncept, uz sveopću pokornost toj masonskoj dogmi koju je poput oštrice usmjerio na kršćansku Europu.

Nakon tajnovitog požara u Londonu 1666. godine za koji se sumnja da su ga podmetnuli slobodni zidari, a za kojega su optužili Svetu Stolicu, anglikanski krivovjerci ponavljaju neviđeni masakr nad katolicima, poglavito nad svećenstvom. Naime, za vrijeme vladavina tiranina i bludnika Henrika VIII. (1509.-1547.), kao i njegove nezakonite kćeri Elizabete I. (1558.-1603.) smaknuto je, najčešće spaljeno na lomači, više od trideset tisuća katolika (papa Pavao VI. proglasio je svetima četrdeset mučenika iz Engleske i Walesa iz tih zlopatničkih vremena).

One katoličke crkve koje nije uništio podmetnuti požar, ulične horde su zapalile. Obnovu Londona preuzelo je Kraljevsko društvo, društvo okultnog masonstva, sastavljeno od „najuglednijih“ engleskih znanstvenika, cjelokupne kraljevske obitelji, kao i anglikanskog svećenstva. London od tada dobiva obrise masonskih i đavoljih oznaka i kodova. Požarom u Londonu počinje doba modernog masonstva.

Pošto je 1701. godine engleski parlament donio zakon kojim su samo pripadnici Engleske crkve mogli polagati pravo na prijestolje, a niti supruga niti suprug prestolonasljednika ni u kojem slučaju nisu mogli biti katoličke vjere (taj zakon postoji i danas, gdje suprug ili supruga engleskog vladara može biti bilo koje vjere, pa čak i ateist, ali nikako katoličke), proveden je akt o submisiji. Oni preostali katolički svećenici koji su preživjeli anglikansku inkviziciju, a koji na vrijeme nisu potpisali dokumente o submisiji, zajedno su sa svim svojim župljanima, ženama i njihovom djecom bili pogubljeni. Engleska je postala moderni Babilon, gdje se kao u jedinoj državi na Zemlji spojila vlast vjerskog poglavara sa svjetovnom vlašću.

Kada više nije bilo nikakve mogućnosti da će se Britansko kraljevstvo (1707. god. došlo je konačnog ujedinjenja Engleske i Škotske) vratiti u okrilje Svete Stolice, kada je dvorac francuskog kralja Luja XIV. bio pod opsadom čarobnjaka, demonijaka, rozekrojcera, pomahnitalih alkemičara, kabalista i otpalih svećenika, a diljem Europe, potpomognut reformacijom, zagospodario je masonski duh u vidu crkvenog partikularizma i regalizma te nepovjerenja prema Svetoj Stolici, masonstvo je slavodobitno skinulo krinke 1717. godine i pokazalo se tom sve više raskršćanskom svijetu.

Od otkrića Amerike, današnju „obećanu zemlju“ Sjedinjene Američke Države, naseljavali su razni pustolovi, razbojnici, ljudi sumnjiva morala, a od samog početka gotovo planski i slobodni zidari. Vješto su u svakoj državi SAD-a organizirali svoju vlast. Tako već pedeset godina prije nego što je masonerija u Londonu prvi puta izašla u javnost, u državi Južnoj Karolini je donesen državni ustav koji se isključivo temeljio na strogim masonskim pravilima.. I danas je glavni grad Južne Karoline, Charleston, najveće masonsko uporište SAD-a.

Prosvijetljeni masoni – Iluminati

Nakon javnog prikazivanja Velike lože Engleske počelo je nezaustavljivo osnivanje masonskih loža diljem Planeta. Paralelno su se razvijale i druge okultne sljedbe i dogme usko povezane sa slobodnim zidarima. Jedan od najpaklenijih umova prosvjetiteljskog vremena je pokršteni bavarski Židov rođen u Ingolstadtu, čudovišni Adam Weishaupt. On je 1776. godine pod pokroviteljstvom novoosnovane kuće Rothschild (Wessely, Mojsije, Itzig, Friedländer i Mayer) osnovao mistični red Ancient Illuminated Seers of Bavaria, koji postaje poznat kao Red iluminata. Red iluminata, red „nositelja svjetla“, vrlo lako povezujemo sa „svjetlonošom“, odnosno Luciferom. Weishaupt s Redom iluminata postaje najveći prevratnik i anarhist, s neskrivenom mržnjom prema kršćanstvu, Crkvi i autoritetu Svete Stolice, nadahnjujući se gnostičkim učenjima koje povezuje s političkim rušilačkim idejama i prevratničkim programima.

Kao strastveni jakobinac i sotonist, Weishaupt je vrlo brzo postao najutjecajniji vrhovnik među slobodnim zidarima. Iluminati vjeruju da upravo oni primaju znanje s onoga svijeta (poznato i od koga) kako bi oslobodili ljudski um od ovozemaljskih okova, odnosno od nazadnog kršćanskog vjerovanja. Njihovo naučavanje i žudnja je san o „zlatnom dobu“, „gradu ljubavi“, odnosno o Novom svjetskom poretku. Kako bi se to postiglo trebalo je srušiti kršćanski monarhistički sustav u svijetu i na njegovo mjesto dovesti liberalnu buržoaziju. Osim toga, narode i države je potrebito pretvoriti u suparničke tabore koji bi se razlikovali politički, vjerski i ekonomski, kako bi se mogli isprovocirati sukobi i ratovi između njih.

Da bi plan rušenja kršćanskih dinastija, kao i vladanja svijetom iz jednog okultnog središta, postao općesvjetski, općenarodni i „općenapredni“, masonstvo se moralo izdići iz crne magije i sotonizma i u pročelju ljušture odgojiti armade racionalista, skeptika, deista, nihilista, agnostika i ateista. Na taj način nitko više ne može povezati intelektualnu dominaciju „umnih ljudi“ koja gradi kult čovjeka i kult materije s nečim transcendentnim i onostranim.

Francuska revolucija 1789. godine samo je logična posljedica iluminizma koja je kao najveći krik i bijes Sotone iracionalno prodrla u nekad najkatoličkiju zemlju, Francusku. Dok je tisuće vjernika umiralo na stratištima zabranila se uporaba Biblije, a uveo se desetodnevni radni tjedan kako bi se izbrisao svaki trag Božjem danu, nedjelji. Ustoličuje se „božica razuma“ u katedrali Notre-Dame, a vođa revolucije, framasonski demonijak Maximilliene Robespierre, umjesto Boga uvodi štovanje masonskog „vrhovnog bića“, bolje reći Sotone. Lučonoša Lucifer svojim je bakljama zapalio cijeli Planet.

Sve druge revolucije u svijetu protiv Crkve i kršćanskih vladajućih dinastija isključivo su vodili masoni: Benito Juarez, Simon Bolivar, Giuseppe Garibaldi, Sam Huston i mnogi drugi. Na čelu američke revolucije također su bili isključivo slobodni zidari. Svakako tu treba spomenuti diplomatskog predstavnika američke misije u Francuskoj od 1776. do 1785. godine, Benjamina Franklina koji je prijateljevao s Adamom Weishauptom. Weishaupt je Franklina upoznao sa svojom vizijom Novog svijeta čija osovina upravo trebaju biti Sjedinjene Američke Države. Među prvim Iluminatima postao je i Benjamin Franklin.

Benjamin Franklin „dostojno“ je Luciferovo svjetlo ugradio na tlo američkog kontinenta. Svoj prvi masonski znamen ostavlja na Dekleraciji o neovisnosti. Odlukom Kongresa 11. lipnja 1776. godine Franklin je uz Roberta Livingstona, Roberta Shermana, Thomasa Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen za izradu nacrta Dekleracije. Pouzdano se zna da su pored Franklina, Livingston i Sherman bili masoni, Jefferson je pripadao Luciferovim svjetlonošama, Iluminatima, dok se za Adamsa samo nagađa. Od 56 potpisnika Dekleracije o neovisnosti, koju je prihvatio Kontinentalni kongres SAD-a 4. srpnja 1776. godine, 53 su bili masoni, od kojih je osam bilo visokorangiranih masona. Na Ustavnoj konvenciji u Philadelphiji 1787. godine, Franklin je uz Georga Washingtona (član masonskog bratstva od 1752.), Randolpha, Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen da priredi tekst američkog Ustava. Od četrdeset potpisnika Ustava, za 26 se pouzdano zna da su pripadali masonskom redu.

Svečanom prihvaćanju Dekleracije, 4. srpnja 1776. godine, koji datum „ponosni“ američki narod slavi kao Dan nezavisnosti, Benjamin Franklin dobio je od Kongresa još jedan zadatak, dizajnirati s Adamsom i Jeffersonom Veliki pečat Sjedinjenih Država. Cijelo svoje nadahnuće masonske religioznosti Franklin je uz pomoć masona Charlesa Thompsona, prenio na Državni pečat SAD-a koji kao što je opće poznato prepun okultne simbolike.

Gotovo je svima poznato da je prvi predsjednik SAD-a, koji nam se smiješi s „masonske amajlije“ – novčanice od jednog dolara, George Washington, bio samo jedan od dvadesetak američkih predsjednika koji su položili masonske prisege. Kamen-temeljac na poznatoj zgradi američkog Capitola, američkog Kongresa, položio je predsjednik Washington u obrednoj masonskoj pregači i bijelim rukavicama. Prilikom polaganja temeljnog kamena koristio je masonski alat, a samo polaganje podsjećalo je na masonsku ceremoniju.

Spomenik George Washingtonu, poznati golemi obelisk slobodni zidari su „posvetili“ u svom ritualnom obredu. Stoga nas i ne čudi što je glavni grad SAD-a, Washington, urbanistički postavljen prema strogo iscrtanim tlocrtnim masonskim simbolima i kodovima (pentagram, Veliko oko (Luciferovo oko) itd..

Židovska masonerija

Masonerija od samog izlaska u javnost nije bila monolitna organizacija iako je London do današnjeg dana ostao matica svjetskog masonstva. Nesuglasice između različitih skupina ne znači da se oni dogmatski razlikuju, već je to isključivo borba za prevlast, odnosno nešto poput „borbe lopova oko ratnog plijena“. Čak je svojedobno izbio i pravi sukob između anglosaksonskog i romanskog masonstva što je rezultiralo da francuski Grand Orient bacio kletvu na Veliku ložu Engleske, kao i obrnuto.

Židovski elitisti su sa svojim urođenim trgovačkim instinktom vrlo brzo „nanjušili“ da je masonerija, ne samo ideološki bliska njihovom svjetonazoru, već da se njom mogu poslužiti da razbiju ograde koje su ih dijelile od ostalih ljudi. Tako su oni već nakon osnutka prve velike lože u Engleskoj postali najvatreniji promicatelji masonerije. Prvo što su proveli kod masonskih loža je načelo da se u ložu ne smije primiti niti jedan kršćanin koji Židove ne gleda kao svoju braću.

Ta slobodarska ideologija poništila je građanske i političke razlike između obrezanih i krštenih, oslobodila je Židove iz geta i otvorila neslućene mogućnosti njihovom svjetskom utjecaju. Postupno Židovi ovladavaju masonstvom, poglavito u anglosaksonskom masonstvu u kojem se osuđuje svaki klerikalizam i gdje se vjerska tolerancija pretvorila u mržnju prema Katoličkoj crkvi.

Pošto je Engleska masonerija širom otvorila vrata Židovima – masonima, Židovi – masoni ne samo da zauzimaju dominantna mjesta u ložama već i u engleskom Gornjem domu (lord Reading, lord Lawson, lord Rothschild, lord Melchett, lord Mond, lord Beaconsfield itd.) Nakon Engleske, francuski Veliki Orijent dolazi u ruke židovskih masona, zatim švicarska Velika loža Alpina iz koje se upravlja švicarskom masonerijom itd.

Najveći otpor primanju židovskih masona u masoneriju bio je u njemačkim zemljama. Međutim pod pritiskom francuskog Velikog Orijenta i njemačko masonstvo je ubrzo popustilo te dopustilo Židovskim elitama članstvo u ložama. U ložama Habsburške Monarhije židovski masoni također postupno počinju dominirati, tako da je primjerice u Mađarskoj koncem Prvog svjetskog rata bilo među ukupnim članstvom u ložama 95% Židova. S toga punim pravom današnje masonsko ustrojstvo možemo zvati „judeo – masonstvo“.

Iako Židovi – masoni imaju sve preduvjete da se u masonskim ložama osjećaju kao u sinagogi, pošto samo mjesto sastajanja, loža, po ikonografiji i simbolima podsjeća na sinagogu, a k tome se i zove kao židovsko mjesto bogoslužja, Hram ili Temple, te iako su zavladali masonerijom i podvrgli je svojim interesima, počeli su osnivati i svoje isključivo židovske lože. Židovskih loža B’nai B’rith (Sinovi Saveza) danas u svijetu ima preko 600. Sjedište im je u Chicagu, a diljem svijeta su povezane u distriktne velike lože. Distrikata je danas 13, od kojih sedam u Americi i šest u Europi (Berlin, Bukurešt, Prag, Carigrad, Beč i Krakow).

Ne treba ni podsjećati da su članovi židovskih masonskih loža najbogatije, najmoćnije i najutjecajnije obitelji svijeta, bankari (Rothschild, Blumenthal, Meyer, Seligmann, Salamon, Lehmann), veliki industrijalci (Lewisohn, Guggenheim, Ballin, Rathenau, Friedlander-Fuld, Katzenstein, Warburg, Bleichroder itd.), zatim moćni rabini, publicisti, suci i mnogi drugi. Na taj način su židovske lože B’nai B’rith stvarna velevlast masonerije, jer ono što daje mješovita masonerija na raspolaganju je svim visokopozicioniranim masonima, ali što daju židovske lože dostupno je smo židovskim elitistima. Tako je židovstvo, koje je samo po sebi zatvoren krug, još više stisnulo svoje redove u ložama B’nai B’rith, potenciralo je ekskluzivnost i neizmjernost te kroji sudbinu svim državama i narodima, dok je mješovito masonstvo manje-više samo njihov izvršni organ. (Emil Čić: Masonerija u Hrvatskoj-II dio, http://emailcic.exactpages.com/domagoj2.html).

Globalizacija – Novi svjetski poredak

Kako su se pojavom masonstva u javnosti organizirano rušile katoličke dinastije, po istom scenariju su se s vremenom rušile i katoličke kompanije i nacionalne države. Političku i ekonomsku vlast na gotovo cijelom Planetu preuzeli su masonsko – judejski oligarsi, danas u masonskoj Sparti – SAD-u, popularno zvani neokonzervativci. SAD dobivaju posebnu ulogu u masonskom svijetu, postaju svjetski policajac koji je permanentno u bar jednom ratnom sukobu. Tom ratničkom zemljom upravlja se iz istog masonskog obeliska u Washingtonu D. C., u kojemu se nalazi svjetsko sjedište najmoćnije masonske organizacije Vrhovno vijeće škotskog obreda (Supreme Council of the Scottish Rite).

Jednosvjetski proces stvaranja jedne svjetske globalne države u kojoj bi sva moć i bogatstvo bila u rukama malobrojne elitne masonske nadrase eugenika, koliko god izgledao kao puka iluzija prije tri stoljeća kada je masonstvo izašlo u javnost, danas postaje sasvim izvjestan. Putem nametnutih sukoba i ratova, programiranih ekonomskih kriza i financijskih šok terapija, države kao političke institucije postaju financijski i materijalno ovisne od svjetskoj vladajućoj masonskoj kasti. Fenomen globalizacije „Veliko oko“ vodi u njenu završnu formu, poznatiju pod sintagmom Novi svjetski poredak. Taj fenomen u ekonomskom i političkom smislu izrodio se u potpunu gospodarsku i političku hegemoniju nadnacionalnih trgovinskih mega – korporacija i bankarskih institucija u vlasništvu „odabranih“ nad zavisnim državama i narodima uz pomoć globalnih servisa: MMF, Svjetske banke (WB), Svjetske trgovinske organizacije (WTO) itd.

MMF, kao najmoćnija masonska organizacija, pod motom slobodnog tržišta, liberalne ekonomije i razvlašćenja državnog vlasništva, ciljano osigurava zavisnost i ropstvo država prema svjetskim globalnim grabežljivcima. SAD, u kojima je masonstvo velevlast, imaju na sve odluke MMF-a pravo veta. Najmoćniji svjetski grabežljivci, sa svojim multinacionalnim korporacijama, kako bi lakše upravljali hedonističkim i prostodušnim pukom kojemu su puna usta demokracije, globalizacije, multikulturalnosti, liberalizma i sličnih floskula, sponzoriraju razne satelitske obitelji, čije kompanije postaju spona između „njih nedohvatljivih“ i stvarnog svijeta u kojem živi robotizirani mali čovjek.

Na taj način stvarni Vladari svijeta ostaju skriveni iza zastora, daleko od očiju javnosti. Primjerice, poznato je da je najmoćnija obiteljska dinastija unutar američkog masonskog ustroja, Rockefeller, sponzorirala i uložila u obitelj Bush čija je poddinastija ponajčešće zaslugama visokih masona škotskog obreda, bivših predsjednika SAD-a, Georgea Herberta Walkera Busha i njegovog sina Georgea Walkera Busha postala značajan svjetski ekonomski čimbenik, poglavito u vojnoj industriji.

Pitanje je koliko će se one malobrojne države, poput Putinove Rusije, Irana, zemalja Južne Amerike, Sirije koja je na samom izdisaju, itd., moći još nositi s čudovišnom ekonomskom i vojnom doktrinom Vladara svijeta? Trenutni uspjesi i nezavisnost pojedinih država od „Velikog oka“ne smiju nas zavarati. Doktrina šoka putem ekonomske i fiskalne nestabilnosti, kao i izazivanja ekonomskih kriza u kojima se vrtoglavo i turbulentno mijenjaju cijene strateških proizvoda, samo požuruje nove ovisnosti i nova sužanjstva.

Ako se ne uspije porobiti „neposlušna“ zemlja doktrinom ekonomskog šoka i financijske nestabilnosti onda „Veliko oko“ primjenjuje taktiku „dirigiranog kaosa“ u kojoj se pomoću manipulacije ljudskim umom nastoje svrgnuti „zloglasni tiranini“ na vlasti. Sjetimo se samo što je nakon „arapskog proljeća“ ostalo od nekada najbogatijih arapskih zemalja, Libije i Egipta? A u Siriji se svim silama nastojala srušiti legitimna vlast sirijskog predsjednika Bashara al – Assada koji je, uzgred rečeno, imao poseban senzibilitet prema kršćanima (sjetimo se samo veličanstvenog posjeta pape Ivana Pavla II. Damasku 2001. godine).

Poglavar drevne kršćanske i islamske zemlje koja je postala metom strahovitog uništavanja Božjih neprijatelja, Assad, rekao je tada u velikoj džamiji Ummajada u Damasku na grobu sv.Ivana Krstitelja papi Ivanu Pavlu II.:“Dolazi vrijeme Sveti Oče kada će se svi oni koji vjeruju u Jednoga Boga morati suprotstaviti onima koji su Božji neprijatelji!“

Nemilice su se naoružavali islamski fundamentalisti koji su se s zastrašujućim žarom obračunavali sa kršćanima, a svjetski mediji su brujali na sva zvona o obvezujućem svrgavanju „Assadovog režima“ . Jasno, tomu su se zvonko pridružili i hrvatski sluganski političari. I što se izrodilo od toga? ISIL! Jedino ostaje nedoumica jeli proces izmakao kontroli ili je i to dio scenarija? Ne zaboravimo rat je za „Veliko oko“ najprofitabilnije poduzeće!

U najmnogoljudniju zemlju Kinu, u kojoj je politički komunizam urodio surovim državnim kapitalizmom, naveliko je već ušao masonski kapital, poglavito židovski. U Iranu se, po iskušanom receptu, nakon predsjedničkih izbora 2009. godine djelomično uvezlo „događanje naroda“, a Rusija je sa svih strana opkoljena proturaketnim „obrambenim“ postrojenjima. Doslovno su bila zbunjujuća tumačenja američkih neokonzervativaca o razlozima postavljanja tih raketa u Poljsku i Češku kao sprječavanja opasnosti od nuklearnog napada neke „izopćene države“ (Sjeverne Koreje ili Irana). Da je proturaketni štit tomu svrha, valjda bi bilo logično da je postavljen bliže Iranu ili Sjevernoj Koreji, primjerice u Turskoj u kojoj je masonstvo također velevlast, ili u drugim američkim satelitima: Kuvajtu, Kataru ili najlogičnije u Izraelu.

Očito je da je zadnji scenarij „Velikog oka“ za pokoravanje vodeće nepokorene zemlje, Rusije, i vojna opcija, ako prije toga Rusija ne klone pomoću šok terapije (npr. nerealnom cijenom plina i nafte na svjetskom tržištu u skoroj budućnosti) kojom bi se nakon ekonomske krize pod vlašću nekog novog Jeljcina vratili židovski oligarsi i učinili i od te zemlje sastavnicu Novog svjetskog poretka. Sadašnja situacija u Ukrajini samo je prva faza tog procesa.

Ovdje nedvosmisleno treba naglasiti da hrvatski narod treba sa simpatijama gledati na ukrajinski narod i njegovu borbu za nezavisnost Ukrajine od istočnog uzurpatorskog ruskog susjeda. No, „kvaka“ je u nečemu drugom. Upravo se „događanje naroda“ u Ukrajini, identično kao i u arapskom proljeću, dogodilo program „Velikog oka“. Sada će Vladari svijeta imati i „stvarni“ razlog za pojačanje svog „proturaketnog“ štita oko Rusije. A Ukrajinci? Pa oni lakovjerno i naivno iz tutorstva s istoka silno žele otići u sužanjstvo „zapada“!

Neslućeno bogatstvo u rukama malobrojnih, koji su kompaktna inicijacijska univerzalna uprava iznad masonskih loža cijelog svijeta, dovelo je do toga da je glorifikacija čovjeka došla tako daleko da ga se smješta na oltar i obogotvoruje. Masonska doktrina spasenja je ustvari samoobogotvorenje – projekt New Agge, vrlo slično kako naučavaju i židovski kabalisti. Žeđ za novcem pretvara se u žeđ za apsolutnom vlašću. Neograničena vlast, štujući „kult novca i čovjeka“, sve više žudi za Luciferovim otkupljenjem, koji će, kako oni vjeruju, na svršetku vremena uz pomoć Antikrista stvoriti svoje kraljevstvo na Zemlji i pobijediti samog Krista…
 
(hu-benedikt/uredio:nsp)