Znanost se već desetljećima bavi hipotezom da su droge i inteligencija povezane

U kakvoj su vezi rekreativne droge i inteligencija? Hipoteza je to kojom se znanost bavi već desetljećima.

Uporno se želi dokazati kako pametniji ljudi koriste droge, ali konkretnog dokaza za to nema. Jedina teza zašto je to tako je da pametni ljudi vole svašta probati, uključujući i droge.

Tanka je to teza, jer puno toga vole probati mnogi, a dok znanost traži potvrdu za vezu između droga i inteligentnih ljudi, upoznajte tehnološke i znanstvene genije i droge koje su oni koristili.

Sigmund Freud – kokain

Freud je uzimao kokain u ogromnim količinama, a uzimao ga je kako bi liječio depresiju, ali i probavu. Bio je među prvima koji je kokain preporučio kao sastavni dio liječenja od psihičkih bolesti.

Francis Crick – LSD

Čovjek koji je bio dio tima koji je otkrio postojanje genetskog koda i dobitnik Nobelove nagrade priznao je kolegama da je koristio LSD dok je radio na svom senzacionalnom otkriću. Za znanstvenike njegovog ranga često se govori da konzumiraju LSD u manjim količinama kako bi potaknuli moždane vijuge.

Thomas Edison – kokain

Francuski kemičar Angelo Mariani izmislio je ‘Vin Mariani’, vino sorte bordeaux u koje je stavljao listove kokaina. Etanol u vinu bi izvlačio ekstrakt kokaina iz listova u boci, pa bi vino tako postalo ‘kokainski eliksir’, a jedan od redovnih konzumenata Marianievog vina bio je Thomas Edison.

Paul Erdös – amfetamini

Slavni mađarski matematičar koristio je amfetamine, a njegovi prijatelji su se brinuli, jer ih je Paul doslovno gutao svakog dana. Jednom se kladio s prijateljem da će izdržati mjesec dana bez njih i nakon 30 dana prijatelji su mu čestitali i priznali da im je drago da nije ovisnik. Paul Erdös im je rekao: Možda nisam ovisnik, ali u ovih 30 dana ništa nisam napravio. Nisam imao nikakvih ideja.

Steve Jobs – LSD

Jobs je dugo eksperimentirao s LSD-om i to do te mjere da je jednom izjavio da je to jedna od tri najvažnije stvari koje je napravio u životu. Ne samo to, nego je bio uvjeren da ga ljudi u nekim stvarima ne mogu shvatiti jer ne uzimaju nikakve psihodelične droge.

Bill Gates – LSD

Za njega vrijedi isto što i za Jobsa, ali Gates nije volio toliko otvoreno o tome.

John C. Lilly – LSD, Ketamin

Lilly je bio prvi znanstvenik koji je uspio otkriti kako nastaju bol i užitak u ljudskom mozgu. Uzimao je LSD i ketamin u sklopu svojih pokusa, ali ih potom uzimao i neovisno o njima.

Richard Feynman – LSD, marihuana, ketamin

Fizičar Richard Phillips Feynman uvijek je bio oprezan s drogama, jer se bojao kako bi mu mogle utjecati na mozak. Počeo je uzimati LSD, marihuanu i ketamin nakon što je upoznao John C. Lillyja, a cilj mu je bio izazivanje halucinacija koje nije mogao imati dok je bio trijezan ili bez utjecaja bilo kakvih narkotika.

Kary Mullis – LSD

Zaslužan za brojna revolucionarna postignuća u biomedicini Mullis gotovo ništa nije radio ako nije prethodno uzeo LSD. U jednom je intervjuu rekao da je šezdesetih i sedamdesetih uzimao toliko LSD-a da ni sam ne može to opisati, a zatim priznao da čisto sumnja da bi bilo što postigao u medicini da nije bilo LSD-a. Čak štoviše, naveo je da je uzimanje LSD-a za njega bilo važnije od školovanja.

Carl Sagan – marihuana

Slavni astrofizičar ne samo da je redovito pušio travu, već je bio među onima koji su poticati njezino korištenje prilikom bilo kakvog umnog ili intelektualnog rada.
 
(express.hr)

Znanost se već desetljećima bavi hipotezom da su droge i inteligencija povezane

U kakvoj su vezi rekreativne droge i inteligencija? Hipoteza je to kojom se znanost bavi već desetljećima.

Uporno se želi dokazati kako pametniji ljudi koriste droge, ali konkretnog dokaza za to nema. Jedina teza zašto je to tako je da pametni ljudi vole svašta probati, uključujući i droge.

Tanka je to teza, jer puno toga vole probati mnogi, a dok znanost traži potvrdu za vezu između droga i inteligentnih ljudi, upoznajte tehnološke i znanstvene genije i droge koje su oni koristili.

Sigmund Freud – kokain

Freud je uzimao kokain u ogromnim količinama, a uzimao ga je kako bi liječio depresiju, ali i probavu. Bio je među prvima koji je kokain preporučio kao sastavni dio liječenja od psihičkih bolesti.

Francis Crick – LSD

Čovjek koji je bio dio tima koji je otkrio postojanje genetskog koda i dobitnik Nobelove nagrade priznao je kolegama da je koristio LSD dok je radio na svom senzacionalnom otkriću. Za znanstvenike njegovog ranga često se govori da konzumiraju LSD u manjim količinama kako bi potaknuli moždane vijuge.

Thomas Edison – kokain

Francuski kemičar Angelo Mariani izmislio je ‘Vin Mariani’, vino sorte bordeaux u koje je stavljao listove kokaina. Etanol u vinu bi izvlačio ekstrakt kokaina iz listova u boci, pa bi vino tako postalo ‘kokainski eliksir’, a jedan od redovnih konzumenata Marianievog vina bio je Thomas Edison.

Paul Erdös – amfetamini

Slavni mađarski matematičar koristio je amfetamine, a njegovi prijatelji su se brinuli, jer ih je Paul doslovno gutao svakog dana. Jednom se kladio s prijateljem da će izdržati mjesec dana bez njih i nakon 30 dana prijatelji su mu čestitali i priznali da im je drago da nije ovisnik. Paul Erdös im je rekao: Možda nisam ovisnik, ali u ovih 30 dana ništa nisam napravio. Nisam imao nikakvih ideja.

Steve Jobs – LSD

Jobs je dugo eksperimentirao s LSD-om i to do te mjere da je jednom izjavio da je to jedna od tri najvažnije stvari koje je napravio u životu. Ne samo to, nego je bio uvjeren da ga ljudi u nekim stvarima ne mogu shvatiti jer ne uzimaju nikakve psihodelične droge.

Bill Gates – LSD

Za njega vrijedi isto što i za Jobsa, ali Gates nije volio toliko otvoreno o tome.

John C. Lilly – LSD, Ketamin

Lilly je bio prvi znanstvenik koji je uspio otkriti kako nastaju bol i užitak u ljudskom mozgu. Uzimao je LSD i ketamin u sklopu svojih pokusa, ali ih potom uzimao i neovisno o njima.

Richard Feynman – LSD, marihuana, ketamin

Fizičar Richard Phillips Feynman uvijek je bio oprezan s drogama, jer se bojao kako bi mu mogle utjecati na mozak. Počeo je uzimati LSD, marihuanu i ketamin nakon što je upoznao John C. Lillyja, a cilj mu je bio izazivanje halucinacija koje nije mogao imati dok je bio trijezan ili bez utjecaja bilo kakvih narkotika.

Kary Mullis – LSD

Zaslužan za brojna revolucionarna postignuća u biomedicini Mullis gotovo ništa nije radio ako nije prethodno uzeo LSD. U jednom je intervjuu rekao da je šezdesetih i sedamdesetih uzimao toliko LSD-a da ni sam ne može to opisati, a zatim priznao da čisto sumnja da bi bilo što postigao u medicini da nije bilo LSD-a. Čak štoviše, naveo je da je uzimanje LSD-a za njega bilo važnije od školovanja.

Carl Sagan – marihuana

Slavni astrofizičar ne samo da je redovito pušio travu, već je bio među onima koji su poticati njezino korištenje prilikom bilo kakvog umnog ili intelektualnog rada.
 
(express.hr)

Novi vladin propagandni video o pušačima marihuane je natjerao internet sa se u isto vrijeme i smije i plače

Propagandni video pod nazivom “Lijenost pušača trave” je stvarna osoba odjevena u ljenivca, koja se smiješno glasa i ne zna se snaći u različitim društvenim okruženjima. To je uvreda lijenost i ljude podjednako.

“Ti si jako loš kada si na travi”, glasi poruka Australskog New South Wales (NSW) Odjela premijera i Vlade. Tri scenarija u ovoj kompilaciji uključuju pušačevu lijenost, neuspjeha u školi, mumljanje za stolom obitelji i izoliranost na zabavi sa prijateljima.

Kritičari su naglasili da će se vladi korištenje dopadljivog lika ljenivca obiti odbiti glavu, a video samo može izazvati pozitivne žalbe prije nego negativne poruke.

Australska vlada je rekla da je njihov video bio potkrijepljen “informacijama istraživanja Nacionalnog centra za informacije i prevenciju od kanabisa”. Centar je na kraju javno zažalio bilo kakvu suradnju sa vladom u ovom projektu.

Neki ljudi će pasti na ovaj video. Ipak, apsurdnost umjetnog gigantskog lažnog ljenivca bi mogla biti propast pokušaja odjela “javnog servisa”. Tko može imati ozbiljno lice kada gleda ovaj video?

Ideja da će uporaba kanabisa, sama po sebi, izazvati neuspjeh u svemu u životu ne podržava stvarnost. Niti jedna osoba ne treba napustiti individualnost – i pokloniti se psihologiji mase – kako bi bila uspješna.

Jedini ljudi koji nisu uspjeli u ocrnjivanju ove ljekovite biljke – su oni koji su napravili ovaj video.

U trećem scenariju ovog videa, da li namjerno ili ne, zapravo se potiče pijenje alkohola, koji je odgovoran za desetke tisuća smrtnih slučajeva godišnje.

Kanabis je bio korišten tisućama godina od strane ljudskih bića u medicinske i rekreativne svrhe. Njegova sposobnost da stimulira slobodnu misao i kreativnost su navelike priznate.

Poslije rečenog, da, postoje milijuni uspješnih ljudi u svakodnevnom životu koji koriste kanabis na način da im pomaže i opušta od kapitalističkog stresa.

Možda neki genij neki poduzetnik može sumirati svoja iskustva.

“Ilegalnosti marihuane je nečuvena, prepreka pune primjene lijeka koji pomaže proizvodnji mira i spokoja, osjetljivosti i zajedništva, tako očajnički potrebna u ovom sve opasnijem svijetu.” – Carl Sagan

“Najbolji način na koji bih opisao učinak marihuane i hašiša je da me opušta i daje kreativnost.” – Steve Jobs
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

“TRUDI SE BITI ČOVJEKOM! Ja sam dostigao vrhunac uspjeha u poslovnom svijetu. U očima drugih, moj život je utjelovljenje uspjeha”. No prema pričanjima svojih zaposlenika, dobar šef i bogataš rijetko kada može biti dobar čovjek. Ovo su njegove riječi prije kraja…

Međutim, osim posla, imao sam malo radosti. Na kraju, bogatstvo je samo životna činjenica na koju sam navikao.

U ovom trenutku, dok ležim u bolničkom krevetu i prisjećam se cijeloga moga života, shvaćam da su sva priznanja i bogatstva koja sam uzeo s toliko ponosa izblijedjela i postala beznačajna pred licem nadolazeće smrti.

U tami, dok gledam u zelena svjetla stroja za održavanje života i slušam zujanje aparata, osjećam dah Boga smrti koji mi se približava.

Sada znam da kad steknemo dovoljno bogatstva za čitav život, tragamo za drugim stvarima koje nisu vezane za bogatstvo…

To treba biti nešto puno važnije:

Možda međuljudski odnosi, možda umjetnost, možda san iz mlađih dana…

Neprekidno traganje za bogatstvom samo će pretvoriti osobu u uvrnuto biće poput mene.

Bog nam je dao osjetila da osjetimo ljubav u svačijem srcu, a ne iluzije koje nam donosi bogatstvo.

Bogatstvo koje sam stekao ne mogu ponijeti sa sobom. Ono što mogu ponijeti samo su uspomene kao rezultat ljubavi.

To je pravo bogatstvo koje će vas pratiti, biti uz vas, dati vam snagu i osvjetliti put da idete naprijed.

Ljubav može putovati tisuću kilometara. Život nema ograničenja. Idite gdje želite. Dostignite visine koje želite dostići. Sve je u vašem srcu i u vašim rukama.

Koji krevet je najskuplji na svijetu? – “Bolnički krevet”

Možete zaposliti nekoga da vozi auto za vas, da vam zaradi novac, ali ne možete imati nekoga da nosi bolest za vas.

Materijalne stvari koje se izgube mogu se pronaći. Ali postoji jedna stvar koja se ne može nikada pronaći kada se izgubi, a to je – “ŽIVOT”.

Kada osoba ide u operacijsku salu, shvati da postoji jedna knjiga čije čitanje tek treba dovršiti – “KNJIGA ZDRAVOG ŽIVOTA”.

U kojoj god fazi života se nalazite, vremenom će doći dan kada ćete se morati suočiti s činjenicom da se zavjese spuštaju.

Čuvaj ljubav za svoju obitelj, ljubavnu vezu, ljubav za svoje prijatelje…
 
Tretiraj sebe dobro. Čuvaj druge.

(hu-benedikt.hr/uredio:nsp)

Mikrodoziranje se odnosi na uzimanje izuzetno malih doza psihodelika, tako malih da efekti koji su obično povezani s takvim tvarima nisu vidljivi dok osoba obavlja svoje dnevne aktivnosti

Mnoge osobe uzimaju ove mikro doze, od sportaša do poslovnih osoba i svi oni tvrde da imaju izuzetne koristi od toga.

Svi se sjećaju kako je Steve Jobs, bog tehnologije i poduzetništva, izjavio da je u mladosti upravo uz pomoć LSD-a doživio najviše poučna iskustava svog života te da mu je to pomoglo u kreativnim procesima. Stoga ne čudi da se većina poslovnih ljudi u Silicijskoj dolini, području s najvišom koncentracijom važnih visokotehnoloških tvrtki u svijetu gdje se kreativnost cijeni više od svega, okreće ka psihodelicima.

No, umjesto uzimanja uobičajenih doza psihodelika, oni koriste jednu desetinu standardne doze LSD-a ili petinu psilocibina kako bi povećali svoju učinkovitost. Uzimanjem ovako malih doza, korisnici ne doživljavaju ni halucinacije niti se osjećaju opijeno, upravo suprotno, izjavljuju kako imaju više energije te kako su izdržljiviji, kreativniji i produktivniji na poslu.

Ideju o mikrodoziranju je posebno istražio dr. James Fadiman, psiholog i zagovornik uporabe psihodeličnih tvari koji je vršio brojna inovativna istraživanja sve do 1966. godine kada je od strane FDA naprasno zaustavljeno istraživanje o ulozi psihodelika kao tvari koja može dovesti do poboljšanja uspješnosti u rješavanju stručnih problema.

Nakon toga se povukao, no njegov rad nije prestao, 2011. godine je objavio knjigu “The Psychedelic Explorer’s Guide”, koristan i dobar vodič za sve koji žele iskustvo više te koja razmatra vrijednost psihodeličnih tvari u liječenju i samootkrivanju gdje je obradio i sve poznatiji fenomen – mikrodoziranje.

Budući da je zabranjeno istraživati LSD na ljudima, oslanjao se na mrežu volontera koji su mu javljali svoje doze i svoje rezultate koji su bili vrlo zanimljivi, naime, u oko stotinu upitnika koje je prikupio, ispitanici su izvještavali da su vrlo zadovoljni svojim performansama i obavljenim stvarima tijekom dana, a držali su se standardnog protokola mikrodoziranja – jedan dan uzimanja, tri dana pauze pa ponovno ista doza četvrti dan tijekom šest tjedana.

Sudionici istraživanja su normalno funkcionirali u radu i odnosima, ali s povećanim fokusom, više energije, emocionalnom jasnoćom i kreativnošću. Sportaši koji su koristili mikro doze LSD-a su zamijetili poboljšanje izdržljivosti i refleksa, ravnoteže i koncentracije te neosjetljivost na slabost ili bol. Ovi rezultati još nisu recenzirani, ali su nalazi vrlo sugestivni.

Malo je ljudi koji će javno priznati kako koriste psihodelične tvari kako bi poboljšali svoje performanse, a jedan od njih je John Andrew, slijepi kanadski dokumentarist koji je uzimao male doze psilocibina svaki dan tijekom šest mjeseci u 2014. godini (veća učestalost i trajanje od standardnog protokola mikrodoziranja).

On opisuje kako je pozitivne učinke počeo osjećati nakon četiri tjedna:

“Doživio sam bistrinu koja je gotovo neopisiva, osjećao sam homeostazu, osjećaj da će unatoč tome što se događa, loše ili dobro, sve biti u redu. Osjećao sam se prisutan i fokusiran.”

Dodaje da je na kraju šestomjesečnog perioda osjećao kako je dostigao maksimalni potencijal, a konzumaciju bi nastavio i dalje da nije ostao bez zaliha.

Jedan od Fadimanovih omiljenih izvještajima dolazi od mladog poduzetnika i inženjera. On je opisao kako mu je bilo iznimno teško izgraditi vrlo složeni stroj jer se sastojao od puno pokretnih dijelova te mu je bilo teško razmišljati o cijelom sustavu. Mikrodoziranje mu je ovaj posao učinio mnogo lakšim, a Fadiman objašnjava zašto – psihodelici, koji se vežu uz 5-HT2A serotonin receptore omogućavaju lakše sagledavanje uzoraka i put od apstrakcije do vizualizacije.

Mikrodoziranje ne zagovara samo Fadiman. Albert Hofmann, švicarski kemičar koji je prvi sintetizirao LSD 1930. godine, je vjerovao da mikro doze mogu biti netoksična zamjena za lijekove poput amfetamina i metilfenidata koja ne izaziva ovisnost.

Dugoročni učinci ove prakse su još uvijek nepoznati budući da se ovo područje uopće ne istražuje, no generalno gledano psihodelici mogu polučiti neke simptome kod osoba s latentnim mentalnim problemima, no nije poznato da mogu uzrokovati mentalne bolesti kod zdravih korisnika. Oni ne dovode do oštećenja mozga ili drugih organa, te ne postoji mogućnost predoziranja koje bi rezultiralo smrtnim ishodom.

Još jedno istraživanje pomaže rasvijetliti djelovanje psihodelika kod osoba koje žele povećati svoju kreativnost i sposobnost rješavanja problema. Istraživači s Imperial koledža u Londonu su na snimkama mozga dobivenih magnetskom rezonancom pronašli da LSD ne stimulira mozak na način kako se to prije mislilo.

Umjesto toga, takve tvari smanjuju aktivnost mozga filtrirajući podražaje. U određenom smislu, halucinogeni otvaraju “redukcijski ventil”, kako je to opisao Aldous Huxley, i omogućavaju doživljavanje svijeta onako kako ga vide djeca – potpuno ne filtrirano i ne sputano.

Nakon 50 godina zabrane svih istraživanja vezanih uz psihodelične tvari, privatne tvrtke i akademske institucije s odobrenjem FDA sada istražuju medicinske prednosti enteogeničnih tvari, iako se istraživanje još nije proširilo i na mikrodoziranje.

Do sada je primjerice otkriveno kako psilocibin pomaže u liječenju anksioznosti, ovisnosti i depresije, a LSD pomaže u razbijanju uobičajenog razmišljanja kod ovisnika i oboljelih od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Srećom, broj istraživanja o zdravstvenim prednostima psihodeličnih tvari je u porastu, dokaze je nemoguće sakriti budući da sve izlazi u javnost i samo je pitanje vremena kada će se ovim tvarima koje liječe, podižu svijest, otvaraju um, te pojačavaju kreativnost i performanse priznati njihove zasluge.

Možda ćemo doživjeti i to da ćemo zaista moći uživati u potpunoj slobodi odabira onoga što nam je potrebno u savladavanju svakodnevnih zadataka i prepreka, i to bez predrasuda, a moguće je da je mikrodoziranje upravo pravi put ka ostvarivanju ovog cilja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Otac jednog od najznačajnijih biznismena došao je iz Sirije. Jobsov biološki otac, Abdulfattah ‘John’ Jandali (r. 1931), je rođen u Muslimanskom bratstvu i odrastao u gradu Homs, Sirija

Mađarska ne zaslužuje dobiti sljedeći iPhone. Barem ne dok joj je na čelu konzervativna vlada na čelu s Viktorom Orbanom, piše urednik biznisa Huffington Posta Alexander Kaufman, u novoj kolumni.

“Orban zadnjih dana ne prestaje širiti mržnju, davati ksenofobne i antimuslimanske izjave upućene napaćenim ljudima koji danima putuju prema Europi, kako bi dobili priliku za bolji život. Nerijetko na tom putu taj isti život i izgube”, piše Kaufman.

“Većina tih ljudi je iz Sirije, preko Mađarske prolaze kako bi došli do Njemačke koja im je krajnji cilj. Potresne fotografije s mađarskog kolodvora gdje su tisuće izbjeglica bili izloženi nehumanom tretiranju pa i nasilju zgrozile su svijet.

No, jedna fotografija, ona malog sirijskog izbjeglice Aylan Kurdija koja prikazuje njegovo mrtvo tijela koje je isplivalo na tursku obalu, dala je novu dimenziju cijeloj ovoj izbjegličkoj tragediji”.

Brutalni napadi na izbjeglice diljem Europe

“No, Orbana ni to nije pokolebalo. A što je najgore, nije jedini. U Grčkoj maskirani napadači napadaju brojne brodove koji prevoze izbjeglice, pokušavajući ih spriječiti da dođu do obale Europske unije. Čak i u Njemačkoj, koja je preuzela rekordan broj izbjeglica, čak 800 tisuća, sve učestaliji su napadi na izbjeglice koje organiziraju neonacističke grupe”.

“Slike ogromne kolone ljudi koji su se, nakon što su protjerani, u petak s mađarskog kolodvora uputili prema Austriji pješice, demonstriraju kako bogate nacije nevoljko pružaju sigurno utočište za one izbjeglice koji su imali dovoljno sreće da mogu kročiti u neku sigurnu i stabilnu zemlju”.

“Sličnu sudbinu doživio je i čovjek koji je obilježio zadnje desetljeće i dramatično promijenio civilizaciju svojim izumima. Otac mu je iz siromašne Sirije došao u SAD 1954. A vjerojatno ste čuli za njega. Zvao se Steve Jobs”, zaključuje Kaufman.

Malo je kome poznato da je Steve Jobs bio zaposleniku Pixar-u, i bio je na listi FBI zaposlenika sa najvišim sigurnosnim odobrenjem.

 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Koliko se god uspješni ljudi razlikovali jedni od drugih, svi oni imaju jedno zajedničko obilježje: ludi su k’o šibe!

Sigurno ste već čuli kako za uspjeh morate biti malo ludi i sigurno ste tada, kao što to i sada činite, okrenuli očima i pomislili ‘oh, kako duboko, nazovimo bolje od sebe luđacima’, ali to je zaista tako. Ludost i uspjeh su sinonimi, piše Elite Daily.

Kao dokaz toj tezi, vratimo se malo u prošlost. Nisu li tijekom povijesti sve osobe koje su otkrile ili napravile nešto novo u nekom trenutku prozvane ludima? Ernest Hemingway, Steve Jobs, Angelina Jolie, Oscar Wilde, Salvador Dali, Andy Warhol i Karl Lagerfeld – svi su oni ‘drugačiji od drugih’.

Bilo da je u pitanju ljubav, karijera, umjetnost, veze, aktivizam ili poezija, svi od navedenih ‘luđaka’ pomaknuli su granice i to ih je učinilo slavnima i uspješnima.

Ljudi moraju razmišljati drugačije i neuobičajeno kako bi mogli učiniti nešto novo, a evo što ‘lude’ ljude čini tako uspješnima.

1. “Luđake” baš briga što drugi ljudi misle

Ludi ljudi odavno su shvatili ono što neki od nas nikako ne mogu upamtiti: što vam prije prestane biti stalo što drugi misle, to ćete prije napredovati i biti sretni.

Kada vas ne guše očekivanja mase po pitanju što je ‘normalno’, postat ćete slobodniji i kreativniji.

2. Ludi ljudi ne razmišljaju konvencionalno

Većina ljudi razmišlja na način koji im je zadalo društvo. No, neki ljudi ne razmišljaju tako, nego imaju šire vidike i ne zamaraju s time što je normalno i općeprihvaćeno. To su ludi ljudi.

3. Ludi ljudi nisu upoznati s pravilima – ili ih jednostavno nije briga za njih

Pravila su stvorili ljudi kojima manjka mašte kako bi kontrolirali briljantne, kreativne umove.

Kako možete uživati u spontanosti nove ljubavi ako se čitavo vrijeme sputavate vremenom, protokolima, a to ne odgovoara ni vama ni vašem partneru? Kako možete stvarati kada čitavo vrijeme slijedite tuđe upute i bojite se razmišljati iznad onoga što već postoji?

4. Kada kažete ‘ne’, luda osoba čuje ‘izazivam te’

Pokušajte ludoj osobi reći ‘ne’ i ona će to prihvatiti kao izazov da vam dokaže kako niste u pravu.

Nije li vječna želja za preživljavanjem, odbijanje odustajanja, pronalaženje drugog načina i samopouzdanje da stanete na noge nakon što ste pali upravo ono što je potrebno kako biste postali uspješni?

5. Luđaci su dovoljno ludi da vjeruju u sebe

Suvremeni svijet prepun je talenata pa je život postao jedno veliko natjecanje.

Kada shvatimo koliko je svijet ogroman i koliko se ljudi bori za isti posao, istu osobu, isti dom iz snova, poželimo dići ruke i odustati.

Ipak, postoji nekolicina ljudi koji će uspjeti i ostvariti svoje snove. Ne radi se o tome da su ti ljudi talentiraniji, pametniji ili bolji od vas – radi se samo o tome da oni vjeruju kako su dovoljno jaki i posebni da dobiju što žele.

6. Lude ljude ne ‘koči’ strah od neuspjeha

Konstantni strah od neuspjeha najčešće je glavna ‘kočnica’ koja nam ne dozvoljava da riskiramo i napredujemo. Kada na je slomljeno srce, ne vidimo kako bismo se ikad mogli oporaviti pa se od straha od ponovnog sloma radije zaštitimo od nove ljubavi.

Ludi ljudi ne boje se pasti. Oni nesmotreno uronjavaju pod površinu na kojoj mi samo plutamo u strahu da će nas ono što je ispod povrijediti. Možda se tako štitimo od lošeg, no, nažalost, štitimo se i od dobrog.

7. Luđaci ne traže dozvolu

Ludi ljudi nikada ne pitaju za dozvolu. Njihov je životni moto: “Radije bih molio za oprost nego pitao za dozvolu”.

Oni to jednostavno učine. Možda će završiti u zatvoru, možda će dobiti Oscara. U svakom slučaju, strah da će upasti u nevolju ne sprečava ih da učine nešto revolucionarno.

8. Ludi ljudi svjetlucave su osobe posute zvjezdanom prašinom

Djeca često pokušavaju shvatiti što je to što filmske zvijezde čini ‘zvijezdama’, povezujući to sa zvijezdama na nebu i njihovim sjajem.

Kada odrastu, shvate da je to što ih čini tako uspješnima i poznatima njihova osobnost. Njihov uspjeh izravni je rezultat činjenice da se ne uklapaju.

9. Ludi ljudi imaju integritet

Svaki vođa neke društvene revolucije prozvan je ‘luđakom’. Lude ljude nemoguće je ušutkati kada je u pitanju istina.

10. Luđake vodi strast, a ne novac

Kada je novac krajnji cilj, osoba ne može daleko stići. Možda ćete ostvariti financijski uspjeh, no izgorjet ćete. Novac nije dovoljan da vas održi.

Strast će vas dovesti do većeg i boljeg usjeha nego što će želja za novcem to ikada moći.

11. Ludi ljudi dovoljno su ludi da vjeruju samima sebi

Luđaci vjeruju svom šestom čulu, srcu, instinktu… Svi imamo taj unutarnji ‘osjećaj’, ali rijetki od nas ga slijede.

To činimo pogrešno. Ludi ljudi vjeruju samima sebi, slijede taj osjećaj i zato su uspješni.
 
 
(net.hr/uredio:nsp)

Pošto je promjena paradigme najteži udarac za ego i uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mjere, ali definitivno ima istine u riječima Stevea Jobsa: ‘Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promijeniti svijet – taj svijet zaista i promjene’.

Legendarni citat Jean Jacques Rousseau-a da je ‘čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima’ već stoljećima izaziva filozofsko-sociološke rasprave, a danas je doista teško razlučiti koji faktori razlikuju ‘roba’ od istinski slobodnog pojedinca. Stručnjaci su napravili dublju analizu i izdvojili deset točaka koje su dobar putokaz u osvješćivanju, a mi ćemo ih prilagoditi i analizirati sukladno hrvatskoj situaciji.

Opstrukcija glasanja – Ne postoje razlike između parlamentarnih stranaka

U situaciji kada je očigledno da se cijela politička scena pokušava polarizirati na svega dvije opcije, jasno je da već godinama ne postoje ‘lijevi’ ili ‘desni’. Čak je i klasični duh liberalizma i konzervativnosti odavno nestao što vidimo kod problematike kanabisa, raspravama bez pravih argumenata o zdravstvenom odgoju, GMO-u i sličnim kontroverzama. Kod nas je frapantan konsenzus oko ključnih pitanja poput ulaska u EU, Zakona o referendumu ili regionalne podjele gdje samo rijetki pojedinci izražavaju drugačije mišljenje, i to zbog populističkih ili pred(post)izbornih stvari. Nesposobnost i korupcija obeshrabruju građane da sukladno Ustavu uzmu stvar u svoje ruke, a sve češće vidimo i policijsku represiju kao alat vlasti. Otuđenost od građana vidljiva je kroz bahatu retoriku, suradnja s interesnim skupinama kroz političke poteze dok o podobnosti, sukobu interesa i nepotizmu ne vrijedi trošiti ni riječi – dovoljno je samo provesti usporedbe sa zaposlenima u državnom i lokalnom aparatu uz članske iskaznice stranaka da uvidimo kako je svim strankama ‘uhljebljivanje’ najvažniji forte.

Bijeg od trenutnog monetarnog sustava – Bankarske institucije su odgovorne za ekonomsko stanje

Parole ‘novac je dug’ i ‘dužničko ropstvo’ postale su realnost kroz dugi niz godina, gotovo još od Wilsonovog prepuštanja američke državne banke u ruke privatnog FED-a prije točno sto godina. Politički SAD-a sektor u potpunosti ovisi o signalima s Wall Street-a, moneta se stvara doslovno iz ničega, te se na nju naplaćuju kamate, a sve je posloženo na način da se kreira ovisnost građana o takvom sustavu. Kada je započela famozna kriza posve normalno je bilo da pojedine banke kao Goldman Sachs ostvaruju kontroverzne oklade na razne sustave, a odgovornost je većinski bila samo financijska, i to s malim zakonskim penalima. Svi govore kako je novac jednostavno nestao, no kako ga nitko nije ‘zapalio’ ostaje pitanje – gdje? Velike banke su bogatije i moćnije nego ikada, ljudima se oduzimaju nekretnine zbog neotplate manje od 5% duga, ljudi žive u šatorskim gradovima, a političari za sve okrivljuju ‘kulturu nerada’. Dok se ispija šampanjac s monetarnim sektorom, onda tako što ne čudi previše.

Pacifizam – Ne postoje ‘preventivni udari’ i ‘ratovi za mir’

Korak do potpune slobode je spoznaja da je jedina dopuštena forma nasilja samoobrana. Ideje o ‘preventivnim ratovima za mir’ dolaze iz distopijskih klasika poput Orwellove prezentacije društvenog inženjeringa Fabijanskog društva nazvane ’1984′ gdje novogovor uključuje brojne druge kontradikcije. Hrvatska je bez prijeko potrebnog ‘vox populi’ sustava zvanog referendum pohrlila u NATO gdje potpomaže ovakve ‘mirovne misije’, a u međuvremenu se suočava s optužbama šverca oružja u Siriju (što pojašnjava famozne Tomato kartice među pobunjenicima od prije par mjeseci). Jasno je da svoje vojne poteze ne donosimo mi nego to drugi čine za nas, a mi slijepo slušamo putem političara no pravo je pitanje dokle ćemo biti kao nojevi. Situacija u Siriji daleko je šira od sukoba ‘diktatora Al-Assada’ i ‘demokratski nastrojene oporbe’, u Egiptu nije provedena demokratizacija nego totalitarizam, Libija je od najjače ekonomije Afrike došla u stanje rasula uz europsku kontrolu naftnih nalazišta, Irak nikada nije imao oružje za masovno uništenje, Afganistan nema prave veze s Bin Ladenom koji je zapravo iz Saudijske Arabije, bacanje njegovog tijela u more nije muslimanski običaj… Ovako bi mogli nabrajati do sutra, a nikog ne zanima kako poduzeti poteze protiv suradnje s očigledno ekspanzionističkom politikom Zapada.

Prirodna prehrana – Otrovi su svuda oko nas

Što više napreduje medicina, to su ljudi više bolesni – nevjerojatno, ali statistički istinito, unatoč uočljivoj i nelogičnoj kontradikciji. Aspartam, acesulfam K, fluor, arsen, živa, alfatoksini, neispitani GMO, Hi-Fi signali, mobiteli, nezdrava hrana, aditivi, umjetne boje – sve je to samo jedan dio puno veće cjeline. Svakodnevno kroz medije otkrivamo nove načine trovanja zbog kojih nitko ne odgovara, već dapače, interesne skupine ostvaruju nikad veće profite. Nekada ‘teorije zavjere’, danas ‘normalne’ činjenice u našim životima. Konzumerizam je iznad svega, stavljaju se plombe i zaštitni ormari u trgovačkim centrima na hranu, a svima je ekonomičnije kupiti hranu u takvim lancima nego podržati domaću prirodnu proizvodnju kod kumice na placu. Svi znamo da nas truju, no očito nas u potpunosti boli briga.

Moral – Vlast mora poštovati Ustav i slušati narod

‘Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana’. Ili tako barem kaže prvi članak Ustava Republike Hrvatske. Samim time bi i policija trebala služiti građanima, kao i državna birokracija. Naoružani represivni aparati, zatvori, restriktivni zakoni i visoki porezi to opovrgavaju. Policija je postala alat vlasti protiv naroda, referendum je gotovo onemogućen, porezi idu uz ‘dlaku’ krupnom kapitalu, a građani iz dana u dan gube poslove i plaćaju sve veće namete. Uloga Vlade bi morala biti zaštita države, a kako državu čine njezini građani sve bi trebalo funkcionirati po jednostavnom postulatu – nikome ne čini ništa nažao. Na taj način bi se poštovale građanske slobode, ne bi bilo korupcije i svi koji bi od toga odstupili bili bi rigorozno kažnjeni. Nažalost, kada odmah odmahnemo rukom na ovo i sve smatramo utopijom, jasno je da trenutna situacija ne budi nadu u optimizam.

Kritičko razmišljanje – Vlasnik medija je vladajuća elita

U Hrvatskoj je oduvijek uvriježeno mišljenje kako ukoliko nešto nije na televiziji automatski nije vrijedno ni pozornosti. Takav mentalni sklop stvorili su političari i već desetljećima ubiru plodove. Kreiranje javnog mnijenja putem propagande, cenzure i autocenzure postalo je normalan način poslovanja, a tragično je u kolikoj mjeri se Hrvati lako polariziraju, bilo zbog ‘partizana i ustaša’, ‘vjernika i ateista’, ‘domoljuba i komunista’, ‘znanstvenika i vjernika’ itd. Kada vlasnici najvećih medija odlaske na sastanke Bilderberg grupe ili jahte i tamo ispijaju skupocjena vina s vladajućom strukturom, to nije ‘teorija zavjere’ već sasvim normalno druženje, a kada se mediji grupno organiziraju za ili protiv nekog kandidata na izborima ili ulaska u EU onda je to pluralizam. Ponekad je teško povjerovati da dr. Mengele svojedobno nije bio u pravu kada je izjavio: ‘Što vas više lažemo, vi manje vjerujete u to’.

Neosuđivanje – Neistomišljenici nisu neprijatelji

Duboke podjele u hrvatskom društvu rezultat su planski osmišljene distrakcije – jeste li primijetili kako svaki puta kada se treba nešto iznimno bitno izglasati ili su političke stranke izložene velikim aferama, plasira se neka sasvim drugačija priča? Većina naših ideja su samo misaone forme i mentalni sklopovi koji nisu naši već smo informaciju dobili iz nekog izvora, često i zlonamjernog. Dezinformatori manipuliraju egom pojedinaca na način da im otežavaju promjene paradigme i razmišljanja, te je iz toga ključno da uočimo njihovu indoktriniranost i hipnozu i ne reagiramo na agresivan način. Predrasude, tabu teme, dogme i društvene norme služe kao okovi na mentalnoj mapi i svatko mora shvatiti kako neprijatelj nije susjed koji podržava Dinamo/Hajduk, HDZ/SDP ili crkvu/zdravstveni odgoj nego onaj tko je lansirao tu podjelu i kome takva situacija najviše odgovara da bi iz nje izvlačio korist – suparništvo zna biti zanimljivo, ali ne kada netko drži s visine drži sve konce u rukama.

Postojanje šire slike – Interes nije uvijek nužno ‘teorija zavjere’

Etiketiranje u ‘teoretičare zavjere’ vrhunsko je oružje za zavjerenike. Podsjetimo, urota, zavjera ili konspiracija u najširem smislu označava tajno udruživanje dviju ili više osoba u svrhu pripremanja, pomaganja i izvršavanja određene radnje na štetu neke osobe ili organizacije, i to najčešće uz zloupotrebu nečijeg povjerenja. Ukoliko promatramo definiciju teško je ne vjerovati u globalnu zavjeru. Važno se prisjetiti i da su nekada teoretičari zavjere ‘okrugle Zemlje’ bili spaljivani od strane znanstvenika vezanih uz ‘ravnu ploču’, a posebno je zanimljivo primijetiti kako je po dežurnim ‘pragmaticima’ nemoguće da pojedini strani političari imaju veze sa stvaranjem famoznog ‘Novog svjetskog poretka’ dok je kod nas apsolutno svima jasno da ‘naši političari u potpunosti ovise o interesnim skupinama i vlastitoj korupciji’. Da smo naivci, pomislili bi da su svjetske političke ikone ‘sveci’, no kada vidimo Berlusconija i ekipu onda nam je jasno kako usporedba snage ekonomije i konspirativnost političara nemaju apsolutno nikakve veze. Jedna svjetska država, moneta, vojska i Vlada pod totalitarističkom čizmom sve su bliži pojmovi, a prije svega deset godina se ismijavalo one koji su tvrdili takve ‘nebuloze’.

Ritualna pozadina – Postoje čudne ezoterijske prakse elite

Nebitno vjerujete li u duhovnu pozadinu svijeta ili ne, bitno je da ‘oni’ vjeruju. Tako su brojni blagdani svih religija prilagođeni onim babilonskim i poganskim iz ranijih vremena (poput proslave zimskog solsticija, Luperkalija itd.), brojna bizarna simbolika se plasira putem pop kulture, a vladajuća elita i danas odlazi na ceremonije tajnih društava ili spaljivanje životinjskih žrtava pred Molokom, velikom božanskom sovom u kontroverznom Bohemian Groveu. Nedavne afere u Britaniji otkrile su uske poveznice pedofilije i sotonizma, slični događaji već desetljećima potresaju i brojne religijske instance i više ovakvo mišljenje definitivno nije ‘ludost’. Skrivena ruka je tu, a zašto se bavi okultnim vještinama teško je odgovoriti.

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu – Snaga je u ljudima, ne u eliti

Mišljenje da je glas građana ‘nebitan’, da se ‘ionako ništa ne može promijeniti’ i da su ‘ljudi inferiorni pred političarima’ u potpunosti je pogrešan. Istina je da će svatko jedino sam sebi popraviti budućnost jer su parole poput one da će nam ‘EU pomoći da napredujemo’ potpuno deplasirani populizam i klasična ‘navlakuša’. Svatko se sam prvo mora odlučiti i identificirati sa sebi prihvatljivim postulatima i principima i onda se posvetiti njihovoj promociji u praksi. Pošto je promjena paradigme najteži udarac za ego i uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mjere, ali definitivno ima istine u riječima Stevea Jobsa: ‘Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promijeniti svijet – taj svijet zaista i promjene’.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Ne tako slavni Apple svoj dizajn je bazirao i danas bazira na Braun-ovim uređajima iz 1950.-ih i 1960.-tih godina.

Appleov ogroman uspjeh u posljednjih 15-ak godina u velikoj mjeri pripisivao se i njihovom ikoničkom dizajnu. Svi se sjećaju iMaca ili prvog iPhonea, koji su bili toliko prepoznatljivi da su ušli u kolektivnu svijest.

No, kako prenosi Daily Mail, očito je da su Steve Jobs i šef dizajna Jonathan Ive, negdje potražili inspiraciju. Izgleda da je na njih snažno utjecao njemački Braun sa svojim proizvodima iz ’50-ih i ’60-ih godina prošlog stoljeća.
Sjajne primjere očitog dizajnerskog poklapanja objavio je Cult of mac gdje se vide prvi iPod i Braunov džepni radio, koji dijele mnogo sličnosti. Kao uzor u dizajniranju Mac Pro računala poslužio je Braunov T1000 radio, dok su za iMac inspiraciju pronašli u Braun LE1 zvučniku. Čak je i aplikacija za kalkulator na iPhoneu slična Braunovu kalkulatoru. 
Jonathan Ive često je govorio da je na njega snažno utjecao rad Dietera Ramsa, Braunova dugogodišnjeg šefa dizajna, a lani mu je napisao i predgovor za knjigu.

- Dieter Rams i njegov tim u Braunu proizveli su stotine sjajno zamišljenih i dizajniranih predmeta, koji su bili prekrasni i široko dostupni – napisao je Ive. 

Iako su ove fotografije objavljene i prije nekoliko godina, zanimljivo je sada, u jeku tužbi za kopiranje dizajna i patentnih prava postaviti pitanje: Zašto se drugi ne smiju ugledati u Apple kao inspiraciju za dizajn, kad oni to isto čine prilično očito?

Braun T3 Džepni radio vs. iPod.

Braun T1000 radio (blizina) vs. PC Mac Pro.

I opet…

Braun LE1 zvučnik vs. PC iMac.

Braun ET44 kalculator vs. iPhone kalkulator aplikacija

Čitaj više:
Steve Jobs,vaš idol – varalica i izdajica ?! FBI detaljni izvještaj o njegovom životu
VELIKI BRAT: Apple želi napraviti arhivu vaših otisaka prstiju !
Apple je odobrio patent koji će gasiti iPhone kameru prema lokaciji

(dailymail.co.uk,cultofmac.com,index.hr,24sata.hr/uredio:nsp)

Snimanje i komuniciranje tijekom prosvjeda i političkih događaja moglo bi u budućnosti biti ograničeno

Apple je odobrio patent prošlog tjedna kojim će omogućiti bežično onemogućavanje fotoaparata na iPhone-u na određenim mjestima, što je izazvalo strahovanja da se takve tehnike mogu koristiti kako bi se spriječilo građane da međusobno komuniciraju ili snimaju video tijekom prosvjeda ili događaja kao što su političke konvencije i okupljanja.

Kamera telefon ima revolucionarizirani protok informacija u digitalnom dobu. Svaki put kad se veliki događaj odvija, mreže portala i video web stranica odmah su poplave snimkama i fotografijama sa mjesta događaja.

To se može promijeniti u budućnosti, međutim, s pokretom prekidača, prema američkom patentnom broju 8254902, objavljenom na 28. kolovoza 2012, pod naslovom “Uređaji i metode za provedbu politike preko bežične WiFi komunikacije.”

On navodi:

Uređaji i metode za promjenu jednog ili više funkcionalnih ili operativnih aspekata bežičnog uređaja, kao što je pojavljivanje na određenom događaju. U drugoj varijanti, događaj obuhvaća bežični uređaj u rasponu od jednog ili više drugih uređaja. U drugoj varijanti, događaj uključuje bežični uređaj koji se povezuje s određene pristupne točke. Na taj način, razni aspekti funkcionalnosti uređaja mogu biti omogućeni ili ograničeni (“uvjeti” uređaja). Ova politika mogućnosti provedbe je korisna za niz razloga, uključujući, na primjer onemogućenje buke i / ili svjetla koje potječe od bežičnih uređaja (kao što su u kinu), za sprečavanje komunikacije bežičnih uređaja s drugim bežičnim uređajima, i za prisiljavanje neke elektronske naprave na ulaz u “stanje mirovanja” prilikom ulaska osjetljivo područje.

Onemogućavanje snimanja će se provoditi također preko IR senzora

Drugim riječima, odašiljani signal se može prenijeti na sve bežične uređaje, onemogućujući im funkcije snimanja.

Očito, način na koji će se ovo primijeniti ovisit će o utvrđivanju “osjetljivog područja” od strane nadležnih tijela.

Pojednostavljeno, vlasti mogu kontrolirati ono što vi dokumentirate na bežičnim uređajima prema vašim vlastitim hirovima.

S obzirom da su velike tehnološke tvrtke postavile da je bežično povezivane glavna značajka u najnovijim kamerama, ovakav razvoj ne sluti dobro za fotografe i novinare koji su već doživljavali veliki obračun s njihovim prvim i četvrtim amandmanom prava.

Michael Zhang na tehnološki site PETA Pixel kaže:

Ako je ova vrsta tehnologije postala široko usvojena i ugrađena u kamerama, fotografija se može spriječiti jednostavnim postavljanjem “geo-ograde” za određenu lokaciju, bilo da je riječ o kinu, klubovima, prosvjedima, ili top tajnim lokacijama. “

Patent, koji bi onemogućio gašenje fotoaparata u kinu ili na koncertu, vrijedi i za iPhone, iPod Touch i iPad 2.
 
izvor: washingtonpost.com, wakeup-world.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10557"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]