Investicije u tvrtke koje se bave proizvodnjom nafte, kao što je “ExxonMobil”, u fondu Rockefellera smatraju neetičkim. Sama tvrtka “ExxonMobil” je navela da ih ovakav potez ne iznenađuje, jer fond “financira zavjeru” protiv njih

Obiteljski fond Rockefellera namjerava što prije povući svoje investicije iz tvrtki koje se bave proizvodnjom nafte i ugljena. Između ostalog, radi se o “ExxonMobil”, navodi se u priopćenju fonda.

John Rockefeller, koji se smatra najbogatijim Amerikancem u povijesti SAD, obogatio se upravo zahvaljujući kompaniji “Standard oil” – prethodnici “Exxon mobila”.

Kako navodi fond, razlog za ovakvu odluku je to što je tvrtka dovela javnost u zabludu o rizicima promjene klime. Ponašanje kompanije “ExxonMobil”, koja se smatra najvećom svjetskom naftnom kompanijom, investitori su nazvali “moralno neoprostivim”.

“Dok svjetska zajednica radi na smanjenju korištenja fosilnih goriva, malo smisla ima, s točke gledišta financija ili etike, nastavljati investiranje u ove kompanije”, priopćio je fond.

U priopćenju se govori da je tvrtka “ExxonMobil” počela dovodi u zabludu javnost o posljedicama klimatskih promjena još od ’80 -ih godina.

Osim povlačenja iz “Exxon mobila”, savjet direktora fonda je naložio da se obustave ulaganja u tvrtke koje se bave proizvodnjom ugljena i nafte.

Tvrtka “ExxonMobil” je priopćila medijima da nije iznenađena povlačenjem fonda obitelji Rockefeller, jer ona “financira zavjeru” protiv njih.

“Fond obitelji Rockefeller” osigurava financijsku potporu “Inide climate news” i “Kolumbija University Journalism School”, koja objavljuje netočna priopćenja sa namjerom da dovede u zabludu o ulozi “Exxon mobila” u proučavanju klime”, dodali su u kompaniji.

Očito je da Rockefellerima smeta što ExxonMobile mora govoriti istinu o klimatskim promjenama, da one ne postoje i da fosilna goriva ne utječu na laž koju zovemo “globalno zagrijavanje”. Čak su objavili i istraživanje na tu temu. Ali sve u korporativne svrhe, a ne radi aktivizma.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Skoro polovica Rusije vjeruje u tajnu svjetsku vladu! Točnije 45 posto. To su podaci najnovije ankete Sveruskog centra za izučavanje društvenog mnijenja (VCIOM). Zanimljivo je da je stupanj vjerovanja u postojanje tajnog, svemogućeg dijela vlasti raste s razinom obrazovanja ispitanika

Istina, mišljenja o sastavu takve “vlade” su u Rusiji različita. Jedni smatraju da planetom upravljaju oligarsi, drugi misle da su to amerikanci, treći masoni, Židovi, “neki svjetski političari”, ili konkretni – Obama, George Bush ili kraljica Elizabeta II.

Konfuzija u odgovorima, jasno, potječe od toga što je vlada – tajna! U njeno postojanje ne vjeruje trećina upitanih Rusa, dok je četvrtina neodlučna. U Intervjuu za kosmopolitsku Pravdu, Andrej Iljič Fursov iznosi mnoge zanimljive teze.

Tih 45 posto naših sugrađana je u suštini u pravu, ali griješi po pitanju forme. Takve forma kao “tajna svjetska” nema, – kaže povjesničar Andrej Fursov koji godinama proučava svjetske elite, ali tajne nadnacionalne strukture za harmonizaciju i kontrolu nad svijetom su realnost. Ove strukture često diktiraju svoju volju vladama, parlamentima, pojedinim osobama. Ali one u svakom slučaju ne predstavljaju neki jedinstveni organ svjetske elite.

Što je to svjetska elita? – S nadom pitamo povjesničara. Možda to i jeste ta vrlo konspirativna vlada planeta. Jer se ne želimoodvojiti od lijepe inačica zavjere u koju vjeruje skoro polovica sugrađana!

Svjetska elita predstavlja sveukupnost monarhističkih obitelj (ne svih, razumije se), stare europske aristokracije, bankara i industrijalaca. Oni su međusobno povezani poslovnim, rodbinskim i okultnim vezama i organizirani su u tajnim ložama, klubovima, povjerenstvima itd. Takva obiteljsko-poslovna paukova mreža postoji u sadašnjem obliku posljednjih 150-200 godina.

Ovdje spada i engleska kraljica?

Razumije se. Kao i nizozemska kraljevska obitelj, jedan broj vojvodstava i kneževskih obitelji Italije, Njemačke i Austrije. Oni nisu ukrasne figure, ostaci iz srednjeg vijeka kako ih često prikazuju, već jedan od segmenata onog što britanski premijer B. Disraeli naziva “gospodarima povijesti”, a naš predivni pisac O. Markeev “gospodarima svjetske igre”.

A Obama?

Sačuvaj Bože! Pa ako je još Clinton govorio da je Obama jedino dobar da donosi kavu u krevetu njemu i njegovoj supruzi, onda je Barack u odnosu na svjetsku elitu nešto kao iznosač noćne posude.

Što su predsjednici i premijeri na Zapadu? Viši činovnici, koje je globalna elita unajmila da služi njihovim interesima i postavila u visoke stolice. I pri tom, kao po pravilu, svjetska elita postavlja specijalno naznačene nadzornike za te činovnike. Kao što su, na primjer, pukovnik Haus za predsjednika Willsona i “asistent” britanskog premijer Lloyd Georgea, markiz Lotian. U stvarnosti, predsjednik i premijer su ti “pomagači”.

Rijedak izuzetak je Bush Stariji i njegov sin-neznalica kao predsjednici SAD. Bushovi su u vrhu svijeta, oni su daljnji rođaci britanske kraljice, predvode društvo “Lubanja i kosti” (ogranak iluminata) na Yaleu. Ali, opet, ovo je iznimka. Kao po pravilu, predsjednici i premijeri dolaze iz srednje klase, na koje vrhuška gleda “s visine”, osobito u anglosaksonskim zemljama. Sjetite se priče o tome kada Thatcher izrekla ime petog člana Cambridgeove petorke (visoki britansko-sovjetski agenti) Blunta, koji je izgleda bio izvanbračni sin Georgea V, odnosno, kraljičin stric. Windge nisu oprostili Tacherovoj. Mala buržujka (kako ju je opisao jedan predstavnik “džentlmenske klase” koji je tada živio u Moskvi) je na kraju morala dati ostavku zbog sukoba s gospodarima.

A Bill Gates, jedan iz vrha Forbesove liste milijardera, ulazi li on u svjetsku elitu?

Naravno da ne, kao ni svi drugi predstavnici “novopečenih” bogataša uključujući i oligarhe koji govore ruskim jezikom. Za sve njih, kod svjetske elite vrijedi ona Mojdodirova (popularani lik iz ruske dječje pjesme, prim. Prev.): “Hajde kući pođi i svoje lice umij”.

Ali zašto je tako jak mit o svjetskoj vladi?

Taj mit nije došao niotkuda. O neophodnosti stvaranja svjetske vlade još su krajem 18. stoljeća govorili švicarski i židovski bankari, iluminati. U 20. stoljeću o tome su, kao o konkretnom zadatku, govorili takvi predstavnici svjetske elite kao Warburg, N. Rockefeller, ideolog mondijalizma G. Atali i mnogi drugi. I iako svjetska vlada nije stvorena, elita se usmjerila u tom pravcu.

I uspjeli su?

Mislim da ne. Svijet je suviše velik i složen da bi se njime upravljalo iz jednog centra. To prvo. A drugo, svjetska elita nije jedinstvena. Klanovi konkuriraju jedni drugima iu postakapitalističkom svijetu nema mjesta za sve. Uostalom, dogovara se dva, tri desetaka Obitelj.

Međutim, to nije dovoljno da se stvori svjetska vlada. Neophodno je još štošta. Na primjer, da se smanji svjetska populacija sa sadašnjih sedam na dvije milijarde; da se opustoši veliki dio planeta ratovima, epidemijama i glađu; da se čipira većina stanovništva; da se standardiziraju, niveliraju nacionalne kulture; da se uništiti postojeći sustav obrazovanja i sve vrste identiteta – nacionalnog, obiteljskog, rasnog, seksualnog, sve što je ljudsko (ovim se bave transhumanisti).

Na Zapadu, uništavanje identiteta je u punom zamahu. Ali postoje Rusija, Kina, Indija, islamski svijet, Latinska Amerika, gdje svi ovi “trik-majstori” ne prolaze, gdje je nemoguće civilizacijsko (samo) ubojstvo u duhu suvremenog Zapada koje na čelu sa SAD srlja u ambis Povijesti. U tom smislu, treba napomenuti da se u tekućoj konfrontaciji između Rusije i SAD / nadnacionalnih struktura, između ostalog, krije sukob dva projekata za budućnost, dva svjetska naloga: čovečanski i anti-čovečanski. Ruska federacija je ta koja svojom nuklearnom moći jamči neku ravnotežu, balans, služi kao vojni štit BRIKS-a. No to je posebna tema.

Svjetska elita predstavlja sveukupnost monarhističkih obitelj (ne svih, razumije se), stare europske aristokracije, bankara i industrijalaca.

Ali što je sa “zlatnom milijardom”?

U velikoj mjeri, ta “stvar” liči na ognjište naslikano na platnu u priči o Pinokiju. Prije 30-40 godina, pretpostavilo se da će se stanovnici sjevera (SAD, Zapadna Europa), njih ne više od milijardu, zatvoriti u tvrđavi “Sjever” (na obje strane Sjevernog Atlantika) i odatle upravljati svijetom. Međutim, neoliberalna kontrarevolucija iz razdoblja 1980-2000. godine je sa svojom potragom maksimalnog profita sahranila projekt “zlatne milijarde” u svojoj originalnoj verziji.

Dolar je pomutio razum, a ka Sjeveru su, kako bi iskoristili jeftinu radnu snagu, pokrenuli mase s Juga: Latinoamerikance u SAD, Afrikance, Arape, Turke u zapadnoj Europi. Jug je sada čvrsto ukorijenjen na Sjeveru i pojavila sa žestoka proturječnost, prepuna zastrašujuće eksplozivnosti. Sa jedne strane – ostarjelo, neosiromašeno, dekristijanizirano stanovništvo u opadanju, velikim dijelom zaglibiljeno u porok i perverziju (narkomanija, homoseksualnost). Sa druge strane je mlado, siromašno, ogorčeno, orijentirano ka obiteljskim vrijednostima muslimansko (u Sjevernoj Americi latino-katoličko) stanovništvo.

Prije ili kasnije, između ta dva “bloka” će uzrasti lenjinističko pitanje, “Tko će koga”, započet “veliki lov”. I onda, će umjesto “zlatnih milijardi” ostati “zlatni milijuni” koji pokušavaju živjeti u nepristupačnim ili plutajućim gradovima ili u planinskim tvrđavama, ili negdje drugdje. “Zlatna milijarda”, kao strategija svjetske elite je prošlost.

Neki teoretičari zavjere sve događaje u svijetu, sve do građanskog rata u Ukrajini, svode na sukob Rothschilda i Rockefellera. Onaj koji pobijedi, taj će upravljati svijetom!

Odista u posljednje vrijeme se aktivno ističe ta linija konfrontacije “Rothschild-Rockefeller”. Taj sukob zaista postoji. On je odigrao veliku ulogu u 20. stoljeću, provlačeći crvenu nit kroz sve važne događaje, uključujući svjetske ratove gdje je pobjeda bila na strani Rockefellera.

Zanimljivo je da je početak tog sukoba bio u Ruskoj imperiji, na naftnim poljima Bakua. Tamo su Rockefelleri “sponzorirali” štrajk radnika u “zoni” koja pripada Rothschildima. A štrajk je organizirala boljševička skupina Fioletova, gde je aktivnu ulogu igrao Koba (Staljin). Ruska imperija s njenom naftom u Bakuu, točnije zapadni vladaoci “crnim zlatom”, bila je glavni konurent Rockefelleru “Standard Oil-u” početkom 20. stoljeća.

Rezultat revolucije iz 1917. je da je “Standard Oil” (točnije klaster tvrtka na koje se formalno raspala u SAD) postao apsolutni lider. Rothschildi su “ušli” u Rusiju tek poslije Staljinove smrti iako je SSSR neprestano kontaktirao s tvrtkama koje su s njima povezane (primjerice s De Brisom obitelji Oppenheimer). Sa Rockefellerima, posebno u prvoj polovici 1930-tih godina je Staljinov SSSR radio vrlo aktivno, iako je poslije smrti G. Rockefellera 1937. godine intenzitet opao. Drugi ozbiljan dolazak Rockefellera (a sa njima i Varburga) se u SSSR desio 1973. godine što se gotovo podudara s izborom J. Andropova za člana Politbiroa.

Vrlo zanimljivo! A što je sa sadašnjom etapom borbe Rothschilda i Rockefellera?

Sada je sve komplicirano. Prvo, osim borbe postoji partnerstvo: oba klana imaju svoje predstavnike u svim ozbiljnijim tajnim strukturama iako su proturječnosti po pitanju svjetske valute, barem za sada, suštinski nepomirljive. Drugo, igralište svjetske vrhuške se ne ograničava Rothschildima i Rockefellerima – tu je londonski City, Vatikan, arapske i istočnoazijske “kuće”.

A nisam ni spomenuo simbiozu klanova, velikih država i transnacionalnih kompanija što silno komplicira sliku. Na kraju, treće, nešto mi govori da kako i “desnima” i “lijevima” manipuliraju ista lica i grupe, tako isto može biti i sa “Rothschildima-Rockefellerima” po principu “borbe nanajskog dječaka s medvjedom” (folklorna igra gdje dva glumca na zabavan način izvode parodiju na borbu, prim. prev).

Možda je netko bogatiji od njih?

To ili ti “neki” ne moraju biti bogatiji. Novac je samo u funkciji moći u čijoj osnovi leži ovaj ili onaj sustav ideja – svjetovnih, a često i okultnih. Informacija i energija su važniji od materije, a metafizika od fizike. Sapienti sat.

Mnogi vjeruju da masoni upravljaju svijetom. Da su oni ubili Petra III, izvršili Oktobarsku revoluciju i srušili SSSR, oni vladaju svijetom.

Pa, masonstvo je odista odigralo veliku ulogu, osobito od 18-19. stoljeća. “Slobodni zidari” su odgajali onaj ljudski materijal koji je odigrao vodeću ulogu na Zapadu u eri revolucija od 1789-1848. godine i koji je bio došao na vlast. Međutim, nacionalizacija masonerije je stvorila veliki broj problema. Od kraja 19. stoljeća javila se potreba za novim formama organizacije tajnih nadnacionalnih struktura koje više odgovaraju novoj epohi globalne borbe za vlast, informaciju i resurse.

Radi se o “Grupi” (ili društvu “Mi”), koji je stvorio S. Rhodes, a razvio A. Milner, druge strukture. Masonstvo nije ukinuto, ono je nastavilo da ponekad igra značajnu ulogu, ali je prestao biti jedini i dominantni oblik konspiro-struktura. Na primjer, u ruskoj revoluciji, masonska loža “Velikog orijenta Francuske” je djelovala vrlo aktivno (preko Kerenskog), ali tu su bile i druge sile, vezane s britanskom obavještajnom službom, Rockefellerima, Amerikancima, njemačkim Generalštabom i naravno, s ruskim kontraobaveštajcima, pri imperijalno orijentiranim boljševicima. Rezultanta tih sila jeste Oktobarska revolucija.

Poslije Drugog svjetskog rata javila se potreba za novim “pokoljenjima” zatvorenih struktura i ona su se pojavila: Četvrti Rajh Bormana, Bilderberška klub, Rimski klub, Trilateralna komisija … mnogi njihovi članovi su bili masoni, iluminati, bneibritovci (organizacija B’nai B ‘ ritham prim. prev.) i drugi, ali su strukture bile principijelno nove, naoštrene novim zadacima.

A svesvjetska židovska zavjera u koju vjeruje ne tako mali broj ljudi?

U osnovi legende o “svesvetskoj židovskoj zavjeri” (najveći udio u razvoj iste imaju masoni škotskog reda) leži činjenica da su sredinom 19. stoljeća Židovi bili vrlo aktivni u sferi financija, medija, znanosti, u velikoj su mjeri u tim sferama imali položaje pri vrhu. Štoviše, upravo je židovski kapital na kraju 19. i početkom 20. stoljeća vezao Veliku Britaniju i SAD koji su do tada već sto godina ratovali.

Židovska svjetska dijaspora je odista ozbiljna sila, ali je daleko od jedinstvene. Sve velike sile imaju svoje dugoročne planove. Netko to naziva zavjerom, a netko više voli termin “projekt”. Svjetska povijest je borba projekata, njihova rezultanta.

Nažalost, ako izuzmemo razdoblje Staljina, Rusi svoj projekt nisu imali.

A čuvena Kominterna?

Kominterna, koju su navodno raspustili 1943. godine (od 1936 g. Staljin je vodio ka tome kao i ka uspostavljanju kontrole nad imovinom te lijevoglobalističke organizacije) nije ruski projekt. Inače je neophodno da se kaže da je u “projektu SSSR” od početka uključen nemali broj stranih elemenata koje su realizirali interese različitih država i struktura (prije svega tajnih).

Kako je povijest pokazala, Staljinu je uspjelo samo jedno vrijeme potisnuti ono umjetno, međutim poslije njegove smrti se ono postupno regeneriralo. Zajedno s interesima preporođene sovjetske nomenklature taj faktor je odigrao veliku ulogu u likvidaciji projekta, točnije sveukupnosti projekata (koji nisu postali sustav) SSSR.

A što kažete o reptiloidima, Andrej Iljič?

Ta tema je vrlo popularna u Americi, Iako već i Rusijom hodi. Dvije ozbiljna doktora znanosti su me s ozbiljnim licem uvjeravala da su vlast nad planetom zauzeli došljaci sa planete Draka i Nubiru, uzevši ljudsko obličje. Svi zapadni predsjednici su reptiloidi. Moguće ih je prepoznati po karakterističnim znakovima. Internet je pun slika ovih reptiloida u Bijeloj kući itd.

Ja volim znanstvenu fantastiku, fantaziju. Ali verziju Amerikanca Ickea ne bih da komentariram. Smatram da se slične inačica svjesno šire kako bi se odvukla pažnja s realnih tajnih struktura upravljanja. I da bi se iskopromitirala samo pitanje o tajnim mehanizmima povijesnog procesa u cjelini, uključujući drevnu povijest i zagonetku podrijetla čovjeka.

Hajdemo onda govoriti o realnim strukturama, primjerice o Bilderberška klubu. Mnogi njega nazivaju tajnom vladom Zemlje. Jednom godišnje se visoki članovi Bilderberga okupljaju u hotelima bilo Rockefellera, bilo Rothschilda i iza zatvorenih vrata raspravljaju o aktualnim problemima čovječanstva i donose svoje odluke

Realna vlast je tajna vlast. A Bilderberški klub je vidljiv, imaju i svoje stranice. “Bilderberg” je fasadna organizacija svjetske elite. Klub je stvoren 1954. godine radi pomirenja stare europske elite, kako onog dijela koja je podržavala Hitlera (“linija Gibelina”), tako i onog koji se borio protiv njega (“linija gvelfa”) s anglosaksoncima i njenom integracijom u njihove projekte uopće, a posebno u projekt “eurosaveza”. Danas bilderbergovci vrte ona pitanja koja su postavljena u realno tajnom, često neformalnom režimu.

U prosincu će kod nas biti tužan jubilej. Dvadesetpetogodišnjice “povijesnog” susreta Busha i Gorbačova na Malti. Formalno to je završetak hladnog rata. Činjenično, Gorbi i društvo su Zapadu sramno predali SSSR i cijeli socijalistički blok. Uskoro se završila najveća geopolitička katastrofa 20. stoljeća, pao je Sovjetski Savez.

Mjesto izdaje nije slučajno odabrano: otok je postojbina moćnog malteškog reda. Na sumnju navode i dva najveća bestselera s početka 21. stoljeća, koje su očito bila globalno promovirana od strane vrlo utjecajnih sila: “Da Vincijev kod” Dana Browna koji govori o redu templara i redu “Opus dei”; Saga Joanne Rowling o Harry Potteru otvoreno propagira red Hospitalaca. Uvriježeno je mišljenje da ovi redovi, koji su zasnovani prije mnogo stoljeća, jesu tu koji tajno usmjeravaju tok svjetskog razvoja.

Ne usmjeravaju, samo pokušavaju. Pri tom, kako u konfliktu jedni s drugima, tako i u borbi sa anglosaksoncima. Ime novog, jezuitskog pape “Francisco” (Franjo) je neka vrsta gesta – simbol pomirenja starih protivnika, jezuita i franjevaca pod pritiskom anglosaksonaca.

Saveznik oba ova reda je malteški red čija je davna specijalnost posredništvo između Vatikana i MI6, CIA. Malteški red je element sustava “Vatikan”. Da, predaja socijalističkog bloka i SSSR-a Amerikancima i nadnacionanim strukturama u liku Busha starijeg se desila na Malti, ali je Gorbačov na Maltu doletio poslije susreta s rimskim papom Ivanom Pavlom II, koji je blagoslovio Gorbijevu predaju socijalistički bloka i SSSR. Hijerarhija na dijelu.

Pokušaj uvjeravanja da neka pojedina struktura, bilderbergovci, Maltežani, masoni, rotschildrokfelerovci itd. pojedinačno upravljaju svijetom odvodi od uvida u realne mehanizme upravljanja svijetom, od Mreže u cjelini, zamjenjujući je njenim pojedinačnim stanicama.

Druga metoda je sakriti cijelu strukturu (korporacije, banke) iza konkretnih osoba ili partija. Tako nam se servira da je nacional-socijalizam djelo NSDAP-a i Hitlera, a u stvari su tvorci nacional-socijalizma i projekta “treći Rajh” prije svega anglo-američki bankari i industrijalci, korporacije tipa IG FarbenindustrieAG.

Detaljnije o tome kako su te strukture stvarale prvu formu eurosaveza – hitlerovski Treći rajh, može se čitati u vrlo zanimljivoj knjizi Dmitrija Peretolčina “Svjetski ratovi i svjetske elite”. Ona je izašla u seriji “Igre svjetskih elita. Andrej Fursov preporučuje za čitanje. Ova serija je osmišljena specijalno radi publiciranja radova o svjetskoj eliti, o njezinim strukturama.

 A što bi ste još preporučili za čitanje, Andrej Iljič?

Radove Aleksandra Ševjakina o tome kako su rušili SSSR, Aleksandra Ostrovskogo o Staljinu i Perestrojci i Vladimira Pavlenko o Rimskom klubu. Sva tri autora su prekrasna. Velika preporuka i za romane Olega Markeli i Aleksandra Gere koji objašnjavaju sliku svijeta. Usput, i Gera i Markeev su umrli pod nerazjašnjenim okolnostima …

I posljednje pitanje: što će se dogoditi? Pobjeda organizatora svjetske vlade?

Teško. Tu su klanovi, tu su etnocivilizacije i još uvijek državni interesi koje je teško pomiriti. Bi li Kinezi i muslimani pošli pod svjetsku vladu? Da, i Rusi neće ići.

Realno je smanjivanje broja zatvorenih nadnacionalnih struktura, a svaka će kontrolirati svoj ​​makroregionalna blok. A to je daleko od realnog upravljanja svijetom. Pri tom, kada se ruši svijet, a svijet kapitalizma se ruši! -

Spašavat će se iako ne pojedinačno, ali ne i svi zajedno, već u “krdima”. Čeka nas borba raznoraznih “krda”. I starih, potpuno drevnih, i relativno mladih. Zatvorena društva, kad jednom nastanu, u pravilu ne nestaju, oni se transformiraju, bilo da su to organizacije Bliskog Istoka, trijade, templari, masoni, iluminati, anglosaksonski klubovi, Kominterna, Četvrti rajh i mnoge druge.

Materija (ljudi), energija (novac) i informacija (ideje), ujedinivši se, dobivaju nadčovečansku, naddruštvenu kvalitetui, da snažno štititi sebe, svoje granice i uvjeravajući svijet koji ih okružuje da oni kao organizacija ne postoje.

Druga je stvar, što se vremenom transformiraju, primaju drugu formu (“zmija” odbacuje staru kožu i jede svoj ​​rep), stupaju u bizarne odnose jedni s drugima i sa fasadnim strukturama. Ali dolazi vrijeme kada će se, u uvjetima krize, približiti odlučujući dan za Budućnost, a tajne strukture će izaći na površinu i (ili) dati znak o sebi.

Smatram, da je s tim povezan jako povećan opseg izdavačke produkcije o tajnim društvima. Budućnost dolazi i u njoj će pobijediti onaj tko bude imao adute. Dakle, na pitanje u kojoj valuti čuvati novac, ja odgovaram: u valuti “kalašnjikova”. Ili bar u vidu dobrog kompleta noževa za bacanje.

**********

Andrej Iljič Fursov, 63 godine, direktor Centra ruskih istraživanje Moskovskog sveučilišta za humanističke znanosti, direktor Instituta za sustavnu i stratešku analizu. Akademik Međunarodne akademije znanosti (Innsbruck, Austrija). Autor više od 400 znanstvenih publikacija, uključujući 11 monografija. Nedavno su izašle nove knjige “Naprijed, do pobjede!”, “Hladni istočni vjetar ruskog proljeća”, “Ruski interes”. Predavao je na sveučilištima u SAD, Kanadi, Njemačkoj, Mađarskoj, Indiji, Kini, Japanu. Članak Saveza pisaca Rusije. Nositelj prestižnih nagrada za znanstvenu, publicističku i društvenu djelatnost.
 
 
(web-tribune.com//uredio:nsp)

Dobio sedmo srce! Da, dobro ste čuli. David Rockefeller mijenja srce kao što se mijenja ulje na autu i namjerava živjeti 200 godina

David Rockefeller (rođen 1915.) je američki bankar, te javno najistaknutiji (ujedno i najstariji živi) član ekstremno bogate obitelji Rockefeller, koja većini svojeg bogatstva duguje iznimno profitabilnom poslovanju nekadašnjeg Standard Oil-a; kompanije koja je zbog protuzakonitog stvaranja monopola bila 1911. godine odlukom vlasti SAD-a prisilno razdijeljena na 34 kompanije.

Tijekom života je D. Rockefeller uspio ostvariti utjecaj dostojan nasljeđa jedne od najmoćnijih kapitalističkih dinastija u povijesti, te ga drži do danas.David Rockefeller je 1954. godine pokrenuo Bilderberg grupu, gdje do danas neprikosnoveno odlučuje o pozivanju novih članova, a 1973. godine osnovao je Trilateralnu komisiju. Utjecaj tih udruženja na svjetska kretanja je velik, ali ne do kraja prepoznatljiv.

Živi od tuđe smrti!

David Rockefeller je hazarski Židov i trenutno najstariji živući predvodnik svog hazarskog plemena Rockefeller, odnosno plemena koje vlada ili misli da vlada ovim svijetom. Rockefellerovi su obitelj koja sustavno financira eugeniku, odnosno “ubijanje” čovječanstva. Oni su obitelj koja je javno priznala da je financirala projekte za kontrolu stanovništva putem masovnog cijepljenja, a koje je sadržavalo toksične dodatke koji uzrokuju neplodnost i sterilitet kod žena i muškaraca te spontane pobačaje kod žena.

Američki novinar i istraživač Jurriaan Meaessen, godinama je kopao po dokumentaciji Rockefeller Fundation gdje je, među ostalim, naišao na izvješće iz 1968. godine ove ‘humane’ organizacije koje jasno dokazuje da je ova masonska organizacija financirala još tada istraživanja, cjepiva i mogućnosti masovnog kastriranja i sterilizacije ljudi koje je trebalo pomoći planskoj depopulaciji stanovništva.

U tom izvješću spominje se više metoda kroz koje bi mogli masovno proširiti neplodnost u svijetu. Ovo izvješće je jako bitno jer je riječ o obitelji Rockefeller koja generacijama provodi eugeniku čovječanstva, a čija fundacija i dan danas financira gotovo svako novo cjepivo koje izlazi na tržište. Ova obitelj zajedno s drugom angloelitom i znanstvenim šarlatanima izgradila je kroz godine cijelu paradigmu socijalne politike s ciljem smanjivanja broja živih ljudi na planetu, ali s genetskim prizvucima.

Oni financiraju ubijanje ljude i u zemljama trećeg svijeta, institute za kontrolu uma ali i sve organizacije koje brinu o širenju zla i grijeha u društvu. Oni su sufinancijeri svih ratova prošlosti i današnjice i njihovo bogatstvo raste srazmjerno ubijenim ljudima. Oni su osnovali mnoštvo tajnih organizacija za upravljanje planetom i Zemljanima a koje drže za obično roblje, koje ne zna prepoznati istinu čak ni onda kada im se to javno objavi.

David Rockefeller, manijak koji je zabrijao da je veći od Boga, a to uvjerenje daje mu njegovo masonsko božanstvo pod nazivom Ball, kojemu kao vođa masonskih organizacija predaje svoj život, na prvu bi rekli kako se ničega ne boji. No čini se da se Rockefeller više od svega boji smrti jer on je već mrtav ali ga njegovo bogatstvo održava na životu.

Naime, taj masonski eugeničar, ubojica ljudi za svog života imao je čak 6 transplantacija srca a posljednju je imao nedavno sa svojih 99 godina.

Rockefeller je 6 puta spriječio svoju smrt tuđim, mladim srcem od kojeg, kako kaže, svaki put nanovo osjeća mladost a što je zaista monstruozno ako imamo u vidu da tisuće ljudi, djece umire pod njegovom palicom, a isto toliko ih ne može dobiti priliku za novi život transplantacijom jer za to nemaju novca.

Ići na transplantaciju srca s 99 godina je zaista bolesno pogotovo ako si već 5 puta prije toga uzeo tuđe srce kako bi mogao živjeti a to je samo dokaz da se Rockefeller boji smrti – jako.

Zašto se boji? Boji li se vječnosti koja ga čeka? Zar gotovo 100 godina života nije bilo dovoljno? Pa on je odavno mrtav a na životu ga samo održavaju tuđa srca, što je dokaz njegove dijaboličnosti. Jer tko zna tko je izgubio život da bi Rockefeller mogao živjeti i ubijati, po šesti put!

Može on izbjegavati smrt na ovaj način ali ne i pravednost koja ga čeka u vječnosti!
 
David Rockefeller govori o kontroli populacije *stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

Nacistička Njemačka poražena je 1945, a većini vođa te monstruozne države suđeno je u Nürnbergu, kaže službena povijest. Međutim, pojedini teoretičari zavjera tvrde da su mnogi nacistički dužnosnici preživjeli rat, pregrupirali se, a onda stvorili Podzemni Reich

Ta tajanstvena organizacija, vjeruju mnogi, već skoro 70 godina kontrolira najveće svjetske sile i utječe na tijek najvažnijih svjetskih događaja.

- Krajem kolovoza 1943. dr Aleksander Loudon, nizozemski veleposlanik u Washingtonu, rekao je da su nacistički lideri shvatili da će izgubiti rat i da se pripremaju da postanu tajna organizacija. Njihov cilj više nije pobjeda u ovom sukobu, već priprema za sljedeći veliki rat – napisao je novinar Curt Riess još 1944. godine.

Jeziva prognoza

On je tada najavio da će Adolf Hitler stradati u nekom od svojih bunkera i da njegovo tijelo neće nikad biti pronađeno, što će “podzemlje” iskoristiti da od njega s vremenom napravi heroja.

- Koliko će vremena biti potrebno nacistima da se vrate na površinu, nije lako reći. Talijanskom podzemlju bilo je potrebno pola stoljeća da bi ispunilo svoje ciljeve, irskom cijelo stoljeće, a ruskim socijalistima 25 godina. Nije dovoljno oslabiti Njemačku, a ojačati SSSR ili obnoviti Francusku, jer Njemačka neće dugo ostati slaba. I dok ova država jača, živjet će i cvjetat će nacističko podzemlje. I neće ih spriječiti granice. Ako ne zaustavimo nacističko podzemlje, biti će ih u svakoj zemlji svijeta – upozorio je Riess u jeku rata.

Korak dalje u ispitivanju otišao je američki novinar Paul Manning. U knjizi “Martin Bormann – nacista u egzilu” (1980) naveo je da je plan na koji je Riess upozoravao ostvaren, da je došlo do stvaranja Podzemnog Reicha, i da je na njegovom čelu nekadašnji Hitlerov tajnik.

Otkrivanje vođe

- Martin Bormann je Reichsleiter (nacionalni vođa ili vođa Reicha) u egzilu, legalno postavljeni vođa “države”. On je živ i najzaslužniji je za poslijeratni uspon Zapadne Njemačke. Dokazi o tome da je preživio postidjeli bi vlade koje su mu pomogle da pobjegne, ali i industrijske i financijske lidere koji su imali koristi od njegovog oštroumlja i koji su prebacili kapital u neutralne zemlje, kao i biznismene s četiri kontinenta koji su dobro zaradili od 750 korporacija koje je on osnovao i u koje je prebacio novac, patente i obveznice – napisao je Manning.

On je objasnio da je Martin Bormann službeno umro 1. svibnja 1945. Međutim, u to, kako piše, nisu bili uvjereni ni sovjetski agenti ni lovci na naciste poput Simon Wiesenthala.

- Bormanova organizacija i dalje ima ogroman ekonomski utjecaj. Bogatstvo se neprestano ulijeva u trezore njihovih korporativnih entiteta u Južnoj Americi, SAD i Europi. Ta organizacija je najveći zemljoposjednik u Južnoj Americi, a kontrolira i cijelu njemačku tešku industriju, kao i fondove kojim je upravljao Herman Schmitz, partner Rockefellerovih u kompaniji “Standard Oil”. Tijekom svog života Martin Bormann je uradio mnogo toga, ali najponosniji je na to što je, unatoč porazu u ratu, uspio ostvariti cilj koji je definirao u kolovozu 1944. – da komercijalnom kampanjom Njemačkoj osigura status svjetske ekonomske velesile. I da pobijedi – piše Manning.

Ekonomski utjecaj

Publicist Dave Emory vjeruje da su od novca opljačkanog tijekom rata nacisti preko Bormanove organizacije stvorili pravu podzemnu imperiju i da su svoje ljude postavili na visoke položaje u mnogim državama Južne Amerike, ali i u Njemačkoj i SAD. Prema njegovim tvrdnjama, Podzemni Reich stoji iza mnogih sukoba i prevrata u svijetu.

On vjeruje da su bili iza raspada Jugoslavije, a da sada stoje iza sukoba u Ukrajini, zahvaljujući kojem su zapadne i navodno antifašističke zemlje promovirale sljedbenike ukrajinskog fašiste Stepana Bandere i doveli ih na vlast. Kako objašnjava, oni promoviraju i Muslimansko bratstvo i slične ekstremističke islamističke organizacije, a cilj svega je stvaranje novog, nacističkog poretka u svijetu.

Teške optužbe nevjerojatne tvrdnje američkog publiciste
CARLSON: BUSH JE ŠPIJUN RAJHA

Povijesne knjige koje Amerikanci čitaju ne sadrže nikakve informacije o tome što se događalo iza zatvorenih vrata tridesetih godina prošlog stoljeća, kad su se nacistički špijuni infiltrirali u institucije na Wall Streetu putem Hitlerove banke i financirali Njemačku. Nedavno je otkriveno da je Prescott Bush, otac jednog i djed drugog američkog predsjednika, osuđen zbog trgovine s neprijateljem u vrijeme rata, piše publicist John Carlson.

Međutim, on dodaje da postoji još veća tajna vezana za obitelj Bush.

- Povjesničari ne pišu kako su Prescott Bush i George Bush u stvari George Scherff i George Scherff junior, nacistički špijuni koji su rođeni u Njemačkoj, a zatim se infiltrirali u Americi. Bush je u Bijeloj kući radio sve što je mogao pomoći njemačkim korporacijama i njemačkoj vladi. Tek nedavno je SS-ovac Otto Skorzeny pokazao fotografije s obitelji Scherff i rekao da su na slikama s njim Prescott, George i Barbara Bush, rođeni u Njemačkoj.

Oni rade za naciste i njemačke interese u SAD. Na obitelji Bush je krivnja za propast Amerika poslije Drugog svjetskog rata – tvrdi Carlson.

On kaže i da su se krajem Drugog svjetskog rata, dok su ruske trupe približavale Berlinu, nacistički obavještajci priključili američkoj obavještajnoj službi i da je Podzemni Reich s vremenom preuzeo kontrolu nad CIA.

Velika zavjera
REICH SRUŠIO JUGOSLAVIJU?

Iza rušenja SFR Jugoslavije devedesetih godina stajao je Podzemni Reich, objavio je Dave Emory još 2001.

- Program Reicha započet je obnovom hrvatskog nacionalizma, ali i nacionalizma u Bosni i Hercegovini. Na sve to Njemačka je imala najveći utjecaj. Franjo Tuđman je još 1987. posjetio Berlin, gdje je ugovoreno odvajanje Hrvatske od Jugoslavije. U tom razdoblju Hrvatska je dobila dvije milijarde dolara od Malteških vitezova. Tada je došlo do uskrsnuća ustaštva, fašističkog pokreta koji je u Drugom svjetskom ratu bio blizak Hitleru – kaže Emory.

Na sličan način je, kako navodi, rađeno i u BiH, gdje su podgrijana sjećanja na nacističku Handžar diviziju, ali i na Kosovu i u Makedoniji.

Rasni rat
STVORILI AIDS DA UNIŠTE “NIŽE” RASE

Mihail Gorbačov je pokušao uprti prstom u Njemačku i okriviti je za širenje AIDS-a. Preko diplomata iz nekadašnjeg Konga, a zatim Zaira, Rusi smatraju da su znanstvenici koji su radili za zapadnonjemački OTRAG izolirali virus iz zelenih majmuna i od njega napravili onaj koji će ubijati ljude – napisao je Joseph P. Farrell u knjizi “Reich crnog sunca” .

Teoretičari zavjera vjeruju da su upravo ljudi iz Podzemnog reicha stvorili HIV kako bi uništili one koje su smatrali nižom rasom.

Tko je Martin Bormann

- Rođen 1900. u gradu Wegelende u Njemačkoj
– U ožujku 1924. osuđen na godinu dana zatvora kao sudionik u ubojstvu Waltera Kadova
– U zločinu pomogao svom prijatelju Rudolf Hessu
– Partiji NSDAP priključio se 1927. godine
– Reichsleiter postao 1933. godine
– Tajnik Rudolfa Hesa ​​bio od 1933. do 1941.
– Hitlerov tajnik postao 1941.
– Postao jedan od najmoćnijih ljudi Trećeg reicha
– Prema službenim podacima, poginuo ili se ubio 1. svibnja 1945. godine
– Njegovo tijelo nije pronađeno, pa mu je u Nürnbergu suđeno u odsutnosti
– Simon Wiesenthal je šezdesetih objavio da je Bormann živ i da se krije u Južnoj Americi
 
(vestinet/uredio:nsp)

Direktor Centra za antiterorizam i svjetski mir, u autorskom tekstu za “SVJEDOK” i za online “Veterans Today” otkriva, dosad, strogo čuvanu tajnu o ubojstvu Nikole Tesle, ali i o mračnim igrama Amerike i suradnji s najvećim Hitlerovim zločincima.

Vijest o ubojstvu Nikole Tesle do mene je stigla kad sam poslušao youtube prezentaciju u kojoj Eric Berman priča Greg Syzmanskiju kako je otkrio da je njegova bivša djevojka bila kćer bivšeg nacističkog zapovjednika Otto Skorzeny-ja, te da je tako, sasvim slučajno, imao priliku da se sretne s ostarjelim Skorzenyjem koji je godinama živio u SAD-u, radeći kao stolar s novim identitetom koji mu je omogućila CIA nakon 2. svjetskog rata.

Berman (koji ponekad koristi pseudonim Eric Orion) je dobio puno priznanje Skorzenyja, koji se približavao kraju svog života, i koji mu je dao punu kutiju za cipele sa stotinama fotografija koje podupiru njegove tvrdnje.

Među brojnim važnim otkrićima, Berman je čuo od Skorzenyja da je on osobno ugušio Nikolu Teslu 6. siječnja 1943., i da mu je tada, u ubojstvu asistirao njegov nacistički kolega Reinhard Gehlen.

Tesla je tada imao 86 godina.

Prema izjavama Skorzenyja, on i Gehlen su uspjeli namamiti Teslu dan prije ubojstva da im otkrije detalje svojih najvažnijih otkrića. Nakon što su ga ubili, ispraznili su cijeli sadržaj Teslinog sefa, i sve što su odatle ukrali predali su Hitleru.

(Komentirajte autora: SAD je ponovno došao u posjed ovih dokumenata kroz operaciju Paperclip ili operacije “Spajalica”, na kraju 2. svjetskog rata.)

Otto Skorzeny je bio Hitlerov ubojica i tjelohranitelj, jedan je od mnogih nacista koji su se infiltrirali u SAD nakon 2. svjetskog rata kroz operaciju Paperclip, a na isti je način u Ameriku stigao i Reinhard Gehlen, koji je kreirao CIA-u i BND (Tajnu službu Zapadne Njemačke.).

Iako se u javnosti mislilo da je Skorzeny umro 1975. u Španjolskoj, on se u javnosti ponovno pojavio 1999.

Otto Skorzeny je objasnio kako je (unatoč knjigama iz povijesti i informacijama koje je servirala CIA) pomogao Hitleru pobjeći u Austriju u avionom kojim je upravljala žena pilot Hanna Reitsch.

“Hitler nije umro izvršivši samoubojstvo”, rekao je Skorzeny.

“Ubijen je njegov dvojnik, tako što su ga upucali između očiju, i zubarski karton dokazuje kako to nije Hitler. Amerikanci su tu informaciju držali u tajnosti jer su bili zabrinuti da bi istina mogla razgnjeviti Ruse.”

Unatoč prepirkama o Teslinom podrijetlu, Nikola Tesla je rođen u Smiljanu u Lici, 10.srpnja 1856., u regiji države Austrougarske (Vojne Krajine – Austrougarske, koja je 1881. pridružena Banovini Hrvatskoj kao Ličko-Krbavska županija.), u kojoj je tada živio, većinom, srpski živalj, a koja se danas nalazi u modernoj Hrvatskoj.

Tesla je bio sin pravoslavnog svećenika koji je došao do mjesta nadbiskupa. Tako je Nikola Tesla imao mogućnost čitati o mnogim temama zahvaljujući očevoj osobnoj biblioteci. Kao dječak, pratio je svog oca na putu u Rim, gdje je imao prilike čitati i mnoge, manje poznate radove i knjige koje su se nalazile u Vatikanskoj znanstvenoj knjižnici.

Nakon što je završio studij inženjerstva i fizike na Politehničkoj školi u Grazu, Tesla je nastavio svoje školovanje na Sveučilištu u Pragu. Od početka je pokazao nevjerojatnu sposobnost u rješavanju mehaničkih i znanstvenih problema, naročito u dijelu elektriciteta i aplikacija proizvodnje električne energije.

Nakon što je radio u podružnici Edisonove Telefonske tvrtke u Budimpešti, Parizu i drugim gradovima Europe, Nikola Tesla je krenuo u Ameriku da bi se sreo s čovjekom koji mu je osigurao prvi posao, to jest s Thomas Edisonom.

Tesli je bilo teško raditi za Edisona (jer se Edison nije pridržavao financijske pogodbe), ali je uskoro Nikola uspio pronaći financijere za svoje projekte, istraživanja i nova otkrića.

Financijeri, kao što je John Pierpont (JP) Morgan, George Westinhouse i Jacob Astor su bili među ljudima koji su vidjeli potencijal u Teslinom pionirskom istraživanju, ali i osjetili da bi mogli debelo unovčiti njegova tehnološka otkrića na polju elektriciteta, bežične komunikacije i fizike .

Jedini službeni dokument o Teslinom dolasku u SAD je onaj iz luke New York, datuma 7. travnja 1882. u kojem piše da je 25-godišnji Tesla stigao u istoimenu luku brodom SS Nordland, te da je iz Europe krenuo iz luke Antwerpen. On je na ovo putovanje krenuo nakon što je predavao u Parizu.

Tesla je u New York stigao kao “radnik”, iako bi ova klasifikacija teško mogla odgovarati čovjeku koji je postao najpoznatiji izumitelj u ljudskoj povijesti, s preko 700 patenata koji su njegovo životno djelo.

Njegova tehnološka otkrića su zasigurno skrenula pozornost osoba gladnih moći i dominacije nad svijetom. U velikom dijelu su Tesline inovacije i karijera bili isključeni iz povijesnih knjiga, jer su njegovi patenti ukradeni i poslije toga korišteni kao oružje.

Nama nikada nije dozvoljeno da saznamo o supresiji Teslinih naprednih znanstvenih otkrića, niti nam je dozvoljeno da saznamo koje su osobe profitirale iz krađe njegovih radova – točnije da otkrijemo tko su ljudi koji su orkestrirali takvim zlim planom. Iako je mnogo toga pisano o Teslinim uspjesima i padovima, malo tko je detaljno opisivao što se događalo iza scene financijskih aktivnosti koje su dovele do nacističke zavjere kako bi došli do Tesline tehnologije i tko je i zašto plaćao razvoj takvih tehnologija.

Mnogi od Teslinih patenata su došli u ruke nacista između dva svjetska rata.

Na kraju je Tesla morao sudskim parnicama se boriti za svoje osobne patente. Iako je Nikola Tesla uspio dobiti većinu tih parnica za pravo patentiranja, njegovi su izumi i tehnologije bili konstantno kradeni i prodavani nacističkoj Njemačkoj i drugim stranim vladama, tako da on nikada nije mogao ostvariti financijski uspjeh koji mu je, s pravom, pripadao.

Kroz cijelu karijeru Tesli su drugi upropaštavali rad i imovinu, i to je uglavnom prolazilo neopaženo. U vrijeme smrti (prema riječima njegovog ubojice Skorezenyja) na dan 6. siječnja 1943. Tesla je u biti umro u potpunoj bijedi, to jest bez prebijene pare.

Na pravoslavno Badnje veče, Teslu su pronašli mrtvog na krevetu, obučenog u svečano odijelo, prekriženih ruku na grudima.

Govorili su kako je ovaj čovjek velikog uma vjerojatno predosjetio smrt zbog toga je obukao svečano crno odijelo, prije nego što je izdahnuo. To je, naravno, nevjerojatna laž i svojevrsna “nemoguća misija”, čak i za tako veliki um kao što je bio Teslin.

Ovo je samo još jedan dokaz da je ubijen, i da su ga njegove ubojice obukli u svečano crno odijelo, ostavljajući ga na krevetu pošto su ga umorili!

Uspjeh Nikole Tesle u otkrićima novih tehnologija nije prošao nezapaženo od mnogih velikih industrijskih kapitalista i različitih vlada svijeta.

U stvari, mnogi njegovi izumi su dalje razvijani kroz tajne vladine programe koji su nastali nakon izuma izmjenične struje, elektromagnetske energije, električnih motora, generatora, zavojnica, radio-transmisije, tehnologije za spremanje električne energije i tehnologije bežične komunikacije. Pošto je Tesla često bio duboko usredotočen na svoja istraživanja u zabačenim laboratorijima, nadgledanje Teslinih pravnih poslova je bilo u rukama najbližeg suradnika, Georgea H. Scheriffa.

Scheriff je često savjetovao Teslu o neriješenim patentima, ugovorima, parnicama, poslovnim prijedlozima, javnim prikazivanjima i financijskim poslovima. Kao što to obično biva sa svakim pouzdanim suradnikom, Scheriff je često stajao uz Teslu u njegovim usponima i padovima i financijskim noćnim morama, ponekad je čak i tražio dodatno kreditiranje za hotel Waldorf-Astoriu u kojem je Tesla često boravio, ili mu je osiguravao direktan dotok novca za istraživanja koja je Tesla trebalo po ugovoru obaviti.

Pri kraju svoje karijere, Tesla je izbačen iz hotela Waldorf zbog neplaćenog računa koji je iznosio, za ono vrijeme, velikih 2000 dolara.

Dok je Tesla radio na tajnom projektu vlade SAD-a u Colorado Springsu, Scheriff je komunicirao s Teslom o njegovom poslovnom i novčanom stanju. Tesla je tada govorio o boljoj budućnosti i skorom financijskom uspjehu i kako ga je Scheriff stalno upozoravao o nedostatku novaca. Tesla je počeo s konstrukcijom tornja za bežični prijenos energije “Wardenclyffe,” u Shoreham, Long Islandu, novcem koji je investirao JP Morgan.

Kada je Morgan otkrio da će toranj besplatno prenositi električnu energiju i radio-valove, on je otkazao projekt i naredio rastavljanje tornja i prodavanje svih njegovih dijelova u staro željezo.

Jer, Morgan nikako nije htio da Amerikanci dobivaju besplatnu električnu energiju, radio i televiziju.

Tesla je bio skrhan, kada je čuo vijest, ali nastavio je na radu novih izuma. Unutar dokumentacije Rockefeller Connection Recordsa stoji da je Battery Place broj 17, to jest zgrada Whitehall bila vlasništvo Franka Rockefellera koji je sa svojom braćom Williamom i Johnom D.-jem posjedovao mnoge tvrtke s uredima koji se tamo nalaze.

U istoj zgradi nalazila se uprava International Longshoremen ‘s Association (ILA), a bavila se različitim poslovima, od nafte, rudarstva i posjedovanja drugih kemijskih kompanija. Također su posjedovali tvrtku Union Sulphur, koju je vodio njemački kemičar Herman Frasch koji je patentirao metode ekstrahiranja sumpora i petroleja.

Frasch je također radio za John D. Rockefellera u Standard Oil-u, koja je razvijala slične metode ekstrakcije. Frank Rockefeller je također bio investitor Buckeye Steel Casting iz Columbusa u Ohiou. Buckeye je proizvodio automatske spojke i šasije za vagone vlaka koje su imali Harrimans, Rockefellersi i JP Morgan i na kraju Samuel Prescott Bush koji je od generalnog menadžera postao predsjednik tvrtke nakon što je vlasnicima ostvario ogromnu dobit.

Samuel P. Bush je u suradnji s Rockefellerima došao do pozicije direktora Odbora Ratne industrije s kojom je uspio kreirati ugovor s Remington Arms za vrijeme rata, sve to zahvaljujući Percy Rockefeller. “Vjeran” suradnik Nikole Tesle, kojeg je nekada oslovljavao s “knjigovođa” ili “tajnik” George Scheriff radio je za Union Sulphur.

U normalnim situacijama ovo ne bi stvaralo nikakvo zvono za uzbunu, no ako se uzmu u obzir sve gospodarske neprilike u kojima se Tesla stalno nalazio, onda je to potpuno drugačije. Scheriff je imao svako pravo da svojoj obitelji osigura normalan život. To je bio “američki način života.” No ako pažljivo pogledamo Union Sulphur Co. onda ćemo otkriti kako je netko tu bio izvaran i prevaren …

A to je bio Tesla!

Scheriff je bio sama srž ove prevare?!

Ko je bio George Scheriff?

Ili još bolje – tko je bio George H. Scheriff – Stariji?

Ne postoje legalni zapisi i dokumenti o Georgeu H. Scheriffu, niti da je on rođen ili da je on živio u SAD-u krajem XIX stoljeća do 1925., pa ipak taj George Scheriff je bio asistent / knjigovođa Nikole Tesle.

(Recimo, da je Scheriff rođen u Njemačkoj, bi li to na svu ovu misteriju bacilo malo više svjetla? Vjerojatno bi, da postoje takvi dokumenti, no poznato je da su takvi ljudi koju su radili za nacističku stranku uglavnom imali sve dosjee i podatke o svom podrijetlu uništene i izbrisane – no nakon što dalje ispitamo ovu nepoznanicu i nakon što dalje pročitate ovaj tekst, otkrit ćete da i te kako ima veze s obitelji Bush.)

Ukratko, Otto Skorezny je tvrdio kako je pravi identitet Georgea H. W Busha, zapravo George H. Scheriff Mlađi, te da je on sin ilegalnog imigranta iz Njemačke, Teslinog knjigovođe / asistenta Georgea H. Sheriffa Starijeg! Ovo vrijedi više od tisuću riječi: No to nije jedina bomba koju je Otto Skorzeny izbacio iz sebe tog dana 1999.

Skorzeny je iza sebe ostavio punu kutiju cipela s fotografijama koje su pokrivale više od 60 godina njegove povijesti, među njima su bile osobne fotografije Skorzenyja, on ih je sve opisao Bermanu do detalja.

Cijeli niz fotografija pokazuje mladog i nadmenog Skorzenyja u punoj ratnoj uniformi nacističkog SS-a, snimljen je i do svoga Führera Adolfa Hitlera. U toj kutiji su i fotografije Reinharda Ghelena (SS ubojice i špijuna), doktora Josepha Mengelea (Anđela smrti), Martina Bormmanna (Hitlerovog pomagača i SS ubojice).

Eric “Orion” Berman je u intervjuu koji je dao uživo za Republic Broadcasting Network 17. siječnja 2006. detaljno objasnio sljedeće:

“Skorzeny je umro 31.prosinca 1999. Njegovo tijelo je kremirano, imam kopiju njegove smrtovnice, i vidio sam njegov pepeo. Poslije rata, on je pomogao George Bushu da utemelji CIA-u kroz operacije Paperclip i ODESSA.”

Berman je napomenuo kako je Skorzeny oslobođen od optužbi na suđenju nacistima u Nirnbergu i da je on u CIA-u uspio ubaciti preko 50 tisuća nacističkih ratnih zločinaca, te da u SAD nisu samo dovodili raketne znanstvenike poslije II svjetskog rata.

Berman je Skorzenyja opisao kao vrlo fokusiranog i lucidnog starca od 90 godina, i da je u tim godinama još uvijek bio jako mobilan. Tvrdi da je mogao bez problema da šeta uokolo i da je imao impresivnu pojavu i najveće ruke koje je ikada vidio u životu. Bio je visok 193 centimetra.

Kada su Bermana zapitali kako je moguće da mu je Skorzeny povjerio takve informacije, on je odgovorio sljedeće:

“Bio sam s jednom od njegovih kćeri. Kao prvo, moram reći da je on jasno znao da sam ja Židov. Ja sam iskren momak, i on je smatrao kako ću ja zaista pokušati učiniti nešto po njegovom pitanju i kako ću ga izvesti pred pravdu, kako ću napraviti nešto po pitanju nacističkog ratnog kriminalca. Njegov cilj je bio. On je mislio da su ga zeznuli Bushovi, to jest George Bush za velike sume novca tijekom svih ovih godina. Ovo je bio njegov pokušaj da se konačno s njima obračuna. “

Skorzeny i Bush

U Tesla Tech Inc. Magazinu broj četiri, od 03.08.2006. izašao je biografski tekst o Nikoli Tesli, pod nazivom: “Extraordinary Technology,” (Nevjerojatna tehnologija), u njemu je Dustin Wallace pisao o Teslinom djetinjstvu, o nekim njegovim izumima i njegovim posljednjim danima.

Wallace na stranici 21-22 piše sljedeće:

“Članovi kraljevske obitelji predratne Jugoslavije su se susreli s Teslom u jesen 1942. No, ipak s Teslom se srela i tajnica Charlotte Muzar, ona je nakon susreta s Teslom izjavila kako joj se čini da neće preživjeti narednu noć.

Jedan drugi Teslin prijatelj Kenneth SWEZEY je posjetio Teslu u isto vrijeme i, “primijetio” kako se Tesla hrani samo s malo “Nabisco” keksa i toplog mlijeka.

Bilo je sasvim očito da se Tesla približava kraju života. Do kraja prosinca 1942. Tesla je započeo niz susreta s agentima vlade SAD-a kako bi s njima podijelio neka od svojih najdelikatnijih otkrića. Ti su ljudi uzeli mnoge od njegovih dokumenata kako bi ih snimili na mikrofilmove.

Tekst nastavlja dalje ovim podacima:

“Nakon Tesline smrti, Ured SAD-a za Vlasništvo Stranaca ili” United States Office of Alien Property “je pod instrukcijama FBI-ja konfiscirao sve Tesline dokumente i njegove osobne stvari. Ovo je bio vrlo interesantan manevar ako se uzme u obzir da je Tesla bio američki državljanin. “

Važnost ovog naoko benignog opisa Teslinih posljednjih dana i intervencija koje su uslijedile nakon njegove smrti nas dovode u izravnu vezu s navodima Otta Skorzenyja. Kako je sam Skorzeny detaljno objasnio bremañ njegove veze s HW Bushom (Georgeom H. Scheriffom Mlađim) u organiziranju CIA-e tako što su apsorbirali nacističke SS agente, on je sam priznao:

“Da je zajedno s Reinhardom Ghelenom ubio Nikolu Teslu 06. siječnja 1943. tako što su ga zadavili / ugušili. “

Prije samog ubojstva Skorzeny i Gehlen su “naširoko i detaljno pričali s Teslom o njegovim najnaprednijim tehnologijama i nakon ubojstva su ukrali nacrte Teslinih najboljih i najtajnijih izuma.”

S pravom se pitamo da li su to “vladini agenti” o kojima je pisao Dustin Wallace?

Vrijeme posljednjeg posjeta Georgea Scheriffa Nikoli Tesli je također posebno sumnjivo.

Skorzeny nije stao samo na ovim otkrićima koja su mu “olakšavala dušu.” On je opisao veze s Frankom Edwardom, iz južne Floride (Breman tvrdi da izostavljanjem cijelog prezimena štiti Skorzenyjevu kćer), te veze s Reinhardom Ghelenoim, to jest Hankom Janowicz iz Waynea, NJ i doktora Josepha Mengelea, to jest Stevena Rabe.

Berman je na to rekao sljedeće:

“Gehlen je FBI upozorio o Skorzenyju koji je otkrio svoj pravi identitet i mjesto, nakon toga se Gehelen (Janowicz) sakrio.

Mengele (Rabel) je uz pomoć serije hormonskih injekcija koje usporavaju starenje, crne perike i “kanibalizma” održao svoj mladenački izgled. “

Nakon što je istražio i potvrdio neke od Skorzenyjevih navoda, Berman je kontaktirao Ministarstvo pravosuđa SAD-a kako bi ih obavijestio da se određeni nacistički špijuni kriju unutar određenih frakcija tajnih agencija SAD-a, naročito unutar CIA-e.

“Moje misli su bile, da trebam ove tražene naciste, ratne kriminalce, ubojice iz holokausta i teroriste da dovedem pred lice pravde.

Želio sam kontaktirati vladu SAD-a i reći im:

“Hej ljudi oni su još živi.”

Želio sam pravdu. To je bila moja jedina namjera. Prvo sam pokušavao kontaktirati Eli Rosenbauma koji je šef odsjeka odjela za specijalne istrage Ministarstva Pravosuđa. No na kraju su oni mislili kako je riječ o prevari i rekli su mi kako griješim, i da je CIA otkrila kako su svi oni mrtvi. To je sve što su mi rekli, i naravno, da ja nisam u pravu. “

Svojevremeno je Idaho Observer 2007. godine, do detalja objašnjavao koliko se smrt Nikole Tesle i njegova najvažnija otkrića još uvijek dobro kriju od javnosti, zajedno s političkim igrama u vrhu SAD-a i svjetske piramide vlasti. Sasvim nam je jasno koliko ovi tekstovi mogu liče na “teorije zavjere” i koliko mogu stvoriti kontroverzi. No, previše nas detalja iz Teslinog života i djela, a i njegova smrt u krajnjem siromaštvu, tjeraju na pomisao da istina možda uopće nije daleko od napisa u ovim tekstovima.
 
NoviSvjetskiPoredak.com