Ruski agronomi stvorili su selekcijom i križanjem jedinstvenu sortu pšenice otpornu na hladnoću, prekomjernu vlagu i brojne bolesti

Također, ova sorta ima mnogo više bjelančevina nego ostale vrste pšenica i, što je najvažnije, nije je potrebno obrađivati Monsantovim pesticidima koji izazivaju rak.

Tamo gdje je još prije nepunih sto godina mogla preživjeti samo ozima raž, sada se može uzgajati ozima pšenica odlične kvalitete, govori ruski agronom i akademik Bagrat Sanduhadze.

Njegovi kolege, agronomi koji se bave selekcijom zrna i hibridnim sortama sa moskovskog znanstveno-istraživaškog instituta „Nemčinovka“ tijekom posljednjih godinu dana su križanjem različitih sorti sjemena dobili ovo sjeme pšenice koje je praktički neuništivo.

„Kod nas su teški klimatski uvjeti od Kalinjingrada pa sve do Primorskog kraja na samom istoku zemlje. Željeli smo stvoriti genotip koji bi bilo moguće uzgajati u ovim surovim uvjetima“, govori Sanduhadze.

Zahvaljujući upornom radu ruskih znanstvenika rezultati su nadmašili očekivanja. Otkako postoji ova znanstveno-istraživačka ustanova, stvoreno je više od 130 sorti.

„Zahvaljujući selekciji zrna, odabiru onog sa boljim karakteristikama, dobijamo sorte koje su otporne na različite prirodne uvjete poput hladnoće, previše vlage ili pak manjak vlažnosti. Ova metoda je možda najefikasnija, a uz to i najjeftinija. Samo prekombinacija gena dovodi do stvaranja izdržljivijih sorti“, podvlači akademik Sanduhadze.

Sada je u Rusiji najplodnija centralna regija zemlje, odmah poslije tradicionalno plodnih južnih krajeva oko grada Krasnodara. U posljednje vrijeme Rusija je značajno povećala proizvodnju i izvoz žitarica, a zadržala kvalitetu.

„U čitavom svijetu, sa rastom prinosa pada kvaliteta. Prema pravilu, što više proizvodite, smanjuje se kvaliteta. Francuska, Velika Britanija, Njemačka proizvode žito sa 8-9 posto bjelančevina, dok je standarad čak 14 posto. Osim toga, njihove žitarice ne mogu prezimiti. Ruske sorte imaju čak do 18 posto bjelančevina“, ponosno govori Sanduhadze.

Ruski akademik objašnjava da ruske sorte imaju povećan postotak bjelančevina zahvaljujući, između ostalog, kvalitetnom zemljištu iz kojeg crpe dušik iz tla. Sugovornik kaže da bi se jednostavnim rječnikom to moglo reći i da ovim vrstama žitarica ništa dodatno nije potrebno, sve same crpe iz plodnog i kvalitetnog tla. Samim tim, ove žitarice su značajno zdravije, jer nisu zalivane i tretirane različitim kemikalijama.

„Za 20-30 godina svijet će Rusiju moliti za žitarice, nafta nikome više neće biti neophodna potreba. Najjeftinije, a najkvalitetnije zrno ćemo mi proizvoditi. Pesticide praktički ne moramo koristiti, jer smo stvorili takve sorte koje gotovo nikad ne oboljevaju“, rezimira znanstvenik.

Europske vrste gotovo uopće ne uspijevaju u Rusiji. Zato domaći instituti stalno rade na poboljšavanju kvalitetu lokalnih sorti. Zasad se ruske sorte dobivene u okviru instituta „Nemčinovka“ uspješno uzgajaju i u Turskoj.
 
(sputniknews.com)

Zvuči kao čudo prirode – sorta kukuruza koja se sama štiti od insekata i otporna je na herbicide. Ipak, priroda nema mnogo veze sa SmartStaksom. Kukuruz iz laboratorija Monsanta ima mnogo protivnika u EU.

Što se Europske komisije tiče, ništa nije sporno. Nakon trgovinskog sporazuma sa SAD-om, američki Monsanto će u Europu moći uvesti i “SmartStaks”.

Službena odluka je trebala pasti krajem listopada 2013., kažu u Bruxellesu. „Čudo od kukuruza“ tako će stići i u Europu, gdje su do sada slične sorte bile tabu. U pitanju je hibrid dvije genetski izmijenjene sorte kukuruza. SmartStaks stvara otrove kojima ubija insekte, recimo kukuruznog moljca, a istodobno je otporan na dva herbicida za borbu protiv korova. Čudo nauke ili vražja igračka? Mišljenja o tome žestoko se razilaze.

Kritičari traže više testova

U “SmartStaksu” ukupno postoji šest komponenti. Nijedna od njih, tvrde borci za okoliš, nije dovoljno ispitana u pogledu utjecaja na okoliš. Krajnji produkt je doduše testiran 90 dana kao hrana za životinje, ali Martha Mertens iz Udruge za ekologiju i zaštitu prirode smatra da to nije dovoljno. „Time se samo mogu utvrditi akutni toksikološki rizici, ali ne i dugoročni utjecaji.“

Mertens i njeni istomišljenici podsjećaju na čuvenu studiju francuskog istraživača Gilles-Érica Seralinija koji je dvije godine hranio štakore genetski izmijenjenim kukuruzom. Tek tada su se pokazale zdravstvene tegobe kod pokusnih životinja. Profesor Christoph Tebbe s Instituta za biološku različitost „Thünen“ odbacuje ove argumente: „Pokusi gospodina Seralinija su bezvrijedni jer se nisu držali standardnog postupka i zato što korišteni štakori nisu pogodne pokusne životinje za ovaj eksperiment“, kaže Tebbe za Deutsche Welle.

On priznaje, međutim, da kratkoročna ispitivanja provedena na SmartStaksu ne mogu dati odgovor o dugoročnim utjecajima. Upravo zato je Europska unija uvela takozvani „post-tržišni monitoring“ – kukuruz će ostati pod lupom i nakon uvođenja na europsko tržište, kaže Tebbe koji inače radi u Odboru za genetski modificirane organizme pri Europskoj agenciji za ishranu. On podsjeća da se razne komponente Monsantovog kukuruza već koriste za ishranu životinja u Evropi i da do sada nije primijećena niti jedna negativna posljedica.

Divlje križanje

Kritičari upozoravaju i na opasnost koja vreba od svih genetski izmijenjenih biljaka – SmartStaks bi se teoretski neželjeno mogao križati i sa domaćim biljkama iz čega bi mogle nastati nepoznate i nepredvidive sorte. „Rizik kod kukuruza u Njemačkoj ne postoji, jer ovdje kukuruz nema partnera za križanje“, kaže Tebde.

Dodaje da je dovoljno da polja s genetski izmijenjenim biljkama budu nešto udaljena od ostalih njiva i sadnica, kako bi se izbjegao svaki rizik od divljeg križanja.

Monsantov kukuruz se bori protiv štetočina tako što stvara protein koji se u prirodi nalazi kod bakterija pod imenom Bacillus thurigiensis. Stručnjaci vjeruju da nema rizika da čovjek bude pogođen „oružjem“ ovog kukuruza.

„Ovi proteini se vezuju samo za posebna mjesta u crijevnom epitelu insekata, ali ne i ljudi ili životinja koje se hrane kukuruzom. Osim toga, u želucu čovjeka bi se ovakvi proteini mahom razgradili“, kaže Tebbe. Uostalom, u Njemačkoj je čak i u biološkoj proizvodnji dozvoljeno korištenje proteina protiv insekata.

Propast za tradicionalne poljoprivrednike?

Nisu sve dileme medicinske i naučne prirode. Harald Ebner je u stranci Zelenih zadužen za genetsku tehniku u poljoprivredi. Upozorava na društvene posljedice masovnog sađenja SmartStaksa: „Pojavit će se društveno-ekonomski problem. Naime, ako želimo da i poljoprivreda bez genetskih modifikacija opstane, onda će njeni troškovi munjevito porasti. Mnogo će biti jeftinije proizvoditi genetski promijenjene sorte“, smatra Ebner.

U velikim poljoprivrednim područjima poput Sjeverne i Južne Amerike, Indije i Australije genetski modificirane namirnice su već dugo svakodnevica. U Europi je drugačije – iako je ukupno dozvoljeno 50 genetski promijenjenih namirnica, samo se dvije vrste zaista i sade.

Zato je čitava rasprava o novom kukuruzu naišla na širok otpor, prije svega u Njemačkoj i Francuskoj. I Monsanto je postao nešto poput omraženog simbola genetski modificirane hrane. No unatoč svemu ako Europska komisija dozvoli uvoz “SmartStaksa” koji se trebao do kraja godine 2013. pojaviti i na europskom tržištu. Pojedine zemlje ga smiju zabraniti samo u slučaju “ugroza nacionalne sigurnosti” što je u slučaju “super kukuruza” teško dokazivo.
 
 
(dw.de/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14851"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Poljoprivrednicima i povrtlarima propisat će se obvezno korištenje standardiziranog i unificiranog sjemenja, pri čemu će korištenje starih i rijetkih sorti  biti kažnjivo, čak i onda kada se siju ili sade u privatnom vrtu

Nakon nedavne skandalozne odluke Europske komisije o privatizaciji vodoopskrbe, iz Bruxellesa nam stiže novi šok. Europska komisija 6. svibnja poslat će Europskom parlamentu novu uredbu kojom će poljoprivrednicima i povrtlarima zakonski propisati obvezno korištenje standardiziranog i unificiranog sjemenja, pri čemu će korištenje starih, rijetkih i autohtonih sorti –  koje nemaju gotovo nikakve šanse dobiti dozvolu za promet –  biti kažnjivo, čak i onda kada se siju ili sade u privatnom vrtu!

Europske ekološke organizacije i brojne udruge čiji članovi pokušavaju očuvati stare autohtone sorte sjemenja – a koje su već dugo trn u oku multinacionalnim kompanijama – ovih su dana izazvale veliku uzbunu zbog namjere Europske komisije čija bi odluka mogla ugroziti suverenost europskih država u očuvanju genetičke raznolikosti.

Bez konkurencije

Trenutačno tri najveće korporacije – Monsanto, DuPont i Syngenta – kontroliraju 53 posto svjetskog tržišta sjemenjem (deset najvećih kontrolira čak 73 posto!), a velike su kompanije došle do tog rezultata tako što su pokupovale gotovo sve manje tradicijske i obiteljske sjemenare, tako da, zapravo, više i nemaju konkurenciju.

Međutim, kod takvih kompanija tržište sjemenja samo je sredstvo. Naime, riječ je ponajprije o velikim proizvođačima herbicida, dakle kemijskim kompanijama, a tek onda i o proizvođačima sjemenja, koje uz svoje sjeme poljoprivrednicima, povrtlarima i voćarima nude herbicide i kemikalije bez kojih te sorte nije moguće uzgojiti.

Autohtone sorte sjemenja, međutim, za razliku od ovih »visokoproduktivnih i intenzivnih« sorti, prilagođene su lokalnim prilikama. Osim što je neusporedivo ukusnije i bogatije hranjivim sastojcima – što više nikome ne treba posebno dokazivati – povrće i voće dobiveno iz autohtonih sorti zahtijeva manje vode i umjetnog gnojiva, a i nije ga potrebno štititi tolikim količinama kemikalija, jer je otpornije na bolesti, što izravno smanjuje zagađenje okoliša.

Stroge kazne

Međutim, multinacionalne kompanije u ovom slučaju očito imaju drukčije interese, koje je u ovom slučaju odlučila uvažiti i Europska komisija, koja funkcionira kao produžena ruka velikih multinacionalki i kapitala, a ne vlastitih građana.

Naime, multinacionalke će jedine imati koristi od takve odluke, dok se građani uslijed petogodišnje ekonomske krize u brojnim europskih državama, pa i u Hrvatskoj, sve više okreću samoopskrbi i proizvodnji povrća i voća za vlastite potrebe, ne samo zbog štednje, nego i zbog zdravlja i sve ugroženijeg okoliša. No Europska komisija donijela je odluku koja će potkopati takve napore.

Zahvaljujući uredbi Europske komisije, koja će vrijediti i u Hrvatskoj, autohtone sorte, koje su dosad bile izuzete iz europskih pravila, brzo će iščeznuti s trgovačkih polica.

Oni koji ne budu postupali po uredbi bit će strogo kažnjeni, a oni koji budu poželjeli registrirati vlastito sjeme suočit će se s nepremostivim birokratskim preprekama, budući da predviđena regulacija registracije sjemenja diskriminira autohtone sorte u odnosu na industrijsko sjeme, čime se diskriminiraju mali proizvođači u odnosu na velike kompanije, zbog čega ekološke organizacije i upozoravaju na skori potpuni nestanak autohtonog sjemenja.

Puna kontrola

Neposredan povod skandaloznoj odluci je provedba odluke Europskog suda iz srpnja prošle godine, prema kojoj poljoprivrednici smiju prodavati samo službeno dopušteno sjeme. Ako uredba Europske komisije u sadašnjem obliku stupi na snagu, poljoprivrednici vlastito, nestandardizirano i neunificirano sjeme, neće smjeti ni darovati!

U tom slučaju, naime, nekoliko multinacionalnih kompanija doista bi mogle preuzeti potpunu kontrolu nad cjelokupnim prehrambenim lancem, od njive do onoga što će biti u našim tanjurima, pri čemu uvijek moramo imati na umu kako cilj takvih kompanija nisu zdravlje i dobrobit stanovništva, već uvijek samo i isključivo –  profit.

SAD donijele »zakon o zaštiti Monsanta«

Ni Sjedinjene Američke Države ne zaostaju. Američki predsjednik Barack Obama nedavno je potpisao zakon kojeg su odmah prozvali zakonom o zaštiti Monsanta, koji federalnim sudovima ukida pravo zabrane uzgoja GMO proizvoda i proizvodnje GMO sjemenja, bez obzira na potvrđenu štetnost GMO-a po zdravlje stanovništva. Dakle, posrijedi je rijetko viđen trijumf industrijskog lobija i nekoliko povlaštenih multinacionalki, ponajprije Monsanta, koje su isposlovale izuzimanje ove rizične djelatnosti iz sudske jurisdikcije.

Novi Zeland zabranio uzgoj hrane u vrtovima

Europa nije usamljena u protežiranju ekskluzivnih prava velikih proizvođača sjemenja i hrane. Vjerojatno najdalje otišao je Novi Zeland, koji je pod utjecajem velikih kompanija donio nevjerojatnu odluku kojom je zabranio uzgoj hrane u vrtovima i svaku distribuciju sjemenja bez posebnog odobrenja vlasti, a kako to odobrenje nije nimalo jednostavno dobiti, prazninu su brzo ispunile velike kompanije poput Monsanta, na zadovoljstvo vlastitih dioničara. Orwellovski zakon predviđa i provjeru poštivanja nametnutog zakona, i to pretresom prostora za koje se sumnja da se u njima proizvodi hrana. Inspekciju provode naoružani inspektori, u pratnji predstavnika proizvođača hrane!
 

 
 
izvor: novilist.hr, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13507"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata