Hitna pomoć koja je stigla na mjesto automobilske nesreće u vozilu je zatekla svećenika sa slomljenim kukom, ali i vreću s 18 tisuća dolara koje je ukrao iz lokalne župe

Dijeceza Santa Rosa, sjeverno od San Francisca, priopćila je da je novac pronađen u vozilu oca Oscara Diaza koji je imao automobilsku nesreću otkrio da je svećenik imao “dugu povijest krađe” novca po župama u kojima je služio posljednjih 15 godina.

Otuđio je više od 95 tisuća dolara, rekao je biskup Robert Vasa, žalostan što je 56-godišnji svećenik nečasno postupao s novcem vjernika.

“Točna vrijednost otuđenog novca nije poznata i možda nikada neće biti, no Biskupija se obvezuje utvrditi čim prije koliko je novca ukrao u svakoj od župa”, navodi se.

Pronađene vreće s novcem

Diaz je djelatniku hitne pomoći koja je stigla na mjesto nesreće rekao da je novac u vreći njegova plaća, no nije ga uspio uvjeriti pa je ovaj pozvao policiju koja se obratila Biskupiji.

Pretragom Diazova župnog ureda pronađene su vreće s novcem u gotovini. Čekovi koje su vjernici uplaćivali za potrebe župe završili su na osobnom računu oca Diaza koji je suspendiran iz službe, no Biskupija neće pokrenuti sudski postupak protiv njega jer bi to za nju bilo preskupo.

(index.hr)

Mjesecima nakon spajanja s Bayerom u pokušaju da izbriše ime ove zlobne kompanije koja je postala otrovna kao i njezini proizvodi, Monsanto je izgubio žalbu u povijesnoj tužbi koja je proglasila Roundup herbicid odgovornim za rak

U kolovozu je porota na sudu u San Franciscu presudila u korist školskog domara Dewayne Johnsona i dosudila odštetu od 289 milijuna dolara u tužbi kojom se navodi da je Monsantov ubojica glifosat pod nazivom Roundup, bio odgovoran za njegov ne-Hodgkinov limfom.

Presuda je nadalje potvrdila da je Monsanto “djelovao sa namjerom” u prikrivanju kancerogenih rizika svojih proizvoda koji traju već desetljećima.

Državni sudac u Kaliforniji Suzanne Bolanos je odbacila Bayerov zahtjev za novim suđenjem, i umjesto toga je odlučila smanjiti kazneni dio odštete sa 250 na 39 milijuna dolara, što je jednak iznosu kojeg su sud i porota dodijelili Johnsonu u kompenzacijskoj odšteti. Na kraju je isplata povećava na 78 milijuna dolara.

Prilikom prskanja Roundup-om i sličnom kemikalijom Ranger Pro-a, 30 puta godišnje, Johnson je doživio dva puta nesreće na radnom mjestu i razvio je limfom dva puta od prve nesreće kada je bio zatrpavan ubojicom korova.

Čak 80 posto njegovog tijela prekriveno je lezijama, a njegovi liječnici su mislili da neće doživjeti pravomoćnu presudu porote.

Johnson je zadovoljan presudom i nada se da će se Bayer i potrošači ponašati jednako odgovorno.

“Nadam se da će ljudi stvarno dobiti sliku i početi donositi odluke o tome što jedu, što raspršuju po svojim farmama” – rekao je Johnson za Guardian.

Potvrda nepravomoćne presude iz kolovozu otvara Bayer za tisuća sličnih tužbi sa sličnim tvrdnjama.

Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da je glifosat “vjerojatno kancerogen za ljude” u 2015. godini, ali je Johnsonu i drugima poput njega rečeno na tečajevima da je ubojica korova “dovoljno siguran i za piće”.

Tijekom Johnsonovog slučaja pojavili su se dokazi da Monsanto ne samo da skriva istraživanja koja su potvrdila povezanost između njihovih proizvoda i raka, već je zapravo plaćao svoje vlastito “objektivno” istraživanje koje je pozitivno prikazivalo​Roundup.

Monsanto je u lipnju prodan Bayeru za 63 milijarde dolara, a masivna nova tvrtka odmah je odlučila povući ime Monsanto. Uz zastrašujuću povijest koja uključuje Agent Orange koji je šprican u Vijetnamskom ratu i genetski modificiranog sjemena i glifosata, ime ovog branda postalo je previše toksično.

NoviSvjetskiPoredak.com

Javni tužitelj u gradu San Franciscu je počeo proces pomilovanja tisuća slučajeva koji su vezani za marihuanu

Na konferenciji za medije u srijedu u San Franciscu, Državni odvjetnik George Gaskon je procijenio da će njegov ured odmah odbaciti 3.038 slučajeva vezane za marihuanu i započeti pregled još 4.940 kaznenih djela vezanih za marihuanu koja će biti reklasificirana kao prekršaji.

„Danas najavljujem da će Ured okružnog tužitelja u San Franciscu objektivno odbaciti kaznene osude i zapečatiti slučajeve onih koji su osuđeni zbog marihuane”, rekao je Gaskon.

Rekao je da zbog vremena i novca koji su potrebni da za provedbu ovog zakona, 20 ljudi u San Franciscu i 4.885 u državi su započeli proces poništavanja njhove presude.

Laura Thomas, izvršni direktor udruge “Drug Policy Alliance”, rekla je da postoji više od 1 milijun ljudi u Kaliforniji koji bi mogli imati koristi ako njihova kaznena evidencija, vezana za marihuanu, bude izbrisana.

Javni tužitelj je rekao da je njegov ured bio motiviran da napravi proaktivne promjene nakon što je više od 75 posto građana San Francisca glasalo za “Prijedlog 64″.

Inicijativa birača ne samo da je legalizirala rekreacijsko korištenje marihuane za odrasle starije od 21 i više godina, već je također omogućeno da se ljudima ponište sudske presude vezane za merihuanu.

„Glasači su nama, kao izabranim dužnosnicima i kao javnim službenicima, dali jasan smjer”, rekao je Gaskon. „Oni su umorni od rata protiv droge, oni ne vjeruju da je to pravi put kojeg trebaju slijediti, i sada je na nama da osiguramo ne samo provođenje slova zakona, već i duh zakona. ”

Gaskonac je rekao pojedincima da neće morati angažirati odvjetnika ili podnositi predstavke za njihove slučajeve.

„Procesi će se voditi bez rasprave, ljudi neće morati zaposliti odvjetnike, oni neće morati ići po sudovima”, rekao je Gaskon. „Sve će biti učinjeno proaktivno ovdje, putem javnog tužitelja.”

Jeff Sheehy, član odbora supervizora grada San Francisca je pozdravio uklanjanje „značajne barijere” javnog tužitelja kojim će njihove presude biti izbrisane. „Proaktivno radeći to, mislim da ćemo skinuti veliki teret sa ljudi koji su, iskreno, nepravedno osuđeni i nepravedno uhićeni”, rekao je Sheehy.

Javni tužitelj je rekao da će biti potrebno oko godinu dana da bi završili ovaj posao, objašnjavajući da će njegovom uredu trebati neko vrijeme da ovi postupci prođu kroz sudove.

„Želimo riješiti nepravdu koja je uzrokovana propustima u ratu protiv droge već dugi niz godina u ovoj zemlji, i početi popravljati štetu koju je učinio, ne samo na području cijele nacije, već posebno u zajednicama„ – rekao je Gaskon.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

To je možda jedna od najstarijih zavjera: Vaša vlada provodi širok spektar eksperimentalnih istraživanja na različitoj populaciji bez njihova znanja, a kamoli dozvole – istraživanja s kojima dolaze posljedice po zdravlje

Sa svoje strane, NSP redovito izviještava o pojavama poznatima kao Chemtrails, tragovi nalik na duguljaste oblake koji ostavljaju posebni zrakoplovi – tragovi koji su prepuni teških metala i toksina poput aluminija, barija i stroncija.

Drugi su odbacili to kao apsurdno, unatoč nekim regionalnim ispitivanjima od strane neovisnih laboratorija – i drugim inicijativama pod pokroviteljstvom Vlade, kao što je ono Ratnog zrakoplovstva 1990 inicijative za kontrolu vremena putem modifikacije do 2025., što bi se moglo ostvariti kroz “zasijavanje oblaka”, koji je već danas komercijalni pothvat, piše poznati businessinsider.com.

Pa, u što god vi vjerujete, novo izvješće otkriva da američka vlada zapravo provodi biološko i kemijsku eksperimentiranje na nekim od svojih građana.

Nema odgovornosti

Kao što je izvijestio Sputnik News, eksperimentiranje ovakve vrste je predvodila američke vojske, nedugo nakon Drugog svjetskog rata:

Samo nekoliko godina nakon što je Amerika potpisala Kodeks u Nürnbergu, američka vojska je provodila tajni eksperiment biooružja u gradu San Franciscu, bez znanja naroda. Cijeli grad je zaražen, a jedna osoba je umrla. Ali to nije bio jedini primjer. Bilo je najmanje 239 dokumentiranih slučajeva.

U izvješću je navedeno da je u San Franciscu, oko 1950. godine, američka vojska razasula jednu vrstu magle kao biološko oružje koja se ulegla u zaljev San Francisco.

San Francisco Chronicle je izvijestio u listopadu 2004. godine, da vojska provodi tajno testiranje koje je uključivalo Serratia-u, bakteriju za koju se u ono vrijeme nije vjerovalo da uzrokuje bolest. Znanost je bila u krivu.

Izvještaj ide dalje:

Vojska je koristila bakteriju Serratia za testiranje da li su neprijateljska sredstva mogla lansirati napad sredstvima biološkog ratovanja na lučki grad kao što je San Francisco s mjesta udaljenog kilometrima od obale.

Šest dana krajem rujna 1950. mali vojni brod u blizini San Francisca raspršuje ogroman oblak Serratia bakterija u zrak, a vrijeme je tada pogodovalo raspršivanju.

Zatim je vojska otišla u potragu da bi saznala gdje je oblak sletio. Serratia je poznata po stvaranju svijetlo crvene kolonije kada padnu na tlo ili vodu – medije koji su zapravo idealni za eksperimente bio-ratovanja.

Naknadno ispitivanja od strane vojnih istraživača pokazali da je bakterijski oblak izložio stotine tisuća ljudi duž širokog područja zaljeva preko mjesta poput Albany, Sausalito, Berkeley, Oaklandu i naravno, San Francisco, prema dokumentima koji su na kraju obznanjeni.

Povijest smrti, bolesti

U danima i tjednima nakon prskanja, 11 ljudi došlo sa infekcijama koje su bile izuzetno teške za liječenje na starom Sveučilišta Stanford Hospital u San Franciscu.

Do studenog, jedan od tih bolesnika je umro, oporavljajući se od operacije prostate, Edward Nevin, 75, umirovljeni radnik Pacific Gas & Electric Co, je podlegao bakteriji Serratia koja je napala njegove srčane zaliske.

Ne znajući što se događa, epidemija je bila vrlo neobična da su ju neki liječnici sa Stanforda napisali kao rad za objavljivanje u medicinskim časopisima.

Godine 1976., izvjestitelj San Francisco Chronicle, koji je istraživao izbijanje epidemije, nije našao dokaze da je vojska obavijestila autoritet javnog zdravstva.

Dr. Lee Riley, profesor zaraznih bolesti na sveučilištu UC Berkeley, rekao je u 2004. da je test čiji je bio cilj raspršiti bakterije pomoću oblaka iznad San Francisca, možda odgovoran za infekcije srčanih zalistaka, koje su postale sve češće nakon vojnog eksperimenta, kao i kao ozbiljne infekcije među intravenoznim korisnicima droga u 60 i 70-ih godina.

Zatim, u 2001, bakterija Serratia je također bila iza broja slučajeva pacijenata koji su razvili bolni, teško liječivi oblik meningitisa. U toj epidemiji jedna osoba, 47-godišnji George Stahl, umro je dan nakon što je dobio injekciju Serraia zaraženog kortizona, za njegovu bol u leđima.

Nitko nikada bio pozvan na odgovornost, na znanje javnosti, za eksperiment koji je otišao krivim putem.
 
(uredio i preveo: nsp)

Kalifornijska televizijska ekipa, koja se vodi kao nestala od 2002. godine, ostavila je iza sebe snimak i priču o drevnim ruševinama pronađenim ispod leda na Antarktiku

Pored ove ekipe, misiju je provela i Mornarica SAD. Tako navodi arheolog i avanturist Jonathan Gray iz World Education Research Ltd u najnovijim vijestima o arheologiji.

Glasnogovornik tvrtke je rekao da je svojevremeno “Vlada SAD rekla da će spriječiti emitiranje snimke koji su pronašli članovi Mornarice na Antarktiku, a koji otkriva masovno arheološko nalazište 3.200 metara ispod površine leda”.

“Ekipa Atlantis TV koja je napravila snimku se još uvijek vodi kao nestala”, navodi Gray.

Odvjetnici ekipe su svojevremeno rekli da je tvrtki najvažnija sigurnost ekipe, ali da će se usprotiviti bilo kakvim pokušajima da se cenzurira materijal koji očito zanima javnost.

Ledeni kontinent Antarktika ne pripada nijednoj naciji, istaknuli su oni. “SAD ne posjeduje jurisdikciju na tom prostoru”.

“Snimka je u vlasništvu Atlantis TV”, rekao je glasnogovornik tvrtke. “Mi smo ga snimili, što znači da je naš, a kada nam se snimak vrati, namjeravamo ga emitirti. Kraj priče.”

“Dva člana Mornarice koja su pogledala snimak su opisala njegov sadržaj istraživačima Državne znanstvene zaklade (NSF) kada su se vratili u postaju Amundsen-Scott na južnom polu”, navodi Gray.

Oni su rekli da su prikazane spektakularne ruševine i druge stvari u koje nisu smjeli zalaziti, naveo je istraživač NSF.

Dužnosnici Mornaričkih snaga SAD za ispomoć na Antarktiku su negirali priču i bilo kakav snimak koji je snimila nestala Atlantis TV ekipa.
 

 
Izvori iz Mornarice su rekli da su našli snimak u napuštenoj rupi za opskrbu 160 kilometara zapadno od stanice Vostok.

Mnogi smatraju da se na snimci nalazi izgubljeni grad na Antarktiku.

Tim istraživača je tvrdio da je otkrio tri drevne piramide na ledom prekrivenom kontinentu. Točni detalji su nepotpuni, ali tim je objavio tri intrigantne fotografije svog otkrića.

Međunarodni tim se sastojao od istraživača iz SAD i nekoliko europskih država. Dvije od tri ogromne piramidalne strukture su pronađene oko 15 kilometara u unutrašnjosti, dok se treća nalazi nedaleko od obale, jasno vidljiva iz oceana.

Momčad planirao ekspediciju do jedne od piramida, kako bi se utvrdilo da li su u pitanju prirodne ili umjetne građevine. Posljednji zapisi od strane istraživačkog tima su zabilježeni 29. kolovoza 2012. godine.

Istraživač i arheolog Jonathan Gray navodi da se artefakti koji predstavljaju naprednu drevnu tehnologiju obično suzbijaju zato što se ne slažu s trenutnim akademskim vjerovanjima, pri čemu se dokazi uništavaju ili skrivaju.

On navodi da su države poput Perua, Amerike, Izraela, Novog Zelanda, Francuske i Australije sakrile brojne dokaze.

On je kao primjer naveo sljedeća otkrića:

• Vrsta stakla iz Egipta i Perua koja se može savijati poput plastike
• Projektori korišteni u egipatskim hramovima sa simulacijom zvuka
• Artefakti i građevine ostavljeni na Mjesecu (o kojima postoje zapisi)
• Satelit “Crni Vitez”
• Drevni podzemni kompleks otkriven u južnoj Kaliforniji u kojem su pronađene karte zvijezda na aluminijskim pločama
• Mikrotehnologija pronađena u Rusiji i objekti koji su manji od milimetra
• Mape drevnog svijeta koje prikazuju Antarktik bez leda

Gray je također napomenuo kako se zvanične teorije ne slažu sa radom Zecharia Sitchina, koji tvrdi da je vanzemaljska rasa, Anunaki, posjetila Zemlju, došavši s planeta Nibiru. Sitchinovi prijevodi sumerskog klinastog pisma se ne poklapaju s ustanovljenim razmišljanjem, kaže Gray.

Jonathan Gray je međunarodni istraživač, arheolog i autor koji je proputovao svijet sakupljajući podatke o drevnim misterijama. U proteklih 37 godina, on je obišao mnoga neistražena mjesta, uključujući dijelove prašuma Amazone. On je također predvodio ekspedicije na dnu mora, ali i u udaljenim planinama i pustinjama diljem svijeta.

Jonathan je tijekom svojih istraživanja naišao na razne artefakte, koji ne bi trebali postojati, ako se pridržavamo onoga što su nas naučili u školi. Što je najčudnije, postoji izvjestan globalni predložak za ove artefakte, što ukazuje na drevnu civilizaciju neviđenih razmjera.

U njegovoj knjizi “Tajne mrtvaca”, zabilježeno je više od tisuću dokaza o nevjerojatnim drevnim tehnologijama, uključujući i dostignuća koja nadilaze današnja ostvarenja.

Na primjer, jeste li znali da su Egipćani bušili granit bušilicama koje su se okretale 500 puta brže od modernih bušilica?

Jeste li znali da su Kinezi u putopisima Sjeverne Amerike iz 2200. godine prije nove ere opisali izlazak sunca nad Velikim kanjonom, crne opale i zlato u Nevadi, ali i foke koje su se brčkale u zaljevu San Francisca?

Sve to i još mnogo više se može pročitati u knjizi “Tajne mrtvaca” Jonathana Graya.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 

 
(vestinet,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Začuđuje ležernost kojom EU parlament priznaje legitimnost planovima za stvaranje jedne svjetske vlade. Pitanje je kakvu će u ulogu u svjetskoj Vladi imati balkanske zemlje?

Jer, svih ovih godina su svi oni koji upozoravaju na određene krugove koji rade na stvaranju jedne super države bili žigosani kao teoretičari zavjere, a ovdje sad imamo kristalno jasan odgovor da ti krugovi postoje i čak da su njihova nastojanja legitimna!

Na nedavno održavnoj javnoj tribini jednog njemačkog fakulteta gdje se razgovaralo o efektima izbora za EU parlament sudjelovao je i gospodin Posselt, član konzervativne njemačke stranke CSU, s bazom u Bavarskoj. Predsjednik njemačkog ogranka Paneuropske stranke, gospodin Posselt bio je u Hrvatskoj u posjetu hrvatskom ogranku te stranke koja je još od vremena njezina prethodnoga predsjednika, Otta von Habsburga, zdušno zagovarala i lobirala za ulazak naše zemlje u EU.

Bernd Posselt, usto i EU-zastupnik, nije dakle bilo tko. On je dobro upoznat s izvorima stvaranja Europske unije koja je započela u Americi 1948. godine osnivanjem tzv. American Comitte for a United Europe (Američki komitet za ujedinjenu Europu) kao protuteže istočnom bloku. Začetnik ideje jedinstvene Europe bio je upravo osnivač Paneuropske unije, grof R. Nikolaus Coudenhove-Kalergi, rođen u Tokiju 1894. od oca iz stare plemićke obitelji čiji korjeni sežu još iz križarskih ratova i majke Japanke.

Otac mu je bio veleposlanik u Japanu i govorio je 16 jezika. Sina Nikolausa odgajao je u pan-svjetskom i pan-europskom duhu jer su korjeni njegove obitelji bili i brabantski i kretsko-bizantinski i venecijanski i pemski i austrougarski i japanski. Jedna živa hodajuća internacionala!

Na ideju o jedinstvenoj Europi došao je sa 28. godina, nakon užasa I. svjetskoga rata i ideja je bila naoko dobronamjerna: sloboda, mir, blagostanje i kultura – njegov moto za Europu – sve ono što je u Europi vladalo do osamdesetih godina prošloga stoljeća i bez EU.

Svoju programatsku knjigu “Pan Europa” napisao je 1923. i ona je imala veliki odjek. Njegov obožavatelj bio je i Winston Churchill koji je, inspiriran Caudenhovim vizijama održao nahnuti govor 1946. kao prvi predsjednik Pan-europske unije. Caudenhove ideje bile su zabranjene, ali nakon II. svjetskog rata doživjele su renesansu u krugovima svjetske elite.

Bernd Posselt je dakle u jednu ruku idejni nasljednik grofa Coudenhofena, tog japansko-vencijansko-nizozemskog Bizantinca koji kao član bečke masonske lože, “humanist” u svojoj programatskoj knjizi sigurno nije spominjao puno, ako uopće i je, kršćanske korijene Europe niti Isus Krista, jedinu osobu oko koje bi se svijet trebao ujediniti da se ponovno ne ponovi kula babilonska.

Jer, da mu je Krist bio na pameti, sigurno ne bi tražio pomoć od američkog komiteta u kojemu je sjedio i Dulles, bivši šef CIA-e za svoju Pan-Europu. Ali, sigurni smo da u njegovoj knjizi na 79. stranici stoji ovo:

“Vizija jedne obuhvatnije Europe, one istinske Paneurope, od Vladivostoka do San Francisca. To je zadužbina starog paneuropskog pokreta.”

Kojeg starog, pitamo se, ako je to grof prvi pisao 1922., nije li on time priznao da je samo nanovo uobličio stare poganske ideje od svojih predaka Feničana i Babilonaca, novim naraštajima.” Osim toga, koja je to Europa od Vladivostoka do San Francisca? Na toj Europi predano rade oni koje Obama spominje u svom govoru, među njima je Theodor Heuss, kasniji predsjednik Vlade Njemačke i dr. Carl Schmidt koji su radili na njemačkom Ustavu. Naime, u njemačkom Ustavu postoji članak 24. koji omogućava Njemačkoj izravni prelazak u europsku saveznu vladu pa čak i u svjetsku.

Naime, u protokolima kod stvaranja nacrta Ustava iz 1948. ostalo je zapisano što je dr. Carl Schmidt rekao Teodoru Heusu: “Svaka čast nastojanjima oko jedne svjetske vlade! Ideja je uistina vrijedna truda za one izabrane”.

Već je vrijeme da se prestane o tome pričati kao o utopiji, samo da bi si prištedjeli znoja. Ali mislim da prvo moramo proći ujedinjenu Europu da bi stigli do svjetske vlade.” Upravo je taj povijesni zapis novinar pročitao g. Posseltu na javnoj tribini, dan nakon EU-izbora na kojima je njegova stranka izgubila te tako Posselt više nije član europskoga parlamenta.

Je li to vaš cilj, do jedne svjetske vlade, pitao je novinar Posseelta.

“Ja ne bi, ali takvo očekivanje je posve legitimno”, govori Posselt i dodaje “reći ću vam vrlo jasno, čak se tome decidirano protivim. Ja sam za kontinentalne integracije. Za zajedničku suradnju, kooperaciju. Neki drugi su više nacionalno orijentirani. Ja to vidim u kontinentalnoj povezanosti. Protivim se Jednoj svjetskoj vladi. Ali, i takva nastojanja su legitimna.”

Lijepo je da ste potvrdili da je oko stvaranja nacrta za Ustav bila razmatrana i mogućnost stvaranje Jedne svjetske vlade rekao je novinar, a Posselt je odgovorio: “Može se to i tako shvatiti.”

Evo, začuđuje ležernost kojom gospodin Posselt priznaje legotimnost planovima za stvaranje jedne svjetske vlade.

Jer, svih ovih godina svi su oni koji upozoravaju na određene krugove koji rade na stvaranju jedne super države bili žigosani kao teoretičari zavjere, a ovdje sad imamo kristalno jasan odgovor da ti krugovi postoje i čak da su njihova nastojanja legitimna! Čak su im pripadali Churrchil kao i tvorci njemačkog Ustava, pa čak i jedan predsjednik vlade, Theodor Heuss.

No, dakle, g. Posselt, dobro došli u krug “teoretičara zavjera”!

Europa je dakle samo etapa, jedna stepenica prema “višem” cilju. Tome su dobro poslužili i ruski boljševici jer u jednoj drugoj svojoj knjizi “Praktični idealizam” iz 1925. slavni grof govori:

“Odlučujuća etapa prema tom cilju (jednoj svjetskoj vladi) mala je jezgra komunističkih duhovnih aristrokata koja sada vlada Rusijom i koja je svjesno prekinula s plutokratskom demokracijom u ostalom svijetu”.

Gle, gle, gospodine Posselt, upravo tako piše vaš japanski guru, grof Coudenhofe – komunistička duhovna, aristokratska elita. “Komunisti su aristokrati duha”, i ovo ste nam prešutjeli dok ste se kunili u kršćansku Europu, dok ste osuđivali komunizam i totalitarizam, a upravo vi, svi zdušno radite da se podigne iz podzemlja, strašna zvijer sa sedam glava.

Prefiks “Pan” jasno nam govori tko stoji iza te ideje

Naime, u jednoj kršćanskoj Europi rađa se ideja stvaranja Pan unije, odnosno Pan Europe. Zaista je smiješno koliko ti ljudi misle da su nedodirljivi i neprimjetni. Naime, prefiks Pan nije ništa drugo nego počast poganskom bogu Panu.

U grčkoj mitologiji Pan je poganski “bog” pastira, stada, njiva, šuma, polja odnosno “paše i stoke”. Pan je prikazivan s kozjim stražnjim nogama i rogovima, ima ljudsku glavu i torzo, kozji rep, jarčeve uši i bradu, a cijelo mu je tijelo bilo prekriveno dlakama. Pana se često opisuje kao polučovjeka i polujarca. Svima je jasno koga predstavlja jarac, ali i štovanje boga pana. Upravo taj bog Pan stoji iza stvaranja Globalne svjetske države, države u koju nas sada pokušavaju uvući.
 
(dnevno, youtube.com/uredio: nsp)

U povodu stote godišnjice početka Prvog svjetskog rata poruke i poduke Prvoga svjetskog rata (1914.-1918.) važne su jer početak 21. stoljeća u dobroj mjeri podsjeća na početak 20., a suvremeni međunarodni odnosi na one iz razdoblja prije 1914. U posljednjih stotinu godina u međunarodnim odnosima sve se promijenilo i sve je ostalo isto.

Stotinu godina prije Prvoga svjetskog rata na kongresu gotovo svih europskih državnika u Beču 1814.-1815. – nakon ratova francuskih revolucionarnih armija s raznim europskim monarhijama od 1792. do 1802. i Napoleonovih osvajanja – postignut je dogovor europskih velevlasti: o miru u Europi, razdiobi spornih područja, državnim granicama i očuvanju postojećih režima odlučivat će “Sveta alijansa ili koncert europskih sila”, tako se skupina europskih velevlasti nazvala. Taj se model odlučivanja – želim to posebice istaknuti – u svojoj biti održao do danas. Sovjetski čelnik Josif Visarionovič Staljin ilustrirao ga je zgodnom sintagmom 1948. kada su mu priopćili da Jugoslavija i Albanija Rusima mute vodu. Odmahnuo je rukom i rekao: “Orao ne sluša što male ptice pjevaju!”

Uzroci Prvoga svjetskog rata

Što je istinski prouzročilo Prvi svjetski rat? Pruski militarizam, nacionalizam brojnih naroda unutar Austro-Ugarske, intrige Engleza, napor Rusije da oslobodi nozdrve koje joj na izlasku u topla mora i danas stišću turski tjesnaci Bospor i Dardaneli te morski prolazi na izlasku iz Baltika Veliki i Mali belt? Pouzdan je odgovor važan zbog povijesnih lekcija koje su nam ostavljene. Čini se da su – uz opća društvena kretanja i različite interese pojedinih država – odlučujuće bile pogrešne procjene i potezi političkih, vojnih i industrijsko-novčarskih elita, posebice oholih i nadutih državnika onoga vremena, koji su perifernu i lokalnu krizu, Sarajevski atentat na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, pretvorili u oružani sukob svjetskih razmjera. Nitko od njih – a svi su bili inteligentni i visokoobrazovani ljudi – nije predviđao dugotrajnu, užasnu tragediju, najveću u dotadašnjem svijetu.

Nijemci su, primjerice, bili uvjereni da će se brzo završiti “još jedna glupost na Balkanu”. Na primjerku kopije austro-ugarskoga ultimatuma Srbiji Vilim II., nadmeni njemački car i pruski kralj, zapisao je 28. srpnja 1914. vrijeme potrebno za pokoravanje Srbije: 48 sati! Kada je rat poprimio konture svjetskog sukoba, nemoć ih je zapanjila: nisu ga mogli zaustaviti!

Henry Kissinger sažeo je povijesnu poruku toga razdoblja u jednoj rečenici: svrha vanjske politike nije u postizanju maksimalnih zadovoljstava nego izbalansiranih nezadovoljstava. Umijeće je ukloniti uzroke sukoba, a ne započeti rat. To može svaki nitkov i svaka budala.

Imaju li na umu suvremeni državnici tu lekciju iz 1914.?

Nakon završetka Prvoga svjetskog rata čelnici pobjedničkih i neutralnih država okupili su se 18. siječnja 1919. na mirovnoj konferenciji u Parizu. Kako to biva poslije svih ratova, izbile su svađe zbog podjele plijena i stare netrpeljivosti. Francuzi su smatrali da je 40 milijuna suvišnih Nijemaca, toliko koliko ih ima više negoli Francuza. Britanci su budno pazili da ne ojačaju Njemačka i Francuska. Prevrtljivi Talijani, premijer Vittorio Orlando i ministar vanjskih poslova Sonino, obilazili su poput šakala potpisnike tajnog Londonskog pakta iz 1915., Francuze i Britance, ne bi li dobili obećane teritorije za svoj ulazak u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske, s kojima su imali ugovor o Trojnom paktu iz 1882.

Posebice su zahtijevali hrvatsku istočnu jadransku obalu. Američki predsjednik Woodrow Wilson u toj gomili starih lisica i lavova jedini se zalagao za uspostavljanje trajnoga mira, samoodređenje naroda u Austro-Ugarskoj i osnivanje prve u povijesti međunarodne organizacije kolektivne sigurnosti Lige naroda, preteče Ujedinjenih naroda. Clemenceau i Lloyd Georg, francuski i britanski premijeri, gledali su ga širom otvorenih očiju i pitali se s kojega je svijeta sišao taj zanesenjak i lunatik. U općoj gužvi i kaosu pobjednici su se jedva dogovorili o poslovniku konferencije. Nesreća jednoga rata, ma koliko velika, nije zatvorila Pandorinu kutiju. Njemačka nije bila okupirana, u dobroj mjeri je sačuvala industriju i časnički dio vojske, a čerečenje pobijeđenih država, podjela teritorija i povlačenje novih granica samo su zatomili snažne antagonizme, nezadovoljstva, mržnju i revanšizam. Mađarska je, primjerice, izgubila oko 70% teritorija i gotovo polovicu stanovništva. Oko 7,5 milijuna Ukrajinaca bilo je podijeljeno između Poljske, Rumunjske i Čehoslovačke.

Prvi svjetski rat prouzročio je i važne promjene u strukturi ondašnje međunarodne zajednice. Te su promjene podloga za razumijevanje današnjeg svijeta. U ratu su skončala četiri velika carstva, Njemačko, Austro-Ugarsko, Rusko i Osmansko. Na ruševinama Austro-Ugarske osnovan je lanac manjih, vojno slabašnih država, Poljska, Čehoslovačka, Rumunjska i Jugoslavija, radi zaštite Francuza od njemačke opasnosti. Tako su stvaranje novih država službeno tumačili Francuzi. Na taj je način srušena brana ruskom prodoru u europski zapad. Bila je to zgodna francusko-britanska podvala: gurnuli su Ruse i Nijemce da se oko teritorija naguravaju izravno i preko Bjelorusa, Ukrajinaca i Poljaka. (svaka sličnost sa 2014. je slučajna)

Na Srednjem istoku, na prostorima poraženog Osmanskog carstva, Britanci i Francuzi su samovoljnim crtanjem granica novonastalim državama ostavili u amanet prokletstvo multinacionalnosti i multikonfesija.

Njemačka, poražena u ratu i ponižena u miru, brzo se preobrazila u velesilu pa je osvetnički njemački hegemonizam permanentno stvarao eksplozivne prilike u Europi. Ni drugi nisu mirovali.

Samo nekoliko godina nakon završetka rata, u siječnju 1923., oružane postrojbe Francuske i Belgije zaposjele su neokupirani njemački teritorij u Ruhru. Japan je u rujnu 1931. počeo invaziju Kine i ubrzo zaposjeo Mandžuriju. Italija je u listopadu 1935. nasrnula na Etiopiju. Njemačka je 7. ožujka 1936. zaposjela Rajnsku zonu, potom je 1938. prigrabila Austriju i raskomadala Čehoslovačku. Prema sporazumu s Njemačkom Sovjetski je Savez u rujnu 1939. zaposjeo istočne dijelove Poljske. Liga naroda, organizacija kojoj je prvi i najvažniji cilj bio očuvanje mira, nije bila u stanju zaustaviti sve te opačine. Japan, Njemačka i Italija ismijavali su je: počeli bi agresivne ratove pa potom istupili iz Lige.

Napadnuta Poljska 1. rujna 1939., kada je počeo Drugi svjetski rat, nije o tome Ligu naroda ni obavijestila. Liga se sastala posljednji put 11. prosinca 1939. Reagirala je na Sovjetsko-finski rat, isključila Sovjetski Savez iz članstva Lige i zašutjela. Nakon potpisivanja Versajskog ugovora o miru s Njemačkom, francuski nacionalni heroj maršal Ferdinand Foch izjavio je: “Ovo nije mir. Ovo je primirje na 20 godina”. Pogriješio je za 65 dana. Dopustite mi da kažem i ovo: u europskoj konfuziji nakon Prvoga svjetskog rata izronili su veliki diktatori, talijanski, ruski i njemački posebice.

Izrasla su i tri velika totalitarizma koja su obilježila 20. stoljeće: komunizam, fašizam i nacizam. Valja imati na umu da su fašizam i nacizam rođeni u demokracijama, na demokratski održanim izborima. Tako glasuju građani kada su osiromašeni, bijedni, iznureni, gnjevni i buntovni. Zbog toga ne treba kriviti demokraciju. Ako je za nešto kriva demokracija, onda je najbolja terapija – više demokracije! Država bez demokracije jest kasarna! (Hotimično sam uporabio termin kasarna da bih izazvao dojam!)

Za naše sinteze valja kazati da je na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919., unatoč antagonizmima država, potvrđen model dogovaranja velesila prema obrascima Bečkog kongresa: o svim važnim pitanjima nije se odlučivalo u plenumu, nego u vijećima Francuske, Italije, Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Japan, jedan od pobjednika u Prvome svjetskom ratu, šutke je pratio svađe Europljana i pripremao se tiho za odlučan sukob, kad dođe vrijeme, sa Sjedinjenim Američkim Državama radi prevlasti u Pacifiku. Model odlučivanja u krugu velesila primijenjen je i na sastancima čelnika savezničke koalicije u Drugome svjetskom ratu, Sjedinjenih Američkih Država, Sovjetskog Saveza i Velike Britanije, primjerice u Jalti u veljači 1945., na konferenciji Ujedinjenih naroda u San Franciscu u lipnju 1945. i na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1946.

Na konferenciji u San Franciscu, nad kojom je trajno lebdjela sjenka Bečkog kongresa, Prvoga svjetskog rata i Pariške mirovne konferencije iz 1919., normiran je sastav i način odlučivanja u Vijeću sigurnosti, najvažnijem organu Ujedinjenih naroda za održanje i uspostavljanje međunarodnog mira. Prema Povelji UN-a taj organ može zaustaviti bilo koji oružani sukob u svijetu. I oružanom silom, naravno. Pravni mehanizam je, međutim, uređen tako da bilo koja stalna članica Vijeća, a ima ih pet, Francuska, Kina, Rusija, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, glasovanjem “protiv”, čuvenim vetom, može zaustaviti svaku meritornu odluku, ako joj ne odgovara. Od 1946. do 2008. veto je uporabljen 261 put. Ove je godine u ožujku Rusija glasanjem “protiv” zaustavila rezoluciju o nezakonitosti referenduma o statusu Krima, u veljači 2011. Sjedinjene su Države glasale protiv osude izraelskog naseljavanja Zapadne obale uz rijeku Jordan, Kina i Rusija u srpnju 2012. zaustavile su odluku o sankcijama protiv Sirije itd.

Na mirovnoj konferenciji 1946. u Parizu, poslije završetka Drugoga svjetskog rata, kojim je, zapravo, okončan Prvi svjetski rat, o sadržaju mirovnih ugovora s pobijeđenim državama nije odlučeno na samoj konferenciji, nego nakon konferencije, na sastancima Vijeća ministara velesila, u New Yorku od 4. studenog do 12. prosinca 1946. Odlučili su Francuska, Sjedinjene Američke Države, ondašnji Sovjetski Savez i Velika Britanija. Teško je promijeniti ostavštinu Bečkog kongresa i Prvoga svjetskog rata.

Privilegirani status velikih sila u odlučivanju o najvažnijim međunarodnim pitanjima ima i drugu stranu medalje. Zbog modela koncentracije moći i donošenja krucijalnih odluka za svjetski mir u ekskluzivnom krugu svjetske elite, nakon 1945. do danas nije izbio svjetski nuklearni sukob. Svjetski rat nije se dogodio ni u krajnje kritičnom vremenu Hladnog rata, kada su Rusi instalirali rakete na Kubi 1962. U to se vrijeme sustav međunarodne sigurnosti temeljio na dvije, u povijesti svijeta najjače vojne alijanse, Sjevernoatlantski savez i Varšavski pakt. U njima su umjesto “Svete Alijanse ili koncerta svjetskih država” dominirale dvije supersile sa središtima odlučivanja – prvi put u modernoj povijesti svijeta izvan Zapadne Europe – u Washingtonu i Moskvi. Mir se duže od 68 godina održao zapravo na ravnoteži njihova straha jer goleme količine oružja za masovno uništavanje na jednoj i drugoj strani jamče jedino smrt stanovnika i uzajamno razaranje. Dakako, riječ je o svjetskom miru i svjetskim ratovima, a ne o regionalnim i lokalnim oružanim sukobima, posebice na afričkom i azijskom kontinentu.

Iznoseći te činjenice nije mi svrha podržati ili opravdati privilegirani položaj velikih sila, posebice stalnih članica Vijeća sigurnosti. Želim istaknuti njihovu posebnu odgovornost za održavanje i uspostavljanje međunarodnog mira i sigurnosti. Za mir su, naravno, odgovorne sve države svijeta, ali odgovornost velevlasti je uvećana, najviša i primarna.

“Ratovi više nisu mogući”

Nakon Drugoga svjetskog rata svijet je dugo bio bipolaran, podijeljen na dva vojna i ideološka bloka. Jedno vrijeme, nakon raspuštanja Varšavskog pakta 1991., Sjedinjene Američke Države ostale su jedina supersila u međunarodnoj zajednici, “svjetski policajac”. Svijet u kojemu danas živimo jest multipolaran. Još uvijek jedina istinska supersila u svijetu – SAD nije više onako moćan kao što je bio do izbijanja gospodarske krize 2007./2008. Jednostrano je povukao vojne postrojbe iz Iraka u prosincu 2011., a iz Afganistana će se povući do kraja ove godine.

Teško nalazi saveznike, ima malo istinskih prijatelja, a mnogo potencijalnih neprijatelja. U vakuumu moći na globalnoj razini izbile su dvije supersile, ili supersile in spe, Rusija i Kina. Hoće li se, gdje i kako zaustaviti ekspanzija Rusije? Nakon gruzijskog iskustva i ukrajinske krize je li “politika neutralnosti” ili “politika slobode od saveza”, koju odavna provodi Finska, model za preživljavanje država uz granicu s Rusijom? Hoće li se održati miran karakter uspona Kine? Kako će se rješavati granični sporovi na moru između Kine, Japana, Rusije i Južne Koreje? Kako će se urediti nekontrolirano useljavanje Kineza u slabo naseljena ruska azijska područja?

Istodobno, u prvi red velesila guraju se, poput Njemačke i Italije prije Prvoga svjetskog rata, Indija, Pakistan, Indonezija, Japan i Brazil. Većina tih država raspolaže nuklearnim oružjem, prostorno su velike, imaju brojno stanovništvo. Područje Indonezije, primjerice, od najistočnijeg do najzapadnijeg indonezijskog otoka veliko je kao prostor od istočne granice Francuske do Kine. Uz države, u važne subjekte suvremenih međunarodnih odnosa još bih naveo vodeće multinacionalne kompanije i velike religije. I za takav multipolaran svijet Prvi svjetski rat ostavio je važnu povijesnu poruku: čuvajte se lažnog osjećaja sigurnosti.

Tragedija Prvoga svjetskog rata i učinkovitost novih oružja uporabljenih u tom sukobu stvorile su u javnosti dvadesetih prošloga stoljeća uvjerenje da ratovi više nisu mogući. Strojnica je, primjerice, prikovala uz zemlju pješadiju, a ona je masovnim jurišima odlučivala o ishodu bitaka. Uporaba bojnih otrova, tenkovi i zrakoplovi pojačali su takvo uvjerenje. U 21. stoljeću osjećaj sigurnosti stvorili su globalizacija i oružja za masovno uništavanje. Iskusni analitičari vjeruju da sukob između SAD-a, Rusije i Kine nije moguć zbog zastrašujućih razornih učinaka nagomilana nuklearnog oružja. Političke elite supervelesila ne računaju na takav konflikt, čak se i ne pripremaju za takav sukob. Moć velesila i njihovu nemoć da međusobno zarate baš zbog nagomilana nuklearnog oružja izvrsno oslikava nedavna izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina. Poručio je Amerikancima: “Prije 15 godina nezakonito ste bombardirali Srbe i oteli im Kosovo. Pa zašto sad ne probate i nas napasti i oteti nam Krim?”

Takvi dueli Moskve i Washingtona podsjećaju na nadmetanja američkih tinejdžera koji se svom snagom zalijeću brzim automobilima jedan prema drugome i pobjednik je onaj koji zadnji skrene. Ako nam, dakle, ne prijeti nuklearna katastrofa zbog sukoba velesila, prijete li izazivanjem trećeg svjetskog rata lokalni i regionalni sporovi i sukobi, oružani, gospodarski, granični, vjerski, kulturni, nasilna zalaženja u teritorij neovisnih država, radikalni politički, vjerski i revolucionarni pokreti? Mogu li periferne i lokalne krize, poput Sarajevskog atentata 1914., izazvati požar trećega velikog rata? Prijete li svjetskom miru paradoksi u međunarodnim odnosima koji se množe?

Od Kosova do Krima

Primjerice, Amerikancima je normalno i prirodno odcjepljenje Kosova na temelju prava naroda na samoodređenje, ali ne i Krima, jer nacionalne manjine takva prava nemaju. Rusi smatraju da se Krim može odcijepiti jer je tako odlučila ruska većina na poluotoku, može i odmetnuta gruzijska Južna Osetija i gruzijska Abkhazija, ali ne može Ruska Republika Čečenija u kojoj živi 95,3% Čečena i svega 1,9% Rusa. Može se odcijepiti moldavsko Pridnjestrovlje uz lijevu obalu Dnjestra, ne može Ruska Republika Ingušetija, u kojoj je svega 0,8% Rusa, a ni Ruska Republika Dagestan uz Kaspijsko jezero sa 3,6% Rusa. Zapad može srušiti režim u Libiji, ali ne može u Siriji, jer u toj državi Rusi imaju jedinu morsku bazu u toplim morima, luku Tartus. Španjolska nije priznala Republiku Kosovo jer strepi od osamostaljenja Baskija i Katalonaca.

Usput: Katalonaca ima 7 milijuna, a Baskija 2 milijuna u Španjolskoj i sto tisuća u Francuskoj. Britanci redovito provode referendum u Gibraltaru i na Falklandskim otocima, ali nisu oduševljeni referendumom o neovisnosti u Škotskoj. Prošle je godine u Siriji za dlaku izbjegnut konflikt između SAD-a, Rusije, Turske i Irana s posljedicama kakve nisu u stanju ni zamisliti Obamini i Putinovi savjetnici. Sjećaju li se oni pouka Prvoga svjetskog rata? Potiču li svi ti regionalni i lokalni zapetljaji SAD, Rusiju i Kinu da svaku novu krizu tretiraju s radikalnijih pozicija? I da se na kraju sve završi u novom, i za čovječanstvo vjerojatno posljednjemu velikom ratu supersila, kultura ili religija, kako je svojedobno prognozirao američki sociolog Samuel Huntington?

Analize kazuju da se “mali lokalni balkanski zaplet”, kako su Sarajevski atentat nazivali europski političari 1914., mogao riješiti bez svjetskoga rata. Različiti interesi država, imperijalni duh vođa i militarizam, međutim, omamili su ondašnje političke elite i one su, nedorasle povijesnom trenutku, odvele svoje narode u katastrofu. Nakon što su se zaraćene države u ratu 1914.-1918. ekonomski sasvim iscrpile, pogođene glađu, nedisciplinom u vojsci i revolucijama, čak ni tada nisu uspjele sporazumima postići mir, pa ni separatan, osim Brestlitovskih ugovora kojima je okončan rat Rusije i Ukrajine.

Njemačka je kapitulirala 11. studenog 1918. nakon što je bezumlje rata platilo oko 37,5 milijuna poginulih, ranjenih i nestalih vojnika i civila. Na početku izlaganja rekao sam da se u posljednjih stotinu godina u međunarodnim odnosima sve promijenilo i sve je ostalo isto. Što se to važnoga promijenilo tijekom prošloga stoljeća? Na jednoj psihijatrijskoj klinici u Parizu netko je napisao: “Nisu svi unutra, nisu svi vani”.

Godine 1918. i 1939. začetnici svjetskih ratova, nažalost, bili su “vani”. Premda se sve više reducira broj nitkova na vlasti, i danas nisu svi “unutra”. Valja, stoga, držati oba oka otvorenima. Stanislav Lec lijepo je rekao: “Od ništica se brzo stvori lanac!” Nasreću, otpori građana ratobornim elitama sve su masovniji i učinkovitiji. Antiratni pokreti duboko uranjaju u nove generacije. I ovaj naš komemorativni skup važan je kamenčić u golemome antiratnom mozaiku. Naposljetku, tu su Ujedinjeni narodi, pa i Europska unija, s europskom mudrošću i krvavim iskustvima.

Kakvi jesu da jesu, da ih nema, valjalo bi ih izmisliti. Europska unija bila je i osnovana kao ponajprije antiratna institucija sa svrhom da spriječi četvrti njemačko-francuski rat. Ukratko: svijest o iracionalnosti ratova nikada u povijesti čovječanstva nije bila jača. Istodobno, opasnost od samouništavanja svijeta nikada nije bila veća. Učinci nuklearnog rata ne mogu se ograničiti samo na područja zaraćenih država.

Za oružje – 710 milijardi dolara

Nakon što je u industrijskoj revoluciji početkom 19. stoljeća proizvodnja oružja izbila među najprofitnije djelatnosti, Hladni rat naš je stalni suputnik, neovisno o utvarama kraćih ili dužih prekida. Zvali ga mi Post Cold War ili Late Cold War, on je parazit par excellance. Tri će supersile samo u ovoj godini za naoružanje potrošiti oko 710 milijardi dolara. Tu, dakle, nema nikakvih promjena.

U 2011. u svijetu je zabilježeno 37 oružanih sukoba. Šest ih je, po intenzitetu borbi i broju poginulih, uvršteno u kategoriju ratova. Ni tu nema novosti. Svijet u kojem živimo zaglavio se između trajnog mira, budućnosti koju nismo dosegli i prošlosti, punoj oružanih sukoba, koje se nismo otresli. Ostala nam je, stoga, najvažnija poruka dvaju svjetskih ratova koju su sjajno definirali filozofi: utroba koja rađa ratove još uvijek je plodna. Imaju li tu poruku stalno na umu suvremeni državnici velesila, a i ostalih država? Koliko nam je povijest 20. stoljeća učiteljica života i kakvi smo mi đaci? S tim prokletim dvojbama koje me stalno proganjaju završit ću ovo izlaganje.
 
(vecernji, youtube.com/uredio: nsp)

Očitanja uzeta iz snijega koji prekriva St. Louis, Missouri sadrži dvostruku količinu zračenja nego normalno, a zabrinutost da radijacija iz Fukushime sada čvrsto stiže na područje Amerike, raste. Da li im se to vraća zbog HAARP napada i uzrokovanje potresa u Japanu?

“Očitanje zračenja koje smo izmjerili u snijegu su dvostruko viša od normalne količine. Normalno očitanje u ovom području je oko 30CPM “, piše YouTube korisnik DutchSinse, iz dokumentiranog videa.

“To znači da male čestice radioaktivnog materijala doista dolaze iz padalina. Dosadašnja ispitivanja su pokazala očitanje od oko 30CPM na istom mjestu na lijep dan bez padalina”, dodaje on, ističući da sniježna oluja u 2012. godini je također pokazala viši stupanj očitanja opasnosti od radijacije.

Kao što smo ranije pisali, očitanje Geigerovog brojača na plaži u San Franciscu pokazala su rezultate 5X puta veće od sigurne razine normalnog pozadinskog zračenja, što je navelo savezne dužnosnike da pokrene istragu.

Bilo da su takva očitanja povezana sa trenutnom krizom u nuklearnoj elektrani Fukushima, činjenica je da da su dužnosnici u Japanu umanjili prave razmjere zračenja kroz medije i tisak na gotovo svakom koraku, te je razumljivo da je to raspirilo plamen sumnje.

Nedavno je izviješćeno da su nove radioaktivne pare nastale od oštećenog reaktora broj 3. u elektrani, ali predstavnici TEPCO-a su odbili objasniti uzrok.
 

 
Bivši radnik Fukushima-e također je nedavno otkrio da su koristili ljepljivu traku i žičane mreže za “popravak” curenja radioaktivne vodospreme u 2012. kao mjere rezanja troškova.

Odjel za zdravstvo i ljudska resurse u Americi je već naručio 14 milijuna doza kalij-jodida, spoja koji štiti tijelo od radioaktivnog trovanja u razdoblju nakon teške nuklearne nesreće, ali DHHS je demantirao da je kupnja bila povezana s krizom u Fukushimi.

***
OBJAŠNJENJE OČITANJA:

Mjerenje zračenja s Geigerovim brojačem CPM
Što je CPM (također ‘broj’ koriste u komercijalnim izvještajima)?

CPM (otkucaji po minuti) je mjera radioaktivnosti, mjerna jedinica za Geigerov brojač. Tehnički, “je broj atoma u zadanoj količini radioaktivnog materijala koji se raspadaju u jednoj minuti.”

Većina Geigerovih brojača su kalibrirani sa Cs137 (cezij), radioaktivnog izotopa.

120 CPM na mjeraču (za Cs137) je oko 1 uSv/sat (microSievert po satu).

Prosječna doza koju primi stanovništvo u pojedinim dijelovima Hrvatske od vanjskog ozračivanja:
* Osijek (najviše) 1.30 mSv/godina (miliSievert po godini)
* Zagreb 1.14 mSv/godina
* Varaždin 1.10 mSv/godina
* Rabac (najmanje) 0.66 mSv/godina
* Prosjek oko 1.00 mSv/godina

Prosječna godišnja izloženost zračenju (US)
600 milliRem (mRem)
6 milliSievert (GV)

Doza zračenja za povećanje rizika od raka
1.250 milliRem (mRem)
12.5 milliSievert (GV)

Početak radijacijske bolesti
75.000 milliRem (mRem)
750 milliSievert (GV)

Početak trovanja zračenjem
300.000 milliRem (mRem)
3.000 milliSievert (GV)

Očekivanje 50% smrtnih slučajeva zračenja
400.000 milliRem (mRem)
4.000 milliSievert (GV)

Što CPM brojevi znače s obzirom na zdravstveni rizik?

S primjerima doze zračenja gore navedenima, možemo povezati koliko će to potrajati da bi doživjeli štetu po zdravlje na temelju Geigerov brojač CPM broja.

Dani normalne prosječne godišnje izloženosti (SAD)
207 dana (na 100 CPM)
42 dana (na 500 CPM)
14 dana (na 1.500 CPM)
2 dana (na 10.000 CPM)

Dani za primanje kronične doze rizika od raka
432 (na 100 CPM)
86 (na 500 CPM)
28 (na 1.500 CPM)
4 (na 10.000 CPM)

Dani za najranijeg početka bolesti zračenja
25.937 (u 100 CPM)
5.187 (na 500 CPM)
1.729 (1.500 CPM)
259 (na 10.000 CPM)

***

Da li je Radioaktivni Val iz Fukushime Već pogodio Kaliforniju?

Zdravstveni dužnosnici potvrdili povišeni skok očitanja zračenja na plažama San Francisco-a, ali nema odgovora.

Predviđanja da Fukushima će radioaktivni oceanski oblak pogoditi zapadnu obalu SAD-a negdje u 2014., možda se već dogodio, u novom videu koji prikazuje očitanje pozadinskog zračenja Geigerovog brojača na plaži u San Franciscu pokazuje pet puta veću razinu od sigurne.

Nekoliko dana nakon YouTube videa pojavio se novi video mjerenja pozadinskog zračenja na plaži Coastside koji je iznosio više od 150 mikro-REM po satu, Zdravstveni dužnosnici u San Mateu potvrdili su porast zračenja, ali su rekli da su “zbunjeni”,  oko njegovog uzroka.
 

 
Međutim, dužnosnici su odbacili mogućnost da su očitanja mogla biti povezana sa zračenjem koje curi iz Fukushima-e prema zapadnoj obali, unatoč predviđanjima stručnjaka prošlog ljeta da će radioaktivne čestice iz Fukushima-e doći do SAD-a obalnim vodama tijekom 2014.

Video prikazuje čovjeka koji mjeri očitanje radijacije na različitim mjestima na plaži južno od luke Pillar Poin. Pozadinsko zračenje u područjima koja neposredno okružuju plažu su normalne, ali kada se čovjek približi samom moru, zračenje skače na najmanje 500% posto od sigurne razine i alarm na Geigerovom brojaču se pali.

Čovjek koji stoji iza videu tvrdi da je na njegov prethodni posjet istoj plaži, dao očitanja radijacije koje bile su 13X puta veće od sigurne razine.???

Američka agencija za zaštitu okoliša i State Departmenta za javno zdravstvo sada istražuju uzrok zračenja i više informacija se očekuje se da će biti objavljeno vrlo skoro.

Iako će dužnosnici gotovo sigurno ublažiti situaciju kako bi spriječili paniku, važno je imati na umu da pravoj javnoj zdravstvenoj krizi gotovo uvijek prethodi dvoličnost vlade.

TEPCO i japanska vlada su u više navrata bili uhvaćeni kako lažu u njihovim nastojanjima da se umanje razmjere Fukushima katastrofe. U rujnu je potvrđeno da je radijacija oko elektrane 18 puta veća nego što je prethodno izvijestila agencija TEPCO. Nakon što je iz spremnika iscurilo 300 tona toksične vode u kolovozu, očitanja podzemnih zračenja na biljke su skočila na 400.000 becquerela po litri, što je najveće očitanje od nuklearnih nesreća dogodila ožujka 2011.

EPA dužnosnici u Americi su također lagli u tjednima nakon 9/11, kada su rekli spasiocima i javnost da je zrak na Ground Zero bio siguran za disanje. Prema insajderima, EPA dužnosnici su znali da je zrak bio zatrovan sa azbestom no odlučili su prikriti istinu, što je dovelo da je najmanje 20.000 radnika koji su radili na Ground Zero patili od bolesti, a brojni su i umrli.

Mainstream mediji također uglavnom povlače crtu na Fukushimi, unatoč snažnom protivljenju i dokazima o zataškavanju pravih razmjera krize od strane japanskih vlasti.

Zabrinutost, da se savezna vlada priprema za neki oblik nuklearne nesreće se povećala nakon što je otkriveno da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi naručilo 14 milijuna doza kalijum-jodida, spoj koji štiti tijelo od radioaktivnog trovanja nakon teške nuklearne nesreće, koji će biti isporučeni početkom veljače.
 

(NSP)

Mnogim ljudima to izgleda čudesno, ali sadašnji svjetski poredak se gradio od 509. pr.Kr, dakle, duže od 2500 godina. Građen je prema konceptu stvaranja tzv. korporativne svijesti.

Do takozvane Rimske revolucije iz 509. pr.Kr status / položaj / pripadnost pojedinaca određivani su preko roda, dok se poslije te revolucije status počeo određivati ​​preko pripadnosti teritoriju.

Rimska imperija, shvaćajući da su vojni logori vrlo veliki izdatak za državu, transformirala se u personalnu klerikalnu tvorevinu Vatikan, koja se ne bori za teritorij, kao njen prethodnik, već se bori za duše poslušnika, koji sa sobom donose teritorij, a onda ih i brane. Svjedoci smo da su duševno i duhovno okupirane teritorije od strane Rima branile sve potonje generacije.

Uostalom, iz dokumenata koji su nastali na sastancima Grupe “Bilderberg” može se zaključiti da je kraj SFRJ dogovoren u Münchenu još 1977. godine, kada se glasno razmišljalo o temi “Što poslije Tita?”.

Zanimljivo je da je iste godine scenarij za razbijanje SFRJ, pod nazivom “Bitka za Zagreb”, objavljen u igricama za djecu proizvedenim u njujorškoj tvrtki za publiciranje simulacija (Simulations Publications Inc., New York).

Ta igra je ličila na “Riziko”, a u njoj je skoro vjerno predviđeno razbijanje socijalističke Jugoslavije i Jugoslavenske narodne armije. Zanimljivo je da je scenarij igara zasnovan na stvarnim vojnim procjenama, objavljenim u uglednom časopisu “Strategy & Tactics Magazine”, dok su proračuni preuzeti iz vojnih znanstvenih istraživanja

Građani Jugoslavije su trebali znati  da je strategiju nastupa SAD prema SFRJ, koja se provodila u djelo od formiranja SRJ, izradio David Gompert, savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji George Busha Seniora. Pod tzv. optimalnom strategijom podrazumijevali su se dugotrajni “hladni rat” protiv SFRJ, informacijska kampanja i “sakaćenje” pomoću sankcija.

U njegovom projektu nagoviješteno je da bi rezultat primjene navedene strategije trebalo biti prihvatljivo (marionetsko) rukovodstvo, koje treba uspostaviti “demokratskom revolucijom”.

Nakon primjene navedenih projekata, programa i strategija usmjerenih prema SFRJ, očevidni su simptomi načetosti svih komponenata obrambenog sustava iste. Sada je jasno da je riječ o posljedicama ratova na prostoru prethodne Jugoslavije, posljedicama agresije na SFRJ, ali i posljedicama primjene “operacija izvan ratnog stanja”.

Uz to su sasvim izvjesni i rezultati djelovanja pojedinaca, skupina i organizacija umetnutih u društvene i državne strukture Jugoslavije. Kada je riječ o neoružanim oblicima agresije, postoji sumnja da su primijenjena i psihotronska djelovanja.

U tzv. razbijanje SSSR, ČSSR i SFRJ uključen je bio i britanski “Tavistock Institute”, specijaliziran za psihološki rat. Riječ je o institutu uključne u mrežu instituta koji rade za Savjet za inozemne odnose SAD, Bilderberg grupu i Trilateralnu komisiju, radi umjetnih izazivanja stresova u pojedinim regijama svijeta.

Jedna od najdalekosežnijih i najmračnijih studija koju su za “potrebe Trilaterale” izradili “Tavistock Institute” i “Stanford Research” odnosi se na programiranje promjena nacija u negativnom smislu, izmjenom načina života i svjesnim odbacivanjem istine. Inače, Henry Kissinger je na sastanku “Bilderberga” u Evianu (Francuska) 1991. godine, izjavio: “Ono čega se svi ljudi, bez izuzetka, plaše je nepoznato. Svi se plaše nepoznatog.

“Kada se budu suočili s ovakvom vrstom opasnosti ljudi će se nerado, ali ipak dobrovoljno, odricati svojih građanskih prava u korist zaštite, koju će im ponuditi Svjetska vlada”. Zar nije suštinski iste riječi izgovorio Aldous Huxley u Kalifornijskoj medicinskoj školi u San Franciscu 1961. godine?

I, što je najgore, navodi dr. John Coleman u jednoj svojoj studiji: “najdivljačkiji snovi … momčad znanstvenika postaje stvarnost”. U najinteresantnije, ali istovremeno i najfatalnije za budućnost cjelokupnog čovječanstva spada neobjavljena studija “Global 2000 Report”, o problemima nataliteta, ili točnije: kako smanjiti stanovništvo za oko tri milijarde: oni prekobrojni nazvani su “beskorisne izjelice”.

Poznato je da obični ljudi sve otvorenije sumnjaju u “svjetsku elitu”, od trenutka kada je na sastanku grupe “Bilderberg” (5. i 14. do 17. svibnja 2009, u New York-u i Ateni) službeno potvrđeno da treba smanjiti broj “beskorisnih izjelica”.

Logično je da se pretpostavlja da se za stvaranje “zlatne milijarde” primjenjuju i kemijska sredstva u vidu aerosola – Chemtrails. Karakteristične su izjave bilderberškog pulena Ted Turner-a o tome, da su razlozi za globalno zatopljenje, zapravo, u prevelikom broju stanovništva planete: “Premnogo ima materijala, koji je neophodno smanjiti za dvije trećine, dovodeći ga do 2 milijarde ljudi, što će omogućiti da se osigura visok životni standard za ostale u životu”.

Analitičari smatraju da je svjetska financijska kriza, izazvana 2008. godine, inicirana s namjerom da kao logičan ishod proizađe želja svih Zemljana za formiranjem “svjetske vlade”, budući da će svijet nakon krize izgledati beznadno. S druge strane, sve što se događa nameće zaključak da je “novi svjetski poredak”, institucionalno, u potpunosti oblikovan.

Najbolja potvrda za to su riječi Zbigniew Brzezinskog, bivšeg visokog državnog dužnosnika SAD, upućene novinarima 2002. godine: “Sve institucije Novog svjetskog poretka su tu. Ono što ja ne znam je: kad ćete to uvidjeti”.

Princ Leopold Bernard, prvi predsjednik Grupe “Bilderberg”, misleći o problemu s granicama koji je riješavan ratom na prostorima SFRJ, zaključio je: “Teško je preodgajati ljude koji su podignuti na nacionalizmu da prihvatite ideju o ustupanju dijela suvereniteta nekom nadnacionalnom tijelu … To je tragedija “.

Izjava princa Bernarda navodi na zaključak da su mondijalisti, ne bi li razbili SFRJ, uspjeli nesumnjivo socijalističku i većinom prokomunističku, internacionalnu i ateističku administraciju, koja je vladala u Jugoslavijom od 1989. do 2000. godine, optužiti za nacionalizam.

S druge strane, čudno je što internacionalno nastrojene članove JUL-a globalisti optužuju da su nepopravljivi komunisti, iako je jedan od najuglednijih globalista svijeta Zbigniew Brzezinski, u knjizi Između dva doba, o marksizmu napisao: “Marksizam je istovremeno pobjeda vanjskog, aktivnog čovjeka nad unutarnjim, pasivnim čovjekom, i pobjeda razuma nad vjerom “.

Ponašanje takozvane međunarodne zajednice i institicija, poput Natoa, Oebsa, “Grupe 8″, Grupe “Bilderberg” i većine zapadnih administracija, i ne mogu se odgonetnuti bez polutajnih i tajnih dokumenata, koji su odredili sadržaj tranzicije i regionalizacije kao procesa u kojima se stvara “novi svjetski poredak”.

Osnovni dokumenti, nastali nakon Drugog svjetskog rata u krugovima kabalista, jezuita i “Babilonaca”, na temelju kojih su ostvareni naumi Rimske imperije nakon “Rimske revolucije”, jesu: Direktiva 20/1 Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD (usvojena 18. kolovoza 1948) , “Projekt 80-tih” Savjeta za inozemne odnose SAD (usvojen sredinom 1973), Direktiva 54 Reganovog Vijeća za nacionalnu sigurnost (usvojena 2. rujna 1982), Direktiva 133 Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD i Zakon o vanjskim ulaganjima SAD (usvojeni 1990) , Pravilo KoV SAD FM 100-5 (usvojeno u Pentagonu 14. lipnja 1993), Pamflet 525-5 (objavljen 1. kolovoza 1994. u izdanju TRADOC-a – Training and Doctrine Command) i “Zajednička vizija 2010″ (2015,2020 ), nastala u Pentagonu (1997).

U navedenim dokumentima najavljen je način za “omekšavanje” slobodarski nastrojenih društava, a osnova je utjecaj na svijest ljudi. Skoro svi navedeni dokumenti su direktno utjecali i na razbijanje SFRJ.

Planirano je stvaranje i sticanje istomišljenika i oslonac na njih (najbolji primjer za to su djeca iz “Otpora”). Razrađena je (zlo) upotreba nevladinih organizacija u stvaranju “novog svjetskog poretka”. U procesu regionalizacije i cjepkanja nacionalnih bića planirano je stvaranje “bonsai država”.

Stoga su prvo razbili federalne države poput SSSR, ČSSR i SFRJ, a sve vrijeme je inzistirano na gubljenju suvereniteta i odricanju od dijela suvereniteta. Administracija Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Njemačke i Francuske, kao instrumenti za stvaranje “novog svjetskog poretka”, s osloncem na Atlantski savez, dobili su zadatak da ne ispuštaju stalnu strategijsku inicijativu u svedimenzionalnom ratu protiv neposlušnih zemalja.

Uostalom, na sastancima Grupe “Bilderberg” nema glasovanja i formalnih zaključaka, ni bilo kakvih rezolucija, tj.. nema nikakvog traga. Sve se svodi na maštovite izvještaje članova Grupe, iako su, na primjer, od 5. do 8. juna 2008. u hotelu Marriot (Virginia, SAD) raspravljali o cyber-terorizmu, odnosima SAD – Europska unija, zajednička strategija prema Kini, Rusiji i Iranu, “potkovici” oko Rusije, nuklearnom terorizmu i potpora Barack Obama-i (da uz pomoć George Soros-a i Zbigniew Brzezinsk-og postane predsjednik Sjedinjenih Država).

Ove godine u Londonu su su raspravljali o tehnološkom nadgledanju “pametnih gradova”, povećanju moći središnjih banaka, gušenju prosvjeda zbog strogih mjera štednje, produženju sirijskog rata …

Baš tako su u Münchenu 1977. godine dogovorili kako izazvati i kontrolirati rat na prostorima prethodne Jugoslavije. Umjesto da brinu o ljudskom rodu i planeti, obezboženi rimski pohlepnici misle isključivo o novcu i ratovima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Što je to što pokreće svijet? Novac, ljubav, strast, razum, slučaj, odgovora ima koliko i ljudi. Jedan od njih je i Tajna društva. Romantična slika tajnih društava prikazuje grupice ljudi u čudnim odorama koji se drže nekih svojih pravila i tako umreženi provode neke svoje planove. Na pripisuje im se veliki značaj niti dalekosežni učinci.

Dramatičniji pogled na stvari tvrdi da iza večine velikih povijesnih događaja stoje tajna društva bez čijeg se upliva ne dešava baš ništa. Ono što nema nikakve sumnje je da su tajna društva postojala i da postoje još i danas. Nekada je tajno njihovo postojanje, a nekad i nije. No njihovi pripadnici, u pravilu, članovi društvenih elita reći će da su samo pripadnici određenog kluba koji se okupljaju radi čašice razgovora.
 

 
Tajna društva se najčešće spominju u kontekstu teorija zavjera, Novog svjetskog poretka i upravljanja svijetom iz drugog plana:

Iluminati
Skupina prosvijetljenih osnovana 1. svibnja 1776. u njemačkom Ingolstadtu. Radi se o najtajanstvenijem i najmoćnijem društvu koje prema teoretičarima zavjera iz drugog plana vlada svijetom. Navodno upravljaju masovnim medijima. Nemaju web stranicu, nije poznato tko ih predvodi niti gdje im se danas nalazi sjedište. Svojedobno najmoćniji član bio je europski bankar Mayer Amschel Rothschild. Posljednju tajnu, ultimativni put do Novog svjetskog poretka (Novus Ordo Seclorum), poznaju samo članovi koji su došli do najvišeg kruga (rex).

Družba Bilderberg
Osnovao ju je nizozemski princ Bernhard 1954. u hotelu Bilderberg u nizozemskom gradu Oosterbeek. Službeno sjedište danas se nalazi na Sveučilištu Leiden u Nizozemskoj. Družbom predsjeda Etienne Davignon iz belgijskog energetskog koncerna Suez-Tractebel. Svake godine se održava konferencija na kojoj sudjeluje 130 utjecajnih osoba iz medija, vojske, politike, obrazovnog sustava i plemstva. Navodno stoje iza naftne krize 1973., ujedinjenja Njemačke i rata u Iraku 2003.

Skull & Bones
Studentsko udruženje osnovano 1832. na Sveučilištu Yale gdje se i danas nalazi sjedište. Nije poznato ime predsjednika ni užeg vodstva. Službeno ime skupine glasi “Russell Trust Association”. Članovi svake godine tajnim ritualom primaju 15 novih studenata (od 1991. u konkurenciju ulaze i studentice). Pretpostavlja se da trenutno u svijetu ima oko 600 živućih članova (poduzetnika, diplomata, direktora CIA-e, bivših predsjednika SAD-a) od kojih je četvrtina aktivna. Godišnja skupština održava se na otoku Deer Island. Bonesmen i Boneswomen u SAD-u navodno djeluju kao podružnica Iluminata.

Bohemian Grove
Skupina kojom predsjeda stanoviti Jay Mancini osnovana je 1878. u San Franciscu. Bohemian Grove je zapravo kampirališne veličine 1100 hektara koje se nalazi 100-njak kilometara sjeverno od San Francisca. U vlasništvu je Bohemian Cluba i godišnje okuplja 2000 utjecajnih muškaraca iz gospodarstva, umjetnosti, politike i medija. Člansku iskaznicu navodno imaju svi bivši američki predsjednici iz redova Republikanaca.

The Fellowship
“The Fellowship Foundation” poznata je i pod imenima “The International Foundation” i “The Family”. Radi se o najmoćnijoj protestantskoj skupini u SAD-u koja je odlično povezana s političkim krugovima (od Eisenhowera do Obame). Osnovana je 1935. u Arlingtonu (Virginija), a službeni predsjednik je Douglas Coe. Članovi ‘obitelji’ okupljaju se svake godine u Washingtonu i diskutiraju o aktualnim događajima u svijetu.

Put do Novog svjetskog poretka

1. Globalizacija – ekonomska moć u rukama manjeg broja poduzeća

2. Zajednička valuta i financijske institucije – države gube vlastite valute, stvarna moć je u zajedničkim organizacijama koje povećavaju ovisnost država o bankama kroz zaduživanje. Konačan cilj je zajednička svjetska valuta kojom će upravljati manja skupina.

3. Tajne službe – tijela koja se ne vode demokratskim načelima, ljudske slobode ih ne zanimaju.

4. Masovni mediji – sustavno pranje mozga kroz kontrolu medija kako bi se stanovništvo usmjerilo prema Novom svjetskom poretku.

5. Sirovine, voda i hrana – kontrola svih važnih sirovina i kemikalije u hrani koje mijenjaju ljudsko ponašanje.

6. Čipovi – umetanje RFID čipova ispod kože za nadzor i upravljanje ljudima (ciljevi se djelomično postižu i čipovima u putovnicama, bankovnim karticama…)

7. Klimatske promjene, terorizam, ratovi – manipulacija svjetskim događajima.

 
 
(metro-portal.hr, youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13874"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]