Slatkiše vole milijuni ljudi širom svijeta, a svaki čovjek konzumira najmanje 25 kilograma prerađene fruktoze godišnje

Ako se nađete u situaciji da stalno jedete i imate potrebu za slatkišima, nemojte odmah odbaciti ove činjenice kao nevažne. Istraživanja su pokazala da je industrijski prerađena fruktoza jednako zarazna i štetna kao i alkohol.

Fruktoza koja je „voćni šećer“, obično je zdrava kada se uzima u umjerenim količinama u obliku voća. Međutim, industrijski prerađena fruktoza nije ista i zapravo je vrlo nezdrava.

Većina fruktoze u hrani dolazi u obliku saharoze i visoko fruktoznog kukuruznog sirupa (HFCS), koji također sadrži 50 i 45 posto glukoze. Općenito, fruktoza je štetnija od glukoze jer može dovesti do glikacije, procesa u kojem se šećer veže za proteine​ili lipide. To možda ne zvuči tako loše, ali rezultira oštećenjem stanica i tkiva.

Ako se pitate koliko je nezdrava fruktoza, razmislite o činjenici da dijeli mnogo sličnosti sa alkoholom.

Jedna od njih je njihova sposobnost da aktiviraju proizvodnju dopamina, zbog čega konzumiranje bilo kojeg od njih proizvodi osjećaj sreće što može prerasti u ovisnost.

Druge sličnosti uključuju metaboličke putove u koje su uključeni. Bliska sličnost između ova dva kemijska spoja je da lako dobiti alkohol iz fruktoze samo dodavanjem kvasca.

Studija objavljena u časopisu Journal of American Dietetic Association dodatno je procijenila metaboličku, hedoničnu i društvenu povezanost između ovisnosti o fruktozi i alkoholizma.

Otkrili su da metabolizam fruktoze potiče otpornost na inzulin, nezdravu razinu kolesterola i bolest masne jetre kao i alkohol. Šećer također izaziva kroničnu upalu jetre slično kao i posredni metabolit alkohola zvan acetaldehid.

Na kraju, prekomjerna konzumacija fruktoze također stvara navikavanje i ovisnost koja se može usporediti sa ovisnosću o alkoholu. Isto tako, istraživanje na životinjama koja su proveli istraživači s koledža u Connecticutu otkrili su da fruktoza uzrokuje ovisnost kao i morfij i kokain.

Ostali učinci na zdravlje povezani sa toksičnošću fruktoze uključuju sljedeće: gojaznost, hipertenzija, povišene razine mokraćne kiseline, trbušno salo, kardiovaskularne bolesti, rak gušterače.

Dok su znanstvenici istraživali štetne učinke fruktoze, tražili su i prirodne spojeve koji mogu otkloniti te posljedice. Otkrili su da sljedeće namirnice značajno smanjuju toksičnost fruktoze:

- Riblje ulje
– Gorka dinja
– Chlorella
– Kokosova voda
– Češnjak
– Đumbir
– Sveti bosiljak
– Quinoa (Kvinoja)
– Spirulina

Konačno, cilj je izbjeći fruktozu koliko god možete, osim ako nije u obliku voća.

Ali ako ne možete izbjeći vašu ovinost o slatkome, onda možete odabrati neke zdrave alternateve za šećer koje imaju vrlo niske razine ili su čak i bez fruktoze.

Novi-Svjetski-Poredak.com

To je nešto što svi znaju, ali nije svatko spreman razgovarati o tome: Šećer ubija!

Potrošači to znju, iako mnogi radije tome ne vjeruju, tako da mogu nastaviti jesti svoje omiljene slatkiše i kolače.

Liječnici to znaju, ali ne govore svi svojim pacijentima, bilo zbog svojih vlastitih stavova ili samo kao dio općeg nedostatka fokus na prehranu kojeg mnogi liječnici provode.

Farmaceutske tvrtke to znaju, ali oni također, sretno šute o tome kako zaradili veliki profit na lijekovima za dijabetes. Najbolje od svega, međutim, industrija šećera to sve zna – i to je nešto što prikrivaju već pola stoljeća.

Istraživački rad koji je nedavno objavljen u časopisu “PLOS Biology” otkrio je kako je industriji šećera odavno poznata potisnuta informacija koja pokazuje opasnosti od saharoze. Istraživači sa Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu pronašli su dokaze u pregledu dokumenata industrije šećera.

Otkrili su da je zaklada “Sugar Research Foundation” financirala istraživanje kod životinja za procjenu učinaka koji saharoze ima na zdravlje kardiovaskularnog sustava u 1960-tim godinama. Nakon što je dokaz pokazao vezu između saharoze i raka mokraćnog mjehura i bolesti srca, oni su naglo zaustavili projekt i odlučili ne objaviti rezultate.

U nedavnoj analizi, istraživači su otkrili da je zaklada “Sugar Research Foundation” potajno financirala istraživački rad i odbacila dokaze koji povezuju potrošnju šećera sa koronarnim bolestima srca u 1967. godini. Rad je naglasio da su crijevni mikrobi razlog zašto su štakori koji su konzumirali šećer imali više razine kolesterola od oni koji su jeli škrob i rekao da učinci nisu bili isti kod ljudi.

Istraživači su otkrili da je godinu dana kasnije zaklada “Sugar Research Foundation”, koji je tada postala poznata kao “International Sugar Research Foundation (ISRF)”, provela istraživanje na štakorima kao Projekt 259 u kojem su prehrambene učinci bakterijskih organizama u crijevima kod konzumiranja šećera mjereni u odnosu na konzumiranje škroba.

To istraživanje, koje je provedeno od strane Sveučilišta u Birminghamu, kazalo je da bakterije u crijevima pomažu kao posrednik kod štetnih kardiovaskularnih učinaka šećera, i također je ukazalo na viši rizik od karcinoma mokraćnog mjehura.

To znači da je ISRF znao da konzumiranje šećera može uzrokovati rak mokraćnog mjehura. Što su učinili sa ovim potencijalno spasonosnim otkrićem? Oni povukli sredstva za Projekt 259 i nisu objavili niti jedan rezultat istraživanja.

Naknadne studije pod utjecajem potisnutih informacije

To je imalo totalno krivi učinak i iskrivilo je rezultate naknadnih studija. Na primjer, kada su znanstvenici raspravljali da li šećer ima sposobnost podizanja triglicerida u odnosu na škrob u kasnim 1960-im, dokazi iz Projekta 259 su podupirali ideju da je to nemoguće.

Sve rasprave do dana danađnjeg o povezanosti šećera i raka još uvijek se temelje na krivim dokazima zaklade Sugar Association koja je utvrdila da „nije uspostavljena vjerodostojna veza između unesenih šećera i raka”, kako je nedavno prošle godine.

Dugogodišnja tradicija manipuliranja istraživanja

Ko-autor studije Stanton Glantz je rekao: „ovo je vrsta manipulacije istraživanja slična kao kod istraživanja proizvoda duhanske industrije. Ovakvo ponašanje dovodi u pitanje financirane studije u industriji šećera kao pouzdan izvor informacija za izradu javne politike.”

Nažalost, kao što znanstvenici ističu, to je samo jedan od mnogih dokaza da industrija manipulira znanošću da bi služila svoje poslovne interese, i to je praksa koja je malo vjerojatno da će uskoro prestati u bilo koje vrijeme.

Bilo da govorimo o cigaretama, cjepivu, antidepresivima, pesticidima, ili nečemu osnovnom poput šećera, oni koji zarađuju veliku dobit uvijek će dati sve od sebe kako prikazali da nam taj proizvod pomaže umjesto škodi unatoč planinama dokaza koji kažu suprotno.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

1999. godine, časopis Independent je objavio članak pod naslovom “Svjetski top zaslađivač koji je proizveden uz pomoć GMO bakterije”, koji je pokazao da Monsanto svjesno dodaje aspartam u bezalkoholnih pića u SAD-u i da je aspartam izrađen od GMO bakterije.

Ovaj izvještaj, koji ostaje jedan od prvih objavljivanja o aspartamu u mainstream novinama je pridobio vrlo malo pozornosti i pažnje nakon objave – vjerojatno jer se njegova implikacija podcijenila u to vrijeme – i to se odavno zaboravilo.

Od 1999. godine, svijet je postao malo više osjetljiv na Monsanto i aspartam, ali još uvijek obiluje neznanjem o naknadnoj genezi. Dok se sve više i više ljudi počinju buditi spoznajući razorno djelovanje aspartama na naše zdravlje, ne znaju kako je aspartam zapravo napravljen?

Srećom, patent iz 1981. godine za proizvodnju aspartama, jednom zatočen u ladicama patentnog ureda, sada je bio dostupan na internet za sve koji to žele vidjeti i saznati – i to potvrđuje sve ono što nam je Monsanto sav sretan htio reći 1999. godine prije nego što njihov strelovit rast zahtijevao veću opreznost.

Proces proizvodnje

Patent, pod naslovom Postupak za proizvodnju aspartam i zaslužan potpisa Bahl, Rose, i White, rezimira proces na sljedeći način:

“Umjetno sladilo aspartam, dipeptid s formulom ASP-Phe-mene, se proizvodi koristeći klonirani mikroorganizam [sic]. DNA koji kodira velike stabilne peptide je sastavljen od ponavljajuće sekvence aminokiselina (ASP-Phe)n umetnut u klonirano sredstvo koje se pak uvodi u prikladni mikroorganizam domaćina. Mikroorganizam domaćin je uzgojen i veliki peptidi koji sadrže ponavljajući ASP-Phe slijed, se ubiru. Slobodna karboksilna grupa velikog peptida se benzilatira, a zatim hidrolizira do spoja benzil ASP-Phe dipeptid. Ovaj dipeptid je metiliziran zatim debenziliziran do forme aspartama “

Ovaj znanstveni žargon skriva i zbunjuje (možda namjerno) doista uznemirujući proces:

1.) “Klonirani mikroorganizmi” (koji je patent kasnije otkriva da je genetski modificirana E.coli) se uzgaja u spremnicima čije okruženje je napravljeno kako bi bilo povoljno za rast.

2..) Dobro hranjena E. coli kultura izlučuje fekalije (izmet) u obliku proteina ​​koje sadrže segment asparaginske fenilalanin aminokiseline  potrebne da bi se napravio aspartam.

3.) Proteini koji sadrže Asp-Phe segmente su ‘beru’ (tj. laboratorijski asistenti skupljaju izmet bakterije).

4.) Izmet se onda obrađuje. To uključuje i proces metilacije (dodavanjem viška toksičnog alkohola, metanola, zaštićenom dipeptidu).

Iako zdrav razum nalaže da ova odvratna tvar ne pripada nigdje u blizini našeg tijela, autori patenta ne taje o njihovom uvjerenju da aspartam predstavlja sigurno i hranjivo sladilo:

“Aspartam ne samo da je slađi od saharoze /bijelog šećera/, već je poželjniji kao hrana za saharoze. Dok saharoze može dati tijelu malo više od energije, aspartam se sastoji od aminokiselina, građevnih blokova bjelančevina, i kao i drugih proteina koji su rastavljeni od strane probavnih enzima u želucu na sastavne aminokiseline čime se osigurava nutritivna vrijednost. [...] Iz tih razloga, aspartam značajano obećava u zamjeni šećera kao zaslađivač.”

Eto ga na: službeni dokument koji ne samo da otkriva šokantnu istinu iza proizvodnje aspartama, već i slobodno priznaje da je bio namijenjen za masovnu potrošnju kao zamjena za saharozu.

Stoga, sljedeći put kad netko tvrdi da su vaše izjave o ovom zaslađivaču neutemeljene, usmjerite ih na ovaj patent – istina iza aspartama je sada očigledna.
 

 
(autor: mag.Alfred Bošković/uredio: nsp)

Pepsi Co je odlučila da aspartam, neuro-toksin koji koristi u svojim proizvodima dijetne cola-e kao zaslađivač, nije “dovoljno sladak” i “testiraju novi mix umjetnih sladila” koji će zadržati svoju moć slatkoće dulje od visoko fruktoznog kukuruznog sirupa.

Nova mješavina sladila  koja se testirala uključuje ACESULFAME-kalij, ili ACE-K. Problem koji Pepsi Co ima s aspartamom je da negativno utječe u toplim uvjetima koji se javljaju tijekom transporta i prije nego njihovi soda proizvodi dođu u trgovine.

Administracija za Hranu i Lijekove (Food and Drug Administration FDA) odobrila je korištenje ACE-K unatoč svojim poznatim sigurnosnim opasnostima. Ova kemiklalija je većinom popularna i koristi se kod pečene robe, žvakaćih guma i želatina deserta prema skupini koja zagovara sigurnosti hrane, Centra za znanost u javnom interesu.

Ace-K ili acesulfam-kalij je laboratorijski kreiran kemijski spoj koji je 200 puta slađi od saharoze.  Ace-K je osumnjičen kroz istraživanja, da posjeduje kancerogena svojstva, ali ove studirane činjenice su odbačene, a daljnja istraživanja nisu provedena prije odobrenje FDA.

U ispitivanju izvedenom na štakorima, Ace-K je pokazala da stimulira lučenje inzulina, ovisno o konzumiranoj dozi. U daljnjim istraživanjima , ace-K se pokazao i više nego opasnim za štakore, nego za štakorice s obzirom na njihov signal prema početku raka.

Kemikalija ima vrlo jak okus nakon konumiranja i koji traje. Za borbu protiv ovog fenomena, Kraft Foods počeo koristiti natrijev-ferulat da bi prikrio gorčinu u svojim proizvodima.

Aspartam je dokazan kao vrlo zarazan, jer on uzrokuje stvarne želju za toksinom. Mnogi smatraju da oni ne mogu prestati koristiti aspartam zbog teških simptoma odvikavanja.

Aspartamska kiselina, također poznata kao aspartat, djeluje kao neurotransmiter u mozgu. Ona olakšava prijenos informacija od neurona do neurona. Prevelike količine aspartata u vašem mozgu ubija neurone dopuštanjem invazije ogromne količine kalcija u stanice. Taj priliv generira ekstremne razine slobodnih radikala koji ubijaju stanice. Neuronska šteta stanice je uzrokovana neopravdanim korištenjem aspartata. To je razlog zašto su označeni kao “ekscitotoksini”. Oni “uzbuđuju” ili pobuđuju neuronske stanice do smrti.

Vratimo se nazad u ožujak; radije nego bi htjeli promjeniti naljepnice na kojima bi priznali da truju svoje kupce, PepsiCo mijenja svoj ​​recept uklanjanjem 4-metilimidazole (4-MI ili 4-MEI), poznatog kancerogena, iz svoje formule u proizvodima bezalkoholnih pića .

U 2011. godini, mainstream mediji su izvijestili da određene marke bezalkoholnih pića Pepsi Co sadrže patentirani retardant plamena koji se koristi u plastici kako bi se spriječilo da gaziranih pića postanu zapaljiva. Tijekom prekomjernog izlaganja toksinima može dovesti do nužne liječničke pomoć u svezi “oštećenja kože, gubitka memorije i živčanih poremećaja.”

Izvješće iz Instituta za poljoprivredu i trgovinsku politiku navodi da prerađena hrana i piće mogu sadržavati živu koja je dio procesa u kojem se upotrebljava kukuruzni sirup visoke fruktoze (HFCS). FDA “nije uspjela” napraviti da ova neovisna istraživanja dođu do javnosti, te na taj način ​​priznajući svoje zaključke.

Živa ometa neurološki razvoj, i ima dramatičan učinak na ljudski živčani sustav. Kod djece, izloženost živi se manifestira kao autizam i kao Poremećaj pozornosti poremećaj hiperaktivnosti (ADHD).

Šokantno, Pepsi Co nije nikada demantirao njihovo korištenje smrtonosnog aditiva aspartama, niti povezanost sa rakom. Naveli su javno da su rezultati iz znanstvenih istraživanja bile neistiniti, bitno ignorirajući grešku i odgovornost njihove tvrtke koja nudi proizvod koji ugrožava zdravlje javnosti. Umanjujući činjenice, ne umanjuje njihovu valjanost.
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)