Desetljećima je Bundesbank, središnja banka Njemačke i skrbnik zlata nacije, pohranila više 1200 tona plemenitih metala vrijednih gotovo 50 milijardi dolara u trezorima američkih federalnih rezervi u New Yorku

Nakon javnog prosvjeda u Njemačkoj 2013., vlasti su pokrenule program repatrijacije s ciljem vraćanja zlatnih rezervi koje su bile pohranjene izvan zemlje još od doba Hladnog rata kada je vladala “Ruska opasnost.

Berlin je namjeravao vratiti barem pola zaliha zlata iz SAD-a i Francuske do 2020. godine. Vlada je prvotno planirala dovršiti program u roku od pet godina, no američke Federalne rezerve su pregovarale o tom procesu da se rok produžio na sedam godina.

Njemačka je navodno uspjela vratiti samo pet tona zlata u 2013. zbog logističkih poteškoća. Sljedeće godine Njemačkoj je vraćeno 120 tona plemenitog metala – 35 tona iz Pariza i 85 tona iz New Yorka.

Oko 110,5 tona je vraćeno iz Pariza i 99,5 tona iz New Yorka 2015. godine. Prije dvije godine zemlja je povratila ukupno 200 tona.

Do sada je američki FED onemogućio zahtjev za pristupom njemačkog financijskog regulatora ogromnim depozitima zlata koji se doslovno drže kao taoci u inozemstvu. Dakle, Bundesbank nije imao priliku provjeriti pričuve koje pripadaju Njemačkoj.

Razne teorije su počele kružile oko njemačkih zlatnih rezervi u inozemstvu, a neki stručnjaci su ispitivali da li su zlatne rezerve još na svojem mjestu u SAD-u ili ih možda koriste strane centralne banke. Međutim, njemačka vlada ne čini se jako zabrinuta zbog tog pitanja.

“Nisam čula da zlato u inozemstvu postaje vruća tema, ali u slučaju da jest, trebali biste se obratiti državnoj središnjoj banci Bundesbank. Oni bi vam trebali dali informacije o trenutnom stanju i planovima po ovom pitanju” – izjavio je za RT glasnogovornik njemačkog ministarstva financija Dennis Kolberg tijekom tjedne konferencije za novinare.

“Bundesbank je već govorila o ovom problemu, pa se mogu samo nadovezati na njih” – rekao je dužnosnik, postavljajući pitanje ima li vlada planove za rješavanje pitanja vraćanja zlata koja se čuva u inozemstvu.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*


Novi-Svjetski-Poredak.com

Britanska narodna banka (BoE) odbija vratiti oko 550 milijuna dolara u zlatu koje pripada Venezueli nad zahtjevom regulatora Velike Britanije o rastućoj nesigurnosti i namjerama Caracasa vezanim za tih 14 tona zlatnih poluga

Britanski dužnosnici inzistiraju da se poduzmu mjere usmjerene na sprječavanje pranja novca, navodi The Times.

Očekuje se kako će vlada Venezuele pružiti pojašnjenje o svojim planovima vezanim za zlato, prenosi RT.

“Postoje zabrinutosti da gospodin Maduro može iskoristiti zlato, koje je u vlasništvu države, i prodati ga za osobnu korist” – navodi se u medijima kroz neidentificirane izvore.

Izvještaji koji su se pojavili ranije ovog tjedna navode kako venezuelanska vlada već dva mjeseca pokušava povratiti zlato koje čuva u Britaniji. Razgovori su, kako se izvješćuje, zaustavljeni zbog povećanih poteškoća pri dobivanju osiguranja za transport koji je neophodan za premještanje velike količine zlata.

Prošlog tjedna je izvoz zlata iz Venezuele postao predmetom još jednog kruga američkih sankcija protiv zemlje Latinske Amerike. Najnovije kazne odnose se na američke pojedince i korporacije uključene u kupoprodaju zlata u Venezueli.

U proteklih nekoliko godina, Washington je uveo širok raspon sankcija protiv Bolivarijanske Republike, udarajući na njihove financije, izdavanje obveznica vezanih za dug i poslovnu djelatnost državne naftne tvrtke PDVSA.

Američke vlasti optužuju vladu Venezuele i čelnika Nicolas Madura za kršenje ljudskih prava i potkopavanje demokracije.

Venezuela, koja je trenutno u ogromnoj ekonomskoj krizi, nedavno je provela poteze kojima se smanjuje oslanjanje financijskih institucija i instrumenata na američki dolar. Prošlog mjeseca, zemlja se obvezala na trgovanje u eurima, juanima i ostalim konvertibilnim valutama usred američkih sankcija.

Tijekom posljednje tri godine, Venezuela je koristila zlato kao kolateral kako bi dobila milijarde kredita od međunarodnih zajmodavaca.

Međutim, sporazumi o swapu postali su teško provedivi za Venezuelu 2017. godine, nakon što je Washington zabranio američkim financijskim institucijama da daju zajmove toj zemlji.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Venezuelanska vlada želi vratiti oko 550 milijuna dolara u zlatnim polugama iz Engleske banke zbog sve veće zabrinutosti zbog nametanja sankcija od strane Amerike

Caracas planira vratiti 14 tona zlata, koje je dano na čuvanje u Velikoj Britaniji, natrag u Venezuelu, prema neimenovanim javnim dužnosnicima, kako citira Reuters.

Britanski regulator navodno je nastojao pojasniti što Venezuela želi učiniti s zlatom.

Plan o repatrijaciji zlatnih rezervi, koje se čuvaju u Londonu, se navodno raspravlja gotovo dva mjeseca usred povećanih poteškoća u dobivanju osiguranja za pošiljku koja je potrebna za premještanje velike količine zlata.

“Još uvijek pokušavamo pronaći osiguranje, jer su troškovi visoki” – rekao je izvor agenciji.

Vanjskotrgovinska devizna imovina značajno je u padu jer su već nametnute američke sankcije zabranile da se vlada zadužuje na međunarodnim tržištima.

Bijela kuća je prošli tjedan uvela novi krug anti-venezuelanskih sankcija. One zabranjuju građane SAD-a da se bave entitetima i ljudima koji se bave prodajom zlata u Venezueli, koje SAD naziva “korumpiranim i obmanjujućim”.

Južnoameričku zemlju trenutno pogađa jedna od najgorih gospodarskih kriza u povijesti, prolazeći kroz već petu godinu recesije sa godišnjom inflacijom od više od 400.000 posto. Kriza je navodno prisilila gotovo milijun ljudi da pobjegnu u susjedne zemlje.

Caracas drži zalihe zlata u trezorima stranih banaka, što je uobičajena praksa za zemlje u razvoju. U 2011. godini, venezuelanski socijalistički vođa Hugo Chavez povratio je gotovo 160 tona zlata iz SAD-a i nekih europskih zemalja.

Od 2014., Venezuela koristi svoje zlato kao kolateral kako bi dobila milijarde kredita od međunarodnih zajmodavaca.

Kao rezultat toga, rezerve zlata u zemlji bile su značajno iscrpljene. Prema najnovijim podacima iz središnje banke, zalihe zlata su u lipnju pale na 160 tona, sa 364 tona u 2014. godini.

Sporazumi o zamjeni postali su teški za Venezuelu 2017. godine, nakon što je Washington zabranio američkim financijskim institucijama da financiraju tu operaciju.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ankara je odlučila vratiti sve svoje zlato pohranjeno u američkim Federalnim rezervama, izvijestio je turski mediji

Posljednjih godina Turska je vratila 220 tona zlata iz inozemstva, a prošle godine 28,7 tona je vraćeno iz SAD-a.

Turske rezerve zlata procjenjuju se na 564 tone i iznose oko 20 milijardi dolara, izvijestila je turska novina Yeni Safak.

Prema ovim podacima, Ankara je 11. najveći posjednik zlata na svijetu, iza Nizozemske i ispred Indije.

Izvješća dolaze u vrijeme kada je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan zauzeo teška stajališta prema američkoj valuti.

Ovaj tjedan je kritizirao dolarske zajmove i rekao da međunarodne kredite treba umjeto toga davati u zlatu.

“Zašto uzimamo zajmove u dolarima? Koristimo drugu valutu, predlažem da se zajmovi trebaju izdavati na temelju zlata” – rekao je Erdogan tijekom govora na Kongresu globalnog poduzetništva u Istanbulu 16. travnja, piše Hurriyet.

“Sa dolarom u svijetu uvijek smo pod pritiskom tečaja. Trebali bismo spasiti države i narode od tog pritiska tečaja. Zlato nikad nije bilo sredstvo ugnjetavanja tijekom povijesti” – dodao je.

11. travnja turska je lira zabilježila najnižu rekordnu stopu u odnosu na dolar. Prije 10 godina jedan dolar je vrijedio 1,7 turskih lira, danas on iznosi čak 5 turskih lira.

Turska je među nekoliko zemalja koje su povukle zlata iz SAD-a. Val je počeo 2012. godine, kada je Venezuela priopćila kako je vratila 160 tona zlata u vrijednosti od oko 9 milijardi dolara.

Njemačka Bundesbanka tada je zahtijevala da vrati 300 tona, a FED joj je rekao kako će za to trebati sedam godina. Nizozemska je također vratila 122,5 tona zlata.

“Središnje su banke započele repatrijaciju već prije nekoliko godina, što znači prije nego što smo imali Brexit, Kataloniju, Trumpa, AFD i rastuće napetosti između Politbura u Bruxellesu i naroda Istočne Europe” – izjavio je za Claudio Grass savjetnik za plemenite metale.

Prema njegovim riječima, svijet postaje manje centraliziran.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Najveći dio njemačkih zlatnih rezervi nalazi se u trezorima u inozemstvu. To zlato već odavno nitko nije vidio. Zato Državni ured za reviziju od središnje banke traži detaljnu kontrolu.

U krizna vremena zlato pruža sigurnost. Sada, kada je dužnička kriza poljuljala zajedničku europsku valutu, njemački političari i Državni ured za reviziju odjednom su se sjetili zlata. Je li njemačka središnja banka Bundesbank posljednjih godina uopće sama kontrolirala leže li sve poluge još uvijek u trezorima američkih, britanskih i francuskih središnjih banaka? Tamo se, naime, nalazi najveći dio njemačkog zlata. U trezorima njemačke središnje banke u Frankfurtu nalazi se samo oko 30 posto zlatnih rezervi.

Državni ured za reviziju, neovisna ustanova koja kontrolira državne financije, istražila je po nalogu saveznog parlamenta ima li Bundesbank uopće točan uvid u zlatne rezerve. Već mjesecima se od središnje banke zahtijeva da obavi detaljnu kontrolu, umjesto da samo povremeno baci pogled na rezerve ili se oslanja na pismene potvrde stranih središnjih banaka.

Zašto je zlato izvan zemlje?

Sjedinjene Američke Države imaju 8.133 tone zlata, a Njemačka bi s 3.396 trebala biti odmah na drugom mjestu. Njemačko zlato bi bilo vrijedno više od 130 milijardi eura. Trenutačna rekordna cijena zlata tu bi vrijednost mogla još više povećati. Zlatne poluge su važan dio rezervi središnjih banaka eurozone. Članice eurozone raspolažu s više od 10.787 tona zlata, a Europska središnja banka s više od 502 tone. Austrija ima 280 tona, zadužena Grčka 111 tona, Portugal 382, a Španjolska 281 tonu.

Zašto se njemačke zlatne poluge nalaze u inozemstvu? To navodno ima veze s Hladnim ratom jer je postojao strah od sukoba između Istoka i Zapada na njemačkom teritoriju, pa je bilo sigurnije pohraniti zlato u inozemstvu. To na prvi pogled zvuči logično, no povjesničari smatraju da za to postoje drugi razlozi. “Danas to više nije tako poznato, ali Nijemci su 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća na teret zapadnih sila ostvarivali velike dobiti. I dok su oni trebali vojnu zaštitu, Amerikanci, Britanci i Francuzi su bili kronično u stisci s novcem”, objašnjava povjesničar Werner Abelshauser. Te su zemlje od Njemačke dobivale povoljne kredite, a deponiranje njemačkog zlata u njihovim trezorima trebalo je stvoriti veće međusobno povjerenje.

Nema sumnje u strane trezore ?!

Bundesbank je u međuvremenu reagirao na zahtjeve Državnog ureda za reviziju i priopćio da nema sumnje “u integritet, ugled i sigurnost” stranih trezora. Središnja banka također tvrdi da je iz postojećih dokumenata i kontrolnih postupaka već desetljećima vidljivo da su zlatne rezerve nedirnute. Državni ured za reviziju ne sumnja u poštenje stranih partnera, ali traži strožu kontrolu. Sada je Bundesbank obećao da će tijekom iduće tri godine dopremiti 150 tona zlata iz New Yorka u Njemačku. Zlato će biti rastaljeno kako bi se preispitali njegova kakvoća i količina.

Kako će se obaviti taj transport? Najvjerojatnije ne onako kako su to učinili Francuzi 1966. godine. Oni su navodno, barem se tako špekulira, poluge iz New Yorka dopremili podmornicama. Tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle je inzistirao na povratku zlata iz trezora američke središnje banke u Francusku. De Gaulle ni pod koju cijenu nije htio biti ovisan o Sjedinjenim Američkim Državama.

Zašto je Bundesbanka  tajno povukla dvije trećina svojeg Zlata iz Londona ?

Prije dva dana je izvješteno da je njemački sud revizora zahtijevao da njemačka središnja banka, Bundesbanka, provjeri i napravi reviziju svojih službenih zlatnih zaliha koje se sastoje od 3.396 tona, čuvane uglavnom izvan zemlje u gradovima New York, London i Pariz, prema službenim dokumentima.

Također je pozvao na repatrijaciju (povratak u domovinu) oko 150 tona u naredne tri godine da bi se provela kvalitetna inspekcija volfram zlata. Danas, iznenađujući razvoj, putem medijske kuće Telegraph smo saznali da nitko drugi nego ta ista Bundesbank-a koja uzrokuje beskrajne noćne more za sve ostale europske narode u bankrotu zbog svojeg inzistiranje za zvuk novca, odlučila je dobrovoljno povući dvije trećine svojih zlatnih fundusa čuvanih od strane  Engleske Banke (Bank of England).

Prema povjerljivom izvješću na koje se poziva The Telegraph, Buba (Bundesbank) je zahtjevala povratak 940 tona, smanjujući svoju BoE (Bank of England) pričuvu od 1440 tona u 2000. godini na 500 tona u 2001. godini navodno “jer su troškovi skladištenja previsoki.” To je otprilike idiotski izgovor kao kad je Fed otkazao svoje izvješćivanje od M3 u 2006, jer “su troškovi prikupljanja temeljnih podatka prevagnuli njihovu prednosti”. Pa zašto BuBa vraća svoje zlato? Ambrozije Evans-Pritchard ima ideju:

Pomak je došao kad je euro bio najslabiji, srozao se na 0,84 dolara u odnosu na dolar. Ali, drugi razlog  je isto tako kad je Bank of England rasprodavala većinu britanskih zlatnih rezervi – po tržišnim cijenama – po nalogu iz Gordona Browna.

“Možda su odlučili da je Bank of England posudila previše zlata, i odlučili su da je sigurnije da dovedu to zlato doma. Riječ je o identifikaciji.

Da li je Bundesbanka samo predvidjela krajnji scenario  propalog europskog merkantilističkog eksperimenta na početku, te je odbila napustiti svoju najdragocjeniju imovinu u rukama bankara oligarhije koji bi, poznavajući ih, sve učinila u njihovoj moći kako bi osigurala i sačuvala zlatne rezerve, jednom “kad sranje udari u ventilator”. Naravno, BuBa-ino neporicanje poricanja potvrđuje i ovo:

Bundesbanka je rekla da ima puno povjerenje u “integritet i neovisnost” svojih skrbnika, te daju detaljne račune svake godine. Ipak, to ukazuje na daljnje korake kako bi osigurali svoje rezerve“.  “To bi također moglo značiti preseljenja dio fundusa”, rekao je on.

Ipak, ono što je ostalo neizrečeno u svemu gore je da Njemačka nije učinila ništa krivo! To jednostavno traženje prigovora o tome što Njemačka s pravom posjeduje.

I ovdje je poanta pitanja: u globaliziranom sustavu, u svakoj suverenosti povećava se pokornost prema snazi kreditnog stvaranja globalne “cjeline”, takav mora napustiti sve misli suverene neovisnosti na ulazu i zagrliti “novi svjetski poredak”.

Jer u tom trenutku, koji će doći s vremenom, ne samo BuBa, već i svaka druga banka, korporacija, i pojedinac, će se otimati za svoje zlato koje se nalazi u nekom trezoru u Londonu, New Yorku, Parizu, ili u prijateljskom trezoru banke u njihovoj ulici, i umjesto toga će pronaći samo friško ispražnjeno spremište s duhovito napisanom zadužnicom umjesto zlatne cigle od jedne kile.
 
(dw.de,infowars.com)