Stalno zabrinutost za vaše financije može izazvati stres

Da biste poboljšali mentalno zdravlje, rezultati studije sugeriraju da ljudi naporno rade kako biste podmirili svoje dugove i umanjili anksioznost.

Studija je objavljena u Zborniku Nacionalne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih Država, a uključivalo je istraživače iz istraživačkog centra za socijalne usluge na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru (NUS).

Za ovu su studiju znanstvenici anketirali 200 sudionika s niskim primanjima.

Istraživanje je uključivalo pitanja o vještinama i anksioznost svojevoljnih odluka prije i nakon što su uspjeli djelomično podmiriti svoje dugove.

Rezultati sugeriraju da je otplata duga pomogla u smanjenju “mentalnog opterećenja siromašnih” koje su ih priječile u donošenju boljih odluka.

Dug i mentalno zdravlje

Volonterima je odobrena otplata duga u iznosu od najmanje 5.000 singapurskih dolara, što je približno jednako tri mjesečna prihoda po kućanstvu koji su se sastojali od novaca za podmirivanje dijela njihovih komunalnih računa, komunalnih dugovanja i hipoteka.

Istraživači su svim volonterima dali istu svotu duga za otplatu duga, ali nisu svi imali iste razine duga – neki su sudionici imali više duga nakon dobrotvorne donacije.

Volonteri su zatim upućeni na anketu koja je mjerila njihovu anksioznost, kognitivno funkcioniranje i financijsko odlučivanje.

Istraživanje su proveli prije nego što su dobili novac za smanjenje dugovanja i tri mjeseca nakon što su djelomično podmirili dugove.

Znanstvenici su otkrili da su prosječne stope pogrešaka volontera u testovima kognitivnih sposobnosti smanjene sa 17 posto na samo 4 posto nakon što su djelomično podmirili dugove.

Volonteri koji su u početku prijavili generalne anksiozne poremećaje smanjili su brojnost 78 posto prije otplate duga na 53 posto nakon otplate duga.

Istraživači su također pronašli da je “negativno razmišljanje o budućnosti”, također palo sa 44 posto na 33 posto.

Nalazi su pokazali kako su “veći porezi” također negativno utjecali na mentalno zdravlje i sposobnosti donošenja odluka pojedinaca koji imaju veliki dug.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kamate novaca na zamrznutim računima Muamera Gadafija u belgijskim bankama ne podliježu sankcijama UN-a i nisu zloupotrijebljene niti pronevjerene, izjavila je Libijska investicijska uprava (LIA)

Kamate na iznos od gotovo 5 milijardi eura (5,7 milijardi dolara) bile su transferirane na “račune posebnih klijenata u inozemstvu” sve do kraja listopada 2017., kada su plaćanja prestala, rekla je LIA, kako je citirala mreža Al-Arabiya u Saudijskom vlasništvu.

Računi se nalaze u Luksemburgu, Velikoj Britaniji i Bahreinu, napomenula je libijska agencija.

Gadafijeva imovina zamrznuta je 2011. godine, kada je NATO intervenirao u ime pobunjenika u Libiji radi svrgavanja dugogodišnjeg vođe.

Navodeći britanske i belgijske pravne dokumente, LIA je izjavila da kamate na podliježu sankcijama i redovito se isplaćuju na njihove račune. Međutim, gdje su točno sredstva otišla još uvijek se istražuje, navodi agencija u izjavi koju je dostavila RT-u.

“Uvjereni smo da je LIA ostala u potpunosti u skladu s režimom sankcija i da novac sa belgijskih računa nije zloupotrijebljen” ili se preselio od kraja listopada 2017. godine na neko drugo mjesto, priopćeno je. “Želimo osigurati svim Libijcima da je zamrznuta imovina LIA-e na sigurnom”.

Krajem listopada je bruxelleska javna medijska organizacija RTBF izvijestila kako su tužitelji Belgije pokrenuli istragu o tome jesu li belgijske banke isplaćivale kamate i dividende sa računa koji su zamrznuti pod sankcijama UN-a 2011. godine.

To se temeljilo na zahtjevu stručnjaka UN-a o Libiji početkom rujna, koji je kazao kako je plaćanje kamata prekršilo režim sankcija i “može dovesti do zloupotrebe sredstava”.

Reagirajući na izvješća u belgijskim medijima, LIA je rekla da informacije o povlačenju kamata sa zamrznutih libijskih računa predstavljaju „hipotetske tvrdnje” i „nema dokaza da su se sredstva koristila za financiranje oružanih skupina.”

Gotovo 70 milijardi dolara Libijske investicijske banke je zaplijenjeno diljem Europe i Sjeverne Amerike ubrzo nakon što je UN uveo sankcije. Međutim, europske vlasti su zabilježile zamrzavanje samo glavnice, no kamate i dividende su se isplaćivale uredno od 2011. godine.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Koliko dugo čuvati račune za kućne režije? Treba li ih uopće čuvati?

Pitanja su to koja si često postavljaju građani, među kojima ima i onih koji su svoje obveze uredno izvršili, ali im se dogodilo da im nakon nekog vremena od lokalnog vodovoda stigne ovrha zbog navodno neplaćenog računa. A dokaza za to – nemaju.

Dunja Mak, pravna savjetnica Potrošačkog foruma iz Osijeka, navodi da za svaku vrstu potraživanja postoji rok zastare.

Pa tako, primjerice, sukladno Zakonu o obaveznim odnosima, rok za zastaru računa za struju, toplanu, plin, vodu, telefon, radio i TV pristojbu iznosi godinu dana.

‘Za pričuvu i grobnu naknadu je tri godine, kazne za parking i ugovori o osiguranju života imaju rok od pet, a komunalna naknada šest godina‘, navela je Mak i dodala da treba čuvati račune duže od tog roka jer se ne jednom znalo dogoditi da ljudi čuvaju račun godinu dana, nakon čega bi ga bacili, a tvrtka bi pokrenula ovrhu unutar tog perioda.

‘Ako je ovrha pokrenuta unutar godinu dana, ona često zna doći građaninu na adresu nakon tog perioda. Onda se zna dogoditi da on nema dokaz jer je bacio račun, a ne može se pozvati na zastaru jer je tvrtka reagirala dok ona nije nastupila.

Stoga je naš savjet da građani čuvaju račune minimalno deset godina.

Svima savjetujemo da ih čuvaju deset godina zato što rješenje o ovrsi, ako je donesena, zastarijeva najranije protekom deset godina’, zaključila je Mak.
 
(tportal.hr)

Dok grabežljivci koji priznaju svoje zločine ne idu u zatvor, valjda zato što su njihovi roditelji bogati ili su politički povezani, ostali se šalju u zatvor zbog najžalosnijih razloga

Ovaj sudac više brine o novcu, nego o ljudima.

Sudac Milas “Butch” Hale iz Sherwooda u državi Arkansas je optužen za vođenje “modernog zatvora za dužnike” nakon što je nedavno osudio 44-godišnjeg muškarca s rakom gušterače na 90 dana zatvora.

Predsjednik i izvršni direktor Odbora pravnika za građanska prava Kristen Clarke rekao je za osobe koje se oduđuju na ovakav način:

“Ljudi su osuđeni na neuspjeh kada se pojave pred sudom, te su zarobljeni u ovom beskrajnom ciklusu duga. Uz oživljavanje zatvora za dužnike, i dalje ćemo gledati ciklus ljudi koji izlaze i ulaze u zatvore diljem naše zemlje samo zbog svoje nesposobnosti da plaćaju novčane kazne i pristojbe vezane uz niže, nenasilne prekršaje.”

Lee Robertson, čovjek s rakom gušterače, najprije je došao u nevolje u 2009. godini, kada mu je dijagnosticiran rak i počeo je svoju prvu rundu kemoterapije.

Njegova bolest ga je prisilila da prestane raditi, te je eliminirala njegov izvor prihoda i napravila mu je situaciju da se nije mogao održavati. U roku od dva tjedna, Robertson je napisao je 11 čekova na male iznose u rasponu od 5 do 41 dolara, no svi su bili odbijeni.

Nakon šest godina i sedam uhićenja, Robertson je završio u sudnici suca Halea, gdje je Hale rekao da oboljeli od raka duguje sudu 3,054.51 dolara u troškovima. Robertson nije bio u stanju platiti te kazne i jer mu je rak gušterače onemogućavao da vrati na posao.

Sudac Hale je došao pod povećalo zbog načina na koji on vodi “financijska provjere”, i načinima na koji se sud odnosi prema neplaćenim čekovima. Sudac je sada pod istragom zbog sporne prakse koje provodi u svom sudu.

Tužba ocrtava unosan sustav koristi, u kojem ne dopušta obitelji ili prijateljima da pratite okrivljenika, a okrivljenik mora potpisati obrazac kojim odriče od prava na odvjetnika.

To ostavlja one koji su procesuirani u potpunosti osjetljivima i ne mogu se dobro braniti u svoju korist.

“Ovo je truli sudski sustav koji zanemaruje prava na svakom koraku”, dodao je Clarke.

Nadam se da će pravda biti zadovoljena prema ovom sucu i drugima koji su uključeni u ove “sheme”, tako da će u budućnosti sve manje ljudi koji žive ispod granice siromaštva morati i dalje davati veliki doprinos gradskom proračunu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Državljani SAD ne pojavljuju se u tzv. “Panamskim papirima” zato što za offshore kompanije preferiraju druge države, piše novinar lista “Politiko” Dany Vinick

Prema informacijama lista, samo 2014. godine iz SAD je preko offshore kompanija povučeno 1,2 trilijuna dolara.

Porezni stručnjaci smatraju da uzrok tome treba tražiti u promjeni globalne financijske politike i vlastitog ukusa. Kada bogati Amerikanci žele pobjeći od plaćanja poreza, oni ne gledaju u Panamu, već preferiraju Bermudske i Kajmanske otoke.

Moguće je da bi u “Panamskim papirima” bilo više američkih prezimena da je skandal izbio ’80-ih, navodi list. Ali nakon invazije SAD na Panamu 1989. godine, popularnost ove države je naglo opala.

Nakon toga, pošto su Bermudski, Kajmanski i britanska Djevičanski otoci promijenili svoje zakone da bi privukli više investicija, oni su se pokazali povoljniji od Paname.

Osim toga, te države djeluju u okvirima engleskog prava, što omogućuje američkim pravnicima da se osjećaju sigurnije.

Svoja sredstva Amerikanci vole prebacivati u države u kojima se govori engleski, dok se u Panami govori španjolski.

I na kraju, Amerikanci ne vjeruju u stabilnost panamskog političkog režima.

Prošle godine je ekonomist Gabrijel Zukman izračunao da se na računima offshore kompanija nalazi oko osam posto svjetskih financija. On je ocijenio američki offshore problem kao “prilično skroman”, sa svega četiri posto američkih financija koje se nalaze offshore.

Radi se o tome da su najsigurnije i najstabilnije mjesto za skrivanja američkih aktiva same SAD, piše “Politiko”.

Zukman je izjavio da nije pretjerano začuđen što u “Panamskim papirima” nema Amerikanaca.

Jedan od razloga za to je što je, nažalost, prilično lako osnovati lažne, anonimne tvrtke u nekim državama SAD, kao što su Delaware i Nevada, tako da nije potrebno ići u Panamu.

Dany Vinick navodi da nije bila začuđena ni nekolicina eksperata koje je pitao za mišljenje.

U novinama “Süddeutsche Zeitung” ne isključuju da se kasnije mogu pojaviti nova imena. Na pitanje o odsustvu Amerikanaca u dokumentima, urednik je zagonetno odgovorio “Čekajte da vidite što će biti dalje”, navodi list.

Njemački list “Süddeutsche Zeitung” priopćio je u nedjelju da posjeduje dokumente panamske odvjetničke tvrtke “Mosaku Fonseca” koji, kako tvrdi list, dokazuju sudjelovanje niza svjetskih lidera i njihovih suradnika u shemama za pranje novca i utaju poreza.

Informacije koje su procurile pokrivaju aktivnosti tvrtke “Mosaku Fonseca” u razdoblju od 1970. do proljeća 2016.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

‘Procurili tajni dokumenti, otrkiveno kako svjetski bogataši skrivaju novac’! ‘OTKRIVENO KAKO JE PUTIN SAKRIO DVIJE MILIJARDE DOLARA!’, vrište naslovi svjetskih novina

Isto je s medijima ‘slobodnog svijeta’ koji to davno više nije. Što sve ne štima s ‘Panama papers’? Sve! I to jednostavno bode oči.

Prvo što ne štima: Putin je svugdje u naslovima, kao i Assad, a njih se u 11 i pol milijuna dokumenata koji su navodno “procurili” – nigdje ne spominje! Kasnije su novine promijenile naslove: “OTKRIVENO KAKO JE PUTIN SAKRIO DVIJE MILIJARDE DOLARA Njegovo ime ne spominje se nigdje, ali dokumenti otkrivaju enormno bogastvo njegovih prijatelja!”

Znači, Putin se ne spominje nigdje u milijunima dokumenata, ali spominje se u SVIM novinskim naslovima o tim dokumentima!

Da su Putinovi “prijatelji” oligarsi bogati, nije neka tajna. Ali zašto bi pobogu Putin skrivao svoj novac u Panami? Od koga, od sebe? Pa on u Rusiji može što god hoće preko banaka svojih ljudi! Zašto bi Putinovi prijatelji skrivali novac u Panami, da ne plate Putinu porez??

Ako je tako, što Putin ima s tim – ispada da varaju njegovu vlast? Ako to rade s njegovim odobrenjem, Panama im ne treba: mogu to dogovoriti s njim i uredno novac provesti kroz ruske banke, koje ionako kontrolira Putin i oligarsi, i u kojima pranje novca nikad nije bilo upitno.

Ali pogledajmo tko je još po svim naslovima: sve redom “neprijatelji slobode i demokracije” u režiji SAD: Sirijski predsjednik Assad, koji se isto tako ne spominje u dokumentima.

No tamo su navodno neki njegovi rođaci i kompanije koje trguju naftom, a SAD I EU su ih stavile pod sankcije. Oni, eto, švercaju naftu za sirijski režim koji ubija civile! Naravno, Turskog predsjednika nema jer je puno bolje prodavati ISIL-u naftu otvoreno, kako on to radi.

Dakle, na tapeti je Asad, uz Putina najzaslužniji za sprječavanje “revolucije” u Siriji. Za koju nije nikakva tajna da je obilno potpomognuta od SAD, koja je podržala Al Nusra front, “umjerene teroriste” pod paskom Al Quaide koji su navodno bolji od ISIL-a, iako s njima dijele ideologiju i sve ostalo.

U naslovima se provlači i premijer Islanda, koji je odbio sanirati banke u kojima je propao strani kapital – upravo je Island bio jedna od zemalja u kojima se prao novac – o trošku svojih poreznih obveznika čime je također postao neprijatelj slobode i demokracije. Tu je i premijer Ukrajine, i brojni drugi marginalni likovi iz trećeg svijeta, iz država poput Zimbabwea, gdje su i pavijani korumpirani.

Dakle, svim naslovima dominiraju osobe koje se u svim tim dokumentima zapravo uopće ne spominju! Ali se spominje otac britanskog premijera, kojeg pak u naslovima – nema. Zanimljivije je koga nema u papirima, ili bar u novinskim izvješćima jer sami dokumenti – nisu dani na uvid javnosti! Nema nikoga iz SAD, nema nikog iz Izraela, nema, ovako odoka, niti jednog s Forbesove liste najbogatijih ljudi na svijetu osim saudijskog monarha.

Među muljatorima nema ni Sorosa ni Rothschilda, ispada da samo neprijatelji demokracije i zapada peru novac. Treba li to čuditi kad se pogleda tko stoji iza “Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara iz Washingtona”? Na kraju papira jasno piše da njih podupiru “Open society foundations”, i “USAID”, koji je zapravo povezan s američkim interesima i neke je vrste “CIA Lite”.

Naime, “curenje” tih informacija o pranju novca najbogatijih ljudi svijeta u Panami ide isključivo preko rečenog “International Consortium of Investigative Journalists”, istraživačkog konzorcija, i vi i ja nemamo izravan uvid u papire.

Ta organizacija je u potpunosti financirana od strane američkog pompozno nazvanog “Center for Public Integrity”, Centra za javni integritet, a njihovi finacijeri su među ostalima:

Rockefeller Family Fund
Rockefeller Brothers Fund
Open Society Foundation (Soros!)
Goldman-Sonnenfeldt Foundation
Ford Foundation
Carnegie Endowment
W K Kellogg Foundation
Wallace Genetic Foundation

I brojne druge. Čudi li vas zašto nema niti jednog viđenog eksponenta zapadnog kapitalizma? Prljave tajne zapadnih korporacija će ostati sakrivene! A čitavu stvar objavljuju mediji poput Guardiana, za kog nije tajna da je produžena ruka MI6, BBC-ja, i Süddeutsche Zeitunga – oni imaju “ekskluzivan pristup” bazama, i mogu vam prešutjeti što im se ne dopada, ili prenaglasiti marginalne stvari, odnosno podmetnuti “neprijateljima demokracije” sve i svašta.

Ne zaboravite da je Guardian uništio kopije Snowdenovih dokumenata po instrukcijama MI6.

Što bi bilo da su pretražili baze Mossack Fonseca kompanije, koja je u središtu skandala, tražeći imena svojih vlasnika, i struktura povezanih s njima? Ili važne članove uprave BBC-ja? Ili uostalom donatora i financijera “International Consortium of Investigative Journalists” kojem je sjedište službeno u Washingtonu, a neslužbeno, izgleda, u Langleyu, Virginia?

To bi bilo puno zanimljivije od Putina i lokalnih diktatora iz afričkih nesvrstanih zemalja. I ne, nemojte ovaj tekst shvatiti kao apologetiku Vladimira Putina. Svi znamo da je Rusija korumpirana država, i da ruski oligarsi peru novac, iako isto tako znamo da za to ne moraju dalje od Rusije, ako to rade pod patronatom Putina. Ali gdje su tu zapadni milijarderi? Sve sam poštenjak?

Pa na zapadu postoje državice poput San Marina, Monaca, i Lichtensteina, pa i Luxembourga, za koje svi znaju da postoje samo zato da bi bile porezne oaze, da bi milijarderi iz država kojima “pripadaju” imali gdje prati novac preko kockarnica i “odvjetničkih ureda!” Inače bi davno bile pripojene matičnim državama!

Ali ne: filtriranje Mossack Fonseca informacijske baze od strane mainstream medija slijedi, očito, izravnu agendu vlada zapadnih država. Ne spominje se uopće korištenje tvrtke Mossack Fonseca od strane velikih zapadnih korporacija i milijardera – njihovih glavnih mušterija.

A “Guardian” je odmah objavio kako će “većina materijala koji je procurio ostati privatno”: kako zgodno. Znači, idućih dana ćemo čitati o korupciji u Iranu, Iraku, Koreji, Siriji, i Putinovoj Rusiji, s naglaskom na Putinu iako u bazama nema Putina, te nešto malo o korupciji na Islandu, u Čadu, Gvineji Bisao, a možda procuri i ime Donalda Trumpa.

Uostalom, ne treba sumnjati da je ovo artiljerijsko-medijska priprema za intenziviranje sukoba s Rusijom koji je Hillary Clinton već najavila: Rusija je, kakva god da jest, trenutno najveća smetnja imperijalnim ambicijama američkog establishmenta, koji Trumpa mrzi gotovo koliko i Putina.

A spomenimo i da je jučer udarna vijest u mnogim svjetskim medijima bila Wikileaksova objava podataka o uroti MMF-a u svrhu destabilizacije EU, ali medijske pudlice u Hrvatskoj o tome šute. Razgovor između danskog voditelja Poula Thomsenaa i Delie Velkouleskou iz MMF-a otkriva da MMF planira izazvati bankrot Grčke sinkronizirano s britanskim referendumom o izlasku iz EU. To je školska lekcija iz skretanja pozornosti i medijske manipulacije!

U nastavku specijalnog medijskog rata vjerojatno ćemo saznati kako je Putin potopio Titanic, ubio Kennedyja, oteo Lindberghovu bebu, i još dosta toga. Opet: ne tvrdim da je čovjek cvijeće, ali ovo je već tragikomična razina ratovanja dezinformacijama, poluinformacijama, i djelomičnim istinama (a pola istine je cijela laž). Nakon što smo iz zapadnih medija saznali da je Putin pedofil i zločinac, sad je i perač novca i utajivač poreza, što Rotschild i Soros, koji kontroliraju izvor informacija, odnosno “Panama Papers”, nipošto nisu. A Soros se obogatio na pranju novca!

Posljedice su očite: već danas su na Islandu izbili prosvjedi protiv premijera “koji pere novac”, a zamijeniti bi ga trebao netko tko će sanirati novcem Islanđana islandske banke u kojima se – pere novac. Isto tako će ova operacija poslužiti za rušenje, gdje god je moguće, svih “nepoćudnih” vlada po svijetu.

Pritom će se imena plasirati u javnost selektivno, ne prema krivici niti umiješanosti, već prema kriteriju odgovaraju li Sorosu i CIA-i. A tu se radi o malo gorem kriminalu od pranja novca.

 
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Umjesto za hranu, Hrvati plaćaju račune. Ulaskom Hrvatske u EU nakon 23 godina uništen je tisućuljetni san o samostalnosti i neovisnosti. Hrvatska se još jednom pokazala da ne zna voditi svoju zemlju zbog mentaliteta, već da je jako dobar sluga.

Od 3,6 milijuna stanovnika starijih od 15 godina u Hrvatskoj je zaposleno njih 41,4 posto, nezaposlenih je 8 posto, dok je najveći udio neaktivnih osoba i iznosi 50,5 posto, pokazuju podaci iz Popisa stanovništva provedenog 2011. godine, koje je danas objavio Državni zavod za statistiku (DZS).

Prema tim podacima, Hrvatska ima ukupno 4.284.889 stanovnika, od čega 3.632.461 osoba ulazi u kategoriju radno sposobnog stanovništva starijeg od 15 godina.

Nezaposlenim se osobama pak smatraju oni koji tada nisu obavljali nikakav posao, ali su četiri tjedna unazad aktivno tražili posao te bi u iduća dva tjedna započeli ponuđeni posao, a njih je ukupno 292.282 ili 8 posto.

Najviše je, 1.834.014 ili 50,5 posto njih bilo neaktivno, a ponajprije je riječ o umirovljenicima (58 posto), učenicima i studentima (18 posto), osobama koje se bave obvezama u kućanstvu (12 posto) te ostalim neaktivnim osobama (12 posto), za koje se može nazvati obeshrabrenim radnicima.

Prema podacima, oko trećine stanovnika u Hrvatskoj, odnosno njih 1.397.825 ili 32,6 posto, živi od prihoda od stalnog rada, a njih više milijun ili 25,6 posto živi od starosnih i ostalih mirovina. Nezaposlenost mladih do 25 godina iznosti oko 55%, u razini s Grčkom i Španjolskom.

JAVNI DUG ĆE DO KRAJA 2014. PREMAŠITI 85 POSTO BDP-a Zadužili smo svako dijete za 265.000 kuna, a tek do prije par godina je dug po osobi bio 64.000 kuna! Kako to?

U stručnim teorijskim tumačenjima javnog duga može se, između ostaloga, pročitati i ovo upozorenje: javni dug dugoročno djeluje na akumulaciju i potrošnju budućih naraštaja jer teret opslužvanja duga smanjuje mogućnost potrošnje stanovništva. Što to znači u praksi, konkretno u Hrvatskoj, čiji je javni dug na kraju 2013. godine, prema procjeni Hrvatske narodne banke, bio 213 milijardi kuna?

U Hrvatskoj danas živi oko 800 tisuća djece i mladih, dakle osoba mlađih od 18 godina, onog budućeg naraštaja koji će nositi teret vraćanja javnog duga. Računica je jednostavna: svako to dijete već je sada zaduženo za 265 tisuća kuna. Iako ga nitko nije ništa pitao – jer mlađi od 18 godina ne glasuju na izborima pa nisu mogli ni odlučivati o odabiru vlasti – svako to dijete morat će u budućnosti plaćati veće poreze i više svog novca davati državi, a manje ga trošiti na sebe, da bi se taj golemi javni dug mogao vratiti.

Duboko u crvenom

Ekonomska teorija nadalje kaže da veliki vanjski dug smanjuje gospodarski rast jer umjesto akumulacije privatnog kapitala dolazi do akumulacije državnog duga. U trenutku prodaje državnih obveznica (čime se država zadužuje) štednja stanovništva se premješta: umjesto da se ulaže u kuće, dionice ili obveznice tvrtki, štednja odlazi u državne obveznice.

Kako je Hrvatska uopće došla do 213 milijardi kuna javnog duga koji čini 64 posto BDP-a? Prije nego što rekapituliramo gomilanje duga, podsjetimo da je 60% posto BDP-a svojevrsna crvena linija: kada javni dug preskoči tu liniju, smatra se da država ulazi u dužničke probleme. U posljednjih pet kriznih godina povećan je javni dug u svim članicama EU, osim u Mađarskoj i Švedskoj. Podaci Eurostata govore da je ukupni javni dug zemalja EU povećan sa 74 posto na preko 85 posto BDP-a.

No, velike su razlike u zaduženosti među članicma EU. Najveći javni dug u odnosu na BDP ima Grčka, čak 157 posto, dok su Estonija, Luksemburg i Bugarska zadužne za manje od 25 posto BDP-a. Hrvatska je u godinama krize drastično povećala javni dug, gotovo ga udvostručila.

EKSPLOZIJA OVRHA U 2013. Broj oduzetih nekretnina u sedam godina povećao se čak 20 puta!

Šokantan skok ovrha u 2013.: od 1. siječnja do 10. prosinca ukupno je dužnicima oduzeto 6488 nekretnina, 1643 više nego cijele 2012.

“Do prije deset dana razmišljali smo o tome da si zavežemo cigle za noge i skočimo u Savu. Iz stana smo trebali biti izbačeni 15. prosinca, ali nam je banka dala vremena do 25. prosinca. Točno do Božića. A onda… Ne znam.” – na rubu plača ispričala nam je žena u ranim tridesetim godinama koja sa zaručnikom živi u stanu za čiju su kupnju 2007. digli kredit u Zagrebačkoj banci. Rata 3000 kuna na 30 godina.

Život joj se pretvorio u pakao, a kako bi od svoje životne drame zaštitila zdravlje roditelja, inzistirala je da joj ne otkrijemo identitet (podaci poznati redakciji).

Tata je prije nekoliko mjeseci doživio infarkt, a majka dobila rak. Samo zbog njih, nemojte mi objaviti ime – zamolila je.

Kad je prije četiri godine ta mlada medicinska sestra zajedno sa zaručnikom kupila stan na kredit, sve se činilo idealnim. Imali su posao, svaki prosječnu plaću od 5500 do 6000 kuna. A onda se sve počelo urušavati.

Ove godine probijen je crni rekord ovrha: samo do 10. prosinca, građanima je ovrhom oduzeto 6488 nekretnina, što je 1643 više nego cijele 2012.! Tada ih je oduzeto 4845.

Dakle, u prosjeku je svakoga dana tijekom ove godine, do 10. prosinca, bez krova nad glavom zbog dugova ostalo 18 obitelji ili pojedinaca. Udio tvrtki je zanemarivih 10 posto.

Šokira činjenica da toliki skok broja ovrha u jednoj godini nije zabilježen od početka ekonomske krize!

Te 2008. zbog dugova je oduzeto 2106 nekretnina, a iduće godine 2579. U vrijeme kada se recesija razmahala do te mjere da su građani ubrzano počeli tonuti u minuse i prestali plaćati kredite zbog masovnih otkaza i smanjenja plaća, 2010. oduzeta su 3664 stana, kuće, vikendice, zemljišta…

Zatim je 2011. pukao balon s kreditima u švicarskim francima. Rate kredita rasle su i do 300 posto. Postalo je nezidrživo, a ništa bolje nije bilo ni prošle godine. Unatoč tome, 2011. je ovršeno 4266 nekretnina, a prošle godine “samo” petstotinjak više.
Siromasi i beskućnici

Ako se usporedi stanje od početka krize 2008. s prvih 11 mjeseci 2013., broj ovrha povećao se trostruko, a od 2006. do danas više od 20 puta!

Pogledaju li se najnoviji podaci Fine, ovogodišnja rekordna brojka oduzetih nekretnina ne začuđuje: u blokadi je u rujnu bilo 281.571 građanin s ukupnim dugom od čak 22 milijarde kuna.

Prema podacima HNB-a, od 1. siječnja do 30. rujna 2013., dakle u samo devet mjeseci, nenaplativa kreditna zaduženja građana povećala su se za 1,33 milijarde kuna u odnosu na cijelu 2012.

Straši podatak da se u čak 90 posto slučajeva ovrha provodi nad običnim građanima, a ne nad tvrtkama. To su ljudi iz srednjeg sloja koje je galopirajuća kriza pretvorila u siromahe i beskućnike.

“U najvećem broju slučajeva ovrhovoditelji su financijske institucije, ponajprije banke, kartičarske kuće, osiguravajuća društva i štedno-kreditne zadruge, zatim fizičke osobe te državne institucije”, stoji u najnovijem broju biltena Zane koji objavljuje Zagrebačka banka.

Banke uobičajeno ne žele otkriti koliko su nekretnina dobile ovrhama. Sve veće banke odgovorile su nam da je broj naplata dugovanja ovrhama nad nekretninama mali, unatoč rastu nenaplativih kredita.

ALARMANTNI PODACI Hrvatska na prvom mjestu u Europi po broju mrtvih u nesrećama!

Hrvatska je po smrtnosti od raka osoba starijih od 65 godina među najgorim zemljama EU-a. Točnije, drži drugo mjesto sa 1937 umrlih muškaraca na 100.000 stanovnika odmah iza Estonije, a kad je riječ o ženama situacija je nešto bolja je od raka umire 913 žena na spomenuti broj stanovnika što Hrvatsku smješta na četvrto mjesto.

Pokazuju to rezultati Eurostata, službenog statističkog izvješća EU-a o smrtnosti starijih od 65 godina. Po umrlim muškarcima od infarkta na trećem smo mjestu iza Rumunjske i Finske i bilježimo 588 umrlih na 100.000 stanovnika. Smrtnost žena od srčanog udara je 328 na 100.000 a najgore su Malta s 455 i Rumunjska s 412 umrlih žena.

Zanimljivo je da Francuska i dalje drži drugo ali pozitivno mjesto s brojem umrlih od infarkta . Začudno, na 100.000 Francuza od srčanog udara umire samo njih 168, a Francuskinja 85. Od Francuza je bolji samo mali Lihenštajn s 80 umrlih muškaraca i 41 ženom na 100.000 stanovnika ali u toj državi ukupno živi samo 33.000 stanovnika.

Neslavno prvo i drugo mjesto po umrlima u raznim nesrećama u EU-u drže Slovenija i Hrvatska. Tako u Sloveniji na 100.000stanovnika u nesrećama umire 240 Slovenca i 143 Slovenki, te 226 Hrvata i 182 Hrvatice starije od 65 godina.

Grci i Hrvati najlošije su vodili ekonomiju u doba krize!

POLJSKA  Gazeta Prawna izračunala je kumulativni tijek BDP-a od 2007. godine do danas u državama članicama EU. Prema tom izračunu, odnosno padu BDP-a od 9,6 posto Hrvatska je druga najgora zemlja u Europskoj uniji, a lošije su gospodarstvo vodili su samo Grci koji imaju pad od 23,4 posto!

Grčka će se izvlačiti iz krize desetljeće, a Talijani, Irci i Španjolci 3 do 4 godine

Poljaci su ostvarili najveći rast od 2007. godine do danas i to u razini od 19.7 posto. Ta je zemlja poznata i po tome što za vrijeme krize nije pala u recesiju. Slovaci su na 11,4 posto, a Njemačka je na stabilnih 4,2 posto. U rangu Hrvatske je Italija s padom od 8,5 posto, Portugal s padom od 7.1 posto te Irska s padom 6,7 posto.

Poljaci tvrde da će zemlje poput Italije, Irske i Španjolske doći na razinu iz 2007. godine za najmanje 3 do 4 godine. Grci će na tu razinu prije krize doći za najmanje desetljeće, dok se Hrvatsku  nisu usudili prognozirati.

Tablica je napravljena na način da se kao polazni BDP uzeo onaj iz posljednje godine prije krize a to je 2007. godina. Taj BDP usporedio se s projiciranom MMF vrijednošću BDP-a za tekuću godinu, a uzela se u obzir i razina inflacije.

DEPRESIVNA NACIJA? Hrvatska u svjetskom vrhu po broju stanovnika s depresijom

Prema najnovijem istraživanju koje je objavilo australsko Sveučilište u Queenslandu, Hrvatska se našla među zemljama s najvećom stopom depresije.

Studija koja je objavljena u časopisu PLOS Medicine iskoristila je podatke o rasprostranjenosti, učestalosti i trajanju depresije. Globalno, rezultati su pokazali da je depresija drugi vodeći zdravsvteni problem koji uzrokuje nesposobnost, a dijagnosticirana je u samo malo iznad četiri posto svjetske populacije.

Mapa pokazuje koliko stanovnika u svakoj pojedinoj zemlji koja je obuhvaćena istraživanjem ima dijagnozu kliničke depresije.

Prema njoj se vidi da Hrvatska spada u sami svjetski vrh jer 7% posto stanovnika ima postavljenu dijagnozu.

‘NAMA JE DOMOVINSKI RAT JOŠ UVIJEK VAŽNIJI OD EKONOMIJE!’ Znanstvenik sa Cambridgea Josip Glaurdić

Naše istraživanje pokazuje da na to za koga će tko glasati najviše utječe iskustvo s početka 90-ih godina

Hrvatsko društvo vrlo je podijeljeno i rastrzano po povijesno-ideološkim i svjetonazorskim osnovama, što je ponukalo Josipa Glaurdića sa Sveučilišta u Cambridgeu te Vuka Vukovića sa Zagrebačke škole ekonomije i managementa da istraže razloge i takvih političkih podjela, odnosno rascjepa, u Hrvatskoj.

Posebno smo bili zainteresirani za usporedbu u kojoj mjeri je obrazac glasačkog izbora uvjetovan recentnom prošlošću, a u kojoj je uvjetovan gospodarskom izvedbom stranaka na vlasti – kaže nam Glaurdić.

Očekivali smo i nadali se kako će utjecaj recentne prošlosti s protekom vremena blijediti, dok će utjecaj gospodarske izvedbe postajati sve snažnijim. Kako bi veza između društva i političkog sustava funkcionirala na pravi način, potrebno je da glasači na vlast biraju sposobne, odnosno da barem s vlasti zbacuju nesposobne. Dakle, željeli smo ustanoviti funkcionira li ta veza u Hrvatskoj – ističe Glaurdić.

Izvor koji smo koristili za naše analize jest baza podataka koju smo sami izgradili koristeći podatke niza državnih institucija o populaciji svih hrvatskih gradova i općina za period od 1999. do danas. Od glasačkog izbora, preko nezaposlenosti, plaća i mirovina, pa sve do obrazovanosti, aktivnosti, starosti, veličine naselja i slično.

Što je najvažnije, naša analiza također uključuje izloženost grada ili općine ratnim stradanjima u Domovinskom ratu. Kao aproksimaciju izloženosti zajednice ratnim stradanjima koristimo udio invalida Domovinskog rata u populaciji. Važno je pripomenuti kako tu koristimo podatke o invalidima koje je fizički popisao Državni zavod za statistiku 2001. godine, a ne kasnije podatke HZMO-a. O nedostatcima te varijable dalo bi se raspravljati, no čim pogledate kartu Hrvatske s tim brojkama – intuitivno vidite da je korisna jer udio invalida Domovinskog rata u populaciji vrlo vjerno prati liniju fronte.

OTETA BUDUĆNOST VELIKA ANALIZA: ŽIVOT U HRVATSKOJ 2021. Što nas čeka ako se odmah ne promijenimo

 Hrvatska je u proljeće 2011. godine bila država starih ljudi, sa sve manje djece…

Hrvatska je u proljeće 2011. godine bila država starih ljudi, sa sve manje djece, sa samo 41 posto radno aktivnih koji doista i rade, s tek 19 posto visokoobrazovanih, s rastućom nezaposlenošću i sve većim brojem umirovljenika.

Podaci iz Popisa stanovništva, koji odražavaju stanje države iz ožujka 2011., nisu dali povod optimizmu. Međutim, ono što će pokazati podaci za sedam godina, kad bi se trebao provesti novi popis, bit će kudikamo gori – ne budu li u tom razdoblju provedene ozbiljne, pa i skupe reforme, prvenstveno na području obiteljske i pronatalitetne politike te području skrbi o starijim osobama.

Vitalne statistike

Jer, na osnovi kvalificiranih procjena temeljenih na popisnim podacima te na ekstrapolaciji trendova iz vitalne statistike, s priličnom sigurnošću možemo tvrditi da će nas 2021. godine biti oko 120.000 manje nego danas. Prema dobnim skupinama, značajno će se smanjiti populacija mlađa od 30 godina, a bitno će narasti ona starija od 65 godina. Najveći porast bit će među osobama starijim od 80 godina, kojih će biti čak 40 posto (ili oko 70.000) više nego danas.

Istodobno, i dalje će opadati broj rođene djece, a rasti broj žena koje tijekom života neće rađati. Prema procjenama, čak svaka četvrta žena koja će te 2021. godine imati između 35 i 39 godina bit će nerotkinja. Broj novorođene djece, po sadašnjim pokazateljima, sigurno će pasti ispod 40.000 godišnje. Ta psihološka barijera od 40.000 u povijesti je probijena samo jednom, tijekom 2003., kad je rođeno 39.668 djece, a takav pad smatra se izravnom posljedicom tadašnje odluke da se bitno snize porodiljne naknade.

I sa sadašnjim brojem novorođene djece (2012. rođeno je 41.771 dijete) Hrvatska je u negativnom demografskom saldu, jer godišnje umre oko 10.000 ljudi više nego što ih se rodi. Tijekom 2021. godine taj će odnos biti još lošiji – prema objektivnim procjenama, rodit će se tek nešto više od 38.000 djece, a umrijet će 51.000 ljudi.

Najbrojnija dobna skupina u hrvatskoj populaciji u vrijeme sljedećeg Popisa stanovništva bit će ljudi u 60-im godinama. Dakle, neizbježno će se nastaviti proces demografskog starenja koji traje već duže vrijeme. Hrvatska je zemlja vrlo niskog fertiliteta, odnosno žena reproduktivne dobi rađa manje od 1,5 djeteta. A takva kombinacija kontinuiranog vrlo niskog fertiliteta i stare populacije čini demografski oporavak Hrvatske gotovo nemogućom misijom.

U proljeće 2011. godine prosječni je Hrvat imao 42 godine, što je 11 više nego sredinom prošlog stoljeća. Hrvatska je tako ušla u krug zemalja čija je populacija u fazi duboke starosti. Za sedam godina ta će se starost populacije povećati za još dvije godine.

Posebice stari ženska populacija, čija bi starost mogla doseći 45 godina – rekao je dr. Čipin.

Život s roditeljima

Životni se vijek iz godine u godinu povećava te se očekuje da će dijete rođeno 2021. godine u Hrvatskoj doživjeti više od 80 godina – očekivana životna dob bit će 80 godina za dječake i 82,5 godina za djevojčice. Životni vijek i dalje će biti niži nego u najrazvijenijim europskim zemljama, poput Švicarske ili nordijskih zemalja, u kojima je ta razina već sada dosegnuta, no – prvenstveno zahvaljujući razvoju medicine i lakšim životnim uvjetima – život se u Hrvatskoj produžuje jednakim ritmom kao i u tim zemljama, odnosno oko 2,5 godina tijekom svakog desetljeća.

No, osim rastom očekivanog trajanja života, demografsko je starenje u velikoj mjeri rezultat i smanjenja broja živorođene djece posljednjih nekoliko desetljeća. U Hrvatskoj je dodatni problem što je uz demografsko starenje na djelu i depopulacija, odnosno pad broja stanovnika. Preokrenuti dvadesetogodišnji trend depopulacije potez je koji bi zasigurno usporio proces demografskog starenja, a nastavak depopulacije samo će ga dodatno ubrzati – objasnio je dr. Čipin.

Projekcije, međutim, pokazuju da bez ozbiljnih intervencija preokreta neće biti.

Tome pridonosi i činjenica da se mladi, kao i u većini južnoeuropskih zemalja, jako kasno sele od roditelja, kasno se osamostaljuju, a time sve kasnije stupaju u ozbiljne veze i sve kasnije imaju djecu. Sukladno tome, očekivani broj djece je, s obzirom na stariju dob prvorotkinja, manji. Trenutno u Hrvatskoj s roditeljima živi čak 26 posto mladih od 30 do 34 godine, a 2021. godine taj će udio narasti na 30 posto.

Pirova pobjeda

Hrvatska je po tom udjelu pri vrhu Europe, ako ne i na samom vrhu, osobito kad se radi o muškoj populaciji. Što je veći udio mladih koji žive s roditeljima, niži je fertilitet. Hrvatsko društvo prilično je familističko, obiteljske veze su jake, no sve je to svojevrsna pirova pobjeda kad to familističko društvo nije sposobno samo sebe barem jednostavno reproducirati. Kasni odlazak iz roditeljskog doma često rezultira neulaskom u brak ili izvanbračnu zajednicu te neimanjem djece. Premda po istraživanjima vrednota i želja većina kaže da žele brak i djecu, mnogima će to, kao što vidimo, ostati neispunjena želja – ustvrdio je dr. Ivan Čipin.

Starenje populacije i sve manji broj novorođene djece nužno dovodi do evidentnih financijskih problema i do neodrživosti pojedinih sustava, prije svega mirovinskog i zdravstvenog. Broj zaposlenih u sljedećih nekoliko godina, prema projekcijama temeljem popisnih podataka, past će sa sadašnjih 1,5 milijuna – što je već sada nedostatno za financiranje mirovinskog sustava – za dodatnih 90.000, a valja očekivati da će se broj umirovljenika povećati za najmanje 150.000.

Naime, najbrojnije hrvatske generacije rođene sredinom prošlog stoljeća sada dolaze u dob za umirovljenje, zbog čega se očekuje pojačani pritisak na mirovinski sustav. Istovremeno, u radno sposobnu dob dolazit će sve manje mladih jer odrastaju djeca rođena u godinama kad je broj novorođenih počeo rapidno padati. Iako se na prvi pogled čini da je – zbog visoke nezaposlenosti – dobro da nema priljeva na nova radna mjesta, analitičari upozoravaju da će se tržište rada uskoro boriti sa sasvim novim problemom – manjkom radne snage.

Pošto je većina kredita u Hrvatskoj u stranoj valuti, inflacija hrvatske valute se NEĆE desiti na klasičan način. Desit će se kroz poskupnjenje usluga i namirnica, a vaša penzija i plaća će svakim danom vrijediti sve manje i manje … Bilo kako bilo, grčevito se odupiremo svim snagama da ne odemo u krizu, ali na kraju ćemo završiti kao ekonomski najgora i najviše opljačkana zemlja u bivšoj Jugoslaviji.

ČITAJ VIŠE:

HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 9.dio – Budućnost je u Invalidima?!
Evo još malo pa će kriza, samo što nije: HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 8.dio
Kod nas kao da nema krize: HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 7.dio
MMF ulazi u HR: HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 6.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 5.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 4.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 3.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI !
 
 
prenio: jutarnji.hr/uredio: nsp
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16591"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]