Rutinski testovi za otkrivanje raka su postali zloglasni zbog davanja lažnih pozitivnih informacija, što dovodi do nepotrebnih dijagnoza benignih karcinoma

Lažne dijagnoze raka prostate su uobičajene i emotivno razaraju pacijente.

Kada im netko kaže da imaju rak, često su pogođeni anksioznošću. Lažna dijagnoza također dovodi do agresivnog, skupog i mnogo puta smrtonosnog protokola liječenja koji se sastoji od kemoterapije, zračenja i operacije.

Može doći i do značajnih komplikacija, uključujući inkontinenciju i impotenciju. Oni koji prežive nepotrebni protokol za liječenje često se kažu da su se izliječili od raka, što nepotrebne protokole za testiranje i procese liječenja označava djelotvornima, a zapravo su to samo skupe muljaže.

Redovite pretrage za rak prostate kod muškaraca starijih od pedeset godina mogu također propustiti ozbiljnije karcinome, ostavljajući pacijentima lažni osjećaj sigurnosti o vlastitom zdravlju.

Previše testiranja je emocionalna opasnost, bilo da opterećuju pacijente sa lažnom dijagnozom ili ih vode na stazu na kojoj se ništa ne poduzima za poboljšanje njihovog zdravlja čak i kada postoje stvarni uvjeti u kojima se razvija rak u njihovom tijelu.

Istraživanje koje je proveo “Cancer Research UK” ispitivalo je rezultate svih testova kod muškaraca iznad pedeset godina koji su se podvrgavali testovima prostate specifičnih antigena (PSA) i usporedilo rezultate kod muškaraca koji nisu podvrgnuti testu prostate.

Stopa smrtnosti za redovno testirane pacijente nije bila različita od smrtnosti onih koji uopće nisu bili na testiranju prostate!

Istraživači tvrde da testiranje zapravo stavlja rizik i dodatni pritisak na ljude. Oni upozoravaju da se ljudi bez simptoma bolesti, koji se podvrgnu jednokratnom testu, mogu dobiti samo lažnu dijagnozu jer testiranje otkriva tumore i koji nisu štetni. Oni su također upozorili da testiranje prostate može u potpunosti propustiti tumore koji bi mogli postati kobni.

“Prekomjerena dijagnoza karcinoma prostate vjerojatno svake godine ubije tisuće muškaraca od nepotrebnih, ali toksičnih terapijskih intervencija koje štete zdravlju srca, mozga i bubrega”, upozorava poznati znanstvenik.

“Žrtva pretjerane dijagnoze proizlaze iz nedostatka bilo kakvog stvarnog ekonomskog poticaja za industriju raka koja bi morala slijediti standarde točnosti ili kontrole kvalitete kada je u pitanju dijagnosticiranje raka” – dodaje.

“Zapravo, gledajući kroz ekonomske interese, klinika za rak bi trebala pružiti što više lažnih pozitivnih rezultata, a zatim upotrijebiti lažne rezultate testiranja kako bi terorizirali pacijente kroz razne rizične intervencije liječenja raka koje financijski pogoduju istim klinikama koje provode ilegalne dijagnoze” – navodi on.

Vi nikada nećete znati da li je dijagnoza točna, osim ako ne inzistirate na drugom mišljenju liječnika ili drugom testiranju, no to će pacijenta emocionalno i fizički izmoriti, pa ipak vrijedi pokušati.

PSA testovi za rak prostate ne spašavaju živote, već stvaraju ogromne prihode za klinike koje “liječe rak”

Istraživači su proučavali 400.000 britanskih muškaraca u dobi između 50 i 69 godina tijekom desetogodišnjeg perioda.

Kontrolna skupina, koju je predstavljalo 219.439 muškaraca, nije bila pregledana i imala je 7.853 slučajeva raka prostate (3.6%). 189.386 muškaraca koji su bili pozvani na PSA test dijagnosticiran je rak puno češće (4.3%).

U praćenju, isti postotak muškaraca je umro od raka prostate, što upućuje na to da PSA test ne spašava živote i dovodi samo do opasnog pretjeranog liječenja.

Vodeći autor studije, profesor Richard Martin, znanstvenik Cancer Researcha na Sveučilištu u Bristolu, rekao je: “Pronašli smo da PSA testovi na muškarcima bez ikakvih simptoma raka prostate ne spašavaju živote nakon prosječnog praćenja od 10 godina.”

“Rezultati upućuju na mnoštvo pitanja koja povlači PSA test – uzrokujući nepotrebnu anksioznost i liječenje dijagnosticiranjem raka prostate kod muškaraca koji nikada nisu bili pod utjecajem simptoma i na kojima nije otkriven opasni rak prostate” – istaknuo je profesor Martin.

#Provođenje PSA testa kako bi se utvrdilo postoji li rak u prostati je poput pokušaja operacije sa tupim instrumentom. PSA test nije precizan i ne razlikuje vrste karcinoma koji su agresivni i oni koji nisu.

PSA test koristi test krvi za praćenje proteina koji proizvodi žlijezda ako postoji rak. Ako test detektira visoku razinu proteina, test je pozitivan za rak, iako nema čvrstih dokaza o agresivnom tumoru. Test je neodređen i ovisan o nepouzdanom biomarkeru.

Istraživači pozivaju na bolji način otkrivanja raka prostate, ali i nova istraživanja mogu biti na pogrešnom putu.

Sadašnje istraživanje razvija genetske testove kako bi identificirali pacijente koji bi mogli imati veću vjerojatnost za razvoj karcinoma prostate. Ova će metoda također odvesti mnoge ljude na nepotrebne tretmane, sve iz straha da će njihova genetika u budućnosti uzrokovati rak. (NaturalNews)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Sjemenke bundeve se koristi u ljekovite svrhe već tisućama godina. Bogat je izvor magnezija, kalcija, kalija, željeza, cinka i vitamina K

Za prigristi odličan izbor jer su bogate omega 3 masnim kiselinama, koje su tijelo zahtijeva za održavanje zdravlja srca i reguliranje krvnog tlaka.

Otkrijte iznenađujuće zdravstvene prednosti sjemenki bundeve i zašto treba jesti umjesto nezdravih grickalica.

1. Protiv raka

Istraživanje španjolskih znanstvenika pokazalo je da sjemenke bundeve sadrže tvari koje mogu uspješno boriti stanice raka. Druga studija, ovaj put njemačkih znanstvenika, potvrdio je da su žene koje su prošle kroz menopauzu i svakodnevno sjemenki jedenje bundeve imaju 23 posto manji rizik od razvoja raka dojke.

2. Dobro za zdravlje prostate

Sjeme bundeve Ulje se koristi za liječenje povećane prostate (hiperplaziju). Ovo ulje sadrži fitokemikalije i antioksidanse koji smanjuju razinu slobodnih radikala u tijelu i sprječavaju nastanak stanica raka.

3. Ublažava simptome menopauze

Ako su prirodni način za poboljšanje raspoloženja i ublažavanje simptoma menopauze, sjemenke bundeve su odličan izbor. Oni reguliraju valunge, glavobolje, smanjuje bolove u zglobovima i smanjiti učestalost promjena raspoloženja. Znanstvenici su pokazali da sjemenke bundeve povećava razinu dobrog (HDL) kolesterola i regulira krvni tlak.

4. Smanjuje kolesterol

Istraživanja su pokazala da su sjemenke bundeve loš kolesterol može se umanjiti za 13 posto i ukupnog kolesterola za 10 posto. On također smanjuje rizik od krvnih ugrušaka, kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara i srčanog udara.

5. One štite od dijabetesa

Sjemenke bundeve su bogate zdravim nezasićenim masnim kiselinama. Utvrđeno je da je dobar u reguliranju visine šećera u krvi i povećati tjelesnu osjetljivost na inzulin. Mnogi stručnjaci preporučuju dijabetičarima sjemenke bundeve kao hranu koju treba jesti svaki dan.

6. dobro za mršavljenje

Bogat je izvor vlakana i proteina, stvari koje su ključ mršavljenja. Samo 30 grama sjemenki bundeve ima oko 5 grama proteina, koji će vas držati sitima duže. Međutim, treba jesti u umjerenim količinama, jer šalica sjemenki sadrži oko 285 kalorija.

7. poboljšava raspoloženje

Izvrsno za fizički, kao i mentalno zdravlje. Znanstvenici su otkrili da sjemenke bundeve pokazuju odlične rezultate u smanjenju simptoma depresije. Izvrsno za smanjenje stresa i tjeskobe. Jedna studija je pokazala da povećanje seksualne želje.

8. Ublažava artritis

Znanstvenici su otkrili da sjemenke bundeve imaju protuupalno djelovanje koje ublažava simptome artritisa. Ako patite od artritisa, svaki dan, jedite oko 30 grama sjemenki bundeve za ublažavanje simptoma artritisa.

9. Sprječava osteoporozu

Osobe koje u tijelu nedostaje cink bi trebalo razmišljati io tome kako pokrenuti grickanje sjemenki bundeve. Oni su odličan izvor cinka, minerala koji je potreban za izgradnju kostiju. Samo 1/4 šalice sjemenki bundeve sadrži čak 17 posto preporučene dnevne vrijednosti cinka.
 
(narodnilijek.com)

Treba razumjeti kako rak u stvari funkcionira. Mikroskopski tumori se stalno javljaju u zdravom organizmu, ali nisu opasni dok ne porastu

Evo kako spriječiti da se razviju.

Ovo je nešto novo! Zanimljiva teorija o tome kako funkcionira najopakija bolest današnjice.

Svi ljudi u tijekom starenja dobiju mikrotumor, ali kod nekih ljudi se razvije.

Doktor interne medicine s Cambridgea, William Lee, već godinama se bavi ispitivanjem angiogeneze, rasta krvnih žila i kapilara, piše Family.rs.

Bez krvnih žila, tumor ne bi mogao da se razvija – ali, pitanje je kako zaustaviti njihov rast? Dr. Lee kaže da rješenje ne moraju biti skupi lijekovi, već samo malo bolje upoznavanje s onim što nam nudi zelena tržnica.

Tumor možemo izgladnjeti

Dr. Lee je vrlo objektivan i ne zagovara tvrdnje da se maligne stanice mogu uništiti lako – tumor se ne može tek tako da izliječiti, već je potrebna operacija. Međutim, ono što možemo učiniti jest da ga doslovno “izgladnimo” dok je još u fazi formiranja, i to tako što ćemo spriječiti angiogenezu.

Da bismo razumjeli o čemu je ovdje zapravo riječ (vjerujte nam, korisnije je i zanimljivije nego što djeluje) treba razumijeti kako tumor zapravo funkcionira. Naime, mikroskopski tumori se stalno javljaju u zdravom organizmu.

Autopsije su pokazale da 40 posto zdravih žena starosti između 40 i 50 godina ima mikroskopski rak dojke, dok 50 posto muškaraca u 50-im i 60-im godinama ima tumor prostate. Prema predviđanjima dr Leeja, 100 posto nas će do 70. godine mati mikroskopske karcinome u štitnjači.

Dobra vijest je da ovi mikroskopski karcinomi ne predstavljaju neku opasnost sve dok ne porastu. A da bi rasli i širlili se, neophodan im je dotok krvi i kisika – što dobivaju od krvnih žila i kapilara.

Loša vijest je da karcinom potiče razvijanje krvnih žila oko sebe, te dolazi do ubrzane angiogeneze i tumor se razvija mnogo brže. Zanimljvo je da se ovo događa kod svih vrsta tumora, i upravo u tome bi moglo ležati rješenje za uspješno sprječavanje rasta i razvoja karcinoma.
 
(NSP)

Jedan od vodećih onkologa u Hrvatskoj doktor Egidio Ćepulić, koji je specijalizirao onkologiju u vrijeme kad je 90 posto oboljelih od raka bilo gotovo osuđeno na smrt, otkriva najteže i najljepše momente svoje karijere, zašto nije bio sretan kad mu je kći rekla da želi biti kao on, što je prvo učinio kad je saznao da ima rak, koji će ga slučaj proganjati do kraja života i što je sve pritom naučio

Davno sam čitao knjigu Watsona i Cricka, dvojca koji je dobio Nobela za otkriće DNK. U njoj je jedna misao francuskog filozofa Pierrea de Chardina: “U životu postoji samo jedan zadatak, a to je naučiti voljeti. U životu postoji samo jedna sreća, a to je znati voljeti.” Volim te dvije rečenice. Bio sam mlad kad sam ih pročitao, ali ostavile su traga na cijeli moj život. Tu nije riječ o ljubavi prema ženi, riječ je o ljubavi prema čovjeku. Prema mojem pacijentu.

Više od 40 godina radim kao onkolog u Zagrebu i kroz moje ruke prošlo je više od 30.000 pacijenata, velikim dijelom oboljelih od raka. Ne mogu vam reći koliko je izliječeno, ali mogu vam reći da se otad, kad sam kao specijalizant došao na specijalizaciju na Rebro, onkologija u Hrvatskoj iz temelja promijenila. Nekad sam bio prilično dešperatan dok sam gledao ljude oko sebe kako umiru, a kojima nismo mogli pomoći. Danas je to neka druga priča. Na svom putu, koji je počeo na Zavodu za radioterapiju i onkologiju u KBC-u Zagreb, a nastavio se u Centru za ginekološki karcinom u sklopu Klinike za ženske bolesti i porode te danas traje u mojoj privatnoj poliklinici, upoznao sam nevjerojatne ljude, proživio duboke tragedije, pobijedio gotovo nepobjedive tumore i naučio nevjerojatne stvari. Ovo su neke od njih, piše Telegram.

1. Morate ući u glavu pacijenta da biste ga stvarno razumjeli i da biste mu na kraju mogli pomoći. Meni je pomogao Solženjicin

Bila je ’72. ili ’73., taman sam počeo specijalizaciju kad je objavljena Solženjicinova knjiga Odjel za rak. I ja sam je kupio. To je mala knjižica, nije ni debela, ali je meni u neku ruku promijenila život. U njoj pratimo ruskog političara Kostogutova koji je dobio rak grla. Čitajući knjigu, ja sam potpuno ušao u glavu jednog pacijenta koji boluje od raka. Osjetio sam sve njegove strahove, njegove nade, njegova promišljanja.

To je bilo jedno buđenje. Buđenje koje bi apsolutno svaki onkolog morao doživjeti, a ja sam imao tu sreću da mi se to dogodilo na samom početku karijere. Ta knjiga je zauvijek utjecala na moj način rada s pacijentima. Solženjicin toliko dobro opisuje te osjećaje i razmišljanja da se vi u jednom trenutku pitate – kako on to sve zna? Je li on imao rak? Ne znam. Znam samo da me knjiga promijenila i da sam danas bolji doktor i bolji čovjek zbog nje.

2. Stvari se ponekad čine beznadne. Ali često nisu

Sjećam se kad sam tek počeo specijalizaciju na Rebru na Zavodu za radioterapiju i onkologiju. Kakav obeshrabrujući trenutak. Bila je 1972. i tek kad sam došao na odjel, shvatio sam koliko su rezultati zapravo poražavajući. Nisam vidio gotovo nikakav uspjeh niti napredak, bio sam pomalo dešperatan. Bavljenje tom granom medicine u to se vrijeme smatralo pomalo opskurnim. Pacijenti s rakom bili su najvećim dijelom osuđeni na smrt, a vi ste bili njihov svećenik čija je uloga bila da ih mirno isprati. Bio sam tužan, poražen i uvjeren da nema nikakve perspektive. Zaista sam mislio da sam strašno pogriješio s odabirom specijalizacije.

A onda sam otišao na godinu dana u jednu od najboljih onkoloških bolnica u Europi, u Christie Hospital u Manchesteru u Velikoj Britaniji. I odjednom su mi se oči otvorile. Vidio sam jedan potpuno novi svijet. Ljude koji su još 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća liječeni od raka, a sada su stajali tu preda mnom i razgovarali. Bili su živi! Bilo mi je to potpuno nevjerojatno. U tom trenutku postao sam gladan znanja i uspjeha. Godinu dana poslije vratio sam se u Zagreb i tvrdoglavo se počeo boriti s rakom. Danas kad pogledam koliko smo daleko stigli, vjerujte mi – to je fantastično.

3. Uvijek pamtite svog prvog teškog pacijenta. I za svakog sljedećeg se morate boriti kao za tog prvog (pa čak i kad to znači da ćete napraviti nešto zbog čega će drugi misliti da ste ludi)

Barica je imala 38 godina kada mi je došla, bila je moja prva pacijentica s enormnim brojem metastaza na plućima. To je bilo prije 30 godina. Bila je trudna i na putu za Skoplje, prokrvarila je u vlaku. U Beogradu su je skinuli s vlaka, u bolnici su je izkiretirali. Nastavila je u Skoplje, ali je trebala na povratku u Zagreb opet otići u Beograd po patohistološki nalaz da vidi o čemu se zapravo radilo. Nikad to nije učinila. Godinu i pol nakon tog puta počela je kašljati, s vremenom je sve teže disala. Otišla je liječniku na pregled i snimka pluća je bila gotovo potpuno bijela zbog metastaza.

Došla je u Centar u Petrovoj i počeli smo odmah s kemoterapijom. Imala je povišen beta – hCG marker – oko 25.000 jedinica prije početka liječenja. Provela je u bolnici 18 mjeseci. S vremenom su joj se očistila pluća, počela je normalno disati, no beta-hCG nije pao ispod 14, 15, 16 jedinica, a kemoterapiju je primala svaka dva tjedna. Baš nikako da padne ispod pet. A to je uvjet da kažemo da je bolest svladana – mora tri mjeseca ostati ispod pet da bismo znali da je dobro. Ali njoj baš nikako da padne ispod 14. Dolazi meni moj šef: “Ćepuliću, šalji je doma. To je riješeno”. Velim ja: “Nije! Znam da nešto nije u redu. Beta-hCG mora pasti ispod pet!” Iskreno, već sam bio očajan. Nisam imao pojma što da radim, marker bi pao na 13 pa bi se opet dignuo na 15, 16. A ja nisam znao otkud dolazi, gdje je žarište.

I tada sam pozvao jednog izuzetnog radiestezista (medija), nešto što većina mojih kolega nikako ne odobrava, no ja sam u tom trenutku bio spreman na sve. Ostavio sam ga samog s Baricom u sobi, on je nakon nekog vremena izašao i rekao: “Ona ti ima tri žarišta. Nalaze se u plućima iza grudne kosti pa ih zato ne možeš vidjeti na slici”. U tom trenutku sam, nakon onog mog Manchestera, već imao puno prijatelja u Engleskoj koji su radili neke nove i uzbudljive stvari po pitanju liječenja raka, osobito te vrste koju je imala Barica. Znao sam da postoji jedna nova metoda i pitao sam Baricu što misli o tome da odemo u London.

Sjeli smo na avion, njoj sam našao jeftin smještaj, ja sam spavao kod prijatelja. Tamo su je pregledali i pronašli tri metastaze točno na mjestu na kojem je moj prijatelj radiestezist rekao da se nalaze. Dečki su u tom trenutku radili na ispitivanju jednog novog lijeka kojim su postigli fantastične uspjehe i koji je trebao biti idealan i za nju. Dali su nam prvu dozu besplatno. I tako smo se nas dvoje vratili doma s tom dozom. Kad smo joj to dali, beta-hCG joj je odmah pao.

Nakon toga smo kupili još i još, držali je još tri mjeseca koliko je trebalo da bude ispod pet i eto, Barica je danas živa. I kad god se sretnemo, oboje plačemo. Baš svaki put. Saznao sam i da mi je malo lagala. Naime, čitavo vrijeme sam je ispitivao je li sve u redu s time da joj poduzeće plaća tu njezinu kartu za London, smještaj, lijek… I ona je čitavo vrijeme tvrdila da je. Poslije sam saznao da u to vrijeme više nije radila, sama je sve platila tako što je prodala stan u Parizu za koji je zaradila kao krojačica dok je živjela ondje. Jedna nevjerojatna žena.

4. Ima trenutaka kad želite ostaviti ovaj posao. I slučajeva koji će vas proganjati do kraja života

Vesna je imala 18 godina i bila je iz Karlovca. Kad joj je rapidno počeo rasti trbuh, tata joj je mislio da je trudna, skoro ju je izbacio iz kuće. Dijagnosticiran joj je tumor krvnih žila (hemangiopericytoma), zbog njega su joj žile bujale kao lude. Operirana je, nakon čega smo joj počeli davati kemoterapiju. Šest mjeseci je dolazila u bolnicu i sve je izgledalo dobro, tumor se povukao. I bila je dobro gotovo godinu dana.

A onda se s 19, 20 godina zaljubila. Počela je koristiti kontracepcijske pilule. Ne znam je li to bio razlog i nikad neću znati, ali nešto je aktiviralo tumor. Trbuh joj je ponovno počeo rasti. Kad smo je u bolnici otvorili, žile su bile debljine palca, scena je bila kao u filmu strave. Mogli smo je samo zatvoriti, više se nije dalo liječiti. Ipak, izgledala je relativno dobro. Smjestili smo je u sobu na odjelu i jedan dan sam, kao i uvijek, bio sa šefom odjela u viziti. Uvijek sam bio zadnji u redu na viziti jer su me pacijenti redovito pitali ono što nisu mogli pitati šefa.

Krenuo sam nakon vizite prema izlazu i Vesna mi dobaci: “Doktore, ostanite kod mene”. Velim joj: “Evo, Vesna, idem samo javiti šefu da sam tu kod tebe”. Vratim se nazad i ona mi kaže: “Dajte mi svoju ruku”. Dam joj ruku, ona je uhvati između svojih dlanova i reče: “Ne dajte da umrem. Ne dajte da umrem”. I taj čas umre.

To je najtragičnija priča u mome životu. I još uvijek, 20 godina poslije, ne mogu je prepričati a da se ne rasplačem. Vesnin slučaj je bio jedan od tri trenutka u mojoj karijeri kad sam ozbiljno razmišljao o tome da ostavim ovaj posao. Ali nisam, prevagnuo je osjećaj sreće kad spasim nekome život.

5. Možda ćete jednom i vi postati pacijent, kao ja

Kroz cijelu karijeru jako sam se volio baviti prostatom. Možda će zvučati čudno, ali bila mi je najmilija dijagnoza. U tim kasnim sedamdesetim godinama bio sam jedini u Jugoslaviji koji se bavio zračenjem prostate, dok su se mnogi tome još uvijek protivili. Toliko sam uživao u tome da sam uvijek govorio kako ću ga sto posto jednom i ja dobiti.

Jedan dan, 2007. godine, mjerio sam si PSA, što sam počeo raditi redovito od svoje 55. godine i primijetio sam da je lagano povišen. Nakon toga, u roku od tri, četiri mjeseca toliko je skočio da sam točno znao što se događa. I stvarno, bio je karcinom. Ostao sam potpuno miran. Dapače, kad sam saznao za nalaz, otišao sam dan ranije na dogovoreni put na Tajvan, nisam namjeravao paničariti. Kad sam se vratio, znao sam što mi je činiti. Morao sam početi sa zračenjem.

Nazvao sam prijatelja, velikog stručnjaka iz Londona (samo na liječenju jednog šeika zaradio je malo bogatstvo), a on je odmah sjeo na avion i došao u Zagreb. Jedno cijelo jutro smo zajedno radili moj plan liječenja. Mogao sam to i sam, ali mi je puno značilo što je došao. I tako sam počeo sa zračenjem prostate. U 7 sati bio bih na zračenju, u 8 na poslu. Zračio sam se u Institutu za tumore. Jedine dvije osobe koje su me namještale za zračenje bile su dvije inženjerke koje sam praktički odgojio dok sam radio na Rebru i u Klinici za ženske bolesti.

Jedino bolovanje koje sam uzeo bilo je pred kraj zračenja i odmah poslije završetka (tri tjedna) i to zbog učestalog mokrenja, što je uobičajena pojava. 30. travnja 2015. bilo je osam godina od završetka zračenja. A ako se vrati, znam što mi je činiti.

6. Ponekad čovjek mora biti strahovito tvrdoglav i razmišljati drugačije. A i naljutit neke ljude

Jednom mi je došao prijatelj kojem je dijagnosticiran tumor rektuma, a koji radi kao nogometni trener. “Slušaj, bio sam u bolnici i rekli su mi da će me operirati, izvaditi mi rektum i staviti vrećicu. Kako ću ja funkcionirati s vrećicom?! Kako ću raditi, trčati za igračima”, rekao mi je prilično preplašeno.

Nazvao sam prijatelja u Nicu, koji je tamo šef radioterapije i glavni čovjek za sve europske studije za karcinom rektuma, i pitao ga: “Jean– Pierre, imaš li kakvu ideju?” Rekao mi je koliko ga trebam zračiti i koju terapiju da mu dam kako bismo smanjili tumor i kako bi se onda lakše operirao, bez ovih drastičnih posljedica. I zaista, tumor koji je bio promjera šest centimetara sad je pao na malo manje od centimetra. Nakon toga sam ga poslao da se javi ponovno u bolnicu kako bi ga operirali.

U to vrijeme sam ja već imao svoju privatnu praksu i ovi u bolnici nisu bili sretni što sam se umiješao. Mome prijatelju su rekli da je sve upropastio, da se taj tumor više ne može operirati i da ne žele imati posla s njim. Potpuno očajan mi se vratio u ordinaciju, a ja sam opet nazvao Jean-Pierrea i rekao mu kakva je situacija. Rekao mi je da ga samo pošaljem. Oni tamo imaju posebnu metodu zbog čega su ga mogli još dodatno ozračiti nakon čega je tumor postao još manji, a onda ga je njihov kirurg operirao i moj prijatelj ima svoj anus već osam godina.

Rekao sam mu da je možda trebao poslati račun hrvatskom zdravstvu jer im je uštedio novac za sve one vrećice koje je trebao nositi. Operacija je bila znatno jeftinija od njih.

7. Ovaj posao ostavlja veliki trag na čovjeku, zato nisam bio sretan kad mi je kći rekla da želi biti onkolog

Prije nekoliko godina mi je Ida, moja mlađa kći, došla i rekla: “Tata, bi li ti meni platio vježbe za prijemni ispit?”. “Naravno, zlato”, rekao sam, “a što bi htjela studirati?”. Kad je rekla medicinu, presjeklo me. Moja supruga je šefica transfuzije na Rebru, ja sam onkolog i oboje smo je od prvog dana, otkad je bila mala djevojčica, učili – samo ne medicina.

To nije zato što ja ne volim taj posao. To je zato što ja živim taj posao. I nisam to želio njoj. Želio sam da bude majka, supruga, da uživa u životu i djeci i da ima posao koji joj to sve omogućava. Uz ovaj posao to će teško postići. Moja supruga je uspjela napraviti karijeru jer je s nama doma živjela njezina mama, koja nam je odgajala djecu. I nju sam sam liječio od raka. Borio sam se rukama i nogama da preživi, stalno sam svima govorio – pa meni treba ta punica! Našli smo joj metastaze na jetri i plućima, tad sam joj rekao – idemo na sve ili ništa. Dao sam joj vrlo visoku dozu zračenja nakon izuzetno jake kemoterapije, sa znatno većim dozama nego što bi dobila u bilo kojoj bolnici. I preživjela je.

No da, ona je odgajala našu djecu i omogućila nam stvaranje karijere. Nisam želio da Ida proživljava sve ove emocije koje ja proživljavam. Zato mi posebno nije bilo drago kad je rekla da želi specijalizirati onkologiju. S jedne strane znam da će biti fantastičan liječnik, s druge se bojim kakav će to emocionalni trag ostaviti na nju. Ali, ona je svoju odluku donijela. Evo, baš je neki dan dala posljednji ispit i postala doktorica.

8. Stres je strašno moćan

Godine 1972. primljena je u Zavod za onkologiju pacijentica čije su kosti bile prepune metastaza. Došla je s papirima da joj je ’51. operiran karcinom dojke. Bacili smo se na traženje izvora, morali smo pronaći otkud sve te metastaze. I nismo pronašli ništa. Ni u drugoj dojci, baš nigdje. Tada smo još imali neku bijednu terapiju, davali smo joj testosteron i nije joj pomoglo. Umrla je.

No kroz cijeli proces ja sam često razgovarao s njom. Postavljao joj pitanja i razmišljao. Zato sam i znao da joj je muž umro prije godinu dana od infarkta, a šest mjeseci prije da joj je sina pogazio auto. Ona je bila jedinica, muž je bio jedinac i sin je bio jedinac. Nije imala nigdje nikoga. Ta žena je doživjela stres na stres. Kad je umrla, mene je silno interesiralo gdje je taj novi tumor koji ju je ubio.

Iako nije trebala na obdukciju, mi smo je ipak poslali, da vidimo što se dogodilo. Kad su je otvorili i uzeli uzorak tumora, usporedili su ga s uzorkom onog iz ’51. koji su na patologiji na stakalcu još uvijek čuvali (tadašnji šef patologije prof. Saltykow vodio je fenomenalnu arhivu). I bio je isti. Identičan. I tad sam shvatio koliko je stres važan.

Nisam to mogao nikako drugačije protumačiti osim ovako – te stanice od prvog tumora su ostale ulogorene negdje u tijelu, učahurene. Njezine obrambene snage su ih čuvale i nisu im dale nikud. To je naprosto bila simbioza, nešto čemu današnja medicina teži. Da se stvori suživot između tumora i nositelja, da rak postane kronična bolest koja ne ubija.

Ali u momentu kad je pacijentica doživjela stres, sve se poremetilo. U stresu se vjerojatno poremete humoralni faktori koji prenose informacije našim obrambenim stanicama kako se trebaju ponašati. U glavi je komandni stožer, a ako informacije našim obrambenim mehanizmima zbog stresa više nisu prave, prestaje, ruši se kontrola i tumorske stanice mogu započeti s invazijom.

9. S ljudima treba biti iskren, ali i znati natjerati ih da se bore zajedno s vama

Sa svojim sam pacijentima uvijek bio izuzetno iskren. Okej, ako vidim da je netko suicidalan ili toliko depresivan da će ga istina o njegovu stanju samo dublje zakopati, onda pazim da budem što pozitivniji. Ali, činjenica je da sam zapravo gotovo uvijek pozitivan. Vjerujem da uvijek postoji nada. Bilo je slučajeva da su mi ljudi došli polumrtvi, a danas su živi. Neki i potpuno zdravi. Jednu ženu mi je na rukama donio njezin sin, imala je 37 kilograma. Nije mogla hodati, bila je strašno pesimistična i nije htjela ići doktoru te kao da nije željela živjeti.

Imala je tumor u dojci, metastaze, iz bolnice su je poslali kući da umre, rekli su joj da nema spasa. Odlučio sam probati. Dao sam joj hormonsku terapiju, to je vrlo lukava metoda. To je zapravo lijek koji imitira pravi hormon i veže se na tumorsku stanicu. Naime, stanici treba hormon da bi se podijelila. A svaka se stanica nakon nekog vremena mora podijeliti, ali kako u trenutku diobe nema pravi hormon koji je za to potreban – ona umire.

Kod nje je ta terapija upalila. Dva mjeseca kasnije žena je prohodala, dali smo joj kemoterapiju kad se oporavila, a nakon godinu i pol dana vratila se na posao. Moja medicinska sestra Sanja i ja bili smo u potpunom šoku. Doslovno smo je vratili iz mrtvih. A ona je nakon prvih uspješnih koraka zaželjela živjeti i boriti se sa mnom za sebe.

Meni treba da se pacijent bori za sebe zajedno sa mnom. Čim on shvati da to nije samo moja borba, da smo u ovome zajedno, šanse za uspjeh su puno veće.

10. S pacijentom morate stalno pričati. Postavljati pitanja i slagati informacije da biste dobili cijelu sliku

Jednom mi je došao pacijent s rakom debelog crijeva na konzultaciju. Naime, dali su mu u bolnici kemoterapiju, ali je dobio takve užasne proljeve da je jedva ostao živ. Morao je ići u bolnicu na infuzije. Nakon toga mu je rečeno da ne može nastaviti s terapijom, da njegovo tijelo to ne može podnijeti. I tako je došao meni, prilično očajan.

Dugo smo razgovarali. Na kraju saznam da čovjek zapravo ima proljeve zadnjih deset godina. Tri, četiri, pet puta dnevno trči na zahod, nikad ne ide u grad kako ga ne bi ulovilo na cesti. Ide samo na posao i s posla. I meni tu klikne u glavi – čovjek možda ima celijakiju (preosjetljivost na gluten). Propisao sam mu dijetu i zamolio ga da je se sedam dana pridržava.

Za tjedan dana zvoni mi jedno popodne telefon, dignem slušalicu, a netko s druge strane žice viče: “Doktore, doktore, ja sam na trgu!” Ništa ne kužim, nisam uopće prepoznao glas. “A tko ste vi?” pitam. A on meni viče: “Ja godinama nisam bio na trgu, sad sam na trgu!”, i tu shvatim da je to on. Otkako su zatvorili onaj podzemni zahod na trgu, dok još nisu napravili onaj u Cesarčevoj, on se jednostavno nije usudio ići u grad. Nakon toga sam mu rekao da ode na kliniku da doktorima kaže kako ima celijakiju i da mu ponovno pokušaju dati kemoterapiju.

11. Drugo mišljenje je užasno bitno. Mi nismo bogovi, mi smo pacijentovi partneri

Ne volim kad se doktori igraju Boga, kad se paternalistički odnose prema pacijentu i s visoka. Niti kad ne odobravaju da im pacijent potraži drugo mišljenje. Heeej, pa pričamo o ljudskom životu! Drugo mišljenje je kod raka izuzetno bitno. Ja želim da moji pacijenti pitaju nekog drugog za mišljenje. Jer postoje dvije opcije – ili da će drugi potvrditi što sam ja rekao ili da će pronaći nešto što ja nisam i tako me spasiti od potencijalne tužbe. Ne vidim u tome ništa loše.

S pacijentom treba sjesti, slušati, razgovarati i iskreno podijeliti iskustvo kroz koje prolazi. To je zajednička borba. A upravo i zbog toga s terapijom kod karcinoma ne smije biti žurbe – već se raspitati, dobiti pravu informaciju, odabrati pravu terapiju u skladu s latinskom poslovicom Festina lente (žuri se polako).
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Čileanska vlada priznala je da je pjesnik i nobelovac Pablo Neruda (1904. – 1973.) možda bio ubijen 1973. godine tijekom vojnog puča u kojem je na vlast došao general i budući diktator Augusto Pinochet

Do sada se vjerovalo da je Neruda umro od raka prostate, ali ministar unutarnjih poslova prije par dana je dao izjavu koja podupire priču koju su prvu otvorili mediji.

Naime, još u ožujku ove godine španjolski list El Pais objavio je dokument ministarstva u kojem je stajala rečenica: “Vrlo je moguće i vrlo vjerojatno da je treća strana odgovorna za Nerudinu smrt.”

Ministarstvo se ipak ogradilo od fiksnog zaključka s tvrdnjom da panel stručnjaka koji je istraživao Nerudinu smrt nije još donio zajednički zaključak.

Punim imenom Neftalí Ricardo Reyes Basoalto, Neruda je bio najpoznatiji kao pjesnik. Okušao se u različitim stilovima, a njegovo najpoznatije i po mnogima nenadmašeno djelo je zbirka 20 ljubavnih pjesama i jedna očajna koje je prvi puta objavljena kada je Neruda imao samo 19 godina.

Pokojni mu kolega pisac i nobelovac Gabriel Gracia Marquez jednom je Nerudu nazvao najvećim pjesnikom 20. stoljeća na bilo kojem jeziku.

Osim što je svojim stihovima za poeziju mogao zainteresirati i ljude kojima taj oblik pisane riječi i nije najdraži, Neruda je bio politički vrlo aktivan. Kao deklarirani ljevičar u jednom je mandatu bio senator Komunističke partije Čilea, a svojoj zemlji je služio kao diplomat u više navrata.

Bio je blizak sa Salvadore Allendeom, socijalističkim predsjednikom Čilea koji je tijekom spomenutog puča u rujnu 1973. godine počinio samoubojstvo kako ne bi pao u ruke Pinocheta.

Neruda je u tom trenutku imao 69 godina i već je bolovao od raka prostate, ali je namjeravao napustiti državu i otići u egzil. No, dan prije planiranog odlaska ambulantna kola odvela su ga u kliniku Santa Maria u Santiagu gdje su ga liječili od raka i drugih bolesti. Po službenoj priči Neruda je tamo preminuo 23. rujna 1973. od posljedica teške bolesti.

Pa ipak, sumnje oko njegove smrti desetljećima okupiraju čileansku javnost, budući da Pinochetu sigurno ne bi bilo u interesu da ga iz inozemstva proziva i optužuje snažan i ugledan glas opozicije kao što je Nerudin.

Mnogi su zato vjerovali da je vojna hunta odgovorna ta njegovu smrt te je 2013. čak ekskomunicirano Nerudino tijelo kako bi se razjasnili uzroci njegove smrti. Znakovi trovanja nisu pronađeni, ali bjegova obitelj nije bila zadovoljna te je zahtijevala dodatnu istragu, što je sudac i odobrio.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Ovo dragocjeno ulje je bogato vitaminima A, E, C i K i sadrži više od 60% nezasićenih masnih kiselina

Ono također sadrži vitamine B skupine, minerale (fosfor, kalcij, magnezij, kalij), kao i tragove željeza, cinka, mangana. Također sadrži lecitin, proteine ​​i salicilnu kiselinu.

Riječ je o bundevinom (bučinom) ulju i kada budete saznali koliko je zdravo, željet ćete ga svaki dan koristiti, prenosi mirrorspectrum.com

Bučino ulje daje odlične rezultate kod mnogih zdravstvenih problema:

• Regulira problem povećane prostate
• Liječi infekcije mokraćnih kanala kod muškaraca i žena
• Poboljšava kvantitetu i kvalitetu sperme
• Regulira kolesterol
• Pomaže kod kardiovaskularnih bolesti
• Pomaže kod sindroma razdražljivih crijeva, kao i crijevnih parazita
• Doprinosi normalnoj funkciji bubrega
• Poboljšava imunološki sustav
• Poboljšava vid
• Poboljšava raspoloženje
• Liječi opekline i razne kožne bolesti
• Blagotvorno djeluje na ten
• Uspješno zaustavlja opadanje kose

Kako koristiti ulje bundeve u terapeutske svrhe?

Ulje treba uzimati najmanje tri mjeseca:

• 2 žlice

• 2 puta dnevno (uz doručak i večeru)

Vrlo je važno da se ne prekida terapija tijekom prvih tjedana. Iako tegobe postupno nestaju, terapiju treba produžiti na 6 narednih mjeseci.

Kod povećane prostate, simptomi bolesti će se povući u roku od nekoliko dana ili tjedana, jer bučino ulje ima antibakterijsko djelovanje koje će učinkovito zaustaviti upalni proces, ali to ne znači da je proces povećanja prostate zaustavljen. Ovo zahtijeva duži vremenski period.

Pažnja: Ako patite od benigne hiperplazije prostate najbolje bi bilo da se konzultirate sa svojim liječnikom prije upotrebe bundevinog ulja u terapeutske svrhe.

Uporaba bundevinog ulja u preventivne svrhe

• 2 žlice ulja na dan, jedna s doručkom i još jedna uz večeru

Bundevino ulje se čuva na tamnom, hladnom mjestu u dobro zatvorenim bocama. Nakon otvaranja, bilo bi najbolje da ulje držite u hladnjaku.

Bundevino ulje u kozmetici

Bundevino ulje se sve više koristi u farmaceutskoj industriji u preparatima za njegu i liječenje kože. Zahvaljujući svojim protuupalnim svojstvima, bundevino ulje pomaže u borbi protiv akni.

Bundevino ulje za kuhanje

Bundeve ulje se koristi za kuhanje, za pripremu salata. Koristi se u jelima s povrćem, rižom, gljivama, za pripremu tjestenine i mesa.

Obavezno uključite ovo ulje u svoju prehranu i spasiti svoje zdravlje.
 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Liječnica Caroline Anderson kaže kako se ne morate bojati da ćete oboljeti od raka ukoliko pomješate i konzumirate ova tri začina

Riječ je o smjesi tri lako dostupna začina.

Andersonova je, kako kaže, do svojih saznanja došla istražujući dvije tisuće godina staru tradiciju uporabe ovih sastojaka u istočnoj Indiji, a čiji su rezultati potvrđeni i u zapadnim medicinskim istraživanjima.

Liječnica je istaknula da ukoliko koristite ova tri sastojka svakodnevno, gotovo sigurno nema opasnosti da obolite od raka. Ta tri čudotvorna začina su kurkuma, maslinovo ulje i papar.

Pomješajte četvrtinu žlice kurkume s pola žličice maslinovog ulja i dodajte prstohvat mljevenog papra. Sve zajedno dobro promješajte.

Dobivenu smjesu možete koristiti kao dodatak salatama i jelima, ali je možete konzumirati i samu.

Ukoliko ćete je dodati u obroke koji se termički obrađuju tada smjesu u hranu stavite na samom kraju kako se ne bi kuhanjem degradirala.

Ukoliko je jedete samu, možete je ublažiti s malo vode. Unosite je u organizam svakodnevno i što češće.

Sve je u kurkumi. Njene antiupalne sposobnosti su nevjerojatno moćne. Ne postoji niti jedan drugi, prirodni sastojak koji je učinkovitiji za smanjenje upala od kurkume – tvrdi Andersonova.

Istraživanja su pokazala kako kurkuma sprečava rak debelog crijeva, prostate, mozga i karcinom dojke.
 
(net.hr/uredio:nsp)

Još jedan primjer vraćanja prirodi i liječenja najtežih, po život opasnih bolesti, i to sve bez pomoći korporativne profiterske farmaceutske industrije

Osim što je poznat po svojim preparatima na biljnoj bazi, Adem izuzetno uspješno koristi i energetsku medicinu, kineziterapiju i refleksoterapiju.

S ponosom tvrdi kako s ove četiri grane alternativne medicine uspješno liječi trombozu, astmu, srčane bolesti, krvni tlak, bolove u tijelu, glavobolje, migrene, psihičke poremećaje pa čak i karcinome

Rijetke su bolesti za koje tuzlanski travar Adem Ahmičević nema rješenje pa zbog toga je, kazat ćemo “nažalost”, njegova ordinacija uvijek prepuna pacijenata. Red u ordinaciji, gužva na prilaznoj cesti, a kolone auta u kojima sjede strpljivi vozači s različitim dijagnozama i potrebama – svakodnevnica je kod ovog poznatog narodnog liječnika.

Ogroman je to izazov i odgovornost – biti posljednja nada umirućem od raka ili četrdesetogodišnjoj ženi koja očajnički želi dijete jer joj biološki sat ubrzano istječe, a suvremena medicina je dala od sebe maksimum. Za njih, kao i za sve druge, Adem će ponuditi odgovarajući lijek.

Imam dovoljno znanja i strpljenja da pomognem svima – kaže Adem.

Put ovog fitoterapeuta ii kineziterapeuta u svijet alternativne medicine desio se zbog njegove vlastite potrebe. Naime, 20 godina Adem je bolovao od raka debelog crijeva i prostate. Sredinom ’70 -tih, kada su doktori već digli ruke od njegovog slučaja, Adem se sjetio djetinjstva i majčinih biljnih recepata za mnogobrojne bolesti.

Odlučio sam u alternativnim načinima liječanja tražiti spas i za sebe. I pronašao sam ga u recepturama moje majke, a uz pomoć prijatelja Chiao Xiu Janga, počeo sam izučavati i kineziterapiju – sjeća se Adem svojih počeataka.

Sve je u glavi

Godine 1985., uz pomoć mehlema, prirodnih sirupa i kombinacije kineziterapije koju je sam sebi radio izašao je kao pobjednik nad teškom bolešću.

Liječnici koji su pratili moj slučaj ostali su bez riječi – sjeća se Ahmičević.

Pobjeda nad vlastitom bolešću dala mu je “vjetar u leđa” kada je riječ o bavljenju ovim poslom. Ljudi koje je službena medicina otpisala, nalazili su proteklih desetljeća i još uvijek nalaze lijek kod Adema.

Bilo da je u pitanju migrena, karcinom, tumori, psihosomatski poremećaji, nervoze, bolesti prostate, astma, bronhitis i druge plućne bolesti, problemi s kostima, jetra, ciste, hemoroidi …, kod Adema ima lijeka.

A osim što je poznat po svojim preparatima na biljnoj bazi, Adem izuzetno uspješno koristi i energetsku medicinu, kineziterapiju i refleksoterapiju. S ponosom tvrdi kako s ove četiri grane alternativne medicine uspješno liječi trombozu, astmu, srčane bolesti, krvni tlak, bolove u tijelu, glavobolje, migrene, psihičke poremećaje pa čak i karcinome.

Dug je popis bolesti kod kojih pomažem. Smijem se usuditi i reći da čak 90 posto bolesti mogu liječiti – kaže Adem.

Nemojte piti tablete

Dalje naglašava kako je vjera pacijenta u izlječenje na prvom mjestu. Bez toga, sve je upitno.

Da bi moji prirodni lijekovi djelovali, da bih energetskom medicinom mogao otvoriti čakre, usmjeriti životnu energiju da cirkulira u pravom smjeru i puniti bolesno mjesto zdravom energijom, pacijent mora vjerovati da će se izliječiti kod mene. Vjerujte mi, mozak je pravo čudo – pojašnjava travar Adem.

Liječenje prirodnom medicinom, kako kaže Adem, je duže ali je zbog toga izuzetno učinkovito. Savjetuje da se tablete piju što manje, jer one mogu biti uzrok još većim problemima.

Recimo, kada vas boli glava nemojte piti tablete. Bol u glavi znači da imate zdravstveni problem. Pijući tabletu protiv bolova vi presijeca vezu mozga i mjesta tog problema. Dakle, bol nestaje ali uzrok ostaje u organizmu. Bol u glavi često znači da imate u tom centru višak ili manjak energije. To možete regulirati jednostavno, tehnikom disanja – savjetuje narodni travar Adem Ahmičević.

Rad ovog cjenjenog alternativca, naš list prati još od 2007. godine. Brojne smo dirljive ispovijesti objavili, svjedočenja o uspješnom radu, savjete … Na neke od njih podsjetit ćemo se ukratko.

Biljna terapija jača i od karcinoma prostate!

Bolovao sam od karcinoma prostate, prije četiri godine. Lliječnici su mi pokušali pomoći, ali je bolest sve brže napredovala. Bolovi su bili toliko jaki da sam svaki put mislio da neću izdržati. Prijatelji su me uputili kod Adema Ahmičević u Tuzlu, koji mi je dao tinkture, čajeve, radio kineziterapeutske tretmane. Nakon njegovih terapija ja sam se preporodio. Danas sam dobro, radi preventive i dalje uzimam Ademove čajeve. Hvala dragom Bogu što me uputio kod Adema – ispričao je FZ (61) iz Novog Sada.

Čajevi i tinkture “oživjeli” stanice

Moj imunološki sustav bio je u totalnom kaosu. Laički, liječnici su mi objasnili da stanice koje su trebale braniti moj organizam, one su se okrenule protiv mene. Liječio sam se i na VMA, ali bez uspjeha. Put me početkom ove godine nanio kod Adema Ahmičević u Tuzlu. Bio je to moj sretan dan. Nakon nekoliko kura njegovih terapija, ja sam danas potpuno zdrav čovjek – ispričao je svojevremeno MB iz Stare Pazove.

Kako bole natečeni hemoroidi

U srpnju 2014. pisali smo o Ekremu Šahinoviću, prijevozniku iz Brčkog. I on je spasonosnu terapiju dobio od Ahmičević.

Kod Ahmičević su me donijeli na nosilima, jer od bolova nisam mogao stati na noge. Adem mi je uradio tretman energetskom medicinom, dobio sam kapi za jačanje imuniteta, čaj protiv hemoroida, obloge. Sedam dana sam to koristio. U tih sedam dana upala se znatno smirila, a nakon dvomjesečnih terapija nije bilo ni traga hemoroidima. Potpuno sam se oporavio. Promijenio sam i način života i prehranu. Umjesto začinjene i ljute hrane počeo sam jesti lako varljiva jela, izbjegavam i kajmak, a forsiram namirnice bogate vlaknima – kazao nam je Ekrem.

Dodaje da rahatluku nigdje kraja nema. Opet je onaj stari “kamiondžija”, sve su ceste njegove, a volan mu najbolji jaran. Za svaki slučaj u kući ima rezervnu Ahmičevićevu terapiju za hemoroide.

Ne znam imal ‘išta bolnije od upaljenih hemeroida! Suze su mi tekle, a bolovi mi raznosili tijelo. Ne daj Bože nikome – ispričao je Ekrem.

Travama pobijedila karcinom dojke

Prije godinu dana na dojci sam napipala nekoliko kvržica. Odmah ujutro sam otišla liječniku i završila u bolnici na pretragama. Vijest da imam karcinom me psihički dotukla. Sve su prognoze govorile kako ću morati odstraniti dojku. Ježila sam se od te pomisli. Htjela sam prije operacije pokušati i neke druge metode liječenja. Tako sam došla do travara Adema. Iskreno, i nisam baš vjerovala njegovim riječima da će mi pomoći. Nakon prvog tretmana moja ubjeđenja su se promijenila. Osjećala sam se mnogo bolje. Svakog tjedna sam dolazila na terapije, trošila čajeve, stavljala obloge i meleme. Karcinom je nestao! Doktor se zapanjio kada me pregledao prije nekoliko dana. Nije mogao vjerovati – posvjedočila je svojevremeno KB iz Modriče.

Kad smrt diše za ovratnikom

U srpnju 2010. pisali smo o Rašidu Okanoviću iz Lukavca, umirovljenom rudaru, koji je nakon obolijevanja od raka želuca, doživio skoro nevjerovatno izlječenje.

Godine 2008. saznao je da boluje od raka želuca. Bolest je bila u poodmakloj fazi. Lijeka nije bilo. Onako, kroz redove, naslutio je kako mu i liječnici savjetuju da se pomiri sa sudbinom. On se od najbližih nije htio oprostiti tek tako, kukavički. Skupio je snage i volje i krenuo u borbu protiv teške bolesti.

Ispričao nam je i da je cijeli radni vijek proveo u Njemačkoj. Tamo je otišao prije 40 godina, kako kaže, čim se vratio iz vojske. “Švabo” ga je 1970. godine pregledao od glave do pete, utvrdio da je zdrav i poslao u rudnik “Kamp Limfort” kod Düsseldorfa. U rudniku je zaradio i mirovinu. U početku je bio rudar, a pred kraj radnog vijeka vozio je vlak. Naravno, onaj što “putuje” ispod zemlje i razvozi rudare na radna mjesta.

Išao sam na dubine od 400 do 1200 metara u utrobu zemlje. Dvadeset i kusur godina sam kopao, a potom razvozio, sve unutar zemlje. Tu sam proveo više života nego na svjetlu dana. Moguće je da sam ovu bolest i dobio u rudniku.

Uglavnom, nerado se sjećam te 2007. godine kada sam prvi put osjetio jake bolove u predjelu trbuha. Bio je prosinac, mislio sam da sam se prehladio.

Od bola nisam mogao spavati, raditi, otežano sam se kretao. Već u ožujku 2008. godine njemački liječnici su učinili detaljne pretrage. Nakon osam dana saznao sam da je rak zahvatio želudac. Operativnim putem se nije mogao odstraniti, jer to bi značilo i sigurnu smrt. Našao sam se u bezizlaznoj situaciji. Što dalje ?! – Prisjeća se.

Iako dijagnoza nije mogla biti crnja, Rašidov duh nije klonuo.

Prijatelj Sadik je od Adema uzeo biljne pripravke; tinkture, čajeve, obloge, “Zlato života” i poslao mi ih. Koristio sam redovito terapiju po Ademovim uputama a potom sam i došao do njega na tretmane. Njegove preparate sam uzimao od svibnja 2008. do kolovoza 2009. godine. Sve što mi je Adem dao, ja sam koristio. Pred Bogom i ljudima tvrdim da sam danas potpuno zdrav. Izliječen sam! To su potvrdili i doktori u Njemačkoj. Čudili su se da sam se izliječio, smrt mi je bila za ovratnikom. Osjećam se dobro ali sada pazim što jedem i trudim se da uredno živim – posvjedočio je o svojoj pobjedi nad skoro neizlječivom bolešću Rašid Okanović.
 
(aura.ba/uredio:nsp)

Dokaza o ljekovitim svojstvima ulja origana sve je više. Između 52 testirane biljke, samo je ulje origana djelovalo na candidu, E.coli, salmonelu i pseudomonas aeruginosa

Origano je samonikla mediteranska biljka koja se smatra jednom od najljekovitijih biljaka na svijetu. Vrlo je cijenjeno njegovo ulje, koje se dobiva od divljih vrsta origana posebnim procesom destilacije da bi se sačuvala sva ljekovita svojstva.

Istraživači sa Sveučilišta u Arizoni objavili su nove rezultate gdje su pronašli da karvakrol, fenol ulja origana deaktivira opasne mikroorganizme i zagađivače na razini koji mogu pozitivno utjecati na pripremu i sigurnost hrane

Ne samo da je origano ulje moćno antibakterijsko sredstvo već i izražava vrlo antioksidantna i antibakterijska svojstva koja se mogu primijeniti na hranu.

Origano ulje može uništiti kancerogene tvari u pripremanju hrane na visokim temperaturama

Kada je Sadana Ravi Shankar  sa svojim timom, ulje origana dodala na mljeveno meso junetine, otkrili su da je karvakrol spriječio formiranje 78 posto heterocikličnih kancerogenih molekula koje nastaju kada se životinjska mast kuha na visokim temperaturama.

U drugoj studiji, utvrđeno je da ulje origana suzbija salmonelu i E.Coli. Studije pokazuju da su primjene ulja origana bezbrojne, a Ravi Shankar vjeruje da bi pomoglo u pripremi industrijske hrane.

Ulje origana bi moglo zamijeniti zračenje, izbjeljivanje i druge kemijske i neprirodne metode koje se koriste za pročišćavanje hrane i životinjskih proizvoda.

Ulje origana kao protuupalno djelovanje protiv mikroba

Svrha ulja origana, kako su utvrdili znanstvenici na Medical Center sveučilištu, može biti dovoljno učinkovito zamijeniti mnoge lijekove koje tretiraju debelo crijevo, jetru i probavni sustav.

Ovo je dobra vijest za ljude koji pate od Candide, gljivice koja muči milijun ljudi diljem svijeta. U jednoj studiji, 77% pacijenata koji su koristili ulje origana, šest uzastopnih tjedana, izliječeno je od Candide.

Ostale koristi origano ulja: Karvakrol je također odgovoran za smanjenje pretilost i može spriječiti dobivanje na težini. Može smanjiti upalu koja je čest uzrok pretilosti zbog masnog tkiva.

Snažno protiv bakterija

Najvrednija ljekovita tvar u ulju origana je karvakrol – sastojak koji ima snažna antibakterijska svojstva. Britanski znanstvenici u istraživanjima su potvrdili da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija. Djelotvorno je protiv većine bakterija koje uzrokuju infekcije debelog crijeva i urinarnog trakta, tifusa, kolere, čireva i kožnih infekcija. Osim što uništava bakterije, ulje origana ima snažno antivirusno djelovanje i učinkovito štiti od gripe, prehlade, zaušnjaka i ospica.

Agresivno protiv gljivica

Agresivna antigljivična svojstva ulja origana sprečavaju tvrdokorne infekcije poput kandidijaze, gljivica na noktima i vlasištu te atletsko stopalo. Kod kandidijaze ulje se pije, a kod gljivica na noktima može se primjenjivati ​​lokalno.U slučaju gljivica na tjemenu koje uzrokuju perut preporuča se dodati nekoliko kapi ulja prilikom pranjaja kose.

Potencijalno djelovanje protiv raka

Ulje origana moglo bi postati dio terapije za liječenje raka. Znanstvenici su testirali djelovanje karvakrola na stanice raka prostate. Ispostavilo se da karvakrol izaziva stanje zvano “apoptoza” – samouništenje stanica raka. Apoptoza je jedan od načina na koji se tijelo rješava nefunkcionalnih ili malignih stanica, poput onih koje se nalaze u tumorima.

Uspješno protiv alergija

Ulje origana sadrži ružmarinska kiselinu, koja je snažan antihistaminik i moćniji antioksidans od vitamina E. ružmarinska kiselina najčešće se koristi u liječenju alergijskih reakcija, bronhijalne astme, reumatoidnog artritisa i gingivitisa. Već samo inhaliranje ulja pomaže kod alergije.

Čuvar vida i sluha

Antioksidativna svojstva ulja origana blagotvorna su za dugotrajno očuvanje zdravlja. Ona štite od slobodnih radikala i popravljaju već nastala oštećenja stanica. Antioksidansi usporavaju starenje, štite od raka, sprječavaju makularnu degeneraciju, gubitak vida i sluha, živčane poremećaje i mnoge druge bolesti vezane uz djelovanje slobodnih radikala.

Prva pomoć kod ugriza

Ulje origana ima moć neutraliziranja otrovnih ugriza, poput pčelinjih, zmijskih i paukovih. To ga čini neprocjenjivom prvom pomoći u takvim situacijama. Ujedno je korisno za sprečavanje infekcija, smanjivanje upala i bolova od ubodnih rana i ugriza životinja.

Pomoć kod sportskih ozljeda

Ulje origana dobar je saveznik tjelesno aktivnih osoba, jer olakšava grčeve i bol u mišićima, pospješuje zacjeljivanje ozljeda, uganuća, upala tetiva i slično.Njegova protuupalna svojstva ujedno ga čine i moćnim lijekom za artritis.

Način primjene origana

Preporučena doza ulja origana je 1-4 kapi tri puta dnevno (ukupno maksimalno 12 kapi dnevno, nikada u jednoj dozi). Ima jak okus pa ga obavezno razrijedite u baznom ulju, soku ili čaju.

Ulje origana možete staviti nekoliko kapi ispod jezika i toplu slanu vodu ako imate zubobolju ili infekciju u ustima. Može se koristiti i kao kućni lijek za sinusne infekcije.
 

 
(dnevne.rs,youtube/uredio:nsp)

Ne postoji ni jedan drugi prirodni sastojak u svijetu koji je učinkovitiji za smanjenje upala u organizmu osim kurkume

Ako budete koristitie ova tri sastojka svaki dan, gotovo sigurno ne postoji mogućnost dobivanja bilo koje vrste tumora, prenosi healthylifetricks.com

Recept je sljedeći:

Pomiješajte 1/4 žličice kurkume s pola žličice maslinovog ulja. Pri tome dodajte veći prstohvat svježeg crnog papra. Ova tri sastojka pomiješajte u šalici.

Možete konzumirati ovu samu mješavinu, ali i dodavati u razna jela, juhe i salate. Samo sigurni da ako ih koristite u kuhanim jelima, da se ovi sastojci ne kuhaju previše, najbolje ih dodajte na samom kraju. Ako ih pijete same, pomiješajte s malo vode.

Ali što točno sprječava rak i širenje raka?

Svo znanje leži u kurkumi. Kurkuma je začin u obliku žutog praha, što je jedna komponenta curryja.

Njene antiupalno sposobnosti su nevjerojatno moćne.

Nema drugog prirodnog sastojka u svijetu koji je učinkovitiji za smanjenje upale u tijelu od kurkume.

Novije studije su otkrile da kurkuma sprečava mnoge vrste raka kao što je kolorektalni karcinom, rak prostate, rak mozga.

U eksperimentima primijenjenim na miševima, pokazalo se da su miševi izloženi kancerogenim kemikalijama razvili nekoliko vrsta raka.

Kurkuma ima samo jednu manu, a to je da je kurkuma teško razgradiva u probavnom traktu. Stoga, idealna kombinacija za liječenje i prevenciju raka je kurkuma sa paprom i đumbirom.

Biber prema istraživanjima povećava učinkovitost kurkume za 200% posto. Da bi se uspješno spriječio rak i uništile stanica raka, ovu mješavinu treba koristiti svaki dan u mnogim prilikama.

Koristite ga što češće jer nema nuspojava.
 

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)