Uspješna nacija s populacijom od oko 1,37 milijardi ljudi, Indija je jedna od najvećih svjetskih gospodarstava

Ona želi postići ambiciozan cilj i postati ekonomija vrijedna 5 bilijuna dolara u narednih pet godina.

Evo nekoliko zanimljivih činjenica koje možda niste znali o ovoj iznenađujućoj državi.

# Indijska ekonomija gotovo je višestruko porastala za manje od 20 godina

Na prijelazu tisućljeća bruto domaći proizvod zemlje iznosio je oko 459 milijardi dolara, prema Svjetskoj banci.

Prošle je godine ostvario ekvivalent od 2.726 bilijuna dolara. To je šest puta više u vremenskom razdoblju manjem od dva desetljeća.

# Indija ima najbrže rastuće veliko gospodarstvo na svijetu

Očekuje se da će gospodarstvo južnoazijske zemlje rasti za 7,4 posto u fiskalnoj godini 2019. u usporedbi s projiciranim 6,3 postotnim rastom u Kini i svega 2,5 posto u Sjedinjenim Državama.

Ovaj impresivni rast je korak unazad od rasta od devet posto kojeg je indijska ekonomija uživala od 2003. do 2008. godine, prije nego što je rast zaustavila namjerno uzrokovana globalna financijska kriza.

# Indijski godišnji BDP nadmašio je Francusku u prošloj godini, a predviđa se da će uskoro nadmašiti Britaniju i Japan

Indijski bruto domaći proizvod (BDP) u iznosu od 2.726 bilijuna dolara bio je za samo par milijardi manji od francuskog BDP-a od 2.778 biliona dolara, kaže Svjetska banka.

Očekuje se da bi Indija koja je trenutno na sedmom mjestu najvećeg BDP-a na svijetu, do 2025. godine mogla dosegnuti 5,9 bilijuna dolara, prema svjetskoj konzultantskoj tvrtki IHS Markit.

Projicirala je da će Indija do kraja godine nadmašiti Ujedinjeno Kraljevstvo i postati jedna od najboljih svjetskih gospodarstava. Tada će zemlji biti potrebno samo šest godina da prestigne Japan kao treće najveće svjetsko gospodarstvo, navodi se u studiji.

# Poljoprivreda u Indiji čini 50 posto radnih mjesta

Najveći svjetski proizvođač mlijeka i drugi najveći proizvođač voća i povrća, Indija također ima uspješnu trgovinu morskom hranom.

Ukupno gledajući, poljoprivredna proizvodnja čini više od polovice svih radnih mjesta u zemlji.

# Izvoz goriva je glavni indijski izvoz, kojeg čini 15 posto ukupnog izvoza ove zemlje

Ukupan izvoz indijskih naftnih derivata čini više od deset posto bruto vrijednosti izvoza.

Država ostvaruje najviše prihoda od izvoza svojih mineralnih goriva, uglavnom benzina, dizela, nafte, loživog ulja i maziva.

U 2018. godini izvezeno je naftnih derivata u vrijednosti od oko 48,3 milijarde dolara, a velik dio je bio rafiniran.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Je li Nutella kancerogena? O tom pitanju već se pola godine vode polemike proizvođača i agencija koje se bave sigurnošću hrane

Odgovor je, kažu nutricionisti, jednostavan – Nutella u malim količinama neće štetiti, a razlog za umjerenost nije samo palmina masnoća već i šećeri, što znači da je riječ o energetskoj bombi koja će štetno “eksplodirati” ako umjesto žličice ili dvije pojedemo pola staklenke dnevno.

Naime, najpoznatiji čokoladni namaz s lješnjakom, talijanska Nutella, lani je poslije objave Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), po kojoj palmino ulje koje se koristi u proizvodnji ispušta kancerogene tvari, naišao na bojkot trgovaca, a u medijima se podigla poprilična galama pa je prodaja u Italiji primjerice do kraja kolovoza pala tri posto.

Šteti djeci

Agencija je tada tvrdila da je palmino ulje potencijalno više kancerogeno nego druge vrste biljnih ulja ako se prerađuje na temperaturi višoj od 200 Celzijevih stupnjeva. Za palmino ulje u Nutelli rečeno je da već i u malim količinama može štetiti djeci pa onda ne čudi niti pad prodaje.

No, Svjetska zdravstvena organizacija i Američka agencija za hranu i lijekove upozorile su u svom istraživanju masnih kiselina kao zagađivača u palminu ulju, ali nisu preporučili da se izbjegava njegovo korištenje.

To je bio poticaj za tvrtku Ferrero da krene u kampanju “vraćanja imidža” svom planetarno poznatom namazu.

Dakako, tako pomažu i svjetskom biznisu s palminim uljem koje ima godišnji udjel od oko 44 milijarde dolara. Proizvođač te talijanske slastice s kojom milijuni počinju dan objašnjava da se u proizvodnji Nutelle koristi palmino ulje kako bi se dobila njezina prepoznatljiva glatka tekstura i mazivost koja se s drugim uljima teže postiže.

Proizvodnja Nutelle bez palmina ulja bila bi korak unatrag – tvrdi Vicenzo Tapella, menadžer Ferrerove nabave. Osim toga tvrtka godišnje koristi 185 tisuća tona palmina ulja, a zamjena s nekom drugom vrstom masnoća povećala bi i troškove za oko 8 do čak 22 milijuna dolara godišnje.

Prema podacima EFSA-e, potencijalno kancerogeno zagađenje događa se na temperaturi višoj od 200 stupnjeva. Naime, tako visoke temperature u preradi palmina ulja potrebne su da bi se uklonila njegova prirodno crvena boja. No, u Ferreru tvrde da koriste proizvodni proces u kojem je temperatura ispod 200 stupnjeva te da se upotrebljava vrlo nizak tlak, a sve kako bi se smanjilo zagađenje.

Ozbiljni testovi

Zbog toga proces proizvodnje traje dulje i košta 20 posto više nego da se prerađuje na višim temperaturama. Naglašavaju da se zbog toga u Nutelli teško ulazi u trag zagađivačima.

Također dodaju da je palmino ulje koje koristi Ferrero sigurno jer dolazi iz svježe biljke i obrađuje se u strogo kontroliranim uvjetima, a također provode “tisuće testova” gotovih proizvoda koji sadrže palmino ulje kako bi na vrijeme registrirali moguće zagađenje.

Čini se da je kampanja dala rezultata jer se pokazalo da je u posljednja četiri mjeseca prodaja Nutelle porasla 4 posto. Nakon ove “epizode” s palminim uljem u Nutelli valja podsjetiti da palmino ulje nije “privilegij” Ferrera već ga koriste primjerice i Unilever, ali i Nestlé za proizvodnju čokolade, raznih grickalica te namaza.

Palmino i kokosovo ulje najbolje je za kućnu uporabu

Svaki višak masnoća može biti potencijalno štetan, no palmino ulje nema oksidativnih procesa zasićenih ulja i za razliku od ostalih masnoća ne stvara slobodne radikale pod djelovanjem kiselina. Osim toga daje bolju stabilnost proizvodima pa ga zato rado koriste u prehrambenoj industriji – objašnjava inžinjer biotehnologije Marijan Katalenić.

Dodaje kako palmino ulje podnosi visoke temperature kod prženja ili pečenja hrane, što znači da neće “planuti” ako ona ne prelazi 170 do 180 stupnjeva. No, upozorava da je kod ulja odnosno općenito masnoća uvijek “kvaka” u količini.

Dnevno ne bismo smjeli konzumirati više od 20 grama zasićenih masnoća, odnosno ukupno ne više od 70 grama svih ostalih masti – kaže Katalenić. Kad je riječ o uljima, dobro je kod kuće koristiti palmino ili kokosovo ulje, a kad se upotrebljava u fritezama u restoranima, onda je nužna kontrola friteza odnosno filteri koji će tijekom višekratne uporabe “izvući” štetne tvari.

➡ ➡ NUTELLA: Puna umjetnih okusa na bazi petroleja, mlijeka u prahu bolesnih krava, GMO soje, aspartama i raznih šećera
 
(jutarnji.hr)

I koliko god Hrvati živjeli u zabludi misleći kako oni ne jedu GMO, činjenica da pronađena GMO soja nije jedina. Prepakiravali su pravu soju sa GMO sojom i prodavali

Iako je Hrvatski sabor davne 1998. godine zabranio korištenje genetski modificiranog sjemena, inspekcija je na području Bjelovara kod nekoliko poljoprivrednika pronašla nedopuštene udjele GMO-a, a situacija postaje alarmantna u trenutku kada shvatimo da je testirano sjeme kupljeno u redovnoj prodaji, uz račun i deklaraciju prema kojoj o GMO-u u tom sjemenu nema riječi.

Takva roba mora se uništiti pa poljoprivrednik uz šok trpi i materijalnu štetu. A, ove godine ratari su pojačano sijali soju zbog ostvarivanja prava na zelena plaćanja, čak 40 % više. Situaciju s GMO sjemenom prate i slavonski ratari koji nemaju saznanja o eventualnim ovdašnjim takvim slučajevima.

‘Kolanje GMO sjemena i druge robe treba svakako zaustaviti, neškodljivo uništiti i aktivno raditi na mjerama suzbijanja. No, genetičari kažu da se i s kilometrima dalje zasijanog sjemena prenosi pelud i kontaminira tlo u drugim područjima pa je to možda i ovdje slučaj.

Možda čovjek, ljudski faktor, nije kriv. U svakom slučaju, treba kontrolirati sjeme, sadni materijal, voditi strože kontrole, jer kada GMO jednom uđe u tlo – gotovo je – kaže predsjednik HPK Matija Brlošić.

No, sudeći prema navodima iz Ministarstva poljoprivrede, priroda ipak nije upetljala svoje prste, a tragovi vode i preko granice.

Poljoprivredni inspektori donijeli su rješenja kojim je vlasnicima naređeno trajno i neškodljivo uništavanje usjeva, odnosno zrna merkantilne soje u kojoj je utvrđena prisutnost GMO-a na način da GMO više nije sposoban za reprodukciju ili prijenos genetskog materijala te da se njegov genetski materijal ne može prenijeti na druge organizme – ističu u Ministarstvu te dodaju da poljoprivredna inspekcija s drugim nadležnim tijelima – Carinom, Poreznom, krim-policijom, provodi detaljne inspekcijske postupke i istragu.

Postoji osnovana sumnja da je riječ o kaznenom dijelu, tj. da je sjeme soje legalnog proizvođača prepakirano te kao krivotvoreni proizvod plasirano na tržište. Dosadašnjom istragom utvrđeno je i to kako je moguće da je sporno sjeme soje prepakirano izvan Hrvatske, zbog čega smo službenim putem obavijestili nadležno ministarstvo susjedne države, jer je prema dosadašnjem tijeku inspekcijskog nadzora utvrđeno da je u postupak prometa, trgovine predmetne soje bila uključena i tvrtka iz susjedne države – navode u Ministarstvu no ne preciziraju o kojoj zemlji je riječ, jer su postupci u tijeku, piše Glas Slavonije.

Hrvatska je zatrovana

I koliko god Hrvati živjeli u zabludi misleći kako oni ne jedu GMO, činjenica da pronađena GMO soja nije jedina. Hrvatska je, moguće je jednostavno zatrovana. Jer GMO sjeme se širi vjetrom, a moguće je da su prirodnim putem zatrovana i polja koja nisu GMO ili bar vlasnici ne znaju da jesu. Dakle, nitko ne može znati koje su količine GMO-a u Hrvatskoj.

Međutim, svi zaboravljaju da je Hrvatska otrovana puno ranije. Naime, nakon suša koje su zahvatile našu zemlju, ali i nakon poplava koje su pogodile Hrvatsku, najviše je zapravo stradao kukuruz. Ne zaboravimo da se odmah nakon toga javio Monsanto koji je Hrvatskoj kao i okolnim zemljama donirao GMO sjeme kao spas u vrijednosti od sveukupno 445 tisuća eura.

Ono što naši poljoprivrednici koji su nasjeli na tu spačku moraju znati jest to da kada se jednom posadi GMO, više ga se nije moguće riješiti. Sjeme se širi vjetrom i zagađuje se cjelokupni poljoprivredni prostor Hrvatske.

Zemlja postaje neplodna, a seljaci bivaju ovisni o ovoj i sličnim korporacijama koje su vlasnici patenta GMO sjemena. Postoji velika mogućnost da su vremenske neprilike izazvane kako bi neprimjetno GMO dobio svoje mjesto pod suncem u Hrvatskoj pa se tako i proširio na ovaj geostrateški položaj.

Tko stoji iza toga? Političari? Moguće! Opasnosti GMO proizvoda mogu se uočiti u SAD-u gdje se GMO usjevi sade već godinama, a svaki četvrti stanovnik je alergičan na gluten. Postoje brojni dokazi da je GMO zaslužan za porast malignih oboljenja, hormonalnih poremećaja, alergija, deformacija i malformacija, kao i genetskih promjena i razno raznih defektnih stanja.

Ono što je najvažnije za depopulacijsku politiku jest to što GMO dokazano uzrokuje neplodnost kod žena pa tako dolazi i do potpunog istrebljenja. Očekuje li Hrvatsku kenijska sudbina? Zatrovane vode, hrana, usjevi i bolesni ljudi? I sve nakon posjeta Monsanta i drugih GMO korporacija koje su se ‘vjetrom’ proširile zemljom!

Inspekcija pronašla GMO u 4 proizvoda

U prošloj godini, od 144 analizirana uzorka hrane na GMO prikupljena u Hrvatskoj, sanitarna inspekcija u samo je četiri pronašla genetski modificirane organizme, i to manje od 0,9 posto, što je u EU dopušteno jer se smatra da je riječ o slučajno kontaminiranim proizvodima, izvijestila je jučer na konferenciji za novinare pomoćnica ministra zdravlja Nataša Zorić.

Naime, u Europi je dopuštena hrana s malim količinama GMO-a, ali je potpuno zabranjen promet mesom koje sadrži GMO. Ipak, najčešće su genetske modifikacije učinjene na biljnim kulturama, i to kukuruzu, soji, pamuku, šećernoj repi, duhanu, papaji…

Europski su propisi prilično restriktivni u odnosu na GMO pa je ukupno odobreno 37 biljnih kultura u kojima je dopuštena takva promjena, ali ako sadrže više od 0,9 posto GMO-a, to mora biti istaknuto na proizvodu.

Stručnjaci naglašavaju da su proizvodima koji sadrže GMO najviše ugroženi sportaši koju konzumiraju razne dijetetske proizvode i vegetarijanci. Najviše takvih proizvoda u Hrvatsku dolazi iz SAD-a i Njemačke, rekla jer N. Zorić. U prošlogodišnjem nadzoru kontrolirani su proizvodi s hrvatskih tržnica, ali i iz prodavaonica te silosa i skladišta.
 

 
(dnevno.hr,jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Organska hrana u svijetu posljednjih godina postaje sve popularnija iako je na tržištu nerijetko oko tri puta skuplja od ostale. Budući da nove znanstvene studije pokazuju da nije toliko bolja da bi opravdala visoke cijene, postavlja se pitanje u čemu je stvar

Marijan Katalenić, voditelj odjela za zdravstvenu ispravnost hrane u HZJZ-u kaže da bi se odgovor na ovo pitanje mogao sažeti na sljedeće – ljudi vjeruju da je organska hrana zdravija i da je prirodnije uzgojena i stoga su je spremni skuplje plaćati, a onda je ključno osigurati im da je stvarno organska u svakom pogledu i smislu.

Dehumanizacija hrane i skupi placebo efekt

‘Europska unija je prije nekoliko godina provela istraživanje razlika između organski proizvedenih proizvoda i drugih vrsta hrane. Našla je da one nisu značajne. One postoje, ali se više očituju u mirisu i okusu proizvoda nego u njihovim nutritivnim svojstvima’.

Slične rezultate dala je velika studija objavljena 2009. u časopisu American Journal of Clinical Nutrition u kojoj je analizirano više od 50.000 izvješća te posebno 162 relevantna istraživanja. To je biološki gledano očekivano jer se u genetici organsko i konvencionalno uzgojeni sojevi ne moraju ni po čemu razlikovati.

Kada govorimo o proizvodnji hrane, treba znati da postoji organska proizvodnja, koja se radi prema posebnim uvjetima i tehnologijama. Zatim postoje organski proizvodi koji mogu ići na tržište, a koji, da bi se održali, mogu sadržavati i do 40 dozvoljenih prehrambenih aditiva te do 40 pomoćnih tvari koje omogućuju odvijanje tehnološkog procesa proizvodnje. Dakle njih ukupno oko 80. To uključuje sve proizvode poput organske čokolade, a ne samo voće i povrće.

Osim organske i konvencionalne proizvodnje postoji još i tzv. integralna proizvodnja. Razlika između integralne i konvencionalne jest ta da je u konvencionalnoj prinos na prvom mjestu, ona ne brine previše za okoliš, pesticidi često ostaju u tlu i na proizvodima, a agrotehnička sredstva se maksimalno koriste kako bi se dobio veći urod.

Integralna brižljivo dozira sve agense poput umjetnih gnojiva i pesticida. U takvoj proizvodnji količine pesticida u proizvodima ne prelaze dozvoljene, a u mnogima se oni nalaze samo u tragovima, mnogo manjima od dopuštenih. Najveći dio europskih proizvođača danas koristi integralnu proizvodnju.

‘Nutritivno nema velikih razlika između integralne i organske hrane. No treba imati na umu da je organska proizvodnja svojevrsna reakcija na dehumanizaciju proizvodnje hrane. U posljednjih nekoliko desetljeća golemi strojevi obrađuju goleme plantaže kako bi se povećao prinos i prihod.

Organska proizvodnja to nastoji promijeniti tako da pruža mogućnost i zadovoljstvo kupcu da zna da iza određenih proizvoda stoji konkretni proizvođač s imenom i prezimenom, odnosno da stoji proizvodnja u kojoj su uključene ljudske ruke i uložen trud. Kupac koji voli organske proizvode osjeća veće zadovoljstvo kada ih konzumira nego ako su oni ‘no name’. To je poznati placebo učinak. Kupac je uvjeren da je takav proizvod bolji i sigurno koristan njegovom zdravlju.

To je bit cijele priče. Ako postoji tržište za organske proizvode, onda organsku proizvodnju treba poticati. No prema zakonu o zaštiti proizvođača kupac mora iskreno biti informiran o tome što kupuje. Dakle, organska proizvodnja je u redu ako postoje kupci koji se osjećaju bolje kada je kupuju. No ona mora biti pod boljom kontrolom nego što je danas, ne može biti prepuštena stihijskim odlukama. Mora se kontrolirati kao i konvencionalna hrana i mora se dokazati kupcu da je to što kupuje baš organska hrana’, upozorio je Katalenić.

Ovaj koncept poznat je već desetljećima u medicini i u farmaceutskoj industriji. Njemu u prilog govore istraživanja koja su pokazala da je učinak placebo lijekova to veći što je pacijent snažnije uvjeren u njihovu vjerodostojnost i moć. Tako će primjerice placebo injekcija obične vode imati snažniji učinak od tablete, a tableta od kapi.

Na placebo efekt također utječe i cijena. Mada smo obično skloni cijenkanju, kada je u pitanju zdravlje, vrijedi princip da je placebo efekt to jači što je cijena viša. Primjerice, studija koju je proveo tim sa Stanford Business School utvrdila je da isti lijekovi protiv bolova imaju značajno veći učinak kada su skuplji.

Krivotvorenje hrane sve češće i u Hrvatskoj

Ukratko, važno je da se zadovoljstvo koje je kupac dobio skupo plaćajući organsku hranu ne naruši gubitkom povjerenja u proizvođače i proizvode. Nažalost, u svijetu trgovine hranom, čak i onom organskom, ima puno prevara. Zbog toga je važno jako dobro urediti kontrolu hrane.

‘Problem koji se javlja jest taj da će proizvođači organske hrane reći da su složene analize hrane previše skupe, odnosno da im one smanjuju dobit na tržištu jer u cijenu moraju uračunati i cijenu postupka. No treba okrenuti pilu naopako i postaviti pitanje kako će dokazati da su im proizvodi organski, ako ne dokažu da zadovoljavaju određene standarde.

Dakle, ne samo da bi resorno ministarstvo trebalo kontrolirati uvjete u kojima se proizvodi hrana i potvrditi da su oni zaista organski, nego bi također specijalizirane firme trebale kontrolirati određene parametre za koje se zna da se ne smiju naći u organskim proizvodima. Konačno firme koje kontroliraju urode koji se stavljaju na tržište moraju dati procjenu koliko je koji proizvođač proizveo. To ne može biti neograničeno.

Primjerice, ako netko ima jedan hektar površina, zna se da ne može imati tri puta veće količine prinosa s njih od uobičajenih. U protivnom osnovna računica pokazuje da nešto nije kako treba’, ističe naš stručnjak za kvalitetu hrane.

‘Proizvođači postižu i po tri puta veće cijene, a zarada im je dobra iako se žale da nije nikakva. Postoje ljudi koji žele kupovati takvu hranu, koji vjeruju da u njoj nema štetnih tvari te da će im ona pomoći da budu zdravi. Njima treba osigurati da znaju da uistinu kupuju organsku hranu uzgojenu prema svim standardima organske proizvodnje’.

Naš stručnjak ističe da potvrda da je neka hrana organska nikako ne podrazumijeva da će i jelo koje od nje napravimo biti zdravo.

‘Treba znati da priprema organske hrane sa sobom nosi potpuno isti rizik kao i priprema integralne jer će se u procesu obrade jednako stvarati štetni sastojci. Primjerice ako uzmete organski proizvedeno brašno i radite od njega razne proizvode, u konačnici ćete jednako dobiti akrilamid koji je potencijalno kancerogen. Ako pržite integralni krumpir dobit ćete jednako oleil amid kao i ako pržite organske krumpire’, upozorio je naš sugovornik koji je jedan od autora knjige ‘Kemijske i fizikalne opasnosti u hrani’.

Kao posebno veliki problem vidi krivotvorenje hrane koje sve više dolazi u fokus potrošača, medija i zakonodavaca u razvijenim zemljama.

‘O tome se dosta pisalo u SAD-u, a posljednjih godina i u Europi kada je otkriveno masovno krivotvorenje maslinovog ulja u tridesetak proizvodnih kapaciteta u Španjolskoj. Sada se ta priča razvija pa se u resornom ministarstvu problemu krivotvorenja hrane, uključujući i organsku, posvećuje sve veća pozornost’.
 
(tportal.hr/uredio:nsp)