Prediktivno programiranje i subliminalno kondicioniranje označuju prikazivanje budućih događaja kroz medije da bi isti kasnije bili lakše prihvaćeni

Nakon videa izvučenog iz epizode kultnog animiranog serijala ‘Simpsonovi’ iz 2000. godine kada Bart odlazi trideset godina u budućnost te kao predsjednika vidi Donald Trumpa na stubama (ista scena zabilježena tijekom aktualne kampanje) – brojni ‘mainstream’ portali po prvi put su aktualizirali termin ‘prediktivno programiranje’.

Preventivno programiranje kao senzibiliziranje masa

Naravno, tako što je u ovom slučaju ponajviše vezanu uz praksu Simpsonova pa su istaknute i epizode o epidemiji Ebole (1997.), načinu otkrivanja ‘Božje čestice’ Higgsovog bozona (1998.), zastave ‘sirijske oporbe’ prije nego što je ista i nastala (2001.), napada 11/9 i brojne druge.

No, o čemu se zapravo radi? Mnogi kao završnu fazu Novog svjetskog projekta iznose tzv. ‘prediktivno programiranje’ i subliminalno kondicioniranje. To označava ‘prikazivanje budućih događaja kroz medije da bi isti kasnije bili lakše prihvaćeni’.

‘Stvari ili ideje koje bi s druge strane bile viđene kao bizarne, vulgarne, nepoželjne ili nemoguće umetnute su u filmove unutar okvira fantazije. Kada gledatelj gleda filmove, njegov um je otvoren za sugestije i počinje kondicioniranje’, definira autor Allan Watt.
 

 
‘Hollywood je čarobni štapić koji se upotrebljava za bacanje magije na publiku koja tako što ne očekuje. Isti ti filmovi koji su dizajnirani da bi programirali prosječnog čovjeka, mogu promatraču dati bolje razumijevanje radova i planova svjetskog plana. Iz tog razloga je prediktivno programiranje zapravo moćna sugestija kojom elita putem medija ili fikcije stvara željeni ishod’, zaključuje Watt.

Hollywood voli propagandu

Ovakav suptilno-perfidni oblik kondicioniranja iliti dresure ljudi je tako po Wattu lako uočljiv u svim aspektima pop kulture. Navode se i brojni filmovi koji su dali određene ideje budućnosti, sve vidljivije u sadašnjosti. ‘Ja, robot’ iz 2004. godine s Willom Smithom u glavnoj ulozi, nastao po istoimenom književnom predlošku Isaaca Asimova tako daje uvid u policijsku državu i probleme pri izradi robota – vezane uz etiku i odluke.

Sličan primjer je i nova verzija ‘Robocopa’ u kojoj je prikazana problematika bespilotnih letjelica na američkim ulicama. Film ‘Teorije zavjere’ iz 1997. bavi se pak prikazom teoretičara zavjere, samog koncepta teorije zavjere i etiketiranja uz profiliranje ljudi koji daju takve hipoteze. Danas je sve možda već poznato, no prije šesnaest godina ovakav trend i špekulacije o široj slici nisu bili dio ‘mainstream’ medija niti programa.

Kako su unatoč čestim dokazima i informacijama koje se na kraju pokažu istinitima teoretičari zavjere promatrani kao ‘paranoici’, film je po Wattu napravio ono za što je bio namijenjen. ‘Kod 46’, ‘Ekvilibrijum’, ‘Matrix’ i brojni drugi filmovi samo su dodatni poticaj takvim razmišljanjima.

Od Novog svjetskog poretka pa do nekih posve drugačijih zamisli, sve je teže ne vidjeti određenu nit poveznicu. Danas je tako učestao prikaz hologramske tehnologije (‘Carstvo velikoga Oza’, ‘Jack, ubojica divova’), bespilotnih letjelica (‘Oni žive’, ‘Zaborav’), kao i mogući ‘false flag’ napadi (‘Pad Olimpa’) ili čitavi društveni sustavi (‘Igre gladi’). Je li riječ o paranoji i slučajnost ili pak istini i namjeri, pokazat će vrijeme.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Sve vijesti su ispred naših očiju, a opet skriveno, programiranjem i zavođenjem uma i pažnje, prikazuju i same sudjeluju u gradnji orvelovske totalitarističke države sa svjetskom vladom, vojskom, elektronskom valutom i stanovništvom spojenim na svjetski kompjuterski sustav i mrežu satelitske navigacije tj. globalnog pozicioniranja

Danas se često spominje sintagma “teorija urote”. Još češće ćete od sasvim običnih ljudi u usputnim razgovorima, na spomen tog pojma, čuti kako kažu da se radi o “praksi urote”, a svaki od njih misli da se sam dosjetio te doskočice.

Možda je to posljedica toga da su mnoge činjenice već godinama “na stolu”, predstavljene u knjigama, na istraživačkim neovisnim web-siteovima ili youtubeu (zbog kojih je Barack Obama nedavno rekao da je “internet prijetnja demokraciji”; mo’š mislit’ kako sve puca od “demokracije”).

Bez obzira na kaos koji vlada na tom području, jednom kad se počne informirati izvan uobičajenih kanala, teško je ne uočiti oko sebe mnogobrojne potvrde i male korake tkanja te divovske psihološke igre koja zadire do naših najdubljih predodžbi o prirodi svijeta oko nas.

Sve vijesti su ispred naših očiju, a opet skriveno, programiranjem i zavođenjem uma i pažnje, prikazuju i same sudjeluju u gradnji orvelovske totalitarističke države sa svjetskom vladom, vojskom, elektronskom ugljičnom valutom i stanovništvom spojenim na svjetski kompjutorski sustav i svjetsku mrežu satelitske navigacije tj. globalnog pozicioniranja. To se sve zbiva u ovom trenutku i do detalja je dokumentirano, samo si treba dopustiti uočavanje tih detalja i povezati ih u smislenu cjelinu.

Paradigma manipulacije na naslovnici novina

Za potvrdu samo treba pogledati naslovnice novina. Prije nekoliko dana u prijelomu naslovnice jednih novina mogla se vidjeti paradigma manipulacije. Sredinom stranice dominirala je slika Karamarka i Milanovića, koji su za svjetske manipulatore prilično nebitni, ali su korisni za odvlačenje pažnje domaćeg čitatelja koje njihov odnos jako uzbuđuje.

No, iznad te slike bio je naslov koji nas je obavještavao o iznimno bitnoj temi. Pisalo je “EU formira vojsku”, uz dodatna objašnjenja da će ta vojska imati ovlasti ući u svaku državu u kojoj procijeni da joj granice nisu dobro čuvane, bez obzira želi li to ta zemlja, te da će trebati veto od tri četvrtine glasova država članica da se to spriječi. Takav široki mandat i zadiranje u suverenitet države članice i kontrole granica dosad nije imala nijedna europska agencija.

I eto još jednog odgovora čemu (još) služi projekt organizirane migracije. Opet je riječ tek o staroj, ali djelotvornoj formuli “problem-reakcija-rješenje”. Kreiraj problem, i kad stvoriš reakciju ljudi tada kao rješenje ponudi mjeru koja u pravilu vodi prema sve većem profiliranju diktatorskih ovlasti Europske komisije i rastu europskounijskog fašizma i totalitarizma. Prozirno, ali i dalje učinkovito.

Mnogi su ismijali ljude poput Davida Ickea i druge autore, ne razumjevši u potpunosti što njihove “teorije urota” govore. Svakako, treba se potruditi i razdvojiti žito od kukolja, ali možda vrijedi uložiti trud u opstruiranje nastanka svjetske elektronički nadzirane totalitarne države koja ljudskom rodu želi nametnuti nehumani mentalitet roja bez ikakve trunke empatije i suosjećanja, koja želi vladati svakim segmentom svakog pojedinca od rođenja do smrti?

Kako je rekao Brock Chisolm, bivši direktor zlokobne Svjetske zdravstvene organizacije: “Da bi se uspostavila jedna svjetska vlada neophodno je ukloniti individualnost iz ljudskih umova”. Zato je dr. John Rawling Reese, jedan od osnivača instituta Tavistock, rekao: “Trebamo se pobrinuti da kontrola uma prožme svaku obrazovnu aktivnost u životu ljudi.”

Nijedne sekunde ne smijemo smetnuti s uma da ta nadnacionalna struktura, koja je i sama tek operativna razina, ljude gleda isključivo kao, Rockefellerovim riječima, “kmetove”, niža bića. Nek’ to bude dovoljno, bez odlaženja u daleku prošlost, duboki svemir ili druge dimenzije, ali i to su sve smjerovi u kojima se može pratiti korijen današnjih zbivanja. U novije vrijeme možemo ići do 1770. kad je Mayer Amschel Bauer (alias Rotschild) osmislio i stvorio Iluminate, promičući misiju globalne dominacije putem mreže središnjih banaka kojima su upravljali njegova obitelj i njihovi skriveni partneri. Njima mnogi autori pripisuju današnje degenerativne socioekonomske trendove.

Sustav ne bi funkcionirao bez – vodećih medija!

Da ne budemo pesimisti, zamislimo čovječanstvo kao uspavanog diva koji se počeo meškoljiti. Možda baš zato danas svjedočimo potpuno otvorenim napadima na ljudsku privatnost, um, tijelo, zdravlje, duh, vlasništvo. Ako obratite pažnju primijetit ćete i slijedeće: istovremeno dok se sve više ljudi budi iz kolektivnog transa, drugi u nj tonu još dublje.

Jaz je sve veći, a oni koji zapadaju u sve dublji trans dobivaju poslove koji opslužuju sustav te rade kao namještenici državnih tijela i raznih agencija, kao znanstvenici, općinski službenici, čuvari parkirališta ili policajci. Na svu sreću, i među njima su brojni pojedinci koji nisu isključili iz sebe zdrav razum i humanost. Kad sustav nastoji nametnuti svoju volju, ma što on učinio, ne može slomiti informirane i svjesne ljude, koji se dignu i idu dalje nakon svake konstruirane krize. Zato mora to preduhitriti te ih zavesti, hipnotizirati, navući trikovima, lagati, programirati…

Dobra početna točka razumijevanja uvijek su mediji, tj. ono što oblikuje našu stvarnost. Treba imati na umu da su neki od najzadrtijih umova često baš novinari, programirani nevjerojatno ograničenim smislom za stvarnost koju potom prenose u obliku vijesti. Općenito su mnogi od njih neinformirani o svijetu o kojem tvrde da izvješćuju, a neznanje i bahatost su ubojita kombinacija. Većina novinarskih stavotvoritelja svoje “istraživanje” ograničava na čitanje raznih svjetskih medija.

Svjetske medije pak posjeduje i kontrolira sve manji broj korporacija koje su na kraju jedna te ista korporacija. To je kao da se informirate gledajući reklame. Kontrola medija ne znači da će postavljeni šefovi viriti svakom novinaru preko ramena. To nije niti ostvarivo niti potrebno, dovoljno je odrediti parametre i “norme” kroz koje mediji sve filtriraju. Da se danas smatra da je Zemlja ravna, suvremeni bi mediji ismijavali svakoga tko bi tvrdio suprotno. Nitko im ne bi morao reći da to čine, radili bi to pukim refleksom zbog načina na koji su programirani da vide svijet.

Stih jedne pjesme grupe Jinx glasi: “Svijet se manje-više istim tempom kvari”. To je doista tako, a zapravo je čudno samo po sebi, kad se pogleda oko sebe i vidi silna količina pozitivnih napora i stremljenja svih ljudi. Razlog tome je što netko stalno njiše brod i namjerno izbacuje ljude iz ravnoteže, a glavni mediji u toj operaciji predstavljaju glavno sučelje.

Napredak i rad ljudi neprestani su minirani umjetno stvorenim krizama i svjetskim diktatorskim institucijama, ili pak marionetama na čelu vlastitih izvršnih ili monetarnih vlasti. No, čak i kada stvari imaju pozitivan hod, i dalje se posvuda u medijima nastavlja isti refren koji ima namjeru srušiti ljudima vjeru u vlastite sposobnosti i tako ih navesti da prihvate “rješenja”, koja su istoga tipa kakva su i dovela do raznih “kriza”.

Ljudi kao baterije koje pokreće samo strah

Ali vrč ide na vodu dok se ne razbije. Na globalnoj, kao i na našoj lokalnoj razini, u tijeku je informacijski rat. Na jednoj strani su glavni mediji, kao glasnogovornici onoga što ću nazvati Kontrolni sustav, a na drugoj usmena predaja između ljudi, njihova vlastita iskustva i zdravi razum. I dok ljudi imaju samo jedni druge, nadnacionalna struktura u vlasništvu ima naftu, banke, medije, nalazi se iza svih naizgled suprotstavljenih strana i neprekidno, kroz mrežu više ili manje tajnih društava, stvara kaos iz kojeg potom gradi sve veću centralizaciju svjetskog sustava. U prijevodu, zatvor za ljude.

Njihov je cilj je razvlastiti ljude, oteti im zemlju, vodu, egzistenciju, učiniti ih baterijama koje emaniraju samo strah i kojima je to jedino što ih pokreće, a glavno sredstvo pri postizanju tog cilja jest masovna hipnoza. Vanjski događaji su mogući samo zbog toga što su umovi ljudi isprogramirani lažnom slikom stvarnosti na mnogo načina. Recimo, jedan od glavnih stupova te laži je povijest. Uglavnom netočna, tendenciozno i selektivno predstavljena, koja najvažnije stvari iz naše daleke, a i one bliže prošlosti, prešućuje.

Uostalom, i danas se neprekidno stvara, kroz lažnu interpretaciju suvremenih događaja koji već sutra takvi ulaze u povijest – pogledajte samo 9/11. Kod sadašnjosti koja se ovog trenutka krivotvori, a uskoro će postati povijest, danas još, kao suvremenici, možemo uočiti pozadinu zbivanja, ali što je bilo s događajima od prije nekoliko desetljeća, stoljeća ili tisućljeća, bolje je niti ne razmišljati.

Povijest kao zatvor za “hakirani um”

Kao i drugi koncepti, i povijest je zatvor za um, i posve je moguće da ljudi u plemenima bez povijesti žive puno zdravije i da im se ne mogu tako lako prodavati “štosevi” i sumanuta objašnjenja. Pretpostavljam da bi, neopterećeni konceptima povijesti, i na našem mjestu puno lakše uviđali bit zbivanja i donosili razumne zaključke. I uopće, konceptima svih vrsta.

Ukusi, ideologije, norme, sve su to programi, oni su međusobno sukobljeni, a ne mi u koje su “instalirani”. Može se reći i da su programi sve razine onih “ja” kakvim se smatramo i tako sve do najdubljih razina stvarnosti koje oblikuju privid vanjskog svijeta u našem umu. Većinu tih programa imamo s razlogom, kako bismo mogli doživljavati ikakva iskustva. Kako možeš znati što je uživanje u glazbi, ako nemaš ugrađen program ukusa i sklonosti barem prema nekoj vrsti glazbe? Isto vrijedi za mirise, okuse, fizička iskustva, kao i emocionalna.

Nije loše pokušati osvijestiti da naš “ja” zapravo nismo mi, da smo mi nešto drugo od sklopa uvjerenja i koncepata. To pruža distancu od zbivanja kojih smo dio i može nam sačuvati poprilično živaca i zdravlja. Ali dok se to ne napravi, bilo bi dobro barem razlučiti naše izvorne programe od potprograma koji su nam ciljano ubačeni (mada se oni vrlo dobro spajaju na izvorni program i ponekad mu nalikuju).

Cijela civilizacija tek je jedan program u ljudskom umu

Ti potprogrami su danas najveći problem. Koliko duboko idu programi? Vjerojatno beskonačno, sve do one razine na kojoj nestaje svaka misao ili stav o bilo čemu. Iz toga slijedi da je cijela civilizacija tek jedan program u ljudskom umu (s uključenim potprogramima, koji predstavljaju razne varijacije kultura), a također i sve što mislimo da vidimo, čujemo ili možemo opipati.

Dok nam programi generalno trebaju da bismo mogli imati iskustvo “stvarnosti”, ne trebaju nam baš svi potprogrami. Nekim se potprogramima mogu hakirati naši programi, a to se i radi. Osim ako se nositelj programa ne pokaže jačim od programa budnošću svoje svijesti. U tom slučaju, potprogram čak može i postojati u nositelju, ali biti benigan. Jer u konačnici, ipak je vlasnik uma taj koji ima svu moć da odredi koji će mu programi vladati umom.

Zahvaljujući programima nastaju sve podjele, kojima se toliko manipulira. Programi su smješteni u našem umu, računalu koje bi trebalo služiti samo za tehničke poslove. Kako sagraditi kuću, sjetiti se što sutra treba kupiti u dućanu, napisati filozofski traktat – to su zadaci za um pokretan programima. No, kad um kroz svoje programe počne interpretirati velika pitanja poput morala (koju su neuhvatljiva u norme, a opet svakome samorazumljiva, kolikogod to zvuči apsurdno), tada nastaje nered.

Tada, kad su programi ti koji su pokušali dokučiti što je dobro. Kad pomisle da su uspjeli, da su shvatili što je dobro, onda zaključe da je ovo što je preostalo – zlo. I da to treba ukloniti, da bi samo dobro preživjelo. Izgleda da je put do pakla uvijek popločan dobrim namjerama,

Pogledajmo recimo rat. Kao ljudi, svatko od nas iznutra zna da ne treba ubiti drugoga čovjeka. Možda bi u nekim drugim okolnostima bili dobri prijatelji koji dijele iste interese? Pa što ne “štima”, zašto se kolju? Ne “štima” to što su razni programi smislili kako bi mogli napraviti idealno društvo, ali da bi se to postiglo treba ukloniti neprijatelja koji stoji na putu jer je njegov program zamislio drukčiji oblik idealnog društva. Na kraju se ljudi poubijaju, a programi i dalje žive netaknuti.

Nije li i to apsurdno? Programi zaposjednu ljude, navedu ih da se poubijaju, a oni sami netaknuti i dalje žive, gdje god postoji netko u čije su se životne programe ugradili. Ubojstvo može biti radi cilja koji u sebi sigurno sadrži djelić neke izvorne težnje za pravednošću i dobrobiti, ali kad ta težnja bude provučena kroz programe koji matematičkim ili logičkim putem žele doći do rješenja… tada “drek udari u ventilator”, da upotrijebimo taj slikoviti američki izraz.

Sami programi nisu niti loši niti dobri, čak niti oni koji uzrokuju zlo. Oni samo pokušavaju umovanjem stići do dobra, pa načine štetu. Zato ih treba spriječiti da vladaju nama.

Svjetonazori su varka, košulja a ne koža

Svijet će se popraviti onog trenutka kad shvatimo da je sve što smatramo svjetonazorom, i na što smo jako ponosni, obična varka. Što ne znači da se zato moramo odreći svjetonazora – dovoljno je samo znati da su oni poput košulje, ugodne ili lijepe, ali ipak za košulju nikad ne pomislimo da nam predstavlja kožu.

Onaj tko razumije da je čovjek na jednoj razini biološki kompjuter sa sklopom svakojakih programa koji su mu neophodni za manifestaciju “stvarnosti” i ako ima neke ciljeve koje želi ostvariti, sve što treba napraviti jest hakirati te programe tj. na programe čija je svrha doživljavanje iskustva nalijepiti svoje potprograme. Nakon toga dobar programer više nema puno posla. Instalirani potprogrami rade sami i stvaraju nove potprograme.

Jedan paket potprograma neka se zove “Religija 2.0”, a u padajućem meniju nalazi se sve, od hinduizma i kršćanstva do new agea. Za hakiranje bi bio koristan i paket “Ideologija 2.0”, s jednako bogatim padajućim menijem punim potprograma koji vrte neke svoje algoritme.

Neki potprogrami su površni, jasno vidljivi, percepcija nametnuta kroz medije, poput programa “Migracije su spontane 2.0” ili programa “Mi smo nesposobni sami upravljati svojom imovinom pa je zato trebamo dati strancima 2.0”, dok su drugi potprogrami suptilniji i teško uočljiviji. No, svi oni, instalirani u domaćina, navode na određene radnje. Ako u tim radnjama domaćin strada, ili uzrokuje stradanje drugih domaćina potprograma, tim gore po domaćina. Jer program ostaje netaknut.

Ako se prevelikim zalogajem čini razlučiti sebe od svih programa, možda bi za početak bilo dobro razlučiti izvorne programe ove “stvarnosti”, našeg svijeta, od hakerskih potprograma. To “hakiranje” temeljni je alat urote protiv čovječanstva koja nas svakodnevno dohvaća u našim životima, kuhinjama, na poslu, u školama, pa i na našem kauču u dnevnoj sobi. To je zahvat širokih razmjera, konstruiran tako da mu se ne može izbjeći na ovoj razini shvaćanja i promatranja svijeta. Ipak, ima načina, ali tek kad se shvati ono temeljno – da je središnja točka urote okupacija ljudskih stavova i uvjerenja. To je prije svega psihološka igra, tj. igra uma.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Jedini cilj medija je da ljudi ne saznaju istinu!

Godine 1983. oko 50 korporacija je kontroliralo većinu medija koji emitiraju vijesti u SAD-u, koje naknadno postaju vijesti cijelog svijeta. I ta je brojka izuzetno mala s obzirom na to da bi mediji zaista trebali biti neovisni jer upravo o njima ovisi stvarnost našeg življenja.

Danas se taj broj smanjio na, nevjerojatno ali istinito, samo šest izuzetno moćnih korporacija koje kontroliraju većinu onoga što svijet čita, gleda, sluša i prati. Oni posjeduju doslovno sve: TV postaje, filmske studije, novine, internetske portale, blogove itd.

Bez obzira na to što nikada nije postojao veći izbor sadržaja, vlasništvo nikada do sada nije držalo manje ljudi, a to je kada su mediji u pitanju izuzetno opasno i strašno jer u prijevodu to znači da šačica ljudi doslovce određuje što smijemo, a što ne smijemo znati – a znanje je moćno oružje kao i neznanje koje je zapravo glavna alatka manipulacije.

Šest korporacija koje vladaju medijima u SAD su: Time Warner, Walt Disney, Viacom, NewsCorp Rupert Murdocha, CBS i NBC Universal. Ali i ono malo što ne kontrolira ovih šest korporacija se sve više koncentrira u sve manji broj ruku.

Šest korporacija doslovno mogu programirati umove svih Zemljana koji su pod utjecajem njihovih medija. Zato se u osnovi riječ program ne odnosi na sadržaj koji se nudi nego na programiranje uma korisnika.

To potvrđuje i bivša istraživačka novinarka CBS-a Sharly Atkinsson, veteranka istraživačkog novinarstva koja je javno otkrila kako lažni ‘grassroots’ pokreti, financirani od političkih, korporativnih i drugih posebnih interesa veoma učinkovito manipuliraju i iskrivljuju medijske poruke te time lažiraju stvarnost!

Riječ je o programiranju i lažima kojima su izloženi svi ljudi svijeta. Na jednom predavanju na Sveučilištu ona je studentima objašnjavala ‘perverznu’ ideju manipulacije koja vlada u medijima.
 

 
Objasnila je kako ima više načina manipuliranja, ali kako se sve radi na istom principu s ciljem – kako bi se sakrila istina. Uzela je primjer cjepiva i povezanosti s autizmom te objasnila da mediji namjerno plasiraju i jedne i druge studije te šibaju u javnost brojne informacije kako bi naposljetku ljudi digli ruke od istine!

Spomenula je da je riječ o spinovima kojima se mijenja mišljenje čitavog čovječanstva, pogotovo kada su u pitanju teme ili interesi visoke politike koje zapravo mogu promjeniti lice svijeta ako se promijeni mišljenje javnosti. Drugim riječima, objasnila je kako mediji u suradnji s korporacijama i vrhuškom ispiru mozak javnosti kao i da mogu mijenjati mišljenje po njihovoj volji, što je izuzetno opasno, jer mnogi ljudi na svijetu nisu svjesni da su svakodnevno izloženi strateškom manipuliranju njihovih stavova i uvjerenja.

Novinarka CNN-a: Mediji vam sve lažu!

U posljednje vrijeme sve više novinara javno istupa s istinom o medijima koji su zapravo u velikoj mjeri plaćeni da kreiraju javno mnijenje, ako je to potrebno čak i lažima. Na to je upozorila novinarka Amber Lyon koja je radila za CNN i dala otkaz kada je shvatila da se od nje traži samo jedno – pisati laži. Iako je i prije sumnjala, sve je shvatila kada je CNN odbio izvijestiti o sustavnom mučenju i ubijanju mirnih prosvjednika od strane vlade Bahreina, kojemu je sama svjedočila kada ju je 2011. godine CNN poslao na terenski zadatak.

Kako govori, njezino izvještavanje o događajima u Bahreinu zaustavila je Vlada SAD-a u suradnji s Vladom u Bahrainu. Lyon je riskirala svoj život da bi izvještavala u Bahreinu, dok je u isto vrijeme druga CNN-ova novinarka snimala plaćeni propagandni izvještaj o tome kako su lideri Bahraina hrpa prijateljskih prodemokratskih reformatora.

Dobro ste čuli… vlada Bahraina u suradnji s Vladom SAD-a platila je CNN-u da brutalni režim i masakr pretvori u demokraciju i u tom je primjeru shvatila da je riječ o nevjerojatnoj laži koja se plasira kao stvarnost. Shvatila je da to nije novinarstvo, nego da je riječ o vrlo opasnoj manipulativnoj retorici čije su posljedice apsolutno neznanje svijeta o pravim događajima. Kasnije je saznala da i Kina, kao i drugi autoritarni režimi plaćaju CNN, ali i druge medijske kuće da stvaraju laž.

‘Stanje je nevjerojatno, sve je laž’, rekla je Lyon koja je dodala da je CNN oružje masovne destrukcije kojegg nismo svjesni. ‘Oni ponavljaju laž iznova i iznova, i ta laž koliko god besmislena bila tim ponavljanjem postaje istina’, kazala je i uzviknula: “Otvorite oči!”

Njemački novinar: “Morao sam izazvati Treći svjetski rat!”

Da je manipulacija medija izuzetno opasna po čovječanstvo upozorio je njemački novinar dr. Uldo Ulfkotte koji je izašao iz korporativne struje te priznao da je bio plaćen da svojim tekstovima huška narod Europe na rat. Radio je u prestižnim njemačkim medijima, a u jednom je trenutku izašao i ljudima pružio šokantnu istinu o manipulaciji cjelokupnog čovječanstva kojeg se na silu i propagandom želi uvući u III. svjetski rat.

‘Bio sam novinar 25 godina kada su me obučavali kako lagati u tekstovima i kako od istine napraviti laž na način da javnost nikada ne sazna što se zaista dogodilo, rekao je u svom javnom obraćanju svijetu dr. Uldo Ulfkotte, njemački novinar koji je odlučio napisati knjigu u kojoj će detaljno opisati kako funkcioniraju mediji u Europi, a zbog koje bi, kako kaže, mogao nestati s ovog planeta.

‘Posljednjih nekoliko mjeseci odlučio sam raskrinkati laž i javnosti reći kako su američki i njemački/europski mainstream mediji brutalno lagali kako bi izazvali rat s Rusijom. To je poanta svega i povratka nema. Sada svima želim reći kako nije u redu niti ono što sam ja radio u prošlosti, kao ni rad mojih kolega naspram cjelokupnog čovječanstva.

Ja ne želim ponovni rat i to je razlog zbog kojeg sam izašao iz te lažljive propagande. Morate znati da rat nikada ne izbija sam od sebe. Ljude se tajno huška na rat i tu su političari manje bitni. U tome najviše sudjeluju mediji i novinari koji su obučeni za to, koji su obučeni kako laž plasirati kao istinu.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Ono što se do tada službeno osporavalo i činilo se da nikada neće biti potvrđeno, dogodilo se kada je američka Središnja obavještajna agencija (CIA), u srpnju 1995, iznenada odlučila da skine veo tajne s eksperimenata koji su od 1972. obavljani na Sveučilištu Stanford

Eksperimenti su provedeni u Menlo Parku u Kaliforniji, a imali su za cilj da utvrde što se krije iza fenomena tzv. “Viđenja na daljinu” i da li on može se na bilo koji način iskoristi za potrebe obavještajne službe.

Sa svoje strane, predsjednik Bill Clinton izdao je naredbu naslovljenu kao “Povjerljiva informacija od interesa za nacionalnu sigurnost”. U njoj se navodi, između ostalog, da su se “u skorije vrijeme dogodile dramatične promjene koje omogućuju otvaranje prema javnosti, ali da sve prijetnje kojima je izložena nacionalna sigurnost još nisu otklonjene”. Komentatori su ovu naredbu prvog čovjeka Amerike uglavnom okarakterizirali kao “punu fraza”, pa tako i odjeljak u kojem se kaže: “Ako postoji značajna sumnja da informacije ne trebaju biti povjerljive, one to i neće biti. U nekim iznimnim slučajevima javno zanimanje za objelodanjivanjem može prevagnuti i one će biti objavljene”.

Fizičar Harold Puthof, koji je sa svojim kolegom Russellom Târgu bio na čelu momčadi eksperimentatora, sam je iznio da je pokušaje “viđenja na daljinu” CIA pomogla sa 50.000 dolara, a da su njeni službenici, uključujući i Johna Makmahona, tada šefa Tehničkog servisa i kasnije pomoćnika ravnatelja Agencije, bili uvelike prisutni prilikom eksperimenata. Nakon afere Watergate i unutarnjih kritika programa, CIA se odrekla sponzorstva, a preuzele su ga Zračne snage pod vodstvom Dalea E. Grafa, analitičara u Odjelu za stranu tehnologiju.

Povijest interesa obavještajnih službi za parapsihološke eksperimente, međutim, mnogo je duža i počinje davno prije 70-ih godina, praktički još za vrijeme Drugog svjetskog rata, nastavljajući se tijekom rata u Koreji, a odnosila se, pored ostalog, na primjenu hipnoze kao i barbiturata i marihuane prilikom ispitivanja zarobljenika. CIA je već tada uveliko istraživala razne načine postizanja kontrole uma, čak i uz upotrebu kirurških zahvata na mozgu!

Posthipnotičko programiranje

Hladnoratovska utrka u naoružanju podrazumijevala je i uporne pokušaje da se telepatija iskoristi kao način da se dođe do povjerljivih informacija koje neprijateljska strana brižljivo krije, i tu su jednako SAD i Sovjetski savez nastojali da, daleko od očiju javnosti ili u eksperimentima koji su prividno imali drugi karakter i nisu se izravno odnosili na obavještajno djelovanje, postignu toliko željenu prednost.

Istovremeno, hipnoza, droge i lobotomija, posebno ili u kombinaciji, bili su sredstva kojima se tragalo za famoznim “serumom istine” pod čijim djelovanjem nijedan od stranih agenata i špijuna ništa neće moći sakriti pred ispitivačima. S druge strane, eksperimenti s elektrošokovima, LSD-om, ketaminom i psilocibinom, kao i unošenje u podsvijest povjerljivih informacija tijekom promijenjenog stanja svijesti, bili su sračunati da stvore “superagenta”, koji u slučaju da bude podvrgnut ispitivanju od strane neprijatelja, zahvaljujući blokadi u podsvijesti, neće biti u stanju otkriti nikakve kompromitirajuće podatke!

Jedan od upečatljivih slučajeva “kontrole uma”, krajem 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog stoljeća odnosio se na poznatu manekenku Candy Jones, čije je pravo ime bilo Jessica Arlene Wilcox. U knjizi “Kontrola CIA nad Candy Jones” autor Donald Bein prenosi brojne sate razgovora s manekenkom i njezinim suprugom, koji otkrivaju kako je provođen sustavni program da se stvori alternativna ličnost i manipulira njome, tako da osoba čak i nije svjesna kakve sve tajne informacije posjeduje i na koji način ih prenosi tamo gdje ih njihovi kreatori upućuju. Tako je i Candy Jones, i ne znajući, bila špijun visokog ranga, zahvaljujući posthipnotičkim komandama. Pretpostavlja se da je sličan model upravljanja osobnošću i navođenjem izvršiti naredbe kojima je ona “programirana” bio primijenjen i u slučaju Lee Harvey Oswalda, atentatora na John Fitzgerald Kennedyja 1963. godine u Dallasu, Sirhan Sirhan koji je 1968. ubio Robert Kennedy-a, i u još nekim slučajevima.

Telepatija pod morem

Među glasinama da su CIA i američka mornarica umiješane u pokušaje da se ostvari telepatska veza s posadom podmornice dok se ona nalazi pod vodom, najpoznatija je ona o “Nautilus”, prvoj nuklearnoj podmornici koja je porinuta u more u siječnju 1954. godine. Otkrivanje neprijateljskih plovila i komunikacija sa svojima, u situaciji kada nije moguće ostvariti radio-vezu i kada su oni praktički odsječeni od svijeta i prepušteni sami sebi, makar i na paranormalan način, činilo se da je tada bila od prvorazrednog značaja. Toga su bili svjesni i Sovjeti kada je godinu dana kasnije “Nautilus” nestao u morskim dubinama, još uvijek funkcionalan zahvaljujući nuklearnoj energiji, ne isplovljava mjesecima, pa čak i godinama, što je Ruse dovodilo do očajanja, jer nisu imali predstavu gdje bi se ova podmornica crne boje i nevidljiva za radarske znakove mogla nalaziti.

Afera je izbila u ljeto 1958, kada je jedna britanska transantarktička ekspedicija pokušavala prijeći Polarni krug. Prema tajnom projektu američke mornarice, pod nazivom “Sunčev sjaj”, “Nautilus” je 23. srpnja isplovio iz Pearl Harbora i zaputio se prema Beringovom tjesnacu, da bi se približio sovjetskoj obali samo na nekoliko kilometara. Već 3. kolovoza mornarički zapovjednik William R. Anderson objavio je da je plovilo stiglo na sjeverni pol. Sovjeti, koji su imali informaciju o sličnom pokušaju “Nautilusa” u rujnu prethodne godine, kada je u ledu slomio periskop, pitali su se kako je ovoga puta ostvarena radio veza sa zapovjedništvom, dok se podmornica nalazila pod debelim slojem leda? Naime, tamo se nisu mogle postaviti bove na kojima bi se nalazili transmisijski radio uređaji.

Odgovor je dao francuski magazin “Konstelacija” naredne 1959. godine u članku pod naslovom “Prijenos misli – novo ratno oružje”, čiji je autor tvrdio da je, počevši od 25. srpnja, s posadom “Nautilusa” izveden uspješan telepatski eksperiment, kojim je rukovodio Joseph B. Rajn, direktor Parapsihološke laboratorije na Duke Sveučilištu. Prijenos misli bio strogo kontroliran i trajao je 16 dana, pošiljatelj je bio student Duke Sveučilišta u Darhamu pod imenom “Smith”, i on se za to vrijeme nalazio u Westinghausovom laboratoriju u Marylandu. Za primanje poruka pomoću Zenerovih karti na podmornici je bio “zadužen” mornarički poručnik nazvan “Jones”, i on je dobivao vizualne dojmove s kopna. U “Nautilusu” vođa projekta bio je pukovnik William H. Bowers, direktor Biološkog odjela Istraživačkog instituta zračnih snaga, a izvještaj o uspješno izvedenom eksperimentu poslan je osobno predsjedniku Dwight D Eisenhoweru.

Mornarica je, naravno, sve to demantirala, ali je u “Journalu” koji je izdavao Rajn već bio objavljen mali tekst o “dotaciji” koja je dana laboratoriju od strane mornarice. Mnogo godina kasnije Joseph Pratt, jedan od ključnih ljudi eksperimenta, čija je povezanost s CIA bila izvan svake sumnje, okarakterizirao je priču o “Nautilusu” kao prijevaru, ali – bez argumenata.

Zanimljivo je što se za to vrijeme događalo u Sovjetskom savezu. Najprije je Gleb Anfilov, urednik časopisa “Znanje-sila” postavio pitanje što će sovjetska znanost učiniti kako bi odgovorila na američke telepatske prijetnje!? Ovo je bilo utoliko čudnije zato što je sovjetska enciklopedija u izdanju iz 1956. godine okarakterizirala telepatiju kao “antiznanstvenu idealističku fikciju”, a ova zemlja službeno nije imala parapsihologa.

Slučaj sa “Nautilusom” doprinio je da se sovjetska gledišta značajno modificiraju, jer su sva istraživanja na tom polju do tada bila u rukama doktora Leonid Vasiljeva i on je zaključio da je ovaj eksperiment pokazao “da je moguće komunicirati telepatijom ispod površine mora i kroz metalni oklop podmornice”. Kako je Vasiljev bio direktor Odjela za psihologiju na Lenjingradskom sveučilištu i dobitnik Lenjinove nagrade, mogao je sebi dopustiti i sljedeću izjavu: “Mada se parapsihologija ne uklapa u već poznatu nauku, dijalektički materijalizam je neće odbaciti ili ignorirati. Ako odbacimo rezultate eksperimenta, mi reafirmiramo idealizam i tako pomažemo jačanje korijena praznovjerja”. Uz tvrdnju doktora Leonid Vasiljeva da će “otkriće energije koja stoji iza telepatije biti jednako važno kao i otkriće atomske energije”, u SSSR-u je počela nova era istraživanja ekstrasenzorske percepcije.

Stresovi proširuju svijest

Upletenost američkih obavještajnih službi, CIA i DIA, kao i vojnih obavještajaca u istraživanje paranormalnih aktivnosti, i pored dugogodišnjeg negiranja bilo kakvih veza s ovakvom vrstom eksperimenata, vremenom je tu i tamo ugledala svjetlost dana.

U ožujku 1996, list “Armija novog doba” objavio je članak u kojem, pored ostalog, navodi: “U posljednjih deset do petnaest godina veliki broj vojnih kadrova, većina od njih na značajnim pozicijama u Vojnoj obavještajnoj službi, pokazao je interes i rukovodio programima ili projektima koji su ispitivali paranormalne aktivnosti i sposobnosti.

Nekoliko vladinih studija posvećenih povećanju ljudskih sposobnosti napravljeno je za to vrijeme. Mnoga moderna istraživanja u parapsihologiji teže podrže ideju kako je proširena percepcija nasljeđe iz davne prošlosti, kada je nastala zbog potrebe za preživljavanjem. Ovo potvrđuju brojne epizode takve vrste koje se dešavaju prilikom raznih katastrofa ili traumatičnih događaja. Proučavanje djelovanja sibirskih i eskimskih šamana također pokazuje da razvoj ESP ili sličnih njima šamanskih moći nastaje prilikom ranjavanja, izloženosti hladnoći ili tijekom izolacije. Tendencija ka podvajanju ličnosti također se događa kod šamanskih iskušenja, što je u suprotnosti s iskustvima većine vračeva u tropskim predjelima, koji nastoje steći svoje moći uz pomoć narkotika za mijenjanje svijesti”.

U nastavku, autor spominje da je vijetnamski način ratovanja, vođen u stresnom borbenom okruženju, zbog stalne opasnosti od neprijateljskih zasjeda, rezultirao velikim brojem izvještaja njegovih sudionika o izoštrenoj percepciji i svjesnosti. To se manifestiralo otkrivanjem zasjeda i karakterističnih gerilskih zamki u džunglama – prije nego što bi one postale vidljive. Naslućivali su prisutnost neprijateljskih vojnika bez ikakvog vidljivog znaka o njima, a dešavale su se i vremenske dilatacije tijekom kojih se mogao vidjeti metak kako polako leti prema svojoj meti, tako da postoje čak izvještaji o vojnicima koji su ga uspjeli izbjeći skokom s njegove putanje!

Doktor Ian Wickramaseker sa Medicinske škole Istočna Virginia proučavao je ekspanziju senzorskih sposobnosti za vrijeme trauma koje su dovodile do vremenskih dilatacija, a, također i efekte deprivacije ličnosti na hipnotičku osjetljivost jedne mlade žene. John Gitinger, psiholog u CIA, povezan s Ljudskim ekološkim društvom, koje predstavlja ogranak ove obavještajne službe, priznao je u nedavnom članku u listu “Američke vijesti i svjetski izvještaji” da ima saznanja o eksperimentima na razvijanju ekstrasenzorskih sposobnosti uz pomoć davanja električnih šokova osobama koje su pružale netočne odgovore.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(treceoko, youtube/uredio: nsp)

Najnovija epizoda serije pod naslovom “Awakenings” otkriva ono što se naziva najveća zdravstvena zavjera svih vremena: institucionalizirani napor koji vas spriječava da shvatite da ste rođeni programirani u tome da vam je potrebno stvaranje savršenog zdravlja, pa čak i liječenja od smrtonosne bolesti.

Iako je ta univerzalna, temeljna istina nepobitna, skoro svaka moderna ustanova vas preko lijekova, hrane, znanosti i medija pokušava uvjeriti da smo svi rođeni kao “defektni” zahtijevajući liječničku intervenciju kako bi bili “zdravi”.

Istina je daleko više osnažujuća: Vi ste rođeni kao kompletno, osnaženo ljudsko biće koje ne zahtjeva injekcije, lijekove ili liječničke intervencije kako bi se postiglo i izrazilo savršeno zdravlje!

Vaše zdravlje je oslabljeno od rođenja do starosti, raznim čimbenicima. Neki od njih su namjerno napravljeni da ugrožavaju vaše zdravlje, a neki su slučajno. Dobrobit zdravlja je pobijedio profit i zarada, a cilj čovjekovog zdravlja je postala ovisnost o lijekovima i preparatima, a ne suživot sa prirodom.

Evo nekih činjenica koje ćete saznati u ovoj epizodi:

• Istina koja vam se ne pričao je o tome kako biti zdrav.

• Zašto moćne korporacije i profitni interesi žele potisnuti vaše zdravlje i ostaviti vas bolesnim i zbunjenim.

• Kako toksične kemikalije, teški metali, GMO i drugi otrovi potiskuju i guše vaše tijelo i um, održavajući vas u stanju robova u sustavu propale medicine.

• Zašto je vaše tijelo programirano održati savršeno zdravlje od dana kad ste rođeni!

• Kako njegovati svoje prirodne spontane iscjeliteljske potencijale aktiviranjem svojeg unutarnjeg koda ozdravljenja.

• Koje su toksini najopasniji i treba ih izbjegavati.

• Koji nutrijenti najčešće nedostaju u modernih ljudi.

• Zašto voće i povrće sadrži tisuće snažnih lijekova i spojeva koji mogu spriječiti, pa čak i izliječiti bolesti.

• Zašto Velika Farmacija (Big Pharma) neće otkriti istinu o spojevima koji liječe rak, a nalaze se u voću i povrću.

Poslušajte i više od toga u epizodi “Awakenings” (buđenja):
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(preveo: mag.A.B./uredio:nsp)

Istraživanje koje je provedeno pokazuje da je način na koji se nosite sa manjim dnevnim stresom – te male dnevne smetnje i muke – imaju golem utjecaj na vaše dugoročno zdravlje.

Napetost ili stres ( iz engleskog stress = tlak, napetost, latinskog: stringere: napeti) označava (po određenim vanjskim utjecajima, stresa) prouzrokovan psihološki i fiziološki odgovor (kod životinja i ljudi) na specifične zahtjeve da bi se omogućilo izdržati posebna fizička i mentalna opterećenja.

Stresne reakcije na ljude djeluju vrlo negativno i pridonose razvoju mnogih bolesti, kako tjelesnih, tako i psiholoških poremećaja. Uz blage i prolazne poremećaje poput glavobolje, kratkotrajne nesanice, slabe anksioznosti, poremećaji se mogu pretvoriti u ozbiljne i trajne zbog kojih se razvije neka tjelesna bolest ili anksiozni poremećaj.

Dugotrajni stres poput brige za blisku bolesnu osobu, smanjuju razinu funkcioniranja imunološkog sustava, a čak i kratkotrajna stresna razdoblja (poput izlazaka na ispite), također djeluju na pad aktivnosti stanica imunološkog sustava koji djeluju u borbi protiv virusa i tumora. (Kiecolt-Glaser i Glaser, 1992.)

Ljudska priroda daje si za pravo imati malo lošeg raspoloženja, djetinjastih reakcija i opću razdražljivost, jer “život je tako stresan”. Mi djelujemo kao da si ne može pomoći. Ljudska priroda nas odvodi ranije u grob.

Studija provedena na Sveučilištu u Pennsylvaniji nas podsjeća da sami stresni događaji nisu pravi problem. Naše reakcije u tim događajima su problem – i to ozbiljno.

“Naše istraživanje pokazuje da kako danas reagirate na ono što se događa u vašem životu predviđa vaše kronično zdravstveno stanje i do 10 godina u budućnosti, neovisno o trenutnom zdravlju i svojem budućem stresu”, rekao je David Almeida, profesor ljudskog razvoja i obiteljskih studija na Sveučilištu u Pennsylvaniji.

“Na primjer, ako imate danas puno posla za napraviti, a vi ste jako mrzovoljni zbog toga, onda je vrlo vjerojatno da ćete patiti od negativnih zdravstvenih posljedica za 10 godina od sada, nego osoba koja danas ima puno posla za napraviti, ali ne dopušta da ju to smeta.

“Istraživanje je bilo strogo i iscrpno, uključivalo je osam uzastopnih dnevnih razgovora, zajedno sa četiri testa sline na bazi kortizola, tijekom tih osam dana. Za svakog sudionika, ispitivanje je provedeno ponovno deset godina kasnije bi se utvrdile promjene u nošenju sa stresom, kao i za procjenu posljedica na zdravlje. Rezultati su bili jasni. Oni koji rješavaju i podnose stres bolje, imali su manje ukupne zdravstvene probleme, osobito kronične bolove i kardiovaskularne probleme.

Možemo li ostati privrženi stresnom, negativnom načinu života?

Pionirski psihijatar Edmund Bergler MD, primijetio je da su ljudi povezani negativnošću i stresom. U stvari, on je nazvao takvu poveznicu refleksijom naše temeljne neuroze, sugerirajući na to da ljudi zapravo – podsvjesno – uče da vole nezadovoljstvo stresa više nego užitak sreće. Ako pogledate na svijet iz ove perspektive, čini se da ima toliko smisla.

Duboko u sebi (jako, jako duboko dolje) mi preferiramo da nas se kontrolira, odbacuje i da nam se oduzmu jednostavna zadovoljstva. Razmislite o tome. Što je potrebno da bi bio sretan? Nije mnogo. Hrana, odjeća i krov nad glavom. Staložen um, priroda, možda nekoliko prijatelja. Toliko jednostavno.

Nezadovoljstvo je postalo tolerantnije  i podnošljivije od sreće, za previše ljudi.

Svijet u kojem živimo i ljudi koji ga nastanjuju – uključujući i mene – je sve prije nego “jednostavan” da bi živjeli u trenutku, iako je to zapravo jednostavno i uvijek na raspolaganju. Želimo više. Želimo vlast. Želimo stvari. Želimo slavu. Kako se to ono naziva? Američki san!

Naša neprestana želja za više snage, više imetka i slave samo nam ostavlja osjećaj nemoći, lišenosti i odbačenosti. Razumijemo to, barem najveći dio. Ipak, mi pohlepno i dalje nastavljamo ono što se ne može ispuniti.

To nas čini mrzovoljnima. To je deprimirajuće. Ipak, uspjeli smo izdržati. Naša privrženost mizeriji je nesavladiva da ne možemo zamisliti.

Jeste li ikada pokušali promijeniti ponašanje koje vas čini jadnima, da bi ste se vraćali na isto ponašanje, opet i opet?

Jeste li se borili da se odreknete reakcije ili ponašanja koja vam uzrokuju bijedu, da bi ste se vraćali na isto ponašanje, opet i opet?

Shvaćate li da dopuštate sebi da ste pod stresom negativno utječe na vaše zdravlje, a vi i dalje nastavljate svoj ​​put kroz život bez obzira na to?

Očito je da ste priključeni na negativnost i stres. Sad, kako ćemo se nositi s time?

Prvi korak je da prepoznte što se događa – da izađemo iz poricanja. To čini 90% borbe, jer je poricanje elegantan i učinkovit obrambeni mehanizam ikada izmišljen. To je sjajno! Samo zanijekati istinu – sakriti od sebe, i uvjeriti se da je izvor problema SVE OSTALO prije nego što sam JA.

Elita želi držati društvo u materijalizmu, i držati ljude pod stresom i u strahu, a za to im služe masovni mediji. Tu leži ključ njihove manipulacije. Otrgnite se stresu i manipulaciji još danas.

Ako želite otvoriti oči po tom pitanju i vidjeti svijet na potpuno novi način, pogledajte ovaj video o nesvjesnom programiranju i samo-sabotaži. To je jedinstveno.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(naturalnews.com, youtube.com/uredio: nsp)

Kako se ljeto zahuktava, tako se zahuktava i Hollywoodski box office. S toliko obrada starih hitova i nastavcima poznatih hitova, čini se da nema originalnog scenarija koji može biti napisan u Hollywoodu ovih dana. “Svjetski Rat Z” nije iznimka, ona se temelji na knjizi zombi-apokalipse istog naslova, pisca Max Brooksa.

Poruka iza ovogodišnjeg i vrlo predvidljivog zombi filma je jasna i u knjizi pod istim nazivom: samo kada se narodi konsolidiraju u jednu svjetsku vladu, koju zastupa UN, može biti očuvana ljudska civilizacija.

Max Brooks-ov “Svjetski Rat Z: Usmena povijest zombi rata” opisuje desetkovani, distopijski svijet, a čije je jedino rješenje vodstva je da se okupe svi ljudi ljudi i stave na rad u prisilne logore.

Knjiga je globalističko ljubavno pismo svjetskom genocidu protiv nacija-država i pojedinaca, koje u konačnici donosi UN Globalno pravilo, zahvaljujući zombijima.

Svatko tko posjeduje vatreno oružje i nije u službi od strane UN-a se demonizira i izbacuje iz skupine. Oni prepametni ili previše pobunjenički, ili koji se jednostavno ne smatraju da odgovaraju budućnosti društva, koriste se kao mamac za zombije.

Iako će mnogi vidjeti film kao samo još jedan cool, SF zombi film, poruka ugrađena u film je pro-genocidna, antiljudska i trebala bi biti prilično očita. Poruka filma je je usmjerena prema prilagođavanju javnosti da shvate da je čovječanstvo ružno i da ga treba istrijebiti.

Ako knjiga je bilo dobar pokazatelj, film će biti manifest simulacije UN-ovog psihološkog ratovanja i ratne igre. “Svjetski rat Z” objavljuje rat čovječanstvu – čovječanstvo kao neprijatelj i UN-a kao spasitelja.

I kao i većina blockbuster “katastrofa” filmova, “Svjetski rat Z” nudi gledateljima čvrsto prilagođenu agendu o tome koga moraju tražiti za vodstvo i sigurnost za vrijeme katastrofa. To je tipično za zabavu tipa kraj-svijeta i ključna komponenta prediktivnog programiranja, kao što smo vidjeli u filmovima Contagion, Children of Men, Outbreak, i mnogim drugima.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), FEMA, i Centri za kontrolu bolesti (CDC) obično se proslavljaju kao spasitelji, iako je lokalno stanovništvo često desetkovano su ili pod strogom kontrolom lokalnih autoriteta.

“Svjetski rat Z” kapitalizira široko definiranu “zombi epidemiju” koji prekriva planet bijesnom brzinom, a u glanovj ulozi se pojavljuje Brad Pitt, portretirajući bivšeg UN istražitelj. (u stvarnosti ambasadoricu UN-a “glumi” njegova sadašnja žena Angelina Jolie). Zajedno sa mornaricom Sjedinjenim Američkih Država, vrckavi junak Pitt napreduje od umirovljenog supruga do rascvjetanog svjetskog diplomate u roku od samo nekoliko sati.

Film koristi zombi epidemiju kao sredstvo za senzacionaliziranje svjetskih pandemija i potpisivanje globalnog Izvanrednog Stanja (Martial Law, čiji je potpisivatelj i stvoritelj Barack Obama); gledatelji počinju izjednačavati takvu taktiku sa slučajem najgoreg scenarija, i ako se globalne katastrofe ikada dogodi, potrošačko-krdo će ići zajedno sa planom autoriteta kakav god on bio, kao dobra mala ovčica, čekajući svoje junake i spasitelje u Ujedinjenim narodima, FEMA-i, i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) da im spasi dan.

Desenzitiviziranje na neizmjerno nasilje

Iako se velik broj ljudi prikazuje kao “zaraženi” to se čini besprimjerno u odnosu na većinu zombi-stilskih filmova, “World War Z” pronalazi čudnu ravnotežu između bezobzirnog ubijanja desetaka tisuća naših bližnjih, puneći kino platno sa krvi i još krvi.

Postoji multi-scene, poput onih opisanih ovdje, u kojem se ubija tisuće ljudi, desenzitivizirajući gledatelje na nasilje velikih razmjera, i još, moram istaknuti da je izrazit nedostatak krvoprolića i potrganih tijela, krvarećih tijela, koje je vrlo čudno za Hollywood. Kroz razne scene nemjerljivog nasilja, gledatelj nikad stvarno izložen gledanju tolikih stvarnih smrt  – umjesto toga, to se podrazumijeva i razumije, negdje u našem umu se odigrava krajnja akcija i na desetke muškaraca, žena i djece je poslavno u smrt.

Prediktivno programiranje je suptilni oblik psihološkog uvjetovanja koje je u medijima kako bi upoznali javnost sa planiranim društvenim promjena koje se provode od strane onih na vlasti. Ako i kada se te promjene provedu, javnost će se već upoznati s konceptom i prihvatiti će ga kao ‘prirodnu progresiju’, dakle smanjivanje eventualnog javnog otpora i meteži. Prediktivno programiranje, dakle može se smatrati prikrivenim oblikom preventivne masovne manipulacije ili kontrole uma, zahvaljujući našim lutkarskim majstorima. – Alan Watt

Ujedinjeni narodi

Film, kako se navodi, u velikoj mjeri oslanja na agencije kao što su Svjetska zdravstvena organizacija i Ujedinjeni Narodi UN koji spašavaju planet od sigurne propasti.

Začudo, Brad Pitt, koji nije samo zvijezda filma već je i producirao film, vrlo je usko povezan sa tim istim organizacijama, te je u braku s Angelinom Jolie, bivšom ambasadoricom dobre volje za izbjeglice Agencije Ujedinjenih naroda . Ona je nedavno unaprijeđena u posebnog izaslanika UN-a Antonio Guterres,:

U svojoj novoj i proširenoj ulozi , ona će se usredotočiti na velike krize koje će rezultirati masovnim raseljavanjem stanovništva; poduzimajući, zagovarajući i zastupajući UNHCR na diplomatskoj razini i sudjelovanje u donošenju odluka o globalnim pitanjima raseljavanja. – Ujedinjeni narodi HCR

Dok mi plješćemo Angelini Jolie i njezinim naporima u promicanju diplomacije diljem svijeta, kao i Brad Pitt-ovom hrabrom nastojanju da pomogne obnovi New Orleansa nakon uragana Katrina, postoji još jedan sloj na njihovoj slavi.

Kao član Vijeća za vanjske odnose (CFR), think-tank (mozak) američkog ratnog stroja, Jolie paradira diljem svijeta kao promicatelj mira i jedinstva – na vanjskoj strani. Ona je popularizirala pojam “humanitarna intervencija” također, ali kao što smo vidjeli u Libiji, Afganistanu, Iranu, i uskoro Siriji, “humanitarne intervencije” često predstavljaju nametanje stroge zabrane letenja, kao i sankcija koje sprečavaju unošenje hrane i lijekova da dođu do onih u potrebi.

Iznad horizonta

Globalističke organizacije koje upravljaju našim svakodnevnim životima guraju ove agende katastrofa vrlo teško tijekom posljednjih nekoliko godina, i tu je vrlo malo poruka uključeno, osim da se “pripremaju za veliku katastrofu” i “slijediti naredbe onih koji su zaduženi – za vašu vlastitu sigurnost. ”

Dakle, što to točno dolazi iznad horizonta za koje nismo odabrani da znamo? Za što nas Hollywood, kao i ostale institucije globalista, pokušavaju pripremiti?
 

 
 
izvor: activistpost.com, infowars.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14404"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]