Masoni su u Hrvatsku donijeli Doktrinu rasprodaje državne imovine gdje nas 21 godinu uvjeravaju da je dobro sve rasprodati jer će stranci ‘strateški partneri’ (masonski termin star preko tristo godina) bolje raspolagati sa našom imovinom nego mi sami i nastavljaju sa nebulozom ‘bit ćete bogatiji’.

Bliži se padobransko prisilno spuštanje Republike Hrvatske u Europsku Uniju, totalitarnu organizaciju u kojoj javnost ne zna tko njome upravlja. Još davno je Međunarodna Financijska Oligarhija, MFO pokrenula plan Novus Ordo Seclorum (Novi Svjetski Poredak). Plan stvaranja jedne jedine svjetske države na čijem vrhu sjedi MFO.

Plan je stvoriti više velikih regionalnih integracijskih sistema (Unija) i to u Europi, Aziji (tri), u Africi (tri, od toga jedan arapski drugi crnački i centralni), u Americi također tri, NAFTA (SAD, Kanada, Meksiko, plan je provaljen pa se čeka druga prilika), Karipska regija te južna Amerika, zatim Australija i oceanija. U shemi ima više razrađenih scenarija koji su vrlo fleksibilni kako bi se prilagodili novonastaloj situaciji prema potrebi.

Agresivno provođenje plana već godinama pratimo svaki dan na televiziji. Primjer dizanja ‘Demokratskih revolucija’ u svim arapskim zemljama (Tunis, Mroko, Egipat, Libija, Sudan itd), ne prezajući od likvidacije talibanskog režima u Afganistanu, Sadamovog u Iraku, Gadafijevog u Libiji i pokušaja svragavanja režima Asada u Siriji.

Daljnji plan je jasno izrečena otvorena javna najava rata u Iranu, Siriji i Sjevernoj Koreji. Plan koji provode te iste članice koje svijetu prodaju parolu o ujedinjenju Europe da ne bi bilo rata. Sve novoosnovane Unije poslije će povezati u jednu konfederaciju, državu, čiji organizacijski oblik Ujedinjene Nacije već djeluju od 1945. godine.

Demokratsko biranje vlasti u EU

U takozvanoj demokratskoj tvorevini organizaciji Europskoj Uniji, članovi Europske Komisije (čitaj EU Vlade) pažljivo se godinama prate, analizira se njihovo ponašanje, navike, političko djelovanje, sklonosti, izvršavanje zadanih zadataka i najvažnije poslušnost.

Eklatantan noviji primjer kako prolazi neposlušni kadar je namještena seks afera direktoru MMF-a Dominique Strauss Khannu koji je pokušao uvesti neke reforme u MMF, bez odobrenja MFO, a koje su bile protivne njihovom planu svjetske krize iz kolovoza 2008. godine.

Khann je bio uhićen zbog silovanja sobarice, za koju je na američkom sudu naknadno utvrđeno da je dobila 100.000 $ za taj čin, a na položaj direktora MMF-a je morao dati ostavku, a politička karijera kandidata za predsjednika Francuske je bila uništena. Nakon svih mogućih provjera članovi Komisije se odabiru na tajnim sastancima MFO-a i tek tada budu predloženi na tu visoku funkciju.

Demokratska floskula zastupljenosti i donošenja odluka svih država članica u EU Parlamentu, u stvarnosti, se svodi samo na dizanje ruku parlamentaraca za pripremljene gotove odluke Europske Komisije. Praktički parlamentaci ne mogu utjecati na nikakvo donošenje odluka.

Isto tako 12 naših parlamentaraca u EU parlamentu će samo primati plaću od ukupno 15.000 eura, a sa dodacima i više od 20.000 eura, a njihova aktivnost će biti manja nego u Hrvatskom Saboru gdje je za vrijeme sjednica gotovo uvijek prazna dvorana. Samo što će u Bruxelles svakako svi putovati na sjednice Parlamenta jer će tako ostvarivati lijepu svotu putnih troškova i dnevnica u eurima. Yes, Thank you very much, što bi rekla jedna naša EU parlamentarka.

Stvaranje Europske Unije

Danas svi s ponosom prepričavaju lansiranu lažnu priču o stvaranju Europske Unije, Roberta Schumana francuskog ministra vanjskih poslova prema čijem je planu stvorena Europska zajednica za ugljen i čelik 1951. g. s tobožnjom vizijom da stvori jedinstveno tržište putem Zajednice za ugljen i čelik šest država: Francuske, Njemačke, Nizozemske, Belgije, Luksemburga i Italije.

Podmetnuli su kao povod za ujedinjenje u Europsku Zajednicu inicijativu francuskog ministra koji je u stvarnosti bio samo jedan od izvršilaca gotovog scenaria početka stvaranja Europske Zajednice (Unije), nakon što je uspješno proveden plan MFO-a stvaranja Ujedinjenih Nacija 1945. g. u San Franciscu. Jedna od prvih integracijskih tvorevina MFO je Europska Unija.

Još je Lav Trocki kojem je predsjednik SAD-a Woodrov Wilson izdao američku putovnicu i financirao njegov put u Rusiju da organizira Crvenu Armiju i pomogne provesti Lenjinovu Revoluciju, držao vatrene govore cvenoarmejcima i radnicima zajedno sa Vladimirom Iljičom Lenjinom i Felixom Dzeržinskim (šefom tajne policije Čekista poslije KGB) o Ujedinjenim Europskim Državama.

Tako ispada po današnjim autorima povijesti stvaranja Europske Zajednice (Unije), Robert Schuman je još kao dijete pisao govore Lenjinu, Trockom i Dzeržinskom, Taftu, Buchananu, Warburgu, Wilsonu, Schiffu, Dullesu, a ne daj bože Rotschildu, Milneru, Housu ili Parvusu.

O provedbi Novog Svjetskog Poretka izjašnjavali su se svi od predsjednika SAD-a Williama Tafta 1912. g., engleske kraljice, Richarda Nixona do predsjednika Busha seniora i juniora i mnogi drugi.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata MFO je provela plan stvaranja Atlanskog ( Zapadnog ) bloka (ugovor iz 1942. g.) pod parolom mira u Europi i cilja da se onemogući novi rat između Britanije, Francuske i Njemačke putem integracije industrija koje su u stvarnosti bile ključne za vođenje rata, što je bilo upereno protiv starog neprijatelja carske Rusije, a sada novog neprijatelja SSSR-a koji je iz rata izašao znatno snažniji i jači a pod čijom dominacijom se od 1945. g. našla cijela Istočna Europa.

Dokaz za drugu masonsku laž je eklatantana činjenica da su tek nakon raspada SSSR-a i Varšavskog pakta 1991. g. sve Europske Zajednice dobile nalog MFO i najedanput se vrlo brzo udružile u Europsku Uniju i pokušale donijeti 2005. g. Europski Ustav, što im nije uspjelo (Francuzi su hvala bogu ispali dobri nacionalisti) pa su brzo pronašli modus u rješenju Lisabonskog Sporazuma koji je potpisan nakon dugih natezanja sa Irskom tek u studenom 2009. g. kojeg zovu Mali ustav EU.

Prema njemu se smanjuje broj povjerenika Europske komisije sa 27 na 18, (ma baš kada mi ulazimo), a u sustavu glasanja ukida se konsenzus (što znači, ako se i ne slažete oni će izglasati). Belgijski premijer Herman van Rompuy izabran je za predsjednika Europskog Vijeća, a britanska barunica Chatherine Ashton za predsjednicu Službe za vanjsku i sigurnosnu politiku (ministar vanjskih poslova) Europske Komisije.

Sloboda kretanja roba

Sloboda kretanja Roba je jedna od ‘Četiriju Sloboda’ kako se hvale na sva usta u EU i ‘Četiri Stupa’ na kojima počiva Europska Unija. Kako to gordo zvuči rekao bi Maksim Gorki.

Pristaše EU nas uvjeravaju da je upravo ova sloboda naša šansa da izađemo na tržište od 500 milijuna potrošača. Kao prvo ta ‘Četiri Stupa slobode’ su dio plana MFO-a i projekta Novus Ordo Seclorum kako bi oni zavladali cijelim svjetskim tržištem bez ograničenja.

Ekonomski gledano složio bi se sa njima kada bi Hrvatska bila visokorazvijena industrijska zemlja kao Njemačka, da bi nam to moglo koristiti. Ali da vidimo što su nam paralelno ‘naši prijatelji’ iz EU pripremili da možemo koristiti taj jedan stup slobode Roba.

Od početka samostalnosti u Hrvatsku su dolazili svjetski ekonomisti kao Jeffrey Sachs kojeg su MFO i masoni dobro platili, a koji je tvorac šok terapije, doktrine neoliberalizma, tu su i plaćenici stručnjaci MMF-a, Svjetske banke i drugi.

Kapitalistička Hrvatska država povukla je prvi potez podržavljenja ‘Društvene imovine’, koja je bila privatna imovina svih Hrvatskih građana, pod izgovorom da nije bilo titulara vlasništva.

Kao prvo to je gnjusna laž, kao drugo to je bila državna pljačka privatnog vlasništva Hrvatskog naroda. Podsjećamo vas da je ‘Privatno vlasništvo’ u kapitalizmu ‘Svetinja’.

Masoni su u Hrvatsku donijeli Doktrinu rasprodaje državne imovine gdje nas 21 godinu uvjeravaju da je dobro sve rasprodati jer će stranci ‘strateški partneri’ (masonski termin star preko tristo godina) bolje raspolagati sa našom imovinom nego mi sami i nastavljaju sa nebulozom ‘bit ćete bogatiji’.

Tako su za 21 godinu samostalnosti Hrvatske uspjeli provesti Doktrinu deindustrijalizacije i uništiti 90% privredne proizvodnje, tvornice zatvoriti, a imovinu rasprodati svojim i stranim prijateljima.

Tisuće radnika ostalo je na cesti, a taj proces se dalje nastavlja nesmiljenom žestinom, što dnevno gledamo na televiziji (proteste radnika Kamenskog, Konstruktora, Gredelja itd).

Tako je u Hrvatskoj ostalo ovo malo tvornica koje posluju i brodogradnja koja je svaki dan na tapeti da se mora privatizirati (čitaj likvidirati ).

Pogledajmo što to Hrvatska može izvoziti u EU. Od 9 mlrd. eura izvoza, 5,4 mlrd. su usluge, a svega 3,6 mlrd eura su robe. To je kap u moru.

Od toga izvoza milijardu kuna je ove godine bio izvoz zlata. Što je također pljačka osiromašenog naroda koji rasprodaje svoje obiteljsko zlato (lančiće, prstenje …) da se može prehraniti i plaćati režije. Na redu su stanovi, kuće, zemlja.

Zašto je to tako? Zato što Hrvatska nema tvornica pa nema roba i nema što izvoziti. A Vlada ide na ruku uvoznom lobiju, pa je skoro sva industrijska proizvodnja nestala, a kako vidimo sada će nestati i sva poljoprivredna proizvodnja, jer i seljaci štrajkaju, ali su prisiljeni zatvarati farme.

Kada su svu proizvodnju uništitli, a tvornice zatvorili, naši ‘prijatelji iz Bruxellesa’ sada nam velikodušno nude jedan od njihovih stupova slobode, Robe.

Carinska Unija

Daljnja pogodnost je Carinska unija, koja nas oslobađa plaćanja carina na uvoz i izvoz. To bi bilo dobro da Hrvatska ima roba i da možemo slobodno konkurirati na tržištu, ali mi roba za izvoz nemamo.

Članice Unije su prije toga zaštitili svoje robe harmonizacijom i svim mogućim kvotama i barijerama, a mi kao posljednji koji ulazimo u ovom ciklusu nemamo izbora.

Otvoreno su nam rekli da su prema nama stroži nego prema drugima i da moramo prihvatiti sve što su ostale članice, njih 27, prije nas dogovorile. Umjesto da ih pošaljemo k vragu naši pregovarači sve šutke potpisuju. O nekim ustupcima Hrvatskoj nema ni govora.

Linić će biti iznenađen jer će se prihodi od PDV-a prepoloviti

Ovdje će biti najviše štete za državni proračun Hrvatske jer će se PDV obračunavati u zemlji prodavaoca, osim na više od godišnjeg cenzusa od 35.000 do 100.000 eura, ali o tom potom. Kako će to izgledati u praksi.

Tako da će Hrvatski proračun izgubiti oko 60% sredstava od PDV-a iz uvoza, koji će se obračunavati u zemlji prodavaoca, kao i razne oblike trošarina jer naš porezni ured neće imati nikakvu kontrolu nad robom (kako vidimo nema kontrolu ni kod kuće) koju će Hrvatski građani kupovati u zemljama članicama EU.

Vi ćete moći slobodno otići u Njemačku i kupiti televizor (ili neku drugu robu) i dovesti ga u Hrvatsku, ali PDV neće stići na račun Ministarstva Financija, već će ostati u Njemačkoj kuda i pripada.

Zato će ministar Linić pokušati izmisliti način da razliku opet naplati kod naroda sa novim poreznim zakonom. Vjerojatno pod parolom pa vidite da su građani bogati idu van kupovati televizore. Poglavlje pregovara Roba zaključeno još 19. travnja 2010. godine.

Reforme koje je Vlada obećala da će srediti i pripremiti do ulaska 1.srpnja 2013. g. nitko živ ne spominje, nadaju se milijardama eura iz fondova EU za koje nemaju spremne nikakve programe, pa niti ta sredstva nisu u stanju preuzeti kao na primjer Poljska, pa nisu ovi u Bruxellesu mutavi poznaju oni naše političare.

Ja nisam europskeptik, ja sam protivnik totalitarne organizacije Europske Unije koja je sada u totalnom financijslom kolapsu. A politikom štednje, čitaj pljačkanja širokih narodnih masa dovela do siromaštva cijelu Europu.

Koje konkretne promjene nam donosi 1.srpnja 2013. g. Pa kuda mi to idemo, imamo i svoga sr…. preko glave, a ne da jedemo tuđe. Dovoljno je pogledati na satelitu TV stanice Španjolske, Portugala, Njemačke, Francuske, Grčke, pa čak Britanije i drugih zemalja kako totalitarna policija bjesomućno tuće i mlati demonstrante koji protestiraju protiv siromaštva.

Ja jesam građanin Europe i volim svoj kontinent, ali sam protivnik takve totalitarne organizacije EU u kojoj nitko ne zna tko s nama upravlja. Aleluja.
 
 
izvor: dnevno.hr/uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11643"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

VENECUELA, NJEMAČKA I EKVADOR OD Amerikanaca i Britanaca VEĆ TRAŽE SVOJE ZLATO, A TO SE MOŽE PRETVORITI U PRAVU MEĐUNARODNU DRAMU

• Gerald Celente je već postavio ključna pitanja: “Ne radi se samo o Njemačkoj (čije zlato je nestalo). Radi se o SAD, o svim zemljama. Nitko ne zna što se nalazi u Fort Knox-u. Ne puštaju nikoga unutra. Gdje je zlato otpremljeno u SAD? Kako to da ne možemo ući u Fort Knox? Kako to da vlasnici ne mogu pregledati svoje zlato?

• Egon von Grenz, osnivač i upravni partner Matterhorn Asset Management-a, potpuno je suglasan: “Vjerojatno nema ni približno onoliko zlata u središnjim bankama (koliko vlade tvrde da posjeduju).”

• Utjecajni američki političar Ron Paul traži da se izvrši kontrola u Fort Knox-u zbog sumnje mnogih da je zlato odavno prodano
Venezuela je prva zatražila da joj bude vraćeno 90 tona zlata iz Bank of England.

Njemačka – Viši sud je nedavno donio odluku koja obavezuje Berlin pregledati stanje svojih zlatnih rezervi u stranim zemljama – SAD, Engleskoj i Francuskoj.
Njemački inspektori će otići u Federalne rezerve i Bank of England da pogledaju svoje zlato. Njemačka je istovremeno saopćila da će vratiti u zemlju 150 tona zlata da bi provjerila njegovu čistoću.

Ekuadorska vlada je sljedeća stavila do znanja da želi nacionalne banke vrate oko jedne trećine zlata koje je u inozemstvu u zemlju da bi se podržao državni rast.

I neki u Nizozemskoj počinju tražiti “svoje zlato”. Do ovdje je bar nešto jasno, a dalje – može početi prava drama.

Ned Naylor-Leyland iz Cheviot Asset Management-a upozorava da FED i Bank of England neće nikada vratiti zlato njegovim stranima vlasnicima. A Jim Will tvrdi da zlata naprosto nema.

Gerald Celent naglašava: “Ne radi se samo o Njemačkoj (čije zlato je nestalo). Radi se o SAD, o svim zemljama. Nitko ne zna što se nalazi u Fort Noks. Ne puštaju nikoga unutra. Gdje je zlato otpremljeno u SAD? Kako to da ne možemo ući u Fort Knox? Kako to da vlasnici ne mogu pregledati svoje zlato? Kako to da ni političari ne mogu ući unutra? Kako to da nitko ne može ući unutra? Zlato ne postoji! Sve ovo potvrđuje što mnogi od nas već znaju. Car nema zlato.

Egon von Grenz, osnivač i upravni partner Matterhorn Asset Management, potpuno je suglasan: “Vjerojatno nema ni približno onoliko zlata u središnjim bankama (koliko vlade tvrde da posjeduju).”

Utjecajni američki političar Ron Paul traži da se izvrši kontrola u Fort Knox zbog sumnje mnogih da je zlato odavno prodano. Drugi tvrde da zlato nije prodano nego je dano u zakup pa stoga SAD više ne posjeduju direktno isto zlato.

Erick Sprout, upravitelj fonda od 10 milijardi dolara, u jednom članku također postavlja pitanje: “Da li zapadne središnje banke uopće imaju zlato koje im je bilo povjereno?”

Američka i britanska središnja banka bi narušile vlastiti ugled ako bi priznale da da su davale u zakup svoje zlatne rezerve posrednicima – “bankama poluga” – koje su zatim prodavale svoje zlato Kini, na primjer. Ali, brojke itekako ukazuju da se upravo to dogodilo.

Vjerojatno više nema zlata koje pripada središnjim bankama a “banke poluga” koje su ga prodale nemaju realne šanse da ga vrate natrag. Ovo možda zvučiti kao teorija zavjere, ali banke su već uhvaćene kako diraju “alocirane račune”. A vlade ionako stalno manipuliraju cijenom zlata.

Financijske tvrtke su uhvaćene kako se pretvaraju da imaju rezerve koje zapravo nemaju. A već je otkriveno i da su zlatne poluge ispunjene jeftinijim metalima .. A bar jedna središnja banka, iako mala, je uhvaćena da drži lažno zlato. Kina tiho postaje supersila zlata

EKSKLUZIVNO: Scenarij ovog desetljeća (obavezni čitati) – scenario o nevraćenom zlatu !!! Predviđeno već !!!

Dok su zapadne središnje banke “izgubile” svoje zlato, Kina tiho povećava svoje rezerve. Kina je najveći proizvođač zlata na svijetu.

Prema raznim izvorima, brokeri koji se bave zlatnim polugama nisu vidjeli da imalo zlata napušta Kinu. Drugim riječima, Kina proizvodi više zlata nego bilo koja druga zemlja, ali ga uopće ne izvozi.

Kina tiho postaje supersila zlata.

Podmetnuti volfram u zlatne poluge.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(skajvok3r.blogspot.com, youtube.com /uredio :nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11495"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

U četiri mjeseca građani prodali DEVET tona zlata. Razlozi su jasni. Zlata lani izvezeno za 33,6 milijuna eura, 142 puta više nego što je uvezeno

Zlatna groznica trese Hrvatsku. Iako nisu otkriveni zlatni rudnici, zlato se prodaje na svakom koraku. O razmjerima trgovine, ali i krize u koju Hrvatska sve dublje tone zorno svjedoči i slijedeći prizor viđen jednog subotnjeg poslijepodnevna u jednoj Konzumovoj trgovini gdje se više prodavalo, nego kupovalo. U kutu te trgovine na omanjem pultu otkupljuje se zlato i u redu je čekalo šestero ljudi. Nekoliko metra dalje otkupljuju plastične boce i tamo je u redu čekalo šestero nesretnika. U redu na blagajni s kupljenom robom izbrojano je samo troje kupaca.

[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=tema-dana-radio-101-prodaja-zlata.xml]

Ako ste još indiskretni pa zavirite na pult sa zlatom i vidite što se prodaje tek ćete tada vidjeti razmjere katastrofe u koju ova zemlja i njeni građani, sve brže, tonu. Uglavnom je tu riječ o ogrlicama, naušnicama, satovima, prstenju i pokojem zlatnom zubu. Oni postižu najbolju cijenu jer otkupljivače zanima samo težina i količina karata, a zubno zlato je u pravilu 24-karatno. Sve će to na kraju kao u doba holokausta, ali i neposredno nakon drugog svjetskog rata, biti pretopljeno u obične zlatne poluge u kojima nitko neće prepoznati ni satove ni prstenje, ni ogrlice ni naušnice. I ništa u tim bezličnim zlatnim polugama neće podsjećati na sate i sate uloženog truda koji su u cijeni tog pretopljenog nakita zavisno od kvalitete i ljepote ponekad i višestruko nadmašivali cijenu same sirovine.

Zlato se najvećim dijelom izvozi u Austriju pa je upravo zbog toga hrvatski izvoz u tu zemlju u prva tri mjeseca porastao 34,7 posto što je čak 14 puta više nego u istom razdoblju prošle godine.  Pojedine tvrtke koje se bave otkupom zlata imaju i po trista otkupnih mjesta, a prihodi su im prošle u odnosu na 2010. godinu narasli 254 posto.
 
[highlight color="yellow"] ZLATO se u Hrvatsku zbog velikih poreza koji u zbiru iznose preko 60% gotovo ne isplati uvoziti. [/highlight] Zbog istih razloga ne isplati se ni njegova prerada, odnosno pretvaranje u investicijsko zlato ili nakit. Zato s izvozom nema problema. Na izvezeno zlato ne plaća se nikakav porez.
 
[highlight color="yellow"] Da li se u ovom trenutku isplati prodavati zlato? [/highlight]

Ako je vjerovati analitičarima to je pogrešan poslovni potez jer će cijene u ovoj godini od trenutačnih 1.590 narasti na 2.000 dolara, a do 2014. na čak 2.300 dolara za uncu. No, onima koji ga prodaju ove optimističke prognoze ne znače mnogo. Oni zlato prodaju kako bi preživjeli od danas do sutra.

RAZGRANALO SE TRŽIŠTE OTKUPA ZLATA

Razgrananost tržišta lom zlata posljednjih godina jest i nije posljedica krize.

„Unazad nekoliko godina su se razgranali poslovi otkupa nakita odnosno zlata što nije ništa neuobičajno. U razvijenim zemljama to sekundarno tržište zlata, nakita postoji naravno. Ovdje se očito radi o tome da kućanstva nakit prodaju kako bi preživjela. radi se vrlo vjerojatno o jednom ptocesu koji nas vodi u suprotnom smjeru od onog u kojem bismo željeli, a to je siromaštvo. dakle to je sigurno znak da kućanstva osiromašuju i moraju prodavati svoje rezerve, svoju štednju koja je u obliku nakita“, objašnjava ekonomski analitičar Damir Novotny.

Međutim, postoji i jedan paradoks.

„Podaci u novčanoj štednji kućanstava pokazuju rast. Prema tom pokazatelju bi kućanstva morala biti nešto bogatija, nego što su bila lani, barem za 5% ako gledamo taj agregatni ukupni podatak. Kućanstva također raspolažu s velikim nekretninama koje su možda u krizi izgubile vrijednost, ali su još uvijek vrijedne i kojih se nerado odriču tako da ne možemo zapravo govoriti o siromaštvu kućanstava kad to gledamo u nekim globalnim razmjerima. proces prodaje zlata je rezultat vrlo snažnog rasta cijene zlata. Cijena zlata je unazad nekoliko godina praktično upeterostručena pa se to pokazalo kao dobra prilika mnogim kućanstvima da prodaju svoje rezerve i naravno da se onda te rezerve moraju plasirati na međunarodno tržište jer na domaćem potražnje za zlatom nema“, dodaje Novotny.

I tradicija ovdje ima svoj utjecaj. Danas zlato nema tu istu simboliku.

UVOZ I IZVOZ ZLATA

Zlato je roba, objašnjava voditeljica Službe za trgovinu i unutarnje tržište u Ministarstvu gospodarstva Marija Kulaš:

„U 2012.g. unutar Ministarstva gospodarstva izdane su 32 dozvole za izvoz. Odnosile su se na ukupan iznos od oko 347 milijuna eura. Ukupan broj dozvola za uvoz je 6, a vrijednosna količina je 397 tisuća eura.“

Uvoz i izvoz zlata reguliraju se na sljedeći način:

„Zakonom o trgovini odnosno uredbom o određivanju robe koja se izvozi na temelju dozvola. Ta uredba je objavljena i u Narodnim novinama. Za izvoz i uvoz zlata, a temeljem članka 9. Uredbe podnositelj zahtjeva dužan je popuniti svoj zahtjev određenim podacima kao što su naziv i sjedište trgovačkog društva, OIB trgovačkog društva, naziv i sjedište krajnjeg korisnika, trgovački naziv, uključujući i čistoću i dimenzije, količinu i vrijednost robe koja se izvozi odnosno uvozi, jediničnu cijenu robe, tarifnu oznaku, zemlju proizvodnje, naziv i adresu proizvođača, zemlju iz koje se izvozi odnosno uvozi, naziv i adresu tvrtke od koje se uvozi odnosno izvozi kao i rok uvoza odnosno izvoza.“

Raste i uvoz zlata, upozorava voditeljica Centra za poslovne informacije Hrvatske gospodarske komore Lidija Švaljek:

«Prateći statistiku u zadnjih pet, šest godina može se vidjeti da s jedne strane uvoz raste, ali u smislu nakita, draguljarskih predmeta, pozlaćenih ili zlatnih predmeta. Isto tako i izvoz, naručito kada se zna da je cijena zlata porasla, a s druge strane da je pojava gospodarske krize i to je jedno s drugim automatski povezano.»

Porast ureda je velik, ali način registracije ne ide u prilog točnim brojkama:

«Zbog samog načina registriranja trgovačkog društva u Hrvatskoj odnosno obrta obično se uzima jedna glavna djelatnost i sporedne, dodatne djelatnosti. Ako ste vi registrirani da se možete baviti otkupom zlata, ne morate se ići dodatno registrirati ili raditi preregistraciju, možda su neki radili doregistraciju, ali da bi sada mogli reći koliko je točni porast…jer rijetko tko se bavi izričito tom djelatnošću, nego se uz određene djelatnosti ide i na to bavljenje otkupa zlata.»

Teško je računati dobit od izvoza zlata, napominje Švaljek, jer imamo klasično monetarno zlato, zlatne poluge, prah, nakit i sl. Zakon ne kaže ništa o obliku izvoza, kaže Kulaš. Onaj tko se bavi tom djelatnošću dužan je ishoditi minimalne tehničke uvjete, a nadziru se različiti segmenti trgovine, dodaje Švaljek. Tu je nadležan Državni inspektorat.

ZARADE OD PRODAJE ZLATA NEMA?

«Nisam pročitao današnje novine, čuo sam nešto o tome, brojke su stvarno frapirajuće po nekim čak stvarima nemoguće. To izgleda kao da svaki drugi Hrvat ima rudnik zlata u svom dvorištu», plastičan je predsjednik Udruženja obrtnika Grada Zagreba i vlasnik zlatarne «Dijamant» Vlado Crkvenac.

Crkvenac smatra da tu zarade nema jer će cijena zlata ići gore. Cijena je 270kn za 1 gram 24 karatnog zlata.

DRŽAVA NEMA KORISTI

Prodaja zlatnog nakita odavno je pala – bila je to prva žrtva krize, veli Crkvenac. No, nemojmo ovu priču brkati sa zlatarstvom:

“Zlatarstvo je proizvodnja zlatnog nakita itd., a ovo je čista trgovina sirovinom koja se izvaža kao što se izvažaju npr. trupci. Osobno mislim da to nije uredu da je država oslobodila sva ta davanja prema van. Ja se slažem ako imaš izvoz proizvoda oslobodi taj dio, ali da mi tu sječemo naše šume, pretvorimo je u trupce i izvozimo bez ikakvih naknada državi, bez ikakvih profita… Danas, sutra ćemo možda to i s vodom raditi isto tako. Prodavati ju pa nema nitko od toga ništa, ni država ni pojedinci», ili ako hoćemo konkretno, zlatar od otkupljenog lom zlata proizvodi nove predmete, a država ima koristi.”

«U konačnici se plaća na taj novi predmet 30% poreza na luksuz i 25% PDV-a što ukupno iznaša 62,5%. Prema tome, to je nama nelojalna konkurencija iz razloga toga što mi ipak kada nešto kupimo kao takvo preradimo i u završnici na sve to skupa i na taj naš rad i na taj proizvod platimo ovo što sam malo prije spomenuo. Ovo sada što se dešava to će biti kratkog daha, neće to dugo trajati”, zaključio je Crkvenac.

U četiri mjeseca 2012. izvezli smo zlata kao cijele prošle godine. Otkupnih stanica imamo kao na Divljem zapadu. Na preradu zlata u nas plaća se čak 60 posto poreza

Nemamo rudnike, no samo smo u prva četiri mjeseca ove godine izvezli čak 9 tona zlata, gotovo jednako kao cijele lanjske godine u kojoj je, prema podacima HGK, izvoz u vrijednosti od 33,6 milijuna eura bio čak 142 puta veći od ostvarenog uvoza od 234 tisuće eura.

Hrvatski eldorado

Kriza je toliko uzdrmala hrvatsko gospodarstvo da se iz rudnika obiteljskih škrinja vadi gotovo sve što im može pomoći da prežive mjesec i plate najnužnije troškovi. Prema istraživanju GfK, to trenutačno radi najmanje 3% građana pa nije čudno da u eldoradu zvanom Hrvatska u kojemu smo proizvodnju domaćih obrtnika i te kako poskupili proglasivši je luksuzom (a čini 0,3% ukupnog poreza na luksuz), naruku idemo velikim igračima koji, kako tvrdi naš izvor, nisu ništa drugo do domaći političko-ekonomski “drmatori” koji posluju preko tvrtki u inozemstvu.

I to toliko dobro da se, vjerovali ili ne, zahvaljujući zlatu osiromašenih Hrvata, u prva tri mjeseca ove godine izvoz u Austriju povećao 34,7%, 14 puta više nego u 2011. s obzirom na to da je ona glavno izvozno tržište za tu plemenitu kovinu iz RH.

Otkupnih stanica za zlato imamo tako vjerojatno i više nego što ih je bilo u vrijeme zlatne groznice na američkom Divljem zapadu. Samo Auro Domus d.o.o. ima više od 300 otkupnih ureda i 380 zaposlenih u Hrvatskoj i lani je na otkupu lomljenog zlata, zlatnika, medalja, zubnog zlata i zlatnih zubi, satova, nakita… čak i vjenčanog prstenja, zaradio 141 milijun kuna. Klijente plaćaju kešom. Nije im problem otkupiti ni pet kilograma odjednom, hvalio se nedavno suvlasnik Auro Domusa 26-godišnji Kristijan Kopić ističući kako im konkurencija nisu zlatarnice koliko oni koji u nas otkupljuju zlato na crno i ne plaćaju poreze ni druga davanja državi.

Gold Partner, kojega je otkup zlata doveo među 20 top kompanija u 2011. u RH po rastu prihoda, lani je ostvario 180 mil. kuna, čak 254% više u odnosu na 2010. Većinu otkupljenog zlata u neto vrijednosti od 140,8 mil. kuna su izvezli, a da se taj posao isplati – pa makar mu u nas predviđali kratkoročan višeznamenkasti rast – govori i činjenica da i Gold Partner i konkurentski mu Auro Domus imaju najveći mogući bonitet i nikad nisu bili u blokadi te, naravno, posluju s neto dobiti.

Sven Sambunjak, vlasnik portala Srebrozlato.com, kaže kako je tržište zlata u nas katastrofalno postavljeno, gore nego u najnerazvijenijim zemljama Afrike.

Prsten 35 posto skuplji

Tvrtke poput Auro Domusa u nas se osnivaju samo zato da bi otkupljeno zlato izvezle u inozemstvo jer je legislativa takva da se na njega ne plaća porez, dok svaka njegova daljnja prerada i pretvaranje u investicijsko zlato ili nakit u RH podliježe visokim porezima, objašnjava on. Pojedinac koji želi uvesti investicijske zlatne poluge i kovanice u RH dužan je pri uvozu platiti 25% PDV-a, 5% carine i 30% poreza na luksuzne proizvode, ukupno 60%, pa hrvatski građani zlato najčešće kupuju u Sloveniji, a poluge švercaju ili čuvaju u inozemnim sefovima. Zbog svega toga domaći proizvođači nakita prolaze kalvariju i masa ih završava u sivoj ekonomiji, doznajemo od Viktora Križeka, suvlasnika poznatih zlatarnica Križek, koji se žali da je zbog nakaradnih poreza prsten u RH čak 35% skuplji od onog u Sloveniji.

Kriza u kojoj se zlato nametnulo kao sigurna oaza za imovinu u ovoj će godini zlato pogurati s trenutačnih 1590 na 2000 USD po unci, a do 2014. i na 2300 USD, prognoze su Erste Groupa.
 

 
izvor: radio101.hr, vecernji.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9821"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

U prilogu su fotografije legitimnog zlata Metalor 1000 grama Au u poluge koje su bušene i napunjene Volframom (W).

Ova poluga je kupljena od strane osoblja od stranog trgovca u xxxxx, jučer u Velikoj Britaniji. Poluga se činila savršenom osim činjenice da je 2 grama manje teška. Zlato je provjereno od strane ručnog XRF rendgena (ručni flourescentni x-rengen) i pokazala je 99,98 posto Au čistoće zlata. Inače, Volfram nema fero-magnetska svojstva. Pločica je bila isporučena s originalnim certifikatom.

Vlasnik koji je kupio zlatnu polugu je postao sumnjičav kad je shvatio razliku težine i da pločica nije od čistog zlata. On procjenjuje da je između 30-40% težine pločice – Volfram.

To je vrlo zabrinjavajuće, te raste zabrinutost koja postoji u ulaganju i profitu, u ovom metalu. Molimo budite oprezni!

1000g Zlatna poluga -  prerezana, pokazuje umetnute šipke Volframa

Dvije polovice razlomljene zlatne poluge

Lažne poluge zlata ! Šta dalje ?

Svu svjetsku trgovinu zlatom kontroliraju Rothschild-ovi. Precizno rečeno, to su desetljećima radili, a onda 2004.  naglo izašli iz toga posla! Zašto?

Da bi se cijela priča razumjela potreban je mali uvod.

U Americi najveća skladišta zlata imaju federalna banka FED (koja je u privatnom vlasništvu i raspoređena po cijeloj teritoriji USA) i državna agencija za plemenite metale u Fort Knox – Bullion Depository (gdje se istovremeno nalazi jedna od najjacih americkih vojnih baza sa oko 10’000 profesionalnih vojnika 3000 tenkova itd..).

[notification type="alert"] Svu svjetsku tvrgovinu zlatom kontroliraju Rothschildovi. Precizno rečeno, to su desetljećima radili, a onda 2004.  naglo izašli iz toga posla! Zašto? [/notification]

Ovdje u Fort Knox -u je pod zemljom prema zvanicnim podacima deponirano oko 4580 tona zlata (koje isključivo USA regiji) u ukupnoj vrijednosti od oko 273 milijarde dolara (stanje 2011/8/19).

Najveća trgovačka mjesta plemenitih metala su London Bullion Market (LBMA), New York Mercantile Exchange (NYMEX) i Tokyo Commodity Exchange (TOCOM).

Najveće burze plemenitim metalima su:

BURZE

I sada dolazi prava horor priča …

Naime, poznato je da sve države svijeta svoja međusobna dugovanja ali i nagodbe po pitanju državnih obveznica često uz međusobnu suglasnost izvršavaju u zlatu.
Također, poznato je da je Kina najveći svjetski kupac i vlasnik američkih državnih obveznica.

U doba vladavine Bila Clintona (sa suradnicima Robert Rubin , Sir Alan Greenspan and Lawrence Summers ) amerikanci su poravnali Kinezima “neka” dugovanja u zlatu i to tako što su iz Fort Knox-a isporučili 600 tona zlata.

Kinezi nisu baš previše vjerovali amerima pa su napravili neka probna bušenja zlatnih poluga. Kemijska analiza je pokazala da zlatne poluge nisu bile zlatne nego samo pozlaćene, a u unutrašnjosti je bio volfram (specifična težina zlata je 19:32, a volframa 19:25). Tona volframa na tržištu metala košta oko 230 dolara, za koliko se može kupiti samo 4,5 grama zlata.

Kinezi su o ovome pisali ovdje (hvala Bogu ima naših ljudi koji znaju kineski, neizmjerno im hvala): http://big5.jrj.com.cn/gate/big5/gold.jrj.com.cn/2011/09/06071910956472 . shtml  i ovdje http://ido.3mt.com.cn/Article/201109/show2301346c30p1.html

Na engleskom se mogao pronaći ovaj članak:

http://viewzone2.com/fakegold.html http://viewzone2.com/fakegold.html
A na njemačkom ovaj blog (ali na američkom serveru):

http://euro-med.dk/?p=13477

http://euro-med.dk/?p=13477

Za one koji ne znaju njemački, naslov glasi: “Da li ste, da bi osigurali svoje vrijednosti, kupili zlato ili bezvrijedni volfram? Tko je pokrao naše nacionalno zlato? “

E sada, zašto su se Rothschildovi tako naglo povukli iz biznisa sa zlatom (?), ostavljam vama da nagađate.

Vijest o pokušaju ove međudržavne prijevare nisu do danas objavile nijedne državne novine u Europi. Na Balkanu također – nitko.
Ali ono što jeste javljeno je da zlato kao rezerva više nije interesantno i da ga se treba osloboditi.

Tako npr. Hrvatska je nakon ostamostaljenja kupila nešto zlata na svjetskom tržištu kojim je pokrivala svoju valutnu sigurnost. Ali iznenada su sve “rasprodali” i danas nemaju više ni kilogram zlata.

To su oficijalne vijesti ( http://www.gold.org/government_affairs/gold_reserves/ ). Čak su na televiziji u raznim emisijama uživo ekonomski “stručnjaci” uvjeravali naciju kako je imati zlatne rezerve čist ekonomski promašaj te da se te rezerve pod hitno moraju staviti u funkciju tekućeg kapitala kojim će se financirati značajni nacionalni projekti.
ALI, istovremeno se na sajtu http://www.srebrozlato.com/ulaganje/index.shtml uz slogan “Hrvati – narod blagoslovljen blizinom Europe” nudi Hrvatskom narodu prodaja zlata i kupovina zlata.  Preuzimanje tog “novog zlata” je u Sloveniji u tvrtki “Moro & Kunst”. Znači tvrtka Moro & Kunst, misli da bi Hrvatska trebala biti presretna što ima Sloveniju za susjedu u kojoj se prodaje zlato, jer Hrvatska je “presretna” time što je “nadomak” Europe. To nije problem, nego se pitamo, da li tvrtka MORO KUNST prodaje čisto zlato sa ceritfikatom, kako je navedeno na njihovim stranicama, ili prodaje “čisto” slovensko zlato sa ceritifikatima. To će te saznati tek nakon kupnje, kad prepilite svoju zlatnu polugu koju su vam prodali.

Prema nekim neoficijelnim proračunima razmjere cijele malverzacije na internacionalnoj razini su gigantske i dosežu iznos od oko 600 milijardi dolara. ALI, činjenica da je to zlato isporučeno iz Fort Knox-a, dakle s mjesta gdje se deponira zlato koje je isključivo u vlasništvu i pod patronatom države govori sve za sebe.

Dalje, kao što je prije javljeno, predsjednik Venecuele Hugo Chavez je najavio povlačenje svih svojih zlatnih rezervi iz svijeta u zemlju. Samo iz Londona je već trebalo biti premješteno 211 tona. Do danas se ništa nije ostvarilo jer Chavez traži kemijsku analizu svake poluge na licu mjesta, prije utovara (!?) Ja to do danas nisam razumio i nisam znao zašto.

U Hrvatskoj je cijena zlata 60 posto viša nego u EU jer ne postoji pojam investicijskog zlata.

Stotine stanica za otkup zlata, koje zamjenjuju zatvorene obrte i propale dućane, stalni su podsjetnik na dubinu krize; već njihovo postojanje govori o tome koliko je masovna postala prodaja posljednjih materijalnih vrijednosti kojima raspolažu hrvatske obitelji. Gospodarskim terminima reći ćemo da je izvoz zlata iz Hrvatske sa 77 kilograma 2006. godine porastao na 1,37 tona u 2011. godini. Vrijednost mu se u šest godina povećala sa 1,1 milijun dolara na impozantna 54 milijuna dolara.

Roba i vjenčano prstenje

U Hrvatskoj za to vrijeme nije otkriveno nijedno nalazište zlata; rudnici su skriveni samo po obiteljskim škrinjama, u uspomenama nekoliko generacija, pošteđeno nije ni vjenčano prstenje. Upravo to, otkupljeno zlato, završava u izvozu.

– Ovo što se događa, nije slučaj samo kod nas, toga ima i drugdje, u Americi postoji jako mnogo mjesta za otkup zlata. No, nažalost, kriza je tako duboka da se mnogi rješavaju svojih dragocjenosti pa je i otkupljivača sve više – kaže Ivan Ivin, predsjednik uprave Ilirike Investment, čiji fondovi, među ostalim, ulažu i u zlato. Cijena mu, kaže, nije loša čak ni za otkup lomljenog zlata, možda je čak i viša nego kad su zlatne predmete ili nakit građani kupovali, pa se može dogoditi i da su na dobitku. A dokad će se ta cijena držati visoko?

– Dokle god kriza traje. Kad raspoloživa valuta nije najbolje rješenje, zlato se nameće kao najbolji izbor. I u istočnim zemljama potražnja je još jako velika, Kina još nije odabrala treću ili četvrtu valutu za čuvanje novca – objašnjava Ivin.

No, premda i drugdje otkup cvjeta, u Hrvatskoj postoji drugi problem.

– Prodano zlato nemoguće je ponuditi vlastitim građanima koji imaju mogućnosti kupiti ga – upozorava Sven Sambunjak, savjetnik za ulaganje u zlato i urednik portala srebrozlato.com. Kaže da smo jedina zemlja u kojoj se na zlato plaća porez na luksuz 30 posto, a s ostalim nametima cijena mu je 60 posto viša nego u EU.

– Događa se dvostruki odljev kapitala; prvo otkupljivači izvoze zlato, a onda ga hrvatski građani kupuju izvan Hrvatske.

Izbor: šverc ili inosef

U Hrvatskoj ne postoji pojam investicijskog zlata; na uvezeno zlato plaća se, osim poreza na luksuz, PDV u iznosu od od 25 posto i carina u rasponu od nula do 18 posto. Hrvatski građani koji zlato kupe najčešće u Sloveniji, poluge švercaju ili čuvaju u inozemnim sefovima.

– Kad uđemo u EU, legalno će unijeti to zlato iz sefova u Hrvatsku, a mi ćemo kao država u međuvremenu previše izgubiti – poručuje Sambunjak.
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7824"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]