Vojne tenzije su “temeljna prepreka” napretku međukorejskih odnosa i ujedinjenja, objavila je državna novinska agencija Sjeverne Koreje

Sjeverna Koreja je u četvrtak izdala rijetku objavu namijenjenu “svim Korejcima u državi i inozemstvu”, istaknuvši u njoj da trebaju postići “napredak” prema ujedinjenju bez pomoći drugih zemalja, objavili su tamošnji državni mediji.

U objavi se kaže da svi Korejci trebaju “promicati kontakt, putovanja, suradnju između Sjeverne i Južne Koreje”, dodajući da će Pjongjang “uništiti” sve izazove koji stoje pred ujedinjenjem Korejskog poluotoka.

U proglasu se dodaje kako se Korejci trebaju energično boriti za smanjivanje vojnih tenzija i stvoriti miroljubivo ozračje na poluotoku.

Vojne tenzije su “temeljna prepreka” napretku međukorejskih odnosa i ujedinjenja, objavila je državna novinska agencija Sjeverne Koreje.

Dodala je kako se vojne vježbe sa “stranim snagama” nisu pokazale od pomoći za razvoj poboljšanja odnosa između dviju Koreja.

Sjevernokorejski čelnik Kim Jong-un je u svom novogodišnjem obraćanju pozvao na ujedinjenje dviju država, ustvrdivši da je ova godina značajna i za Sjever koji bilježi 70 godina postojanja, i za Jug koji je idući mjesec domaćin Zimskih olimpijskih igara.
 
(vecernji.hr)

Ukrajinci se spremaju za rat s Rusijom. Njihov cilj je – osvajanje Krima. O tome je ministar unutarnjih poslova Ukrajine Arsen Avakov govorio u emisiji “Pravo na vlast” na kijevskom kanalu “1 + 1″

On je izjavio da “država Ukrajina priprema oružani napad na Krim i radi na formiranju specijalnih jedinica, koje će biti spremne vratiti poluotok”.

“Nama je potrebna nova vojska, nova Nacionalna garda i nova policija. Time se sada bavi država Ukrajina. Mi moramo ponovo sve to stvoriti i Krim će ponovno biti s nama, uz našu volju. Siguran sam da će se to dogoditi “, rekao je Avakov.

Pomoć u formiranju oružanih jedinica Kijevu pružaju i krimsko-tatarski ekstremisti

Prema riječima Avakova, formiranjem posebne jedinice Nacionalne garde sada se bavi i “šef patrolne policije Vinice – krimski Tatarin”, a u to su uključeni i deputati Vrhovnog rada Mustafa Džemiljev (inače, bivši čelnik neregistrirane u Rusiji organizacije “Medžlis krimsko-tatarskog naroda” ) i refat Čubarov.

“Taj projekt se sprema kako bismo bili spremni vratiti Krim. Ja sam uvjeren da će se to dogoditi onda kada mi budemo jaki i budemo spremni”, istakao je ukrajinski ministar.

Kako je ranije objavljeno, paralelno se radi i na stvaranju novog dobrovoljačkog bataljona, koji bi trebao biti oformljen u ožujku ove godine u sastavu Nacionalne garde i po NATO standardima.

Jedan od organizatora blokade Krima, Lensur Islamov, izjavio je da se u dobrovoljački krimsko-tatarski bataljon dosad prijavilo 300 ljudi.

On je rekao da dolaze ljudi iz cijele Ukrajine – Ukrajinci i krimski Tatari, a da odbijaju samo one koji su se ogriješili o zakon.

“Sve se kreće, ljudi dolaze, mi ih razmještamo”, rekao je Islamov, ističući da će “odabrani” proći strogu provjeru za ulazak u redove Nacionalne garde.

Inače, glavna tužiteljica Krima Natalija Poklonska prošlog mjeseca je priopćila da su sva trojica organizatora prehrambene i energetske blokade Krima stavljeni na tjeralicu – Džemiljev i Čubarov na međunarodnu, a Islamov na federalnu.

Dobrovoljački bataljon će imati 560 ljudi, a nosit će ime Noman Čelebidžihana, krimsko-tatarskog političara, prvog muftije muslimana Krima, Litva, Poljske i Bjelorusije i autora teksta nacionalne himne krimskih Tatara.

Osnovni zadatak bataljona, prema riječima Islamova, biti će “oslobođenje Krima”, a bataljon će organizirati napade “gdje oni i ne sanjaju”.

Islamov je objelodanio da je tursko Ministarstvo obrane već pružilo pomoć bataljunu u vidu kompleta maskirnih uniformi i čizama.

On je rekao da se financiranje trenutno odvija preko volontera, iako Ankara opskrbljuje bataljon odjećom i obućom.

Moskva je već obratila pažnju na osnivanje bataljona uz potporu Turske. Predsjednik Odbora ruske Dume Rusije za sigurnost i borbu protiv korupcije Irina Jarova je još krajem prošle godine izjavila da je pomoć koju Turska pruža ukrajinskim diverzantima potvrdila njen status izdajnika.

Po mišljenju Jarove, Europa je odavno trebaloa shvatiti da gledajući kroz prste svojim “štićenicima” stvara realnu opasnost za sebe samu.

Podsjetimo, 16. ožujka 2014. godine na Krimu je održan referendum o statusu poluotoka – više od 96 posto stanovnika glasovalo je za povratak regije u sastav Rusije.

Ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je 21. ožujka iste godine zakon o ratifikaciji sporazuma o ulasku Krima i Sevastopolja u sastav Rusije, kao i ukaz o formiranju Krimskefederalne županije.

Unatoč volji naroda i uvjerljivim rezultatima referenduma, Kijev je odbio priznati ujedinjenje Krima s Rusijom i smatra poluotok “okupiranom” teritorijem. U Moskvi ističu da je održavanje referenduma na Krimu u skladu s normama međunarodnog prava i Ustava UN.

Ukrajinski predsjednik petro porošenko odredio je 24. siječnja “mapu puta za povratak Krima”.

Slična priča kao i na Balkanu, i znamo što se dalje desilo…
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Članovi turske ultradesničarske organizacije “Sivi vukovi”, za koje se vjeruje da su ubili pilota ruskog vojnog aviona Su-24, sudjelovali su i u energetskoj blokadi Krima

Snimak koji to potvrđuje objavio je lider “Medžlisa krimskih Tatara” Lenur Isljamov, koji je bio jedan od organizatora blokade.

“Turski patrioti iz organizacije ‘Bozkurtkar Turk ulkuculeri’, u narodu prosto – ‘Sivi vukovi’, posjetili  blokadu. Obruč blokade se steže”, napisao je Isljamov ispod fotografije objavljene na Facebooku.

Na fotografiji se nalazi Isljamov okružen mladim ljudima, od kojih trojica pokazuju rukama simbol skupine, tzv. “Vučija glavu” (mali prst i kažiprst su podignuti kao vučje uši, dok su palac, srednji i prstenjak spojeni u točku na dlanu da izgleda kao vučja njuška).

“Sivi vukovi” su ultranacionalistička i neofašistička grupa, koja je nastala u Turskoj šezdesetih godina prošlog stoljeća, a bila je glavna sila iza nacionalističkog nasilja u drugoj polovici sedamdesetih godina, kada je dobila nadimak “odred smrti”. Opisuju je kao militantno omladinsko krilo turske Partije nacionalnog pokreta koja sad ima čak 40 mjesta u turskom parlamentu.

Deklarirani cilj ovog pokreta je uspostavljanje “Panturske nacije”. Ta nacija, prema njihovoj predstavi, treba da zauzima prostor od Balkana preko središnje Azije do Kine i ujediniti sve “turske narode” u “velikoturskom carstvu”, u kome nema mjesta za manjine i neistomišljenike.

Pretpostavlja se da su “Sivi vukovi” ubili pilota oborenog ruskog zrakoplova SU-24 u Siriji, koji se katapultirao, nakon što ga je pogodio turski F-16.

Inače, još u rujnu su aktivisti “Medžlisa krimskih Tatara” zajedno s članovima ultradesničarskog “Desnog sektora” započeli blokadu hrane na Krimu, a u studenom su, kako se sumnja, baš oni minirali dalekovode zbog čega je više od 1,6 milijuna ljudi na poluotoku ostalo bez struje.

Nakon miniranja dalekovoda, sudionici takozvane “javne blokade Krima” su počeli prijetiti da se tu neće zaustaviti, već da će proširiti svoje akcije.

Lider “Medžlisa krimskih Tatara” Lenur Isljamov je izjavio da su on i njegove pristalice već započeli “pomorsku blokadu poluotoka” i da će paralizirati Kerčenski zaljev, ali nije precizirao o kakvim sabotažama se radi.

“To je već vojna operacija, pa zbog toga još ne mogu govoriti o tome. Međutim, mogu reći da je pomorska blokada Krima već počela … Kada su Turci oborili taj (ruski) zrakoplov, koji je upao na njihovu teritoriju (?!), već su započeli blokadu Bospora i Dardanela. Ostaje samo Kerčenski zaljev, a mi ćemo se time pozabaviti i već se bavimo “, izjavio je Isljamov.

On je istakao da će između energetske i pomorske blokade Krima biti organizirana još jedna blokada, ali nije precizirao o čemu je riječ.

“O njoj ćete uskoro saznati”, poručio je on.

Vojni stručnjaci i analitičari ne isključuju mogućnost da “sudionici blokade” teoretski mogu organizirati nekakvu diverziju u Kerčenskom zaljevu, ali istovremeno ocjenjuju da je to, ipak, u praksi neizvedivo, jer Rusija ima svoju obavještajnu službu i sustave zaštite.

Stručnjaci ističu da im prijetnje Isljami “više liče na nekakav PR, nego na upozorenje na konkretne akcije”.

Ranije je članica Savjeta federacije za obranu i sigurnost Olga Kovitidi, koja predstavlja Krim u Gornjem domu Državne dume izjavila da su sudionici terorističke skupine, koji su minirali dalekovode na Krimu, pripadnici “Medžlisa krimsko-tatarskog naroda”, koji financiraju zemlje NATO-a, na čelu sa SAD i Turskom, kao i “Desnog sektora”, organizacije koja je u Rusiji zabranjena zbog terorističkog djelovanja.

 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

U svjetlu velike krize koja potresa Grčku, pa samim tim i Balkan i Europu, nije zgoreg podsjetiti se jedne plemenite ideje koja je dugo dominirala naprednim intelektualcima našeg poluotoka

Ideje koja je zamrla posljednjih desetljeća, ali koju nije nemoguće oživjeti.

Od sredine 14. stoljeća, kada je praktično čitav Balkan bio ujedinjen u multikulturalno carstvo, pa potom kroz stoljeća Osmanlijskog jarma, naše poluotok (vjerojatno najljepši u Europi) bilo je jedinstvena politička cjelina bez ikakvih unutarnjih granica.

Sve se to mijenja u 19. stoljeću kada pod utjecajem ideja Francuske revolucije nastaje suvremeni nacionalizam koji naciju shvaća kao etnokulturnu zajednicu od kojih svaka, ali baš svaka, želi objediniti svoj “životni prostor” na koji ima “povijesno pravo”.

Na taj način, umjesto ujedinjenog Balkana, jedinog koji bi imao moć da se odupre silnima i izbori za bolji život svih bez obzira na jezik, vjeru i narodnost, nastaju snovi o Velikoj Hrvatskoj, Velikoj Bugarskoj, Velikoj Srbiji, Velikoj Grčkoj, Velikoj Albaniji. Već u 19. stoljeću počinju etnička čišćenja i genocidi, koji se prelijevaju i u naredno stoljeće (nadajmo se, ne i u ovo).

Sanstefanski granice Velike Bugarske

Balkanski poluotok je mozaik od različitih naroda. Najveći brojem su Bugari; zatim dolaze Srbi i Grci skoro podjednako, zatim Turci, Arnauti i Cincari.

Kasnije se u Ateni se formirala “Orijentalna Federacija” koja je zagovarala demokraciju i umjereni nacionalizam. Potom, u Solunu 1893. godine, formira se VMRO čiji je prvobitni cilj bilo oslobođenje s ciljem postajanja integralnim dijelom Balkanske Federacije.

Godinu dana kasnije u Parizu je osnovana “Liga za Balkansku Konfederaciju”, u kojoj su bili hrvatski, grčki, bugarski, srpski, rumunjski i armenski socijalisti. Predsjednik Lige, Pavlos Argirijades, podržao je makedonsku autonomiju unutar takve države kao jedino održivo rješenje makedonskog problema zbog kojeg su se sporile Srbija, Bugarska i Grčka.

Početkom prošlog stoljeća skoro sve ljevičarske stranke Balkana zagovaraju političko ujedinjenje poluotoka, a ideja stječe masovnu podršku svih naroda.

Siječnja 1910. godine u Beogradu, na prvom kongresu socijaldemokratskih partija Balkana, delegati iz Hrvatskih i Slovenskih zemalja Austro-Ugarske, Srbije, Bugarske, Rumunjske, Turske, Crne Gore, Makedonije, složili su se da su granice nasilno nacrtane i da njihovo brisanje mora dovesti do ostvarenja zajedničkog suživota različitih kultura i nacija, koje su u suštini vrlo bliske, slične i srodne. U svoj toj zemljopisnoj izmješanosti, jedino je federacija, smatrali su, moguće rješenje svih nacionalnih pitanja naroda balkana u zajedničkoj federalnoj državi.

Traženo je da federacija balkanskih država bude zajednička carinska unija, ukazivao da prošupljeni gospodarski prostor koji sputava dalji razvoj, upozoravano je da nitko neće biti zadovoljan novim granicama i da svaki rat vodi samo u novi rat, dodajući:

“Dijeleći Balkan na pojedine male zemlje vi ćete stvoriti izvore za novu netrpeljivost među balkanskim narodima i balkanskim državicama.”

Neprirodne pretpostavke dovode nas u neprirodan položaj. Svaka balkanska državica htjela bi sve ono što samo u zajednici može dobiti. I mjesto jedne logične težnje da se putem zajednice i ide, balkanska buržoazija koja stvara ratne situacije i gura u propast narode, zbog svoje strahovite nesposobnosti da se uzdigne na visinu smjelih pregnuća koja Povijest iziskuje.

Nikada jedna klasa nije bila kratkovidija! Svi hoće pristaništa, svi dovoljno teritorija, svi Solun, svi Vardarsku dolinu, jer je sve to tako važno – a ne vide da to svi mogu imati samo u zajednici – govoreno je tada.

Ljeta 1915. godine, po izbijanju Prvog svjetskog rata, u Bukureštu na drugoj balkanskoj socijaldemokratskoj konferenciji nastaje “Balkanska radnička socijaldemokratska federacija” vođena načelima revolucionarnog socijalizma i željom za uspostavom Balkanske Federativne Republike. Georgi Dimitrov, bugarski ljevičarski prvak, ocijenio je ovo kao prvi značajan korak ja ujedinjenju balkanskih naroda.

Nakon Velikog rata a pod utjecajem Oktobarske revolucije u Rusiji, počinju jačaju i komunističke snage na Balkanu, pa tako komunisti pobjeđuju na izborima u Beogradu, Zagrebu i mnogim drugim gradovima i postaju treća najmoćnija stranka u novoformiranoj Kraljevini SHS. Kominterna proklamira BF kao svoj glavni cilj na našem poluotoku.

U časopisu “La fédération balkanique” pišu sljedeće, koje je jednako istinito i danas:

“Savez balkanskih naroda značio bi ekonomsku i političku emancipaciju Balkana iz ropstva zapadno-europskog imperijalizma … zapadno-europski imperijalizam javlja se kao najveći neprijatelj i najveća smetnja sporazumu i ujedinjenju balkanskih naroda.”

Međutim, nakon što se Staljin okreće od svjetske revolucije ka izgradnji socijalizma u jednoj zemlji, zamire aktivnost na ovom planu.

U Drugom svjetskom ratu komunisti i socijalisti diljem Balkana zajedno se bore protiv fašizma, a nakon ovog sukoba primičemo se ostvarenju vjekovne težnje.

Komunistički projekt Balkanske federacije

Oktobarska revolucija u Rusiji, koja je stvorila državu bez nacionalnog predznaka, ojačala je revolucionarni internacionalizam na Balkanu. Novo osnovana Treća Internacionala (poznatija kao Komunistička Internacionala ili skraćeno Kominterna) je okupila u svojim redovima revolucionarne socijaliste sa svih krajeva Balkana. Kominterna je prihvatila stvaranje balkanske federacije kao osnovu svoje politike prema Balkanu. Balkanska komunistička federacija je podređena interesima Sovjetskog Saveza, sve do njenog raspuštanja 1939.

Tijkom Drugog svjetskog rata postojala je inicijativa da se povežu narodno-oslobodilačke borbe jugoslovenskih, albanskih, bugarskih i grčkih partizana. Svetozar Vukmanović Tempo je kao delegat CK KPJ i Vrhovnog štaba NOVJ 1943. u Makedoniji radio na formiranju Balkanskog štaba, u cilju zajedničke narodno-oslobodilačke borbe balkanskih naroda i budućeg udruživanja u Balkansku federaciju.

U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata komunistički vođe Josip Broz Tito i Georgi Dimitrov radili su na projektu spajanja dviju zemalja u balkanski Federativne Republike. Kao ustupak jugoslavenskoj strani bugarske su vlasti pristale na priznanje različitosti bugarske nacionalnosti i jezika od makedonaca i makedonskog jezika.

To je bio jedan od uvjeta za Bledski sporazum potpisanog između Jugoslavije i Bugarske 1. kolovoza 1947. U studenom 1947, pod pritiskom i Jugoslaveni i Sovjeti, Bugarska također su potpisali sporazum o prijateljstvu s Jugoslavijom. Nakon rezolucije Informbiroa u lipnju 1948. godine, kojom je osuđeno Titovo političko djelovanje, dolazi do prekida odnosa FNR Jugoslavije sa ostalim socijalističkim zemljama Balkana, i prekida pregovora o savezu.

Rukovodstva Jugoslavije i Bugarske rade na stvaranju Velike Jugoslavije, a tu su i vlasti Albanije i Rumunjske, kao i grčki komunisti, koji svi aktivno djeluju na totalnom ujedinjenju. Sve, međutim, propada: Staljin se okomljuje na Beograd tijekom krize s Informbiroom, vjerojatno zbog straha da će Tito staviti Albaniju, Grčku i Bugarsku pod svoju kontrolu u slučaju stvaranja BF.

Iz ove perspektive, to možda i nije bilo tako loše, imajući u vidu krvavi raspad Jugoslavije, ali je to već naknadna pamet.

Danas je ideja o Balkanskoj Federaciji živa samo kod starijih generacija, i često se među njima može čuti da će Balkan biti slobodan samo ako se bude držao zajedno.

U epohi u kojoj cijeli region postaje dio jedne šire zajednice, paneuropske, možda nije loše razmisliti o mogućnosti nekakvog grupiranja u reformiranoj Europskoj uniji: baš kao što će Balkan biti slobodan ako bude ujedinjen, i Europa će biti slobodna ako bude ujedinjena.
 
(hr.wikipedia.org,vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)