Uz porast nasilja u Južnoafričkoj fepublici, poljoprivrednicima je postalo sve teže obavljati svoj posao

Neki su zaposlili bivše stručnjake izraelskih specijalnih snaga kako bi ih naučili samoobranu.

Prema podacima skupine za prava manjina AfriForum, u razdoblju 2016. do 2017. gdoine dogodila su se 74 ubojstva na farmama i 638 napada prvenstveno na bijele poljoprivrednike.

“Trenutna tendencija ubojstva ukazuje na to da ćemo izgubiti više ljudi na farmama nego u posljednje tri godine” – nedavno je napisao Ian Cameron sa AfriForuma.

Situacija je prisilila bijele poljoprivrednike da se počnu pripremati za preživljavanje mogućeg napada.

Neki od njih su zatražili pomoć Idan Abolnikua, bivšeg člana izraelskih specijalnih snaga, koji ih trenira za blisku borbu, izvijestio je Sky News.

Sustav samoobrane pod nazivom Krav Maga je razvijen za izraelske obrambene snage je Abolnik doveo u Južnoafričku republiku.

“Otvoren je za sve i one žele naučiti posebno dizajniran sustav samoobrane za poljoprivrednike. Obučavamo ih da se obrane od raznih napada” – izjavio je Abolnik za televizijsku mrežu News24.

“Podučavamo ih bliskoj borbi prsa u prsa, gerilskom ratu, urbanom ratu i kako prikupiti informacije.” Program košta oko 1500 dolara po osobi za intenzivni dvotjedni tečaj.

Bijeli poljoprivrednici, unatoč tome što su manjina u Južnoj Africi, posjeduju 72 posto poljoprivrednih gospodarstava u zemlji.

#Nova južnoafrička vlada nedavno je objavila plan za redistribuciju zemljišta crnom stanovništvu koje će biti oduzimano bijelim poljoprivrednicima.

Kritičari su upozorili da bi Južnoafrička republika mogla ponoviti katastrofalni eksperiment zimbabveške vlade iz razdoblja 1999-2000 godine. Mjera koja je donijela zemlji veliku glad.
 

Some white farmers in South Africa feel so under threat that they are learning self-defence from an ex-Israeli special forces member in case they are targeted pic.twitter.com/vl444tb8pH

— Sky News (@SkyNews) June 3, 2018

 
NoviSvjetskiPoredak.com

I koliko god Hrvati živjeli u zabludi misleći kako oni ne jedu GMO, činjenica da pronađena GMO soja nije jedina. Prepakiravali su pravu soju sa GMO sojom i prodavali

Iako je Hrvatski sabor davne 1998. godine zabranio korištenje genetski modificiranog sjemena, inspekcija je na području Bjelovara kod nekoliko poljoprivrednika pronašla nedopuštene udjele GMO-a, a situacija postaje alarmantna u trenutku kada shvatimo da je testirano sjeme kupljeno u redovnoj prodaji, uz račun i deklaraciju prema kojoj o GMO-u u tom sjemenu nema riječi.

Takva roba mora se uništiti pa poljoprivrednik uz šok trpi i materijalnu štetu. A, ove godine ratari su pojačano sijali soju zbog ostvarivanja prava na zelena plaćanja, čak 40 % više. Situaciju s GMO sjemenom prate i slavonski ratari koji nemaju saznanja o eventualnim ovdašnjim takvim slučajevima.

‘Kolanje GMO sjemena i druge robe treba svakako zaustaviti, neškodljivo uništiti i aktivno raditi na mjerama suzbijanja. No, genetičari kažu da se i s kilometrima dalje zasijanog sjemena prenosi pelud i kontaminira tlo u drugim područjima pa je to možda i ovdje slučaj.

Možda čovjek, ljudski faktor, nije kriv. U svakom slučaju, treba kontrolirati sjeme, sadni materijal, voditi strože kontrole, jer kada GMO jednom uđe u tlo – gotovo je – kaže predsjednik HPK Matija Brlošić.

No, sudeći prema navodima iz Ministarstva poljoprivrede, priroda ipak nije upetljala svoje prste, a tragovi vode i preko granice.

Poljoprivredni inspektori donijeli su rješenja kojim je vlasnicima naređeno trajno i neškodljivo uništavanje usjeva, odnosno zrna merkantilne soje u kojoj je utvrđena prisutnost GMO-a na način da GMO više nije sposoban za reprodukciju ili prijenos genetskog materijala te da se njegov genetski materijal ne može prenijeti na druge organizme – ističu u Ministarstvu te dodaju da poljoprivredna inspekcija s drugim nadležnim tijelima – Carinom, Poreznom, krim-policijom, provodi detaljne inspekcijske postupke i istragu.

Postoji osnovana sumnja da je riječ o kaznenom dijelu, tj. da je sjeme soje legalnog proizvođača prepakirano te kao krivotvoreni proizvod plasirano na tržište. Dosadašnjom istragom utvrđeno je i to kako je moguće da je sporno sjeme soje prepakirano izvan Hrvatske, zbog čega smo službenim putem obavijestili nadležno ministarstvo susjedne države, jer je prema dosadašnjem tijeku inspekcijskog nadzora utvrđeno da je u postupak prometa, trgovine predmetne soje bila uključena i tvrtka iz susjedne države – navode u Ministarstvu no ne preciziraju o kojoj zemlji je riječ, jer su postupci u tijeku, piše Glas Slavonije.

Hrvatska je zatrovana

I koliko god Hrvati živjeli u zabludi misleći kako oni ne jedu GMO, činjenica da pronađena GMO soja nije jedina. Hrvatska je, moguće je jednostavno zatrovana. Jer GMO sjeme se širi vjetrom, a moguće je da su prirodnim putem zatrovana i polja koja nisu GMO ili bar vlasnici ne znaju da jesu. Dakle, nitko ne može znati koje su količine GMO-a u Hrvatskoj.

Međutim, svi zaboravljaju da je Hrvatska otrovana puno ranije. Naime, nakon suša koje su zahvatile našu zemlju, ali i nakon poplava koje su pogodile Hrvatsku, najviše je zapravo stradao kukuruz. Ne zaboravimo da se odmah nakon toga javio Monsanto koji je Hrvatskoj kao i okolnim zemljama donirao GMO sjeme kao spas u vrijednosti od sveukupno 445 tisuća eura.

Ono što naši poljoprivrednici koji su nasjeli na tu spačku moraju znati jest to da kada se jednom posadi GMO, više ga se nije moguće riješiti. Sjeme se širi vjetrom i zagađuje se cjelokupni poljoprivredni prostor Hrvatske.

Zemlja postaje neplodna, a seljaci bivaju ovisni o ovoj i sličnim korporacijama koje su vlasnici patenta GMO sjemena. Postoji velika mogućnost da su vremenske neprilike izazvane kako bi neprimjetno GMO dobio svoje mjesto pod suncem u Hrvatskoj pa se tako i proširio na ovaj geostrateški položaj.

Tko stoji iza toga? Političari? Moguće! Opasnosti GMO proizvoda mogu se uočiti u SAD-u gdje se GMO usjevi sade već godinama, a svaki četvrti stanovnik je alergičan na gluten. Postoje brojni dokazi da je GMO zaslužan za porast malignih oboljenja, hormonalnih poremećaja, alergija, deformacija i malformacija, kao i genetskih promjena i razno raznih defektnih stanja.

Ono što je najvažnije za depopulacijsku politiku jest to što GMO dokazano uzrokuje neplodnost kod žena pa tako dolazi i do potpunog istrebljenja. Očekuje li Hrvatsku kenijska sudbina? Zatrovane vode, hrana, usjevi i bolesni ljudi? I sve nakon posjeta Monsanta i drugih GMO korporacija koje su se ‘vjetrom’ proširile zemljom!

Inspekcija pronašla GMO u 4 proizvoda

U prošloj godini, od 144 analizirana uzorka hrane na GMO prikupljena u Hrvatskoj, sanitarna inspekcija u samo je četiri pronašla genetski modificirane organizme, i to manje od 0,9 posto, što je u EU dopušteno jer se smatra da je riječ o slučajno kontaminiranim proizvodima, izvijestila je jučer na konferenciji za novinare pomoćnica ministra zdravlja Nataša Zorić.

Naime, u Europi je dopuštena hrana s malim količinama GMO-a, ali je potpuno zabranjen promet mesom koje sadrži GMO. Ipak, najčešće su genetske modifikacije učinjene na biljnim kulturama, i to kukuruzu, soji, pamuku, šećernoj repi, duhanu, papaji…

Europski su propisi prilično restriktivni u odnosu na GMO pa je ukupno odobreno 37 biljnih kultura u kojima je dopuštena takva promjena, ali ako sadrže više od 0,9 posto GMO-a, to mora biti istaknuto na proizvodu.

Stručnjaci naglašavaju da su proizvodima koji sadrže GMO najviše ugroženi sportaši koju konzumiraju razne dijetetske proizvode i vegetarijanci. Najviše takvih proizvoda u Hrvatsku dolazi iz SAD-a i Njemačke, rekla jer N. Zorić. U prošlogodišnjem nadzoru kontrolirani su proizvodi s hrvatskih tržnica, ali i iz prodavaonica te silosa i skladišta.
 

 
(dnevno.hr,jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Kako prepoznati GMO proizvode? Donosimo vam nekoliko jednostavnih načina koji će vam pomoći da primijetite razliku. Naravno, GMO hrana je uvijek estetski privlačnija

Izgleda sočnije, sjajnije i vjervatno vam u supermarketima ulijeva više povjerenja u kvalitetu voća i povrća koje želite kupit.

Znanstvenici genetski modificiraju usjeve u cilju poboljšanja otpornosti biljke na štetočine, povećanja prinosa i smanjenja vremena sazrijevanja. Tako oni tvrde, no koje posljedice ostavlja GMO prehrana na ljudski organizam?

Problem je što ne znamo kako ove namirnice utječu na naše zdravlje. Rezultati istraživanja o utjecaju takve hrane na ljudski organizam i zdravlje nisu objavljeni.

No, istraživanja provedena u privatnim laboratorijima pokazala su kako GMO prehrana ubija žive organizme, a s vremenom izaziva teške bolesti kao što su rak, tumori, deformacije i malformacije. Epidemija raka i malformacija te drugih teških bolesti komplementarna je s uzgojem GMO hrane u svijetu.

Postoji nekoliko jednostavnih trikova pomoću kojih ćete lakše prepoznati koja hrana je genetski modificirana, a koja je prirodna.

Nutricionist koji je studirao na Harvardu i Yaleu Jayson Calton, koautor je knjige “Bogata hrana, siromašna hrana” ističe potencijalne opasnosti GMO proizvoda.

Industrijski dobiveno mlijeko, meso i riba često potječu od životinja hranjenih GMO kukuruzom, pšenicom ili sojom. Calton kaže da postoji trik koji vam može pomoći u prepoznavanju GMO voća i povrća i drugih namirnica.

Potražite broj na naljepnici proizvoda – PLU (Product Locatoin Number)

Ako PLU četvorocifren broj koji počinje sa 3 ili 4, to znači da proizvod nije GMO, ali je nastao na farmi koja koristi kemikalije i pesticide što je također otrovno i opasno za ljudski organizam.

Ukoliko broj na naljepnici ima pet znamenki koje počinju s 9, to znači da je proizvod organski, uzgojen bez kemikalija, pesticida, odnosno genetske modifikacije.

“Možete mirne savjesti kupiti ove namirnice”, kaže Calton.

Proizvodi, pak, označeni petocifrenim brojem koji počinju brojem 8 su GMO usjevi.

Zbog činjenice da su GMO proizvodi široko rasprostranjeni i uobičajeni i nisu obilježeni gotovo je nemoguće izbjeći ih u potpunosti.

Postoji ipak voće i povrće koje se rijetko genetski modificira: luk, ananas, avokado, grašak, mango, patlidžan, kivi, dinja, kupus, slatki krumpir, grejp, lubenice i gljive.

Sljedeći proizvodi imaju daleko veće šanse da budu genetski modificirani: jabuke, celer, paprike, breskve, jagode, nektarine, grožđe, špinat, zelena salata, krastavci, borovnice, krumpir, mahune, kelj, naranče, kukuruz, tikvice, višnje i ljute papričice.

Pravo povrće i voće pokazuju različite znakove koji će vam otkriti GMO proizvode.

Možete malo pritisnuti paradajz, ako se pojave modrice, male su šanse da nije GMO. Pokušajte pronaći voće i povrće koji nisu estetski savršeni. Oni će biti jednako ukusni i nadasve zdraviji.

Kupovina voća i povrća od poljoprivrednika koji sami uzgajaju svoje proizvode su najbolje rješenje. Ako već morate kupovati u trgovini izbjegavajte određena pakiranja hrane.

S obzirom da GMO hrana donosi više profita proizvođači mogu priuštiti određenu ambalažu kojom će privući što više kupaca.

Generalni principi prepoznavanje GMO hrane

GMO hrana je ljepša, okruglija, sjajnija, ujednačene veličine i izgleda, sjajne boje, bez modrica i oštećenja, bez imalo truleži i ožiljaka.

Kupujte kvrgavo, nepravilno voće i povrće, takoreći ružnog izgleda!

Gledajte da je voće i povrće različitih boja, veličina i oblika. Zanemarite ako je voće i povrće malo udareno, i da pokazuje znakove da je živo, tj. da malo truli.

Na policama gdje ima takvog voća i povrća, velike su šanse da nisu GMO.

Zanemarite lijepo pakiranje

Profitabilnosti GMO biljaka, voća i povrća dopušta proizvođačima da potroše novac na lijepa pakiranja. Informirajte se na internetu o zemljama koje uzgajaju GMO.

Zemlje koje zabranjuju proizvodnju i uvoz GMO su: Francuska, Švicarska i Mađarska. Tako ćete biti bar donekle sigurni da proizvod nije GMO.

Najveći proizvođači GMO hrane su: SAD, Argentina, Brazil, Kina i Indija, koja proizvodi GMO pamuk.

Radnici u Monsantu neće jesti svoje proizvode, ali nekako od nas to očekuju?

Držite oči otvorene za sve stvari koje kupujete u trgovinama. GMO hrana je prilično jeftina, ali će uvijek biti upakirana u skuplju ambalažu. A kada ste pronašli određenu voćku ili povrće kojoj nije sezona, vjerojatno je proizvod koji se uvozi ili se razvija u rasadnicima, dakle vjerovatno je izrađena od GMO. Samo imajte ove stvari na umu i ostat ćete zdravi. Zapitajte se, ako ljudi iz Monsanta sami neće jesti svoje GMO proizvode, zašto bismo mi?
 
 
(rtvbn.com/uredio:nsp)

O procesu lomljenja škriljevca se govori uglavnom kao o „revolucionarnom načinu za dobivanje jeftine nafte i plina“. SAD i Kanada prednjače u hidrauličkom lomljenju (tzv. “hydraulic fracturing” ili “super fracking”) i njihove energetske kompanije taj proces žele provoditi u svim zemljama u kojima dobiju dozvolu od lokalnih vlasti

Osim što ovaj proces daje dobre rezultate samo prvih nekoliko mjeseci, a kasnije količina dobivenih energenata drastično pada, hidrauličko lomljenje škriljevca uzrokuje pravu ekološku katastrofu, a da u Sjedinjenim Državama svi šute i nitko se ne usudi usprotiviti naftnom lobiju.

Odnosno, ne šute baš svi. Jedan američki poljoprivrednik je u raspravi pred Povjerenstvom za naftu i plin Nebraske šokirao pristaše hidrauličkog lomljenja, “frackinga”, tako što im je na sastanku ponudio da popiju kontaminiranu vodu zatrovanu od posljedica ove kontroverzne metode ekstrakcije energenata.

Na videu kojeg je postavio na YouTube, farmer James Osborne objašnjava okupljenima kako otpad “frackinga” bez ikakvih prepreka dolazi do pitke vode i otpadnu vodu im je ulio u nekoliko čaša i ponudio da popiju. Rekao je kako je ta voda „ekskluzivna privatna mješavina kemikalija koje se koriste za hidrauličko lomljenje škriljevca“.

Povjerenstvo u Nebraski se okupilo kako bi održalo javnu raspravu o prijedlogu jedne naftne tvrtke za slanje otpadnih voda “frackinga” iz drugih država u Nebrasku, gdje se ta voda trebala zbrinuti u jami za odlaganje u okrugu Sioux. Prema izvješću, kompanija Terex Energy Corp dnevno planira prebacivati do 10 000 barela otpadnih voda s kemikalijama u Nebrasku, kao što navodi portal Raw Story.

Osbourne je povjerenstvu koje je povezano s naftnom industrijom rekao da zagađena voda u slučaju izlijevanja ili curenja u podzemne vode u kratkom roku može zagaditi cijelu Nebrasku.

Iako kompanije tvrde da se otpadne vode ne ostavljaju da otvoreno teku na mjestu ekstrakcije i da je rizik od konataminacije neznatan, zbilježeno je slučajeva gdje to i nije bilo baš tako. No, ipak je zbog velikih polja škriljevca u Sjedinjenim Državama to očito postao problem i odlučeno je da se otpadne vode moraju zbrinuti na „sigurnije mjesto“.

Pozivajući se na prethodne rasprave, Osborne je pitao: „Da vam netko ponudi da popijete tu vodu, biste li je popili?“

„Popili bi je? Da ili ne?”, upitao je, okrećući se okupljenima u povjerenstvu, ali je tišina bio jedini odgovor koji je dobio.

Tada je seljak objasnio kako onečišćena voda može zagaditi cijelu državu u samo tri dana i tada je ostavio čaše na stolu, zahvalio se povjerenstvu i napustio prostoriju uz pljesak.

Proces hidrauličkog lomljenja škriljevca za kojeg kompanije tvrde da se otpadne vode prikupljaju u kolektorima i odvoze na “sigurna odlagališta”.
 
Video: Hearing on Fracking Wastewater Well in Sioux County

Plin iz škriljevca: Njemačka protiv frackinga

Otpor prema frackingu, spornoj metodi dobivanja plina iz škriljevca, u Njemačkoj je dobio i političku podršku.

Vijeće za zaštitu okoliša izdalo je krajem tjedna mišljenje o toj metodi koje uglavnom sadrži velike dvojbe. Zaključak izvješća: Njemačkoj nije potreban kompliciran i, sa stanovišta zaštite okoliša, više nego upitan postupak dobivanja plina frackingom.

“Energetska reforma u Njemačkoj zasniva se na obnovljivim izvorima poput vjetra ili sunca. Zato smo se odlučili dati preporuku o odustajanju od frackinga”, kaže za Deutsche Welle Martin Faulstich, predsjednik Vijeća za zaštitu okoliša.

Ta odluka u Njemačkoj ne čudi gotovo nikoga. Prilikom primjene frackinga, u zemlju se pod velikim pritiskom ubrizgavaju velike količine mješavine vode i čitavog “koktela” kemikalija. Problem je u tomu što jedan dio kemikalija ostaje u zemlji i velika su strahovanja da se time zagađuje voda. U SAD-u su želja za neovisnošću o opskrbi energijom i naravno dobrom zaradom fracking u kratkom razdoblju učinile jednom od najpopularnijih metoda dobivanja plina. SAD bi po količini plina, kako procjenjuju stručnjaci, uskoro mogao prestići Rusiju. I Njemačka bi, kako tvrde isti stručnjaci, mogla frackingom pokriti svoje troškove zemnog plina i to za čitavih 13 godina. Takve procjene bi zapravo svakog političara trebale dovesti do ushićenja. Na kraju krajeva domaćim plinom bi se riješile neke nedoumice oko budućnosti opskrbe energijom u Njemačkoj i to prije svega nakon političke odluke o odustajanju od atomske energije i sve glasnijih kritika na račun ovisnosti o opskrbi plinom iz Rusije.

No fizičarka i kancelarka Angela Merkel o frackingu kaže sljedeće: “Mi moramo učiniti sve da izbjegnemo rizike za okoliš”. Cilj njemačke vlade je donijeti zakon kojim bi se reguliralo pitanje frackinga tj. kojim bi bilo “otežano i ograničeno” vađenje plina spornom metodom.

Demokršćansko-liberalna vlada Angele Merkel izradila je nacrt zakona kojim se fracking praktički zabranjuje u vodozaštitnim područjima. To je u praksi ravno potpunoj zabrani upotrebe ove metode. No taj zakon, ovakav kakav je sad, nema izgleda za prolazak kroz parlamentarne instance, jer u domu saveznih pokrajina, Bundesratu, zeleni i socijaldemokrati uživaju prednost. A oni ionako žele zakon koji mnogo jasnije i nedvosmislenije zabranjuje fracking. Svoje dvojbe su izrazili i pivari koji, pogotovo u Bavarskoj, gdje gotovo svako selo ima svoju pivovarnu, strahuju po ugled svog piva, čiji je najjači adut upravo besprijekorno čista voda.

U ostatku Europske unije se na njemački strah oko frackinga, kao uostalom i na mnogo toga što trenutno dolazi iz Njemačke, reagira s negodovanjem. Na EU razini stav njemačke vlade kritizirao je najžešće nitko drugi nego Günther Oettinger, njemački povjerenik Europske komisije za energiju i – stranački kolega Angele Merkel. Najveće oduševljenje frackingom unutar Europe dolazi iz istočnih članica koje su dobrim dijelom još uvijek ovisne o energiji dobivenom iz ugljena.

Za fracking najžešće “navijaju” Mađarska, Rumunjska i Poljska, ali i Španjolska i Velika Britanija. Njemačka politika je, barem zasad, od te metode u potpunosti odustala i možda joj se okrene tek kada ju na to prisili energetska situacija.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(seebiz.eu,altermainstreaminfo.com.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Jeff Smith je simpatičan, nasmiješen i blag mladi čovjek koji je, poput nekog misionara, u stanju do besvijesti i neumorno, uvijek s istim ljubaznim osmijehom na licu objašnjava teze iz svoje knjige.

Jednom riječju: aktivist. Onaj pravi, koji aktivno djeluje i dok šeta ulicom, naručuje u restoranu ili daje nekoliko intervjua dnevno.

Unatoč žestini sadržaja njegovih priča i teza, njegov glas se nikad ne podiže niti on kao osoba širi ikakvu energiju nasilja-što je čak i suprotnost opravdanoj ljutnji koju možda osjetite ako pročitate Sjeme obmane.

Tko nas to obmanjuje i kako? To zna Jeff. I podijelio je to s nama.

Nexus: Tvrdite da se nalazimo usred najvećeg eksperimenta s hranom u povijesti. Koliki je opseg tog eksperimenta, za početak – po količini zasađenih polja i postotku hrane kontaminirane GMO-om u Americi, odakle vi dolazite?
JEFF: U svijetu postoje polja veličine tri Velike Britanije na kojima se uzgaja GMO. Četiri glavna usjeva su: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, a upotrebljavaju se za proizvodnju biljnog ulja. Genetski modificirana soja i kukuruz imaju mnogo derivata, npr. sojin lecitin i kukuruzni sirup koji se koriste za proizvodnju biljnog ulja, a za to se koristi i kanola tj. uljana repica. Naročito soja i kukurz imaju derivate koji se koriste za proizvodnju velikog dijela hrane, pa 70% posto hrane koju danas jedu Amerikanci sadrži neke genetski modificirane sastojke.

Riječ je o ogromnom eksperimentu. To zapravo i nije pravi eksperiment jer se svaki eksperiment provodi pod kontrolom i nadzire. U ovom slučaju dajemo ljudima tu hranu bez ikakve kontrole i nadzora. Možda je došlo do velikih promjena u fiziologiji i ozbiljnih zdravstvenih problema, ali oni nisu istraženi. Nedugo nakon što je GM soja uvedena u Velikoj Britaniji, broj ljudi alergičnih na soju porastao je za 50% posto. Možda mislite kako se rade ispitivanja, kako bi se na temelju njih utvrdilo jesu li ljudi više alergični na GM soju, ali ona nisu nikad napravljena.

Nexus: 2003. godine predsjednik Bush je izjavio da bi se pomoću GMO-a riješio problem gladi u Africi, i da Europa stoji na putu ostvarenja svoga cilja. Ali, u knjizi ste opisali plan biotehnoloških tvrtki koje su ga i predstavile na nekim konferencijama. Koja je njihova namjera?
JEFF: Arthur Andersen Consulting surađivao je s Monsantom, najvećim proizvođačem genetski modificirane hrane. Ta je tvrtka 1990-ih zamolila svoje direktore da opišu kako bi, prema njihovom mišljenju, trebala izgledati savršena budućnost za 15-20 godina. Monsantovi su direktori opisali svijet u kojem će 100 posto komercijalnog sjemena biti genetski modificirano i patentirano. Savjetnici su zatim na temelju toga izradili strategiju i taktiku kako bi taj cilj i ostvarili. Na istoj su konferenciji, nekoliko govornika kasnije, predstavnici jedne druge bio-tehnološke korporacije na zidu su predstavili dijagram na kojem su predložili preuzimajne 90 posto komercijalnog sjemena u roku od pet godina. Njihova je namjera bila preuzeti opskrbu hranom u svijetu.

1992. godine, kada je SAD odredio svoju politiku o genetskom inžinjeringu, cilj je bio povećati američki izvoz. Veće konkurentnosti, kako se to vijeće nazivalo, dalo je naredbu američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) i svim drugim agencijama da te stvari što brže izbace na tržište. Zbog toga se GM-hrana pojavila na tržištu prije nego što su napravljena adekvatna testiranja i zbog toga ta testiranja još uvijek nisu napravljena. To je neka vrsta kombinacije američkih multinacionalnih kompanija i vlade kako bi diljem svijeta pokušali stvoriti spremno tržište.

Otprilike u isto vrijeme kad je predsjednik Bush to izjavio, američko Ministarstvo vanjskih poslova je tvrdilo da je GM pamuk velika pomoć zemljoradnicima u Africi. Ali nedavno je objavljen izvještaj koji je pokazao da su zemljoradnici na tom području doživjeli katastrofu. Većina od ukupno 36 zemljoradnika, koji su koji su uzgajali GM pamuk, zapravo je pretrpjela teške gubitke. Slična se stvar dogodila i u Indiji. Iako je tvrtka Monsanto izjavila da je napravljen veliki pomak, indijska je vlada tvrdila da su zabilježeni drastični gubici, pa je od Monsanta zahtijevala da zemljoradnicima plati odštetu u iznosu od deset milijuna dolara. Kada je Monsanto to odbio učiniti, Vlada ih je izbacila iz države.

Biotehnologija nije ispunila mnoga obećanja. Ali još je strašnija činjenica da je politička motivacija da se ta hrana pojavi na tržištu bila toliko jaka da je donesena odluka da se ignorira znanost. Kada čitate dokumente u FDA-u, (američki Zavod za zaštitu zdravlja, prim.prev.) Možete vidjeti da znanstvenici tvrde da ta hrana može prouzročiti alergije, otrove, nove bolesti i poteškoće u prehrani. Oni su nagovarali nadređene osobe da pokrenu dugoročna istraživanja o sigurnosti te hrane. No osoba, koja je bila zadužena za politiku, bivši je pravni zastupnik tvrtke Monsanto. Kasnije je ta ista osoba postala podpredsjednik tvrtke Monsanto. On je nadglasao znanstvenike i dopustio je da ta hrana izađe na tržište bez ikakvih testiranja o njezinoj sigurnosti.

Sprega Vlasti i biotehnologije

Nexus: Čini se da je u ovoj priči glavni negativac Monsanto. Možete li nam dati nekoliko primjera na koji način Monsanto utječe na vladu, ministre i vladajuće strukture u pojedinim zemljama?
JEFF: Postoje mnogi primjeri koji pokazuju da je Monsanto utjecao na vladu i da je na taj način manipulirao njezinim odlukama. Čuli ste primjer kako je osoba, koja je zadužena za američku politiku, nekad bila pravni zastupnik, a kasnije i podpredsjednik tvrtke Monsanto. Neki su Monsanto istraživači napustili tvrtku i zaposlili se u FDA, u odijelima koji su ocjenjivali njihova istraživanja. Neki su vladini znanstvenici u Kanadi svjedočili da su dokumenti, u kojima se kritizirala tvrtka Monsanto, ukradeni iz zaključnog ureda.

Oni su također izjavili da im je Monsanto ponudio mito u iznosu od 1-2 milijuna dolara kako bi odobrili genetski modificiranu hranu bez provođenja daljnjih testiranja. Također, Monsanto je nedavno američkom Ministarstvu pravosuđa platio kaznu od 1,5 milijuna dolara jer je oko 140 indonezijskih službenika ponudio mito kako bi na taj način dobio odobrenje za GM-pamuk. Postoje i primjeri u kojima su pokušali manipulirati znanošću.

Kada pogledate njihova istraživanja, vidjećete da su razvodnili GM-soju s 12 na 1 posto prije nego što su s tim hranili životinje. Izostavili su najinkriminirajuće dokaze u vezi s genetski modificiranim mliječnim proizvodima. Znanstvenici koji su radili za Monsanto pasterizirali su mlijeko 120 puta duže nego što se obično radi, kako bi degradirali proteine. Promijenili su formule i druge stvari kako bi dokazali da njihovi proizvodi nisu štetni. Utjecali su i na vladu i na znanost, a manipulirali su medijima. U Americi se na Fox televiziji trebala emitirati emisija u četiri dijela.

Monsantovi su odvjetnici poslali prijeteće pismo u kojem su zaprijetili televizijskoj postaji i njezinom vlasniku Rupertu Murdochu da tu priču ne objave. Emisija se na kraju nije emitirala. Jedan je izdavač također primio prijeteće pismo Monsantovih pravnika i na taj je način spriječeno objavljivanje knjige u kojoj se kritizira Monsanto. Zbog Monsantovog straha od gubitka, čitavo je jedno izdanje magazina «Ecologist» moralo biti uništeno. Monsanto je osnovao i ured za odnose s javnošću i lažne industrijske koalicije koje su posjećivale korporacije poput New York Timesa, USA Today i drugih vodećih medija. Pokušali su vršiti pritisak na njih da ne objavljuju priče u kojima se kritizira genetski inženjering. Monsanto i druge korporacije ulagale su ogromne napore da pomoću medija, znanosti i vlade stvore dobru sliku o biotehnologiji.

Nexus: Čini se, dakle, da na strani Monsanta stoje i znanost i vlada, ali katkad se čini da je i zakon također na strani te tvrtke. U jednom je slučaju tužen zemljoradnik čije je polje kontaminirano protiv njegove volje. Postoji i primjer gdje je jedna tvrtka stavila natpis da njezina hrana ne sadrži posebne dodatke koju je Monsanto također tužio.
JEFF: Kada zemljoradnik kupi genetsko modificirano sjeme od Monsanta, koje je otporno na herbicide, to je osmišljeno na taj način da zemljoradnik mora i dalje uzimati samo njihove herbicide jer je sjeme otporno samo na te herbicide. On također mora potpisati obrazac kojim se obvezuje da će kupovati samo Monsantov verziju herbicida, da će svake godine ponovno kupovati to sjeme i da neće kupovati drugo sjeme.

Monsanto je prijetio sudskom tužbom i čak tužio 90 američkih zemljoradnika. Tim je tužbama, temeljenim na tvrdnjama da su zemljoradnici koristili genetski nemodificirano sjeme, zaradio 15 milijuna dolara. Jedan je kanadski zemljoradnik uzgajao uljanu repicu, a uljana repica sa susjednih polja zagadila mu je zemlju. Naime, pokraj njegove farme nalazio se put kojim su vozili kamioni. Vjetar je nosio sjeme s kamiona i ono je na taj način došlo do njegove farme.

U ovom je slučaju Monsantovo sjeme zagadilo farmu tog zemljiradnika i uništilo sjeme koje je on sakupljao 15 godina. Ali Monsanto je tužio njega jer je Monsantovo intelektualno i patentirano vlasništvo sada raslo na polju tog čovjeka. Sudac je zaključio da je to u redu i Monsanto je dobio tužbu. Nije bilo važno jesu li uzrok kontaminacije insekti, vjetar ili neki drugi prirodni postupci, bilo je samo važno da se radi o Monsantov patentiranom vlasništvu i zbog toga je to sada bio Monsantov usjev. To nam pokazuje kako se Monsanto koristi sudovima kako bi preuzeo opskrbu hranom. Iako se to dogodilo sasvim slučajno, zemljoradnik više nema kontrolu nad svojim sjemenjem.

Rizici i epidemije

Nexus: i jedan Monsantov goveđi hormon se proslavio, zar ne?
JEFF: On se daje kravama kako bi davale više mlijeka. Mnoge mljekare u SAD-u znaju da potrošači ne žele jesti mliječne prozvode od krava kojima su davani ti hormoni. Mljekara Oakhurst u Maine-u je na kartonima mlijeka stavila natpis: «Zemljoradnici jamče. Bez umjetnih hormona». Monsanto je tužio mljekaru Oakhurst tvrdeći da je to nelegalno jer je na taj način stvarao dojam da je goveđi hormon, koji su oni prodavali, štetan. Postigli su sporazum. Sada je mljekara na svojim kartonima dodala i rečenicu koja glasi, da prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove, nema razlike između krava koje su dobile taj hormon i onih koje ga nisu dobile. Tu je račenicu napisao bivši zastupnik tvrtke Monsanto, koji je poslije postao zadužen za politiku FDA-a. To zapravo nije istina.

Znanstvenici, koji rade u FDA-u, tvrde da postoji znatna razlika. U mlijeku krava u koje je ubrizgan taj hormon, postoji povećana razina hormona IGF-1. Istraživanja su pokazala da je kod žena u predmenopauzi koje su mlađe od 50 godina i koje u tijelu imaju veliki razinu IGF -1, sedam puta veća vjerojatnost da će se razboljeti od raka dojke. Kod muškaraca je četiri puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka prostate. IGF -1 je u mlijeku i preko mlijeka ulazi u ljudsko tijelo. A njegov se razina drastično povećava u mlijeku krava kojima je davan taj hormon. Razlika doista postoji, a ona je možda vrlo ozbiljna. Ali Monsanto se opet izvukao pomoću te rečenice. To nije prava znanost, to je politička znanost. I primjer kako se Monsanto koristio sudovima i FDA-om kako bi učvrstio poziciju.

Nexus: U novinam se često čuje teza da GM-hrana možda i nije zdrava, ali ništa od onog što jedemo ionako nije zdravo, a ni nema dokaza da ona može ubiti ljude. Nije li krajem 80 – godina prošlog stoljeća izbila smrtonosna epidemija kod koje je igrom slučaja otkriveno da je uzročnik bio GMO.
JEFF: tijekom 1980-ih oko 5 do 10 tisuća ljudi se razboljelo, a oko 100 ih je umrlo, zbog posljedica konzumiranja kontaminirane verzije dodatka hrani koji se zove L-triptofan. Radilo se o proizvodu samo jedne tvrtke. Ta je japanska tvrtka imala GM bakterije kako bi na ekonomičniji način proizvela taj dodatak hrani. Postupak genetskog inženjeringa prepun je nepredvidivih nuspojava.

Nedavno je istraživanje pokazalo da dodavanje samo jednog gena može prouzročiti stotine ili tisuće mutacija DNK. Jedno drugo istraživanje je pokazalo da, ako se doda samo jedan gen u DNK, pet posto gena mijenja svoju razinu izražavanja. Postoje i mutacije odmah nakon ubrizgavanja gena, postoje i geni koji se mogu potpuno isključiti ili uljuciti. Može doći do cijelog niza nepredvidivih nuspojava. Uglavnom, dok je ta tvrtka proizvodila tu GM bakteriju, dogodilo se nešto što je stvorilo otrovne tvari, možemo s potpunom sigurnošću reći da je uzrok tome bio genetski inženjering. Za sve su okrivili nekakve prijevare u vezi sa zdravljem.

Na isti su način od javnosti krili informacije koje bi također pomogle da se za cijeli problem okrivi genetski inženjering. To je primjer da je ozbiljna smrtonosna epidemija bila povezana s genetskim inženjeringom i da je skrivena od očiju javnosti. Istražitelji su bili u stanju utvrditi da se radi o epidemiji zato jer je bolest imala četiri karakteristike: bila je rijetka, izbila je na brzinu, bila je ozbiljna i dolazila je iz jednog izvora. Da samo jedna od ovih karakteristika nije postojala, taj bi smrtonosni dodatak prehrani možda još bio na tržištu.

Zbog toga se nameće pitanje što je s tisućama genetski modificiranih prozvoda koje trenutačno možete kupiti na tržištu? Jesu li oni možda odgovorni za činjenicu da se između 1994. i 2001. udvostručio broj bolesti koje su povezane s prehranom? Hoće li tisuće mutacija prouzročiti neke alergijske reakcije koje su možda odgovorne za povećanja broja alergija u SAD-u? Jesu li debljina i dijabetes, koje su dosegnule strahovite razmjere, možda povezane s genetskim inženjeringom?

To su važna pitanja. Postoji toliko načina na koji bi genetsko modificiranje moglo dovesti do ovakvih bolesti, ali ne provode se nikakva istraživanja. Znatnu većinu istraživanja o genetskom inženjeringu pravi industrija. Napravljeno je manje od 20 neovisnih istraživanja o sigurnosti, znači samo nekolicina. Mnogi od njih jednostavno ne žele naći probleme. Ako vam netko kaže da Amerikanci već godinama jedu tu hranu i da do sada nitko nije nastradao, ta osoba očito ne govori sa znanstvenog stajališta. Ako ne tražite onda ništa nećete ni naći. Oni se sigurno ne osvrću na tu epidemiju iz 1980-ih

Znanost, potrošači i GMO

Nexus: Postoje znanstvenici i pravnici koji su povezani s biotehnološkom industrijom i vladinim agencijama, ali postoje i ljudi koji nemaju sukob interesa, ali su imali razne poteškoće kada su htjeli objaviti rezultate, od mita do prijetnji da će izgubiti radno mjesto ili dozvolu za rad . Napisali ste da je oko 30 posto znanstvenika na neki način dobilo nemoralne ponude ili prijetnje da će izgubiti dozvolu za rad?!
JEFF: Postoji mnogo takvih primjera koje sam dokumentirao u knjizi, u kojima su znanstvenici otkrili inkriminirajuće dokaze ili izrazili sumnju u vezi s genetičkim inženjeringom, pa su ih mnogi pokušali zaustaviti. Jedan profesor sa Sveučilišta Californija htio je objaviti inkriminirajuće dokaze o kontaminiranja autohtonih vrsta kukuruza u Meksiku GM-kukuruzom. Izjavio je da mu je prijetio visoki dužnosnik meksičke vlade, spomenuvši da zna koju školu pohađaju njegova djeca, kako bi ga na taj način spriječio da objavi knjigu.

Kasnije mu je oduzet stalni status sveučilišnog nastavnika na Sveučilištu Kalifornija. No nakon što je provedena istraga, vraćen je na taj položaj. Moj je najdraži primjer dr. Pusztai, vodeći istraživač u svijetu na tom području. On je radio na projektu kojeg je sponzorirala vlada kako bi se utvrdilo idealan protokol za testiranje GM-hrane. On i svi ostali iznenadili su se kad su vidjeli što se dogodilo kada su neke štakore hranili genetski modificiranim paradajzom, koji je navodno bio siguran. Štakori su imali ozbiljna oštećenja živčanog sustava, organa i probavnog sustava itd. S tim je dokazima izašao u javnost i zbog toga je dva dana bio junak.

Nakon toga su došla dva telefonska poziva, navodno iz premijerovog ureda. Poziv je preko recepcije prebačen do ravnatelja instituta. Dr. Pusztai je sljedećeg jutra otpušten, nakon 35 godina rada, i ušutkan prijetnjama sudskom tužbom. Jedan je drugi britanski profesor izjavio da je bio na navodno neovisnoj konferenciji kako bi razgovarali o GMO-u. Prijetili su mu da će možda ostati bez financijskih sredstava ako kritizira GM.

Jedna je britanska znanstvenica izjavila da je istjerana sa svog sveučilišta nakon što je tamo predavala 25 godina. To se stalno događa, pa čak i unutar američke vlade. Nakon što su neki znanstvenici u Americi izrazili zabrinutost zbog Monsantovog GM goveđeg hormona za rast, izgubili su svoja radna mjesta, ovlasti ili su bili primorani otići. Kongresu je upućeno anonimno pismo u kojem je stajalo da se radi o prijevari i sukobu interesa. Korporalizacija znanosti je postala nevjerojatno jaka. Ima jedan dodatak hrani, sladilo koje se zove Aspartam (Aspartan) i koji je genetski modificiran. Između 1985. i 1995. godine, tvrtka koja ga je prozvodio bila je u vlasništvu Monsanta. U tih je 10 godina napravljeno oko 166 istraživanja s tim sladilom.

Polovicu njih napravila je industrija i njihova istraživanja nisu pokazala nikakve probleme. Druga je polovica bila neovisna istraživanja iu svakom se postavilo pitanje zdravlja, ukljućujući i mogućnost oboljevanja od tumora na mozgu. To nije slučajnost već pokazuje da su znanstvenici koji prave ta istraživanja izloženi pritisku i manipulaciji. Jedno je istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo da je 30% posto anketiranih znanstvenika izjavilo da se od njih zahtijevalo da promijene rezultate.

Jedan je izvješće u časopisu “Nature” pokazao da je 20 posto znanstvenika doista promijenilo rezultate na zahtjev drugih osoba. Ovdje se radi o samo anketiranim osobama, moguće je da je postotak mnogo viši. Dr. Pusztai je doista rijedak primjer – on je neovisni znanstvenik koji se koncentrirao samo na svoj zadatak, a nije mu bilo važno tko ga financira ili što je politički korektno.

Nažalost, kada pogledate pitanje genetskog inzeneringa, i kada pogledate cijele karijere onih znanstvenika koji zagovaraju genetski inženjering, vidjet ćete da su podmićeni. Oni primaju novac izravno ili neizravno ili su njihove kolege stvorile takav pro-GM-stav da ga je teško kritizirati. Ministar poljoprivrede za vrijeme Clintona izjavio je da je stav onih koji su poduprli biotehnološku industriju bio da je ta tehnologija dobra i da je gotovo nemoralno reći da ona nije dobra. Ona će riješiti sve probleme ljudske rase, nahranit gladne i obući će gole. Ako se tome protiviš onda si glup. Taj je stav zauzimala i vlada. On je rekao da bi se osjećao nelojalnim ako bi želio izraziti otvoreno mišljenje.

To je rezultat napora koji su stajali nekoliko milijuna dolara. Vrlo su uspješno uvjeravali ljude u medijima, u vladi i znanosti da je to budućnost. Ali ako pogledate podatke, ako pogledate kolika bi se šteta nogla počiniti i koliko je malo istraživanja napravljeno, vidjet ćete da to sigurno nije dobra budućnost.

NEXUS: Postoje znanstvenici koji javno tvrde da je genetski inženjering tako siguran način proizvodnje hrane da bi tu hranu dali i svojoj djeci i prijateljima. Ali, ima i nas koji takvu hranu ne bismo htjeli jesti čak ni uz takve preporuke. Što možemo učiniti u vezi s tim? Vlada i korporacije mnogo su moćnije i imaju više novca i utjecaja. Tko će dobiti bitku? Koja strana trenutno pobjeđuje?
JEFF: Odlično pitanje. Prvo ću se osvrnuti na znanstvenike. Slavni je sjevernoamerički znanstvenik dr. David Suzuki rekao: “Ako ijedan znanstvenik ili političar tvrdi da je GM-modificirana hrana sigurna, onda je on ili vrlo glup ili laže. Te tvrdnje nisu točne. “Mislim da se osoba koja kaže da je GM hrana sigurna jednostavno ne obazire na činjenice. A djeca su najviše ugrožena. Čak je i Kraljevsko društvo u Velikoj Britanij, koje zagovara biotehnologiju izjavilo da moramo istražiti potencijalni utjecaj na malu djecu, trudnice i starije osobe. Kraljevsko društvo u Kanadi izjavilo je da moramo istražiti nepredvidive nuspojave genetskog inženjeringa. To je eksperimentiranje s našom djecom.

Objavio sam film “Skrivene opasnosti u dječjoj hrani – GM hrana” u kojem sam otkrio da se djeca koriste kao pokusni kunići u ovom opasnom eksperimentu. Što se zapravo događa u svijetu? Već sam spomenuo da je industrija htjela preuzeti opskrbu hranom u svijetu, svih 100 posto svog komercijalnog sjemena. Na svu sreću, mogu reći da su potrošači rekli: “Nećemo se koristiti sobom i svojom obitelji u tom eksperimentu.” Oni su zaustavili tu opasnu ekspanziju. 99 posto usjeva su soja, kukuruz, pamuk i uljana repica. 99 posto tih usjeva dolazi iz četiri zemlje. Dobro informirani potrošači, koji su čuli za opasnost, jednostavno su rekli: “Ja to ne želim jesti”. Zbog toga su najveći europski proizvođači prehrambenih prizvoda u 1999 rekli: “Nema više GM-hrane.”

Potrošači, koji se nalaze na vrhu prehrambenog lanca, bili su poticaj za proizvođače da odbace GMO. Sada proizvođači moraju odbaciti GM-životinjsku hranu kako potrošači ne bi jeli mliječne proizvode ili meso životinja koje su hranjene GM-hranom. To je sada osobito važno, jer u Brazilu, koji je izvor genetski nemodificiranih soje, sada dozvoljeno saditi GM-soju. Moramo zamoliti proizvođače da kažu Brazilskim proizvođačima da ne upotrebljavaju GM-soju jer bi se cijela ravnoteža mogla poremetiti.

Živimo u jednom vrlo kritičnom vremenu. Pobjeđujemo diljem svijeta. Pitanje GMO-a je diljem svijeta vrlo osjetljivo. Biotehnološka je industrija od 1970-ih izgubila 45 milijardi dolara. Samo je prošle godine izgubila 6,4 milijardi dolara. Nisu uspjeli uvesti GM-pšenicu, nisu uspjeli stvoriti program za poboljšanje zdravlja ljudi. Tehnologija ne funkcionira onako kao što su oni očekivali. Cijela bi se industrija mogla srušiti pomoću jednog suprotnog istraživanja. Oni to znaju i zbog toga oni pomoću američke vlade pokušavaju odgurnuti to pitanje.

Ali potrošači poručuju da ne žele sudjelovati u tome i to je ključ svega. Iako su Monsanto i drugi potpuno korumpirali vladu, iako ona potpuno stoji iza genetskog modificiranja, potrošači su rekli: “Nema više genetski modificirane hrane za nas i našu djecu.” Oni na taj način mogu zaustaviti taj opasni eksperiment. Zato sam objavio knjigu i zbog toga putujem diljem svijeta, na svih pet kontinenata, kako bih informirao ljude o tome. Obrazovanje je ključ svega. Što ljudi budu više znali o GM hrani, to će joj manje vjerovati.

Životinje ignoriraju genetski modificiranu hranu

Nevjerojatno je kada zemljoradnici diljem Sjeverne Amerike opisuju što se događa kada životinjama ponude da biraju između genetski modificirane i genetski nemodificiranih hrane. Životinje uglavnom jedu isključivo genetski nemodificirani hranu. Farmeri su krave dovodili u staju u kojoj su se nalazila dva korita, s genetski modificiranom i genetski nemodificirani hranom.

Krave su prvo dolazile do korita s genetski modificiranom hranom, pomirisali su je, podigli glavu, pogledali drugo korito i otišli do njega. Pojeli su svu hranu, otišli do genetski modificirane, pomirišali je i zatim otišli. To se dogodilo sa svinjama i kravama. Utvrdili su da guske, štakori, miševi, lososi i rakuni svi više vole genetski nemodificirani hranu. Napravljeno je istraživanje s GM-paradajzom. Morali su prisiliti štakore da ga jedu. Na kraju je utvrđeno da je nekoliko štakora imalo krvarenje u želucu 7 od ukupno 40 štakora umrlo je u sljedeća dva tjedna, a paradajz je dobio odobrenje. Možda te životinje znaju kako izbjeći te proizvode?

Ako pogledate istraživanja o hranjenju, kod životinja koje su hranjene GM proizvodima otkriveni su potencijalno kancerogeni rast stanica u probavnom sustavu, manji mozgovi, jetra, testisi, djelomična atrofija jetre, oštećen imunološki sustav, krvarenje u želucu, neobjašnjiv uzrok smrti, dvostruko veći broj smrtnih slučajeva, poteškoće u razvoju bubrega, poteškoće u razvoju krvnih ćelija. Nekoliko je zemljoradnika izjavilo da su svinje imale reproduktivne poteškoće kada su ih hranili GM-kukuruzom. Bile su sterilne, imale su lažne trudnoće ili su rađale vreće vode. Moguće da životinje imaju neko čulo koje im govori što za njih nije dobro. Moj zadatak je dovesti ljude na višu razinu svijesti, kako bi odbacili GM-hranu.

Usput rečeno, ja nisam protiv istraživanja genetske tehnologije niti protiv istraživanja DNK-a. Svakih nekoliko mjeseci naučimo nešto novo o DNK-u, a proces genetskog inženjeringa temelji se na znanosti koja je stara 40 godina. Nije odgovorno hraniti milijune ljudi proizvodima tako mlade znanosti ili ih pustiti u okoliš gdje više nećemo moći ukloniti njihove posljedice.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)