Mađarska će iduće godine sniziti stopu poreza na dobit na devet posto, što bi bila najniža stopa u Europskoj uniji, kazao je premijer Viktor Orban

“Iduće godine bit će uvedena jedinstvena i pravedna stopa poreza na dobit od devet posto za mala i srednja poduzeća i za velike kompanije”, izvijestio je novinare u četvrtak mađarski premijer.

Hrvatska pak priprema smanjenje opće porezne stope s 20 na 18 posto, a za male i srednje poduzetnike te poljoprivrednike na 12 posto, što je u odnosu na Orbanov plan i dalje visoko.

Trenutno kompanije s prihodima nižim od 500 milijuna forinti (1,6 milijuna eura) plaćaju porez po stopi od 10 posto a one veće po stopi od 19 posto.

Odluka o sniženju stopa poreza na dobit donesena je u četvrtak nakon konzultacija s ministrom gospodarstva Mihaljijem Vargom.

“Zahvaljujući takvim porezima Mađarska će nuditi najbolje fiskalne uvjete u Europskoj uniji”, naglasio je mađarski premijer.

Trenutno najniže stope poreza na dobit među zemljama EU imaju Bugarska, Irska i Cipar.

Mađarski ministar gospodarstva naveo je u priopćenju da su zbog te izmjene u proračunu za 2017. godinu projicirani prihodi od poreza na dobit manji za 145 milijardi forinti.

“To znači da će 145 milijardi (forinti) ostati u kompanijama. Što se pak tiče proračunskih prihoda, rezervni fond od 200 milijardi forinti bit će više nego dovoljan da se pokrije taj manjak”, dodao je Varga.

Mađarski mediji strahuju pak da bi zemlja mogla postati porezna oaza.

“Ako je cilj vlade privlačenje multinacionalnih kompanija i ulaganja, opće je poznata stvar da te divove manje zanima porez na dobit a više porezi na dohodak”, piše internetski informativni portal Index.hu.

Mađarski su porezi na dohodak među najvišima u Europskoj uniji.

Orban je također naglasio da želi podići minimalnu plaću “što je više moguće”, ne navodeći točan iznos.

Trenutno je minimalna plaća u Mađarskoj 111 tisuća forinti (360 eura).

Niske plaće u toj zemlji potaknule su mnoge građane da posao potraže u inozemstvu, što je u pojedinim sektorima prouzročilo dramatičan manjak radne snage, objašnjavaju ekonomisti.

Stoga ekonomski dnevnik Portfolio piše da je sniženje poreza na dobit “spektakularno” ali da bi “daleko važnija bila kvalificirana radna snaga i stabilan i predvidiv pravni okvir”.

☛ ☛ BUĐENJE JE POČELO! Mađarska je postala prva europska država koja je izbacila Rothschildove banke iz zemlje
 
(jutarnji.hr)

Ono što je nemoguće na Balkanu, Putin u Rusiji provodi sa takvom lakoćom. Radi se o porezu na manje tvrtke, i poticanju zaposlenosti

Strateški razvoj zemlje i gospodarstva jedno je od prioritetnih pitanja, i tema je kojoj se poklanja velika pažnja u Rusiji.

Tijekom sastanka Odbora za strateški razvoj i prioritetne projekte predsjednik Rusije Vladimir Putin je izjavio:

“U više navrata smo govorili o potrebi da se vlasnici malih tvrtki u određenom vremenskom razdoblju, recimo na godinu ili dvije, oslobode plaćanja poreza i doprinosa da bi što lakše mogli ući u ritam legalnog poslovanja i da bismo im smanjili opterećenje”.

Od ranije je poznato da će vlada značajno smanjiti procedure za otvaranje i zatvaranje tvrtki.

Moramo podsjetiti da Rusija usprkos sankcijama od strane EU i SAD-a nije ekonomski potonula, već naprotiv, ekonomski se izdigla i razvila, potaknuvši svoju proizvodnju i smanjujući uvoz. Ovaj korak je pokazatelj da se Rusija i dalje razvija u smijeru ekonomske samostalnosti i neovisnosti.
 
(sputniknews.com)

Svjedoci smo svakodnevnom zatvaranju trgovina u trgovačkim centrima, no u Hrvatskoj, kao da su oni otporni na krizu i depresiju. Otkuda Hrvatima toliko novaca kojima održavaju trgovačke centre na životu, kad znamo da se još 2010. godine u Mađarskoj čak 30% trgovačkih centara pretvorilo u skladišta.

Što će se u Hrvatskoj dogoditi s trgovačkim centrima u idućim godinama? Slijedi li im sudbina američkih? Hoće li male trgovine, koje se teško nose sa konkurencijom supermarketa, biti zatvorene sve do jedne, bez „pokreta otpora” kao u Liverpoolu?

Iz anglosaksonskog svijeta nam posljednjih mjeseci stižu vijesti o dva vrlo zanimljiva trenda. „Gdje idem? Pa u ‘mall’!” tipičan je odgovor mladog Amerikanca na roditeljsko pitanje kud je krenuo. Barem je bio do prije nekoliko godina. Trgovački centri, nekad žile kucavice društvenih događanja u SAD-u, umiru. U isto vrijeme, Britanci su smislili način kako da poticanjem lokalne ekonomije ukrote lance supermarketa i pomognu malim trgovcima i poduzetnicima.

SAD: Opstaju samo usmjereni na bogatu klijentelu

Konzultantska tvrtka Piper Jaffray je u travnju iznijela podatak da je u posljednjih 10 godina broj mladih Amerikanaca koji posjećuju velike trgovačke centre pao za 30 posto. Business insider je u siječnju izvijestio o „polaganoj, ružnoj smrti” trgovačkih centara.

Oni su, diljem SAD-a, zatvoreni i propadaju. Dok trgovine koje su privlačile najviše kupaca, poput lanca odjeće JCPenney i trgovačkog lanca Sears, otkazuju najmove prostora, vlasnici trgovačkih centara muku muče s njihovim ponovnim iznajmljivanjem.

Tvrtka koja se bavi analizom nekretnina, Green Street Advisors, predviđa da će u idućih 10 godina još 15 posto trgovačkih centara propasti ili doživjeti prenamjenu. „Rizik propasti se dramatično povećava čim vidite novo zatvaranje vodeće trgovine”, rekao je za BI Cedric Lachance, direktor tvrtke. Howard Davidowitz, stručnjak za maloprodaju, predviđa da će u idućih 15 do 20 godina propasti polovica trgovačkih centara. Opstat će samo oni usmjereni na kupce s dubljim džepom. Svoje riječi argumentira podatkom da je od 1000 trgovačkih centara diljem SAD-a oko 400 usmjereno na bogatije kupce, a oni ne da propadaju već – rastu.

Nezavisni Liverpool: Princip se širi brzinom svjetlosti

S druge strane oceana, iz Velike Britanije, ovih dana stiže zanimljiva priča o dvojici poduzetnih mladića iz Liverpoola. Kada su načuli da se u njihovoj blizini otvara već četvrti supermarket, dok mali poduzetnici, trgovci i obrtnici propadaju, odlučili su djelovati.

Na pamet im je pala ideja o „nezavisnom Liverpoolu”. Riječ je o kartici lojalnosti kojom se nude popusti u malim privatnim trgovinama i obrtima diljem grada. Građani karticu mogu kupiti na internetu za 10 funti (oko 90 kn). Time dobivaju popust i raznorazne pogodnosti u trgovinama, kafićima… U nekoliko mjeseci čak 5000 stanovnika Liverpoola odlučilo se kupiti kartu, a akciji je pristupilo 60 poduzetnika.

Princip se nakon uspjeha u ovom gradu širi brzinom svjetlosti – slično se događa u Birminghamu, Cardiffu, Chesteru, Leedsu, Sheffieldu, Manchesteru…

Povratna informacija poduzenika i stanovnika je bila nevjerojatna, ali mi nismo ništa posebno. Samo volimo svoj grad, imamo ideju i teško smo radili da je ostvarimo – rekao je David Williams, jedan od dvojice poduzetnih mladića.

Dojam je da u Hrvatskoj nema krize za velike trgovačke centre i većinu supermarketa. U Zagrebu je nedavno otvoren trgovački centar Supernova, a Zagrepčani su navalili kao pčele na med. Zagrebačku Arenu prošle je godine posjetilo 8,5 milijuna ljudi, a dva City Centra njih 12 milijuna. Izgleda kako Hrvate ni ogromna nezaposlenost niti katastrofalna ekonomska situacija ne mogu odvratiti od šopinga.

S druge strane, mnogi u ovim centrima pokušavaju pronaći povoljniju robu kako bi nešto i uštedjeli. Slično je i sa supermarketima koji uglavnom nude jeftiniju robu od malih trgovina. Iako je miješanje supermarketa i velikih trgovačkih lanaca miješanje krušaka i jabuka, zanimljivo bi bilo znati odgovor na neka pitanja:

Što će se u Hrvatskoj dogoditi s trgovačkim centrima u idućim godinama? Slijedi li im sudbina američkih? Hoće li male trgovine, koje se teško nose sa konkurencijom supermarketa, biti zatvorene sve do jedne, bez „pokreta otpora” kao u Liverpoolu? Vrijeme će pokazati…

Hrvatska je nova Mađarska

Ekonomski stručnjaci kažu da se Hrvatskoj događa Mađarska, gdje su se trgovački centri gradili punom parom, da bi se onda počeli pretvarati u skladišta. Podsjeća, u Zagrebu i okolici zatvoren je centar Mandi, koji se pretvara u skladište, ne zna se što će biti s centrom Cascade u Tkalčićevoj, a ključ u bravu stavio je i Outlet u Svetoj Heleni.

Unatoč svemu tome, u Hrvatskoj, maloj zemlji u velikim gospodarskim problemima, u kojoj je u protekle gotovo četiri godine izgubljeno od 100 do 150 tisuća radnih mjesta, a plaće onih koji ih primaju nagrizaju poskupljenja, u kojoj je domaća proizvodnja na koljenima i rijetki očekuju rast BDP-a – ove i iduće godine investitori planiraju otvoriti još desetak novih trgovačkih centara. Trgovački centri u Hrvatskoj su moderne “crkve” današnjih Hrvata, no uskoro će i vlasnici shopping centara morati kazati: “tako nam Bog pomogao”.

 
(dnevno.rs/uredio: nsp)

TOM-INTER d.o.o. za usluge, Ivana Visina 5, Zagreb, OIB:76103060734

kojeg zastupa direktorica Neda Smotalić

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta

Gajeva 30 a,  10 000 Zagreb

PREDMET:  PO ZAKONU O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA, TRAŽI SE OČITOVANJE PO PREDMETU : KR-US-1230/11

Obrazloženje:

Trgovačko društvo u naslovu je podnositelj ovoga Zahtijeva, te  moli očitovanje o postupanju po predmetu  navedenom pod  brojem u naslovu, odnosno po Kaznenoj prijavi u tome predmetu.

Pošto podnositelj zahtjeva trpi nepopravljivu materijalnu i nematerijalnu štetu, kao što je šteta učinjena i čini se i spram cjelokupnog gospodarstva Republike Hrvatske, spriječavanje otvaranja novih radnih mjesta  , a u svrhe stjecanja imovinske koristi, kaznenim djelima državnih službenika i državnih dužnosnika, te pošto je prošlo  16 mjeseci od zaprimanja Kaznene prijave, molimo vaše očitovanje, na ovu adresu.

Unaprijed zahvaljujemo

Spoštovanjem   

                                                                                      DIREKTOR TOM-INTER-a D.O.O.

Neda Smotalić

***************************************************************

Poštovana redakcijo,

Ja sam Neda Smotalić, direktorica trgovačkog društva TOM-INTER d.o.o., kojeg je osnivač moj sin, Tomislav Smotalić ,  te sam također potpredsjednica Udruge Partnerstvo za napredak mladih. Na prijedlog moje drage prijateljice, predsjednice udruge Veronika Vere, Nade Landeka, vaš novinar D. Kramarić napisao je članak u dobroj namjeri, a za koji je moj sin, tražio povlačenje.

I ako nisam bila u mogućnosti pročitati članak, moj sin je imao pravo zatražiti njegovo povlačenje, obzirom da je osnivač tvrtke o kojoj se radi te tvrdi da su iznesene stavke privatnog pisma, (oproštajnog pisma) koje je davalo naznake mojeg pokušaja suicida a što njemu znači narušavanje ugleda i časti te emocionalno narušavanje osobnog mira,  privatnoga života. Dakle u objavi članka sporno je samo podnesak “privatnog pisma, dok je sadržaj novinara Kramarića za svaku pohvalu hrabrosti, za podršku protiv kriminala u Republici Hrvatskoj.

S tim u svezi, pošto je dio javnosti upoznat sa sadržajem, koji ste objavili,  dajem javno priopćenje za koje nitko nije nadležan na povlačenje, te stojim osobno za odgovornost svake slijedeće stavke:

Zahvaljujem se novinaru D. Kramariću koji je nakon mojega upozorenja, pristupio objavi članka., te njegova objava nije prekršila moju dozvolu za objavom.

Zahvaljujem se prijateljici Nadi Landeka, predsjednici Udruge Veronika Vere, koja je u strahu za moj život, objavila dijelove mojega privatnoga pisma, koje sam joj kao prijateljici proslijedila, no dijelovi pisma koje je objavila nisu bili namjenjeni za javnost, osim u slučaju moje smrti..

Iznosim zbog toga istinite stavke, koje opravdavaju članak., koji ste na prijedlog mojeg sina povukli,.

Dostavljam Vam proslijeđeni upit, po pravu na pristup informacijama,USKOK-u,  a koja me je problematika, beznađa i bespomoćnosti dovela do trećeg po redu štrajka glađu ( duhovni post) u kojemu se nalazim  osmi dan bez objave ikome,te  nakon razgovora sa općinskom državnom odvjetnicom Tanjom Šušak, koja zastupa Fond za razvoj i zapošljavanje u ovršnim postupcima.

A  ovaj puta štrajk glađu, ima vrlo male šanse za moje preživljavanje. Nakon slijeda opisa, želim da se shvati  da je moje oproštajno pismo, trebalo biti pročitano u slučaju moje nepredviđene smrti, obzirom na moje narušeno zdravlje koje više ne može podnijeti izgladnjivanje, i beznadno  čekanje odgovora na moje zahtjeve a koje  sam podnesla Ministarstvima RH, kao i USKOK-u:

1. Po zakonu  prava na pristup informacijama, tražim Mnistarstvo gospodarstva javnu objavu svih 210 kreditnih Odluka, Fonda za razvoj i zapošljavanje, sredstava državnih obveznika., od 2003 godine do 2010 godine.

2. Po zakonu prava na pristup informacijama tražim javnu objavu SVIH Ugovora o kreditima Fonda za razvoj i zapošljavanje, koji su nakon zatvaranja rada Fonda 2010/11 predani u reprogramiranje Credo banci, po javno dostupnim informacijama državne revizije, 41 predmet.

3. Po zakonu prava na pristup informacijama, tražim od Ministarstva financija, objavu svih nositelja kredita Fonda za razvoj i zapošljavanje,, koji su dostavljeni u Upravu za javni dug, nakon zatvaranja rada Fonda za razvoj i zapošljavanje.2012.godine.

4. Po zakonu prava na pristup informacijama, od Vlade Republike Hrvatske TRAŽIM  JAVNU OBJAVU uz odgovor na moje pitanje:  ” KOJE JE DRŽAVNO TIJELO JAVNE VLASTI, OVRHOVODITELJ INVESTICIJSKOG PROJEKTA HOSTEL, U VLASNIŠTVU trgovačkog društva TOM-INTER d.o.o?

Pošto odgovorno tvrdim, da su narušena ustavna prava  mnogih poduzetnika, po Članku 49. Ustava RH, a koji su vjerovali u odgovornost naziva Fonda kao i u sve ostale prateće institucije.

Sva kreditna financijska sredstva sa kojima je Fond za razvoj i zapošljavanje raspolagao od osnivanja 2002 godine do zatvaranja 2010 godine, te ulagao u kreditne plasmane raznih poduzetnika, JESU SREDSTVA POREZNIH OBVEZNIKA REPUBLIKE HRVATSKE, namjenjena za investicijske projekte u svrhe otvaranja novih radnih mjesta.

Građani Republike Hrvatske imaju pravo znati, kako su potrošene milijarde njihovih financijskih sredstava, a koja sredstva  svi moramo vraćati. Svaki kreditni plasman, dakle nije poklon bon neke lutrije, kojim su samovoljno raspolagali čelnici Fonda, već su to sredstva nas, poreznih obveznika.

KAO KORISNIK KREDITA  04/04/06 FONDA ZA RAZVOJ I ZAPOŠLJAVANJE, a koja su financijska sredstva iz državnog proračuna, sredstva poreznih obveznika, iznosim javnosti način realizacije, ulaganja I, svrhe TE DETALJAN PRIKAZ PREVARE, U SVRHE STJECANJA IMOVINSKE KORISTI KAZNENIM DJELIMA ODGOVORNIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I DUŽNOSNIKA U FONDU, , NAČINOM OVRHE, a sve potv rđujem dokazima i dokumentacijom.:

Bila sam vlasnica obrta Praonica rublja Tomislav, u garaži obiteljske kuće. Zbog potrebe proširenja djelatnosti, obratila sam se Fondu za razvoj i zapošljavanje za financijska sredstva po programu “žena poduzetnik” u iznosu od 300.000 kuna, 2004 godine.

PRVA PREVARA:

Usmena konzultacija u Fondu glasila je:  “ne financiramo obrte,, otvorite d.o.o., nađite prikladnu nekretninu, urednih papira, otvorite poslovni račun u Credo banci, te nam se tada obratite sa Pismom namjere za financiranje Ulaganje u investicije za povećanje radnih mjesta., TE OBZIROM DA VEĆ POSJEDUJETE OSNOVNA SREDSTVA ZA PRAONICU RUBLJA, neka firma i glasi na to kao početnu djelatnost, a poslije ćemo investiciju privesti namjeni i učiniti aneks ugovora o kreditu.

Učinjeno je sve kako su predložili.

Osnovano je trgovačko društvo TOM-INTER d.o.o. , pronađena je povoljna nekretnina te uz suglasnost kreditora Fonda, data je privatna kapara, na rok od tri mjeseca, te potpisan Zahtjev za kredit u iznosu od 2.000.000 kuna uz Pismo namjere praonice rublja Tomislav. ( sve prilažem na uvid)

DRUGA  PREVARA:

No nakon tri mjeseca,30.10.2005 g.  Fond izjavljuje da nema novac  za uplatu nekretnine do slijedeće godine, ali da se ne izgubi predložena nekretnina, “sređuje”  kratkoročni kredit Credo banke u iznosu od 1.000.000,00 kuna da se uplati predložena nekretnina. Tom-inter d.o.o. dakle na taj način postaje vlasnik sadašnje ovršne nekretnine. Nakon dva mjeseca, Credo banka (posrednik)Fonda,  poziva me na potpis Ugovora o kreditu Fonda. Bila sam šokirana. Kredit je bio ograničen po start-up programu, umanjenog iznosa za 500.000 kuna.

Smatrala sam se prevarenom u nemogućnosti privesti namjeni investiciju od 270 m2, za usluge noćenja, prehrane i pranja odjeće, kako smo naveli u Pismu namjere i potpisali Zahtjev za financijsko ulaganje.

No, uvjerljivi komentar čelnika Fonda uz ponovljenu frazu: “nismo imali dovoljno sredstava, te ćemo slijedeće godine izvršiti doplatu i privesti investiciju namjeni.

TREĆA  PREVARA:

Slijedeće godine ( 2007 g.) komentar Fonda, glasio je: “snalazite se kako znadete”.

Uložili smo tada  vlastita sredstva PO PRIVATNIM KREDITIMA, i priveli prostor namjeni za usluge noćenja (30 kreveta )  i prehrane uz praonicu rublja koja nije imala tehničke uvjete za rad. Ishodovali smo sve atestove za minimalno-tehničke uvjete te zatražili suglasnost Fonda za korist nekretnine za dodatne djelatnosti, za koje smo uredili prostor.

KATASTROFALAN ODGOVOR: Pisani odgovor : ”pridržavajte se elaborata na osnovu kojega ste dobili kredit”,. telefonski savjet: “ ako želite da ta investicija služi u svrhe usluga noćenja, ishodujte građevinsko-pravnu dokumentaciju za hostel a mi ćemo je privesti namjeni.

ČETVRTA PREVARA:

Podižemo kratkoročni kredit ( 2008) u iznosu 300.000 kuna od poslovne Credo banke, te pristupamo ishodovanju lokacijske dozvole za hostel, koji je već 80 % uređen 2007/08 .

Nakon ishodovane lokacijske dozvole 2009 godine u sedmom mjesecu, tražili smo prolongat kredita Fonda, koje su rate trebale početi sa otplatom 30.09. 2009 godine uz zahtjev za suglasnost prenamjene djelatnosti, u svrhe usluga noćenja u hostelu.

Pisani prolongat nismo dobili, no Fond je dao pisanu suglasnost 20.10.2009 godine, za prenamjenu djelatnosti u svrhe usluga noćenja u hostelu.

Pristupili smo tada ishodovanju Potvrde glavnog projekta, te je sva potrebita dokumentacija bila gotova 20.01.2010. godine, te smo dostavili Fondu uz zahtjev za završetak investicije:

- Potvrdu glavnog projekta za hostel (40 ležaja, 230 m2) te zaseban poslovni

prostor, 48 m2.

- Tržišna procjena nekretnine ( 3.000.000 kuna)

- Troškovnik za privođenje namjeni hostela (300.000 kuna)

- Investicijski projekt, hostel ( kojim je sve opravdano

(sve dostavljamo na uvid)

USLIJEDILA JE TOTALNA OGLUHA FONDA, UZ ZGRAŽANJE BIVŠEG ČELNIKA FONDA: ” Nede što vam bi da ulažete svoja sredstva, Petar će ti to sve oduzeti,,,spašavaj se kako znadeš.

Konačno sam shvatila da je Fond za razvoj i zapošljavanje od prvoga dana imao jedinstvenu namjeru, da postane vlasnik nekretnine, držeći poduzetnika u zabludi i obećanju, u konstantnom radu sa gubitkom, spriječavajući proširenje rada 2007 godine, uređujući nekretninu i ishodujući svu pravno-tehničku dokumentaciju te zabranom da itko pomogne, dođe do cilja stjecanja nekretnine ovršnim postupkom..

Poslovna Credo banka bila je voljna izvršiti zatraženu dokapitalizaciju u iznosu od 1.000.000 kuna, kako bi se vratila istoj pozajmnica, prostor priveo namjeni, te otplata rata kredita Fonda. Fond kao upisnik hipoteke nije odobrio, bez obrazloženja..

Zatraženo je financijsko restrukturiranje poduzetnika u teškoćama, te na treći zahtjev, koji je u potpunosti u skladu sa svim propisima, nikada nismo dobili odgovor.

Pokušana je prodaja nekretnine, no neki nepoznati utjecaj, odvratio bi kupca.

Pošto sam potpuno postala svjesna, da je Fond ostvario svoj cilj strateške prevare, držeći me u zabludi i dugovima od samog početka do kraja privođenja prostora namjeni , zadužene obitelji privatnim kreditima koji su uloženi u opstanak firme i uređenje investicije, pristupila sam štrajku glađu na Markovu trgu,   sa osnovnim ciljem, razgovora sa predsjednicom vlade prikazujući problematiku i prihvaćajući svaku mogućnost za realizaciju investicijskog projekta hostel, koju je institucija Vlade, Fond, zapostavila i ostavila u bezizlaznom položaju.

Boraveći na Markovu trgu, pisala sam dopise, a iz ureda Vlade stizala su lažna telefonska obećanja : “vaš predmet se rješava”.

Rezultat moga štrajka glađu 55 dana: 10.08.2010. Vlada je zatvorila Fond po hitnom postupku a 4.rujna 2010 godine, ugrožen mi je život , izvršen je pokušaj likvidacije, smrtonosnim plinom, za vrijeme spavanja.

Službeno zatvaranje Fonda, polovicom studenoga 2010 godine, uzrokuje potragu za predmetom. Držali su me mjesecima u zabludi. Početkom 2011 godine podnosim poslovnoj banci zahtjev za financijsko restrukturiranje.

No odgovor je bio šokantan, izjava Credo banke; dobili smo 41 predmet Fonda za reprogramiranje ali ne i vaš.

Na portalu državne revizije bila je izjava: FOND JE PREDAO 41 PREDMET NA REPROGRAMIRANJE A KOJI SUBJEKTI NEMAJU UVJETE NITI OPRAVDANOST, DOK SU PREDMETI PROLAZNE OCJENE ZANEMARENI I ZADRŽANI.

NAŠ PREDMET ZA FINANCIJSKO RESTRUKTURIRANJE, koji vam dostavljam, prikazuje slijedeću opravdanost:

2.500.000 kuna je bio opravdan Elaboratom,  za povrat kredita Fonda u cjelosti sa kamatama, povrat pozajmnice Credo banci, sredstva za privođenje namjeni, te višak poslovnog prostora za mjere konsolidacije (25 %) .

U namjeri pronalaženja suglasnosti i rješenja stupam u kontakt sa bivšim djelatnicima Fonda za razvoj i zapošljavanje, te je državni službenik Mario Meštrović zakazao razgovor 02.03.2011 godine, a koji je izjjavio: ” mi nemamo više ovlasti za donošenje bilo kakovih odluka, pa ako ne platite dospjele rate pokrenut ćemo ovrhu. Držao je ponosno predmet pred sobom, te na moj upit zašto naš predmet nije predan Credo banci zajedno sa ostalih 41, ili u nadležnost Ministarstva gospodarstva, ponosno je izjavio: to je naša stvar.

Pošto smo predali zahtjev za financijsko restrukturiranje, za povrat obveza spram Fonda, kako smo opisali, on se samo nasmijao uz izjavu “ništa od toga”. Na moj upit, tko mi odgovara na dopise pod naslovom Ministarstva, uz potpis državne tajnice Tihane Kraljić, ponosno je izjavio: “ sve ja pišem, a državna tajnica samo potpiše” .

Dostavila sam kompletan predmet Udruzi Partnerstvo za društveni razvoj, te nakon njihove Ekskluzivne reportaže, uslijedio je fizički napad na mene.

13.05.2011. predan je prijedlog za ovrhu, na osnovu kojeg je napisano Rješenje o ovrsi.

Podnijela sam kaznenu prijavu USKOK-u sa detaljnim opisom kompletne situacije uz dokumentirane dokaze, a koja stoji već 16 mjeseci.

Nakon rasformiranja Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, nadležnost predmeta Fonda preuzima Ministarstvo gospodarstva, te je na moj upit pred sudom, zamjenica državne odvjetnice Kosjenka Krapac također potvrdila da zastupa Ministarstvo gospodarstva u mome predmetu. Pisala sam na osnovu toga podneske, vjerujući njenoj izjavi, i ako sam joj dokazala da to nije točno ona je uporno tvrdila.

Na moje e-mail upite, Ministarstvo gospodarstva me obavještava da su svi moji dopisi proslijeđeni u Ministarstvo malog poduzetništva i obrta ( gdje je smješten bivši Fond, kao Samostalna služba za razvoj i zapošljavanje) te na moj upit tome Ministarstvu o dogovoru o obustavi ovrhe, gospodin Mario Meštrović odgovara: “vaš predmet je predan u upravi za javni dug” Ministarstvo financija. Kontaktirajući navedeno Ministarstvo, te pišući zamolbe, ne dobivam odgovor.

Podnesak ovrhovoditelja glasi: REPUBLIKA HRVATSKA, u potpisu zamjenica državne odvjetnice Kosjenka Krapac, a sadržaj je sukladan izvješću g. Maria Meštrović. Kao što se može zaključiti, Fond je neovlašteno podnesao Prijedlog za ovrhu, te ga predao u Ministarstvo financija.

Taj protuzakonit čin,pojedinca bivšeg Fonda g. Marija Meštrović, potpomognut je, potpisom državne tajnice Tihane Kraljić, uz suglasnost zastupanja zamjenice općinske državne odvjetnice, Kosjenke Krapac, dok Uprava za javni dug u Ministarstvu financija pokorno šuti.

Kao što se može zaključiti, ne postoji podnesak određenog Ministarstva, da bi se onemogućilo podnošenje tužbe Upravnome sudu, kao što nema očitovanja na žalbu Županijskoga suda, te se nemože podnijeti tužba Ustavnome sudu, i ako su uz kompletne dokaze narušena ustavna prava po čl.49. Ustava RH.

NA TEMELJU SVEGA IZNESENOGA, UKRATKO SROČENOGA:

INSTITUCIJA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE, FOND ZA RAZVOJ I ZAPOŠLJAVANJE, NA NAČIN PREVARE KREDITIRANJA U CILJU STJECANJA IMOVINSKE KORISTI, ZAŠTIĆENA OD MINISTARSTAVA I DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA, ČINI I DANAS NEZAKONITA DJELOVANJA NA ŠTETU GOSPODARSTVA I POREZNIH OBVEZNIKA.

Pošto sam detaljno iznijela a dokazima potvrđujem, načine okrutnog postupanja spram mene, u cilju oduzimanja imovine smatram da je naslov, od jučer,u potpunosti opravdan.

Ukratko rečeno; dobili su kredit, nisu ga vraćali, želimo ovrhu, uz lažne predstavke; poduzeli smo sve da pomognemo da do toga ne dođe”.

Na moj telefonski upit prije 5 dana, državna odvjetnica ponovo tvrdi da zastupa po mome predmetu, Ministarstvo gospodarstva.

Odvjetnici kojima sam predmet predočila, tražeći zastupanje izjavljuju: ” u pravu ste, ali slučaj je beznadan iz razloga što je u ovome slučaju državno odvjetništvo ;  tuženi i tužitelj, a bivši Fond za razvoj i zapošljavanje je kriminalna organizacija,,”krava muzara” sredstava poreznih obveznika, pod okriljem i zaštitom općinskog državnog odvjetništva.

Pošto smo uložili vlastita sredstva, privatnih kredita, koje nemamo odakle vraćati, vjerujući u ostvarenje rada, ostajemo prevareni i izmanipulirani, suočeni sa zaštićenim gospodarskim kriminalom bez nade u pozitivan ishod.

Moja zalaganja za pravo saznanja građana Republike Hrvatske, kako su utrošene milijarde kuna poreznih obveznika, biti će ustrajna do kada izdržim.
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11351"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Ako još ima pravde, tada se nemam čega bojati. Ako je nema, znači da se boje oni koje hoće moju glavu. Ja, dakle, nemam zbog čega bježati.

Prošlo je Vladinih 100 dana! Od  veličanstvenog i optimistički najavljivanog plana 21 ostalo nam je samo 21 dan za preživljavanje, toliko naime Hrvati  mogu  svaki mjesec izdržati nakon što od plaće  plate režije, djeci školarinu, lijekove, prijevozne troškove na posao, i uz malo sreće kupe i nešto malo hrane. Po gradovima Hrvatske ljudi plaču, ne vide izlaza i nemaju nade.

Kažu u recesiji smo. Prije smo bili u banani. U Hrvatskoj postoji jedan izraz za obje situacije, ali ga ne želim javno koristiti jer sam ipak dama.

Iako, nakon 12 godišnje osobne borbe sa hrvatskim pravosuđem, i nakon što se kao predsjednica Udruge Veronika Vere neposredno i svakodnevno suočavam sa problemima u pravosuđu i komuniciram sa žrtvama pravosuđa, (sa ljudima koji su na dnu) sama sebe uvjeravam da mogu biti sretna jer sam uspjela sačuvati još uvijek finoću i kulturu ophođenja.

Vlada nas uvjerava da nakon što građani i polupropali poduzetnici plate porez da će sve biti  puno bolje.

Mi, hrvatski narod uvjerili bismo Vladu, kad bi nas imao tko u njoj slušati,  da nakon što i posljednjim snagama prikupimo sredstva da se plate dugovi koje su zbog neredovitih plaća i nezaposlenosti nakupili građani i poduzetnici koji već odavno samo preživljavaju, da Vlada više neće imati od koga niti što naplatiti. Neće ni oni u Vladi  moći sebi isplatiti plaću jer u Hrvatskoj malo tko radi, a oni koji su zaposleni plaću ne dobivaju. Ili plaćaju tuđe dugove kao jamci ili kao žrtve pravosuđa.

Sve što slijedi iza ovog, može biti samo gore, nikako bolje, jer investicija nema  niti će ih biti uskoro, a gospodarstvo je potonulo do dna, i ne samo do dna,  već se nalazi u živom blatu i glibu preko glave, i nema tko osigurati bolju budućnost.

Temelj budućnosti je pravosuđe! Bez reda u sudstvu, bez korektnih sudaca koji poštuju zakon i postupaju po savjesti i po zakonima nema gospodarstva, nema socijalne sigurnosti, nema investicija niti će biti napretka.

Vlada RH ni ova sad, ni ona prethodna nije uvela red u pravosuđe. Pod pravosuđem u ovom dijelu možemo smatrati i Sud, i Državno odvjetništvo zajedno sa Općinskim državnim odvjetništvima, i Policiju jer svi zajedno surađuju na “uvođenju reda”. Žrtve pravosuđa taj red ne vide i ne osjete.

Oni koji su bili u ratu za obranu Lijepe naše čak i priznaju žrtvama pravosuđa da su njihove žrtve gotovo jednako teške, i da još uvijek, čak i 20 godina nakon što imamo Hrvatsku, traju.

U Zagrebu sud donosi vlasniku stana, koji je legalno i na zakonit način kupio stan od tvrtke u kojoj je radio, presudu da se iseli iz stana. Temeljem tužbe zbog smetanja posjeda, jer je smetanje posjeda pravo u kojem se ne utvrđuje pravo vlasništvo već tko je bio zadnji u posjedu. U ovom slučaju u posjedu je bila mrtva starica u čije ime su uplaćena sredstva na račun poduzeća, vlasnika stana, i to bez osnove, navodno na ime otkupa stana koji je već prethodno bio legalno kupljen  i isplaćen od strane osobe koja je uknjižena kao zemljišno knjižni vlasnik. Kako nije bilo osnove za uplatu, sredstva se vraćaju gđi koja je mjesecima mrtva. Nakon njene smrti, u vrijeme realizacije kupnje i prijenosa vlasništva na ime tuženika u stanu borave izbjeglice, osobe koje su u stanu bile bez pravnog osnova.

Čovjek – tuženi, zajedno sa poduzećem koji mu je stan prodao i zajedno sa policijom, stupa  u posjed SVOG STANA, kojeg je legalno kupio, a Sud, nakon 18 godina donosi presudu da se zbog smetanja posjeda tuženi sa obitelji mora iseliti iz stana. Sud u ovom slučaju nije razmatrao vlasničko pravo koje je nepobitno i upisano u zemljišne knjige, sud je u ovom slučaju razmatrao samo o smetanju posjeda  (iako se o smetanju posjeda postupa hitno), pa se tako, vlasnik stana, sa valjano uknjiženim svojim pravom vlasništva u zemljišnim knjigama, našao u ulozi ovršenika, nad kojim se provodi ovrha, jer je zagrebački sud utvrdio smetanje posjeda,  i naložio uspostavu prethodnog stanja odnosno predaju u posjed stana tužitelju. Prethodno stanje je u trenutku stjecanja posjeda bilo vlasništvo starice,  koja je do svoje smrti živjela u stanu, pa se iskreno nadam da se nitko neće sjetiti da se mrtvoj starici vrati stan u posjed.

Druga situacija, vodi se postupak zbog Privremene mjere zabrane naplate potraživanja po akceptnom nalogu (nekada su se tako zvala sredstva naplate potraživanja), pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Sutkinja donosi rješenje, na koje se stranka, u ovom slučaju dužnik žali, a Visoki trgovački sud odlučuje da se žalba odbija. Razlog je slijedeći; Dužnik je u potpunom pravu, navodi Visoki trgovački sud,  kada traži privremenu mjeru zabrane naplate potraživanja jer je u postupku utvrđeno da ne postoji njegova obveza prema vjerovniku koji je pokrenuo postupak prisilne naplate, no kako u citiranom rješenju na koje je uložena žalba ne stoji  po kojem je sucu rješenje donešeno, smatra se da niti rješenje ne postoji. A kako ne postoji rješenje ne postoji niti rješenje na žalbu.

Situacija treća! Pisac ovog članka, nakon 25 godišnjeg obiteljskog rada u Njemačkoj svu obiteljsku ušteđevinu ulaže u tvornicu i proizvodni pogon u Dugom Selu.

Iznos veći od 2.000.000 DEM, i to prije punih 12 godina. Cijela obitelj žrtvovala se i odrekla mnogih svakodnevnih želja samo da bi proizvodnja funkcionirala a uloženi novac se dodatno oplodio. U trenutku ulaganja ni sanjali nisu da je put pred njima Sizifov posao, a Danteov deveti krug već je odavno iza njih.

Sad bi valjda trebalo doći rasvjetljenje, međutim još je tama. Općinski sud u Dugom Selu, prilikom uknjižbe prava vlasništva u korist novog kupca nekretnine uknjižio je i dug star deset godina, koji je negdje bio zaboravljen, i nigdje u zemljišnim knjigama pribilježen. Jer da je bio evidentiran, svatko bi se, naročito kupac nekretnine dobro zamislio bi li u istu uložio sredstva. Međutim, na očitovanje po upitu  Ministarstva pravosuđa, Vrhovnog  suda  ili Županijskog  suda, sudac toga suda koji ureduje u predmetu očituje se da zemljišne knjige nisu bile  uređene 1991 godine i da zato dug iz 1991 godine nije bio upisan u zemljišne knjige.

Već i samom laičkom provjerom, jednostavnim uvidom u zemljišne knjige sasvim je jasno, bilo kome, pa čak i onom tko nikad nije vidio zemljišne knjige, da su zemljišne knjige postojale još od 1971 godine, međutim isto tako je potpuno jasno da zemljište 1991 godine nije bilo vlasništvo tvrtke koja je podigla kredit, već društveno vlasništvo, a da je Fond za razvoj i zapošljavanje, potom Hrvatska razvojna i izvozna banka ipak dala kredit poduzeću Parkant d.o.o. i to u iznosu od 1.000.000,00 DEM,   koji je “kupio” zemlju od Exportdrva koji također nije bio vlasnik, i to u vrijeme dok je na snazi bio  Zakon o zabrani otuđenja nekretnina i zemljišta u društvenom vlasništvu.

Sve do 1996 godine, odnosno do 01.01.1997. godine kada je stupio Zakon o vlasništvu na snagu, nitko od njih nije imao pravo zasnivati založno pravo na toj  nekretnini niti istu otuđiti.

Da bi prikrili  bezakonje, i doslovnu otimačinu i pljačku  zemljišta u društvenom vlasništvu a ujedno i Države, uz pomoć suda načinili su Zapisnik o očevidu kojim su popisali imovinu na terenu, koja nije bilo vlasništvo tvrtke koja je tu zemlju temeljem tog istog Zapisnika i sklopljenog Sporazuma dala pod hipoteku.

Na temelju  Zapisnika i Sporazuma sklopljenog pred Sudom u kojem je stranka bila nevlasnik nekretnine, deset godina kasnije Sud je upisao založno pravo na imovinu novog vlasnika i to rješenjem koje je u prilogu, koje je također nezakonito, krivotvoreno,  i pravno nevaljalo,a ukinuto je odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici, no sudac koji postupak vodi ustraje na ovršnom postupku i prodaji zemljišta i ne postupa po vlastitim pravomoćnim sudskim rješenjima.

Ne mari pri tome na zaštitu onog tko je u posjedu (sasvim suprotno gornjoj presudi), ne mari za pravo vlasništva i zaštitu onog tko je s povjerenjem u zemljišne knjige  kupio nekretnine na kojima nije bilo nikakvih zabilježbi ni plombi u trenutku kupnje, ne mari za krivotvoreno rješenje toga suda temeljem kojeg se vodi ovrha  (Ustavni sud je donio odluku da je preuranjeno prigovoriti  na zakonitost tog rješenja i tražiti ukidanje???) i ne mari za činjenicu da vlasnik nekretnine i ovršenik NIJE DUŽNIK!

A za što mare sudovi u Hrvatskoj?

Na što reagiraju Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova, Uskok?

Kažu da njihov posao nije preispitivanje sudskih odluka, a podnescima i prigovorima na rad suda da se ometa rad suda i vrši prisila na pravosudne dužnosnike!!!!

Nakon brojnih podnesaka, i dostavljanja dokaza, Županijsko državno odvjetništvo dostavilo je očitovanje u kojem  tvrdi da stranka koja je uložila svoj novac, koja je godinama ulagala u gradnju, zapošljavanje, industriju i gospodarstvo, koja je kupila nekretninu bez plombi i zabilježbi, koja nije dužnik u postupku, i koja trpi zbog zlouporabe položaja sudaca koji su načinili Sporazum o popisu nekretnina koje su bile društveno vlasništvo a ne vlasništvo onog tko ih je založio, pa sada državne Banke i državni Fondovi  naplaćuju svoju nesposobnost, svoj nemar, tuđi dug, i kamate koje nisu naplatili zbog svoje uspavanosti ili pomaganja u kaznenom djelu onome tko NIJE NI ZA ŠTO KRIV – i TVRDE DA ONAJ TKO JE DAO SVOJE NOVCE VJERUJUĆ DA JE ONO ŠTO JE U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA UPISANO ISTINITO –  DA NEMA NIKAKVA PRAVA.

Gotovo sam sigurna da su investitori oduševljeni stanjem u pravosuđu. I da će “sigurno povjerovati” obećanjima Vlade!

Naročito kad  popričaju sa svima onima koji su već jednom povjerovali u slična obećanja  i vratili se u Domovinu vjerujući.

Vjera je često skupa, najčešće preskupa.

U Njemačkoj je u to vrijeme (1995-2000 godine) bila akcija da se većina radnika na privremenom radu u inozemstvu koji to žele vrate svojim kućama. Mnogi su se i vratili punog srca, s ljubavlju prema Domovini. U Hrvatskoj su sagradili domove, obnovili kuće svojih djedova i roditelja.  Ulagali su iseljeni Hrvati u nekretnine, u poslovne prostore,  u poduzeća,  u obiteljske kuće i stanove.

Povjerovali su u pravdu i pravicu, u jednakost svih pred zakonom, i u to da su dobrodošli nazad. A dobrodošli su samo bili njihovi novci.

Krvareći u Hrvatskoj i dokazujući svoje pravo pred zakonom, duboko su razočarani.

Možda bi sad i otišli tamo nazad, preko granice, gdje su godinama zarađivali sredstva koja su uložili u nekretnine u Hrvatskoj,  puno ih je tako i učinilo, razočarano, međutim, oni koji imaju mladi naraštaj, djecu, i koji s ljubavlju razmišljaju o zemlji u kojoj su rođeni, sa strahom i velikom strepnjom sve to promatraju.

Što će biti s našom djecom, ako smo mi, jedna generacija koja cijeli život radi i stvara, svoj život  i zdravlje izgubili u dokazivanju i tražeći pravdu?

Jedna generacija izgubila je život boreći se za slobodu i samostalnost  Hrvatske!  Ima li tko u  Ministarstvu pravosuđa, u Vladi RH, u Uredu predsjednika da sve to prepozna? Ima li igdje ikog na vlasti tko može lupiti šakom o stol i poduzeti mjere da se svemu tome stane na kraj i da se prestane činiti šteta.

Pravda je učinkovita ako je pravovremena! Pravda je pravda ako štiti poštenje i poštenog stjecatelja, rekla bih! Tako kaže i Zakon. Još samo treba naučiti pojedine  suce da poštuju  Zakon. Eh, mi bi smo tada vjerujem bili sretan narod! I sa svjetlom točkom u  ovom mraku, i sa nadom koja nas vodi u budućnost.

Možda tada iseljeni Hrvati počnu vjerovati!

Za  sada  više ne vjeruju u blefove, ovaj put čekaju rezultate!

Gospodo ministri, spriječite suce da uništavaju gospodarstvo i građane. Poduzmite mjere da Zakon funkcionira, a suce koji zlouporabe svoj položaj sankcionirajte. Umjesto da podmeću nevinima, da iskrivljuju činjenice i da paušalno i aljkavo provode istrage, neka počnu čitati onako kako piše! Vrlo je jednostovano. Da su 2003 pročitali što piše odmah bi zaključili da u Zemljišno knjižnom odjelu u Dugom Selu postoje istodobno dva z.k. uloška i dva z.k. izvadka za jednu nekretninu.  Tako je vlasnik koji je nečasno i nezakonito, da ne kažem kriminalno postupao uspio podići više miliona kredita koje nije vraćao.  Istovremeno sudac nije postupao po vlastitim pravomoćnim rješenjima koja je osobno donio, niti je brisao hipoteke od 2000 godine iako je o  istom donio rješenje! Policija je imala sve dokumente u rukama, ali ih nije gledala niti čitala s pažnjom. U to vrijeme imala je drugi cilj i drugi zadatak!  Stoga svoje istrage započnite od početka. Od 1991 godine,  i od privatizacije i pretvorbe društvenog vlasništva u privatno!  Počnite od  Dugog Sela!

Nada Landeka, predsjednica Udruge Veronika Vere

autorica knjige “Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe”