Vojska mora odlučno braniti kineski suverenitet, sigurnost i razvojne interese, kao i čvrsto održavati svjetski mir, rekao je Xi odabranoj publici na trgu Tiananmen, što je prenijela državna televizija

Pking je u utorak obilježio 70. obljetnicu uspostave Narodne Republike Kine velikom vojnom paradom u prijestolnici, pod budnim okom vođe Xi Jinpinga.

To je najvažniji događaj ove godine u Kini suočenoj s nizom izazova, uključujući gotovo četiri mjeseca protuvladinih prosvjeda u Hong Kongu i trgovinski rat sa SAD-om koji pogađa gospodarstvo.

Xi, obučen u odijelo nalik onima koje je nosio Mao Zedong, te u pratnji svojih prethodnika Hua Jintaoa i Jianga Zemina, kazao je kako će Kina provoditi strategiju otvaranja koja će koristiti svim stranama.

Vojska mora odlučno braniti kineski suverenitet, sigurnost i razvojne interese, kao i čvrsto održavati svjetski mir, rekao je Xi odabranoj publici na trgu Tiananmen, što je prenijela državna televizija.

“Nikakva sila ne može uzdrmati status Kine ili zaustaviti kineski narod i naciju da ide naprijed”, poručio je Xi s Vrata nebeskog mira, gdje je kineski komunistički vođa Mao Zedong 1. listopada 1949. proglasio osnivanje Narodne Republike.

Mjesec dana kasnije poraženi nacionalisti Kuomintanga s čelnikom Čang Kaj-šekom bježe na Tajvan, nakon građanskog rata u kojem su se s komunistima borili za kontrolu nad teritorijima oslobođenima nakon japanske invazije. U tim sukobima poginulo je nekoliko milijuna ljudi.

Xi je u utorak kazao kako Kina mora održati blagostanje i stabilnost u Hong Kongu i na Makau, razvijati mirne odnose s Tajvanom i “nastaviti težnju za potpunim ujedinjenjem domovine”.

Kineski čelnik čiji je program modernizacije vojske uzburkao duhove u regiji potom se spustio na ulicu i izvršio pregled vojne opreme i postrojenih vojnika.

Prošavši pored njih u crnoj limuzini, pozdravio ih je: “Zdravo drugovi, drugovi koji teško rade!”. “Pratiti partiju! Boriti se za pobjedu! Uzorno se ponašati!”, odgovorili su vojnici.

Xi se nakon toga vratio na pozornicu i pratio paradu vojnika, tenkova, dronova, raketa i letjelica.

Među prikazanim oružjem bile su interkontinentalne balističke rakete DF-41, temelj kineskih nuklearnih kapaciteta. Te rakete mogu nositi nekoliko nuklearnih glava i stići i do SAD-a.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(index.hr)

Izgradnja međunarodne zračne luke Daxing završena je u Pekingu

Čvorište će postati najveća svjetska zračna luka u smislu broja putnika kada dostigne svoj puni kapacitet od 100 milijuna putnika godišnje.

Nova zračna luka pokriva područje od 1,4 milijuna četvornih metara, a teritorij terminala odgovara 25 nogometnih igrališta.

Izgradnja i inspekcija ovog zrakoplovnog čvorišta, koje se nalazi 46 km južno od centra Pekinga, završeno je ovaj vikend.

Međunarodna zračna luka Daxing trenutno se priprema kako bi postala potpuno operativna. Planirano je da otvori svoja vrata prije kraja rujna.

Kina je u uvaj projekt uložila oko 60 milijardi dolara, izjavio je voditelj projekta Li Jianhua za novinsku agenciju RIA.

Čvorište je dizajnirano kako bi smanjilo pritisak na prenapučenu međunarodnu zračnu luku Beijing Capital.

Također će podržati namjeru Kine da postane najveće čvorište civilnog zrakoplovstva na svijetu do sredine 2020-ih, navodi Xinhua.

Do 2025. godine zračna luka će opsluživati​72 milijuna putnika i 620.000 letova godišnje, a do 2040. godine dodatno će povećati kapacitet za 100 milijuna putnika i 880.000 letova.

Stoga se očekuje da će se usporediti s najprometnijom svjetskom zračnom lukom Atlanta u SAD-u i vjerojatno je premašiti u smislu putničke propusnosti.

„To je najveće integrirano prometno čvorište na svijetu. Zgrada terminala je ujedno i najveća svjetska izgrađena konstrukcija od bešavnog čelika, koja se može pohvaliti prvim svjetskim dizajnom dvokatnih polaznih i odlaznih platformi” – rekao je Bai Henghong, direktor projekta Beijing Daxing International Airport i kompanije Beijing Construction Group, kao što navodi dnevnik Xinhua.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kineski studenti sa sveučilišta u Pekingu razvili su autonomni bicikl koji se može voziti svuda bez vozača i koji bi jednoga dana mogao pratiti svoje vlasnike

Pogled na bicikl bez vozača može neke ljude čak i preplašiti ili podsjetiti druge na “duhove” kojih su se bojali u mladosti.

Takav bicikl također spriječiti neprestanu krađu bicikla u gradovima poput Pekinga.

“Naš projekt se temelji uglavnom na tome da bicikl može održati ravnotežu poput čovjeka” – objasnio je jedan od istraživača sa Sveučilišta Tsinghua, Mingguo Zhao.

“Odabrali smo najsličniju metodu koju upotrebljava čovjek, poput centrifugalne sile proizvedene za kontrolu upravljača, kako bi zadržali ravnotežu”.

“Nadamo se da će takav bicikl nositi vodu i opremu, i pratiti mlade ljude kada vježbaju na otvorenom” – dodao je Zhao.

Tim također planira dodati GPS sustav na bicikl, što bi mu omogućilo da prijeđu predloženu rutu bez ljudske intervencije.

Međutim, to može potkopati kinesku industriju najma bicikala, koja je već bila svjedokom nametnutog moratorija od strane vlade zbog svoje ogromne popularnosti u nekoliko većih gradova.

Samo Peking ima u najmu 2,4 milijuna bicikala.

Pogledajte kako vozi bicikl bez vozača:

NoviSvjetskiPoredak.com

Kao jedan od najvećih svjetskih uvoznika energenata, Kina je uspješno završila svoju petu tranšu razmjene naftnih ugovora koji imaju podlogu u juanu

Korak koji je već prozvan kao izazov Pekinga američkom dolaru.

Prema Bloombergu, koji je citirao izjavu iz razmjene, 149 članova kineske burze Shanghai International Energy Exchange je u simuliranoj vježbi trgovalo sa 647.930 naftnih tranši ukupne vrijednosti od oko 268,2 milijardi yuana. Sustav se susreo sa popisom zahtjeva u svezi naftnih ugovora nakon vježbe, dodaje se.

„Ovaj ugovor ima potencijal da u velikoj mjeri pomogne Kini na internacionalizaciji juana”, rekla je Yao Wei, glavna kineska ekonomistica banke Societe Generale u Parizu.

Dodala je, „njegov uspjeh će ovisiti o kritičkom stupnju slobode dopuštenom za tokova kapitala u svezi s ugovorom”, prenosi RT.

Bivši glavni šef za Kinu u Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), Eswar Prasad je rekao: „Nije nerazumno zamisliti svijet u kojem veliki udio ugovora na tržištu roba, posebno za naftu, više nisu nominirani samo u dolarima.”

No, „uloga juana u globalnim financijama će se konačno utvroditi kroz stupanj predanosti vlade Xi Jinpinga i kroz njihove ekonomske i financijske reforme na tržištu.”

Od 1970. godine, globalna trgovina naftom je gotovo u cijelosti provedena u američkim dolarima.

Najveći potrošač energije, Kina, je zainteresirana za naftne ugovore u svojoj valuti, juanu. Peking planira uvesti svoj vlastiti “benchmark” koji će biti konkurencija Brentu i West Texas Intermediateu.

Analitičari kažu da će kineske vlasti morat najprije uvjeriti velike proizvođače nafte i potrošače da koriste juan i ulagati u Shanghaijsko tržište.

Kineska vlada je ranije ove godine najavila planove za početak trgovanja naftnim ugovorima u juanima i te da će ih oni moći pretvoriti u zlato.

Ugovori će omogućiti trgovinskim partnerima u zemlji da plate zlatom ili pretvore juan u zlato bez potrebe da zadrže vrijednost u obliku imovine u Kini ili da ga pretvore u dolare.

Novo mjerilo navodno će omogućiti izvoznicima, kao što su Rusija, Iran i Venezuelu da se izbjegnu američke sankcije trgujući naftom u juanu.

U rujnu je Venecuela napravila presedan i odbacila dolar kao sredstvo plaćanja u trgovini naftom.

Caracas je naredio naftnim trgovcima da pretvore ugovore sirove nafte u eure, i da više ne trguju naftom u dolarima. Mjera je uslijedila nakon nametanja sankcija od strane SAD-a protiv Venezuele.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

“Moramo shvatiti Kinu kao naš brojni problem. Kina želi veliku moć za sebe. Posebno na moru i oceanu”

Sjedinjene zemlje bi trebale gledati na Kinu kao na glavnog potencijalnog protivnika u narednim godinama, a ne kao na trgovinskog partnera – upozorio je američki stručnjak za pomorska pitanja Seth Cropsey.

On je direktor “pomorskih programa” u Hadsonovom institutu, i sasvim izravno i izravno kaže:

“Moramo shvatiti Kinu kao naš brojni problem. Kina želi veliku moć za sebe. Pogotovo na morima i oceanima.”

Cropsey istodobno ističe: “Kinezi jako ulažu u satelitsku tehnologiju i internetsku tehnologiju i grade flotu koja može biti veća od one u Sjedinjenim Državama u bliskoj budućnosti”.

Posebno privlače pažnju dvije činjenice: Peking gradi umjetne otoke u jugu Kine i ignorira međunarodne sudske sporove. On dodaje:

“Dobro je uočio predsjednik Trump da Kina gura na prodaju svoje robe, ali da nije za slobodnu trgovinu”.

Cropseyjevo glavno upozorenje nije ništa od gore navedenog.

Njegova glavna upozorenja su:

“Ako Kina postane globalni hegemon, tretirat će Amerikance kao pse”.

Cropsey priznaje kako nije optimist prema “izazovima” pred kojima se Sjedinjene Države nalaze:

“Za nas, problem je držanje Rusije u Baltičkom i Crnom moru”.

Washington i Peking su “u klinču” oko kineskih umjetnih otoka u osporenim zonama Južnog Kineskog mora,a i u svezi “krađe intelektualnog vlasništva” koju Sjedinjene Države pripisuju Kini.

Ali to je samo ono što je na površini …
 
(fakti.org)

Na putu prema summitu G 20 kineski se presjednik malo zaustvio u Moskvi. Putin taj posjet smatra velikom prekretnicom u odnosima

Nije tajna da su Kina i Rusija u posljednjih nekoliko godina značajno učvrstile svoje savezništvo i da polako postaju sile koje bi mogle zavladati većim dijelom euroazijske kontinentalne mase.

Već se otvoreno govori o odnosima koji u dosadašnjoj povijesti nisu nikada bili bolji, a u sve više prigoda dvije zemlje na međunarodnom planu izlaze sa zajedničkim stajalištima koja se, naravno, protive američkima.

Dvojica lidera, Vladimir Putin i Xi Jinping međusobno si komplimentiraju dodjelama državnih odlikovanja, a samo tijekom ove godine susreli su se čak tri puta.

Nova obitelj nacija

Sve je otišlo toliko daleko da predsjednici Rusije i Kine govore i o novom svjetskom poretku. Predvodnik cijele te priče je Xi Jinping koji je nedavno izrazio nadu da će se “stvoriti velika obitelj nacija u kojoj će vladati harmonična koegzistencija” te je dodao da su sve zemlje koje se žele pridružiti dobro došle.

Tako kineska trgovinska inicijativa “Jedan pojas, jedan put” okuplja gotovo 70 zemalja u kojima se ostvaruje 40 posto svjetskog BDP-a.

Kina time želi kontrirati organizacijama poput G20, a Peking u ostvarenje svoga sna o novom svjetskom poretku ulaže i golem novac.

Uz to, obje zemlje članice su Šangajske organizacije, koja ima pretenzije da postane NATO istoka i stvori novi financijski i bankarski poredak koji bi bio pravedniji i manje grabežljiv i pohlepan od onoga kojemu na čelu stoje Sjedinjene Države i razvijene europske ekonomije.

Alternativa G20

Stoga nije čudno da je Xi Jinping na putu u Hamburg na summit G20 na dva dana zastao u Moskvi kod svoga velikog prijatelja i saveznika Vladimira Putina.

Nakon zajedničke večere bilo je potpuno jasno da lideri Rusije i Kine imaju iste stavove o brojnim globalnim problemima poput Sjeverne Koreje, Sirije ili raspoređivanja američkih raketa u Južnoj Koreji.

Njih dvojica potpisala su i trgovinske ugovore vrijedne desetak milijardi dolara, a Putin je uoči Xijeva dolaska kazao da će to biti povijesni susret za međusobne odnose dviju zemalja u procesu formiranja njihova sveobuhvatnog strateškog partnerstva.

Kada se Kini i Rusiji pribroje zemlje koje se nalaze u Šangajskoj organizaciji, poput Indije, Pakistana i još niza zemalja iz regije, onda se Europska unija doista doima kao poluotok ili samo plaža te velike udružene kontinentale mase, kako ju je i opisao Xi Jinping.
 
(vecernji.hr)

Kineska vlada kani do 2020. godine uložiti 500 milijardi dolara u obnovu i proširenje mreže brzih pruga, u sklopu petogodišnjeg plana ulaganja u javnu infrastrukturu usmjerenog na podupiranje gospodarskog rasta

Službeni Peking želi proširiti mrežu brzih pruga na ukupno 30 tisuća kilometara i povezati tim komunikacijama više od 80 posto velikih gradova, navodi Associated Press.

Trenutno Kina ima 19 tisuća kilometara brzih pruga.

Planom se također želi obnoviti dio postojećih pruga te ubrzati izgradnja mreže prema slabije razvijenim dijelovima zemlje.

“Ukupno Kina planira do 2020. uložiti 504 milijarde dolara u izgradnju brzih pruga. Vjerujemo da će se ulaganje s vremenom isplatiti s obzirom na očekivani snažan rast broja putnika i protoka roba i usluga”, rekao je zamjenik ministra prometa Yang Yudong na briefingu za medije a prenosi Russia Today.

Vlada planira pozvati i privatne investitore da sudjeluju u financiranju izgradnje i obnove međugradskih i regionalnih linija, dodao je.

Gospodarski rast u Kini usporio je u zadnjih šest godina paralelno nastojanjima vlasti da prebace težište s proizvodnje i izvoza na potrošnju i time kreiraju samoodrživ ekonomski model.

U protekle dvije godine naveliko se ulagalo u autoceste i drugu infrastrukturu. U srijedu otvorena je i nova superbrza željeznička linija koja povezuje financijski centar Šangaj na istoku s Kunmingom, središtem slabije razvijene provincije Yunnan na jugozapadu zemlje.

Linija je duga 2,252 kilometra i prolazi kroz pet provincija, uz skraćeno vrijeme putovanja s nekadašnjih 35 na 11 sati.

Očekuje se da će drugo gospodarstvo svijeta ove godine dosegnuti zacrtanu stopu rasta između 6,5 i sedam posto. Podaci pokazuju da su aktivnosti u industriji, te potrošnja i investicije stabilno rasle u listopadu i studenom, uz naglo ubrzanje aktivnosti u uslužnim djelatnostima.

Unatoč zabrinutosti pojedinih stručnjaka, kineski čelnici s pouzdanjem očekuju dobre gospodarske rezultate. Kineski predsjednik Xi Jinping je kazao da će glavni ekonomski ciljevi u ovoj godini biti ispunjeni te da će se pozitivni trendovi nastaviti i u 2017.
 
(jutarnji.hr)

Može li nekretnina na američkom tlu biti u vlasništvu Kine i postaviti se kao “razvojna zona”, u kojem bi komunistička zemlja mogla uspostaviti tvrtke u kineskom vlasništvu i dovesti svoje građane u SAD na posao?

To je dio razvojnog prijedloga Peking koji se razvija tiho od 2009. godine, u planu u kojem bi se više od $ 1 trilijuna dolara američkog duga pretvorilo u nekretnine.

Prema planu, Kina bi posjedovala američke tvrtke, američku infrastrukturu, te američko zemljišta visoke vrijednosti, i sve uz jamstvo vlade SAD da neće biti gubitaka.

Yu Qiao, profesor ekonomije u Školi za javnu politiku i upravljanje na Sveučilištu Tsighua u Pekingu, predložio je u 2009. godini ovaj plan američkoj vladi kako bi se osigurala strana ulaganja SAD-a u svijetu.

Mediji imaju pouzdane informacije da je Bank of China, kineska središnja banka, nastavila razvijati plan da pretvori fundus američkog duga u kapital u vlasništvu Kine u SAD-u

Obamina administracija, prema planu, bi dala financijsko jamstvo kao poticaj za Kinu da pretvori američki dug u izravna vlasnička ulaganja Kine. Kina će preuzeti vlasništvo nad uspješniim američkim korporacijama, potencijalno profitabilnim projektima infrastrukture i visoko-vrijednim nekretninama u Americi.

Plan će biti tako dizajniran da Kina nastavi kreditiranje u SAD-a na osnovu gotovo nula posto kamata.

U studenom 2012. godine, Kina je u bila vlasništvu vrijednosnica vrijednih 1.170.000.000.000 $ dolara, prema izračunima US Department of Treasury i Federal Reserve Board objavljenih Jan. 16. 2012.

Zabrinuta zbog neobuzdanog rasta američkog duga pod Obaminom administracijom, Kina je smanjila za 97 posto svoje udjele u kratkoročnim trezorskim zapisima SAD_a.

Uz nacionalni dug veći od $ 18 trilijuna dolara, vlada SAD-a se u 2010. godini suočila sa više od 70 bilijuna dolara $ u nematerijalnih obveza, uključujući i Socijalno osiguranje i Medicinske beneficije (Medicare) koji bi trebali biti naplaćeni kada baby boomeri postanu umirovljenici u narednim desetljećima.

Yu Qiao je primijetio da ako se dolar sruši pod težinom predložene Obamine administracije teške trilijune dolara proračunskih deficita u doglednoj budućnosti, nositelji američkog duga će se suočiti značajnim gubicima koje bi, kako je Financial Times procjenio “devastirali Azijatsko ‘teško zarađeno bogatstvo i dovelo do raskida ekonomske globalizacije”.

“No, Azijati ne žele snositi rizik ove investicije zbog tržišne turbulencije i nedostatak znanja o kulturnim, pravnim i regulatornim pitanjima u američkim tvrtkama”, naglasio je on.

“Međutim, ako će biti stvoren program jamstava, azijski štediše bi mogli biti spremni ulagati izravno u kapital gladne američke industrije, na američkom tlu.”
 
(NSP)

NA ZAPADU “RATOM” DIRIGIRAJU KONCEPTUALNI CENTRI I TRILATERALE, A U KINI – GENERALŠTAB

Kako se 25 godina poslije raspada SSSR nova Rusija našla u izuzetno ozbiljnoj gospodarskoj krizi?

Zašto berićetne godine s visokim cijenama nafte nisu promijenile strukturu ruskog gospodarstva i kakve posljedice to po rusku vojnu industriju to može izazvati?

O ovome su razmišljali sudionici X. međunarodnog foruma za sigurnost, koji je održan u Društvenoj komori Ruske Federacije.

Prisjetimo se prvo da je svjetska kriza 2008-2009. godine bila izazvana prije svega “kvarom” u mehanizmu globalnog reguliranja na financijskom tržištu.

Nametnuta, između ostalih, i Rusiji, politika maksimalne otvorenosti unutarnjih tržišta, bez odgovarajuće kontrole nad njima, postala jedan od uzroka brzog i razornog širenja krize.

Liberalizacija financijskog sustava dovela je do nezabilježenog rasta međunarodnih tokova kapitala, rizičnih aktiva i dužničkih obveza. Drugi faktor krize bila je nedosljedna makroekonomska politika mnogih zemalja, koje su pokrivale proračunski deficit aktivnim uzimanjem kredita radi budućeg povećanja BDP, što se, kako vidimo, nije dogodilo.

Rizici svjetskog financijskog sustava bili su karakteristični i za Rusiju. Oni su, nesumnjivo, predstavljali prijetnju za ekonomsku sigurnost zemlje.

Antikrizne mjere, koje je međunarodna zajednica počela donositi od 2008. godine, trebalo je ublažiti situaciju, ali se u praksi to nije dogodilo. Prije se može govoriti o tome da je došlo do transformacije vanjskih prijetnji. Povećanje kontrole nad financijskim tržištima i institucijama bilo je praćeno uvođenjem pravila koja su bili prepreka zaštiti nacionalnih interesa.

Podmukli rejtinzi

Zapadne zemlje su faktički monopolizirale – razumije se, u svom interesu – izradu novih principa međunarodne financijske infrastrukture. Njene ključne institucije pod okriljem G20 postali su Međunarodni monetarni fond, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, Banka za međunarodna poravnanja i Savjet za financijsku stabilnost, gdje je utjecaj nezapadnih zemalja krajnje ograničen.

U Transatlantskom i Tihooceanskom partnerstvu, koja su stvorene u posljednje vrijeme, za Rusiju se uopće nije našlo mjesta.

Pokušaji da se izdejeluje ravnopravno sudjelovanje, koje su prvobitno poduzimale zemlje u razvoju i Rusija prilikom izrade odluka “Grupe 20″, prije svega vezano za reformu MMF, bili su blokirani. Nije ostvaren uspjeh ni u drugim najvažnijim područjima.

“Pojačano reguliranje od strane financijskih institucija dovelo je do većeg korištenja usluga takozvanog bankarskog sustava u sjeni – rekao je na skupu rukovoditelj sektora za ekonomiju drugih zemalja Ruskog instituta za strateška istraživanja Sergej Karatajev. Istovremeno su mogućnosti bankarskih sustava tržišta u razvoju, uključujući ruski, bile značajno ograničene novom potražnjom za kapitalom. Međutim, taj problem nije privukao pažnju međunarodnih financijskih institucija”.

Mjere borbe protiv ofšor, koje se provode pod okriljem Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, u značajnoj mjeri predstavljaju širenje regulative EU na ostale zemlje s ciljem dobivanja što iscrpnijih informacija o njihovim tvrtkama i građanima. Pritom se podaci o ruskim pravnim i fizičkim osobama u budućnosti mogu iskoristiti protiv Rusije.

Prošle godine je Gazprom već govorio o neosnovanim zahtjevima Velike Britanije.

Osim toga, tako važna pitanja za Rusiju i ostala tržišta u razvoju kao što je stvaranje učinkovitih mehanizama za povrat nelegalno izvezenog kapitala ili uvođenje odgovornosti za zapadne ili offshore financijske institucije za pružanje pomoći u skrivanju poreznih podataka ostaju izvan sporazuma koji se usvajaju.

Na međunarodnom tržištu agencija za rejting tri najveće američke agencije rade bez dostojne konkurencije i, izgleda, mogu formirati javno mnijenje po svom nahođenju. Rezultat toga su politički motivirane odluke.

Slična je situacija s promjenom pravila izmirenja suverenih dugova prema MMF. Glavni cilj reformi koje se provode je povećati značaj samog Fonda kao svojevrsnog kriznog menadžera koji ima pravo da određuje uvjete restrukturiranja. U praksi su se zahtjevi za otpis duga prema privatnim vjerovnicima – kao uvjet za novo financiranje – već mogli vidjeti po situaciji u Grčkoj, a sada i u Ukrajini.

Dodatne rizike tržištima u razvoju donosi politika (zapadnih zemalja) kvantitativnog ublažavanja i niskih kamatnih stopa, koja pospješuje prekogranično kretanje kapitala, čini ga podložnijim negativnim čimbenicima koji često ne ovise od zemlje-primatelja. Međutim, to pitanje nije uključeno u međunarodnu agendu radi razmatranja na najvišoj razini.

Alternativni novac

Na koji način Rusija može smanjiti rizike koji nastaju uslijed uvođenja novih globalnih pravila?

Najučinkovitiji instrument je jačanje suradnje u skupini BRICS , čije su sve države-članice članovi G20. Osnova za zajednički rad je odluka iz studenog šefova o izradi zajedničkog pristupa pitanjima koja su na dnevnom redu summita “Velike dvadesetorke”, uključujući pitanje reformiranja međunarodnog financijskog sustava.

Iznimno važan korak je povećanje kvalitete suradnje eksperata BRICS . Jer, upravo je nedostatak znanstveno utemeljene, usuglašene argumentacije predstavljalo slabost pozicije zemalja članica. Uslijed toga su se stajališta međunarodne zajednice o mogućnosti reformiranja MMF formirala na temelju istraživanja koja su provodili suradnici samog fonda. Alternativa nije predlagana.

Istinski izazov za naše zemlje mogu biti predstojeće promjene u MMF-u. Izbori za izvršnog direktora MMF biti će održani 2016. godine. Za prevladavanje postojećeg vakuuma prijedloga potrebno je hitno formiranje analitičkog odjela pod okriljem nove Razvojne banke, pošto je to jedina institucija tog profila u BRICS. Ono će biti nadležno za definiranje dugoročne agende, između ostalog, i o pitanjima financijske arhitekture.

Ispostavlja se da smo mi vrlo ranjivi i ovisni o politici MMF-a. Ali, kako se toga osloboditi i što je s popularnom idejom monetizacije našeg gospodarstva koju promovira akademik Sergej Glazjev? Da li je Rusija uopće u mogućnosti voditi neovisnu financijsku politiku? I na kraju, koliko je ispravno ono što se radi u Euroaziji – integracijski pokušaji stvaranja novog monetarnog sustava s Kinom unutar ŠOS ili slični projekti u Euroazijskoj ekonomskoj uniji?

Po mišljenju stručnjaka, s jedne strane, mi shvaćamo da je gospodarstvo potrebno financirati, bez toga se ne mogu riješiti pitanja ni zamjene uvoznih proizvoda, ni razvoja bilo kakve izvozne proizvodnje. S druge strane je bolno pitanje štedljivog trošenja sredstava koja će se izdvajati.

“Bez čvrste kontrole nad financijskim tokovima prijedloge Glazjeva je bolje ne realizirati, zato što će novac, nažalost, otići tamo gdje i uvijek – smatra Karatajev. – Što se tiče BRICS-a, to nije regionalna organizacija, već više interesni klub, u kojem nisu rijetka različita mišljenja “.

A moglo bi se nastupati s alternativnim točkama gledišta koje su privlačne drugim državama-članicama “dvadesetorke”, primjerice Argentini, koja bi u pitanju financijske sfere trebao biti na našoj strani.

Mi za sada nemamo dugoročnu viziju ni onoga što želimo od reforme MMF. Postoji taktika, ali nema strategije. A ona se može izraditi samo uz pomoć najvećih zemalja.

Ili ideja da se izgradi bipolarni monetarni svijet – je li to još jedna himera? Možda bi monetarni sustavi ipak trebali biti autonomniji?

U Rusiji je osnovana neovisna agencija za rejting. Nadamo se da će biti uspješna i da neće ponoviti sudbinu prethodnika. I Kina razvija svoju agenciju za rejting. Ali, ta dva projekta se za sada nikako ne poklapaju (za razliku od američkih).

Postoje projekti formiranja takvih agencija u Brazilu, Indiji i Južnoafričkoj Republici, koje bi također mogle utjecati na svjetsku konjunkturu. Na tome treba raditi.

Nema nade da će se uslijed reforme međunarodnog financijskog sustava povećati pouzdanost američkih državnih obveznica. Posljednje izvješće MMF-a govori o tome da su reforme zasad samo umanjile nedostatke otkrivene 2008-2009. godine, ali nisu učinile sustav stabilnijim. Kako to postići, nitko ne zna.

Još jedno ozbiljno pitanje je: zašto da Rusiji zadrži članstvo u STO, ako se ne ukidaju zapadne sankcije? Jer, mi smo, figurativno govoreći, ostali s razbijenim koritom. Sustav rada sa stranim tržištima je uništen. Da li je bar usmeni ukor dobio neko od organizatora ulaska u WTO pod ropskim uvjetima?

Prema nekim informacijama, država ima sredstva koja bi se mogla iskoristiti kao investicijski krediti. Zvanične brojke sa stanjem na dan 1. siječnja 2014. godine, koje je naveo akademik Aganbegjan su 54,7 bilijuna rubalja, što iznosi 86 posto BDP. Ali, taj novac leži bez kretanja.

Jedino što radi je vojna industrija. U 2015. godini u nju je uloženo dva bilijuna i 250 milijardi rubalja, u 2016 se planira ulaganje oko tri bilijuna.

Ali, da bi na odgovarajući način funkcionirala cijela industrija, potrebno je promijeniti nacionalni sustav ekonomske sigurnosti i upravljanja.

“Većina zemalja u razvoju je za postojanje STO i sudjelovanje u toj organizaciji, zato što im to daje bar neke mehanizme za borbu protiv diskriminacije na robnim tržištima – smatra Karatajev. – Brazil, Indija i Kina odlično koriste te mogućnosti. Zašto to ne uspijeva i Rusiji?”.

STO, kao i svaki sustav koji uređuje vanjske ekonomske veze, ima dvije strane – izvoznu i uvoznu. U Rusiji je kao prioritetan postavljen zadatak zamjene uvoznih proizvoda. Međutim, dok se nalazimo u STO, mi ne možemo koristiti cijelu paletu instrumenata za zaštitu unutarnjeg tržišta.

Među zakletim prijateljima

“Mi faktički živimo u međunarodnoj financijskoj arhitekturi koja se formirala 1944. godine u američkom Breton Woodsu“ – napominje član savjeta Instituta Euroazijske ekonomske unije Valerij Munirov.

Ono glavno što razlikuje novu epohu je to što je umjesto industrijskog dominantan postao financijski kapital. Najvažnija posljedica je promjena glavnog načina vođenja svjetskog rata. Postupno su mjesto oružanog sukoba zauzele financijske operacije. Obična borbena djelovanja su prešla od osnovnih u rang pomoćnih. Ma koliko paradoksalno djelovalo na prvi pogled, upravo tu funkciju ratnih djelovanja u Ukrajini i Siriji. Ona osiguravaju globalne strateške operacije preraspodjele tržišta.

U skladu s tim su se promijenila i glavna ratišta. Ranije je to bio prostor: kopno, more i zrak. Danas su glavna ratišta – monetarno, burzovno i robno tržište. Ako se nastavi s analogijama, umjesto strateške nuklearne trijade (raketne strateške snage, podmornice-rakete nosači-strateška avijacija) nastupaju središnje banke, carinske službe i porezne službe.

Pa ipak, prelazak s industrijskog na financijsko-industrijsko društvo je samo međuperioda. Već se naziru obrisi sljedećeg dominantnog kapitala, koji se može nazvati kognitivnim. Još ga nazivaju i ljudskim, kreativnim itd. Sljedeća dominantna vrsta sukoba, za što se treba pripremati – jeste misaoni rat. Ratište će biti u ljudskoj svijesti.

Hladni rat, koji je počeo praktično odmah po završetku Drugog svjetskog, suštinski je bio prvenstveno financijsko-ekonomski. SSSR je izgubio ne u utrci u naoružavanju (sovjetsko oružje i vojna tehnika se još uvijek koriste). Mi smo izgubili ekonomsku utrku u tri područja: ovladavanje novim tehnologijama, smanjenje ukupnih troškova i cijene koštanja, proizvodnja kvalitetne robe za široku potrošnju.

Teroristički napadi 2001. godine u New Yorku mogu označiti kao početak novog financijsko-ekonomskog rata. Sada je glavni protivnik SAD umjesto SSSR postala Kina. Ona je sustigla američko gospodarstvo po visini BDP, a prema nekim podacima čak i prestigla, ako se računa paritet kupovne moći. Ali, treba imati u vidu da obje zemlje zbog međusobne povezanosti gospodarstvo nisu zainteresirane za uništavanje konkurenta. Zato neće biti ni skore propasti dolara, ni slabljenja Kine.

Washington i Peking su “zakleti prijatelji”, ali zavjere između njih, čega se mnogi sada plaše, neće biti. Novi pakt Molotov-Ribbentrop je moguć, oni zaista dijele tržišta, ali će ga u dugoročnoj perspektivi prekršiti jedna ili druga strana. Pa ipak, raskid neće dovesti do uništenja protivnika. Da su Kinezi htjeli, odavno bi srušili dolar: oni imaju u rezervama oko tri bilijuna u američkoj valuti.

Po mišljenju zastupnika Državne dume Jurija Nagernjaka, dolar nije osiguran s aspekta starih pristupa, to jest zlatom. Sjedinjene Države su prilično učinkovito izgradile svoj financijski sustav. Njegov smisao je u tome da je dolar osiguran projektiranjem. Nekim stručnjacima se čini da SAD samo tiskaju novac. A zapravo je sustav prilično uravnotežen i dobro osmišljen. Amerikanci zato i sjede na vrhu te piramide. Da, potraživanje ona tri bilijuna bi nanijelo značajnu štetu gospodarstvu SAD, ali nijedna zemlja ne može sama sruši postojeći sustav, čak i ako raspolaže s ta tri bilijuna.

Naše gospodarstvo je zrno pijeska u usporedbi s američkom i kineskom.

U sovjetsko vrijeme BDP Kine iznosio je oko jedne petine BDP SSSR. Sada ruski BDP čini manje od petine kineskog. I to računajući sve naše sirovinske resurse. BDP očišćen od ugljikovodika je toliko mali, da je smiješno i uspoređivati. Zato nam preostaje da žongliramo između dva giganta. To je, možda, jedini put za obnavljanje ekonomskog potencijala zemlje.

Na primjeru dva glavna svjetska igrača treba vidjeti kako se pripremaju financijsko-ekonomski ratovi. Na Zapadu (neka se ne iščuđavaju domaći tržišnjaci) postoje operativni centri za planiranje. Nešto poput Glavne operativne uprave Generalštaba. Njima upravljaju transnacionalne korporacije. Jedan od takvih centara je investicijska tvrtka The Vanguard Group, čija je vrijednost oko tri bilijuna dolara. Konceptualni centri i trilateralne komisije postavljaju zadatak, a operativno upravljanje se vrši na nacionalnoj razini. Sustav upravljanja na Zapadu nije javan, sakriven je iza paravana.

Na Istoku je obrnuto. Na primjer, u Kini planiranje financijsko-ekonomskog rata na svim frontovima – robnim, monetarnim, burzovnim vrši struktura koju kontrolira Generalštab Narodnooslobodilačke armije Kine pod kontrolom zamjenika načelnika Glavnog stožera. Operacije planiraju ne Ministarstvo trgovine, Ministarstvo financija ili Narodna banka, već vojni stručnjaci koji su prošli odgovarajuću obuku u Akademiji Generalštaba. Zatim te planove strateških operacije odobrava Vojno vijeće CK KPK, a odatle se već u vidu direktiva prosljeđuju Narodnoj banci, ministarstvima, službama itd.

Stručnjaci za Kinu znaju da je Vojno vijeće CK KPK ključni strateški organ u sustavu vlasti Kine, jer predsjednik Kine, pošto nema funkciju predsjednika vojnog savjeta, faktički nema potpunu vlast. Deng Siaopin je, nakon povlačenja s funkcije predsjednika Kine, još nekoliko godina ostao predsjednik Vojnog savjeta, faktički zadržavajući uzde države vlasti i osiguravajući kontinuitet.

U Rusiji je Vojnom savjetu CK KPK po nekim značajkama sličan Savjet Sigurnosti. A u našoj povijesti je postojao takav organ kao što je Državni odbor za obranu SSSR. Iako se oni ne mogu izravno usporediti, u ratu su funkcije bile mnogo šire, pa i ovlasti je bilo više.

Što slijedi iz gore navedenog?

Treba priznati da je financijsko-ekonomska borba suvremeni vid ratovanja, a ne prosto nadmetanje gospodarskih subjekata. Unijeti to u Vojnu doktrinu.

Treba povjeriti planiranje financijsko-ekonomskog rata strukturama koje posjeduju strateško razmišljanje i koje su podređene Vijeću sigurnosti Rusije.

Treba osigurati međusobnu suradnju članica Euroazijske ekonomske unije u strateškom planiranju financijsko-ekonomskog rata.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

U Kini rade na planu da automatiziraju milijune slabo plaćenih radnih mjesta koristeći – robote. Roboti bi trebali zamijeniti ljude ili podijeliti posao s čovjekom

Roboti će preuzeti mnoga ljudska zanimanja. Svjesni su toga i u Kini, koja je odavno postala svjetska tvornica. Mnogi radnici u tamošnjim golemim postrojenjima i tvornicama rade u teškim uvjetima, a slabo su plaćeni.

U Kini rade na planu da automatiziraju milijune takvih radnih mjesta koristeći – robote . Na nedavnoj konferenciji robotike u Pekingu, potpredsjednik Kine Li Yuanchao istaknuo je upravo robotiku kao ključni prioritet budućeg ekonomskog razvoja zemlje.

Većina robota prikazanih na toj konferenciji bili su oni namijenjeni industriji zabave, zatim upotrebi u kućanstvu te dronovi, ali zamjetni su bili i industrijski roboti. To je još jedan signal koji potvrđuje da se Kina usmjerava u automatizaciju industrijskog sektora.

To bi bio i način na koji bi Kina mogla održavati visoku stopu rasta, koja je u posljednje vrijeme ugrožena.

Prije dvije godine Kina je postala najveći svjetski uvoznik robota . Procjenjuje se da će Kina do 2018. godine imati više od trećinu svih instaliranih industrijskih robota u svijetu.

No, kada se usporedi broj robota s brojem radnika, Kina je još uvijek puno iza mnogih drugih industrijsko razvijenih zemalja, što daje i puno prostora za rast. No, nije svaki posao zamjenjiv robotima.

Potrebna nam je hibridna automatizacija. Velik izazov bit će odrediti koje zadatke automatizacija može obaviti učinkovito te koje dijelove posla mogu podijeliti čovjek i robot , kako bi zajedno bolje obavili zadatak – ističe Tianran Wang, član kineske Akademije inženjerstva.

Ovo je još jedan korak prema automatizaciji i izbacivanju čovjeka iz proizvodnje. Pitanje je, gdje će taj čovjek onda raditi. Odgovor je NIGDJE! Tehnologija će još jednom u povijesti donijeti milijune nesretnih nezaposlenih ljudi koji neće moći nahraniti svoje obitelji.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(24sata.hr/uredio:NSP)