Američka regulatorna tijela dala su u srijedu zeleno svjetlo farmerima za uzgoj genetski modificiranog pamuka kako bi sjeme te biljke bilo jestivo za ljude

Sjeme je bi bilo bogato proteinima što od GMO pamuka stvara bogati izvor hrane koji bi se posebice mogao pokazati koristan u zemljama gdje se inače uzgaja pamuk, a istovremeno vlada pothranjenost stanovništva.

Inspekcijska služba za kontrolu bilja i životinja pri američkom ministarstvu poljoprivrede (APHIS) ukinula je farmerima zabranu kultivacije biljke pamuka koju su razvili znanstvenici teksaškog sveučilišta A&M University.

Sjeme pamuka novorazvijene biljke još uvijek se ne može koristiti kao hrana u SAD-u jer se čeka na dozvolu Uprave za hranu i lijekove (FDA).

Pamuk se uvelike uzgaja u svijetu za proizvodnju tekstila, dok se sjeme koristi za životinjsku hranu, stoku i ovce koje imaju više komora u želucu. Uobičajeno sjeme pamuka nije primjereno za ljude i mnoge životinje jer sadrži visoke razine toksičnog spoja gosipola.

Biotehnolog Keerti Rathore koristio je tzv. RNAi tehnologiju kako bi “utišao” jedan gen i praktički eliminirao gosipol u sjemenu pamuka. U ostatku biljke je ostavio određenu količinu gosipola jer štiti biljku od insekata i bolesti.

“Meni osobno ima okus poput slanutka i lako bi se moglo koristiti za pripremu vrlo ukusnog humusa”, kazao je Rathore.

Sjeme bi se moglo mljeti u brašno i koristiti za kruh i tortilje, kao i za proteinske pločice.

Kada bi se količina sjemena pamuka koje se trenutno proizvodi u svijetu koristila za ljudsku prehranu, bio bi to dovoljan dnevni izvor proteina za oko 575 milijuna ljudi, istaknuo je Rathore.

(dnevno.hr)

Indija je smanjila naknade na prava koje lokalne tvrtke plaćaju za sjeme američkom agrokemijskom divu Monsanto po drugi put u dvije godine

Proizvođač genetski modificiranih sjemenki prethodno je prijetio da će otići iz zemlje.

Prema vladinom nalogu objavljenom u utorak, ministarstvo poljoprivrede zemlje odlučilo je smanjiti naknadu na prava koje su indijske tvornice sjemena plaćale Monsantu za njegov genetski modificirani (GM) pamuk, a koji je iznosio 20,4 posto.

Prije dvije godine, naknade na prava tvrtke smanjene su za više od 70 posto. Taj potez je pokrenuo dugotrajni spor između indijske i američke vlade.

“Neočekivano je da današnje odluke pogoršavaju naknade (autorske naknade), koje su sada manje od 0,5 posto troškova uzgoja, dok tehnologija i dalje daje vrijednosti zemljoradnicima diljem Indije” – izjavio je glasnogovornik Monsantovog indijskog joint venturea Mahyco Monsanto Biotech (MMB), za Economic Times.

Državni službenici su dodali da je pamuk bio priča o uspjehu indijske poljoprivrede, sa oštrim skokom u izvozu i proizvodnji, ali da sektor sada treba predvidljivo poslovno okruženje za privlačenje ulaganja.

Indijska je vlada također smanjila cijene GMO sjemena pamuka za 7,5 posto na 740 rupija (11,39 dolara) za paket od 450 grama. Objasnila je taj potez kao pružanje podrške poljoprivrednicima koji se bore sa navalom štetočina.

Prošlog je tjedna Nacionalna udruga građana Indije (NSAI) prijetila blokiranjem zaliha prema osam milijuna poljoprivrednika pamuka kako bi prosvjedovali zbog planiranog smanjenju cijena sjemena.

“Nova, niska cijena svakako će utjecati na opskrbu sjemena i dostupnost sjemena ove godine. I također proizvodnja sjemena sljedeće godine. NSAI može čak podnijeti zahtjev za izuzeće protiv odluke vlade”, izjavio je za Reuters glavni direktor NSAI-a Kalyan Goswami.

Prema Goswamiju, cijene sjemena su pale od 2011, dok su gorivo, radna snaga i ostali troškovi opskrbnog lanca porasli. “NSAI zagovara povećanje cijene sjemena pamuka na najmanje 150 rupija po paketu. Ali ideja je zanemarena” – rekao je.

Prošle godine, indijska vlada izdala je nalog za kontrolu cijena sjemena pamuka koji je na snazi godine usjeva 2016.-17. U presudi je Komisija za zaštitu tržišnog natjecanja Indije optužila GMO Monsanto da potencijalno zlouporabi svoju dominantnu poziciju na tržištu.

New Delhi je izjavio da Monsanto može slobodno napustiti indijsko tržište ako ne želi prihvatiti vladine nametnute cijene i naknade za svoje genetski modificirane pamučne sjemenke.

Američko-njemačka korporacija kontrolira oko 90 posto tržišta, koje služi više od sedam milijuna poljoprivrednika pamuka u Indiji.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Sedamdeset posto hrane koju Amerikanci danas jedu sadrži neke genetski preinačene sastojke, a takav trend, ispod radara, kroz razne sastojke, jača i kod nas. Životinje takvu hranu jedu samo silom, ali to već nije znanstveno relevantan podatak, zar ne?

Nalazimo se usred najvećeg eksperimenta s hranom u povijesti. U svijetu postoje polja veličine nekoliko Velikih Britanija na kojima se uzgaja GMO, a četiri glavna usjeva su: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, koji se upotrebljavaju za proizvodnju biljnog ulja.

S obzirom na to da genetski preinačena soja i kukuruz imaju mnogo derivata (npr. sojin lecitin i kukuruzni sirup koji se koriste za proizvodnju biljnog ulja, a za to se koristi i uljana repica) koji se koriste u proizvodnji velikog dijela prehrambenih proizvoda, sedamdeset posto hrane koju, primjerice, Amerikanci danas jedu sadrži neke genetski modificirane sastojke, a možemo samo pretpostaviti da takav trend ispod radara, kroz razne sastojke, jača i kod nas. Riječ je o doista golemom eksperimentu, mada to zapravo i nije pravi eksperiment jer se svaki eksperiment provodi u kontroliranim uvjetima i nadzire se. U ovom slučaju ljudima se ta hrana daje bez ikakve kontrole i nadzora.

S obzirom da GMO-lobiji nemaju namjeru odustati od svoje agende te su u većini europskih država preuzeli državna tijela koja bi se navodno trebala baviti procjenom rizika, a ne pitanjem kako što lakše implementirati GMO u trgovački i proizvodni sustav neke države, svakako je korisno s vremena na vrijeme podsjetiti se koliko nemoralnih radnji prati razvoj GMO industrije.

Pod javno deklariranom brigom za glad u svijetu provodila se (i provodi se) korupcija širokih razmjera te zloupotreba zakona i autoriteta znanosti. Da se čovjek zapita koliko ljudi svijeta mogu biti glupi kad ne žele nešto tako pozitivno i zdravo kao što je GMO. Kojega, doduše, životinje jedu samo silom, ali to već nije znanstveno relevantan podatak, zar ne?

Znanost – alibi, biotehnolozi – oružje GMO industrije

Stoga ćemo se u dva nastavka podsjetiti i ocrtati praksu vezanu uz agresivno promicanje genetskih modificiranih organizama u prehranu čovjeka, u kojoj znanost sve više služi samo kao alibi, a integracija predstavnika korporacija u državna tijela omogućuje provođenje samovolje.

Pritom je najveća količina reklamiranja provedena kroz sveučilišni sustav iz kojeg izlaze budući stručnjaci za biotehnologiju kojima nikad nije spomenuta ni riječ o prljavom rublju biotehnologije kao niti o svim znanstvenim „propustima“ koji prate tu industriju već desetljećima. Oni postaju istinski vjernici u tu paradigmu i kao takvi „najubojitije“ oružje GMO industrije jer su dobrih i iskrenih namjera, vjeruju da GMO može pomoći svijetu, i kao takvi, oni su još jedan od brojnih primjera na koje sve načine sustav „hakira“ pozitivna stremljena ljudi i upregne ih u svoja kola.

GM organizmi u prehrani čovjeka nalaze se već neko vrijeme, pa je moguće da je već došlo do velikih promjena u fiziologiji i ozbiljnih zdravstvenih problema, ali oni nisu istraženi. Recimo, nedugo nakon što je GM soja uvedena u Veliku Britaniju, broj ljudi alergičnih na soju porastao je za pedeset posto. Možda netko optimistički, s vjerom u sustav, vjeruje da se provode razumni koraci poput provođenja eksperimenata kako bi se na temelju njih utvrdilo jesu li ljudi više alergični na GM soju ili ne, ali jednostavna je i nevjerojatna istina takva istraživanja nisu nikad napravljena.

Ali propagande ne manjka, još otkad je 2003. godine američki predsjednik George Bush izjavio da bi se pomoću GMO-a mogao riješiti problem gladi u Africi te pritom okrivio Europu da stoji na putu ostvarenja tog cilja. No, drukčiju sliku daje plan biotehnoloških tvrtki kojeg su one i predstavile na nekim konferencijama, čiji se cilj čini nešto drukčijim.

Monsanto bi sve komercijalno sjemenje svijeta

Tvrtka Arthur Andersen Consulting surađivala je s Monsantom, najvećim proizvođačem genetski modificirane hrane, pa je 1990-ih zamolila svoje direktore da opišu kako bi, prema njihovom mišljenju, trebala izgledati savršena budućnost za petnaest do dvadeset godina. Monsantovi su direktori opisali svijet u kojem će sto posto komercijalnog sjemenja biti genetski modificirano i patentirano.

Savjetnici su zatim na temelju toga izradili strategiju i taktiku kako bi taj cilj i ostvarili. Na istoj su konferenciji predstavnici jedne druge biotehnološke korporacije na video zidu predstavili dijagram na kojem su predložili preuzimanje devedeset posto komercijalnog sjemenja u roku od pet godina. U jednoj rečenici, njihova proklamirana namjera je jednostavna – preuzeti opskrbu hranom u svijetu.

Godine 1992., kada je SAD definirao svoju politiku o genetskom inženjeringu, proklamirani cilj je bio povećanje američkog izvoza. Vijeće za konkurentnost, kako se to vijeće novoorvelovski naziva, dalo je nalog američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) kao i svim drugim agencijama da te stvari što brže izbace na tržište.

Zbog toga se GM hrana pojavila na tržištu prije nego što su napravljena odgovarajuća testiranja i zbog toga ta testiranja još uvijek nisu provedena. Riječ je o nekoj vrsti spoja američkih multinacionalnih kompanija i Vlade kako bi diljem svijeta pokušali stvoriti tržište za GM proizvode.

Otprilike u isto vrijeme kad je predsjednik Bush izjavio svoju filantropsku tvrdnju, američko Ministarstvo vanjskih poslova tvrdilo je da je GM pamuk velika pomoć zemljoradnicima u Africi. No, vrijeme je pokazalo da su zemljoradnici na tom području doživjeli katastrofu. Većina od ukupno trideset i šest zemljoradnika koji su uzgajali GM pamuk pretrpjela je teške gubitke.

Monsantova prljava praksa od Indije do Kanade

Slična se stvar dogodila i u Indiji. Iako je tvrtka Monsanto izjavila da je napravljen veliki pomak, indijska je vlada tvrdila da su zabilježeni drastični gubici, te je od Monsanta zahtijevala da zemljoradnicima plati odštetu u iznosu od deset milijuna dolara. Kada je Monsanto to odbio, vlada ih je izbacila iz te države.

Biotehnologija nije ispunila brojna obećanja. No još je gora činjenica da je politička motivacija da se ta hrana pojavi na tržištu bila toliko jaka da je donesena odluka da se ignorira znanost. U mnogim dokumentima američke Uprave za hranu i lijekove njihovi znanstvenici tvrde kako ta hrana može prouzročiti alergije, otrove, nove bolesti i poteškoće u ishrani.

Nagovarali su svoje nadređene da pokrenu dugoročna istraživanja o sigurnosti takve hrane, ali osoba zadužena za politiku bio je bivši odvjetnik tvrtke Monsanto koji je kasnije postao potpredsjednik te tvrtke. Što je već klasika. On je nadglasao znanstvenike i dopustio da ta hrana dođe na tržište bez ikakvih testiranja o njezinoj sigurnosti.

Doista su brojni primjeri kada je Monsanto utjecao na vladu i da je na taj način manipulirao njezinim odlukama. Mnoge je primjere dokumentirao Jeffrey Smith u knjizi „Sjeme obmane“. Neki su Monsantovi istraživači napustili tvrtku i zaposlili se u FDA-u, u odjelima koji su ocjenjivali njihova istraživanja. Neki su vladini znanstvenici u Kanadi svjedočili da su dokumenti u kojima se kritizirala tvrtka Monsanto ukradeni iz zaključanog ureda.

Osim toga su izjavili da im je Monsanto ponudio mito u iznosu od 1-2 milijuna dolara kako bi odobrili genetski modificirani proizvod bez provođenja daljnjih testiranja. K tomu, Monsanto je svojevremeno američkom Ministarstvu pravosuđa platio kaznu u iznosu od 1,5 milijuna dolara jer je otprilike sto četrdesetorici indonezijskih službenika ponudio mito kako bi na taj način dobio odobrenje za GM pamuk.

Kad ne može mito, može manipulacije znanošću i medijima

Postoje i primjeri manipulacije znanošću. Primjerice, u svojim istraživanjima Monsanto je razvodnio GM soju s dvanaest na jedan posto prije nego što su time hranjene životinje. Tvrtka je izostavila najinkriminirajuće dokaze u vezi s genetski preinačenim mliječnim proizvodima, a znanstvenici koji su radili za Monsanto pasterizirali su mlijeko 120 puta duže nego što se to obično radi, kako bi degradirali proteine. Kad bi se sažele njihove operacije u jednu rečenicu: promijenili su formule i druge podatke kako bi dokazali da njihovi proizvodi nisu štetni, utjecali su i na vladu i na znanost, a manipulirali su i medijima.

Kad se u Americi se na televiziji Fox trebala emitirati emisija u četiri dijela o GMO-u, u kojoj je trebalo biti malo previše istine, Monsantovi su odvjetnici poslali prijeteće pismo u kojem su zaprijetili televizijskoj postaji da tu priču ne objavljuju. Emisija na kraju nije bila emitirana. Jedan je izdavač također primio prijeteće pismo Monsantovih odvjetnika, i na taj je način spriječeno objavljivanje knjige u kojoj se kritizira Monsanto.

Zbog Monsantovog straha od gubitka čitavo je jedno izdanje magazina „Ecologist“ moralo biti uništeno. Monsanto je osnovao i ured za odnose s javnošću i lažne industrijske koalicije koje su posjećivale korporacije poput New York Timesa, USA Today i drugih vodećih medije.

Pokušali su na njih vršiti pritisak da ne objavljuju priče u kojima se kritizira genetski inženjering. Nema sumnje, Monsanto i druge korporacije ulagale su goleme napore da pomoću medija, znanosti i vlade stvore dobru sliku o biotehnologiji.

Da se ne spominje da se nekako i zakon našao na strani te tvrtke. Ako zemljoradnik od Monsanta kupi genetski modificirano sjeme otporno na herbicide, on mora dalje uzimati samo njihove herbicide jer je sjeme otporno samo na te herbicide, to je poznato.

Manje je poznato da je također primoran potpisati obrazac kojim se obvezuje da će kupovati samo Monsantovu verziju herbicida, i to svake godine ponovno te da neće kupovati drugo sjeme. Monsanto je prijetio sudskom tužbom, štoviše tužio je devedeset američkih zemljoradnika koji su ipak kupili i drugo sjeme. Tim je tužbama, temeljenim na tvrdnjama da su zemljoradnici koristili genetski nemodificirano sjeme, zaradio 15 milijuna dolara.

Monsanto mu onečistio posjed, ali tužbu izgubio

Poznat je i primjer kanadskog zemljoradnika koji je uzgajao uljanu repicu, a GM uljana repica sa susjednih polja onečistila mu je zemlju jer se pokraj njegove farme nalazio put kojim su vozili kamioni. Vjetar je nosio sjeme s kamiona i ono je na taj način dospjelo do njegove farme. U ovom je slučaju Monsantovo sjeme onečistilo farmu tog zemljoradnika i uništilo sjeme koje je on sakupljao petnaest godina.

No, Monsanto je tužio njega jer je Monsantovo intelektualno i patentirano vlasništvo sada raslo na polju tog čovjeka i – pogađate tko je dobio tužbu? Nije bilo važno jesu li uzrok kontaminaciji insekti, vjetar ili neki drugi prirodni postupci, bilo je važno jedino da se radi o Monsantovom patentiranom vlasništvu, zbog čega je to sada bio Monsantov usjev. Iako se to dogodilo sasvim slučajno, zemljoradnik je izgubio kontrolu nad svojim sjemenjem što je dobar primjer dijaboličnih načina iskrivljavanja pravde pomoću prava kao i načina kako se Monsanto koristi sudovima kako bi preuzeo opskrbu hranom.

„Slavni“ Monsantov GM goveđi hormon

Proslavio se i jedan Monsantov GM goveđi hormon, koji se daje kravama kako bi davale više mlijeka. Kako mnoge mljekare u SAD-u znaju da potrošači ne žele jesti mliječne proizvode od krava koje su primale te hormone, mljekara Oakhurst u Maineu na kartone mlijeka stavila je natpis: „Zemljoradnici jamče. Bez umjetnih hormona.“.

Monsanto je tužio mljekaru Oakhurst tvrdeći da je to nelegalno jer se na taj način stvarao dojam da je goveđi hormon, koji su oni prodavali, štetan. Postigli su sporazum, pa je mljekara na svojim kartonima dodala i rečenicu koja glasi da prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove nema razlike između krava koje su dobile taj hormon i onih koje ga nisu dobile. Tu je rečenicu napisao bivši odvjetnik Monsanta koji je kasnije postao zadužen za politiku FDA-a.

To ustvari nije istina. Znanstvenici koji rade u FDA-u tvrde da postoji znatna razlika. U mlijeku krava kojima je ubrizgan taj hormon postoji povećana razina hormona IGF-1. Istraživanja su pokazala da je kod žena u predmenopauzi, a koje su mlađe od pedeset godina i koje u tijelu imaju veliku razinu IGF-1, sedam puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka dojke.

Kod muškaraca je četiri puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka prostate. IGF-1 je u mlijeku i preko mlijeka ulazi u ljudsko tijelo. A njegova se razina drastično povećava u mlijeku krava kojima je davan taj hormon. Razlika doista postoji, i ona je vjerojatno vrlo ozbiljna. No Monsanto se opet izvukao pomoću te rečenice, pretvarajući znanost u političku znanost.
 
(dnevno.hr)

Današnja odjevna industrija teška je sedam tisuća milijardi dolara godišnje, a u njezinoj proizvodnji, distribuciji i prodaji upotrebljava se nevjerojatnih osam tisuća sintetskih kemikalija

Potrošači, u zabludi, misle da su sintetska vlakna i boje u odjeći medicinski sigurne. Nažalost, to nije tako.

Ako ste ikad posjetili kineski dućan s odjećom, sigurno ste osjetili neobičan umjetni miris. On dolazi od brojnih kemikalija koje su u Europskoj uniji i SAD-u zabranjene, ali su dopuštene u Kini i drugim azijskim državama, ističe Natural News. Ali, nemojte se zavaravati da ćete kemikalije izbjeći tako što ćete zaobilaziti kineske trgovine i odjeću sa štandova tržnica. Jer, u Kini i širom Azije nalazi se velik dio zapadnjačke proizvodnje.

Kemikalijama je natopljena i odjeća najpoznatijih casual, luksuznih i sportskih brendova. U zemljama trećeg svijeta, propisi koji reguliraju korištenje štetnih tvari u industriji mnogo su blaži, a vlasnici tako prolaze jeftinije. Upravo tamo se proizvodi većina tekstilnih materijala i odjeće, koja se zatim uvozi na Zapad.

Ta roba završava i u našim dućanima, ormarima i naposljetku na našim tijelima. Greenpeace je uspio dokazati da 20 poznatih svjetskih modnih brendova u procesu izrade odjeće koristi i druge, izuzetno opasne kemikalije kojima zagađuje okoliš i ugrožavaju zdravlje ljudi.

Jeste li se ikada zapitali zašto vam se na koži pojavio neobjašnjiv osip, crvenilo, zašto vas muče nesanica ili glavobolja? Možda su za to krivi vaša omiljena majica, suknja, gaćice ili posteljina na kojoj spavate.

Što više sintetske odjeće nosite, to je veći rizik od otrovnih kemikalija i s njima povezanih bolesti. Među njima su kontaktni dermatitis, bolesti dišnih putova, neplodnost pa čak i rak. Kod kupovine odjeće, posteljine i ručnika, obavezno čitajte etikete i nastojte izbjegavati sintetske materijale kao što su rajon, najlon, poliester, akrilik, acetat i triacetat.

Klonite se proizvoda koji se ne gužvaju, ne zahtijevaju peglanje ili se ne skupljaju. Operite i osušite odjeću najmanje dva, a poželjno i tri puta prije prvog nošenja. Prisjetite se, vjerojatno ste i sami puno puta opazili kako tek kupljena majica ima čudan, neugodan miris. Također, klonite se kemijskih čistionica koje koriste perkloroetilen. Ako ga ne koriste, obično će to i istaknuti.

Koža je naš najveći organ, a što dotiče kožu, ulazi u tijelo. Toksini koje naša koža apsorbira prelaze u limfni sustav pa u krv i konačno u jetru. Koža izbacuje dio toksina, no sintetska vlakna guše kožu i blokiraju izlaz pa toksini ostaju u organizmu.

Spoj većeg broja kemikalija može biti otrovniji od svake kemikalije posebno. Otrovi koji u organizam uđu bilo preko kože, završavaju u krvotoku i naposljetku u jetri – organu zaduženom za eliminaciju toksina. Dio tih toksina zatim se iz tijela izlučuje i preko znoja.

Teško je zamisliti količinu otrova kojom veliki igrači na polju tekstila zagađuju okoliš i uništavaju zdravlje ljudi, osobito u Kini gdje se takva roba masovno proizvodi. Odjeća puna ovih kemikalija može najviše pogoditi imunološki sustav, a izaziva i alergije.

Gotovu odjeću proizvođači često izlažu formaldehidu. Neki ljudi zbog toga razviju teže alergijske reakcije na formaldehid. Pamuk umočen u formaldehid, otrovne boje koje izazivaju alergije, opasni nonilfenol etoksilati, kancerogeni ftalati u sintetici – sve su to biokumulativne kemikalije u odjeći koje vas mogu trovati. Proizvođači odjeće u Velikoj Britaniji, recimo, ne moraju deklarirati korištenje kemijskih preparata na etiketama.

I unatoč tome što su testovi na Novom Zelandu otkrili da je razina formaldehida u nekim markama odjeće koja se izvozi iz Kine i do 900 puta veća od propisane sigurnosne granice, slična testiranja nisu provedena i u Velikoj Britaniji.

Elizabeth Salter Green, direktorica svjetski poznate udruge CHEM Trust, upozorava na ftalate koji se koriste kako bi plastika bila fleksibilnija i elastična. ‘Ftalati, koji su povezani s hormonskim poremećajima, kao što su smanjenje muških spermija, nalaze se u brojnim odjevnim predmetima koji na sebi imaju plastične logotipe. Osjetite li plastičan miris novih cipela, morate znati da su puni ftalata’, kaže Salter Green.

‘I tkanine tretirane brominiranim retardantima plamena (BFR), koji se često koriste u noćnoj odjeći za djecu, također zabrinjavaju.’

Prije dvije godine, uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu provedeno je istraživanje koje je obuhvatilo sportsku opremu troje poznatih proizvođača. Dokazalo se kako štetnih kemikalija ima u proizvodima sve te tri kompanije. U neovisnim laboratorijima testirane su kopačke, golmanske rukavice i nogometna lopta kupljene u nizu država širom svijeta, uključujući i Hrvatsku, a najgorima su se pokazale jedne kopačke u kojima je količina toksičnog spoja bila čak 14 puta viša od ograničenja koje je postavio sam proizvođač.

Boje za tkanine su poseban problem. U najvećem broju slučajeva toksične su, kancerogene, čak i zapaljive, a osim bojenja, tkaninama se dodaju kemikalije za izravnavanje, otpornost na mrlje, protiv zapaljenja, za smanjenje elektriciteta, protiv plijesni, bakterija, mirisa…

Neke poznate marke odjeće, svjesne problema, najavile su kako planiraju uklanjanje opasnih kemikalija iz svojih proizvoda najkasnije do 2020. godine.

Na mnogu se odjeću nakon izrade nanosi konzervans formaldehid, da se ne bi gužvala ili upljesnivila u prijevozu. U odjeći proizvedenoj u Kini i Jugoistočnoj Aziji istražitelji su pronašli 100 do 500 puta više formaldehida od medicinski sigurne količine. U posteljini i pidžamama mogu se naći i retardanti – sredstva protiv zapaljenja. Nonilfenol etoksilat (NPE) još je jedna kemikalija često korištena u izradi odjeće.

Zabranjena je u većini razvijenih zemalja, ali četrnaest velikih robnih marki pribavlja odjeću iz pogona u kojima se rabi nonilfenol etoksilat, supstancija koja služi za pranje odjeće nakon bojenja. Nonilfenol etoksilat nije biološki razgradiv i može se nagomilati u tkivu živućeg organizma, vrlo je otrovan za vodene organizme i kod prerade ne smije dospijevati u otpadne vode, a opasnost za ljude jest u tome što taj spoj može poremetiti hormonski sustav.

Vidite li na etiketi napomenu da se dotični odjevni predmet ne gužva, vjerojatno su prilikom proizvodnje upotrijebljene perfluorirane kemikalije (PFC). Crna boja za tekstil i kožu često zadrži p-Fenilenediamin (PPD) koji može izazvati alergijske reakcije.

Držite se prirodnih materijala

Pamuk – i dalje je jedan od najkvalitetnijih i za zdravlje najsigurnijih izbora, posebno organski pamuk, no njega je teže pronaći budući da čini jedan posto svjetske proizvodnje pamuka

Lan – jedno od najčvršćih prirodnih vlakana.

Konoplja – prirodno je otporna na insekte, pa u uzgoju nisu potrebni fungicidi, herbicidi ili pesticidi. Vlakna konoplje čak su četiri puta čvršća od pamučnih vlakana.

Svila – kraljica tkanina pouzdan je prirodan izbor, no pripazite je li obrađena sintetskim bojama.

Vuna – većina vune danas je zagađena kemikalijama, poput pesticida koji se koriste za uništavanje nametnika. Srećom, vuna iz organskog uzgoja sve je raširenija pa nastojte odabrati predmete izrađene od nje.
 
(slobodnadalmacija.hr)

Mislite li da je GMO siguran za ljudsku upotrebu? Razmislite još jednom

Postoje mnogo razloga zašto bi GMO trebao biti zabranjen, ili, u najmanju ruku, označen.

Tijekom dvadeset godina savezna vlada i razne agencije izjavljuju nedvosmisleno da su genetski modificirani organizmi (GMO) sigurni i mogu pomoći nahraniti svijet i spasiti živote.

Međutim, tijekom posljednja dva desetljeća neovisni znanstvenici se oduprijeli izazovima prevladavajuće dogme o ovom važnom pitanju.

Odgovor GMO industrije na bilo koju kritiku ili znanstvene dokaze je uvijek negativan.

Da bi se utvrdilo gdje se nalazi istina, mi smo pregledli svu dostupnu znanstvenu literaturu o sigurnosti i učinkovitosti GMO-a.

Kao rezultati našeg nezavisnog istraživanja navedena su sljedeća 44 razloga za zabranu ili označavanje GMO-a:

1. Zato jer 91% Amerikanaca žele označavanje GMO hrane.

2. Zato jer 64 zemalja diljem svijeta, uključujući Japan, Australiju, Kinu i cijelu Europsku uniju zahtijevaju označavanje GMO hrane.

3. Zato jer je u rujnu 2015. godine Rusija u potpunosti zabranila proizvodnju GMO hrane. To se dogodilo nakon što je zemlja poduzela samostalna znanstvena istraživanja o GMO hrani.

4. Zato jer GMO kompanija Monsanto ima povijest proizvodnje vrlo opasnih kemijskih spojeva, uključujući DDT, Agent Orange, saharin i rekombinantni goveđi hormon rasta, od kojih su svi poznati da uzrokuju značajne zdravstvene probleme.

5. Zato jer je Monsanto pokrenuo kampanje protiv zagovornika GMO označavanja, organskih poljoprivrednika, anti-GMO organizacija, i ​ prijetio tužbama protiv državne vlasti i medija čak i za predlaganja obveznog označavanja.

6. Zato jer pro-GMO lobi gura svoja ​​vlastita istraživanja koja proturječe zaključcima nezavisnih studija o sigurnosti GMO.

7. Zato jer prema meta-analizama provedenim od strane istraživača na Sveučilištu Caen u Francuskoj, GMO prehrana doprinosi toksičnosti bubrega i hepatotoksičnosti u štakora.

8. Zato jer studija objavljena u Turkish Journal of Biology u prosincu 2014., povezuje potrošnju GMO kukuruza i soje s nekoliko zdravstvenih komplikacija kod štakora, uključujući oštećenje DNA, abnormalne sperme, promjene u krvi, te oštećenja jetre, bubrega i testisa.

9. Zato jer kod trudnih koza hranjenih GMO sojom je utvrđeno da proizvode manje hranjivo mlijeko i rađaju potomke koji su rasli sporije i bili kraći.

10. Zato jer su kod GMO rajčica otkrili da uzrokuju lezije na želucu kod sisavaca.

11. Zato jer genetski promjenjena hrana može izazvati alergijske reakcije na GMO supstance. Na primjer, jedna studija provedena od strane istraživača na Sveučilištu u Nebraski je pokazala da alergen koji se obično nalazi u brazilskim oraščićima koji se koriste u stvaranju GMO soje je izazvao alergijsku reakciju kod pojedinaca koji su konzumirali soju.

12. Zato jer je istraživanje pokazalo da fragmenti DNA iz GMO hrane mogu ući u ljudski krvotok.

13. Zato jer se povećanje potrošnje GMO u SAD-u poklopio s porastom zdravstvenih problema među američkom populacijom. Prema Jeffrey Smith Institutu – “Broj brojnih zdravstvenih problema je porastao nakon što je GMO uveden 1996. godine”

14. Zato jer su GMO usjevi skloni neuspjehu uzgoja kroz neko vrijeme. Štetočine postaju otporne na GMO usjeve i prinosi padaju.

15. Zato jer su GMO usjevi kontaminiraju ne-GMO poljoprivredu kroz unakrsno oprašivanje, zagađuju genetski integritet usjeva za godine koje dolaze.

16. Zato jer se Južna Koreja, koja je zabranila uzgoj GMO usjeva, trenutno natječe s divljim GMO usjevima koji su proklijali u cijeloj zemlji. Dužnosnici strahuju da će ove divlje sorte GMO poremetiti lokalne ekosustave.

17. Zato jer je GMO križno oprašivanje rezultiralo financijskim kolapsom i poteškoćama za poljoprivrednike koji žele uzgajati usjeve koji nisu GMO i koji su organski.

18. Zato jer GMO istraživanja mogu biti skupa i neučinkovita. U 2015, testiranje isplativosti GMO pšenice u Velikoj Britaniji je propalo kada su lisne uši uništile cijeli urod, koštajući porezne obveznike 5 milijuna dolara.

19. Zato jer se praksa permakulture i organske poljoprivrede pročistila i stvorila održive dugoročne poljoprivredne modele. Na primjer, znanstvenici su otkrili da biljke zaista mogu osjetiti približavanje štetnika i privuči uništavače štetnika kako bi preživjele.

20. Zato jer je kod štakora hranjenih GMO hranom, koja je špricana herbicidom Roundup Ready, primijećeno da imaju strukturne i funkcionalne promjene na stanicama jetre.

21. Zato jer je 2015. godine otkriveno da je GMO losos još više osjetljiv na bolesti i sporije raste nego njegov ne-GMO kolega.

22. Zato jer je FDA odobrila da GMO bude uveden u američke državne zalihe hrane, unatoč nekim znanstvenicima iz FDA koji su postavljali pitanja o sigurnosti potrošnje GMO na duge staze.

23. Zato jer se neke GMO usjevi prskaju s kemikalijama za koje se utvrdilo da smanjuju njihovu prehrambenu vrijednost.

24. Zato jer je kod GMO kukuruza utvrđeno da nutritivno zaostaje za ne-GMO kukuruzom u pogledu vitalnih sadržaja hranjivih tvari. Jedan test je utvrdio da je ne-GMO kukuruz bogatiji kalcijem za 437%, i 56% bogatiji magnezijem i 16% bogatiji kalijem.

25. Zato jer su trgovine Grocery Manufacturer’s Association (GMA), koje predstavljaju prehrambene divove PepsiCo, ConAgra, Nestle i Kellogg dobile nekoliko desetaka milijuna dolara za lobiranje kod Amerikanaca da se ne bi saznalo za GMO komponente u njihovoj hrani.

26. Zato jer velike poljoprivredne tvrtke doprinose neodrživoj i ekološki nezdravoj monokulturi kao obliku poljoprivrede, u kojoj se obrađuje samo jedna vrsta usjeva.

27. Zato jer je domaća proizvodnja GMO kukuruza, koja čini oko 90% kukuruza uzgojenog u SAD-u, prisiljava SAD da uvozi organski i ne-GMO kukuruz iz drugih zemalja.

28. Zato jer su nova istraživanja pokazala da su se neke biotehnološke tvrtke upustile u neke vrlo upitne znanstvene prakse, dok provode istraživanja u kojima se procjenjuje sigurnost GMO-a u hrani za životinje.

29. Zato jer se glifosat (Roundup), naširoko korišten pesticid koje Monsantovo GMO sjemene (Roundup Ready usjev) može preživjeti, pokazao da uzrokuje rak.

30. Zato jer je utvrđeno da glifosat ometa pravilnu funkciju enzima u tijelu sisavaca, što uzrokuje upale.

31. Zato jer je istraživanje povezalo izlaganje glifosatu sa alarmantnim porastom kroničnih degenerativnih bolesti u SAD-u.

32. Zato jer glifosat može djelovati kao genotoksični endokrini disruptor u ljudskim stanicama.

33. Zato jer je glifosat identificiran kao potencijalni zdravstveni rizik već desetljećima, a još ništa nije učinjeno na zaustavljanju proizvodnje.

34. Zato jer glifosat više ne može biti učinkovit u ubijanju korova. Što je još gore, upotreba glifosata se pokazala da uzrokuje “superkorov” koji je otporan na kemikalije i stoga vrlo problematičan za poljoprivrednike.

35. Zato jer se glifosat ne razgrađuje brzo i potpuno već na kraju truje naša tla, kišnice i zrak, u skladu s službenim istraživanjima države.

36. Zato jer dokazi upućuju na to da glifosat zagađuje ne samo tlo sa svojim kemijskim spojevima, već zapravo uništava i korisne organizme tla.

37. Zato jer je kontaminacija glifosatom postala toliko raširena da je prisutan u našem urinu.

38. Zato jer je izlaganje glifosatu povezano s urođenim manama .

39. Zato jer dokazi sugeriraju da glifosat može pridonijeti Parkinsonovoj bolesti.

40. Zato jer glifosat može ozbiljno oštetiti bubrege.

41. Zato jer su nedavna istraživanja otkrila da Monsantov Roundup herbicid pridonosi odumiranju pčelinje populacija.

42. Zato jer sprječavanje prekomjernog korištenja pesticida može biti zaustavljeno ozbiljnim sukobima interesa.

43. Zato jer je uspon monokulture velikih poljoprivrednih kompanija i GMO uzgoja u Indiji rezultirao značajnim gospodarskim i socijalnim poteškoćama među indijskim poljoprivrednicima i njihovim obiteljima.

44. Zato jer je jednostavno rukovanje usjevima GMO pamuka uzrokovalo zastražujuće simptome kod Indijskih poljoprivrednika, koji su, prema jednom izvješću “alergijske reakcije na različitim dijelovima tijela, što je uključivalo i ruke, noge, lice, oči i nos, a neki nije ozbiljno pali bolesni.”

Danas je vrijeme da djelujemo

Vrijeme istječe i vaš glas se mora čuti po ovom pitanju. Obratite se svom lokalnim članovima parlamenta i sabora danas i recite im neka znaju da želimo da se sva GMO hrana mora obilježavati, ako se ne ukloni s polica u potpunosti, dok ne dokažu da je sigurna za konzumaciju.

Neka znaju da želimo kongresne rasprave po ovom pitanju u kojem će kvalificirani nezavisni znanstvenici prezentirati dokaze za širenje štetnog GMO-a. Čitaj više
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

U Hrvatskoj je prošle godine potvrdjen GMO na 161 uzorku, izjavio je za Večernji list Ivo Delonga, direktor Croatiakontrole

Genetske modifikacije većinom su prisutne u biljnim kulturama – kukuruzu, pamuku i duhanu, ali se pojavljuju i kod životinjskih vrsta – nekih sorti kokoši, riba i svinja, prenosi portal Seebiz.

“Oko deset posto uzoraka voća i povrća ima previše pesticida, a uvozna piletina toliko salmonele”, rekao je Delonga.

Najviše pesticida je otkriveno u jabukama, jagodama, grožđu i zelenoj salati. Što se piletine tiče, prema njegovim riječima, najviše treba pripaziti na pileće meso koje stiže iz uvoza.

Početkom listopada prošle godine, objavljeno je da je i Hrvatska među 11 zemalja koje su dosad izvijestile Europsku komisiju da žele iskoristiti mogućnost zabrane uzgoja genetski modificiranih organizama (GMO) na svojem teritoriju, podsjeća se u tekstu.

Prema direktivi koja je na snagu stupila ove godine, zemlje članice mogu tražiti izuzeće za cijelu ili dio svog teritorija od primjene zakona kojim je ranije dozvoljen ulazak GMO na razini Europske unije.

U Hrvatskoj su se sve županije proglasile zonama slobodnim od GMO – prva je to učinila Županija istarska 2003, a posljednja Županija vukovarsko-srijemska 2010. godine.

Španjolska je prošle godine bila jedan od najvećih proizvođača GMO hrane u Europi, dodaje se u tekstu.
 
(blic.rs,vecernji.hr/uredio:NSP)

Ukupna je površina zasijana genetski modificiranim poljoprivrednim kulturama u zemljama širom svijeta smanjena prošle godine, prvi puta u 20 godina, pokazala je najnovija studija

U 2014. godini, dvadeset godina nakon što je na tržište plasirana prva genetski modificirana poljoprivredna kultura, ukupno je u svijetu takvim kulturama bilo zasijano 181,5 milijuna hektara poljoprivrede površine.

Potom je prošle godine ta površina smanjena za jedan posto, izvijestila je u studiji objavljenoj u srijedu pro-GM Međunarodna služba za nabavu biotehnoloških rješenja za poljoprivredu (ISAAA).

Pad su u tom udruženju pripisali oštrom pojeftinjenju roba, uključujući kukuruz i pamuk.

‘ISAAA očekuje da će se ukupna zasijana površina povećati kada porastu cijene roba’, navodi se u priopćenju udruženja koje zagovara uzgoj genetski izmijenjenih kultura.

U vodećem uzgajivaču genetskih izmijenjenih kultura SAD-u ukupna je površina zasijana takvim kulturama prošle godine smanjena za 2,2 milijuna hektara.

U Južnoafričkoj Republici (JAR) površina zasijana genetski izmijenjenim kukuruzom zbog teške je suše smanjena s tri milijuna na 2,3 milijuna hektara u 2015.

Burkina Faso prošlog je tjedna pak u potpunosti odustala od uzgoja genetski modificiranog pamuka, navodeći kao razlog neprofitabilnost projekta.

U ISAAA-i napominju da je unatoč ‘izazovima’ površina zasijana genetski izmijenjenim kulturama u proteklih 20 godina ‘uvećana 100 puta’ i da ih trenutno uzgaja 18 milijuna poljoprivrednika u 28 zemalja.

Od 1996. do 2014. biotehnološke kulture uspješno su uzgajane na ukupno 1,8 milijardi hektara površine. U prošloj je godini gotovo polovina zasijane površine otpadala na pet zemalja u razvoju, uključujući Brazil, Argentinu, Indiju, Kinu i JAR.

Genetski izmijenjene poljoprivredne kulture i dalje su predmet žestokih sporenja u brojnim zemljama, pri čemu su u fokusu upotreba takvih kultura i utjecaj uzgoja na okoliš.

Nadajmo se da će se ovaj trend održati.
 
(tportal.hr/uredio:NSP)

“Besplatan poklon ne postoji i “filantro-kapitalizam” omogućava maloj skupini super bogatih pojedinaca preveliku ulogu u globalnom kreiranju politike, potkopava temelje vladinih socijalnih usluga i čini ih podložnim korporativnim interesima”, kaže sociologinja Linsey McGoey.

Većina velikih zaklada u rangu sa zakladom “The Bill & Melinda Gates” su bile metom preispitivanja od strane akademika i novinara, ali ipak, kao neosporno najutjecajnija privatna zaklada danas na svijetu, nikada nije dobila dovoljno kritične pozornosti.

Tek malen dio nezavisnih medija ili akademskih članaka pokušava ukazati na aktivnosti te zaklade koje nisu pozitivne. Primjerice, u tom kontekstu se spominje važan izvještaj LA Timesa koji postavlja pitanje da li opsežna ulaganja zaklade u trgovačka društva i naftu potkopavaju Gatesovu “humanu javnozdravstvenu” misiju.

Nešto kasnije, primjerice, liječnik iz Londona, David McCoy, analizira ukupne potpore zaklade u području globalnog zdravlja i otkriva da je tek mali postotak usmjeren istraživačima izvan Europe i Sjeverne Amerike, te se time zapravo potiče rast nejednakosti u istraživanjima i razvojnim kapacitetima između globalnog sjevera i globalnog juga i ograničava sposobnost istraživača na južnoj polutci za razvoj domaćih tehnoloških rješenja, a to, naravno, ima vrlo neugodne implikacije.

Diane Ravitch, povjesničarka i politička analitičarka, kritički seosvrnula na Gatesovu zakladu i njenu ulogu u američkom javnom obrazovanju. To su važne kritike, ali one budu raspršene u nekoliko članaka u znanstvenim časopisima i nikada ne stignu do šire javnosti.

Otkuda nedostatak pažnje? Vrijeme je jedan od razloga. Ključna je brzina kojom je Zaklada Gates postala značajan i moćan igrač u Sjedinjenim Državama, ali i globalnoj političkoj areni, te time naprosto izmakla akademskoj kritici postignuća ili neuspjeha.

Postoji uzrečica koja za filantropiju kao ideju kaže da je to način da se ulaganjem malo novca osigura pristup velikim količinama istog. No, šalu na stranu, 26 milijardi dolara Zaklade Gates nije mali novac, naročito ako se sredstva rasporede diljem svijeta kako bi se osigurao pristup resursima koji vrijede daleko više.

Gatesov filantropski model u “popravljanju” svijeta se zasniva na javno-privatnom partnerstvu, dijelom kroz financiranje ciljanih istraživanja, ali uglavnom kroz javno zagovaranje i lobiranje oslobođeno poreza, kako bi se utjecalo na vlade i promjene njihovih politika. Stari oprobani recept.

Promjena politike često znači eksplicitno pogodovanje korporativnim investitorima, koja poduzetnici poput Gatesa i njegove zaklade predstavljaju kao čin poticanja napretka. No, kako to obično biva, ogromne dobiti korporacija i javno dobro se često sukobljavaju kada jednom “projekt” bude pokrenut.

Na primjer, kemijski div Monsanto u partnerstvu sa Zakladom Gates kroz svoju globalne humanitarne poljoprivredne poslove, ujedno radi na suzbijanju lokalne razmjene sjemena i ekološki održive poljoprivredne prakse u Indiji, Africi i drugdje.

Jedan od primjera suradnje zaklade bračnog para Gates i Monsanta jest Indija. Izvješće Mahyco-Monsanto tvrdi kako je korištenje njihovog GMO sjemena pamuka uvećalo prihode lokalnih poljoprivrednika na preko 31 500 crora indijskih rupija. Ovdje treba pojasniti da je jedna crora rupija prema indijskom numeričkom sustavu numeričkom sustavu predstavlja 10 milijuna rupija, što znači da su ti prihodi u dolarskoj protuvrijednosti uvećani za 462 milijarde dolara, dok podaci indijske državne agencije govore suprotno.

Njihovo izvješće navodi da je poljoprivredna proizvodnja pamuka u teškoj krizi, te da je nakon deset godina korištenja Monsantovog transgenetskog sjemena, samo u periodu od 2011. – 2012. uvelike porasla stopa samoubojstava kod farmera. Naime, urod kontinuirano podbacuje, a poljoprivrednici nemaju čime kupiti novo sjeme, a moraju kupiti od Monsanta, pa su im obitelji osuđene na gladovanje.

Prema državnim podacima, u 2011. godini je dvije trećine područja sa zasadima pamuka u pokrajini Andra Pradesh propalo, što je gubitak od 50% uroda. U regiji Maharashtra je urod također podbacio, usprkos povećanju područja s nasadima pamuka. Prošle godine su vlasti u Maharashtri najavile takozvani “bailout”, odnosno prolongirani bankrot za proizvodnju pamuka, soje i riže. Autohtone sorte sjemena više ne smiju koristiti.

Valja se prisjetiti i konferencije održane u ožujku u Londonu, u organizaciji Zaklade Bill&Melinda Gates i sveprisutnog USAID-a (United States Agency for International Development). Na tom tajnovitom sastanku su mogli sudjelovati samo donatori i velike kompanije proizvođača patentiranog sjemena, npr. Monsanto, koje žele svoje proizvode prodavati u Africi. Naravno, cilj je, već spomenuto, povećati i osigurati korporativnu kontrolu nad sjemenom.

Poanta takvog skupa je da Zapad vidi afričku poljoprivredu kao “poslovnu priliku”, a toplim zvučnim pojmovima poput “hranjenja Afrike” ili “spašavanja milijuna ljudi od siromaštva” nam “maže oči” (G8).

Tu je i drugi partner zaklade, farmaceutski div Glaxo Smith Kline, koji u suradnji sa zakladom Gates kontrolira ogromnu svjetsku potražnju, načine plaćanja i isporuke cjepiva za javno zdravlje na globalnoj razini.

Spomenimo da je i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) primala donacije od filantropskih zaklada poput Zaklade Bill&Melinda Gates (18%) i Zaklade Rockefeller. Od ostalih, 7% od nevladinih organizacija, među kojima je daleko najveća Rotary International za rad na iskorjenjivanju dječje paralize.

Nedavno brazilski izaslanik na sastanku Svjetske zdravstvene organizacije izjavljuje da “postoji opći osjećaj među zemljama članicama da bogate zemlje poput Sjedinjenih Država maskiraju trgovinu i komercijalne interese u okviru navodnog javnog zdravstva”.

“Prisjetite se nedavnog pritiska Sjedinjenih Država na WHO da se ukloni jedan savjetnik koji je bio kritičan spram trgovinskih sporazuma koji preferiraju određenu industriju lijekova i velikim korporacijama za proizvodnju šećera iz trske. Taj proces je sve učinkovitiji, kada dobrovoljni prilozi dominiraju u financiranju agencije”, kaže brazilski izaslanik.

Zaklada Gates je aktivna i na domaćem terenu, u Sjedinjenim Državama, gdje sudjeluje u radu na reformama obrazovanja, a tu je zaklada usmjerila sredstva za promicanje tržišne dominacije uz pomoć svojeg britanskog korporativnog partnera, najveće svjetske izdavačke kompanije Pearson Education.

Zaklada Gates, kao i Bill Gates osobno, posjeduje dionice raznih partnerskih kompanija i po njima ostvaruje dobit. Dakle, zaklada posjeduje portfolio za generiranje dobiti, a to je u nesuglasju s deklariranom neprofitnom misijom zaklade.

To su, na primjer, latinoamerička Coca Cola, Femsa distributerstvo i pet multinacionalnih naftnih korporacija sa sjedištem u Nigeriji. Zahvaljujući Gatesu sada svaki i najudaljeniji zaseok može dobiti što mu treba…Coca Colu. 2015. su Gatesovi pod pritiskom javnosti, te prodaju vlasničke udjele u Coca Coli, Exxonu i McDonaldu. (Opširnije: The Reproach of Hunger: Food, Justice, and Money in the Twenty-First Century)

Gatesova zaklada je diljem svijeta, pa i u delti Nigera donirala velike količine cjepiva i to u vrijednosti od 218 milijuna dolara, no istovremeno je, bez obzira na veliku brigu za zdravlje lokalnog stanovništva, uložila 423 milijuna dolara u unosne poslove, primjerice u Nigeriji s kompanijama Royal Dutch Shell, Exxon Mobil Corp., Chevron Corp. i Total France. Redom su to kompanije koje su izravno odgovorne za teška zagađenja delte Nigera u mjeri koja nikada ne bi bila dozvoljena u Sjedinjenim Državama ili „civiliziranoj“ Europi.

Štoviše, lokalno stanovništvo i vlada krivi upravo naftne kompanije da su uzrokovale bolesti poput onih koje Gatesova zaklada „želi“ suzbiti, o čemu je opširnije pisao LA Times.

Ove kompanije imaju velike koristi od žestokog lobiranja Zaklade Gates protiv oporezivanja.

Kritika ovakvih filantropskih zaklada često bude ušutkana zahvaljujući činjenici da one obilato koriste svoj utjecaj u političkom životu kako bi držale pod kontrolom medije. Nedavno je Gatesova zaklada preuzela pokroviteljstvo nad Guardianovom inicijativom pod nazivom „Global Development“ . Guardian još jednom postaje vrlo popustljiv u stavu spram korporativne dominacije u razvojnoj pomoći. No, to nije novost, jer taj list koji važi kao glasnogovornik progresivnog liberalizma zapravo nije ništa drugo nego sluga korporativnih snaga. No, o tome više drugom prilikom.

Zaklada Gates, također, doslovno dominira vijestima vezanim uz pitanja zdravstvenih problema na globalnoj razini.

U intervjuu za Forbes, Gates je objašnjavao kako će Big Pharma prodajom cjepiva osigurati profitabilnost, ali ujedno i napredak u zdravlju stanovništva u zemljama Trećeg svijeta.

Pojedine zemlje donatori su bile šokirane kada je UNICEF po prvi puta objavio da je bio prisiljen platiti umjetno povišene cijene za cjepiva na temelju sklopljenog sporazuma pod nazivom „Napredno tržišno opredjeljenje“ (Advance Market Commitment), koji je potpisan zahvaljujući posredovanju Zaklade Gates kako bi se značajno povećao profit tvrtke Big Pharma.

Stoga, ne začuđuje zabrinutost da bi izvješća o učinkovitosti određenog cjepiva mogla biti iskrivljena od strane proizvođača koji ima monopol, a u svrhu marketinških ciljeva.

Nema sumnje da su cjepiva spašavala živote, ali 2009. godine, analiza u britanskom medicinskom časopisu Lancet izražava sumnju i zabrinutost oko uzorka po kojemu zaklada donira, a naročito preispituju pitanje ispravnosti odluke o davanju „dobrotvornih“ priloga Međunarodnoj financijskoj korporaciji (IFC) u sklopu grupacije Svjetske banke.

2010. godine Zaklada Gates najavljuje donaciju u iznosu 1,5 milijarde dolara za „zdravlje majki“ u zemljama u razvoju i tijekom sljedećih pet godina je to bilo dobro primljeno, pokazalo rezultate, smanjena je smrtnost majki i novorođenčadi, no inicijativa se ponovo pokazala financijskom polugom i omogućila da Gatesov „Fond zdravlja u Africi“ preko Međunarodne financijske korporacije (IFC) uspostavlja nove mehanizme za svjetske zdravstvene organizacije i nacionalne zdravstvene proračune u zdravstvene ustanove u privatnom sektoru. Još jednom se utiče na nacionalnu politiku zemalja u razvoju u Africi koje mijenjaju postojeće zakone i donose nove koji pogoduju privatnim interesima, a ne nacionalnim.

Gatesova zaklada uvjetuje da za donirana sredstva moraju biti korištene američke tehnologije, istraživanja, lijekovi i tretmani, a kako Gates drži da zdravstveni sustavi moraju biti održivi i isplativi, iskorištava sredstva za učinkovito preusmjeravanje ulaganja raspoloživih sredstava u financiranje nevladinih organizacija, te u privatni sektor na štetu nacionalnog. Potraga za profitabilnošću u korist korporativnih interesa pokazuje posve drukčiju sliku o osmišljavanju i provedbi programa zaklade.

Nema sumnje, Zaklada Gates iskorištava svoje vlastite doprinose kako bi dominirala i fokusirala vanjska sredstva u svoje intenzivne, vertikalno integrirane programe. Kontrolirani odozgo i izdaleka, programi preusmjeravaju sva raspoloživa sredstva u privremene i nestalne zdravstvene programe. Vertikalna integracija podrazumijeva da Zaklada Gates kontrolira svaki aspekt projekta, a koji nestaje onog trenutka kada se iscrpe sredstva za financiranje.

Horizontalni razvoj medicinskih usluga i lokalnih sposobnosti na terenu nestaju, što znači da tada afrički liječnici, ponovo u nedostatku resursa i sveobuhvatnih nacionalnih sustava i zdravstvenih programa, moraju gledati kako im pacijenti umiru od inače lako izlječivih bolesti, kada postoji osnovna medicinska infrastruktura. No, u tom trenutku je Gatesova ili neka druga filantropska zaklada s korporativnim partnerima već u nekoj drugoj zemlji Trećeg svijeta koja treba njihovu „pomoć“.

Je li uopće potrebno spomenuti da u nekom poštenijem, uljuđenijem i pravednijem sustavu na svjetskoj razini, ovakvih filantropa ne bi ni trebalo biti.

Tragično, ali moćni zagovaraju moćne, a korupcija iznjedruje još više korupcije.

Asimetričan pritisak koji velike korporacije vrše na gotovo sve vlade nerazvijenih ili „zemalja u razvoju“, kao i na svoje vlastite, predstavljaju prijetnju budućnosti tih zemalja, ali i budućnosti demokracije.

Možda je najjasniji primjer škakljivo područje zaštite globalnih patenata. Već desetljećima aktivisti diljem svijeta upozoravaju na globalne zakone o patentima koji su prepreka pristupu povoljnim lijekovima ili sjemenu. Bill Gates se ne slaže. On ostaje tvrdi zagovornik jake zaštite patenata još od ’90-ih.

Danas, unatoč ogromnom globalnom utjecaju Zaklade Gates, zakonodavci uglavnom šute o negativnim posljedicama njihovih radnji, a interes za reformu filantropskog sektora je u odnosu na proteklo desetljeće oslabio.

Filantro-kapitalisti su, čini se, ušutkali svoje kritičare, te će do daljnjega stvarati monopole na globalnom tržištu hranom, lijekovima i drugim elementarnim dobrima.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

I koliko god Hrvati živjeli u zabludi misleći kako oni ne jedu GMO, činjenica da pronađena GMO soja nije jedina. Prepakiravali su pravu soju sa GMO sojom i prodavali

Iako je Hrvatski sabor davne 1998. godine zabranio korištenje genetski modificiranog sjemena, inspekcija je na području Bjelovara kod nekoliko poljoprivrednika pronašla nedopuštene udjele GMO-a, a situacija postaje alarmantna u trenutku kada shvatimo da je testirano sjeme kupljeno u redovnoj prodaji, uz račun i deklaraciju prema kojoj o GMO-u u tom sjemenu nema riječi.

Takva roba mora se uništiti pa poljoprivrednik uz šok trpi i materijalnu štetu. A, ove godine ratari su pojačano sijali soju zbog ostvarivanja prava na zelena plaćanja, čak 40 % više. Situaciju s GMO sjemenom prate i slavonski ratari koji nemaju saznanja o eventualnim ovdašnjim takvim slučajevima.

‘Kolanje GMO sjemena i druge robe treba svakako zaustaviti, neškodljivo uništiti i aktivno raditi na mjerama suzbijanja. No, genetičari kažu da se i s kilometrima dalje zasijanog sjemena prenosi pelud i kontaminira tlo u drugim područjima pa je to možda i ovdje slučaj.

Možda čovjek, ljudski faktor, nije kriv. U svakom slučaju, treba kontrolirati sjeme, sadni materijal, voditi strože kontrole, jer kada GMO jednom uđe u tlo – gotovo je – kaže predsjednik HPK Matija Brlošić.

No, sudeći prema navodima iz Ministarstva poljoprivrede, priroda ipak nije upetljala svoje prste, a tragovi vode i preko granice.

Poljoprivredni inspektori donijeli su rješenja kojim je vlasnicima naređeno trajno i neškodljivo uništavanje usjeva, odnosno zrna merkantilne soje u kojoj je utvrđena prisutnost GMO-a na način da GMO više nije sposoban za reprodukciju ili prijenos genetskog materijala te da se njegov genetski materijal ne može prenijeti na druge organizme – ističu u Ministarstvu te dodaju da poljoprivredna inspekcija s drugim nadležnim tijelima – Carinom, Poreznom, krim-policijom, provodi detaljne inspekcijske postupke i istragu.

Postoji osnovana sumnja da je riječ o kaznenom dijelu, tj. da je sjeme soje legalnog proizvođača prepakirano te kao krivotvoreni proizvod plasirano na tržište. Dosadašnjom istragom utvrđeno je i to kako je moguće da je sporno sjeme soje prepakirano izvan Hrvatske, zbog čega smo službenim putem obavijestili nadležno ministarstvo susjedne države, jer je prema dosadašnjem tijeku inspekcijskog nadzora utvrđeno da je u postupak prometa, trgovine predmetne soje bila uključena i tvrtka iz susjedne države – navode u Ministarstvu no ne preciziraju o kojoj zemlji je riječ, jer su postupci u tijeku, piše Glas Slavonije.

Hrvatska je zatrovana

I koliko god Hrvati živjeli u zabludi misleći kako oni ne jedu GMO, činjenica da pronađena GMO soja nije jedina. Hrvatska je, moguće je jednostavno zatrovana. Jer GMO sjeme se širi vjetrom, a moguće je da su prirodnim putem zatrovana i polja koja nisu GMO ili bar vlasnici ne znaju da jesu. Dakle, nitko ne može znati koje su količine GMO-a u Hrvatskoj.

Međutim, svi zaboravljaju da je Hrvatska otrovana puno ranije. Naime, nakon suša koje su zahvatile našu zemlju, ali i nakon poplava koje su pogodile Hrvatsku, najviše je zapravo stradao kukuruz. Ne zaboravimo da se odmah nakon toga javio Monsanto koji je Hrvatskoj kao i okolnim zemljama donirao GMO sjeme kao spas u vrijednosti od sveukupno 445 tisuća eura.

Ono što naši poljoprivrednici koji su nasjeli na tu spačku moraju znati jest to da kada se jednom posadi GMO, više ga se nije moguće riješiti. Sjeme se širi vjetrom i zagađuje se cjelokupni poljoprivredni prostor Hrvatske.

Zemlja postaje neplodna, a seljaci bivaju ovisni o ovoj i sličnim korporacijama koje su vlasnici patenta GMO sjemena. Postoji velika mogućnost da su vremenske neprilike izazvane kako bi neprimjetno GMO dobio svoje mjesto pod suncem u Hrvatskoj pa se tako i proširio na ovaj geostrateški položaj.

Tko stoji iza toga? Političari? Moguće! Opasnosti GMO proizvoda mogu se uočiti u SAD-u gdje se GMO usjevi sade već godinama, a svaki četvrti stanovnik je alergičan na gluten. Postoje brojni dokazi da je GMO zaslužan za porast malignih oboljenja, hormonalnih poremećaja, alergija, deformacija i malformacija, kao i genetskih promjena i razno raznih defektnih stanja.

Ono što je najvažnije za depopulacijsku politiku jest to što GMO dokazano uzrokuje neplodnost kod žena pa tako dolazi i do potpunog istrebljenja. Očekuje li Hrvatsku kenijska sudbina? Zatrovane vode, hrana, usjevi i bolesni ljudi? I sve nakon posjeta Monsanta i drugih GMO korporacija koje su se ‘vjetrom’ proširile zemljom!

Inspekcija pronašla GMO u 4 proizvoda

U prošloj godini, od 144 analizirana uzorka hrane na GMO prikupljena u Hrvatskoj, sanitarna inspekcija u samo je četiri pronašla genetski modificirane organizme, i to manje od 0,9 posto, što je u EU dopušteno jer se smatra da je riječ o slučajno kontaminiranim proizvodima, izvijestila je jučer na konferenciji za novinare pomoćnica ministra zdravlja Nataša Zorić.

Naime, u Europi je dopuštena hrana s malim količinama GMO-a, ali je potpuno zabranjen promet mesom koje sadrži GMO. Ipak, najčešće su genetske modifikacije učinjene na biljnim kulturama, i to kukuruzu, soji, pamuku, šećernoj repi, duhanu, papaji…

Europski su propisi prilično restriktivni u odnosu na GMO pa je ukupno odobreno 37 biljnih kultura u kojima je dopuštena takva promjena, ali ako sadrže više od 0,9 posto GMO-a, to mora biti istaknuto na proizvodu.

Stručnjaci naglašavaju da su proizvodima koji sadrže GMO najviše ugroženi sportaši koju konzumiraju razne dijetetske proizvode i vegetarijanci. Najviše takvih proizvoda u Hrvatsku dolazi iz SAD-a i Njemačke, rekla jer N. Zorić. U prošlogodišnjem nadzoru kontrolirani su proizvodi s hrvatskih tržnica, ali i iz prodavaonica te silosa i skladišta.
 

 
(dnevno.hr,jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

DAN KADA JE ORGANSKA HRANA PALA! Argentinski znanstvenici su otkrili kako je 85% sterilnih gaza, tampona i uložaka kontaminirano s kancerogenim gliofosfatom. Više nije bitno da li jedete organsku hranu, glifosat može ući u tijelo i preko higijenskih pomagala

No ako smatrate kako je ovo jedina prijetnja zdravlju svih onih koji zbog rana, prijeloma, operacija ili mjesečnice moraju doći u doticaj sa „sterilnim“ pamukom, tada vas moramo upozoriti, situacija je pun gora i opasnija.

U kasnim 1970-ih i ranih 1980-ih, tisuće američkih žena u Americi ubijeno je od strane svojih tampona.

Iako su FDA i žensku industrija higijene otišli predaleko pokušavajući sakriti istinu u povijesti da su u tamponima izrađenim od nekih ne-prirodnih vlakana pronađene “udomaćene” smrtonosne bakterije koje su otpuštale dovoljnu količinu otrova da ubiju ili ozlijeđuju preko tisuću žena.

Organizacija za konzumiranje organskog je objavila slijedeće:

Najgori prijestupnici su ultra-upijajući tamponi koje proizvode Procter and Gamble. Prema razotkrivajućoj knjizi “Soap Opera: Inside Story of Procter and Gamble”, tvrtka je odbacivala godinama prigovore potrošača o tamponima.

1975. godine tvrtkin dopis je otkrio da se oni oslanjaju na takozvane “Rely” tampone koji sadrže poznata kancerogena sredstva i da tampon mijenja prirodne mikroorganizme u vagini. “Rely” tamponi su maknuti s polica u 1980, ali mnoge žene tvrde da su im oni ostavili u “nasljeđe” histerektomiju i gubitak plodnosti.

Među zdravstveno svjesnim ženama, toksičnost mainstream tampona dugo je bilo pitanje od velike važnosti. “Kao što sam rekla, NE ulju od sjemenki pamuka, iz istog razloga kažem NE toksičnim pamučnim tamponima i ulošcima, piše Meghan Telpner. “Jeste li znali da se 42 milijuna kilograma pesticida raspršuje na 14,4 milijuna hektara površine na kojoj se uzgaja konvencionalni pamuk – svake godine u SAD-u.”

Sada je Monsantov otrovni herbicid pronađen u 80% ženskih higijenskih proizvoda

Brzo naprijed do 2015. Sada je napokon došla istina na vidjelo i poznati herbicid glifosat, kojeg možemo naći u Monsantovom “Roundup” herbicidu koji se koristi na genetski modificiranim usjevima pamuka, je otkriven u većini ženskih higijenskih proizvoda.

Istraživački tim iz Nacionalnog sveučilišta La Plata na čelu sa Damian Marinom otkrio je svoje rezultate istraživanja prošlog vikenda. 62% pamučnih proizvoda kontaminirano AMPA kemikalijama, točnije metabolitima gliofosfata.

Situacija je još gora kod proizvoda koji su sačinjeni od čistog sirovog pamuka, naime sve sterilne i obične gaze od 100% pamuka sadržavaju AMPA kemikalije.

Imajte na umu se da takva istraživanja se ne bi mogla provoditi na američkim sveučilištima i institutima zato što je Monsanto potkupio sve i infiltrirao se svudgdje.

Primjer: diskreditiran profesor Kevin Folta na Sveučilištu u Floridi, koji je uhvaćen da prima mito 25.000 $ od Monsanta, nakon što je javno lagao da nije imao financijske veze sa Monsantom. Iako je Folta iscrpno razotkriven kao lažac i prekršitelj sveučilišne etike, Sveučilište u Floridi ne vidi ništa loše u takvim prijevarama.

“Tim argentinskih znanstvenika su otkrili tragove glifosata u 85% proizvoda za osobnu njegu i žensku higijenu koji sadrže pamuk i mogu se obično kupiti u ljekarnama i supermarketima”, piše Revolution News.

“Studija je provela uzorkovanje proizvoda iz ljekarni i supermarketa na području La Plate, i analizirali su briseve pamuka, gaza i uložaka za žensku uporabu.

Rezultati iz svih komercijalnih proizvoda su otkrili da sadrže 85% glifosata i 62% AMPA (metabolit ili derivata glifosata). Gotovo 100% od pamuka proizvedenog u Argentini je genetski promijenjene i prijmjenjen je glifosat.”

Također je Revolution News izvijestio:

“Istraživanje nas je ostavilo šokirane”, rekao je dr Medardo Ávila Vázquez iz Cordobe.

“Usredotočili smo našu pozornost na prisutnost glifosata u hrani, ali nismo mislli da su proizvodi koje koristimo u svim bolnicama i domovima zdravlja u zemlji za liječenje pacijenata kontaminirani kancerogenim kemikalijom. Vlast moraju dati izravan odgovor na ovu situaciju.”

Glifosat je poznato da uzrokuje rak, ali propagandisti su plaćeni da prikriju istinu

Glifosat je poznato da izaziva rak (WHO priznala). Svjetska zdravstvena organizacija je klasificirana kao “vjerojatno kancerogene” i mnoge druge studije jasno povezuju glifosat sa ometanja endokrinih procesa koji vode do raka.

Forbes.com je objavio članak pod nazivom “Američki izdavači sa najviše zla” od portala EVIL.news, je preuzeo ulogu u objavljivanju Monsantove propagandu putem korporativnih plaćenih profesionalnih propagandista poput Henry Millera i Jon Entine. Obojica su bili razotkriveni kao “GMO plaćenici” koji izdaju čovječanstvo i zagovaraju kemijsko trovanje svijeta u zamjenu za novac.

Pronađeno je da glifosat u dozama poput 1 ppm može uzrokovati rak, što znači da čak i niske razine izloženosti preko tampona mogudovesti do smrtonosnih karcinoma u žena. (GMO industrija kaže da su žene koje su zabrinuti za GMO su zapravo “protiv-znanosti” i preglupe da shvate tehnologiju.)

Nepobitno je da je ljudska vagina lako upija kemikalije pronađene u tampona. Kad su ti tamponi izrađeni od GMO pamuka – većina pamuka koja se komercijalno uzgaja – gotovo uvijek sadrži glifosat koji se apsorbira kroz vaginalne zidove i ulazi u krvotok.

To znači da čak ako žene jedu ORGANSKU HRANU i izbjegavaju pesticide i kemikalije u hrani, žene moraju sada razmotriti mogućnost da se truju glifosatom preko vaniganlnih uložaka  koji su proivedeni od genetski modificiranog pamuka koji se koristi i kod drugih higijenskih proizvoda.

Zašto biste trebali koristiti samo organske proizvode za žensku higijenu

Jedini siguran način da se izbjegne GMO u vašiim intimnim dijelovima je certificirana organska ženska higijena od organskog pamuka ili drugih organskih materijala.

Lako potrošačima zaboraviti da su njihove traperice koje su izrađene od GMO pamuka zasićene s glifosatom … ili da je pamučna gaza u setu prve pomoći također od GMO pamuka i glifosata. U stvari, čak i pamučni brisevi i pamučne loptice su obični GMO.

Dakle, ako stvarno želite zaustaviti stavljanje Monsanta u vaginu (ili u vaše uši, nos i drugo mjesto u vašem tijelu), morat ćete studiozno naći izvor organske, ne-GMO proizvode za takve potrebe.

Podijelite ovaj članak, educirajte se i držite do zdravlja, to nam je samo i ostalo.
 

 

 
(preveo mag.Alfred Bošković,youtube/uredio:nsp)