Koliko dugo čuvati račune za kućne režije? Treba li ih uopće čuvati?

Pitanja su to koja si često postavljaju građani, među kojima ima i onih koji su svoje obveze uredno izvršili, ali im se dogodilo da im nakon nekog vremena od lokalnog vodovoda stigne ovrha zbog navodno neplaćenog računa. A dokaza za to – nemaju.

Dunja Mak, pravna savjetnica Potrošačkog foruma iz Osijeka, navodi da za svaku vrstu potraživanja postoji rok zastare.

Pa tako, primjerice, sukladno Zakonu o obaveznim odnosima, rok za zastaru računa za struju, toplanu, plin, vodu, telefon, radio i TV pristojbu iznosi godinu dana.

‘Za pričuvu i grobnu naknadu je tri godine, kazne za parking i ugovori o osiguranju života imaju rok od pet, a komunalna naknada šest godina‘, navela je Mak i dodala da treba čuvati račune duže od tog roka jer se ne jednom znalo dogoditi da ljudi čuvaju račun godinu dana, nakon čega bi ga bacili, a tvrtka bi pokrenula ovrhu unutar tog perioda.

‘Ako je ovrha pokrenuta unutar godinu dana, ona često zna doći građaninu na adresu nakon tog perioda. Onda se zna dogoditi da on nema dokaz jer je bacio račun, a ne može se pozvati na zastaru jer je tvrtka reagirala dok ona nije nastupila.

Stoga je naš savjet da građani čuvaju račune minimalno deset godina.

Svima savjetujemo da ih čuvaju deset godina zato što rješenje o ovrsi, ako je donesena, zastarijeva najranije protekom deset godina’, zaključila je Mak.
 
(tportal.hr)

Sindikat traži povećanje mirovina svim umirovljenima nakon 1. siječnja 1999. za 19 posto, promjenu modela obiteljske mirovine, uvođenje minimalne mirovine u visini od najmanje 50 posto bruto minimalne plaće…

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) u utorak, 10. listopada, pod geslom “Zaustavimo siromaštvo i poniženje u starosti” organizira prosvjed u šest hrvatskih gradova, zahtijevajući od vladajućih hitno donošenje mjera koje će postaviti barijeru daljnjem ubrzanom siromašenju umirovljenika.

Sindikat traži povećanje mirovina svim umirovljenima nakon 1. siječnja 1999. za 19 posto, promjenu modela obiteljske mirovine, uvođenje minimalne mirovine u visini od najmanje 50 posto bruto minimalne plaće, uvođenje državne naknade za starije osobe koje nisu stekle mirovinu, novi model usklađivanja mirovina i ukidanje zakona kojim se uvodi porez na nekretnine dok se ne urede zemljišne i posjedovne knjige.

Paketom zahtjeva iz područja zdravstva traže da se zdravstvenu riznicu ne vraća u državni proračun, da se zadrži državno dopunsko osiguranje pri HZZO-u i da se ne poskupljuje dopunsko zdravstveno osiguranje. Sindikat traži i pokretanje redovitog rada Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, uvođenje povjerenstva za umirovljenike, posebnog pravobranitelja za starije osobe i reformu drugog mirovinskog stupa u dobrovoljni stup.

Više od polovice umirovljenika s mirovinama ispod linije siromaštva

“Hrvatska, izgleda, ne voli svoje starije“, rekla je predsjednica SUH-a Jasna Petrović, upozoravajući na pogubnu statistiku po kojoj više od 50 posto umirovljenika ima mirovine niže od linije siromaštva, koja iznosi 2085 kuna.

Tužno je što smo najgori u regiji od svih zemlja bivše Jugoslavije, Mađarske i Italije jer imamo udio mirovina u plaći od tek 38 posto, što je gore i od Bosne i Hercegovine, gdje mirovina u prosječnoj plaći sudjeluje sa 43,5 posto, Kosova 47 posto, Srbije 50 posto, Crne Gore 56 posto, Slovenije 60 posto i Makedonije 62 posto.

“Te brojke dobro govore u kojoj mjeri smo deprivirani, degradirani i diskriminirani“, rekla je Petrović, dodavši da je strmoglavi pad započeo 2010., kad je tadašnja premijerka Jadranka Kosor ukinula na dvije godine usklađivanje mirovina, što je poslije nje nastavio Mirando Mrsić iz tzv. Kukuriku koalicije. Hrvatska je tako pala na dno siromaštva Europske unije, u kojoj su od nas siromašniji samo Bugari.

“To ne bi bilo tako strašno da umirovljenici nisu budućnost mladih, a ta budućnost je tužna, to je budućnost sakupljača plastičnih boca. S takvom budućnosti mi vam ne možemo ostaviti ovu zemlju u nasljeđe i mi se toga sramimo u ime vlasti“, rekla je Petrović.

Upozorila je na pad životne dobi u Hrvatskoj zbog rastućeg siromaštva. Dosad smo imali prosječnu dob od 81 godinu života za žene i 78 godina za muškarce ali je to počelo padati uslijed umiranja zbog bijede. Umiranje je započelo ubrzano rasti već 2015. kao posljedica siromaštva i bijede, nemogućnosti liječenja, očaja, ovrha i svega što tlači i muči starije ljude, kaže Petrović.

Veliki broj samoubojstava među starijim građanima

Posljedice se prepoznaju čak i po broju samoubojstava jer, iako stariji od 65 godina čine 18,6 posto stanovništva, među samoubojicama ih je čak 40,1 posto. Ističući to kao još jednu bizarnost, Petrović je rekla da u medijima, umjesto da se stavi fokus na plaće i mirovine, stalno ostajemo zarobljeni u prošlosti i govorimo o partizanima i ustašama.

Postavljanje barijere siromašenju umirovljenika od Hrvatske traži i Europska komisija, koja već tri godine upozorava na preniske mirovine i traži da se mirovine po posebnim propisima usklade s općim propisima. Zbog toga traže uvođenje minimalne mirovine koja ne bi smjela biti niža od 1600 kuna i uvođenje nacionalnog dodatka za starije osobe, koji imaju sve zemlje u Europi.

Čim je Mađarska uvela taj dodatak, broj osoba u zoni rizika od siromaštva starijih od 65 godina pao je na samo 4 posto, dok je u Hrvatskoj na 31,2 posto.

Zamjenik predsjednice SUH-a Milan Tomičić upozorio je da 100.000 umirovljenika prima mirovinu manju od 500 kuna, a da 57 posto umirovljenika ima manju mirovinu od prosječne mirovine koja iznosi 2314 kuna.

Sindikat prosvjede organizira u Zagrebu kod Manduševca, u Puli na Trgu Portarata, u Splitu na Zapadnoj obali, u Osijeku na Trgu slobode, u Slavonskom Brodu na Korzu i u Zadru na Poljani Pape Ivana Pavla II.
 
(vijesti.rtl.hr)

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović rekla je na okruglom stolu posvećenom problemu 330 tisuća blokiranih hrvatskih građana da je postojeći ovršni zakon duboko nepravedan i neodrživ zbog čega bi umjesto najavljenih izmjena bilo bolje pripremiti potpuno novo zakonsko rješenje.

Živjeti u Hrvatskoj i biti blokiran bila je tema okruglog stola na kojem su u Uredu predsjednice Republike sudjelovali ministri financija i pravosuđa te predstavnici Hrvatskog sabora, akademske zajednice i udruga.

“Ovršni zakon duboko nepravedan”

Rasprava je prema riječima predsjednice pokazala da je ovršni zakon duboko nepravedan i neodrživ jer ovršenike najblaže rečeno stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na vjerovnike zbog čega su nužne njegove izmjene ili, bolje, priprema novog ovršnog zakona kako bi se omogućila ravnopravnost, zaštitilo najsiromašnije i vratilo povjerenje u pravosuđe.

Predsjednica također smatra da je uz jačanje prevencije potrebno intervenirati u ovlaštenje Fine, koja prilikom zahtjeva za naplatu blokira sve računa dužnika čak i u slučaju kad na samo jednom računu ima dovoljno novca za podmiriti iznos tražbine.

“Ovrhe brže od mača kroje demografsku strukturu”

Osnivačica Projekta Blokirani – Deblokirajmo Hrvatsku Miriam Kervatin, koja je vodila raspravu, rekla je da se problem blokiranih generira od 2011., kada je posao blokiranja dužnika preuzela Fina koja je provela više od 7,8 milijuna ovrha.

Krajem 2010. bilo 25 tisuća blokiranih, a već krajem 2011. njih 166 tisuća. Dug je u siječnju 2011. iznosio šest milijardi kuna, a danas iznosi 42 milijarde i raste. Zabrinjavajuće je da je krajem 2014. iznos ukupnog duga blokiranih premašio dug privrede, što se nikad nije dogodilo u svijetu, pa ni u najzaostalijim krajevima, rekla je Kervatin.

Zbog nezaustavljivog rasta duga blokiranih Hrvatska je došla u situaciju da ovrhe brže od mača kroje demografsku strukturu Hrvatske, upozorila je Kervatin.

Demografi upozorili da Hrvatska nestaje zbog blokada

Demografi Stjepan Šterc i Anđelko Akrap upozorili su da je problem blokiranih jedan od ključnih razloga iseljavanja i nestanka Hrvatske.

Šterc kaže da je država Hrvatska u 2017. ušla s najvećom smrtnosti otkad postoji. U travnju je bilo najmanje rođenih, a rodnost je u odnosu na lani smanjena za čak 15 posto.

Šterc, koji je i sam bio blokiran, rekao je da su faktoring kuće ušle u dug hrvatskih građana bez pravnog propisa koji je Hanfa trebala donijeti i da je taj dug prodan za 10 ili 15 posto vrijednosti. Po njegovim riječima dug su bili spremni otkupiti iseljenici, da su imali partnere u Vladi.

100.000 građana blokirano zbog duga do pet tisuća kuna

Sudac zagrebačkog Trgovačkog suda Mislav Kolakušić rekao je da je u Hrvatskoj prema podacima Fine blokirano sto tisuća građana zbog duga do pet tisuća kuna. Upozorio je da mala blokada nije i mali problem jer dužnici više ne mogu platiti ni jedan račun pa upadaju iz blokade u blokadu.

Smatra da zbog toga treba donijeti propis po uzoru na Austriju ili Sloveniju, gdje se ovrhe vode pred sudovima, čime se dobiva ustavnost postupka, usklađenost s europskom poveljom o pravima građanina i znatno smanjuje troškove.

U planu su izmjene ovršnog zakona

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković rekao je da se izmjenama ovršnog zakona planira propisati da se ne može prodati nekretnina ispod određenog iznosa kao i da jedina nekretnina ne može biti premet ovrhe, a ako ipak dođe do ovrhe, da onda država ovršeniku omogući smještaj. Namjera je također dignut cenzus neovršivog dijela plaće ili mirovine s dvije trećine na tri četvrtine.

Ministar financija Zdravko Marić rekao je da se 95 posto slučajeva odnosi na dugovanja koja sežu preko godinu dana i da se najviše duguje bankama i financijskim institucijama, preko 50 posto, dok država u tom dugu sudjeluje s 12,3 posto.

Makroekonomist Branimir Lokin smatra da se nalazimo u situaciji u kojoj unutarnji dug preko fenomena blokiranih daje mogućnost da pokrene gospodarski rast unutar dvije godine za jedan ili dva posto jer će s oslobađanjem dugova porasti kupovna moć.

Bitna je i prevencija

Predstavnica Hrvatske udruge banaka Helena Ilić smatra da prije rješavanja problema treba vidjeti po kojoj su osnovi i u kojem roku nastali dugovi te tko su osobe kojima treba pomoći. Dodala je da žele aktivno sudjelovati u rješavanju problema, ali i da moraju novim generacijama omogućiti razvoj, a da ne diskriminiraju građane koji na vrijeme plaćaju svoja zaduženja.

Predsjednik Hrvatske udruge agencija za naplatu potraživanja Matija Arapović rekao je da je prevencija najvažnija i upozorio da agencije nisu uspjele ući u državne strukture kako bi dužnike obavijestile o dugu, što je, kazao je, vrlo važno jer je to korak prije ovrhe.
 
(index.hr)

Dok već mjesecima slušamo kako političari po milijunti put prosipaju lažna predizborna obećanja, autobusi za Njemačku i dalje odlaze puni

Samo iz Zagreba svakodnevno odlazi 20-ak autobusa (500-1000 ljudi dnevno) za razne gradove u toj zemlji, a među putnicima su rijetko oni koji odlaze u turističku posjetu.

I ovoga smo puta na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu zatekli uplakane supruge koje ispraćaju svoje muževe. Roditelje koji s nestrpljenjem iščekuju polazak autobusa kako bi vidjeli svoje dijete. Ljude svih dobnih skupina koji su razočarani Hrvatskom i koji ovdje ne vide nikakvu budućnost. Spakirali su kofere, a neki od njih i bez da su našli posao ipak odlaze u Njemačku.

Iako smo već nekoliko puta radili ovakve reportaže, nikad nije jednostavno prisustvovati rastanku obitelji. Bilo da se odvajaju od roditelja ili od muževa, žena, djevojaka. Uvijek je taj prizor jednako tužan, a istovremeno pokazuje i onu pravu sliku Hrvatske.

U Hrvatskoj mu ostaju žena i četvero djece

Bračni par iz Sesveta kratko je porazgovarao s nama dok su čekali da suprugu krene autobus za Munchen. Ivica posljednjih šest mjeseci radi u njemačkom gradu Tuttlingenu, gdje vozi gradski autobus. Prije toga je vozio kamione.

U Hrvatskoj je također bio zaposlen, a i njegova supruga, kako su nam rekli, ima dobar posao. No sve to je nedovoljno za normalan život. Imaju četvero djece, a zbog spleta životnih okolnosti, supruga je u blokadi.

“U Hrvatskoj možeš preživjeti samo ako imaš dobar posao i nemaš kredite. Inače ne. I suprug i ja smo radili i imali normalne plaće. Onda nam se dogodila nesreća pa smo završili na sudu, bila sam žrtva prevare i od strane odvjetnika, i na kraju sam zbog ovrhe blokirana. Tako da radim, kao što je radio i suprug, no nismo mogli preživjeti. Zato je suprug otišao van, a vrlo vjerojatno ćemo i mi za njim. Imamo četvero djece. Za njih ne vidim nikakvu budućnost u Hrvatskoj”, rekla nam je Ivičina supruga.

“Trebate vidjeti ulice Petrinje i Siska za vrijeme praznika”

Porazgovarali smo i s Dariom iz Petrinje. Iako nema posao u Njemačkoj, odlazi u Munchen, gdje već par godina radi njegov brat.

“On je diplomirao ekonomiju i već dvije godine radi u jednoj banci. Ima tamo stan i super mu je. Ja sam nažalost dugo bez posla, kojeg je vrlo teško naći i u Petrinji i u Sisku. Tamo je općenito jako loša situacija. Ljudi masovno odlaze iz tih mjesta, znam ih bar petero do 30 godina starosti koji su otišli u Njemačku. Trebate vidjeti Sisak za vrijeme Božića i Uskrsa, ceste su pune njemačkih tablica”, rekao nam je 37-godišnji Dario.

Iako posla nema, kaže kako se već prijavio na njemačku burzu preko koje ide na doškolovanje. Po struci je tokar, a kako nije imao iskustvo rada u struci, tamo će ići na dodatne tečajeve jer se majstori traže.

U Petrinji, kako tvrdi, nema baš nikakve perspektive.

“Tamo može živjeti samo onaj koji je imao nekakve veze pa ga je netko uspio zaposliti, a oni koji nemaju baš nikakve veze, nemaju niti posla. Tako to ide u Hrvatskoj. Zato svi i odlaze u Njemačku ili Irsku”, zaključuje Dario, koji je bio vidno raspoložen jer napušta zemlju.

“Drago mi je da mi je sin otišao, ovdje nema perspektive”

Vesele smo zatekli i supružnike iz Zagreba koji odlaze u posjet sinu koji također živi u Munchenu.

“Sin već godinu i pol živi tamo. Radi u rent-a-caru na aerodromu i jako je zadovoljan. Prije je radio neke druge poslove, no otkako živi tamo, našao si je ovaj na aerodromu”, rekao nam je Zagrepčanin Zlatko.

Na pitanje kako mu je bilo nakon što mu je sin rekao da odlazi, tvrdi da je bio izuzetno sretan.

“Moram reći da mi je bilo drago jer ovdje nema perspektive. Njemu je 29 godina i tu nije mogao naći posao. Iako i supruga i ja u Zagrebu imamo dobro plaćene poslove, da sutra ostanemo bez njih, bez razmišljanja bi i mi odselili k njemu.

On inače dolazi u Zagreb, ali otkako ima novi posao dugo već nije bio, pa mi sad idemo k njemu. Doduše, da me krivo ne shvatite, naravno da mi je kao roditelju bilo teško što odlazi, ali ipak je prevladao onaj osjećaj sreće radi njega, budući da vidim koliko je tamo zadovoljan. Ima dobar posao i sretan je. Gore je potpuno drugačije, a u Hrvatskoj godinama neće biti bolje. Ja inače radim na terenu po cijeloj Hrvatskoj. Trebate vidjeti Slavoniju, tamo je tek pustoš“, rekao nam je Zlatko.

“Najveći problem je naći stan”

Kaže kako u Njemačkoj nije nikakav problem naći posao. Jedini problem je, kaže, pronaći stan, pogotovo u većim gradovima.

“Ako te na poslu nisu prijavili, teško ćeš uspjeti iznajmiti stan. No brzo se nađu poslovi s prijavom, a pogotovo osobama koje znaju njemački. Oni ga bez problema mogu naći. Znam i za dosta njih koji odlaze preko agencija za zapošljavanje koje im nalaze poslove”, ispričao nam je Zlatko.

Porazgovarali smo i s tri djevojke koje odlaze u posjet prijateljici koja već tri godine radi u Munchenu.

“Po struci je matematičarka, završila je PMF i sad u Njemačkoj radi u jednoj firmi u financijama. Jako je zadovoljna. Taj je posao našla još dok je bila u Zagrebu. I nakon što ga je dobila, odselila se. U Zagreb uvijek dolazi kad su praznici, a mi sad idemo malo k njoj u posjetu”, rekle su nam djevojke.

Još je puno onih koje smo zatekli jer su istovremeno za Njemačku putovala tri autobusa, jedan za Berlin, dva za Munchen. Svi puni. Odlaze jer u Hrvatskoj ne vide budućnost.

U Osijeku ista slika kao u Zagrebu

Istu situaciju zatekli smo i na autobusnom kolodvoru u Osijeku. Iako je Slavoncima primarna destinacija i dalje Irska, velik broj njih odlazi i u Njemačku. Gotovo svi putnici koji su odlazili s osječkog kolodvora pristali su s nama podijeliti svoje priče, ali su tražili da naši razgovori budu anonimni.

Gospodin iz Đakova ispričao nam je priču svoje obitelji. Na kolodvor je stigao s velikom torbom i koferom kako bi se u Nürnbergu pridružio svojoj supruzi i dvoje djece, koji su otišli tamo još prije tri godine. Ne vjeruje kako će se itko od njih vratiti u Slavoniju.

Ostaju samo prazne kuće

“Još ne radim, ali idem raditi. Pronaći ću nešto. Žena i dvoje djece su tamo već tri godine. Djeca idu u školu, najmlađa još ne”, ispričao je. Dodaje kako poznaje puno ljudi koji su otišli i ostavili prazne kuće za sobom, ali i kako od tih kuća nemaju ništa.

“Jako puno ljudi je otišlo. Cijele obitelji odlaze. Svi odlaze i tamo probaju. Ostaju samo prazne kuće, samo iza mene ostaju dvije prazne kuće. Ali, da ne opsujem sada… što imate od kuća?”, zapitao se naš sugovornik i ispričao nam situaciju svoje supruge koja je u Nürnberg otišla prije njega.

“Bolje da ovdje nikada nije radila. Ukratko, radila je nekoliko mjeseci, razboljela se i na kraju se ispostavilo kako nije bila prijavljena. Onda nas je operacija koštala 20 i nešto tisuća kuna. Morate se zapitati zašto je uopće radila, ali to je sada nebitno”, zaključio je.

Podijelio je s nama i kako poznaje još dosta osoba koje bi htjele otići u Njemački, ali ih je strah da neće uspjeti pronaći posao. Njega nije strah, vjeruje kako će pronaći nešto i govori nam kako je njegova supruga pomogla nekoliko obitelji da se snađu kada su otišli u Njemačku.

“Mladi, ne gubite vrijeme na Hrvatsku”

Na peronu autobusa koji je odlazio za Stuttgart susreli smo i jednog mladića iz Osijeka koji se vraća na svoj konobarski posao nakon kratkog boravka doma. I on je s nama porazgovarao anonimno, a smatra kako je za odlazak tolikog broja ljudi odgovorna kompletna situacija u državi.

“Idem u Garmisch, svi moji su otišli tamo, pa sam otišao i ja, pošao sam za njima”, ispričao je i dodao kako radi i kako mu nije bilo teško pronaći posao jer zna jezik, a dodaje i da ima samo pozitivna iskustva te da se ne bi vratio.

“Ne bih se vratio zbog cjelokupne društveno – političke situacije. Cijela mi je rodbina tamo i ne vjerujem da ćemo se vratiti. Nemamo se čemu vratiti. Ako situacija u državi ostane ovakva, mislim da će se ovaj trend iseljavanja nastaviti”, zaključio je i poručio mladima da ne gube vrijeme.

“Mladima bih poručio da tu ne gube vrijeme, kratak je život, neka si traže nešto bolje i neka odu”, zaključio je.

“I tamo se može uzeti kredit, ali sa znatno manjom kamatom”

Na istom peronu smo susreli i jedan bračni par iz Čepina koji je krenuo u posjet kćeri i zetu koji žive i rade pokraj Stuttgarta. Kažu kako je priča njihove kćeri i zeta ona standardna hrvatska priča o iseljavanju mladih.

“Standardna priča, jasno. Zet je išao tamo na siguran posao, posao u struci. Zadovoljan je jer radi i samostalan je u poslu. Nedavno su si uzeli i stan. Nije da se ne može, može se. I tamo se može uzeti kredit, samo je kamata znatno manja, 2,2 posto”, kaže naš sugovornik i dodaje kako je iz Čepina otišlo puno mladih.

“Iz Čepina je otišlo jako puno mladih. Iz našeg naselja otišli su ljudi s kojima se naša kćer družila, deset parova je otišlo. Puno mladih koje znamo je otišlo, ali što da rade”, dodao je.

Kaže i kako je ipak iz Osijeka i okolice najviše ljudi otišlo za Irsku te priča o prijatelju koji je za 1. svibnja otišao u Dublin te tamo traži posao.

“Znam i dosta ljudi koji su otišli za Kanadu, ali su se vratili. Mora se raditi, znate. I kod nas treba raditi. Ja sam radio u solidnoj firmi, koju su preuzeli stranci i kada su oni došli, nije to više bilo to. Prije toga smo imali druženja, plesnjake. Nije bilo više onih razgovora i druženja kao nekada. I prije stranaca smo dobro poslovali, družili se i imali izlete, ali toga više nije bilo sa strancima”, poručio je.

“Ja nisam otišao, mnogi moji kolege jesu. Ja bih radije tu, ali…”, zaključio je i otišao na bus u posjet kćeri i zetu.

“S gotovo 60 godina sam pronašao posao u roku od dva dana”

S nama je porazgovarao i Tomislav iz Osijeka koji odlazi u posjet svojoj kćeri i zetu. Kaže kako se u Njemačkoj posao pronalazi jako brzo, bez obzira na godine te kako ni poznavanje jezika nije važno. Ovisi samo što želite raditi.

“Ovaj put odlazim u posjet kćeri, zetu i unuci. Oni su mladi, otišli su obiteljski u München i brzo pronašli posao, puno lakše nego ovdje. I ja sam radio nekoliko mjeseci, imam 60 godina, a posao sam pronašao za dva dana.

Radio sam na baušteli, a potom u školi kao domar. Ali ako hoćete bolji posao i plaću, morate znati jezik. Ja sam po struci tokar, posao u struci sam našao odmah trećeg dana u oglasniku, nije bilo važno koliko godina imam, ali kada su čuli da ne znam jezik, to je bilo to, nisam mogao dobiti posao. Međutim, ako ste spremni raditi na baušteli, ne morate znati ni jezik. Na baušteli radi puno naših ljudi, Hrvata, Bosanaca. Netko od njih već zna njemački jezik i može prevesti što treba raditi”, ispričao je.

I gospodin Tomislav kaže kako iz Osijeka najviše ljudi odlazi u Irsku, a ispričao nam je i kako ne vjeruje da će se njegova kćer i zet ikada vratiti u domovinu.

“Ja sam nekada bio trener u Olimpiji, i ti dečki koje sam trenirao i koji sad imaju već 30-ak godina, većinom su u Irskoj. Otišlo je njih 6 samo iz jedne ulice. Otišli su sa ženama i djecom. Cijele obitelji odlaze. Tako je kod svog strica otišao i moj zet, neko vrijeme, neka 2-3 mjeseca je radio tamo dok nije pronašao stan i snašao se, a onda su mu se pridružile i moja kćer i unuka”, dodao je.

Na pitanje hoće li se njegovi ikada vratiti, odgovara da jako sumnja u to.

“Mladima je bolje da odu, tamo je budućnost”

“Gledajte, oni imaju želju vratiti se, ali da se vrate u mirovinu. Ja sam im rekao da sumnjam kako će i onda doći jer će unuka ostati tamo. Ide u vrtić, pa u školu, zaljubit će se tamo, udati…cijeli život. Normalno, roditelji ostaju tamo i s djecom”, smatra.

“Mladima je bolje da odu. Mi koji smo zaradili neku mirovinu, neku crkavicu koliko-toliko da preživimo, možemo ostati. Ali, za budućnost, budućnost je tamo za mlade koji hoće raditi. Puno više je prilika”, zaključio je.

Osim naših sugovornika, na kolodvoru su se našli i brojni drugi koji su putovali na iste ili slične destinacije. U masi su se mogle čuti suze onih koji su ispraćali djecu, sestre, sinove ili pak radost onih čiji su se članovi obitelji vratili u posjet na nekoliko dana.

Dok su putnici u petak odlazili trbuhom za kruhom, ili kako pak danas govore, “glavom bez obzira” u Njemačku, na kolodvoru se našao i malen broj maturanata koji su tog dana imali norijadu. Teško se ne zapitati kakva će biti njihova budućnost i hoće li oni za nekoliko mjeseci, ili možda za nekoliko godina biti naši sugovornici na istom kolodvoru.

“Bježimo od izbora”

Ipak, jedan od možda najzanimljivijih komentara koji se čuo među prijateljima koji su razgovarali o razlozima svojeg odlaska bio je: “Bježimo od izbora”. Istina ili ne, svakako se radi o komentaru koji moraju čuti oni koje biramo u nedjelju.

Gotovo svaki od naših sudionika je zaključio kako za njega ili za njegovu obitelj budućnost leži u nekoj drugoj zemlji, poput Njemačke ili Irske. Zanimljivo, slično su primijetili i zagrebački maturanti koji su slogane poput “Irska, čekaj nas” ispisali na svoje majice za norijadu.

Mladi svoju budućnost ne vide u Hrvatskoj, a dok će političari voditi bitke za svoje fotelje, Hrvati će bolju budućnost potražiti negdje drugdje.
 
(izvorno prenesen sa portala index.hr)

“Ako vlasnik nekretnine tri godine ne bude redovito plaćao porez na nekretninu, sama nekretnina postaje dužnik i kao takvu je se može ovršiti”, tako su govorili 2013. godine, a današnja vlada najozbiljnije misli to uvesti 2018. godine

Donosimo vam članak iz 2013. godine da si možete predstaviti kako to izgleda kada se uvede potpun i i sveobuhvatni porez na nekretnine.

“Dok se koalicijski partneri prepiru zbog uvođenja poreza na nekretnine, a bivši premijer Zoran Milanović je davao izjave prema kojima bi se dalo naslutiti da su od poreza odustali, visoki predstavnici Porezne uprave i dalje obilaze zainteresirane strane i predstavljaju im novi porez.

Tako se, prema informacijama koje je Večernjem listu potvrdilo više izvora, Hrvatska udruga poslodavaca nedavno sastala s ravnateljicom Porezne uprave Nadom Čavlović Smiljanec i njezinom zamjenicom koje su im predstavile porez na nekretnine.

Na mnoga pitanja gospodarstvenika poreznici nisu imali odgovor, a izvori kažu da im je nekoliko puta ponavljano da je riječ o Nacrtu zakona o porezu na nekretnine, koji je u fazi javne rasprave, što znači da prijedlog koji su dobili nije konačan. I to je jedina dobra vijest, jer nova rješenja kojima se domislilo Ministarstvo financija neće ići na ruku ni gospodarstvenicima ni građanima.

Obiteljska imovina

Novost koju valja izdvojiti je institut po kojem će nekretnine moći postati porezni obveznik. Ako vlasnik nekretnine tri godine ne bude redovito plaćao porez na nekretninu, sama nekretnina postaje dužnik i kao takvu je se može ovršiti. Problematično je to rješenje za sve, jer se time može puno lakše oduzeti nekretnina vlasniku, koji čak i da je solventan može izgubiti imovinu zbog duga koji može biti višestruko manji od njezine vrijednosti.

Zbog poreznog duga može se staviti stan ili industrijska hala na bubanj, a poznato je da se na javnoj dražbi postižu manje cijene od tržišnih. Sama ta činjenica ruši tržišnu vrijednost nekretnine, jer se može pretpostaviti da će porasti skepsa prema ulaganju u nekretnine, što bi dodatno moglo zaustaviti prodaju.

Problematično je i oporezivanje takozvane treće nekretnine. Ne zna se na koji će način poreznici uopće odrediti koja je to treća nekretnina jer su najavili da će se promatrati obiteljska imovina, iako zakoni ne poznaju obitelj kao vlasnika.

Prva nekretnina je ona u kojoj se živi, a druga ona koju se povremeno koristi i osnovica za porez na nekretnine određuje se uz olakšice od minimalno 70 posto. Ipak, na treću nekretninu nema popusta, dakle plaća se porezna stopa od 1,5 posto na poreznu osnovicu od 70 posto fiskalne vrijednosti nekretnine.

Porez na takvu nekretninu može biti i do 3000 posto veći od komunalne naknade, upozoravaju poslodavci, a da su djelomično u pravu pokazuju i izračuni iz Ministarstva financija objavljeni u prezentaciji po kojima porez na apartman na Krku može iznositi 6379 kuna, dok je komunalna naknada iznosila 195 kuna. Porez je u ovom slučaju veći čak 32 puta nego sad.

Ulaganjem raste porez

Problem je što se i dalje ne zna tko će i kako procjenjivati nekretnine. U Poreznoj upravi rekli su nam da će se privatne nekretnine procjenjivati “masovnom procjenom” odnosno paušalno, a za poslovne nekretnine, kažu u HUP-u, morat će se usklađivati vrijednost nakon svake izmjene.

Zbog toga su prigovor imali hotelijeri, koji bi se svakim ulaganjem u hotel izložili većem porezu na nekretnine.

Time bi se u trenutku kada su nam investicije prijeko potrebne destimuliralo ulagače od povećanja kvalitete usluga. Nije definirano ni kako oporezivati trgovačke centre, jer se ne zna hoće li porez morati plaćati vlasnik centra ili najmoprimci, koji su dosad plaćali komunalnu naknadu. Ako ga bude plaćao vlasnik, što proizlazi iz zakona, bit će teško odrediti koju olakšicu treba koristiti, jer se u njemu obavljaju razne djelatnosti. Podsjetimo, olakšica za trgovinu je 40 posto, a 60 posto za ugostiteljstvo.

Poslodavce je zanimalo i što će se dogoditi s površinom koja se ne koristi za rad, poput ogromnih hodnika, ali kažu da nisu dobili konkretan odgovor.

Na građevinsko zemljište najprije porez na nekretnine, od 2015. i PDV

Građevinsko zemljište nova je meta poreznika. Prvo će biti uveden porez na nekretnine, a potom i porez na dodanu vrijednost. U sustav PDV-a zemljište ulazi tek 2015., ali to znači da će stanovi u novogradnji biti znatno skuplji nego sada.

Naime, pri prodaji novog stana plaća se PDV i 5 posto poreza na zemljište. Uz to će dodatni trošak biti i porez na nekretnine koji se predviđa i za građevinsko zemljište. Poslodavci upozoravaju da je to opasna ideja jer gradovi u nedostatku novca za proračun mogu cijelo jedno područje proglasiti građevnim i bez želje gospodarstvenika i građana, a s druge strane u HUP-u kažu da bi se onda oporezivanjem svih zemljišta trebalo stimulirati državu da aktivira imovinu.”

1. Procjena vrijednosti bit će paušalna za stanove, a realna za poslovne prostore

Nakon svakog ulaganja morat će se revidirati vrijednost nekretnina i stoga plaćati veći porez

2. Oporezuje se i građevinsko zemljište

Nije jasno hoće li se i kakav porez plaćati na građevinsko zemljište na kojem je počela gradnja ili samo na neizgrađeno zemljište

3. Nekretnina postaje porezni obveznik

Ako se ne plaća porez na nekretnine, nakon tri godine dužnik postaje nekretnina, a ne njezin vlasnik, pa ju je lakše ovršiti

4. Treća nekretnina u obitelji bez olakšica

Određuje se prema imovini obitelji, kako ne bi bilo mijenjanja prebivališta

5. Oporezuju se i trgovački centri, ali tko plaća?

Komunalnu naknadu plaćaju najmoprimci, a ubuduće bi porez trebao plaćati vlasnik
– Čini mi se da je porez zamišljen kao sredstvo punjenja proračuna, pri čemu se vodilo računa da se oporezuje građane, a o poslovnim objektima nije se previše razmišljalo – kazao nam je jedan od članova HUP-a i zaključio da je Nacrt zakona pun rupa zbog kojih će se Porezna uprava namučiti da ih popuni.
 

 
(vecernji.hr)

Marijan Hanžeković gostujući u emisiji Nu2 gostovao je kod novinara Aleksandra Stankovića gdje između ostalog Hanžeković posvjedočio o svom članstvu unutar Slobodnih zidara

Rekavši kako je masonstvu jedina ideja ‘jednakost i bratsvo’, Hanžeković je rekao da je zapravo cilj masonstva usavršavti samoga sebe simbolički predstavljenog kroz neobrađeni kamen.

‘Cilj je postati bolji čovjek’ rekao je Hanžeković koji svoje novčarsko carstvo gradi na onom najjadnijem, na patnji malenih ljudi.

A da je masonstvo zapravo jedna obična sekta prepuna bizarnih obreda i inicijacija svjedoči i prikaz detaljnog rituala kojeg svi masoni koji dospiju do stupnja meštra moraju proći. Naime, Marijan Hanžekopvić do prošle godine bio je meštar na 33. stupnju nakon čega je svrgnut na poziciju rizničara.

Ovdje ćemo govoriti o obredu koji je na stupnju meštra stvoren oko Hirama. Čitajući katekizam masona i obred na tom stupnju možemo saznati da meštri na svojim sastancima obilježavaju ubojstvo, ukop i ekshumaciju Hirama koji je opisan kao graditelj hrama u Jeruzalemu pod nadzorom kralja Solomona i kao što se navodi u obredu , oca svih masona na svijetu, prošlih, sadašnjih, i budućih bilo da su bijeli, crni ili žuti.

Ova parodija od obreda odvija se na posebnom mjestu koje se zove ‘soba središta’, u koji masoni meštri ulaze jedan po jedan pokrivenih glava, onako kako Židovi ulaze u sinagogu. Kad prvi put ulazi u tu sobu, on mora hodati unatrag.

Ne samo da se u ‘sobi središta’ održava čitanje o ubojstvu Hirama i otkriću njegova leša, nego masoni ‘glume’ scenu ubojstva i potragu za Hiramovim tijelom uz svijetlost svijeća pokrivenih golemim, 30 cm visokim sjenilima.

Jedan mason meštar igra ulogu Hirama, dok drugi preuzimaju ulogu ubojica. Prikazuje se scena ubojstva. Potom Hiram, hineći smrt, liježe u lijes, a pokriva ga se mrtvačkim pokrovom na koji se položi velika umjetna bagremova grana.

Lijes je postavljen u središtu sobe. Tada meštar, vrlo ozbiljno, otkriva braći da je kralj Solomon uznemiren zbog nestanka Hirama te im je zapovjeđeno da krenu u potragu za njim.

Najednom cijela družina kreće na svoje putovanje zbog te potrage, odnosno započinju odlaziti i vraćati se da bi ugodili Solomonu, okretati se i posvuda tražiti truplo, pri čemu se svaki pažljivo trudi ne vidjeti lijes.

No, potrage su bile uzaludne, a kralj Solomon sve više tuguje pa im je zapovjeđeno, kako bi pronašli Hirama, da krenu na drugo putovanje. Nakon drugog putovanja slijedi i treće. Tek im je tijekom tog posljednjeg putovanja dopušteno otkriti ne truplo (to nije tako lako) nego prije bagremovu granu. Potom svi požure oblikovati krug oko te grane. Odmiču pokrov ispod kojeg leži Hiram. Uzimaju njegovu ruku i tresu mu prstom na kojem kao da mu narasla koža, i tako dalje.

‘Pravi meštri’ nikada ne ulaze u ‘središnju sobu’ osim kada sudjeluju u toj nevjerojatnoj lakrdiji. No, unatoč besmislenoj činjenici da su mnogi masoni tražili da se ovaj obred suzbije, on se sačuvao tijekom dvijesto godina što dokazuje da za to postoji neki poseban razlog.

Osim toga takvim obredima zavaravaju se vlasti kako bi i dalje vjerovale da se masonstvo zaokuplja takvim dječjim i smiješnim stvarima. Obredi su korisni i kao prepreke da u lože uđu oni nedostatno poslušni ili moguće opasni.

Koriste se i za oblikovanje i pripremu novaka da prime dojmove okultne sile koja usmjerava slobodnozidarski red. U tom trenu, prema tim se ljudima odnosi kao da imaju tri, pet ili sedam godina. Prema obredu od njih se očekuje da koračaju naprijed nazad poput školaraca.

S dobrim mi je razlogom jedan gospodin rekao da je saznavši da se u loži na katu iznad njega odvija neka vježba. pitao je je li povrh njega neka škola.

Edouard Eckert kaže: ‘U tom obredu vidimo kazališnu predstavu, previše ozbiljnu da bi bila riječ o šali i previše smiješnu da bi bila ozbiljna. Taj zastrašujući instrument sam po sebi nije ništa više od sredstva za komične halucinacije. Kad pogledamo te glumce, koji nisu lutke, ni djeca nego odrasli, visoko obrazovani ljudi, može li se takva predstava drugačije objasniti? No, naići ćemo na donekle razumne načine rješavanja tog problema, primjerice, vjerovanje u simboličko učenje doista važnog cilja, koje predlažu sudionici, u učenje koje bi, kad bi bilo usmeno i jasno oblikovano, svoje ljude izložilo najvećim opasnostima, ukratko bili bi obavezni vjerovati da se tim obredima prikrivaju neki zločinački planovi.

Ne začuđuje stoga da je toliki broj važnih osoba – kongresnika, misnistara, diplomata, generala, pa čak i poglavara država – svoju karijeru izgradilo pripremajući se na sličnim vježbama? (Otkrivena tajna masona – Jose Maria Caro y Rodrigez)

U što vjeruju masoni? U lucifera!

O tome je pisao Albert Pike, vodećeg masona svijeta u knjizi pod nazivom “Moral i dogma” poznatoj, a koja jasno opisuje kako masoni ne samo da mrze “našeg” Boga već služe i klanjaju se diabolu, Luciferu. Ovo su citati, odnosno upute za masone u kojima se jasno ističe da je Baal čiji se hramovi sada podiižu diljem svijeta njihovo božanstvo, ali i da je on najveći neprijatelj Boga Biblije.

Svaka masonska loža hram je religije a njezina učenja predstavljaju vjerske upute. U svakom stupnju masonerije kandidat nastoji dosegnuti svjetlost. Masonerija je marš i borba na putu prema svjetlosti. Sunce je drevni simbol generativne moći božanstvene.

Obožavanje Sunca postalo je temeljem svih religija staroga svijeta. Sunce je hijeroglifski simbol Istine jer je izvor Svjetlosti. Sunce, njegovo svevideće oko nalazi se u svim našim ložama. Sjajna zvijezda predstavlja veliku centralnu Svjetlost koju su kao Sunce obožavali toliki narodi pravoga boga, kojemu se svi masoni moraju klanjati.

Oziris je sam siboliziran kao Sunce. A bog koji se predstavlja kao Adonai (biblijska riječ za našeg jedninog Boga, Gospodina) bog je suparnik Baala i Ozirisa.

Lucifer, Svjetlonoša! Čudno i tajanstveno ime za duha Tame. Lucifer, sin Zore. Donosi li on svjetlost? Ne sumnjajte u to? – piše Pike u svojoj knjizi svojoj braći masonima dalje navodeći strahote – đavao, pali Lucifer ili Svjetlonoša.

Da, Lucifer je Bog na nesreću Adonaia (misli na našeg Boga). Istinska i čista filozofska religija je vjerovanje u Lucifera koji je jednak Adonaiu. Lucifer je bog svjetlosti i dobrote, bori se protiv Adonaia, boga mraka i zla. – piše Pike.

Primjer jednog od javnik masonskih obreda:
 

 
(dnevno.hr)

“Hanžković je moralna nakaza, čudovište, monstrum i MASON 33. stupnja koji uporno truje, zagađuje (medijski prostor) i vrijeđa putem svojih medija sve one koji se ne slažu s njegovom vizijom Hrvatske”, rekao je nedavno hrabri zastupnik hrvatskog Sabora

U emisiji “Nedjeljom u 2″ Aleksandra Stankovića gostuje Marijan Hanžeković, čiji odvjetnički ured radi na poslovima ovrhe neplatiša HRT-ove pristojbe

“Svatko od nas želi da ga se voli, nije lako kad se svaki dan moraš dokazivati i čovjek mora naći način kako se nositi s tim”, kazao je Hanžeković odmah na početku emisije, pa dodao kako predlaže da svi svoje račune plaćaju na vrijeme, jer u tom slučaju dodatnih naplata ne bi bilo.

Hanžeković tvrdi da ovrhe u Hrvatskoj vodi 4.700 odvjetnika, dodajući kako se “nijedan odvjetnik nije obogatio samo na ovrhama, pa nisam ni ja”.

Rekao je kako se država i bilježnik uvijek naplate, a odvjetnik ima nenaplaćenih 60 posto potraživanja iako je odvjetnička usluga u slučaju ovrha – besplatna.

Odgovarajući na pitanje kako je dobio posao za HRT vezano za ovrhe kazao je kako taj posao nije dobio nego ga je “izmislio”, dodavši kako je svoje usluge bivšem ravnatelju HRT-a Mirku Galiću ponudio – besplatno.

Stanković je upitao Hanžekovića je li istina da polovica njegovih prihoda dolazi od ovrha, te da u poslu s HRT-om zaradi od 800 tisuća do milijun kuna godišnje. što je Hanžeković potvrdio, ali dodao kako ne smatra da je njegova zarada previsoka s obzirom na troškove. Na pitanje jesu li odvjetničke tarife previsoke, odgovorio je da su mizerne.

Na pitanje smeta li mu Most koji želi da HRT taj posao ovrha radi sam, Hanžeković je kazao kako njegov ured zarađuje i na drugim poslovima. “Ono što predlaže Most je protuustavno.

Oni se moraju svidjeti biračima, a ljudi ne vole plaćati. Gospodin Bulj je ovršen 11 puta – što nije pohvalno za zastupnika”, kazao je Hanžeković kojemu je “kultura neplaćanja – neshvatljiva”. Dodao je da svaki pretplatnik HRT-a dobije tri opomene prije ovrhe te da je rok za podizanje ovrhe godinu dana, jer bi inače došlo do zastare.

Stanković je također upitao Hanžekovića vrše li njegovi mediji “prekomjerno granatiranje” Mosta i protivnika Zakona o ovrhama, potvrđujući to izdanjem Jutarnjeg lista u kojem je na dvije stranice objavljeno čak sedam tekstova u kojima se brani sporni zakon, piše Index.hr.

Hanžeković je negirao da vrši utjecaj na novinare i urednike oko njihovog pisanja i dodao da potiče pluralizam u svojim listovima te da autori samo izražavaju vlastito mišljenje.

Hanžeković je također niječno odgovorio na pitanje voditelja je li Jutarnji list u biti glasnogovornik bankarskog sektora, s obzirom da Hanza media ima velike dugove prema bankama. Naveo je da njegova tvrtka svoje dugove uredno vraća, da će ove godine biti na pozitivnoj nuli i da njihove tiskovine imaju solidnu tiražu.

Stanković je Hanžekovićua pitao i za njegovo plaćanje 15 milijuna kuna jamčevine za Milana Bandića. Kako to da je platio jamčevinu Bandiću ako, kako kaže, s njim nije prijatelj niti išta očekuje od njega zauzvrat? Hanžeković je odgovorio da je proces protiv Bandića politički proces i da je to napravio zbog sebe, a ne zbog Bandića.

Novi državni odvjetnik Dinko Cvitan doveden je upravo sa zadatkom da podigne optužnicu protiv gradonačelnika Zagreba, izjavio je Hanžeković, iako je priznao da za to nema dokaza. Negirao je i da njegova usluga ima veze s njegovim poslovima za Zagrebački holding.

Za kraj, Stanković je Hanžekovića pitao i za njegovo članstvo u Trilaterali i masonskoj, odnosno slobodno zidarskoj loži. Hanžeković je rekao da Trilaterala nije tajno društvo, da su svi podaci dostupni na internetu. Njega je u organizaciju pozvao Franjo Luković, a od Hrvata je član još i Emil Tedeschi. Kolinda Grabar-KItarović nije članica otkad je stupila na predsjedničku funkciju.

Što se masona tiče, Hanžeković je pojasnio da njihov svjetonazor počiva na ideji slobode, bratstva i jedinstva koja seže još od Francuske revolucije i pada feudalizma.

Dodao je da su slobodni zidari u Hrvatskoj ostvarili značajan društveni doprinos, navodeći primjer Andrije Štampara, ali i da je glavna svrha organizacije “obrada sirovog kamena” , odnosno, učiniti sebe boljom osobom.

Govorio o udruženju slobodnih zidara

Stanković se dotakao i Hanžekovićevog članstva u udruženju slobodnih zidara. “Slobodni zidari u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju. Familijarno je njihov član bio moj pradjed koji je bio rektor Zagrebačkog sveučilišta i moj djed. Osnovani su s ciljem rušenja feudalizma i na ideji jednakosti i bratstva. Na sastancima radimo na neobrađenom kamenu tj. na tome da pokušavamo biti bolji ljudi”, rekao je Hanžeković.

“I Washington i Jefferson i Benjamin Franklin kad su pisali povelju o nezavisnosti – prvi su put napisali da se svi ljudi rađaju jednaki. Godine 1775., kad su grofovi Drašković Niczky stvarali Veliku hrvatsku masonsku ložu također su govorili o jednakosti i bratstvu”, rekao je i dodao da su slobodni zidari u Hrvatskoj ostvarili značajan društveni doprinos, navodeći primjer Andrije Štampara.

“Ja sam građanin koji je patriot”

Na pitanje Stankovića pripada li Hanžeković lijevoj ili desnoj političkoj opciji, on je odgovorio: “Ja sam građanin koji je patriot, ni lijevo, ni desno. Mislim da su lijevi predesno, a desni prelijevo. Mislim da treba otvoriti prostor i za druge novinare koji drugačije misle. U Jutarnjem listu ima i drugih mišljenja, a ne samo mišljenja ljevičarskih novinara.”

Na voditeljevo pitanje je li Jutarnji list glasnogovornik bankarskog sektora, Hanžeković je rekao kako oni nisu glasnogovornik nikoga. Po pitanju dugova Hanza medije, Hanžeković je rekao: “Mi svake godine moramo platiti 38 milijuna kuna vjerovnicima što uredno radimo. Ove godine rezultat poslovanja je 254 posto bolji nego prethodne godine i očekujemo 350 milijuna kuna prometa. Mislim da ćemo na kraju godine otplatiti 38 milijuna i biti na pozitivnoj nuli.”

Istaknuo je kako se naklada Jutarnjeg lista vrti oko 42 do 43 tisuće primjeraka i da u digitalu imaju 11 portala na kojima su napravili velike skokove, prenosi Net.hr.

Dakle, poruka “kralja ovrha” prezaduženim hrvatskim građanima glasi: “Plaćajte svoje račune, pa neće biti ovrha!” Jednostavno zar ne…
 

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Sad svi pišu o velikom Islandu, iako su oni veliki od trenutka kada su zlostavljaće svog naroda strpali u zatvor!

Posebno je zanimljivo ovih dana pratiti svjetske medije koji iznenađeni malenim Islandom isti hvale na sva zvona. Mali Island sa samo 350.000 stanovnika, tako postade velik – zbog nogometa! I cijeli svijet misli da je Island tek sad pokazao svoju snagu. Ali to nije tako. Island je mala država ali je vrlo moćna i samosvjesna, vrlo karaktetna i pobjedonosna. I to ne samo u nogometu.

Naime, Island je bio pobijedio svjetsku zločinačku organizaciju, i svi mediji su to zataškali! Nisu prenosili njihovu pobjedu nad korpupcijom i genocidom stranih bankara nad vlastitim narodom što je pobjeda nad pobjedama, a sada svi pišu o Islandu niti ne spominjući što su ovi ‘kraljevi’ učinili EU oligarhiji.

I dok se Hrvatska mukom muči s bankarskim lobijem koji naše, hrvatske ljude uništava ostavljajući ih bez ičega, bez doma i bez perspektive, bez nade i u potpunom mraku, očito namjerno dopuštajući stranim bankarima da se iživljavaju nad našim društvom, na drugom kraju Europe dolazi nam primjer kojeg bi svi trebali slijediti, ali to ne činimo. Zašto? Pa vjerojatno zato što, iako se predstavljamo neovisnima, naša država, naši političari, naša Vlada ucijenjena je i ponizno kleči pred bankarskim monstrumima dok oni isisavaju život iz naše domovine.

Kako to mogu gledati? Kako mogu gledati hrvatske obitelji na cesti? Zašto mediji prešućuju istinu? Tko ih kontrolira? Zašto se ne slijede pravi primjeri, primjeri naroda koji su prepoznali zlo i iskorijenili ih iz svojih temelja? Iako su mala država, oni su odlučili biti neovisni.

Zašto nitko nije prenio udarnu vijest o Islanđanima koji su protjerali banke, odbili vratiti dugove, a prije nekog vremena, oni su uhitili bankare koji su kao zločinci izvršili ekonomski genocid nad njihovim narodom? Zašto se o toj pobjedi šuti? Ona nogometna, samo je nastavak onoga što oni čine za svoj narod. Da, dobro ste čuli. Oni ne rade za mafiju nego za narod. I unatoč tome što i kod njih ima korpumpiranih što ih sile da ovise, da se zadužuju, što ima onih koji kradu, oni znaju što žele a to je sloboda.

Gotovo nevjerojatna vijest došla je s krajnjeg sjevera Europe, a gotovo svi mediji su je prešutjeli, baš kao i prve vijesti koje su dolazile s Islanda koje su predstavljale prvu anti-bankarsku revoluciju u Europi. Naime, islandski Vrhovni sud proglasio je krivima četiri vodeća bankara koji su 2008. godine ovu zemlju odveli u bankrot, i time je Island pokazao cijelom svijetu tko su bankari i što nam je činiti.

Vrhovni sud Islanda je 12. veljače 2015. odbacio žalbe optuženika na njihovu presudu te ih je poslao na odsluživanje zatvorske kazne. Iako su Islanđani smatrali kako je puno više bankara umješano u ovu priču i kako je puno više njih odgovorno za dužničko i kreditno ropstvo njihova naroda, četiri vodeća direktora banke Kaupthing optužena su da su svojim burzovnim manipulacijama, bezobzirnim mešetarenjem i financijskim prevarama osigurali potpuni bankrot Islanda zbog kojeg su Islanđani s ekonomskog vrha Europe postali država s dna europske ekonomije.

Kaupthing je bila jedna od tri najveće islandske banke koje su bezobzirnim financijskim spletkama i okradanjem vlastitih korisnika krajem 2008. povukle u propast cjelokupno gospodarstvo ove otočke države. Zajedno s malverzacijama iz banaka Glitnir i Landsbank svaki građanin Islanda je preko noći postao zadužen za 325 tisuća britanskih funti. Posljedice toga bile su strašne, a islandska valuta je doslovce preko noći postala u potpunosti bezvrijedna dok je čitav narod i čitava država postala robovlasnička i talačka, ponižena i ovisna o robovlasnicima – bankarima.

Nakon što su Islanđani odlučili da niti jednoj stranoj banci neće dozvoliti takozvani “bailout” ili pljačkanje državnih rezervi stranih valuta i plemenitih metala, Island je pokrenuo prvu nacionalnu istragu s kojom je otkrivena internacionalna monetarna prevara koja svoje organizatore krije u samom srcu Europe poglavito u vidu britanskih, nizozemskih i njemačkih investicijskih, mešetarskih i bankarskih institucija.

Bankari su dobili zatvorske kazne u trajanju 4-5 godina, istina neku su već izašli na slobodu, no bez obzira ta presuda je zapravo presedan za cijelu Europu o kojemu se malo priča. Pitamo se zašto.

Najbolje od svega je to da se scenarij dužničkog ropstva pojavljuje u svakoj državi Europske unije kao i bankarske prjevare koje se ignoriraju.

Blokirani Hrvati i Hrvati zarobljeni u švicarskom franku najbolje znaju o čemu se radi, no u Hrvatskoj traje šutnja i za razliku od Islanda mi očito nismo sposobni zauzeti se za svoje ljude nasuprot bankarskog lobija kojemu je jedini cilj opustošiti baš svakog hrvatskog čovjeka i tako ga učiniti nesposobnim za život i podložnim za sve vrste robovlasničkog terora.

Neka nama Island bude uzor i u nogometu, ali ljudi…..oni su nam primjer kako se izvuči iz dužničkog kaosa! I da, oni su odbili biti djelom EU, sigurno s razlogom!
 
(dnevno.hr)

KRALJ OVRHA SMRTNO BOLESTAN! Može li Hanžeković dobiti bitku protiv raka gušterače?

Marijan Hanžeković je zbog bolova žurno napustio Rim u kojem je, kako doznajemo, bio sudionik redovne godišnje skupštine Trilateralne komisije. U Zagrebu je ovoga četvrtka hitno operiran, no u ovakvim slučajevima prava borba tek slijedi…

Marijan Hanžeković poznati je hrvatski odvjetnik koji je u svim pravnim bitkama izlazio kao pobjednik. Hoće li uspjeti u borbi protiv opake, zloćudne bolesti koja mu je u kratkom roku dijagnosticirana, ovisit će samo o snazi njegove volje. Jer, karcinom gušterače jedan je od onih koji spadaju u red neizlječivih.

Marijan Hanžeković je zbog bolova žurno napustio Rim u kojem je, kako doznajemo, bio sudionik redovne godišnje skupštine Trilateralne komisije. U Zagrebu je ovoga četvrtka hitno operiran, no u ovakvim slučajevima prava borba tek slijedi, piše Dnevno.

O hitnosti zahvata svjedoči i činjenica da Marijan Hanžeković zbog hitnosti slučaja liječenje nije stigao potražiti na jednoj od svjetskih klinika koje si zasigurno može priuštiti, nego je operativnom zahvatu podvrgnut u zagrebačkom Institutu za tumore.

Maligni tumor gušterače nije tako čest kao ostale vrste raka i postotak izlječivosti od te vrste karcinoma je najmanji. Kasno uzrokuje smetnje i kad se otkrije, najčešće je već u uznapredovalom stadiju.

Prognoze za oboljele od ovakve vrste tumora izrazito su crne jer više od 95 % pacijenata umire u roku od dvije godine nakon dijagnoze.

Najčešći faktori rizika od ove bolesti su starija životna dob, konzumiranje pretjerano masne hrane te pretilost. Whippleov postupak jedino je što potencijalno može dovesti do izlječenja, no tumor je moguće odstraniti u svega 15 % bolesnika, a izlječiv je u 3 %.

Poslovno carstvo oboljelog Hanžekovića će, stoga, morati pričekati na svoj razvoj koji će, po svemu sudeći, ovisiti o daljnjem razvoju ove opake bolesti.

Hanžeković je član također i Trilateralne komisije, kao što je bila Kolinda Grabar-Kitarović prije nego što je došla na mjesto predsjednice, i također Franjo Luković (former Chairman of the Management Board, Zagrebačka banka – UniCredit Group; President of the Supervisory Board, EPH, Zagreb), spisak možete pogledati OVDJE.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Dok su bankari sretni građani država neće nikada biti sretni!

Europska unija više ne zna kako bi kontrolirala zemlje poput Poljske čiji se građani bude u velikoj mjeri.

Masovnim medijima kruže priče o sankcijama kojima će ova zemlja biti pogođena samo zato što se usprotivila oligarhiji Europske unije i dužničkom ropstvu kao i stvaranju jedne ateističke vladavine nad svim državama i pojedincima Europe.

Da, Poljska se itekako budi, a osim što su nedavno pred 50 tisuća ljudi i očima cijelog svijeta zapalila zastavu Europske unije i tako pokazala što misli o njoj, sada su prodrli u srž problema i oduševili svijet! Onaj svijet koji je čuo za ovu odluku unatoč cenzuri medija koja je zastrašujuća.

Naime, dok novi mandatar u Hrvatskoj veselo ćakula s bankarima i dogovara nove poreze, rezove i druge tehnokratske podvale koje će snositi hrvatski , blokirani i ovršeni građani, Poljska je učinila suprotno.

Bankarski princip upotrijebili su na same banke i odobrili zakon po kojemu će se uvesti porez na sve financijske institucije, a od tog novca financirat će se subvencije za djecu Poljske.

Banke i osiguravajuća društva od ove godine plaćat će 0,44 posto poreza na aktivu, što će poljskom budžetu donijeti 4,4 milijarde zlota godišnje, odnosno 1,1 milijardu dolara. Za razliku od banaka, osiguravateljima će se u oporezivu imovinu uključivati i državne obveznice.

Fantastična ideja zar ne? Poljski građani su oduševljeni, a bankari naravno negoduju, i tvrde da bi taj novi porez mogao zaustaviti rast kreditnih plasmana.

I dok polako sve zemlje svijeta uviđaju veliki problem u BANKARIMA koji legalno pljačkaju čovječanstvo uvodeći ga u dužničko ropstvo, čini se da se Hrvatska priprema na posljednji, završni udarac Hrvatima.

Mandatar Tihomir Orešković i guverner Boris Vujčić u austrijskom Kitzbühelu sudjelovali su na zatvorenom sastanku predstavnika investitora i banaka gdje je sudjelovalo čak 80 bankarskih oligarha, a s obzirom na to da su iz bankarskih prostorija bankari izašli veseli i nasmijani, a Orešković najavio rezove, samo si možemo zamisliti što su ovi ljudi iz sjene zapravo dogovorili.

Još ovrha, još kredita, još oduzimanja privatnog vlasništva i još poreza i drugih tereta na hrvatske građane? Jedno je sigurno, dok su bankari sretni Hrvatska neće biti!

To je za sad prepoznao Island koji je svoje bankare uhitio, Mađarska koja se riješila dugova MMF-a i banaka, Poljska koja će nabiti poreze bankama ali ih i protjerati iz Poljske vrlo brzo, Švicarska koja će o sudbini banaka i stvaranju novca odlučivati na referendumu ali ne i Hrvatska, podložna zemlja kojom su banke naprosto oduševljene.

Podsjetimo, od prosinca, 2010. do kraja 2014. godine u Hrvatskoj je, temeljem nadopuna Ovršnog zakona, blokirano je milijun stanovnika Hrvatske! Hej menadžeri, hey korporacije, hey bankari, znate li vi to? Međutim, blokirane su i njihove obitelji. BLOKADA znači da su im blokirani svi računi kod svih banaka i to kod većine ljudi duže od godine dana, što znači da kamate nesnosno rastu do neotplativosti duga, koji se onda posmrtno seli na sve generacije poslije. Njima su blokirani životi, a dug neotplativ dok sustav šuti.

‘Ne postoji suvremena, demokratska država koja ima tako nedemokratski odnos do svojih građana, kako to ima Hrvatska jer ne postoji suvremena država u EU i svijetu koja je na ovaj način regulirala problem dugova’ upozorili su iz udruge Blokiranih, ali Hrvatska i dalje po svome, po građanima – do kraja.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)