“Želim da svi moji učenici nauče kritički razmišljati, istražuju, budu skeptični, vrednuju ono što cijenimo, da rastu kao pojedinac…”

Učiteljica matematike kaže da je izgubila posao u privatnoj školi u južnoj Kaliforniji jer je govorila u obranu Zapadne civilizacije – iako je komentirala to sve čak i izvan učionice.

Dr. Karen Siegemund, predsjednica American Freedom Alliance iz Los Angelesa, održala je govor u svibnju na konferenciji „Long March Through the Institutions“, koja je istraživala kontinuirani pokušaj preuzimanja brojnih javnih i privatnih institucija od strane globalista i liberala u razdoblju od više desetljeća“, i koji su izvršiti radikalnu transformaciju Amerike.

Tijekom svoga govora rekla je da “svatko od nas ovdje vjeruje u neusporedivu snagu Zapadne civilizacije, to je naša baština, bilo da smo rođeni ovdje ili ne.”

Ubrzo nakon toga izjavila je da je obaviještena da se njezin profesorski ugovor za nastavu u privatnoj školi K-12 Le Lycee Francais de Los Angeles neće produžiti.

„To je vrlo šokantno, zar ne”, Siegemund je rekla Mike Huckabeeu u nedavnom intervjuu o njezinom iskustvu, ističući da je ona učiteljica već gotovo 20 godina.

“Zbog mojih izvanškolskih aktivnosti, rečeno mi je da moj ugovor neće biti obnovljen. Pohvalila sam zapadnu civilizaciju i kako je ona donijela najveće dobro najvećem broju ljudi, a mi smo svi njeni korisnici, uključujući i one koji nisu ni odavde, i to se smatralo neprijateljskim” – rekla je.

Huckabee je rekla da misli kako bi nešto moglo biti u priči:

“Sigurno niste dobili otkaz samo zato što vjerujete u zapadnu civilizaciju?”

“Zapravo jesam” – odgovorila je.

“Ja sebe vidim kao odgojitelja” – dodala je Siegemund, “i želim da svi moji učenici nauče kritičko razmišljanje, istražuju, budu skeptični, vrednuju ono što cijenimo, da rastu kao pojedinac, to je uvijek bio moj stav, što je vjerojatno i problematično.”

“Samo se zalažem za ono što vjerujem da je ispravno” – rekla je voditelju emisije Huckabeeju.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kršćanski liječnik je dobio otkaz od najviše vladine agencije zbog njegovog uvjerenja da je spol određen rođenjem

Dr. David Mackereth, koji je 26 godina radio kao liječnik za Nacionalnu Zdravtvenu Službu (NHS), proglašen je “nesposobnim za rad” nakon što je rekao da će odbiti identificirati pacijente po njihovom preferiranom spolu.

Starijem liječniku rečeno je da ne može biti zaposlen u Odjelu za rad i mirovine (DWP) kao procjenitelj invalidnosti ako odbije identificirati pacijente prema spolu kakvim se oni vide.

55-godišnji otac četvero djece vjeruje da je spol genetski i biološki, i tako uspostavljen pri rođenju, piše britanski Telegraf.

On sada tvrdi da mu je uskraćeno pravo na slobodu govora i da je zbog svojih vjerskih uvjerenja proglašen “nesposobnim” za rad u liječničkom odjelu.

On također navodi da bi se i mnogi drugi profesionalni liječnici od vjere mogli “odbaciti” samo zato što imaju mišljenje o spolu koje je “stoljećima staro”.

Dr. Mackereth, koji je postao liječnik 1989. godine i većinu karijere proveo radeći u Odjelima za hitne slučajeve, rekao je: “Ne napadam transrodni pokret. Ali ja branim svoje pravo na slobodu govora i slobodu vjerovanja.”

Ne vjerujem da bih trebao biti prisiljen koristiti određenu zamjenicu. Nisam namjeravao nikoga uvrijediti. No, ako vrijeđanje nekoga može dovesti do otpuštanja liječnika, moramo ispitati kamo je naše društvo krenulo.”

Dr. Mackereth, reformirani baptist, započeo je u svibnju tečaj kako bi postao procjenitelj zdravlja i invaliditeta u Odjelu za rad i mirovine (DWP). Njegov je posao trebao biti intervjuiranje, a zatim pisanje neovisnih izvješća o zdravlju onih koji su tražili invalidnine.

Međutim, kada je njegov instruktor izjavio da se izvješća moraju odnositi i na pacijenta – ili „klijente“ – koji su samoproglašenog spola, razgovor se razvio među liječnicima o „fluidnoj“ prirodi roda, tvrdi dr. Mackereth.

“Rekao sam da imam problema s tim. Vjerujem da je rod definiran biologijom i genetikom. I kao kršćanin Biblija nas uči da je Bog stvorio muškarce ili žene. Mogao sam držati usta zatvorena. Ali, bilo je pravo vrijeme da istaknem ovo pitanje u javnosti.”

“Učitelj me odveo u stranu i rekao da je proslijedio moje komentare DWP-u.”

Dr. Mackereth je tada primio e-poštu od agencije Advanced Personnel Management (APM) koja ga je zaposlila i koja ga je trebala angažirati za DWP.

Objasnili su mu da bi trebao proći obuku o politici odjela, ali DWP se konzultirao sa odvjetnicima i bio je čvrsto uvjeren da bi se svako izvješće ili kontakt sa klijentima trebao odnositi na njihov u odabrani spol, inače bi se “moglo smatrati uznemiravanjem kako je definirano u Zakonu iz 2010. godine”.

Liječnik je odgovorio da se “liječnička savjest” ne može slagati s tim zahtjevima, pa je ugovor prekinut između njih.

Rekao je: “Prvo, ne smijemo reći ono u što vjerujemo. Drugo, kao što moj slučaj pokazuje, nije nam dopušteno misliti što vjerujemo. Konačno, ne smijemo braniti ono u što vjerujemo.”

“Navodeći ono u što je čovječanstvo vjerovalo stoljećima – naime da su spol rod određeni rođenjem – možete doći pod bijesni napad od strane vlade.”

“Ako nam više nije dopušteno reći da vjerujemo da su spol i rod jednaki i da su određeni rođenjem, svatko tko ima stajališta slična mojim može biti smijenjen na licu mjesta prema ovom Zakonu. Nisam izoliran slučaj.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Dr David Mackereth je dobio od svog poslodavca, britanske vlade, otkaz nakon punih 26 godina staža na posao u državnoj zdravstvenoj službi, NHS, gdje je držao visok položaj

Grijeh ovog 55-godišnjaka je što se drznuo sugerirati da je spol određen rođenjem – odnosno, taj što je odbio identificirati pacijente prema “preferiranom” spolu umjesto prema onom biološkom, određenom kromosomima. Nakon toga je proglašen “nepodobnim za posao”.

Branio pravo na slobodu govora i uvjerenja

Ovaj sad već bivši procjenitelj invalidnosti u službi Ministarstva rada i mirovine iz Dudleyja u West Midlandsu tvrdi da je spol osobe biološki određen i da je njegovo pravo na slobodu govora osporeno ovom odlukom, te smatra da bi i drugi “profesionalci koji su vjernici” mogli izgubiti svoje poslove jednostavno zato jer su zadržali “stoljećima stare” stavove o spolu i rodu.

Dr. Mackereth, kršćanin, kaže kako je to, osim što je znanstvena činjenica, njegovo vjersko uvjerenje. Liječnik, koji je veći dio svoje karijere proveo na Hitnoj, kaže: ‘”Ne napadam transrodni pokret, ali branim svoje pravo na slobodu govora i slobodu uvjerenja”.

“Mislim da me ne bi smjeli prisiljavati da koristim određene zamjenice. Ja ne namjeravam vrijeđati ni uznemiravati nikog, no ako to što se netko osjeća uvrijeđenim može dovesti do otkaza liječniku, onda, kao društvo, moramo preispitati gdje zapravo idemo”, kaže dr. Mackereth, član baptističke crkve.

Svatko je onog spola kojeg tvrdi da jest

On je u svibnju započeo obuku za procjenitelja u ministarstvu. Njegova je uloga trebala biti izrada izvješća o ispitanicima koji tvrde da su invalidi i traže povlastice temeljem toga. No stvari su krenule po zlu kad je njegov instruktor rekao da izvješća moraju sadržavati samo spol po kom se dotični pacijent identificira. Dakle, muškarac koji tvrdi za sebe da je žena je službeno žena.

“Rekao sam mu da imam problem s tim. Vjerujem da je spol određen biologijom i genetikom, a kao kršćanin također vjerujem da je Bog stvorio muškarce i žene. Mogao sam šutjeti no smatrao sam da je vrijeme da podignemo to pitanje”, rekao je.

Instruktor je proslijedio njegove primjedbe zdravstvenim vlastima i and Dr. Mackereth r uskoro primio e-mail od APM-a, vladine agencije koja mu je bila poslodavac, u kojem mu poručuju kako svako izvješće ili kontakt s pacijentom podrazumijevaju kako mu se treba obratiti referirajući ih kao onaj spol koji su sami odabrali, “u protivnom se to smatra zlostavljanjem prema Zakonu o jednakosti iz 2010”.

Je li možda zlostavljanje tjerati nekog da svjesno laže i pravi se blesav, i treba li nekog oslovljavati s “Vaše visočanstvo” ako on sam sebe smatra Napoleonom, nije rečeno ništa.

Bez komentara ministarstva

Doktor je u dobroj vjeri odgovorio kako “se nije mogao pomiriti s tim zahtjevima, i tako je ugovor raskinut”. “Prvo, nije nam dozvoljeno govoriti ono u što vjerujemo. Drugo, kako pokazuje moj slučaj, nije nam dozvoljeno misliti o tome u što vjerujemo. Na kraju, nije nam dozvoljeno braniti ono u što vjerujemo”.

Glasnogovornica DWP-a je rekla kako je po “Zakonu o jednakosti” nezakonito “diskriminirati” temeljem “zaštićenih osobina” kao što je promjena spola.

Ona je dodala, “Dr. Mackereth je tijekom obuke jasno rekao kako odbija korisititi zamjenice koje nisu u skladu s njegovim gledanjem na biološki spol osobe. Mi očekujemo od svih da budu senzibilizirani i da se pokoravaju Zakonu o jednakosti iz 2010”. Ministarstvo je odbilo dati komentar.
 
(narod.hr)

Piloti njemačkog Ratnog zrakoplovstva gube želju za ratovanjem i vojska Njemačke je suočena sa valom otkaza, piše „Kontra magazin“

U njemačkom Ratnom zrakoplovstvu ima 120 pilota koji lete na višenamjenskim lovcima četvrte generacije Eurofighter Typhoon.

Od njih sedam je dalo otkaz prošlog tjedna, navodi se u tekstu.

„Žalosno je, ali ostavke ne ugrožavju našu borbenu gotovost“, citira magazin objavu službe za odnose sa javnošću njemačkog zrakoplovstva.

Nisu javno pojašnjeni razlozi, ali „Kontra magazin“ smatra da je stvar u agresivnoj politici Sjevernoatlantske alijanse prema Moskvi.

„Može se pretpostaviti da oni (piloti) jednostavno ne žele ratovati.

Oni ne žele sudjelovati u pripremi moguće kampanje NATO-a protiv Rusije u okviru koje će Nijemci morati ići na front“, zaključuje list.
 
(sputniknews.com)

Velike farmaceutske tvrtke zapravo troše daleko više na oglašavanje od istraživanja. Radi se o stotinama milijardi dolara

Dr. Daniel Neides, viši liječnik i glavni operativni direktor instituta Cleveland Clinic Wellness je dobio otkaz nakon što je podijelio svoja osobna iskustva o „katastrofalnom” cjepivu protiv gripe, te je napisao članak koji propituje legitimitet CDC-a u svezi savjeta o cjepivima.

Navodeći da je „kao i svi drugi prihvatio savjet Centra za kontrolu bolesti (CDC)” i primio ovogodišnje cjepivo protiv gripe. Dr. Neides je zatim opisao bolest koja ga je oslabila i koju je pretrpio kao posljedicu cijepljenja.

Nakon što je uzeo bolovanje da se oporavi od bolesti, Dr. Neides kaže da je započeo istraživati cjepiva uz pomoć otvorenog uma, po prvi put u karijeri.

Pišući članak za Cleveland.com o mainstream publikaciji, Dr. Neides je napisao:

„Ja, kao i svi drugi, sam uzeo savjet od Centra za kontrolu bolesti (CDC) – tj. vlade – i primio cjepivo protiv gripe. Odabrao sam primiti cjepivo bez konzervansa, misleći da ne želim nikakav timerasol (tj. živu) kao konzervans, a što „obično” cjepivo protiv gripe sadrži.

Ima smisla, zar ne? Zašto bi bilo tko od nas želio sebi injektirati živu ako ona potencijalno može uzrokovati štetu? Međutim, ono što nisam znao je da cjepivo bez konzervansa sadrži formaldehid.

ŠTO? Kako možete to nazvati cjepivo bez konzervansa, a još uvijek stavljate konzervans u njega? I što je još gore, formaldehid je kancerogen. Ipak, evo nas ovdje, poredani poput stoke kojoj se ubrizgava opasni i nesigurni proizvod.

U roku od 12 sati od primitka cjepiva, bio sam u krevetu i osjećao sam se jadno i propustio dva dana posla sa užasnim kašljem i bolovima u tijelu.”

Dr. Neides je opisao svoje iskustvo sa cjepivom protiv gripe kroz iskrenost i poštenje. Ova kombinacija je previše bila za velike farmaceutske kompanije. Nekoliko dana nakon što je članak objavljen na internetu, Dr. Neides je po kratkom postupku dobio otkaz sa svoje elitne pozicije u institutu Cleveland Clinic Wellness.

Njegov ugled je također nepovratno okaljan. Proglašen je „teoretičarem zavjere” jer se usudio podijeliti svoje iskustvo,a njegova platforma preko koje je pomagao drugima mu je bila oduzeta.

No slučaj Dr. Neidesa dokazuje da je ispitivanje cjepiva još jedan ‘zločin’ kojeg farmaceutska industrija neće tolerirati.

Svake godine farmaceutska industrija, medicinski stručnjaci i mainstream mediji rade naporno kako bi nas uvjerili da se cijepimo protiv gripe. 2018. godina se ne razlikuje. No, kao i obično, nama nije rečena cijela priča.

Farmaceutske tvrtke pružaju maisntream medijima veliki postotak njihovih prihoda od reklama. Velike farmaceutske tvrtke zapravo troše daleko više na oglašavanje od istraživanja. Radi se o stotinama milijardi dolara.

Farmaceutske tvrtke pomoću dolara učinkovito kupuju šutnju mainstream medija. Više im ne možete vjerovati bilo što što kažu o lijekovima, posebno cjepivima. Disidenti dobivaju otkaz, a novinari pišu članke za cijepljenje kako bi zadržali svoja radna mjesta.

Svaki liječnik koji se usuđuje progovoriti javno protiv cjepiva ili propitkuje legitimnost sigurnosti cjepiva, izgubit će svoj posao i uništit će mu se karijera uz pomoć mafijaških taktika.

Jasno je da će farmaceutske tvrtke osigurati da se u mainstream medijima nikada ne pojavi vijest o nuspojavama ili otrovnim kemikalija koje nam se ubrizgavaju kroz cjepivo protiv gripe.

Verzija fašizma, uz potporu korumpiranih medija i CDC, osigurava da nema mjesta za raspravu ili slobodu govora. (Baxter Dmitry,YNW)

Pogledajte predavanje Dr. Neidesa:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Obrazovna umjetnička djela impresionista i aktova iz razdoblja Rokokoa su se slučajno pokazale učenicima 6. razreda, nakon čega se školski učitelj sada bori sa otkazom

Prigovor za pornografiju podnesen protiv njega je odbačen od strane tužitelja.

Mateo Rueda se planira žaliti na otkaz koji je dobio, tvrdeći da ga je škola oklevetala. Škola je međutim navodno izjavila da nije dala otkaz Ruedi zbog gole umjetnosti, već kako je Rueda reagirao kada su učenici bili uznemireni zbog tih slika, piše Herald Journal.

“Incident” se dogodio 4. prosinca, kada su učenici upućeni na satove umjetnosti u Županijsku školsku knjižnicu. Projekt pod nazivom „The Art box” je dio knjižnice već godinama, čak i prije nego je Rueda počeo predavati u toj školi, i on kaže da nije znao da je nekoliko od stotinu umjetničkih karata sadržavalo golotinju.

Dva “najkontroverznija umjetnička djela” su bila od talijanskog slikara Amedeo Modiglianija pod nazivom „Stablo Irisa” (1916) i francuskog umjetnika Francoisa Boucher pod nazivom „Robinja u haremu” (1749).

„Odmah sam povukao karte od učenika da se možda neki učenici ne bi osjećali neugodno”, rekao je za Herald Journal. „Tada sam objasnio cijelom razredu da umjetnost može ponekad pokazati slike koje nisu uvijek ugodne svima, da se umjetnost može bolje razumjeti kada je u ispravnom kontekstu, i da je ljudsko tijelo često prikazuje u umjetnosti i da slike u školskoj zbirci su ikone povijesti umjetnosti i baštine čovječanstva.”

Na taj način nije razmišljao roditelj 11-godišnje Venesse Rose Pixton koja je ispričala događaj. Pixton je rekao za novine da nisu same slike toliko uvrijedile učenike, već kako je Rueda odgovorio na situaciju.

„Moja kćerka osjetila da ju gospodin Mateo omalovažava” – rekao je Pixton za novine. „Rekao je da je gospodin Mateo čak rekao razredu da „Nema ništa loše u ženskim bradavicama. Vi trebate odrasti i biti zrele u svezi tih stvari (umjetnosti).”

Rueda je negirao rekavši da i on ima svoje pristaše. Roditelj učenice Kamee Jensena je rekao za novine da se njezina kći nikada nije osjećala neugodno, ali se „vrlo uznemirila kada je čula da je njezin učitelj u nevolji.”

Neimenovani školski dužnosnik je rekao za novine da je otkaz bio temeljen na njegovoj verbalnoj razmjeni s učenicima nakon što su djela otkrivena.

Šerif okruga Lincoln je pregledao sve umjetničke karte u osnovnoj školi Lincoln, i uništio sve karte na kojima umjetnička djela prikazuju golotinju, izvijestio je list.

„U petak je bio sastanak, i dali su mi dva izbora: da odstupim, ili prihvatim njihove uvjete o mojim navodnim nedjelima (otklanja mogućnost da izrazi svoje mišljenje u budućnosti), ili da bude odtranjen iz škole sa oštrim i klevetničkim pismom. Iskreno, niti jedna opcija mi nije draga„ – Rueda je rekao novinama.

Rueda, kolumbijac koji je emigrirao i završio magisterij likovne umjetnosti na Sveučilištu Utah prije šest godina, kaže da su njegove profesionalne interakcije u državi Utah pravi odraz tko je on, a ne ovaj otkaz pod čudnim uvjetima.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kapitalizam je na ova područja došao na velika vrata, a s njim također i psihičke posljedice tranzicije koje nosi taj sustav. Poremećaj se često ne liječi, a oboljelima se ne vjeruje

Depresija je jedan od najvećih javnozdravstvenih problema današnjice – na četvrtom je mjestu po pobolu u svijetu, a Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će 2020. biti na drugom. Štoviše, na prvom mjestu kad je riječ o ženama jer one dvostruko češće obolijevaju od depresivnih poremećaja od muškaraca, za što postoji niz razloga, počevši od hormonalnih pa do činjenice da žene lakše otvoreno govore o sebi pa se lakše i odluče potražiti liječničku pomoć.

Strah za egzistenciju

U Hrvatskoj nekoliko stotina tisuća ljudi boluje od depresivnih poremećaja (podatak iz 2015.). Podaci HZJZ-a govore da je depresija treća mentalna bolest (nakon alkoholizma i shizofrenije) zbog koje se liječi u bolnici. Između 1995. i 2013. godine broj hospitalizacija zbog depresivnih poremećaja gotovo se udvostručio iako imamo sve moćnije lijekove. Znači da nešto ne radimo dobro i da neke stvari trebamo unaprijediti, kaže prof. dr. sc. Veljko Đorđević s Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu i psihijatar Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb.

Depresija je često neprepoznata, objašnjava, ne liječi se ili se neadekvatno liječi, a često recidivira tj. kronična je. Mnogi nisu svjesni da je to bolest, a ne trenutačno raspoloženje. Često je pokretač niza drugih bolesti: srčanih, neuroloških, autoimunih, malignih, čak i kod transplantacija i hematoloških bolesti. – Liječnička je greška ne prepoznati depresivni poremećaj srčanom ili malignom bolesniku jer taj poremećaj može naštetiti zdravlju tog čovjeka. Ako riješimo i depresivnost, i mogućnost izlječenja daleko je bolja – upozorava prof. Đorđević. Liječenje depresije holističko je, ne postoji jedinstven model, kao što ni uzroci nisu isti: mogu biti biološki, psihološki, socijalni i duhovni.

Socijalni uzrok koji je vrlo aktualan zasigurno je velika nezaposlenost, strah za egzistenciju i strah od otkaza. U tranziciji se ljudi nisu adaptirali na nove uvjete, a rat i poraće nose svoje biljege i većina se u tome pogubila. Nemamo samo problem branitelja i invalida nego svi smo mi na neki način stradali. Socijalni kapital koji smo imali dok smo bili siromašniji istrošio se – ističe prof. Đorđević osvrćući se i na trend iseljavanja zbog lošeg života u Hrvatskoj:

Svaki odlazak mladog čovjeka iz zemlje je tragedija za sve nas. I za njih, jer svatko bi volio sve ono što je naučio promovirati u svojoj zemlji. Putovati po svijetu, ali živjeti na svojoj grudi. I bez hrvatskih specifičnosti, suvremeni način života uvjetovan kompeticijom i ubrzavajućim tempom života kao 24-satnim imperativom velik je pritisak za čovjeka i vodi k otuđenju. Čovjek se, nažalost, evolucijski ne može tako brzo prilagođavati, podsjeća psihijatar.

Boluje pojedinac, pati obitelj

Iz različitih razloga čovjek postane bezvoljan, ne može normalno funkcionirati, izgubi volju za životom. U svijetu rada, napominju stručnjaci, nerijetko se te ljude doživljava lijenima, a zbog bolovanja uslijed depresije dobivaju stigmu i teže se kasnije zapošljavaju, što su posljedice neinformiranosti o depresiji.

Liječi se medikamentima, psihoterapijom i socioterapijom, ali ne samo pojedinca, jer od depresije boluje pojedinac, a pati cijela obitelj. Gotovo 15% oboljelih zbog neprepoznatih simptoma počini suicid. A u Hrvatskoj nema suvišnih ljudi – podsjeća Đorđević. U cilju senzibiliziranja javnosti protekla je tri dana održan i 4. kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji “Depresija u stoljeću uma”, a u Zagrebu su ga organizirali Hrvatsko društvo za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja i Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta (CEPAMET), kojeg je prof. Đorđević predstojnik.

Od depresije pati sve više djece i adolescenata te ljudi u najproduktivnijoj životnoj dobi. Ovo je crveno svjetlo za sve u Hrvatskoj, moramo prestati misliti samo o svojoj disciplini i svi humanisti zajedno trebaju pomoći ljudima koji pate. Znanost, klinika i umjetnost moraju surađivati, socijalni kapital trebamo vrednovati i otvoriti bez ikakvih skrupula probleme koji se odnose na ovu fenomenologiju –poručuje.

Simptomi koji ukazuju da je vrijeme za psihijatra:

Najnormalnija stvar je da smo svi svako toliko loše raspoloženi, no kad vas uhvati neumoljiva tuga ili osjećaj bespomoćnosti koji vas onemogućava u uobičajenoj rutini, vrijeme je da obratite pozornost, jer je to zaštitni znak kliničke depresije od koje pati 7% odrasle populacije

Čak i uz ove znakove, depresivnoj osobi teško je odrediti boluje li zaista od navedene bolesti. “Gotovo sve simptome depresije svi mi iskusimo, pojedinačno, u nekom razdoblju života”, objašnjava Jennifer Payne, liječnica i direktorica Centra za ženske promjene raspoloženja na John Hopkins Sveučilištu u Baltimoreu.

Ako ste se s dolje navedenim simptomima borili svakodnevno tijekom dva tjedna, i oni su utjecali na vaše uobičajeno funkcioniranje (npr. ne možete normalno obavljati svoj posao, funkciju roditelja ili družiti se s prijateljima), vrijeme je da posjetite doktora…

Jedete više (ili manje) nego inače

Zbog depresije se možete osjećati ‘iscijeđeno’, a to se može manifestirati nedostatkom apetita. “Ako se vaš mozak usredotoči na negativne misli, možete zaboraviti jesti ili izgubiti zanimanje za kuhanje”, kaže psihologinja Yvone Thomas, inače specijalizirana za depresiju i samopoštovanje.

S druge strane, ponekad bolest može stvoriti i suprotni učinak, otvarajući vam apetit i tjerajući vas da se prejedate. “Mješavina osjećaja koja obično prati depresiju – tuga, pesimizam u pogledu budućnosti i nisko samopouzdanje, mogu vas navesti da svoje osjećaje ublažite s hranom”, ističe Thomas.

Spavate previše ili premalo

Neki ljudi koji boluju od depresije uhvatit će se kako konstantno imaju potrebu za spavanjem i stalno su umorni i iscrpljeni, te pate od nedostatka energije. “No više spavanja ljudima koji pate od depresije predstavlja i bijeg od tuge, te im je utočište”, kaže Thomas.

Druge osobe s istom bolešću osjećat će se pak nemirno i ili će se mučiti s isprekidanim snom ili nesanicom. Previše će ih zaokupljati opsesivne misli i razmišljanje da bi se mogli opustiti i bezbrižno zaspati. Uz to, ne samo da promjene u spavanju ukazuju na bolest, već one mogu i pogoršati čovjekovo stanje, jer kad ne spavate dovoljno, vaš unutarnji sat više nije sinhroniziran i vi budete još umorniji i dekoncentrirani, te imate još manje snage nositi se s nevoljama.

Sitnice vas izbacuju iz takta

To je trag kojeg jako malo ljudi može prepoznati, no depresija se može pojaviti i kao oblik povišene nervoze, kaže dr. Jennifer Wolkin, asistentica profesora psihijatrije i anesteziologije iz centra Joan H. Tisch, s njujorškog Sveučilišta. Možete se osjećati mrzovoljno i čangrizavo, te možete planuti zbog sitnica koje inače ne biste ni primjetili. Djelomičan razlog krije se u tome što depresija pogoršava normalne hormonalne promjene raspoloženja, no krivci su i teški osjećaji s kojima se osoba bori.

“Kad ljudi osjećaju fizičku bol često se lako mogu naljutiti i iživcirati, a isto je i s psihološkom boli – ne osjećate se dobro ili kao da ste u svojem tijelu, a to utječe na vaše strpljenje i zbog toga se osjećate kao da ste stalno na rubu”, kaže Thomas.
Ne možete se koncentrirati ni usredotočiti

Zaboravljate kad su vam rokovi na poslu ili da trebate pokupiti djecu u vrtiću? Osjećate se kao da vaš mozak nalikuje mutnoj fotografiji i to što ste većinu vremena lagano obamrli utječe na vaše donošenje odluka? To znači da vaš mozak proživljava depresiju.

Kad ste preokupirani tužnim mislima i osjećajem ništavnosti, to može utjecati na vaš posao, pamćenje i odluke, napominje Wolkin. Zauzvrat, takvo neusredotočeno razmišljanje može vas navesti na donošenje loših odluka i nezdravo, riskantno ponašanje.

Ne uživate u stvarima koje su vas nekoć veselile

Nekoć ste redovito poslije posla petkom odlazili na piće s najdražim kolegama, no posljednjih tjedana izbjegavate taj običaj. Ili ste se uvijek radovali večernjem trčanju, a ovih dana se radije bacite u krevet. Prestanak sudjelovanja u stvarima koje su vas nekoć činile sretnima jedan je od prvih znakova depresije.

“Osoba koja je jednostavno tužna može preskočiti nekoliko stvari, no brzo će se vratiti na staro. No depresija vas čini ravnodušnim u vezi aktivnosti i hobija koji su vas nekad činili sretnima, te ćete se sve više početi izolirati od svijeta”, napominje Wolkin. Nažalost, tako se stvara začarani krug, jer vas depresija liši mogućnosti da uživate u zadovoljstvu koje stječete novim iskustvima, tako da prestajete i činiti stvari koje vas mogu, na kraju, oraspoložiti.

DODATNI ZNAKOVI: Tihi znakovi da trebate psihijatra

Svatko je imao loš dan, a mnogi i loše tjedne. No, ako ste depresivni, pod stresom ili tjeskobni duže od mjesec dana, i to vam počinje remetiti svakodnevni život, možda je vrijeme da posjetite liječnika specijaliziranog za mentalne probleme.

Posjet psihijatru ili psihologu danas ne bi smio biti stigmatiziran. No, iako Hrvati troše ogromne količine tableta za smirenje, u mnogim našim sredinama još je uvijek ‘sramota’ zatražiti pomoć. Zanemareni psihički problem ima sličan ishod kao i zanemarivanje bilo koje fizičke bolesti – uglavnom ne prolazi sam od sebe nego se pogoršava.

Očiti znakovi upozorenja

1. Razmišljate o samoubojstvu i načinu kako ga izvršiti
Ako počnete misliti da život više nije vrijedno živjeti, potrebna vam je pomoć.

2. Osjećate se poraženo i beznadno
Život može biti težak, ali ako mislite da se više nemate čemu nadati, vrijeme je da s nekim popričate.

3. Zbog svog mentalnog stanja niste u stanju ni raditi ni zabavljati se
Nakon lošeg događaja potrebno je tugovati i pregrupirati se. No, ako se nikako ne možete prilagoditi novonastalom stanju, posjetite liječnika.

4. Teža nesanica
Tu i tamo, svakoga muči nesanica, ali ako je došlo do značajne promjene u navikama spavanja, uputite se stručnjaku za poremećaje spavanja.

5. Promjene apetita
Nagle promjene apetita mogu ukazivati i na neku fizičku bolest. Krenite na pregled.

6. Promjene raspoloženja koje traju tjednima
Borite li se s osjećajima tuge, gnjeva ili tjeskobe, vrijeme je da potražite pomoć. Prvo posjetite liječnika obiteljske medicine koji će provjeriti je li u pitanju neki fizički uzrok i dalje vas uputiti na specijalistički pregled.

7. Izgubili ste interes i povukli se iz aktivnosti koje su vas prije radovale
Ako bez pravog razloga, tek zbog iracionalnih strahova i briga, gubite interes za aktivnosti koje su vas prije uveseljavale, koristila bi vam profesionalna pomoć.

Svi psihijatri i psiholozi nisu stručnjaci za sve probleme. U Hrvatskoj je problem i to što većina nema vremena za duže razgovore. Ukoliko niste zadovoljni ponuđenim, raspitajte se tko bi vam mogao bolje pomoći.
 

 
(magazin.hr, vecernji.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Jedna od najčešćih ekonomskih kovanica koja se danas mogu čuti je ona o fleksibilnom tržištu rada. Neprekidnim ponavljanjem ove kovanice koju više nitko niti analizira niti dovodi u pitanje, ona postaje nova, prihvaćena mantra. U njoj je sadržana sama suština “novog” kapitalizma i ona simbolizira budućnost koja ne samo da se sprema, već je uveliko tu.

Argumentacija u korist fleksibilnog tržišta rada je na prvi pogled logična. Ako poslodavci nemaju troškove kada otpuštaju radnike (otpremnine npr..), Ako nema zakonske regulative koja otpuštanje otežava i komplicira, tada će poslodavci puno lakše zapošljavati nove radnike. Kada je otpuštanje lako, i zapošljavanje je puno lakše.

Kao dodatni argument se navodi i postupno ukidanje razlika između stalno zaposlenih i onih koji rade na određeno vrijeme. U novom ambijentu više ne bi bilo diskriminacije radnika i zaštite koju stalno zaposleni uživaju na teret ostalih, pogotovo mladih. Trend je potpuno jasan – ide se ka tome da svi zapravo rade na određeno vrijeme, s tim da poslodavac diskrecijski odlučuje koliko to određeno vrijeme traje.

Pored lakog otpuštanja radnika, druga dimenzija fleksibilnog tržišta rada podrazumijeva i elastičnost plaća nadolje. Ako poslodavci mogu smanjivati ​​plaće zaposlenih bez suvišnih procedura, bez pogađanja sa sindikatima i bez propisane minimalne cijene rada, zaposlenost će svakako rasti. Poslodavci će lakše odlučivati ​​da uđu u nove poduzetničke pothvate, a to će otvarati nova radna mjesta.

Promotori ovih ideja smatraju da su sindikati i državna regulativa osnovne prepreke učinkovitom funkcioniranju tržišta rada i osnovni generatori nezaposlenosti. Radikalni korifeji slobode i slobodnog tržišta, poput Hayeka na primjer, smatraju da je i parlament prepreka funkcioniranju tržišta i da njegovu moć treba ograničiti. Uostalom, Hayekovo dirljivo poštovanje za generala Pinocheta je jasan signal u kome pravcu treba ići.

Hladnom ekonomskom analizom se dolazi do logične poante – u “novom” starom kapitalizmu čovjek je stvar, u najbukvalnijem smislu te riječi. Kao što se poduzetnik oslobađa zalihe prodajom po bagatelnoj cijeni ili bacanjem, slično će se osloboditi i viška radnika – otpuštanjem. Ljudi koji su sjekli i slagali balvane, biće tretirani baš kao i ti balvani kada do krize dođe.

Oni koji ne prihvaćaju ovu logiku misle da između balvana i čovjeka ipak postoji nekakva razlika i da bi je možda trebalo uvažiti. Balvan nema balvančiće kojima mora objasniti da više nema ni posla ni primanja, da ne zna kako će ih sutra nahraniti, kako će otplaćivati ​​kredite, ili do kada će moći ostati u kući u kojoj trenutno žive.

Balvan nema ni samopoštovanje, pa nema ni osjećaj poniženosti, ne mora se kljukati lijekovima za smirenje da bi funkcionirao, a nema ni običaj da se baca pod vlak, ili skače s krova.

Ako bi ove sentimente odbacili, ostajemo uskraćeni za mnoge odgovore. Nejasno je i nedefinirano, u kom to trenutku ljudi mogu biti otpušteni. Da li je to u trenutku kada tvrtki prijete gubici, ili je otpuštanje opravdano već s padom profita, kada bonusi i dividende postaju manji?

Da li se može opravdati praksa da se ljudi otpuštaju samo da bi se stvorila atmosfera straha kako bi “preživjeli” radili bolje i više, pod tenzijom? Da li je opravdano otpuštati ljude kada su stigli do stepenice na kojoj im treba dati veću plaću, pa je jeftinije na njihovo mjesto dovesti mlađe i jeftinije?

Da li fleksibilno tržište podrazumijeva da ćete brzo naći novi posao i da li će taj posao biti slične kvalitete onoga kojeg ste izgubili, iako vam je primjerice pedeset godina?

Protivnici fleksibilnog tržišta rada nerijetko se etiketiraju kao demodirani ljevičari, socijalistički i socijaldemokratski nostalgičari, naivni i sentimentalni humanisti. Sa etiketama ili bez njih, oni protiv sebe imaju tri, mnogo čvršća tabora.

U prvom taboru su oni mali poduzetnici koji nemaju previše sentimenta prema drugima, ali ni prema sebi. Njihova teza je logična i prihvatljiva – oni riskiraju iz dana u dan svoju imovinu, trud, živce, ponekad i glavu. Njihovi zaposlenici riskiraju samo radna mjesta i tu sentimenta ne može biti.

Drugi tabor je mnogo moćniji i čine ga menadžeri velikih tvrtki. I njihova argumentacija je logična, bar iz njihovog kuta. Možda bi tu poziciju najbolje okarakterizirali kao zalaganje za tržište rada ograničene fleksibilnosti.

Ova vrsta menadžera ima jasan stav – tržište jeste fleksibilno, ali ne i za njih. Kada oni izgube posao, aktivira se tzv. zlatni padobran i oni dobivaju ogromne otpremnine, u pravilu milijunske. Nasuprot njima, žrtve njihovog lošeg vođenja tvrtki dobivaju otkaz i ništa više. Iz njihovih ureda koje su u pravilu na najvišem katu poslovne zgrade, to sigurno izgleda kao viša pravda.

I ovoj se argumentaciji može progledati kroz prste budući da reflektira već prihvaćenu praksu. Ako se nitko ne buni, ako se može … pa zašto da ne? Konačno, prije nego je dospio u takvu poziciju moći, menadžer je morao koristiti i pamet i laktove, ponekad nokte, zube, narkotike, morao je raditi kao pas i morao je prijeći sve stepenice da bi se konačno oslobodio rizika fleksibilnog tržišta i dokopao zlatnog padobrana.

Treći tabor je, po mom uvjerenju, najsporniji, najgroteskniji i najglasniji. U njemu su se udobno smjestili akademski ekonomisti i sociolozi koji iz svojih fakultetskih kabineta uporno i strasno promoviraju vrline i društvene koristi fleksibilnog tržišta rada.

Paradoks je da upravo oni koji su od rizika pobjegli i sklonili se u zavjetrinu akademskih institucija, sada junački promoviraju vrline života s puno rizika. Zahvaljujući autoritetu znanstvenih institucija, akademsko zalaganje za fleksibilno tržište rada time dobiva prizvuk znanstvene egzaktnosti, što već predstavlja ozbiljan problem.

Zalaganje za fleksibilno tržište rada ne reflektira nikakve znanstvene zakonitosti, nije nužnost i ne može se potkrijepiti nikakvim ozbiljnim empirijskim analizama. Riječ je prije svega o moralnom izboru i afinitetima, a tu egzaktnosti nema, niti je može biti. Obrana fleksibilnog tržišta rada s aspekata moralnog izbora može biti legitimna, ali znanstvena ne može biti nikako.

Svi pokušaji kojima se fleksibilno tržište rada brani oslanjanjem na znanost, samo je još jedna od velikih intelektualnih podvala ovog vremena.
 
(vestinet.rs)

Preko milijun nezaposlenih Amerikanaca dobiti će najstrašniji novogodišnji “poklon”. Ostati će bez naknade za nezaposlene.

Vidite, republikanci u Kongresu tvrde da ako poslije višemjesečnog traženja niste našli posao, to je sigurno zato što se ne trudite dovoljno. Dakle, potreban vam je dodatni poticaj u vidu čistog očaja.

Kao rezultat toga, muke nezaposlenih, koje su ionako strašne, postat će još gore. Naravno, oni koji imaju posao su u mnogo boljoj situaciji. Međutim, uporna slabost tržišta rada odražava se i na njih. Dakle, hajde da popričamo o mukama zaposlenih…

Neki ljudi vas pokušavaju uvjeriti da su radni odnosi isti kao svaka druga tržišna transakcija; radnici imaju nešto na prodaji, poslodavci žele kupiti ono što oni nude, i onda se jednostavno dogovore. Ali svatko tko je ikada radio u stvarnom svijetu – ili tko je makar pročitao strip Dilbert – zna da nije tako.

Činjenica je da zaposlenost obično podrazumijeva odnos podređenosti: imate šefa koji vam naređuje što da radite i ako odbijete, možete biti otpušteni. To ne mora biti loše. Ako poslodavci cijene svoje radnike, neće postavljati nerazumne zahtjeve. Ali to nije jednostavna transakcija. Postoji onaj country hit pod nazivom “Take This Job and Shove It” (Gonite se i ti i tvoj posao). Ne postoji i nikad neće postojati pjesma pod nazivom “Gonite se i ti i tvoja roba široke potrošnje”.

Dakle, radni odnos je odnos snaga, a visoka nezaposlenost je znatno oslabila ionako slab položaj radnika u tom odnosu.

Zapravo možemo kvantificirati tu slabost posmatrajući stopu ostavki – mjesečni postotak radnika koji dobrovoljno napuštaju radno mjesto (za razliku od otpuštanja). Očigledno, ima mnogo razloga zašto netko može napustiti posao. Ostavka, međutim, predstavlja rizik; ukoliko već nema novi posao koji ga čeka, radnik ne zna koliko dugo će mu vremena trebati da pronađe novi posao i kakav će taj posao biti u usporedbi sa starim.

A rizik ostavke je mnogo veći kada je nezaposlenost visoka i kad ima mnogo više ljudi koji traže posao nego što ima radnih mjesta. Kao rezultat toga, očekivalo bi se da stopa ostavki raste u vrijeme gospodarskog rasta i pada tijekom recesije – što se zaista i događa. Ostavke su pale tijekom recesije 2007-09., i samo su se djelomično obnovile, što je odraz slabosti i neadekvatnosti američkog ekonomskog oporavka.

Sada razmislite što ovo znači za pregovaračku snagu radnika. Kada je gospodarstvo jako, radnici su snažni. Mogu otići ako su nezadovoljni tremanom poslodavca i znaju da će brzo pronaći novi posao ako ih on otpusti. Međutim, kad je gospodarstvo slabo, radnici imaju vrlo slabe karte i poslodavci su u poziciji da ih više opterećuju, manje plaćaju, ili i jedno i drugo.

Ima li nekih dokaza da se to događa? I kako se događa? Ekonomski oporavak je, kao što sam rekao, bio slab i neadekvatan, ali sav teret ove slabosti nose radnici. Dobit poduzeća se survala tijekom financijske krize, ali se brzo obnovila i nastavila se uvećavati.

U ovom trenutku, profiti poslije oporezivanja su više od 60% posto veći nego što su bili 2007., prije izbijanja recesije. Ne znamo u kojoj mjeri se ova bujica profita može objasniti faktorom straha – mogućnošću pritiskanja radnika koji znaju da nemaju gdje otići. Ali to mora biti barem dio objašnjenja. U stvari, moguce je (mada ne i izvjesno) da korporativnim interesima zapravo više odgovara djelomično depresirano gospodarstvo nego puna zaposlenost.

Štoviše, mislim da nije pretjerano reći da ova realnost djelomično objašnjava zašto je naš politički sustav okrenuo leđa nezaposlenima. Ne, ne vjerujem da postoji tajna zavjera direktora koji potajno rade na slabljenju gospodarstva. Ali mislim da se glavni razlog zašto smanjenje nezaposlenosti nije politički prioritet ogleda u tome što je ovo stanje grozno za radnike, ali je korporativnoj Americi sasvim dobro.

Kad jednom ovo shvatite, shvatit ćete i zašto je tako važno da se ovi prioriteti promjene.

U posljednje vrijeme vodi se čudna rasprava među progresivcima, gdje neki tvrde da populizam i osude nejednakosti predstavljaju skretanje pažnje, i da umjesto toga proritet treba biti puna zaposlenost. Međutim, kako su već istaknuli neki vodeći progresivni ekonomisti, i sama puna zaposlenost je populističko pitanje: slabo tržište rada je glavni razlog zašto radnici gube moć, a prevelika snaga korporacija i bogatih je glavni razlog što ne činimo ništa za nova radna mjesta.

Preveliki broj Amerikanaca trenutno živi u klimi ekonomskog straha. Postoje mnogi koraci koji se mogu poduzeti da se takvo stanje okonča, ali najvažnije je da se radna mjesta vrate na dnevni red.
 
 

(pescanik.net/uredio:nsp)

 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16413"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Tumor nezaposlenosti i krize mogao bi se proširiti na cijelu eurozonu, strahuju stručnjaci. Informacije koje dolaze iz te zemlje nisu nimalo ohrabrujuće, nezaposlenost raste, građani štrajkaju, a ministri financija eurozone već su povećali krizni fond u strahu da će Španjolsku zadesiti “grčka tragedija”.

Najveći svjetski trgovac dionicama Bill Gross nedavno je na svom Twitter profilu vrlo slikovito opisao situaciju u Španjolskoj, kao i svoja predviđanja kako bi drastični rezovi tamošnje vlade mogli utjecati na tržište dionicama.

“Grčka je bila prišt, Portugal je čir, a Španjolska tumor. Ne možete zaustaviti dužničku krizu s dodatnim rezovima i još većim dugovima”, napisao je Gross.

Gross tvrdi da će novi rezovi u španjolskom gospodarstvu samo dodatno produbiti postojeću krizu, a tvrdi da je samo pitanje vremena kada će “tumor” zahvatiti i druge zemlje eurozone.

S njime se slažu i ostali stručnjaci. Mike Shedlock, jedan od vodećih svjetskih ekonomskih stručnjaka, otkrio je da je čak 57 posto španjolskog budžeta namijenjeno za mirovine i poticaje zaposlenima i to u situaciji kada u Španjolskoj ima čak 24 posto nezaposlenih. U takvoj situaciji, tvrdi Shedlock, investitori neće biti spremni na nova ulaganja, jer zemlja i dalje klizi prema recesiji.

U Europi Hrvatska peta najsiromašnija zemlja: Sve više mladih i visokoobrazovanih siromaha!

U Europskoj Uniji trenutno su od Hrvatske siromašnije samo četiri zemlje: Bugarska, Rumunjska, Litva i Letonija. Naime, prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku [highlight color="yellow"] stopa relativnog siromaštva u 2010. godini u Hrvatskoj iznosila je 20,6 posto! [/highlight]

Drugim riječima petina građana ne može podmirivati osnovne životne troškove. Kako piše Banka magazin u novom broju, prema statistici to je samac s 2100 kuna neto mjesečno te četveročlana obitelj s 4400 kuna neto primanja mjesečno.

U Europskoj Uniji prosječna je stopa siromaštva 16,4 posto, a tek Bugarska s 20,7, Letonija s 21,3, Rumunjska s 21,2 te Litva su siromašnije od Hrvatske.

Stopa materijalne deprivacije iznosi 32,2 posto i ona pokazuje da je trećina stanovnika isključena iz društva. To su svi oni koji si ne mogu priuštiti najmanje tri od devet stavki materijalnog oskudijevanja – jesti meso, piletinu i ribu, održati stan toplim, zamijeniti stari namještaj, kupiti novu odjeću, platiti tjedan dana godišnjeg odmora, pozvati prijatelje na večeru, jednom mjesečno počastiti prijatelje pićem u kafiću.

Kako piše Banka u novom broju novi hrvatski siromasi su mladi, visokoobrazovani i ekonomski aktivni. Kazao je to profesor Zoran Šućur s Pravnog fakulteta te upozorio i na porast dječjeg siromaštva.  U većoj mjeri novi siromasi su muškarci zbog toga što je više žena uglavnom zaposleno u javnom sektoru te su kao zaposlenice zaštićenije.

Trećina građana s kreditima u ‘švicarcima’ očekuje ovrhu

Premda je švicarska središnja banka ljetos zaustavila divljanje valute, franak je i dalje top-tema među nezadovoljnim klijentima koji otplaćuju kredite indeksirane uz tu valutu. Anketa udruge Franak pokazala je da više od trećine ispitanika na otplatu izdvaja između 50 i 75 posto kućnog proračuna te u bankama znaju da neki od klijenta nemaju od čega živjeti.

Rezultati ankete pokazuju da neki troše i puno više: gotovo 22 posto na otplatu duga banci platit će više od tri četvrtine mjesečnih primanja, a desetak posto ispitanih za otplate dugova nema dostatna primanja. Čak 34 posto ispitanih izjasnilo se da im je barem jednom iznos rate bio veći od mjesečnih primanja. ‘S obzirom na to da je temeljni uvjet procjene kreditne sposobnosti prilikom podizanja kredita bio da rate ne prelaze trećinu mjesečnih primanja, podaci ukazuju da je većina ispitanika prema istim kriterijima danas kreditno nesposobna’, ističu u udruzi Franak. Budući da je za izmjenu ugovornih uvjeta (poput promjene valute) nužna ponovna ocjena kreditne sposobnosti, zaključuju da ‘ljudima jedino preostaje do daljnjega plaćati kredite prema sadašnjim uvjetima’.

Prodaja nekretnine, zatvaranje kredita i pakiranje u podstanarstvo nije rješenje, objašnjava voditeljica istraživanja Petra Rodik sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. ‘Zahvaljujući rastu kamatnih stopa i tečaja, glavnica kredita je veća nego što je bila na početku otplate (u prosjeku 1.675 kuna mjesečno) pa kredit nije moguće prebaciti u drugu valutu ili promijeniti banku. Čak i da klijent proda nekretninu, ne bi imao dovoljno za zatvaranje cjelokupnoga kredita, što je dužan učiniti, jer prodajom nekretnine banka za kredit više nema hipotekarno pokriće’, kaže Rodik.

U 29 posto slučajeva anketirani nisu imali mogućnost izbora banke, jer ju je uvjetovao poslodavac ili investitor. Također trećina ispitanih (31 posto) nije mogla birati valutu jer je uvjet da najviše trećina plaće može poslužiti za otplatu kredita zadovoljavao jedino zajam u francima koje su banke 2005. i 2006. plasirale uz najnižu cijenu.

‘Zato je bilo moguće da kreditno nesposobna osoba u eurima bude kreditno sposobna za kredit u franku, što ukazuje da su banke svjesno velikom broju građana plasirale iznimno rizične kreditne proizvode’, stoji u istraživanju.

Anketa Udruge ponovno je ukazala koliko je ugovorni odnos banke i klijenta pomaknut u korist kreditora. Samo šest posto dužnika uspjelo je u pregovorima s bankom izmijeniti neki od ugovornih uvjeta u svoju korist, uglavnom poček ili smanjenje kamate.

‘Očekujemo da će se ovim istraživanjem povećati svijest o razmjerima problema te da će konačno reagirati HNB, a Vlada napraviti bolji zakonodavni okvir poput Zakona o bankrotu, koji bi omogućio da građani više ne budu taoci banaka’, poručila je.

Sto tisuća Hrvata radi bez plaće

Zaposlene u nas zakon ne štiti, odluče li ne doći na posao jer nisu plaćeni – dobili bi otkaz !

Šest mjeseci nisu primili plaću, ali bez obzira na to, radnici Diokija ili osoblje dječjeg vrtića u Kostajnici dolazili su na posao svaki dan, kao što su to činili i čine i tisuće drugih. Od naših se radnika očekuje i traži da rade bez obzira na kašnjenje plaća.

Divlji štrajk

U listopadu prošle godine Porezna je uprava izračunala da od 15.000 do 16.000 radnika u Hrvatskoj u tom trenutku nije primilo plaću jedan ili više mjeseci, a nova vlast sada spominje brojku i od 100.000. Točnih evidencija još nemaju, ali ministar rada Mirando Mrsić tvrdi da tvrtke nisu dostavile obrasce o plaćenim doprinosima za približno sto tisuća radnika. Jesu li im isplaćene barem plaće ako već nisu doprinosi, ne zna se.

Deutsche Welle navodi da se i u Njemačkoj dogodi, istina rijetko, da radnici ne prime plaću, ali njihovi su propisi predvidjeli rješenja i za takve situacije. Ako radnik ne dobije najmanje dvije mjesečne plaće, mora pismeno upozoriti poslodavca da će prestati raditi ako mu ovaj ne isplati dug. Poslodavac mu ne smije dati otkaz jer odbija besplatno raditi, a plaća se sudskim putem naplati za tri tjedna do najviše četiri mjeseca. Kod nas stvari nisu tako jednostavne.

Sindikat ne može organizirati štrajk dok ne prođe 30 dana od dana kašnjenja, a i tada mora poštovati proceduru, najaviti štrajk, organizirati mirenje tako da do legalnog štrajka ne može doći prije mjesec i pol dana od dana kašnjenja. Krene li pak radnik u naplatu plaće sudskim putem, za to će mu trebati najmanje šest mjeseci do godine dana. Radnik jedino može dati izvanredni otkaz i prijaviti se na burzu rada, a ako dokaže da je to učinio zato što mu nije isplaćena plaća, država će mu priznati pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Rijetki su koji to čine.

Ovršna isprava

– Ljudi su bez posla, teško je naći drugi. Poneki uruče izvanredni otkaz i ode raditi na crno kako bi preživjeli i prehranili obitelj, snalaze se kako mogu, ali većina ostaje na poslu i čeka neki povoljni ishod – kaže Jasenka Vukšić, pravna savjetnica Sindikata graditeljstva.

Kada kojim slučajem ne bi došli na posao, doveli bi se u situaciju da ih poslodavac otpusti zbog razloga koji su sami skrivili.

– Radnici mogu dobiti otkaz i zbog stupanja u divlji štrajk, zbog čega mi u sindikatima jako pazimo da ljudi ne krenu u štrajk prije nego što prođu zakonom predviđeni rokovi i ispoštuje se procedura. Vezane su nam ruke i ne možemo takvim radnicima efikasno i pravodobno pomoći – kaže J. Vukšić.

U zakonima istina postoji odredba o neispunjenju obveza, na temelju koje bi se moglo ići u sudski spor, ali sve to dugo traje. Radniku je na raspolaganju i mogućnost naplate neisplaćene plaće u ovršnom postupku jer poslodavac mora izdati potvrdu o plaći s naznakom da ona nije isplaćena.

– Potvrda služi kao ovršna isprava, ali u praksi postupak naplate traje od najmanje šest mjeseci pa i do godinu dana ako tvrtka uloži prigovor – objašnjava pravnica Vukšić. Ovršna isprava ne znači ništa ako je tvrtka u blokadi i nema novca na računu, što je i najčešći slučaj kod problematičnih poduzeća. Sindikati su tražili od države da se osnuje poseban fond za takve slučajeve iz kojega bi se radnicima isplaćivale plaće, ali prijedlog nije prošao, jer bi to bio velik financijski teret za državu.

 

 

 
preneseno i uređeno – jutarnji.hr, večernji.hr, dnevno.hr, index.hr
 
Čitaj također:
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 1.dio
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8095"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]