Imena više od 120 političara iz gotovo 50 zemalja pojavljuju se u dokumentima koji imaju 1,4 terabajta podataka

Iz dvije ugledne tvrtke za pružanje offshore usluga s Bermuda i iz Singapura u javnost je procurilo 13,4 milijuna povjerljivih dokumenata koji otkrivaju nove porezne tajne najvećih svjetskih bogataša, što se uspoređuje s prošlogodišnjim skandalom Panamski dokumenti.

Dokumenti, nazvani “Rajski dokumenti” (eng. Paradise Papers), procurili su iz odvjetničke tvrtke Appleby osnovane na Bermudima i tvrtke Asiaciti Trust iz Singapura, a nabavio ih je njemački list Sueddeutsche Zeitung i podijelio s Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ).

Dokumenti “pokazuju koliko je duboko offshore financijski sustav povezan s isprepletenim svjetovima političkih igrača, privatnog bogatstva i korporativnih divova”, objavio je ICIJ u nedjelju.

Imena više od 120 političara iz gotovo 50 zemalja pojavljuju se u dokumentima koji imaju 1,4 terabajta podataka. Sueddeutsche Zeitung, koji je počeo pisati o sadržaju tih dokumenata u nedjelju kasno navečer, piše da oni pokazuju kako velike kompanije i najveći svjetski bogataši skrivaju novac u poreznim oazama.

Većina dokumenata potječe od odvjetničke tvrtke Appleby. ICIJ navodi da su među njezinim klijentima velike financijske institucije, kao što su Citigroup i Bank of America, kao i tehnološki divovi Apple i Uber te brend Nike.

Appleby za sebe kaže da je “jedan od najvećih svjetskih pružatelja offshore pravnih usluga”, a prošli je mjesec priznao da je bio hakiran. Među objavljenim dokumentima nalazi se i pola milijuna spisa iz Asiaciti Trusta, tvrtke bazirane u Singapuru i specijalizirane za offshore usluge.

Elizabeta II. ima milijune funti u poreznim oazama

Imovina britanske kraljice Elizabete II. vrijedna više milijuna funta uložena je u porezne oaze, pišu britanska glasila koja su surađivala u velikoj istrazi na temelju financijskih dokumenata izašlih u javnost.

Oko 10 milijuna funta (11,3 milijuna eura) uloženo je na Kajmanskom otočju i na Bermudama, tvrde BBC i dnevnik The Guardian.

Ta dva glasila sudjelovala su u istrazi koju je vodio Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), polazeći od 13,5 milijuna dokumenata što su izašli u javnost, napose dokumenata iz međunarodnog odvjetničkog ureda sa sjedištem na Bermudama, Applebyja.

Te istrage o metodama porezne optimizacije u kojima je surađivalo 96 partnerskih glasila u svijetu, nazvane su “Rajski dokumenti”.

Ulaganja, koja nisu ilegalna, premda zaobilaze britanski porezni sustav, ostvarena su preko Lancasterske grofovije koja upravlja kraljičinim ulaganjima i koja je izvor njezinih prihoda.

Sredstva pohranjena u te porezne oaze uložena su u brojne tvrtke, među kojima i u Brighthouse, agenciju za najam stanova koja se bavi i kupnjom pokućstva i informatičke opreme, a optužuju je da iskorištava siromašne, ili još lanac trgovina alkoholnim pićem, danas u stečaju.

“Sva naša ulaganja su predmet cjelovite financijske revizije i legitimna su”, izjavila je za AFP glasnogovornica Lancasterske grofovije.

“Imamo stanoviti broj ulaganja, pa tako i sa sredstvima u inozemstvu”. Potonja čine tek 0,3 posto ukupne vrijednosti Grofovije, rekla je.

Što se tiče ulaganja u Brighthouse, ono je obavljeno “preko treće strane” i čini tek 0,0006 posto vrijednosti Grofovije, dodala je.

“Kraljica rado plaća porez na dobit koju ima od Grofovije”, kazala je. Čelnik laburističke oporbe Jeremy Corbyn reagirao je na Twitteru ocijenivši da “postoji jedno pravilo za super bogate, a drugo za ostale kad je riječ o plaćanju poreza”.

Glasnogovornik porezne službe istaknuo je pak da vlada ulaže velik napor u suzbijanje porezne optimizacije. Od 2010. naplaćeno je još oko 160 milijarda funta (180 milijarda eura).
 
(vecernji.hr)

Globalizam je zahvatio i jednu od najvećih duhovnih institucija na svijetu – Vatikan. Stoljetni izbor Svete stolice da samostalno upravlja svijetom je doživjela krah

Slomile su je transnacionalne korporacije. U ovom trenutku na čelu Rimske kurije sjedi njihov zastupnik koji vrši čistku “stare garde”, ostavljajući samo omotač starog duhovnog centra.

U Novom svjetskom poretku koji se trenutno stvara figura rimskog pape je prilično svjetovna, u njoj ima vrlo malo duhovnosti i bliskosti s Gospodinom.

“Papa Rimski je tehnička figura. Menadžer. Iza njega stoje moćne sile. To su velike financijske strukture, moćni redovi, okultne strukture, strukture iz sjene. Dobro znamo da Novi svjetski poredak stvaraju nevidljive figure, ne Rothschildi ni Rockefelleri, jer su oni također vidljivi dio, dok oni koji realno upravljaju nikad neće izaći iz sjene. Franju su doveli na vlast kardinali koji su povezani s tim strukturama”, rekla je ruska povjesničarka Olga Četverikova, stručnjak za Vatikan s prestižnog Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose (MGIMO).

Uopće, globalizam zahtjeva i svoju religiju. Još je Shimon Peres predlagao da se stvori organizacija ujedinjenih religija, na čijem čelu bi se našao papa.

“Papa se sprema za ulogu realnog ideološkog lidera. Glavne parole pod kojima on djeluje su mir, borba protiv siromaštva, zaštita prava migranata itd. On sada na sebe preuzima stvaranje pravednijeg Novog svjetskog poretka, zahvaljujući kojem bi sve negativne posljedice globalizacije bile prevladane.

Dokument iz 2001. godine o globalnom upravljanju koji su pripremili episkopi govori da Crkva treba aktivno sudjelovati u stvaranju grupe svjetske vlade: potrebno je čitavom sustavu obrazovanja dati globalnu dimenziju itd. Papa rimski danas je idejni vođa tog Novog svjetskog poretka koji dolazi da smjeni stari, neoliberalni. Papa ima zadatak da novi poredak predstavi prihvatljivijim, pravednijim u odnosu na stari”, naglašava ona.

Tamne strane Vatikanske banke

Desetljećima je Vatikanska banka, najzatvorenija financijska struktura na svijetu, bila osobna banka rimskog pape. Ono što se malo zna je i da je ona jedna od najvećih offshore zona. Pošto nije bilo ni pod čijim nadzorom, njene usluge je vrlo aktivno koristila mafija.

“Princip je sljedeći: katoličke organizacije otvaraju svoje račune u Vatikanskoj banci, nakon čega svi dobrotvori uplaćuju novac koji se prenosi na druge organizacije kojima je, navodno, potreban novac. Zapravo, bilo je nemoguće provjeriti tokove novca, jer je Vatikanska banka bila izvan svih kontrola, zbog čega su različite skupine vršile transakcije prljavog novca. Zato se Vatikanska banka smatrala najučinkovitijom offshore zonom”.

“Kada je počela financijska kriza 2008-2009. godine i nadnacionalne banke uspostavile čvrstu kontrolu nad čitavim financijskim sustavom u svijetu, papa Benedikt XVI je bio primoran se priključiti globalizmu: morao je potpisati zakon o pranju novca i osnivanju tijela za upravljanje informacijama, koji se bavio nadziranjem monetarno-kreditne djelatnosti banke. Za njegovo vrijeme Vatikan je u značajnoj mjeri izgubio financijski suverenitet i kontrolu nad državnim financijama prepustio nadnacionalnim strukturama. Međutim, on nije uspio slomiti i staru gardu kardinala koja se suprotstavljala promjenama”.

“Tamo je bila čitava grupa kardinala koji su povezani sa starim financijskim krugovima i koji su željeli sačuvati svoju neovisnost, dok je druga, pod plaštom transparentnosti, počela surađivati​sa međunarodnim i američkim bankama i strukturama kako bi banku priključila ovom jedinstvenom financijskom sustavu”.

Dolaskom pape Franje na prijestolje Svetog Petra počinje odlučujući obračun s neposlušnim kardinalima.

“Franjo nije bio Talijan i imao je zadatak smjeniti staru talijansku partiju iz Rimske kurije. Za nju ga ništa nije vezivalo, za razliku od Benedikta, jer je njemačko-talijanska partija bila jedinstvena i on se oslanjao na nju. Kada je Franjo došao, sve se promijenilo. On je bio revolucionar koji čisti sve pred sobom”, smatra ruska povjesničarka.

Po prvi put se stvara tajništvo za gospodarstvo – druga struktura po važnosti nakon državnog tajništva – s kontroverznim kardinalom iz Australije Georgeom Pelom na čelu, koji posljednjih dana puni novinarske stupce skandalom s pedofilijom.

“On je bio jedan od kardinala u Vijeću devet kardinala, koji je formirao papa Franjo radi reforme čitave Kurije. To je zaista velika revolucija jer je papa postavio sebi zadatak promijeniti čitav sustav. Savjet ‘devetorice’ danas je praktično ključni tijelo upravljanja. I svi ovi kardinali su nekako umiješani u te (seksualne) skandale”, napominje ona.

Reforma Vatikanske banke je predviđala prestanak investicija, već samo naplaćivanje financijskih konzultacija. Rad Vatikanske banke provjeravaju različite financijske organizacije u kojima su se našli i kadrovi međunarodnih banaka poput “Goldman Sachsa”.

“Međutim, ne treba imati iluzije, nema prelaska na neke demokratske, narodne metode vođenja financija. Ne. U tijeku je predaja ovog aparata transnacionalnim korporacijama, dok su spekulativne metode postale perfidnije. Cijela ta transparentnost Vatikanske banke je samo prividna. U stvarnosti, sve te sheme i dalje postoje i realne prihode nikad nećemo saznati”.

Vatikan sve više gubi starokrišćanske ideale, i utapa se u Novi svjetski poredak, u kojem novac predstavlja najveću želju. U pokušaju da se prilagodi novim svjetskim tokovima, on gubi sebe, što kod vjernika izaziva strah da bi sve to moglo imati tragičan kraj.

Olga Četverikova je docent na Katedri za povijest i politiku Europe i Amerike. Ona je autor mnogobrojnih znanstvenih radova iz područja religije. Poznate su njene knjige: “Religija i politika u suvremenoj Europi”, “Promjene u Vatikanu”.
 
(sputniknews.com)

NA PLANETI BJESNI SPECIFIČAN SVJETSKI RAT, DODUŠE – NIKADA NIJE NI PRESTAO

Na Planeti bijesni svjetski rat. Borbe u Siriji, razmjena vatre u Nagorno-Karabahu, pogoršanje u Donbasu, teroristički napadi na Bliskom Istoku i u samom srcu Europe – sve su to samo “incidenti” jedne velike bitke za globalnu hegemoniju.

Striktno govoreći, ovaj rat nikad nije ni prestajao. Zemlje se stoljećima bore za teritorije, bogatstva, energiju i resurse. Razlika je samo što se u prednuklearno doba, granica između mira i rata činila jednostavnijom. Danas vodeće države svijeta ne mogu raznijeti neprijatelja gusjenicama svojih tenkova bez rizika od nuklearnog odgovora.

Što raditi, ako ne možeš ratovati, a rat ti je nephodan?

Moraš umotati rat u neku konvencionalnu formu. Sudeći po dešavanjima oko skandala s panamskim offshore kompanijama, netko pametan u SAD je shvatio kako to da odradi.

Formalno, priča izgleda sasvim bezazleno, pa čak i banalno. Neki, još uvijek nepoznati, suradnik odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca, našao je ljubavnicu. Zatim se u njihovom odnosu nešto poremetilo, a želeći da se osveti ljubavniku – ona je ukrala i predala novinarima njegovu elektroničku arhivu s više od milijun različitih dokumenata koji se odnose na račune u panamskim offshore poduzećima.

Zar ovo nije siže za još jedan holivudski romansu, jer domaće filmadžije snimaju samo crnjake?

A novinari su – kako se razotkrilo – suradnici društvene organizacije “Organized crime and corruption reporting project”, koja objedinjuje ljude koji smatraju borbu protiv korupcije svojom svetom dužnošću.

Tako je arhiva od 11,5 milijuna fajlova postala javna. U njoj se spominje 12 sadašnjih i bivših svjetskih lidera, više od 128 poznatih političara i vladinih dužnosnika iz cijelog svijeta, kao i veliki broj riba manjeg kalibra, poput estradnih zvijezda i sportaša.

Izbio je skandal. Žuta štampa je dobila dovoljno hrane.

Sajt OCCRP izgleda kao da je napravljen tek jučer.

Do svega ovoga, o OCCRP nitko ni riječi nikada nije čuo. Međutim, partneri su mu Open society foundation (Soroševa zaklada) i USAID (United States Agency for International Development) – apsolutno zvanična američka vladina agencija, čiji proračun odobrava Kongres. Uostalom, rukovodstvo USAID-a postavlja američki državni tajnik.

I dok naivna publika s oduševljenjem kopa po gomilama starih prljavih računa, ozbiljni ljudi iz Amerike razvijaju stratešku ofenzivu koja ima za cilj preuzimanje kontrole nad polovicom svjetske ekonomije.

Još od 2004-2006. godine, SAD su počele aktivno destabilizirati planet kako bi postigle dva cilja. Prvo, maksimalno razdrobiti postojeće države i saveze kako bi se minimizirala njihova ekonomska i vojna moć, i samim tim jamčilo očuvanje američke svjetske hegemonije, radeći na dominaciji američkih kapaciteta.

Tu istu politiku stoljećima je provodila Britanija koja je u vrijeme Napoleonovih ratova imala ukupno 16 milijuna stanovnika, pri čemu je izravno dominirala nad kontinentalnom Europom, koju je tada naseljavalo oko 200 milijuna ljudi. Drugo, rasplamsavanje ratova uvijek je praćeno bijegom kapitala na sigurnija mjesta. Američki plan predviđa postojanje na planeti samo jednog sigurnog utočišta – samih SAD.

Treba napomenuti, plan se za sada realizira, iako ne bez poteškoća, uglavnom vrlo uspješno.

Bliski Istok gori u žestokom ratu. Već prilično dimi i Turska. Još je neophodno snažno protresti Europsku uniju.

Svjetski kapital već treću godinu zaredom bježi na američku burzu, napumpavajući pritom njezine burzovne indekse jedan i pol puta. Sada se, međutim, novčani pritok počeo smanjivati. Slobodan novac na planeti ponestaje.

Istodobno, prema istraživanju grupe Tax Justice Network (TJN), na offshore računima sakriveno je od 21 do 32 bilon dolara. Kao pojašnjenje: BDP Sjedinjenih Država iznosi 15 bilijuna dolara, dok je ukupni BDP svih zemalja na svijetu – 72 bilijuna dolara.

Prebacivanje ovog kapitala u SAD omogućit će Americi da još dugo održi privid ekonomskog rasta. Ali, kako to odraditi, ako offshore računi liče na srednjovjekovne tvrđave?

Neophodno je bilo demonstrativno uništiti neki najznačajniji među njima. Od straha da će biti sljedeća meta, preostali će se sami predati. To, uostlom, objašnjava – zašto baš Panama.

Prema različitim procjenama, tamo je koncentrirano 7,6 bilijuna dolara, što je otprilike četvrtina sveg “offshore” novca u svjetskoj ekonomiji.

A kako offshore biznis sam po sebi nije nezakonit, ofenziva na njega je početa po klasičnoj zapadnoj shemi – sa “dehumanizacijom”.

Od stotinu tisuća vlasnika skrivenog kapitala, u centar pažnje dovedeni su najveći lopovi i korupcioneri, koje bi masa rado vidjela na lomači. Na taj način, stvara se predrasuda o samom konceptu poreznog raja. Formira se uvjerenje da je, u ovoj ili onoj mjeri, kriminalac svaki vlasnik offshore računa. On je taj novac ili ukrao, ili sakrio, da bi izbjegao plaćanje budućih poreza.

U nastojanju da sačuvaju vlastitu reputaciju, bankovne vlasti sadašnjih offshore-država neizbježno će “pristati na suradnju”. Međutim, na taj način će izgubiti temelju svoje atraktivnosti za klijente – bankarsku tajnost.

Kakav je interes SAD u svemu tome? Najdirektniji.

Lako je vidjeti da među 50 zemalja pogođenih “Panamagateom”, nema Njemačke i SAD. Nijemci su tu samo kao formalna maska, jer gospodarstvo Njemačke za investitore danas nije previše atraktivno, ali SAD imaju što ponuditi. Čudnom slučajnošću, u ovoj velikoj financijskoj ofanzivi nije napadnuta sama ideja poreznog raja.

Majstorija u ovoj aferi se svodi na odvajanje offshore kompanija na dobre i loše. Pri čemu su, dobre, naravno, također sasvim slučajno, samo povlaštene porezne zone u samim Sjedinjenim Državama i nigdje drugdje.

Stvar je u tome što offshore u Americi istovremeno i postoji i nema ga. Pravno gledano, offshore kompanija, otvorena od strane nekog stranca u nekom Delawareu, ni po čemu se ne razlikuje od običnog lokalnog američkog biznisa. Po formi, ona može biti ili korporacija (Corporations) ili nešto slično našem DOO (Limited Liability Companies, LLC).

Upravo te LLC Amerikanaci sada i predlažu svima kao “jedini učinkovit način”.

U nekim državama postoji norma, prema kojoj dioničar DOO tvrtke plaća Americi porez samo za prihode ostvarene na teritoriju SAD. Ako takvih prihoda nema, plaća se samo smiješna naknada, od otprilike 400 dolara godišnje, i to je sve. To omogućuje Državama da sačuvaju punu zakonitost, a samim tim moralno-etičku čistoću, upravo američkih offshore kompanija, a da sve ostale proglase nelagalnim.

Formalno sve je upravo tako, ali svaka medalja ima i drugu stranu.

Osim čisto financijske komponente, kao doping za naglo oronulu američku ekonomiju, izravno upumpavanje polovice svjetskog kapitala pod američku jurisdikciju daje Washingtomu faktički neogranične mogućnosti za manipulaciju globalnom politikom.

Sjedinjene Države su u više navrata ranije zamrzavala novac nepoželjnih političara i cijelih država. Čak i obična prijetnja blokiranja kapitala je dobar način da se utječe na poziciju stranih političara po bilo kojem pitanju važnom za SAD. A da ne govorimo o tome da svaki kapital može lako biti uklonjen odlukom američkog suda, čak i ako ima iskreno populistički i tendenciozni znak.

Za sada Amerika nije previše revnosna, osim države Delaware, danas u svijetu postoje mnoge alternative varijante. Ali, odnos prema privatnosti će se najvjerojatnije mnogo promenti, kako bi ofšor u SAD postao bezalternativan. A sadržaj dokumenata objavljenih prije ovih dana, pokazuje koliko je bogat izbor za manipuliranje vlasnicima offshore računa.

Predsjednici, premijeri, lideri komora i predvodnici stranaka, zastupnici i jednostavno oligarsi. Praktično postoje instrumenti za sve solucije.

Međutim, postoji u toj američkoj operaciji “Delaware” i očigledna korist. Washington sam uništava postojeći sustav i stavlja vlasnike offshorea pred izbor: ili će raditi sa SAD, gdje će oni i ostati s nekim ptičjim pravima, ili natrag, u svoju zemlju.

Za Rusiju, ovaj izbor se može opisati otprilike sljedećim ciframa. Tijekom proteklih petnaest godina, prema različitim procjenama, u offshore je iz Ruske Federacije iznijeto od 800 do 900 milijardi dolara. Od toga, otprilike trećina je već definitvno integrirana u financijski lanac kontroliran od strane Zapada. Još je negdje do 18% uključeno u otvoreno kriminalni promet. Ovo znači da se natrag može vratiti samo polovica tog novca. Ali, čak i ta polovica prelazi trenutnu veličinu zlatnih i deviznih rezervi Rusije po podacima iz siječnja ove godine.

Stoga se logično može zaključiti sljedeće: zašto Rusija ne bi formirala vlastitu offshore zonu, u koju bi investitori iz cijelog svijeta, uključujući i SAD, ulagali kapital, bez straha od eksproprijacije od strane američkog pravosuđa?

U tom slučaju možda ne bismo bili svjedoci kako vlada Medvedeva sprovedi sve žešću privatizaciju ruskih multinacionalnih kompanija u interesu američkih vlasnika.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

SVI KOJI SU UKLJUČENI U “RASKINKAVANJE OFFSHORE-A” ČVRSTO SU U RUKAMA CENTARA FINANCIJSKE MOĆI

Informacije o skandalu s takozvanim “panamskim papirima” rasprostirale su se brzinom svjetlosti po čitavom svijetu. Teško da će se naći barem jedan medij koji nije prenio da je procurila ozbiljna informacija: 2,8 terabita podataka, 214.000 korporativnih adresa i oko 11 milijuna dokumenata. Izuzetna novinarska senzacija!

Novinari smatraju da su ti dokumenti – primjetan korak po pitanju isušivanja svjetskih poreznih oaza za oligarhe i korumpirane činovnike. U tome ih prate političari, izražavaju negodovanje u svojim izjavama za medije i zahtijevaju kazneno gonjenje i presijecanje poreznih smicalica.

Pažljivo proučavanje dokumenata pokazuje: izbor neplatiša odlikuje jednostranost i izuzetno dobro se uklapa u koncepciju vlade SAD. Primjerice, iznose se ničim ne potkrijepljene optužbe protiv ljudi u okruženju Vladimira Putina i kćeri bivšeg predsjednika Kine. Američkih podanika nema na popisu neplatiša.

Inače, sama istraga ne izgleda kao bomba koja je iznenada eksplodirala. Ona je dugo pripremana, ništa nije prepušteno slučajnosti: 400 novinara iz 100 medija iz oko 80 zemalja više od godinu dana analizirali su podatke.

Tih 400 novinara koji ulaze u konzorcij novinarskih istraga, koji je osnovan 1997. i radi u okviru američkog Center For Public Integrity. Taj centar financiraju fondovi poput Ford Foundation, Carnegie Endowment, Rockefeller Family Fund , Kellog Foundation i Open Society Foundation George Sorosa.

Mediji koji su angažirani za organiziranje curenja informacija nalaze se u čvrstim rukama međunarodnih investitora, dakle – ne treba očekivati ​​od “panamskih dokumenata” razotkrivanja koja bi mogla na bilo koji način ugrožavaju međunarodnu financijsku elitu. Ipak, što se onda krije iza publiciranja tih, navodno, senzacionalnih dokumenata?

Odgovor na ovo pitanje postaje jasan ako se pažljivo prouči politika SAD u odnosu na najveće svjetske porezne oaze tijekom nekoliko posljednjih godina.

Od početaka XXI stoljeća američka vlada ulagala je mnogo napora da dobije pristup novcu američkih građana koji izbjegavaju plaćanje poreza. Kongres SAD ratificirao je 2010. zakon pod nazivom FACTA ( Foreign Account Tax Complience Act), koji obvezuje financijske institucije izvan granica SAD da dostavljaju sve podatke o računima američkih građana poreznoj službi SAD, IRA ( Internal Revenue Service).

U središtu američke pažnje našle su se Švicarska, Luksemburg, Monako, Cipar, Singapur i Kajmanski otoci. Mnogobrojne švicarske banke platile su milijarde dolara kazne, prihvatile prijedlog SAD o odustajanju od kaznenog progona, otkrile svoju taktiku izbjegavanja plaćanja poreza i tako konačno pokopale švicarsku bankarsku tajnu.

Rezultat tog napada SAD na offshore-zone bio je otrežnjavajući: novac je naglo počeo teći iz jednih poreznih oaza u druge. SAD su morale tražiti nove načine za pristup sredstvima neplatiša i promijenile su taktiku. Koristeći svoj utjecaj unutar “Velike osmorke” i “Velike dvadesetorice”, one su uspjele od njihovih članova i članova OECD-a dobiti suglasnost na potpisivanje Sporazuma o automatskoj razmjeni informacija.

Sukladno tim sporazumom oko 100 zemalja se obvezalo da otkriva podatke o imovini stranih građana poreznim službama zemalja, čiji su državljani ti građani.

Samo nekoliko zemalja nije potpisalo taj sporazum: Bahrein, Nauru, Vanuatua … SAD.

Drugim riječima, SAD su primorale čitav svijet da prihvate pravila koja obvezuju na otkrivanje poreznih podataka, a same SAD ta ista pravila ne priznaju.

I to nije sve: u posljednjih nekoliko godina četiri svoje države SAD su pretvorile u pravi porezni raj za međunarodni kapital.

Primjerice, Delaware se odavno smatra idealno mjesto za izbjegavanje plaćanja poreza i za formiranje kompanija “poštanskih sandučića” (tvrtka koja se ne bavi poslovnim operacijama i koja se koristi kao posrednik za djelovanje drugih kompanija, ili je samo zamrznuta- autor). Prema podacima izdanja The New York Times u jednoj od takvih kuća grada Wilmingtona, registrirano je 285.000 korporacija. Sve korporacije čije se dionice kotiraju na njemačkoj burzi DAX, a također giganti poput Deutsche Bank, Coca Cola i Apple koriste porezne prednosti i tajnost administracije te rijetko naseljene regije.

Sada već i države Južna Dakota i Wyomingu spadaju u regije SAD u kojima je na snazi ​​neograničena bankarska tajnost i u koje se slijevaju milijarde iz čitavog svijeta. Na primjer, tvrtka za investicije Cisa Trust iz Ženeve, koja nudi konzultacije super bogatim Južnoamerikancima, prešla je u Južnu Dakotu, Trident Trust jedan od najvećih provajdera za off shore račune, također je okrenuo leđa Švicarskoj i Kajmanskim otocima.

Još jedna američka država – Nevada, nedavno je postala porezni raj. U toj državi, u gradu Reno, švicarska Rothschild Bank otvorila je 2013. filijalu koja se brine o imovini najbogatijih obitelji u čitavom svijetu. U odnosu na svjetske financije ta podružnica koristi jedinstvene principe u djelatnosti tvrtka: nema nikakvog osnivačkog kapitala, nikakvih obveza za knjigovodstvenu evidenciju i svođenje bilance, nikakve obveze za čuvanje potvrda i priznanica o korištenju sredstava – uz odgovarajuće pravne konzultacije – i nikakvih revizija.

SAD su uspjele ne samo čitav svijet primorati da im pomaže u traženju svojih neplatiša poreza, nego su još iz ostalih država svijeta odvele i njihove neplatiše, što im je osiguralo priljev ogromnih suma novca. One su jednim pogotkom ubile dva zeca: primjetno oslabili konkurenciju i doprinijele, iako privremeno, ojačati njihova sve slabija valuta.

Objavljivanje “panamskih dokumenata” samo će povećati taj priljev. Tko od oligarha ili političara može biti siguran da se neće pojaviti na nekom spisku? Što preostaje takvim ljudima? Vjerojatno će što je moguće brže pokušati prenesti svoj imetak u novi porezni raj – SAD.

Pored ostalog, “panamski dokumenti” pomogli su da se izvrši pritisak na političare i financijske konkurente koji su nepodobni za SAD. Vjerojatno je među njima vrlo malo ljudi neokaljane prošlosti, onih koji poslije takvih publikacija mogu mirno spavati.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Kao što smo već pisali, u aferi “Panamski Papiri” koja je tresla svijet zadnjih tjedan dana, ljudi su se pitali, gdje su američki građani u tim ilegalnim radnjama?

Kao što smo već prenijeli ovaj tjedan, curanje tajnih informacija o offshore računima pod nazivom “Panamski papiri” je stvorilo paniku među svjetskim vladama, izlaganjem neke od njihovi najmračnijih tajni.

U curenju, 11,5 milijuna dokumenata koji su ukradeni ukradeni iz Mossack Fonseca i koji su procurili kroz medij Süddeutsche Zeitung, koji se potom pretvorio u međunarodni konzorcij istraživačkih novinara koji analiziraju te dokumente, piše Thefreethoughtproject.

Do sada, većina informacija koja je objavljena kroz mainstream medije je usmjerena na strane vlade i lidere, no zaboravljajući spomenuti nekoliko stotina američkih građana koji su pohranili svoj novac na offshore računima bez izvješćivanja porezne uprave.

Ironično, na vrhuncu afere “Panamski papiri”, izbio je požar u podrumu sjedišta Američke državne porezne uprave IRS, što je dovelo do punog zatvaranja sjedišta više od tjedan dana.

Prema kratkom izvješću Associated Pressa:

Sjedište porezne uprave IRS-a u Washingtonu ostat će zatvoreno do kraja tjedna, dok se ne sanira požar u podrumu zgrade. Agencija je rekla u priopćenju u utorak da je u ponedjeljak poslijepodne izbio požar kojeg je izazvao sustav za obradu zraka.

Nitko nije ozlijeđen u požaru. Dužnosnici kažu da se porezne prijave ne obrađuju u sjedištu; porezni obveznici bi trebali nastaviti podnositi svoje prijave.

Tajming požara i zatvaranja porezne uprave potakle su mnoge da nagađaju da je možda vatra bila “posao inutra”, namjerno podmetnuta u svrhu uništavanja zapisa, što bi moglo biti dokaz koji povezuje na objavom “Panamskih papira”.

Zgrada je zatvorena, a radnici u poreznoj upravi su poslani kući oko 45 minuta prije nego je plamen zahvatio podrum “zbog električnih problema s klima-uređajem”, rekao je glasnogovornik IRS. On je rekao da ko 2.000 ljudi radi tamo, ali da je “nekoliko stotina” bilo u zgradi kada je izbio požar.

Do sada nije bilo nikakvih naznaka od lokalnih vlasti ili predstavnika IRS-a da li je vatra bila nesreća ili čin podmetanja požara, a vjerojatno je da prava istina neće biti otkrivena.

Međutim, važno je naglasiti da se sjedište porezne uprave IRS je jedna od najsigurnijih zgrada u zemlji, čime je gotovo nemoguće da netko podmetne požar u podrumu ako nema ovlašteni pristup na tom području.

Osim spominjanja nekih američkih upotrebu takozvanih “poreznih utočišta”, nije bilo nikakvih izvještaja u kojima je IRS izvjestio putem mainstream medija.

Također je moguće da su na neki način povezani ili sudjeluju u offshore izbjegavanju plaćanja poreza koji se prakticira od strane nekih američkih građana. To je također još jedna mogućnost,a ne samo puka slučajnost, ali kad ima dima, tu obično ima i vatre, kako kažu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Prije par dana, tisuće strastvenih studenata navijača izašlo je na ulice u gradu Villanova u Pennsylvaniji kako bi prosvjedovali za ono u što vjeruju milioni građana, od kojih su se mnogi sukobili sa policijom zbog razloga prosvjeda – NCAA košarke

Upravo je ta sklonost Amerikanaca da izbjegavaju one prave stvari koje se zalažu za prave prosvjede protiv vlasti i za prava građana, no oni veličaju beznačajne događaje i cirkuske događaje, što gotovo na kraju jamči tiraniju.

Usporedimo li američki razlog prosvjedovanja s onom na Islandu istog dana, naći ćemo totalno suprotno ponašanje.

Nakon što su prije neki dan razotkirveni sramotni “Panamski Papiri”, premijer Islanda Sigmundur David Gunnlaugsson, i njegova tajna uporaba offshore računa – građani Islanda su izašli su na ulice.

Objavljeno je u razotkrivenim “Panamskim Papirima” da supruga premijera Gunnlaugssona posjeduje tajno offshore investicijsko društvo s multi-milijunskim potraživanjima u islandskoj propaloj banci.

The moment Iceland’s prime minister walked out of an interview because of a tax haven question #panamapapershttps://t.co/FfWj8jiQec

— The Guardian (@guardian) 4. travnja 2016.

Gunnlaugsson je negirao sve optužbe protiv njega. U ponedjeljak, na desetke tisuća prosvjednika je marširalo u Reykjaviku tražeći da Gunnlaugsson da ostavku. I, u utorak – to su to radili.

Nevjerojatnih 6,6 posto stanovništva u cijeloj zemlji je izašlo na ulice – ne slaveći svoj pobjednički tim u košarci, pijući pivo i bacajući kante za smeće u vatru, već da potaknu promjene kroz ostavku njihovog takozvanog lidera znajući da oni ne podnose korupciju.

pic.twitter.com/vcf9L7pWpk

— (╯°□°）╯︵ ┻━┻ (@w03_) 4. travnja 2016.

“Što bi bilo najprirodnije i ispravno za učiniti je da podnese ostavku na mjesto premijera” izjavila je Birgitta Jónsdóttir, bivša WikiLeaks aktivistica koja predstavlja Oporbenu Piratsku stranku u parlamentu, rekao je The Guardian.

“Postoji velika potreba za tim u društvu; premijer je potpuno izgubio sve svoje povjerenje i uvjerljivost.”

U utorak, Gunnlaugsson je ostavku.

Istoga dana, Island je smijenio svog premijera, deseci tisuća građana je bilo na ulicama, također u isto vrijeme događali su se nasilne demonstracije u Americi u kojima su ljudi slavili pobjedu svojeg košarkaškog tima, razbijajući i uništavajući sve do čega su mogli doći. To prikazuje koliko su ta dva društva različita.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

‘Procurili tajni dokumenti, otrkiveno kako svjetski bogataši skrivaju novac’! ‘OTKRIVENO KAKO JE PUTIN SAKRIO DVIJE MILIJARDE DOLARA!’, vrište naslovi svjetskih novina

Isto je s medijima ‘slobodnog svijeta’ koji to davno više nije. Što sve ne štima s ‘Panama papers’? Sve! I to jednostavno bode oči.

Prvo što ne štima: Putin je svugdje u naslovima, kao i Assad, a njih se u 11 i pol milijuna dokumenata koji su navodno “procurili” – nigdje ne spominje! Kasnije su novine promijenile naslove: “OTKRIVENO KAKO JE PUTIN SAKRIO DVIJE MILIJARDE DOLARA Njegovo ime ne spominje se nigdje, ali dokumenti otkrivaju enormno bogastvo njegovih prijatelja!”

Znači, Putin se ne spominje nigdje u milijunima dokumenata, ali spominje se u SVIM novinskim naslovima o tim dokumentima!

Da su Putinovi “prijatelji” oligarsi bogati, nije neka tajna. Ali zašto bi pobogu Putin skrivao svoj novac u Panami? Od koga, od sebe? Pa on u Rusiji može što god hoće preko banaka svojih ljudi! Zašto bi Putinovi prijatelji skrivali novac u Panami, da ne plate Putinu porez??

Ako je tako, što Putin ima s tim – ispada da varaju njegovu vlast? Ako to rade s njegovim odobrenjem, Panama im ne treba: mogu to dogovoriti s njim i uredno novac provesti kroz ruske banke, koje ionako kontrolira Putin i oligarsi, i u kojima pranje novca nikad nije bilo upitno.

Ali pogledajmo tko je još po svim naslovima: sve redom “neprijatelji slobode i demokracije” u režiji SAD: Sirijski predsjednik Assad, koji se isto tako ne spominje u dokumentima.

No tamo su navodno neki njegovi rođaci i kompanije koje trguju naftom, a SAD I EU su ih stavile pod sankcije. Oni, eto, švercaju naftu za sirijski režim koji ubija civile! Naravno, Turskog predsjednika nema jer je puno bolje prodavati ISIL-u naftu otvoreno, kako on to radi.

Dakle, na tapeti je Asad, uz Putina najzaslužniji za sprječavanje “revolucije” u Siriji. Za koju nije nikakva tajna da je obilno potpomognuta od SAD, koja je podržala Al Nusra front, “umjerene teroriste” pod paskom Al Quaide koji su navodno bolji od ISIL-a, iako s njima dijele ideologiju i sve ostalo.

U naslovima se provlači i premijer Islanda, koji je odbio sanirati banke u kojima je propao strani kapital – upravo je Island bio jedna od zemalja u kojima se prao novac – o trošku svojih poreznih obveznika čime je također postao neprijatelj slobode i demokracije. Tu je i premijer Ukrajine, i brojni drugi marginalni likovi iz trećeg svijeta, iz država poput Zimbabwea, gdje su i pavijani korumpirani.

Dakle, svim naslovima dominiraju osobe koje se u svim tim dokumentima zapravo uopće ne spominju! Ali se spominje otac britanskog premijera, kojeg pak u naslovima – nema. Zanimljivije je koga nema u papirima, ili bar u novinskim izvješćima jer sami dokumenti – nisu dani na uvid javnosti! Nema nikoga iz SAD, nema nikog iz Izraela, nema, ovako odoka, niti jednog s Forbesove liste najbogatijih ljudi na svijetu osim saudijskog monarha.

Među muljatorima nema ni Sorosa ni Rothschilda, ispada da samo neprijatelji demokracije i zapada peru novac. Treba li to čuditi kad se pogleda tko stoji iza “Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara iz Washingtona”? Na kraju papira jasno piše da njih podupiru “Open society foundations”, i “USAID”, koji je zapravo povezan s američkim interesima i neke je vrste “CIA Lite”.

Naime, “curenje” tih informacija o pranju novca najbogatijih ljudi svijeta u Panami ide isključivo preko rečenog “International Consortium of Investigative Journalists”, istraživačkog konzorcija, i vi i ja nemamo izravan uvid u papire.

Ta organizacija je u potpunosti financirana od strane američkog pompozno nazvanog “Center for Public Integrity”, Centra za javni integritet, a njihovi finacijeri su među ostalima:

Rockefeller Family Fund
Rockefeller Brothers Fund
Open Society Foundation (Soros!)
Goldman-Sonnenfeldt Foundation
Ford Foundation
Carnegie Endowment
W K Kellogg Foundation
Wallace Genetic Foundation

I brojne druge. Čudi li vas zašto nema niti jednog viđenog eksponenta zapadnog kapitalizma? Prljave tajne zapadnih korporacija će ostati sakrivene! A čitavu stvar objavljuju mediji poput Guardiana, za kog nije tajna da je produžena ruka MI6, BBC-ja, i Süddeutsche Zeitunga – oni imaju “ekskluzivan pristup” bazama, i mogu vam prešutjeti što im se ne dopada, ili prenaglasiti marginalne stvari, odnosno podmetnuti “neprijateljima demokracije” sve i svašta.

Ne zaboravite da je Guardian uništio kopije Snowdenovih dokumenata po instrukcijama MI6.

Što bi bilo da su pretražili baze Mossack Fonseca kompanije, koja je u središtu skandala, tražeći imena svojih vlasnika, i struktura povezanih s njima? Ili važne članove uprave BBC-ja? Ili uostalom donatora i financijera “International Consortium of Investigative Journalists” kojem je sjedište službeno u Washingtonu, a neslužbeno, izgleda, u Langleyu, Virginia?

To bi bilo puno zanimljivije od Putina i lokalnih diktatora iz afričkih nesvrstanih zemalja. I ne, nemojte ovaj tekst shvatiti kao apologetiku Vladimira Putina. Svi znamo da je Rusija korumpirana država, i da ruski oligarsi peru novac, iako isto tako znamo da za to ne moraju dalje od Rusije, ako to rade pod patronatom Putina. Ali gdje su tu zapadni milijarderi? Sve sam poštenjak?

Pa na zapadu postoje državice poput San Marina, Monaca, i Lichtensteina, pa i Luxembourga, za koje svi znaju da postoje samo zato da bi bile porezne oaze, da bi milijarderi iz država kojima “pripadaju” imali gdje prati novac preko kockarnica i “odvjetničkih ureda!” Inače bi davno bile pripojene matičnim državama!

Ali ne: filtriranje Mossack Fonseca informacijske baze od strane mainstream medija slijedi, očito, izravnu agendu vlada zapadnih država. Ne spominje se uopće korištenje tvrtke Mossack Fonseca od strane velikih zapadnih korporacija i milijardera – njihovih glavnih mušterija.

A “Guardian” je odmah objavio kako će “većina materijala koji je procurio ostati privatno”: kako zgodno. Znači, idućih dana ćemo čitati o korupciji u Iranu, Iraku, Koreji, Siriji, i Putinovoj Rusiji, s naglaskom na Putinu iako u bazama nema Putina, te nešto malo o korupciji na Islandu, u Čadu, Gvineji Bisao, a možda procuri i ime Donalda Trumpa.

Uostalom, ne treba sumnjati da je ovo artiljerijsko-medijska priprema za intenziviranje sukoba s Rusijom koji je Hillary Clinton već najavila: Rusija je, kakva god da jest, trenutno najveća smetnja imperijalnim ambicijama američkog establishmenta, koji Trumpa mrzi gotovo koliko i Putina.

A spomenimo i da je jučer udarna vijest u mnogim svjetskim medijima bila Wikileaksova objava podataka o uroti MMF-a u svrhu destabilizacije EU, ali medijske pudlice u Hrvatskoj o tome šute. Razgovor između danskog voditelja Poula Thomsenaa i Delie Velkouleskou iz MMF-a otkriva da MMF planira izazvati bankrot Grčke sinkronizirano s britanskim referendumom o izlasku iz EU. To je školska lekcija iz skretanja pozornosti i medijske manipulacije!

U nastavku specijalnog medijskog rata vjerojatno ćemo saznati kako je Putin potopio Titanic, ubio Kennedyja, oteo Lindberghovu bebu, i još dosta toga. Opet: ne tvrdim da je čovjek cvijeće, ali ovo je već tragikomična razina ratovanja dezinformacijama, poluinformacijama, i djelomičnim istinama (a pola istine je cijela laž). Nakon što smo iz zapadnih medija saznali da je Putin pedofil i zločinac, sad je i perač novca i utajivač poreza, što Rotschild i Soros, koji kontroliraju izvor informacija, odnosno “Panama Papers”, nipošto nisu. A Soros se obogatio na pranju novca!

Posljedice su očite: već danas su na Islandu izbili prosvjedi protiv premijera “koji pere novac”, a zamijeniti bi ga trebao netko tko će sanirati novcem Islanđana islandske banke u kojima se – pere novac. Isto tako će ova operacija poslužiti za rušenje, gdje god je moguće, svih “nepoćudnih” vlada po svijetu.

Pritom će se imena plasirati u javnost selektivno, ne prema krivici niti umiješanosti, već prema kriteriju odgovaraju li Sorosu i CIA-i. A tu se radi o malo gorem kriminalu od pranja novca.

 
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

James Henry, bivši glavni ekonomist konzultantske tvrtke McKinsey & Co. otkriva kako izvan dohvata poreznika o skrivenom novcu brinu banke povezane s Bilderberškom skupinom te američkim obiteljima Rockefeller i Rotschild, Goldman Sachs, JM Morgan Chase itd.

Svjetsku financijsku krizu namjerno su kreirali najmoćniji ljudi svijeta, bankari, političari i s njima povezani milijarderi okupljeni oko poznate Bilderberške skupine i američkih obitelji Rockefeller i Rotschild. Iz međunarodnog gospodarskog sustava odjednom su povukli ogromne količine novca. Pojedine države, koje su bile oslonjene na vanjsko financiranje, tako više nisu mogle nabaviti sredstva i jedna po jedna počele su upadati u dužničku krizu. Ona će završiti kad ti isti moćnici ostvare svoje političke i gospodarske ciljeve te odluče povučeni novac vratiti natrag u sustav – provokativna je izjava koju je nedavno iznio poznati svjetski geopolitičar William Engdal predstavljajući knjigu ‘Bogovi novca’.

Nije trebalo dugo da njegove riječi dobiju i potvrdu u stvarnosti.

James Henry, bivši glavni ekonomist ugledne konzultantske tvrtke McKinsey & Co. upravo je ovih dana objavio studiju u kojoj otkriva kako je globalna super-bogata elita krajem 2010. godine u tajnim poreznim oazama držala skriveno najmanje 21 bilijun dolara. O kolikom iznosu je riječ slikovito govori podatak da je ta brojka jednaka zbroju vrijednosti cjelokupnog američkog i japanskog gospodarstva!

Je li istražujući za Tax Justice Network, Henry slučajno nabasao na skriveni novac povučen iz svjetskog gospodarskog sustava, kojeg spominje Engdal?

Financijska ‘crna rupa’

- Naše istraživanje fokusiralo se na ogromnu ‘crnu rupu’ u svjetskoj ekonomiji koja do sada još nikada nije bila istražena. To su privatni ‘offshore’ računi na kojima smo otkrili enormnu količinu novca, koja nikada nije bila oporezivana – istaknuo je James Henry u studiji ‘The Price of Offshore Revisited‘, u kojoj je bio glavni istraživač.

Za svoje je istraživanje koristio podatke Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i nacionalnih vlada. Podaci koje je prikupio odnose se samo na financijska sredstva, koja se čuvaju u bankama i ulagačkim računima.

Zanimljiva je i činjenica da za privatne vlasnike o bilijunima skrivenim iza off shore računa brinu najveće svjetske banke, iste one koje su na vrhuncu krize dobile najizdašniju državnu pomoć financiranu novcem poreznih obveznika.

Među deset najvećih nalaze se upravo one koje su najuže povezane s američkih bankarskim obiteljima Rockefeller i Rotschild.

Državna pomoć za odabrane

Banka Goldman Sachs, koji je lažirajući stanje grčke ekonomije zaradila milijune, upravlja s ukupno 840 milijardi dolara skrivenih na off shore računima svojih klijenata. Na vrhuncu krize primila je 1,4 milijarde dolara pomoći od američke vlade.

Američki kongres dao je ‘zeleno svjetlo’ i za financijsku pomoć banci JP Morgan Chase. Istovremeno je otkriveno kako ona upravlja s čak 297 milijardi skrivenih na tajnim off shore računima diljem svijeta.

Tu je i Bank of America, banka koje je pored švicarskog UBS-a financijska institucija s najjačim kapitalom na svijetu, te još nekoliko njemačkih, švicarskih i kanadskih bankarskih divova.

[notification type="alert"] Porezni stručnjak i savjetnik britanske vlade John Whiting izjavio je da sumnja da je skriveni iznos toliko velik. James Henry je, pak, ustvrdio da je 21 bilijun konzervativna procjena, te da bi pravi iznos mogao biti i 32 bilijuna dolara. Bilijun je 1.000 milijardi. [/notification]

Sve one brinu o privatnom novcu do kojeg porezne vlasti jednostavno ne mogu doprijeti. Zakonska uređenja pojedinih off shore destinacija to im onemogućavaju. Novac će, čini se, ostati na tajnim računima sve dok ga njihovi vlasnici ne odluče odande povući i vratiti u sustav. Kada će to biti, nitko zasigurno ne može znati.

- Kada ostvare svoje političke i ekonomske ciljeve – tvrdi Engdal ne navodeći niti jedan od njih. No, dovoljno je pogledati primjerice Europsku uniju ili neke arapske zemlje danas i prije pet-šest godina. Političke i gospodarske promjene su više nego očite.

Deset najvećih banaka iza kojih milijarderi kriju novac na off shore računima:

UBS

Credit Suise

Goldman Sachs

Bank of America

HSCB

Deutsche bank

Wells Fargo

Morgan Stanly

JP Morgan Chase

Pictet

 
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9962"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]