Odlutale misli, zapravo, bude našu kreativnost, spajaju je sa intuicijom, koju koncentrirani um zapostavlja

Otkriveno je da su možda i sustavi koji sudjeluju u lutanju misli aktivni neposredno prije nego što dođe do nekog kreativnog uvida, te da su posebno aktivni kod osoba sa deficitom pažnje.

Svi mi težimo da pobegnemo od naporne fokusiranosti kognitivnog razmišljanja, i vratimo se „prirodnom“ radnom režimu mozga, onome u kojem misli lutaju. Šta to zapravo znači?

Napuštanje prostora problema kojeg umom nastojimo riješiti? Izgleda da nije to, već upravo suprotno. Odlutale misli mogu narušiti trenutni fokus, no to ne znači da se mozak prestaje tim problemom baviti i dalje, i to na način koji mu je „udobniji“, sa boljim rezultatima.

Odlutale misli, zapravo, bude našu kreativnost. Spajaju je sa intuicijom, koju koncentrirani um zapostavlja. „Intuitivni um je dragocjen dar, a racionalni um je vjeran sluga. Stvorili smo društvo koje slavi slugu, a zaboravilo je dar“, smatrao je A. Einstein.

U suvremenom svijetu, gde gotovo svi imaju pristup informacijama, nove vrijednosti se rađaju iz originalnih sinteza, iz ideja koje se spajaju na sasvim nove i neočekivane načine.

Što nam misli više lutaju, to manje primjećujemo što se dešava „sada i ovdje“. Gotovo je nemoguće uhvatiti trenutak kada nam misli odlutaju, i nismo u stanju ni da budemo svjesni da smo „odlutali“ sve dok se fokusiranost moždanih aktivnosti ponovo ne vrati.

Tijekom evolucije naš mozak je prilagođen, uvježban za preživljavanje, dakle za registriranje zvuka i pokreta. Međutim, mi nemamo nikakav perceptivni aparat da osjetimo nestajanje ozonskog omotača ili pojavu kancerogenih stanica.

Dakle, mi ne primjećujemo (u kontekstu fokusiranosti mozga) ono što nije tu, niti se možemo upozoriti na to kao na moguću opasnost. Naš um ima optičku iluziju da je sadržaj naše svijesti jednak zbiru svih informacija u umu.

Automatski sustav fokusiranog mozga uglavnom dobro funkcionira u svim prostorima racionalnog (obavljanje posla, rješavanje rutinskih situacija, pa čak i redovnih dnevnih komunikacija).

Međutim, naše emocije, naša priroda i njene sklonosti, različite od individue do individue, stvaraju odstupanja od te racionalne fokusiranosti koja nam je omogućila preživljavanje.

Odlutale misli zapravo jesu onaj bljesak koji, izlazeći iz okvira fokusiranosti, otvara mogućnost „odmora“, koji istovremeno, po pravilu iznenada i „ničim izazvan“, otvara kreativnost koja tada u tom bljesku zapravo rješava problem i prepušta ga dalje na obradu fokusiranom mozgu.
 
(sputniknews.com)

Bivši član Jehovinih svjedoka preko posta “Pitajte me bilo što” na Redditu odgovorio je na mnoga pitanja u vezi te religiozne grupe koji mnogi doživljavaju kao svojevrsnu sektu

Neimenovani muškarac odrastao je kao pripadnik Jehovinih svjedoka u Poljskoj, a njihovu organizaciju opisuje nimalo lijepim riječima, nazivajući ih kultom koji želi kontrolirati “misli, emocije i ponašanje osoba”, navodi Independent.

Odgovarajući na pitanja pod korisničkim imenom Ohmyjw, bivši starješina ove grupe progovorio je protiv kontroverznih praksi grupe poput odbijanja transfuzije čak i pod prijetnjom gubitka života (što je kao njihovo pravo potvrdio i Europski sud za ljudska prava) ili vjerovanja u skori smak svijeta (tijekom 20. stoljeća najavili su ga i očekivali u nekoliko navrata, ali ga još nisu dočekali).

“Mnogi od članova su inteligentni ljudi, ali zavedeni krivom porukom. Moja žena i ja samo dugo prihvaćali nauk organizacije, ali smo čitajući Bibliju uočili nekonzistentnosti s porukama koje propovijedaju Jehovini svjedoci” – kazao je muškarac i objasnio koliko je teško napustiti tu grupu.

“Članovi Jehovinih svjedoka sada se ponašaju kao da ne postojimo. Nazivaju nas apostatima, a članovima je zabranjeno da na bilo koji način komuniciraju s nama, makar nas i samo pozdravili. Pamtim situaciju kada je jedan od starješina počeo gubiti vjeru i propitkivati uvjerenja grupe, odmah su počeli širiti zle glasine o njemu i vršiti pritisak, zbog čega je na kraju počinio samoubojstvo” – kaže Ohmyjw.

Na pitanje o položaju žena među Jehovinim svjedocima. ovaj bivši član jasno je rekao da su podređene muškarcima:

Od njih se očekuje da budu podložne svojim muževima koji su glave obitelji i koji donose sve važne odluke. Nije im dozvoljeno naučavati u kongregacijama, niti smiju držati javne govore ili javne molitve. Kada mole u prisustvu neke druge osobe moraju pokriti glavu kako bi pokazale podložnost muškarcu.

Još je gori dio grupe njihov odnos prema zlostavljanju djece, smatra Ohmyjw.

“Oni zlostavljanje djece smatraju grijehom, ali drže da se to treba riješiti u krugu zajednice, bez uplitanja vlasti. To ne smatraju zločinom i gotovo nikad ne prijavljuju policiji. Dobar glas organizacije daleko im je važniji od sigurnosti djece” – bez rezerve je odgovorio ovaj razočarani bivši član Jehovinih svjedoka.

Jehovini svjedoci osnovani su krajem 1870-ih godina, pozivaju se na veze s kršćanstvom, a diljem svijeta imaju oko 8,2 milijuna pripadnika.
 
(jutarnji.hr)

Važnost tišine u svakodnevnom životu je zanemarena i podcijenjena, gotovo zaboravljena, pa će se većina ljudi pri dolasku na neko potpuno tiho mjesto jako iznenaditi i reći: “Kakva tišina!” i paradoksalno će zaključiti kako je tako tiho da se gotovo čuje tišina

Navikli smo na to da stalno nešto čujemo, jer smo neprestano izloženi zvukovima, pa nam tišina jako neobično “zvuči”. Drugi je paradoks da smo toliko svakodnevno izloženi kakafoniji zvukova da to skoro da i ne primjećujemo, no sve to ostavlja tragove na našem duhovnom i mentalnom zdravlju.

Tišina ima veliki utjecaj na način na koji mislimo, nad našim svakodnevnim akcijama i našim odnosima. Poznato vam je kako se često u nekim susretima dogodi „čudna tišina“ i kako tada ne znamo kuda bi sa sobom od nelagode. Mi smo jednostavno zaboravili na tišinu i ona nam je postala neugodna, što je potpuno iskrivljeno i neprirodno stanje, jer nam je opuštanje u tišini neophodno iz više razloga.

Psihološke promjene pri uživanju u tišini

Psiholozi kažu da kada se priviknemo na tu nama neobičnu tišinu, da ćemo doživjeti mnoge korisne promjene, jer ćemo imati vremena i mira posvetiti se sami sebi i opuštanju. Jedna od promjena je i povećanje radnih mogućnosti, što su shvatile neke tvrtke koje omogućavaju svojim uposlenicima da se u toku dana osame u tišini jer se pokazalo da to korisno utječe na razinu produktivnosti.

Prakticiranje povremenog osamljivanja i uživanja u tišini će također dovesti i do povećanja senzibiliteta, što će se odraziti na promjene svjesnosti u svim osjetilima, mislima, namjerama i osjećajima. Realnije ćemo se suočiti i s problemima, kada nas tišina fokusira na sadašnji trenutak, umjesto na frustracije i anksioznost koje su temeljene na budućim mogućim ishodima, što je zapravo iluzija.

Tišina je često ukomponirana i s boravkom u prirodi, za što se pokazalo da utječe na pamćenje jer šetnja u samoći i tišini omogućuje mozgu neprekinuti fokus i pomaže kod integriranja memorije. Ona također jača namjeru i izaziva akciju jer naš um tada ima najveću mogućnost njegovanja svjesne namjere koja kasnije motivira na akciju. Dakle, ona nas stavlja u stanje mentalnog promišljanja i oslobađa naš intelektualni um što znači da ćemo prilikom obrade podataka i pokušaja rješavanja problema imati drugačiji pristup i ideje.

Boravak u tišini nam omogućava povećanje samosvijesti i dovodi nas u situaciju da postanemo promatrači svojih vlastitih misli. Ovo se posebno odnosi na situacije u kojima postupamo isključivo nagonski, bez razumnog promišljanja, nakon čega većinom požalimo zbog reakcije. To je poput onog brojanja do deset kada smo ljuti, zato će tišina omogućiti našoj samosvjesti da ima kontrolu nad našim akcijama, umjesto da to bude obrnuto. Dokazano je da je ljudska volja jača svaki puta kada odaberemo da ne odgovorimo na svaku misao koja potiče na radnju.

Kod kreativnosti, ključna faza u rađanju ideja je inkubacija, gdje će se sve što smo upili procesuirati i sazriti. Tako dolazimo do onog „A-ha!“ trenutka. Najlakše ćemo do toga doći ako se odvojimo od onoga što radimo i opustimo u tišini. To je ujedno i eliksir za mentalne blokade. Jednako tako, tišina će posredovati u emocionalnom čišćenju. Svi smo mi skloni zakopavanju negativnih emocija, što će rezultirati stresom, ljutnjom i nesanicom, a kako bi to preduhitrili potrebno je da sagledamo suštinu onoga što nas muči, u tišini, pomoću vizualizacije, kao da sagledavamo nekog drugog u problemu.

Fizičke promjene mozga pod utjecajem tišine

Tišina je zaista izrazito djelotvorna, a njeni su učinci znanstveno mjerljivi. Među mnogima, istraživanje provedeno 2013. godine proučavalo je utjecaj buke i tišine na mozgovima miševa. Tišina se koristila kao kontrolna komponenta no upravo je u toj skupini došlo do iznenađujućih rezultata.

Naime, znanstvenici su otkrili da su miševi, koji su bili izloženi tišini kroz dva sata dnevno, razvili nove stanice u hipokampusu, području mozga povezanom s pamćenjem, emocijama i učenjem, koje su postale funkcionalni neuroni. Znanstvenici dodaju kako su nedvojbeno svjedočili da tišina pomaže novim generiranim stanicama pri diferencijaciji u neurone kao i njihovoj integraciji u sustav te da u tom smislu tišina može doslovno utjecati na rast mozga.

Mozak također aktivno evaluira informacije u tišini, kao što to pokazuju istraživanja. Ona navode da je mozak u stanju „odmaranja“ neprestano aktivan te da je zadani način rada mreže najviše uočljiv tijekom psihološkog zadataka samoreflesije, više nego tijekom procesa samospoznaje.

Kada se mozak odmara u tišini, u stanju je integrirati unutarnje i vanjske informacije u “svjesni radni prostor”, odnosno, kada nije ometan bukom, mozak ima slobodu koja mu je potrebna da otkrije svoje mjesto u našem unutarnjem i vanjskom svijetu. Jednostavno rečeno, tišina pomaže da razmišljamo o dubokim stvarima na više kreativan način.

Poznato je da buka utječe na porast razina hormona stresa, a smatra se da utječe na amigdalu što uzrokuje oslobađanje hormona stresa. No, treba znati da život u konstantno bučnom okruženju uzrokuje kronično povišene razine hormona stresa što se manifestira većinom na način da u takvim uvjetima ljudi jednostavno počinju ignorirati buku, no ne samo da ignoriraju te štetne utjecaje već prestaju obraćati pažnju i na podražaje na koje bi trebali obraćati pozornost, poput govora.

Nasuprot tome, tišina ima suprotan učinak. Dok buka može izazvati stres i napetost, tišina oslobađa mozak i tijelo od napetosti. Istraživanja otkrivaju da samo dvije minute tišine može djelovati više opuštajuće nego primjerice slušanje glazbe koja stimulira opuštanje, a ovi se nalazi temelje na osnovu uočenih promjena u krvnom tlaku i cirkulaciji krvi u mozgu.

Tišina je vrlo značajna i u pogled kognitivnih sposobnosti, jer je utvrđeno da buka šteti obavljanju zadataka na poslu i u školi. Također, buka može biti uzrok smanjenju motivacije i povećanju broja pogrešaka. Ponajviše su bukom ugrožena pažnja, pamćenje i rješavanje problema. No srećom, kognitivne se funkcije mogu obnoviti uživanjem u tišini, kada je mozak izložen manje podražajnom utjecaju.

Kao zaključak se nameće to da povremeni boravak u tišini može u potpunosti promijeniti naš život, zbog dobrobiti koje ona donosi bit ćemo zadovoljniji sa sobom, ali i zbog otkrića pravih vrijednosti. Naučit ćemo govoriti manje, ali izreći više. Shvatit ćemo pravu vrijednost odnosa s drugim osobama, otpustit ćemo sve ono što nam odvlači pažnju i usmjerit ćemo je na ono što je zaista bitno.

Primjetit ćemo stvari koje do sada nismo, čut ćemo razlike u zvukovima prirode, uočit ćemo i primiti svu mudrost i mir koju nam pruža. Doživjet ćemo nepojmljive senzacije koje nam odašilje vlastito tijelo, počet ćemo uočavati i razlikovati bitno od nebitnog. Učit ćemo sve ispočetka, iz suštine biti koju smo zaboravili – biti u miru i tišini sami sa sobom.
 
(nexus-svjetlost.com)

“Akcija je stvarna mjera inteligencije.” – Napoleon Hill

Nažalost, čini se da društvo ne vrijednuje pravu inteligenciju u ovim vremenima, jer ima tendenciju da zanemari sve što zahtijeva kritičko razmišljanje i bilo koji oblik višeg znanja.

Inteligentni imaju sjajne ideje, ali su često zanemareni u korist onih sa sposobnostima da nas zabavljaju i odvrate nas od onoga što se zapravo događa.

Oni s visokim razinama inteligencije ne mogu danas biti ometani sa vijestima masovnih medija i zabavom, i umjesto toga oni cijene duboko razmišljanje i promišljanje kako bi se dobili uvid i nove ideje.

Inteligencija je vrlo rijetka danas, i ne prakticira se i primjenjuju kao nekad. Međutim, možete lako usvojiti navike te vrste ljudi, ako želite povećati svoju inteligenciju.

DONOSIMO 5 STVARI VRLO INTELIGENTNI LJUDI RADE DRUGAČIJE:

1. ONI DOVODE U PITANJE MAINSTREAM IDEALE.

Inteligentni ljudi ne samo da vjeruju u sve što čuju; oni dovode u pitanje tradiciju, vjerovanja, moral, cijeli sustav u kojem živimo, i zapravo svaku vrstu ideje koja postoji. Oni zasigurno ne vjeruju svmu što čuju na vijestima, ili od bilo kojeg autoriteta. Vrlo pametni ljudi vide kroz laži. Dogma ne znači ništa za njih – oni misle što žele i slijede svoj put u životu.

2. INTELIGENTNI LJUDI SE NE KLANJAJU IDOLIMA.

Vrlo pametni ljudi ne vidim nikoga kao gurua ili učitelja – oni znaju da mogu pronaći sve znanje koje traže. Iako oni razumiju da svatko može naučiti nešto u životu, oni ne posjeduju znanje na svaku temu. Nitko ne zna sve odgovore, pa prema tome, vrlo inteligentni ljudi ne vide nikoga kao idola.

3. ONI SU STALNO U POTRAZI ZA ZNANJEM.

Vrlo pametni ljudi se nikad ne osjećaju prilično zadovoljno s onim što znaju – oni uvijek žele naučiti više i iskusiti više. Oni uživaju u širenju svojeg ​​uma i upuštaju se u inteligentne razgovore, kad god je to moguće. Inteligentni ljudi imaju sklonost da se fascinaciju sa znanjem – ne dopuštaju da postanu samodopadni, jer će to učiniti da njihove misli stagniraju. Oni su shvatili da je znanje uistinu moć, pa se žele naoružati mentalnim streljivom koliko god je to moguće.

4. INTELIGENTNI LJUDI PRETVARAJU SVOJE MISLI U DJELO.

Nadovezujući se na citat kojim smo počeli ovaj članak, vrlo inteligentni ljudi znaju misliti i ideje ne znače ništa bez djela. Oni razumiju da bi se bilo gdje u životu, morate primijeniti ono što znate u stvarne korake. Misli u glavi ništa ne koriste ako ih ne podijelite s drugima i koristite ih kako bi osigurali nešto za ovaj svijet, tako da inteligentni ljudi pokušavaju vidjeti gdje mogu primijeniti svoje znanje.

5. ONI CIJENE MIRNU SAMOĆU

Više od svega, vrlo inteligentni ljudi znaju vrednovati mirno vrijeme sa samim sobom. Ovaj svijet se kreće tako brzo i ne čini se da stavlja bilo kakav naglasak na “biti”. Moramo svi raditi, djelovati, proizvoditi, kretati se i zaraditi. Mi ne provodimo dovoljno vremena razmišljajući, biti, osjećati, živjeti i ​​ljubiti. Dakle, vrlo inteligentni ljudi provode što je više vremena moguće sa sobom i svojim mislima, jer oni znaju da tamo leži prava snaga koja ide duboko da bi dobili odgovore.

Čak i ako oni ne žele odgovore u ovom trenutku, vrlo inteligentni ljudi i dalje vide važnost provođenja vremena nasamo daleko od svih, u prirodi, jer to pomaže da se oslobode stresa i da pomladie um, tijelo i dušu.

Vrlo inteligentni ljudi imaju dobar odnos sa sobom, jer znaju da taj odnos predstavlja temelj za sve ostalo u njihovim životima.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Iako se možda čini očigledanno da pješačenje kroz šumu ili planinarenje može očistiti um, tijelo i dušu, znanost sada otkriva da planinarenje zapravo može promijeniti vaš mozak … na bolje!

Pješačenje u prirodi može zaustaviti negativne i opsesivnu misli.

Osim gotovo trenutnog osjećaja mira i zadovoljstva koji prati vrijeme na otvorenom, pješačenje u prirodi može smanjiti prekomjerno razmišljanje.

Mnogi od nas često se nađu u “konzumiranju” negativnih misli, što nas odvodi od uživanja u sadašnjem trenutku, u najboljem slučaju, i vodi nas na put do depresije i anksioznosti u najgorem slučaju.

No, nedavna studija objavljena u Proceedings of National Academy of Sciences otkrila je da provođenje vremena u prirodi uvelike smanjuje te opsesivne, negativne misli.

Za provođenje ove studije, istraživači su usporedili sudionike istraživanja koji su pješačili kroz urbani ili prirodni okoliš.

Otkrili su da oni koji su hodali 90 minuta u prirodnom okruženju doživjeli niže razine fokusiranja na negativne stvari i također smanjene neuronske aktivnosti u subgenualnom prefrontalnom korteksu, području mozga vezanom za duševne bolesti.

Oni koji su prošli kroz urbani okoliš, međutim, nisu doživjeli niže razine fokusiranja na negativne stvari.

Znanstvenici tvrde da povećana urbanizacija usko korelira s povećanim slučajevima depresije i drugih mentalnih bolesti.

Uzimajući vremena da se redovito uklonimo iz urbanim sredinama i provedemo više vremena u prirodi, može imati velike koristi na naše psihičko (i fizičko) blagostanje.

Planinarenje je vrijeme kada niste povezani s tehnologijom i potiče kreativno rješavanje problema

Studija provedena od strane psihologa Ruth Ann Atchley i David L. Stryer otkrila je da se kreativno rješavanje problema može drastično poboljšati odspajanjem sa tehnologijom i ponovnog povezivanja s prirodom.

Sudionici ovog istraživanja su otišli sa ruksacima kroz prirodu u trajanju oko 4 dana, i za to vrijeme se nisu smjeli koristiti bilo koju tehnologiju.

Oni su bili zamoljeni da obavljaju zadatke koji zahtijevaju kreativno razmišljanje i složen problem rješavanja, a istraživači su otkrili da su se njihove performanse rješavanja problema i zadataka poboljšale za 50% nakon ovog “tech-free” planinaranog izleta.

Istraživači ove studije su napomenuti da su i tehnologija i urbana šuma nevjerojatno destruktivne, stalno zahtijevajući pažnju i sprečavaju nas da se usredotočimo, i time mogu smanjiti naše kognitivne funkcije.

Lijepo dugo pješačenje, bez tehnologije, može smanjiti mentalni umor, smiriti um i potaknuti na kreativno razmišljanje.

Planinarenje na otvorenom može smanjiti ADHD u djece

Attention Deficit Hyperactivity Disorder (ADHD) je sve više i više zajednički nazivnik među djecom. Djeca koja imaju ADHD imaju poteškoće sa kontrolom impulsa i usredotočen boravak, oni se ometaju lako, i pretjerano su hiperaktivna.

Dok odgajanje djece koja imaju ADHD može biti teško za roditelje, uobičajeno rješenje je opredjeljivanje za lijekove na recept – može donesti više zla nego dobra, posebno kada prirodno rješenje može biti jednako dobro.

Studija provedena od strane Frances E Kup, PhD, i Andrea Faber Taylor, dr.sc., pokazala je da izlaganje djece s ADHD-om “zelenim” aktivnostima na otvorenom smanjuje simptome ADHD-a značajno.

Pješačenje u prirodi je dobra vježba i osnažuje mozak

Mi već znamo da je vježbanje fantastično za naše cjelokupno zdravlje. Planinarenje je izvrstan način da se potroši između 400-700 kalorija po satu, ovisno o dužini i težini pješačenja, no lakše je za zglobove od ostalih aktivnosti kao što je npr. trčanje.

Istraživači s University of British Columbia otkrili da aerobna tjelovježba povećava volumen hipokampusa – dio mozga koji je povezan s prostornim i epizodnim pamćenjem – kod žena u dobi od 70. godina starosti.

Takve vježbe ne samo da poboljšavaju gubitak pamćenja, već pomažu u spriječavanju gubitak pamćenja, isto tako

Istraživači su također otkrili da tjelovježva također može smanjiti stres i anksioznost, potaknuti samopoštovanje i pustiti endorfine. Mnogi ljudi uzimaju lijekove da riješili svaki od tih problema, ali rješenje za ove bolesti može biti puno jednostavnija nego što mislite!

Kako možete početi početi sa planinarenjem?

Srećom, planinarenje je jedan od najjednostavnijih i najjeftinijih sportova u koji se možete uključiti, i može imati velike koristi za cijelu obitelj, uključujući i bake!

Počnite sa malim udaljenostima i testirajte svoje sposobnosti. Učinite ono što vam paše – i ako to znači samo hodanje po stazi u parku, to je u redu.

Svaka vježba na otvorenom je bolje nego ništa. Možete jednostavno pronaći karte staza oko svog doma na internetu, a ima dosta aplikacije pametnih telefona koji bi vam mogli pomoći.

No preporučujemo isključiti telefon dok planinarite, ipak, tako da možete dobiti najviše koristi od pješačenja (iako može biti dobro sa nosite mobitel sa sobom u slučaju nužde).

Pobrinite se da imate neke dobre čvrste planinarske cipele, šešir i bocu s vodom, i biti sigurni da imate slojevitu odjeću, tako da možete skinuti odjeću i jednostavno se zagrijati i ohladiti.

Krenite na izlet!
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Istraživanje financirano od strane Nacionalnog instituta za zdravlje donosi značajne dokaze kako se nevjerojatno brzo može poboljšati zdravlje djece i to samo uz smanjenje dodanog šećera u dječjim obrocima

Za potrebe ovog istraživanja uključeno je 43 pretile djece te je otkriveno da je smanjenje unosa šećera, čak i uz zadržavanje istog broja kalorija i nezdrave, ali nezaslađene hrane u prehrani, dovelo do pozitivnih promjena u zdravlju i to u samo deset dana. Djeca koja su odabrana nisu patila samo od pretilosti, nego i od kroničnih poremećaja metabolizma, poput visokog krvnog tlaka ili kolesterola te povišenog šećera u krvi.

Znanstvenici su konstruirali dijetu u kojoj je dodani šećer zamijenjen s drugom vrstom ugljikohidrata. Uklonili su ili smanjili hranu poput zaslađenih žitarica i zamijenili su je primjerice pecivima, dok se ukupna razina masti, proteina, ugljikohidrata i kalorija u njihovoj tipičnoj dnevnoj prehrani nije promijenila. Jednostavno, smanjili su potrošnju šećera s 28% na 10% od ukupnog dnevnog unosa, u skladu s preporukom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Unatoč činjenici da djeca nisu promijenila unos kalorija i druge masne hrane, već je samo dodani šećer smanjen ili uklonjen, uočena su poboljšanja koja uključuju niži krvni tlak, nižu razinu masnoća i šećera u krvi i poboljšanu funkciju jetre i gušterače, a kod nekoliko ispitanika je uočeno i smanjenje težine. Tijekom istraživanja, zamijenili su zaslađene žitarice i kolače sa pecivima, a zaslađena jela poput piletine teriyaki s hamburgerima ili hrenovkama. 42 od 43 ispitanika je zaključilo kako im je ovaj novi način prehrane ukusan i da se osjećaju sito.

Studija podupire dokaze da je dodani šećer štetan sastojak koji treba puno strože regulirati, a pojam dodani šećer se odnosi na zaslađivače koji se dodaju hrani za poboljšanje okusa, produženje roka trajanja ili niže troškove proizvodnje. Zaslađivači su obično izvedeni iz šećerne trske ili repe, kukuruza, sirka, meda, javorovog sirupa ili agave, a dodaju se u veliki broj namirnica. U ovo se naravno ne ubrajaju šećeri koji se prirodno nalaze u hrani, poput voćnog šećera.

Veliku zabrinutost podiže visoko fruktozni kukuruzni sirup (HFCS), jeftin sastojak koji se dodaje brzoj hrani i gaziranim pićima, a šest je puta slađi od šećera dobivenog iz šećerne trske. Korištenje ovog sirupa je povezano s masnom jetrom, dijabetesom i povećanjem pretilosti, no postoje i indikacije da utječe i na rad mozga, što potvrđuje istraživanje provedeno na animalnom modelu. Ova je studija proučavala utjecaj HFCS-a na štakorima, koji imaju sličnu kemiju mozga kao ljudi. Štakori su trenirali u labirintu pet dana prije početka eksperimentalne prehrane. Labirint je imao samo jedan izlaz, a sadržavao je vizualne oznake koje su pomagale štakorima da zapamte put kroz labirint.

Podijeljeni su u dvije skupine, a obje su dobile kukuruzni sirup za piće, no samo jedna skupina je dobila i hranu obogaćenu s omega -3 kiselinama. Štakori su potom testirani u labirintu 6 tjedana nakon perioda treniranja. Utvrđeno je da su se štakori, koji su dobili i omega-3, puno bolje snalazili kroz labirint, što upućuje da su zapamtili put. Međutim, štakori koji su dobili samo HFCS imali su znatno smanjenu sposobnost pronalaženja puta. Pobližom inspekcijom tkiva mozga štakora, utvrđeno je da je inzulin imao mali ili nikakav učinak na moždane stanice kod onih iz skupine koji su dobili samo HFCS. Autori studije zaključuju da je konzumiranje previše HFCS-a moglo blokirati sposobnost inzulina da regulira kako stanice mozga pohranjuju šećer za energiju što je potrebno za obradu misli.

Istraživanja objavljena u vezi dodanog šećera također otkrivaju da se u otprilike od 600.000 ispitanih namirnica u SAD-u, u 74% njih nalazi dodani šećer. To znači da se dnevno u prosjeku konzumira čak 23 žličica šećera dnevno. Polovica tog šećera se nalazi u gaziranom piću, energetskim i voćnim napitcima i čajevima, a gotovo 20% dolazi iz namirnica koje ne služe kao desert, nego se konzumiraju kao redovni obrok. Ostatak šećera nalazi se u grickalicama i desertima.

Rezultati studije dolaze u trenutku kada se predložu promjene u označavanju hrane gdje se od proizvođača hrane traži da navedu količinu dodanog šećera u svojim proizvodima, kao i navođenje preporuka o dnevnoj prosječnoj vrijednosti, u skladu s preporukom WHO. No, naravno, prehrambena se industrija protivi takvim promjenama, navodeći kao razlog nedostatak znanstvenih dokaza koji potvrđuju da šećer uzrokuje mnoge bolesti i poremećaje.

Budući da vam prehrambeni stručnjaci zaposleni u prehrambenoj mafiji neće iznijeti sve činjenice, o šteti koju uzrokuje šećer ćete se morati informirati sami, o čemu možete čitati primjerice u tekstovima: “Šećer izaziva istu ovisnost kao i opojne droge”, “Studija: Šećer ne samo da hrani rak, on ga i uzrokuje” ili “Šećer, a ne sol, uzrokuje visoki krvni tlak”.

Za kraj, o ovom je istraživanju potrebno dobro razmisliti, jer ono upravo na to navodi, da promišljamo o onome čime hranimo našu djecu. Naime, ako se zdravlje može tako brzo popraviti uklanjanjem samo jedne opasne namirnice, zamislite kakvi bi bili rezultati kada bi eliminirali ili bar smanjili nezdravu hranu – junk food, te silne pekarske proizvode prepune glutena i pripazili da jedu organski uzgojene namirnice, ne tretirane bilo kakvim kemikalijama.

Preduvjet za naše zdravlje, a posebno za zdravlje naše djece je svjesnost o potencijalno štetnoj hrani. Ne, nikome neće biti ništa ako tu i tamo pojede nešto nezdravo, no ukoliko će takav način prehrane biti primaran, onda svojoj djeci svjesno činimo zlo.
 
(nexus-svjetlost.com)

Anksioznost pogađa milijune ljudi diljem svijeta, te je najčešći oblik mentalnog poremećaja u SAD-u, koji utječu na 40 milijuna ljudi, ili 18% populacije

Osjećaj anksioznosti označava određene događaje u vašem životu, kao što je prelazak u novi grad, što potpuno je normalno i ne bi trebalo biti razlog za zabrinutost.

Međutim, tjeskoba počinje ometati svakodnevni život, morate to priznati i pokušati shvatiti otkuda osjećaji dolaze, i što ti pokušavaju reći.

Nadamo se da će se sljedeći citati staviti stvari u perspektivu i pomoći vam olakšati tjeskobu, ako ništa onda barem u ovom trenutku.

OVDJE SU 11 CITATA KOJE TREBATE ZAPAMTITI KADA SE OSJEĆATE ANKSIOZNO:

1. “Vjerujte sebi. Ti si preživio puno, i ti ćeš preživjeti što god dolazi.” – Robert Tew

2. “Briga je kao da sjedite na stolici za ljuljanje. Ona vam daje nešto da radite, ali vas ne odvodi nigdje.” – engleska poslovica

3. “Nastavite šetnju kroz oluju… Vaša Duga vas čeka na drugoj strani.” – Heather Stillufsen

4. “Unutarnji mir počinje u trenutku kad ste izabrali da ne dopuštate drugoj osobi ili događaju da kontrolira vaše emocije.”

5. “Prepustite se onome što je. Pustite ono što je bilo. Imajte vjeru u ono što će biti.” – Sonia Ricotte

6. “Možda nije uvijek smisao u tome da pokušavate popraviti nešto slomljeno. Možda je smisao u tome da počnete nešto novo i kreirate nešto bolje.”

7. “Ponekad je razlog zašto se dobre stvari ne događaju vama, jer ste dobra stvar koja treba da se desi na drugim ljudima.”

8. “Negativni um nikada neće dati pozitivan život.”

9. “Vi nikada nećete biti slobodni sve dok se ne oslobodite iz zatvora vlastitih lažnih misli.”

10. “Ponekad vam je potrebno da iskoračite van, udahnete svježeg zraka, te se podsjetite tko ste i gdje želite biti.” – Tračerica

11. “Danas je savršen dan za novi početak. Pustite strah i oslobodite svoj um. Vrijeme je da otvorite svoje srce.” – Chris Butler
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Čovjek koji je šokirao svijet! Od raka se može izliječiti u 3 minute sve što trebate učiniti je …

Prema Gregg Bradenu, američkom autoru poznatih teorija o liječenju raka, emocije imaju veliki utjecaj na naš DNK.

Ova moć se koristi kroz misli poput sugestija i molitve, što nam pomaže da izliječimo svaku fizičku bolest.

Rak može biti zaustavljen namjerom svijesti o sinergiji između naših misli i njihovih manifestacija. Postoji jedno istraživanje koji objedinjuje sve što je znanstveno dokazano i objašnjeno u časopisu vodeće znanosti Nature br. 332 (1996).

Kontrola emocija i misli

Oboje stvaraju elektromagnetska polja, dok njihovi valovi dosežu do 1m u naša tijela.

Mi govorimo o usmjerenim mislima, ili kolektivnim mislima koje stvaraju izuzetno snažno elektromagnetsko polje. Ono ima utjecaj na okoliš.

Jednom, kad se ustanovi da ova tehnika, više neće biti fikcija, nego ozbiljna tehnologija koja će pomoći u liječenju raznih bolesti.

Postoji realni dokaz zabilježen u kineskoj bolnici koji pokazuje eliminaciju raka koji je imao veličinu 3 × 2,5 cm, u samo 3 minute.

Cijeli proces je prikazan na ultrazvuku. Čovjek će morati naučiti kontrolirati emocije i osjećaje, te ih poboljšati sa praksom, ako želi proizvesti snažno elektromagnetsko zračenje.

Naši osjećaji su u stanju promijeniti naš DNK

Sve što radimo odražava se na okoliš, baš kao ogledalo, tako da primamo istu stvar koju imamo u sebi. Ako kažemo da ćemo biti sretni, izliječeni, pronaći novi posao, itd, onda će nam ogledalo biti u mogućnosti odgovoriti, i reći nam da li će se to obistiniti.

Međutim, ako osjećamo da se mijenjamo, kao da se nešto događa, tada će to biti promjena u našoj DNK, a mi ćemo se stvarno promijeniti.

Znanstvenici tvrde da naši osjećaji i vjera nisu povezani s našim životima, osobito sa bolestima, ali psiho-onkologija tvrdi suprotno.

Dakle, naše emocije, misli, vjera i osjećaji imaju moć da kontroliraju sve što se događa u našim životima. Emocije mogu promijeniti naš DNK. Krenite već danas…

Pogledajte video:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
POVEZANI TEKST: ZAŠTO NA BALKANU POSLIJE RATA IMA PUNO OBOLJELIH OD RAKA? Tuga i mržnja izazivaju rak, potisnute emocije mogu dovesti do teških oboljenja!?
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Mozak stalno mijenja svoju strukturu. Tijek misli, osjećaja i želja konstantan je, a samo profani ljudi znaju kako ga usmjeriti da služi isključivo onim ciljevima koji su nam, kratkoročno i dugoročno, doista bitni

Riječ je o svojevrsnom radu na uštedi energije koju mozak svakodnevno troši. Zaustaviti tijek nepotrebnih misli, poput frustracija, nesigurnosti, samokritičnosti koje proizlaze iz situacija što ih mozak preispituje je nepotrebni gubitak energije.

Neuroplastičnost uvjetovana iskustvom pojam je kojim se bavi Amerikanac Rick Hanson, autor knjige “Budin mozak”.

Uz pomoć 7 osnovnih smjernica, koje je osmislio ovaj čovjek, moguće je zauzdati vlastiti um i usmjeriti ga da, konačno, radi za nas. Naime, mozak je evoluirao u organ usmjeren na vanjske podražaje, kako bi nas zaštitio od traumatičnih iskustava.

Dakle, riječ je o sustavu koji je u stalnom stanju budnosti, usmjerenom na detektiranje potencijalne opasnosti, što lako vodi do potpune distrakcije od bitnog. Kako i ovaj tekst ne bi otišao u tom smjeru, evo što je potrebno znati kako bi vlastiti um počeli koristiti za vlastite ciljeve.

1. Pamet u glavu!

Nije riječ samo o izreci koju nam govore dok smo djeca. Riječ je o odluci da ćemo danas biti usredotočeni na bitno u našim dnevnim zadaćama, koncentrirani na pozitivne pristupe rješavanju problema ili jednostavno, odlučni da u svemu što nam danas naiđe koristimo isključivo i samo čisti um.

Poželjeti biti uman ili dati mozgu uputu da danas mora biti discipliniran može se na dva načina. Prvi, da si postavite to kao cilj, naredbom ili sugestijom, i drugi, da nastojite pronaći emociju u sebi koja će vas motivirati da danas date najbolje od sebe.

2. Opustite se!

Najmanje vremena za relaksaciju oduzimaju jednostavne vježbe disanja. Primjerice, sjeli ste za radni stol na poslu ili ste upravo u klupama na fakultetu i pred vama je zahtijevan posao. Udahnite nekoliko puta, a potom dvostruko sporije ispustite taj zrak iz pluća.

Na taj način primirt će se mehanizam u vašem mozgu, koji je usmjeren na borbu ili bijeg. Upravo taj dio našeg mozga pravi je heroj u nama, koji se uključuje kada se nađemo u opasnosti. U svakodnevnom životu, u bezopasnim situacijama, taj heroj nam nije potreban. Neka se odmara za neka turbulentnija vremena.

Udahnite… izdahnite…

3. Pronađite sretnu misao!

Bez obzira kako vaš život izgleda trenutno, nastojte se sjetiti jedne pozitivne stvari, događaja ili osobe, zbog koje se osjećate stvarno dobro. Usredotočite se na tu misao, prihvatite ju u svoje biće i zadržite koliko god dugo možete.

Nakon što ste zagrijali mozak, zagrijte i svoje srce, jer jedno bez drugog ne ide!

4. Pronađite sigurni kutak!

Baš kao i uplašeno dijete u vrtiću, pronađite sigurno mjesto. Siguran kutak, misao, osobu ili događaj zbog kojeg se osjećate zaštićeno. Kada to učinite, oslonite se na vlastite snage, koje posjedujete u sebi, a zbog čega ste spremni prihvatiti sve što vam život ili samo današnji dan nose.

Otpustite tjeskobu, nepotrebnu čežnju ili pretjeranu samozaštitu. To je sve samo smeće koje zagađuje svjež zrak vaše duše.

5. Nasmiješite se!

Toliko je jednostavno! Želite li imati opušten, od viškova riješen mozak, spreman za ozbiljan rad, riješite se negativnog i nastojte ga usmjeriti na pozitivno. klinci osmjehFotografije iz djetinstva, fotografije kućnih ljubimaca, djece, bližnjih, romantičnih ljubavi, glazba koja vas inspirira, kratak ples po kuhinji, male stvari koje život znače, sve to mogu biti maleni ključevi kojima pozitivnim emocijama otvaramo puteve do neurotransmitera, koji potom šalju mozgu informaciju kako je vrijeme da otpusti dopamin, koji će postati barijerom radnoj memoriji i tako joj omogućiti da radi u miru.

6. Nakon uma, osvijestite i tijelo

Dok se igrate s mozgom i nastojite ga posložiti da radi kako treba, nastojte u taj proces uključiti i cijelo tijelo. I ono, naime, ima mehanizme kojima šalje određene podražaje mozgu, kako i što da danas radi.

Opušteno tijelo šalje opuštene poruke. Napeto, napete. Ples pomaže. Aromatični mirisi također. Upotrijebite maštu.

7. Ostanite tu gdje jeste

..ali samo na 20 do 30 sekundi. Zadržite taj pozitivan osjećaj, pa ga otpustite i tako u nekoliko navrata. Neka pozitivne naredbe mozgu dolaze u valovima. Vježba ne traje dugo.

Sada kada ste sve ovo napravili, shvatite kako ste svoj mozak već upotrijebili za nešto što vam je jako bitno: smiren i na bitne stvari usmjeren um.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(net.hr/uredio:NSP)

Pomnost je stanje aktivne, otvorene, namjerne pažnje usmjerene na sadašnjost

Postajući pomnim, shvaćate da vi niste svoje misli, te postajete promatrač svojih misli iz trenutka u trenutak bez da ih osuđujete.

Prakticirati pomnost znači prihvaćati svoje misli onakvima kakve jesu, ne prianjati uz njih, ali ih ni odbacivati. Na taj način, umjesto da vaš život da proleti kraj vas bez da ga proživite, probuđujete iskustvo življenja.

Kultiviranje takve neosuđujuće svjesnosti sadašnjeg trenutka pruža niz pogodnosti. Pomnost smanjuje stres, pojačava funkcioniranje imunološkog sustava, smanjuje kronične bolove, snižava krvni tlak, te pomaže pacijentima da se lakše nose s bolestima kao što je rak.

Provedemo li nekoliko minuta dnevno aktivno usredotočujući se na život u trenutku ublažavamo stres i smanjujemo rizik od srčanih bolesti. Pomnost može čak i usporiti progresiju HIV-a.

Pomni ljudi su sretniji, živahniji, suosjećajniji, i sigurniji u sebe. Oni imaju više samopouzdanja i prihvaćaju svoje slabosti. Utemeljenje svijesti u ovdje i sada smanjuje razne vrste impulzivnosti i reaktivnosti koje su temelj depresija, prejedanja i problema s koncentracijom.

Pomni ljudi mogu prihvatiti negativan odgovor bez osjećaja ugroženosti. Manje se svađaju sa svojim partnerima, ljubazniji su i pristupačniji, u vezi ne zauzimaju samo obrambeni stav. Kao rezultat toga, pomni parovi imaju skladniji odnos.

Pomnost je u korijenu budizma, daoizma, mnogih američkih domorodačkih tradicija, te naravno yoge. To je razlog zašto je Thoreau otišao na jezero Walden, to je ono o čemu su Emerson i Whitman pisali u svojim esejima i pjesmama.

Budisti kažu da je naš um poput divljeg slona koji je zalutao u staklarsku radnju. Svojim ljutitim ispadima, stalnim analiziranjem ili kritičnošću, um može povrijediti nas i one oko nas. Um je neprestano zatrpan kaotičnim mislima koje su najčešće negativne. Ono si što misliš, a naše misli su konstantno ili u prošlosti ili u budućnosti. Uporno se vraćamo na trenutke koji su prošli, beskonačno analizirajući svaki detalj. Ako ne radimo to onda se panično brinemo što će biti ili neće sutra. Ali život se odvija SADA, u ovom trenutku, dok ovo čitate.

Sada i ovdje je jedino mjesto gdje trebate biti. Unatoč svakodnevnoj rastresenosti, paradoks je da vaša budućnost ovisi o sposobnosti da obratite pažnju na ono što se događa upravo sada.

Uvijek smo nečim zauzeti i zbog toga često dopuštamo našoj sadašnjosti da nam izmakne, dopuštajući vremenu da proleti kraj nas, neprimijećeno i neuhvaćeno, rasipajući dragocjene sekunde našeg života. Nemamo vremena za prakticiranje mirnoće i smirenosti.

Kada smo na poslu sanjarimo o tome da smo na odmoru. Na odmoru brinemo o nakupljenom poslu koji nas čeka kad se vratimo s odmora. Umjesto da mi kontroliramo misli, one kontroliraju nas. Naši umovi skaču s jedne misli na drugu, poput majmuna koji skaču sa stabla na stablo. Trebamo naučiti živjeti u sadašnjem trenutku. Življenje u trenutku se naziva pomnost.

To je stanje aktivne, otvorene, namjerne pažnje usmjerene na sadašnjost. Trebamo naučiti promatrati svoje misli bez da ih zadržavamo ili analiziramo. Tako, prihvaćajući svoje misli onakve kakve jesu, pobuđujemo iskustvo življenja i ne dopuštamo da život prođe kraj nas a da ga ne proživimo.

Ova disciplina nam donosi mnoge koristi; smanjuje stres, pojačava funkcioniranje imunološkog sustava, smanjuje kronične bolove, snižava krvni tlak, te pomaže pacijentima da se lakše nose s bolestima kao što je rak.

Pomni ljudi su sretniji, živahniji, suosjećajniji, sigurniji u sebe, imaju više samopouzdanja i prihvaćaju svoje slabosti. Oni mogu prihvatiti negativan odgovor bez osjećaja ugroženosti.

Svi se slažemo da je važno živjeti u trenutku. Ali kako? Na koji način? Postoje mnogi načini vježbanja pomnosti i ironično, otpuštanje onog što želite je jedini način da ga dobijete.

Kako biste poboljšali izvedbu, prestanite razmišljati o njoj!!!

Previše razmišljanja o onome što radite zapravo pogoršava to što radite. Ako ste u situaciji koja vas čini zabrinutim ( trebate održati govor, upoznati se sa strancem, plesati) fokusiranje na zabrinutost povećava tjeskobu.

Trebate više pažnje posvetiti onome što se događa oko vas, u sobi gdje se nalazite, a manje na ono što se odvija u vašem umu. Utišajte mentalno brbljanje i doživite sebe kao dio nečega.

Smanjenjem samosvijesti, pomnost vam omogućuje da svjedočite prolazećoj drami osjećaja, društvenih pritisaka, pa čak i da vas ocjenjuju i podcjenjuju, a da ne uzimate njihova mišljenja osobno. Usredotočenje na sadašnji trenutak vas tjera i da prestanete previše razmišljati. Umjesto zapinjanja u mislima i zabrinutosti, možete se samo opustiti.

Usredotočite se na sadašnjost i izbjegnite brigu za budućnost

Koliko puta vam se dogodilo da se sunčate na plaži i umjesto da uživate u suncu vi se zamarate s tim kako sljedeći tjedan više nećete biti tu? Često, zar ne? Dok jedemo omiljenu hranu u glavi nam se roje opsesivna sjećanja iz prošlosti. Uopće ne posvećujemo pozornost tom predivnom okusu.

Mark Twain je rekao, “Imao sam mnogo velikih problema, ali većina ih se nikad nije dogodila.” Ljudi gotovo uvijek brinu o nečemu što se nije dogodilo i što se možda uopće neće ni dogoditi. Ako postanemo svjesni sadašnjeg trenutka nećemo moći biti zabrinuti oko budućnosti i tad se brige tope. Druga strana zabrinutosti je preispitivanje, razmišljanje o događajima iz prošlosti.

Prisilite se da budete u sadašnjosti tako da ne možete brinuti o stvarima koje ne postoje. Ne dozvolite da budete poput prijateljice Elizabeth Gilbert iz knjige ”Eat, Pray, Love” koja kad god ugleda prekrasno mjesto, skoro panično viče: “Ovdje je tako lijepo! Želim se vratiti ovamo jednog dana!” “Potrebne su sve moje snage da ju pokušam uvjeriti da je već ovdje”, kaže Gilbert.
 
(ladylike.hr,2012-transformacijasvijesti.com/uredio:NSP)