Sve veći broj američkih katolika kaže kako se preispituje hoće li ostati u crkvi, navodi se u novom istraživanju agencije Gallup

Anketa, objavljena u srijedu, pokazala je kako 37% katolika u SAD-u preispituje svoju predanost Crkvi jer je otkriveno sve više optužbi za seksualno zlostavljanje djece od strane svećenika u Katoličkoj crkvi.

Izgleda da je filipinski predsjednik Rodrigo Duterte bio u pravu kad je predvidio da katolička crkva neće dulje preživjeti zbog skandala sa pedofilskim svećenicima.

Prema izvješćima ankete koje proveo Gallup rečeno je da je brojka iznosila 22 posto 2002. godine, kada se crkva bavila sličnom krizom u SAD-u.

Posljednji put je Gallup istraživao o tome 2002. godine, nakon što je izvještaj dnevnika Boston Globe izvijestio o široko rasprostranjenim zlostavljanjima katoličkih svećenika na području Bostona i nastojanjima crkvenih vođa da spriječe da podaci o zlostavljanju dođu u javnost.

Gallupovi najnoviji nalazi pokazuju da sadašnji skandal pogađa američke katolike više nego onaj iz 2002. godine.

Znatan broj katolika koji i prakticiraju i ne prakticiraju katoličku vjeru kažu da razmišljaju o napuštanju crkve, ali oni koji su manje vjerni svojoj vjeri češće preispituju izlazak iz crkve, pokazalo je istraživanje.

46 posto je katolika koji rijetko ili nikada ne posjećuju crkvu, 37 posto je onih koji mjesečno posjećuju crkvu, a 22 posto je onih koji tjedno posjećuju, i taj postotak vjernika preispituju hoće li ubuduće ostati u crkvi.

Usred najnovijeg pedofilskog skandala, jedan na četiri američka katolika kažu kako imaju vrlo malo ili nikakvo povjerenje u američke biskupe i druge katoličke vođe.

Samo 40 posto katolika u SAD-u kažu da imaju “puno” povjerenja u papu Franju.

Budući da su prve javne optužbe za zlostavlje protiv katoličkih svećenika izašle u javnost 2002. godine u Bostonu, mnogi slični slučajevi potresli su Crkvu, a 2018. godina je donijela novi val takvih optužbi.

Vjerodostojnost hijerarhije Katoličke crkve totalno je potonula prošle godine nakon što su u SAD-u, Čileu i na drugim mjestima otkrivena nova izvješća o seksualnom zlostavljanju iz prošlosti i prikrivanju, te je i sam Papa Franjo bio u to upleten.

Mathew Schmalz, stručnjak za Crkvu i profesor na Fakultetu svetog križa u Worcesteru u američkoj državi Massachusetts, kaže da Crkva nikada neće vratiti izgubljeni kredibilitet.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kardinal Donald Wuerl, nadbiskup Washingtona, u nedjelju se obratio okupljenima na misi govoreći o seksualnim skandalima u Katoličkoj crkvi

Pritom mu je jedan vjernik doviknuo ‘Sram te bilo!’, dok mu je druga vjernica u znak prosvjeda okrenula leđa.

Wuerl se suočava s optužbama da je prikrivao seksualno nasilje svećenika dok je bio bisku u Pittsburghu, a u Washingtonu se vjernicima u crkvi obratio nakon mise. Tada je oko 200 okupljenih zamolio za oprost za njegove ‘pogreške u prosudbi’ i ‘nedostatke’.

Zamolio je župljane da se nastave moliti i da ostanu odani Papi Franji. Kada je Wuerl spomenuo Papu, jedan se vjernik koji je sjedio u sredini crkve, Brian Garfield, ustao, uzviknuo ‘Sram te bilo!’ i brzo izašao iz crkve. Wuerl je to primjetio, no nastavio je svoj govor.

‘Da, braćo i sestre, sram. Volio bih da mogu ispočetka učiniti sve što sam radio ovih 30 godina kao biskup, i da svaki put učinim pravu stvar. No to nije tako. Zajedno, moleći za Božju milost i znajući da se krećemo prema svjetlu, molim vas da molite za mene, kao i za sve one koji su zlostavljani, sve one koji su patili te za cijelu Crkvu’, zaključio je.

Garfield, koji je katolik cijelog života, rekao je kasnije za CNN da ga je uzrujao Wuerlov odgovor na presudu, u kojoj je stajalo da je više od 300 katoličkih svećenika zlostavljalo više od 1000 djece od 1947. godine, u šest župa, uključujući i ovu u Pittsburghu. Ti su skandali potresli katoličku crkvu u SAD-u i pokrenuli neprijateljstvo prema Vatikanu, dok neki traže čak i ostavku Pape.

‘Ne mislim da je on čudovište, ali volio bih da manje brani sebe, a više govori o svojim propustima. Malo je bolno i ponižavajuće da nam lekcije o moralu dijele ljudi koji su nam lagali. Volio bih da govori kao pastor, a ne kao političar’, ispričao je ljutiti vjernik.

Ipak, s njime se ne slažu svi. Na kraju Wuerlova govora, većina okupljenih mu je zapljeskala, mnogi su se s njime rukovali i dali mu podršku.

‘Kardinal Wuerl je u zadnja dva mjeseca puno govorio o tome, rekao da je izrazito tužan i ispričao se te se o tom pitanju obratio svima na jasan i transparentan način’, kaže Edward McFadden, voditelj komunikacija Nadbiskupije u Washingtonu.

No u nedjelju je bilo još vjernika koji smatraju da Wuerlova isprika nije dovoljna. Mary Challinor je svoje neslaganje izrazila tihim prosvjedom: dok je Wuerl govorio, ona se ustala s klupe u kojoj je sjedila i tako je stajala prekriženih ruku, leđima okrenuta kardinalu.

‘Mislim da bi on trebao dati ostavku. Trebao bi shvatiti da ne znači da puno ljudi nije pretrpjelo ozbiljne posljedice, samo zato što on nije tako mislio’, rekla je Challinor.

Unatoč brojnim pozivima na ostavku, kardinal to ne namjerava učiniti. Zapravo, on je tehnički istupio sa svog položava prije dvije godine, kad je navršio 75 godina, no Papa nije prihvatio njegovu ostavku. Naime, kardinali često mogu raditi taj posao dok ne navrše 80 godina, ako ih zdravlje služi.

Sud u Pennsylvaniji objavio je nedavno šokantno izvješće koje optužuje više od 300 svećenika u Pennsylvaniji za silovanje i seksualno zlostavljanje djece od 1947. godine. U izvješću porote temeljenom na dvogodišnjoj istrazi šest biskupija navodi se da su svećenici zlostavljali više od 1000 djece, a među optuženima je i kardinal Donald Wuerl, nadbiskup Washingtona.
 
(jutarnji.hr)

Ovo nije prvi put da papa Franjo proziva naplaćivanje služenja svetih misa za različite nakane, ali i sve druge službe koje vode svećenici

Jeste li me razumjeli? Misa se ne plaća. Misa je Kristova žrtva koja je besplatna. Otkupljenje je besplatno. Želiš li dati prilog, možeš to slobodno učiniti, ali ne moraš ništa plaćati! Važno je to shvatiti – poručio je papa Franjo u srijedu za vrijeme kateheze nakon opće audijencije i tako još jedno izrazio svoje protivljenje da svećenici naplaćuju usluge.

U ovom konkretnom slučaju papa Franjo se u svoj katehezi dotaknuo situacija kada vjernik želi namijeniti misu za nekog prijatelja u potrebi ili za nekoga tko je “prešao iz ovoga u drugi svijet”, čime je zapravo otvorio pitanje treba li se odnos između svećenika i obitelji pokojnika odvijati po principu “misa za pokojnika je besplatna, a milodar je dobrovoljan”.

Ispravno čitanje

U Tiskovnom uredu Zagrebačke nadbiskupije navode kako se slavljenjem svete mise, “Kristove žrtve na križu, kao najuzvišenijeg oblika molitve i žrtve”, vjernici povezuju s “Nebeskom Crkvom vršeći Isusovu zapovijed danu na posljednjoj večeri – Ovo činite meni na spomen”.

Što se tiče priloga (stipendija) za slavljenje svete mise, ističemo da on nije cijena za uslugu slavljenja mise, kako se to može krivo shvatiti, nego se radi o posebnom obliku podjele dobara kojim preko priloga za misne nakane vjernici sudjeluju u uzdržavanju crkvenih službenika i ostvarivanju apostolske aktivnosti crkve.

U tom kontekstu valja razumjeti riječi pape Franje: ‘Misa se ne plaća, jer je misa kao Kristova žrtva besplatna’ – navode u Tiskovnom uredu.

Ovo nije prvi put da papa Franjo proziva naplaćivanje služenja svetih misa za različite nakane, ali i sve druge službe koje vode svećenici.

Tako je prije tri i pol godine naveo kako se ne bi smjelo naplaćivati ni služenje misa za vjenčanje, krštenje, blagoslov, ali i sve druge službe jer je svećenik osoba koja služi, a ne osoba koja pruža usluge koje se naplaćuju.

Propisane cijene

A cjenik, službeno taksovnik hrvatskih biskupija, izgleda otprilike ovako.

Stipendij odnosno naknada svećeniku za obavljanje misnog slavlja u povodu neke nakane je 50 kuna, a ako je misa recitirana je 130 kuna.

Naknada za vjenčanje je 300 kuna, 250 se daje za “dopuštenje za sklapanje ženidbe izvan vlastite župe s obavljenim postupkom za ženidbu i poukom”.

Za sprovod iz mrtvačnice daje se 300 kuna, sprovod od kuće pokojnika 350 kuna, a ispraćaj i preseljenje plaća se 100 kuna.

Za svetu potvrdu daje se 100, za krsni, vjenčani ili smrtni list plaća se 30 kuna.

Mnogi svećenici s kojima smo jučer razgovarali uvjeravaju kako se tu zapravo ne radi o cijenama usluga, nego o dobrovoljnim prilozima.

- Prema kanonskom pravu, vrlo jasno je naznačeno ono što je papa Franjo rekao. Ako je osoba siromašna, ta usluga treba biti besplatna – kažu naši sugovornici.

O pitanju plaćanja naknada svećenicima prije dvije godine u svom pismu vrlo je jasno govorio i Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, koji je poslao “okružno pismo svećenicima i svim vjernicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji o sprovodnoj praksi i običajima”.

Izuzeća

U tom pismu nadbiskup Barišić navodi kako u taksovniku biskupija splitske metropolije stoji da je taksa za crkveni sprovod 200 kuna, da je misni stipendij za sprovodnu misu 50 kuna, no kako se “onima koji ne mogu ili čak ne žele platiti ne smije uskratiti ni sprovod ni misa”.

Naši sugovornici ne očekuju da će papa Franjo službenim dokumentom zabraniti naknade za služenje svetih misa i ostalih svećeničkih službi.

- Ima svećenika koji žive u bogatim sredinama, u turističkim mjestima i koji dobro žive od iznajmljivanja poslovnih prostora. A ima i onih koji žive u selima, u siromašnim mjestima koji jednostavno preživljavaju od tih naknada. Tako da je teško uskladiti pravilnik koji bi sve stavio u jednak položaj. Svaki svećenik praktički sam odlučuje što će činiti – navode.
 
(jutarnji.hr)

Puzajuća islamizacija Londona je skoro pa gotova, sa stotinama službenih šerijatskih sudova koji djeluju u glavnom gradu, i džamija koje se otvaraju tamo gdje su poznate kršćanske crkve stajale mnogo stotina godina

“London je islamskiji od mnogih muslimanskih zemalja” – kaže Maulana Syed Raza Rizvi, jedan od islamskih propovjednika koji sada vode “Londonistan”, kako je novinarka Melanie Phillips nazvala glavni grad Velike Britanije. No moramo naglasiti da Rizvi nije desničarski ekstremist.

Nobelov laureat za književnost, Wole Soyinka, bio je malo manje velikodušan. On je prozvao Veliku Britaniju „septičkom jamom za islamiste„.

„Teroristi ne mogu podnijeti multikulturalizam Londona„ – rekao je londonski gradonačelnik Sadik Khan nakon smrtonosnih terorističkih napada u Westminsteru prošle godine. Istina je zapravo dijametralno suprotna: britanski multikulturalisti hrani islamski fundamentalizam.

Iznad svega, Londonistan sa 423 nove džamije, se gradi na tužnim ruševinama engleskog kršćanstva. Mnoge ikonske kršćanske crkve u Londonu pretvorene su u džamije.

Institut Gatestone je izvijestio: Crkvu Hyatt United je kupila egipatska zajednica s ciljem da ju pretvori u džamiju. Crkva Sv. Petra pretvorena je u džamiju Medina. Džamija Brick Lane je izgrađen na bivšoj metodističkoj crkvi. Ne samo da su zgrade pretvorene, već i ljudi. Broj obraćenika na Islam je udvostručen; često oni obuhvaćaju radikalni islam, kao i kod Khalid Masooda, terorist koji je počionio teroristički napad na Westminsteru.

Daily Mail je objavio fotografije crkve i džamije nekoliko metara jedna od druge u srcu Londona. U crkvi sv. Giorgije, koja je namijenjena za smještaj 1230 vjernika, okupilo se samo 12 ljudi na proslavi Mise. U crkvi Santa Maria bilo ih je 20.

Obližnja džamija Brune Street Estate ima drugačiji problem: pretrpanost.

Njihov mali prostor može primiti samo 100 ljudi. U petak se vjernici moraju preliti na ulicu i moliti izvan džamije. (naslovnica) S obzirom na aktualne trendove, kršćanstvo u Engleskoj postaje relikt, dok će islam biti religija budućnosti.

U Birminghamu, drugom po veličini britanskom gradu, gdje mnogi džihadisti žive i orkestriraju svoje napade, islamski minaret dominira nebom nad ovim gradom. Postoje prijedlozi da britanske džamije pozivaju islamske vjernike na molitvu preko zvučnika tri puta dnevno.

Do 2020. procjenjuje se da će broj muslimana koji dolaze na molitvu doseći najmanje 683.000, dok će broj kršćana koji sudjeluju u tjednoj misi pasti na 679.000.

“Stigao je novi kulturni krajolik gradova Engleske; homogenizirani, kršćanski krajolik državne religije je u povlačenju” – rekao je Ceri Peachof sa Sveučilišta u Oxfordu.

Dok je gotovo polovica britanskih muslimana mlađa od 25 godina, četvrtina kršćana ima više od 65 godina. “U sljedećih 20 godina bit će više aktivnijih muslimana nego onih koji idu u crkvu” – rekao je Keith Porteous Wood, ravnatelj Nacionalnog svjetovnog društva.

Od 2001. godine, 500 londonskih crkava svih denominacija pretvoreno je u privatne domove. Tijekom istog razdoblja, britanske su džamije proliferirale.

U razdoblju od 2012. do 2014. udio Britanaca koji se identificiraju kao anglikanci pao je sa 21% na 17%, što je smanjenje od 1,7 milijuna ljudi, dok je prema istraživanju koje je proveo ugledni Institut za društvena istraživanja NatCena, broj muslimana narastao za gotovo milijun.

Crkveni vjernici opadaju po stopi koja će u roku od jedne generacije biti tri puta manja od onih muslimana koji redovito dolaze u džamije u petak.

Demografski, Britanija također prikazuje svoje islamsko lice, u mjestima kao što su Birmingham, Bradford, Derby, Dewsbury, Leeds, Leicester, Liverpool, Luton, Manchester, Sheffield, Waltham Forest i Tower Hamlets.

Godine 2015. analiza je pokazala da je najčešće dano ime u Engleskoj – Mohammed, uključujući varijacije imena kao što su Muhammad i Muhammed.

Najveći gradovi sada imaju ogromni udio muslimanske populacije: Manchester (15,8%), Birmingham (21,8%) i Bradford (24,7%).

U Birminghamu je policija upravo razbila terorističku ćeliju. Sada u tom gradu postoji i veća vjerojatnost da će se dijete roditi u muslimanskoj obitelji nego u kršćanskoj.

U Bradfordu i Leicesteru, pola djece su muslimani. Muslimani ne moraju postati većina u Velikoj Britaniji; oni samo trebaju postupno islamizirati najvažnije gradove.

Promjena se već odvija. “Londonistan” nije noćna mora muslimanska većine, to je kulturni, demografski i vjerski hibrid u kojem Kršćanstvo opada i Islam napreduje.

Prema Innes Bowen, koja piše za The Spectator, samo dvije od 1700 džamija u Velikoj Britaniji danas prate modernističku interpretaciju islama, u usporedbi s 56% u Sjedinjenim Državama.

Vehabije kontroliraju šest posto džamija u Ujedinjenom Kraljevstvu, a fundamentalistički Deobandi kontroliraju do 45%. Prema istraživanju Centra znanja Velike Britanije, trećina muslimana u Velikoj Britaniji se ne osjeća kao “dio britanske kulture” (Baxter Dmitry,YNW)

Što će biti sljedeće?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Vatikan je zaključio da je čovjek zaslužan za globalno zagrijavanje i da je ono stvarno, i zaprijetio je svećenicima koji se ne slažu da će to prenositi na svojim misama

Vatikanska Papinska akademija znanosti proveo je studiju koja zaključuje da su globalne klimatske promjene stvarne, kao rezultat ljudskog djelovanja.

Catholic.org izvještava:

“Ovo je vrlo važno za Crkvu, jer je zaštita djela stvoritelja dio naše misije.

Mi smo pozvani da budemo upravitelji stvaranja. Također je važno jer klimatske promjene mogu produbiti siromaštvo. Loše je da su ljudi u većem dijelu svijeta najranjiviji na promjene.

U zapadnom, industrijaliziranom svijetu, suša znači da će voda u boci postati skuplja. U zemljama u razvoju, suša znači da ljudi gladuju i umiru.

Nažalost, problem se politizira. U kasnim 1970-im, kada je problem ugrožavao financijske interese industrije fosilnih goriva, političkih lobija, uglavnom u SAD-u, financirana je masivna politička kampanja dezinformiranja za proizvodnju iluzije neslaganja unutar znanstvene zajednice.

Znamo, da je ta manipulacija javnog mnijenja uhvaćena na djelu i dokumentirana. Industriju fosilnih goriva je financirala gotovo sve skeptike klimatskih promjena, toliko daleko da su radili lažna istraživanja, pa čak i do dinanciranja pojedinih blogera. Privid se nastavlja i danas.

Klimatske promjene koštaju života, već i dalje će koštati sve više života u budućnosti.

Ali kakve to ima veze s Crkvom?

Crkva ima odgovornost da se brine za ljude i okoliš. I briga za jednog je i briga za druge.

Sada ažurirane smjernice Vatikana za formiranje klera kažu da bi novi svećenici trebali ovo primiti na znanje:

“Zaštita okoliša i briga za našeg zajedničkog doma – Zemlje, u potpunosti pripada kršćanskom pogledu na čovjeka i stvarnost. Svećenici bi trebali biti “promotori” odgovarajuće skrbi za sve što je povezano sa zaštitom stvorenja.”

Nove smjernice ukazuju na to da bi u budućnosti svećenici također trebali imati dobro razumijevanje globalnog problema klimatskih promjena, te će to podijeliti sa svojom zajednicom na misi.

Cilj nije politički. Crkva ne zagovara za svaku politiku koja će nagrizati temeljne slobode ili ljudskih prava. Umjesto toga, Crkva se zalaže za svijest, zaštitu i upravljanje resursima našeg planeta za dobrobit svih, a ne samo za dobrobit elite.

Također moramo uzeti u obzir kako naš izbor utječe ne druge ljude.

Crkva ne zagovara odbacivanje svog razvoja. Uravnotežen pristup je najbolji.

No, očuvanja okoliša nije igra, niti je ekonomija. Postoje načini koji su moralni i obostrano korisni i za ljude i okoliš.

Stoga treba gledati u Crkvi smjer po ovom pitanju. Crkvu ne zanima promicanje političkih programa.

Nadamo se da će edukacija svećenika po tom pitanju pridonijeti u razgovoru sa svojim župljanima o temi globalnog zagrijavanja i pomoći će potaknuti uravnoteženo i moralno rješenje problema.“
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Papa Franjo održao je misu na uglavnom praznom stadionu u Tbilisiju, čime su njegovi pokušaji da poboljša odnose s Gruzijskom pravoslavnom crkvom doživjeli javni neuspjeh

Papa Franjo održao je misu pred oko 3.000 ljudi, na stadionu koji može primiti 27.000 gledatelja.

Na iznenađenje Vatikana, misi nisu prisustvovali čelnici Gruzijske pravoslavne crkve, prenose agencije, napominjući da je predsjednik Gruzije Giorgi Margvelašvili bio jedini prisutni političar.

Tako su, kako ocjenjuje AP, pokušaji pape poboljšati odnose sa Gruzijskom pravoslavnom crkvom doživjeli javni neuspjeh pošto je Gruzijska patrijaršija odlučila ne poslati zvaničnu delegaciju na misu uz obrazloženje da pravoslavni vjernici ne mogu sudjelovati u katoličkim službama.

Tijekom priprema za papinu posjetu Kavkazu, glasnogovornik Vatikana rekao je da će izaslanstvo pravoslavnog svećenstva prisustvovati misi u Tbilisiju “kao znak bliskosti između dvije crkve”.

Glasnogovornica Gruzijske patrijaršije Nato Asatiani rekla je, međutim, da delegacija nije prisustvovala misi “sukladno obostranim dogovorom”.

“Sve dok postoje dogmatske razlike između naših crkava, pravoslavni vjernici neće sudjelovati u njihovim molitvama”, objavila je Patrijaršija na svom sajtu, korigirajući prvobitno priopćenje.

Ranije je planirano da se papa osobno sastane s pravoslavnom izaslanstvom na kraju mise, ali se on umjesto toga zahvalio “pravoslavnim vjernicima” koji su nazočili misi.

Papa Frano je u petak navečer doputovao u Gruziju, gdje su ga dočekali predsjednik Giorgi Margvelašvili i patrijarh Ilija II, poglavar Gruzijske pravoslavne crkve. Gruzija je većinski pravoslavna zemlja.

Prema podacima Vatikana, u njoj živi 112.000 katolika, odnosno 2,5 posto ukupnog stanovništva.
 
(sputniknews.com)

”Ovaj događaj zorno pokazuje kakva atmosfera vlada u Francuskoj”, rekao nam je čitatelj iz Pariza

U Crkva Svete Rite u Parizu u srijedu se dogodio skandalozan događaj. Naime, tradicionalisti katoličke vjere slavili su svetu misu, a policija je upala i zabranila održavanje mise u crkvi gdje su je tradicionalisti održavali 30 godina.

Razlog zabrane mise je taj što je gradonačelnica lokalne općine odlučila crkvu srušiti i na tom mjestu napraviti trgovački centar. Policajci su odlučili ući u crkvu bez obzira što je unutra bilo ljudi i što se održavala misa.

”Održavanje svete mise vlastima u Francuskoj stvara problem dok 400 nelegalno sagrađenih džamija nikome ne smeta i Vlada ništa ne radi po tom pitanju.”

“Ovaj događaj zorno pokazuje kakva atmosfera vlada u Francuskoj, a kako Vlada nakon terorističkih napada apsolutno nije učinila ništa kako bi spriječila daljnje napade islamista, a kada je u pitanju katolička crkva onda vlasti šalju policiju sa specijalcima kako bi maltretirali svećenike, ministrante i vjernike što se može vidjeti na slikama i videu”, rekao nam je čitatelj iz Pariza.

Crkva svete Rite među Parižanima bila je poznata i po blagoslovu kućnih ljubimaca na blagdan sv. Roka.

Na sljedećem videu pogledajte skandalozno ponašanje francuskih policajca prema katoličkim vjernicima:
 

 
(dnevno.hr)

Tolerancija bez kompromisa, razuma i osjećaja! 22-godišnju Alexandruu Mezher je nedavno izbo do smrti “15-godišnji” muslimanski “izbjeglica” koji izgleda kao da mu je 30, ali on tvrdi da mu je 15, valjda kako bi lakše dobio azil

Uprava centra za imigrante zabranila održavanje memorijalnog servisa za zaklanu djevojku.

Osoblje centra za azilante je dobilo zabranu održavanja memorijalne službe, protestantskog pandana mise zadušnice, za ubijenu ženu. I ne samo to, nego je socijalnim radnicima u Örnsköldsviku zabranjeno istaknuti zastavu na pola koplja u znak žalosti i kao izraz poštovanja.

Zabrana je opravdana “dobrobiti djece” u azilantskom centru. Drugim riječima, ako kakav “stomatolog”, “inženjer” ili “Nobelovac” ubije lokalnu curu, o tome nećemo pričati da se ne kvari pažljivo konstruiran image imigranata u javnosti, odnosno kako bi pranje mozga moglo nesmetano ići dalje.

Alexandra Mezher je izbodena na smrt kad je pokušala prekinuti sukob i tučnjavu između azilanata u domu za “nepraćene maloljetne izbjeglice” u Molndalu, Gothenburg, u Švedskoj. Javnost je bila zgranuta kad su objavljene fotografije “maloljetika” koji, naravno, nema dokumente kojima bi dokazao svoju dob, ali kao i velika većina migranata rođen je prvog siječnja. I maloljetan je, iako bi i Ray Charles vidio da mu je otprilike duplo više godina od onog koliko tvrdi.

No kad je osoblje iz jednog takvog centra u kom se okupljaju bliskoistočnaci koje razni NGO-i debelo financiraju kako bi se domogli Schenegena odlučilo održati memorijalni servis za ubijenu djevojku, upravno vijeće centra je reklo “ne”. Ubojstvo mlade Mezher je šokiralo Švedsku javnost, koja je izolirana od bilo kakvih vijesti u kojima bi se migranti eventualno mogli prikazati u bilo kakvom negativnom kontekstu, i donekle probilo “omertu”, zavjeru šutnje u medijima nalik mafijaškoj.

Počelo se pričati o brojnim slučajevima koji su uslijedili nakon što je prije 12 mjeseci plima dobro plaćenih i precizno usmjeravanih “izbjeglica”, plaćenih novcem najbogatijih ljudi svijeta preko Sorosevih udruga – u Hrvatskoj se prljavim poslom “human traffickinga” bavi Centar za mirovne studije koji je dio te mreže – preplavila nekoć bogatu i sigurnu Švedsku, koja danas sve više liči na crnačka predgrađa Detroita i New Orleansa.

Osoblje i socijalni radnici u kući za nepraćene maloljetne imigrante u Örnsköldsviku, gradu na sjeveroistoku Švedske, su bili duboko pogođeni kad su čuli što se dogodilo njihovoj kolegici. “Ono što se dogodilo u Molndalu se moglo lako dogoditi i ovdje, situacija je upravo toliko loša”, rekao je humanitarac Carl Lindahl za SVT Vasternorrland.

Lindahl, koji taj posao radi već gotovo četiri godine, dodao je i kako su prihvatilišta za maloljetnike (od kojih većina to nije) prenapučena, i kako tamo caruje nasilje. On je htio u centru u kom radi održati memorijalnu službu, pandan zadušnici, za svoju zaklanu kolegicu, ali njegovi pretpostavljeni su mu to smjesta zabranili. Također su mu rekli da ne smije izvjesiti zastavu na pola koplja, javlja SVT.

Predstavnik vijeća u Örnsköldviku je kasnije izjavio za SVT Vasternorrland kako je odluka da se ‘manifestacija’ zabrani donesena zbog dobrobiti djece. Dakle, za dobrobit “djece” u centru je ne govoriti o takvim ružnim stvarima, a ubijena je ionako bila plava i bjelkinja, pa je vjerojatno i zaslužila da je netko “kulturno obogati” s nekoliko uboda nožem. Upraviteljica centra Katarina Jensstad je izjavila da je “bolje da se memorijalni servis obavi u prostorijama koje nisu dom nepraćenih maloljetnika”.

Misa je kasnije održana u obližnjoj crkvi u Örnsköldviku, ali osoblju koje je tada bilo u smjeni je rečeno od strane upravnog vijeća da ne smiju izbivati s posla kako bi otišli na misu za ubijenu kolegicu. Nije im odobren izlazak.

Podjsetimo, Alexandra Mezher je izbodena nožem u leđa neposredno pred kraj svoje noćne smjene, prošlog ponedjeljka u ranim jutarnjim satima. Odvedena je u bolnicu, ali je podlegla ozljedama. Za napad na nju je optužen Somalijac, dakle čovjek koji dolazi iz zemlje u kojoj nikakvog rata nema, osim naravno uobičajenih plemenskih sukoba koji tamo traju od paleolita.

Gotovo svi stanovnici Somalije su po vjeroispovijesti muslimani(wikipedia). Ta zemlja na rogu Afrike je na zapadu poznata u novije vrijeme uglavnom po piratima, a prije toga po kanibalizmu koji navodno još nije svugdje iskorijenjen, a iz nje nam, po katekizmu liberala, dolaze sami liječnici i inženjeri, iako je tamo 67% odraslih nepismeno (preko polovice muškaraca i tri četvrtine žena), a prosječan IQ prema dostupnim podacima iznosi oko 68 – nedovoljno da bi se završilo osnovnu školu na zapadu. Ali dovoljno da odete u Švedsku bez dokumenata i kažete da ste doktor medicine po struci.

“15-godišnji” napadač je odveden, umjesto u tamnicu, u psihijatrijsku bolnicu u Gothenburg i tamo će biti do 11 veljače, a gdje će biti kasnije – nije poznato. On, smatraju švedski tužitelji, nije krivac – oni kažu da bi HVB Living Nordic, organizacija koja brine o izbjeglicama, mogla biti optužena za “korporativno ubojstvo” i povredu zakona o sigurnosti na radu, obzirom da je Mehzer ubijena na radnom mjestu. Ta ustanova u kojoj je bila zaposlena je dom za deset “migranata” u dobi 14-17 koji su se prijavili za azil u Švedskoj, a nemaju roditelje ili skrbnike koji bi putovali s njima. Švedska Uprava za radno okruženje istražuje je li HVB Living Nordic prekršio zakone kad je dozvolio da Mehzer ostane sama s migrantima.

Radi se o privatnoj kompaniji koju plaćaju vlasti iz proračuna kako bi osigurala smještaj imigrantima, a djeluje od kraja 2013. U 2014, grad Molndal je primio od vlade oko trideset milijuna eura kako bi osigurao smještaj maloljetnim migrantima. HVB Living Nordic je te godine prijavio profit od 22% – toliko je njihova gola zarada na tom poslu “Human traffickinga”. Veću marginu profita od bavljenja “humanitarnom djelatnošću” moguće je ostvariti jedino dilanjem kokaina (banke u Švedskoj imaju marginu profita od 13 do 18 posto, među najvećima u EU).

Zanimljivo je pritom da je izvršni direktor HVB Living Nordica, Patrick Sjögren, prije toga bio izvršni direktor firme 5050Poker, online kockarnice. Oni su banrkotirali 2012 kad je otkriveno da su koristili novac igrača kako bi pokrivali gubitke, dakle radi se o čovjeku koji inače ima iskustva s kriminalnim polusvijetom, a pred dvije godine je od pružatelja kockarskih usluga prešao na profitabilniji posao s migrantima.

Danas je kompanija na udaru zakona, jer se postavlja pitanje zašto je Mehzer bila sama s “deset ranjivih teenagera!”, pa je teško reći tko je tu veći kriminalac – HVB koji zarađuje milijune na dovlačenju Somalijaca, ili vlasti u Švedskoj. Navodno je osoblje upozoravalo da će se “uslijed nedostatka osoblja dogoditi nešto ozbiljno”. To upozorenje je izdao terapeut u centru u prosincu 2014 – dakle svega četiri mjeseca nakon što je prihvatilište otvoreno.

Dodajmo svemu ovome da je od 160.000 ljudi koji su se lani prijavili za azil u Švedskoj, 35.369 “maloljetnika”. Kakva se poruka ovim činom šalje azilantima, ali i Šveđanima, prosudite sami. Činjenica je da je život bijele žene u Švedskoj ovim postao posve bezvrijedan, potrošna roba žrtvovana na oltar multikulturalnosti i političke korektnosti.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Godišnje “lukno” iznosi 150 kuna za obitelj i 75 za samca, a uz milostinju se smatra prihodom župa kojim se financiraju troškovi režija, prijevoza…

Velečasni Siniša Paušić, župnik u slavonskim mjestima Rokovci i Andrijaševci, ovih se dana oštro okomio na svoje župljane jer ignoriraju plaćanje “lukna”, obaveznog godišnjeg doprinosa za uzdržavanje svećenika, te im zaprijeto da svi oni koji to dugovanje ne podmire neće u 2016. godini dobiti nikakvu uslugu!

Upozorenje vjernicima s područja tih župa upućeno je još početkom prosinca, a u njemu župnik Paušić ističe da je uvidom u župnu kartoteku lukno za prošlu godinu podmirilo 325 obitelji te moli sve one koji to još nisu učinili da ga do kraja godine podmire kako bi župa mogla ispuniti svoje financijsko poslovanje.

Blagoslov kuća

Godišnje lukno iznosi 150 kuna za obitelj i 75 kuna za samca, a uz milostinju i darove smatra se prihodom župa kojim se financiraju troškovi poput režija, uzdržavanja zgrade, nabave za domaćinstvo, prijevoza…

“Još ćemo ove godine proći kod blagoslova obitelji sve koje smo do sada obilazili, opomenuti više od tri stotine onih koji uopće ne plaćaju lukno, kao i gotovo isto toliko onih koji to čine neredovito, a od iduće godine na blagoslov kuća ići ćemo samo onima koji uredno podmiruju svoje dugove. Isto tako, zbog velikog broja nemarnih vjernika od 1. siječnja 2016. u župnom uredu neće biti moguće dobiti nikakvu uslugu bez prethodnog podmirenja duga za lukno”, piše župnik, a u nastavku objašnjava zbog čega se odlučio na takav potez.

Pogrešni zaključci

“Već nekoliko godina vas pozivam i opominjem, i budući da nema pomaka, štoviše stvari su sve gore, primorani smo na ovakav potez. Svi vi dobro znate da ste i po Božjem i po Crkvenom zakonu dužni brinuti za svoju župu.

Tko ne brine o svojoj Crkvi taj očito i ne treba Crkvu pa onda neka i ne traži ništa od Crkve. Podsjećam da su lukno dužni plaćati svi članovi župe: bračni parovi, udovci, samci, rastavljeni kao i oni koji su vjenčani samo civilno”, zaključuje. I to nije sve.

U jednoj ranijoj obavijesti pak navodi kako je od “neplaćanja lukna još ružnije i strašnije čuti vjernike koji se čude i ljute što ih svećenik poziva da podmire svoje obveze prema Crkvi, a svim drugim režijama i obvezama koje moraju platiti svaki mjesec se ne čude, ne bune i ne preskaču ih platiti.

Bilo bi normalno da se čudite onima koji ne plaćaju, a ne župniku koji se mora ponižavati i poticati na ono što je crkvena i božja zapovijed!”. Nakon našeg telefonskog poziva, velečasni je donekle reterirao.

Rekao nam je da se iz te župne obavijesti može svašta pogrešno zaključiti, da on ništa loše nije mislio te da je samo želio potaknuti svoje župljane da pomognu u uzdržavanju župe. – To nije moja župa, nego njihova. Ako je već njihova, zašto se ne bi brinuli.

A ovo pismo nije samo moje mišljenje nego i župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća – kaže župnik koje je nedugo nakon našeg poziva uklonio dio teksta sa župnih stranica. Ako ne plate, pišete, neće dobiti nikakvu uslugu od vas.

I dalje stojite iza toga, pitamo ga.

Ma gledajte, to vam je kao kad roditelj djetetu deset puta ponovi da nešto učini, a dijete ga ne sluša. Onda mu zaprijeti, iako to zapravo u srcu ne misli. E to sam i ja želio. Dakle, samo poticaj, nikakvo uvjetovanje. Svećenik ne ide po novce, nego blagosloviti svaku obitelj koja to želi – kaže.

Dodaje da 150 kuna godišnje nije puno jer se zapravo radi o samo oko 12 kuna mjesečno.

Okomio se na medije

A svaka obitelj ima po tri mobitela, mjesečno za smeće izdvajaju 50 kuna, a ne mogu dati za župu koja je njihova, a ne moja.

Članarina za lovačko društvo je 400 kuna i to se plaća, dok je za župu teško izdvojiti stotinjak kuna – ponavlja. Zatim se okomio i na medije koji, po njegovu mišljenju, snose krivnju zbog toga što vjernici izbjegavaju plaćati godišnji danak Crkvi.

Mediji pišu da Crkva dobiva milijarde kuna od države i, naravno, vjernici vjeruju medijima, unatoč tome što im ja pokažem sve dokumente i stanje našeg računa – zaključio je župnik Paušić.

Nadajmo se samo da Crkva neće početi slati opomene pred ovrhu.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

Uskrs ili Vaskrs je najveći i najvažniji kršćanski praznik. Njime kršćani slave jednu od centralnih dogmi vjere, Isusovo uskrsnuće.

Na našim prostorima je Uskrs naziv za ovaj praznik kod rimokatolika, dok ga pravoslavni vjernici nazivaju Vaskrs.

Uskrs pada u nedjelju, međutim praznik traje duže, jer pripreme i obilježavanje Uskrsa počinju još u četvrtak uvečer večernjom misom. Pripreme za Uskrs i u zapadnom i u istočnom kršćanstvu počinju korizmom. Nakon završetka korizme dolazi Cvjetnica (Velika sedmica), koja uključuje Veliki četvrtak, petak i subotu prije uskršnje nedelje, što čini sveto trodnevlje.

Prema Kršćanskom vjerovanju Isus Krist je osuđen u četvrtak, razapet na krstu u petak, a u nedjelju je uskrsnuo. Na Veliki četvrtak nema dnevnih misa, nego jedna večernja misa.

Ta večernja misa u četvrtak vuče korijenje još od židovskog načina računanja praznika, kod kojih su se veliki praznici počinjali slaviti večer ranije. Potom slijedi Veliki petak, a onda Velika subota koja prolazi u šutnji crkve, da bi uvečer uslijedilo Uskršnje bdijenje.

Simbol Uskrsa je jaje, koje predstavlja rađanje.

Šta je to zapravo Uskrs, i da li znamo šta taj običaj znači?

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(wikipedia.com, youtube.com/uredio:nsp)