Novi Svjetski Poredak » Michael Bloomberg

AMERIČKI MILIJARDER MICHAEL BLOOMBERG: Povećanje poreza siromašnima je ‘dobra stvar za te ljude’

adminitrix — Fri, 25 May 2018 16:59:20 +0000

Američki milijarder Michael Bloomberg kaže kako bi želio povećati poreze građanima s niskim prihodima u svom križarskom ratu protiv slatkih gaziranih pića

Kaže da je to “dobra stvar za te ljude”.

Bloomberg kaže da želi odlučiti što je dobro za ljude s niskim prihodima. “Pitanje je hoćete li povlađivati tim ljudima? Ili želite da oni žive duže? Nema sumnje” – rekao je.

“Ako povećate porez na šećerna pića, primjerice, oni će piti manje, i ne sumnjam da su šećerni napici jedan od glavnih doprinosa pretilosti kao jedan od glavnih uzročnika bolesti srca i raka i raznih drugih stvari” – rekao je on na tribini MMF-a u razgovoru sa čelnicom MMF-a Chrisine Lagarde.

Milijarder je usporedio američku vojsku sa industrijom ugljena.

“Imamo puno vojnika u Sjedinjenim Američkim Državama u američkoj vojsci, ali ne želimo započeti rat samo da im damo nešto da rade i to je upravo ono što mislite kada kažete ‘ugljen ubija ljude jer ne želimo da rudari ugljena izgube posao”.

“Istina je da uopće nema mnogo rudara ugljena i mi im možemo pronaći druge stvari za raditi. Ali usporedba je: život ili posao. Ili porez ili život? Što želite raditi? Odaberite svoj otrov.”

Bloomberg je žestoki zagovornik poreza na gazirana pića.

Prošle je godine potrošio 3 milijuna dolara na reklamnu kampanju koja podupire porez na slatka gazirana pića u Chicagu. Kad je bio gradonačelnik grada New Yorka, pokušao je zabraniti šećerne sokove u velikim pakiranjima u gradskim trgovinama, ali nije uspio.

Također je kritizirao nedavno smanjenje poreza od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa. Bloomberg vjeruje da je to “ekonomski neopredjiva pogreška” i neće dovesti do znatno viših plaća i rasta.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

NoviSvjetskiPoredak.com

Pet odvažnih majki protiv odluke o obvezom cijepljenju u New Yorku

adminitrix — Sat, 02 Jan 2016 13:39:11 +0000

Nedavno je Vrhovni sud države New York odbio odluku grada New Yorka kojom se željelo uvesti obvezno cijepljenje protiv gripe za djecu koja pohađaju predškolske ustanove u gradu

Pet vrlo motiviranih majki odlučile su zajedno djelovati, unajmile odvjetnika i obratile se sudu da im pomogne. Njihovi napori donijeli su nadu brojnim obiteljima u zemlji. Informirani roditelji zaslužuju da imaju izbor o tome koje će se, i hoće li se uopće, kemikalije ubrizgavati u njihovu djecu.

Sporna odluka Grada

Odluka koju su donijele gradske vlasti New Yorka odnosila se na djecu u dobi od 6 do 59 mjeseci, a koja pohađaju javne predškolske ustanove. Ta bi djeca, prema toj odluci, bila obvezna prije ulaska u ustanovu primiti cjepivo protiv gripe, a mogućnosti izuzeća od cijepljenja bile su vrlo male. Odluka je, prema planu, trebala stupiti na snagu 1. siječnja 2016. godine.

Predškolskim ustanovama koje ne bi imale ažurirane podatke o cijepljenju zaprijetilo se kaznama. Ovakvu neustavnu odluku zajednički su donijeli bivši gradonačelnik Michael Bloomberg, gradski Odjel za zdravlje i mentalnu higijenu te Uprava za zdravlje Grada New Yorka.

Zašto cijepljenje protiv gripe ni za koga ne bi smjelo biti obvezno?

Statistike svake godine pokazuju da je cjepivo protiv gripe neučinkovito. Na to je upozorio 2014. godine i dr. Tom Frieden, ravnatelj CDC-a i pedijatar. Cjepivo protiv gripe sadrži tri soja virusa gripe koji se predviđaju za određenu sezonu. Većina ljudi ne zna da postoji 200 do 300 virusa odgovornih za izazivanje gripe ili gripi sličnih simptoma.

Osim toga, cjepivo protiv gripe je opasno. Prema podacima koje sadrži VAERS – američki sustav prijavljivanja nuspojava – tijekom proteklih 5 godina (2009. do 2014.) prijavljeno je 55578 štetnih posljedica vezaih za cjepivo protiv gripe, a od toga se u 7904 slučajeva radilo o djeci mlađoj od 6 godina. Opće je poznato, a to je priznao i sam CDC, da se većina reakcija na cjepiva niti ne prijavljuje.

Sudska odluka

Prošli je tjedan Vrhovni prizivni sud u New Yorku presudio da je odluka Grada New Yorka neustavna. Između ostalog, utvrdio je da gradske vlasti nemaju ovlasti nametati obvezu cijepljenja za cjepiva koja nisu obvezna na državnoj razini.

Sud je u obrazloženju odluke naveo i činjenicu da Uprava za zdravlje Grada New Yorka nema ovlasti donositi zakone koji se odnose na javno zdravlje, već to mogu samo tijela na državnoj razini.

Zaključak

Istraživanja pokazuju da su cjepiva protiv gripe neučinkovita i opasna. Mnogi roditelji to već znaju, a kad se zabrinuti roditelji ujedine kako bi zaštitili svoju djecu, pobjeda je ipak dostižna.

Vrhovni je sud donio očekivanu odluku kojom se poštuju ljudska prava, a pet požrtvovnih majki izborilo se za pravo na izbor svih građana New Yorka.

Potičemo roditelje diljem svijeta da slijede ovaj primjer i ne posustanu u borbi za svoja roditeljska prava i za zdravlje svoje djece.

(cijepljenje.info/uredio:NSP)

Nobelovac i nesuđeni “Ratni zločinac” Heinz Alfred Kissinger, je još uvek utjecajan!

adminitrix — Sun, 22 Sep 2013 12:10:50 +0000

Jedan 90-godišnji “ratni zločinac” sudjeluje u formuliranju vanjske politike Obamine administracije. To je možda pomalo neobično. Naravno, dok ne shvatite da je taj starac Henry Kissinger, i savjetuje Bijelu kuću po pitanju koje dobro poznaje – Rusima.

Činjenica da su Amerikanci aktivno surađivali s Putinom u sirijskoj krizi i uništavanju Assadova kemijskog naoružanja predstavlja iznenađenje i dobrodošao preokret, a Kissinger je kako saznajemo bio vodeći strateg iza kulisa.

Kada su ga nedavno upitali da li Amerika može postići novi detant sa Rusijom poput onog koji je on isposlovao početkom 70-ih, Kissinger je odgovorio da će to biti “izuzetno teško, ali ako bude uspjelo, svi će imati koristi. Rusija će steći ugled, pokazati će se da je Obama bio u pravu, a Assad će biti uklonjen, što bi bio najbolji mogući ishod”. Znači, oštar kao i uvijek.

Iako ova dešavanja nisu ni približno značajna kao Kissinger-ovi pregovori o ograničenju naoružanja i sporazumi između SAD i Sovjetskog Saveza prije četrdeset godina – prvo hladnoratovsko zatopljavanje i prva značajna ograničenja nuklearne utrke – ovakav razvoj događaja daje nadu.

Pri tome se nagovještava da dvije velesile ponovno shvaćaju značaj doktrine s kojom se Kissinger povezuje – “realpolitika”, to jest shvaćanja da je tamo gdje se goli nacionalni interesi spoje kroz diplomaciju, rezultat je trajna dobit.

Kulminacija ove doktrine je Pariški mirovni sporazum iz 1973. Njime je formalno okončan rat u Vijetnamu, za koji su predsjednik Nixon i Kissinger zaključili da se ne može dobiti. Kissinger je za taj uspjeh dobio zajedničku Nobelovu nagradu. Njegov vijetnamski kolega Le Duc Tho odbio je nagradu, rekavši da sporazum ne predstavlja pravi mir – što je bilo točno.

Američki humorist Tom Lerer rekao je da Kissinger-ova nagrada predstavlja “smrt satire”. Ali ona je omogućila Americi da se počne izvlačiti iz agonije .

Upravo je Kissinger pripremio teren za Nixonovu posjetu Kini 1972. Amerika je od dolaska komunista na vlast 1949. Peking tretirala kao pariju; Nixon je otvorio diplomatske kanale i postavio temelje da se Kina ponovno priključi svjetskoj zajednici, a rezultate toga vidimo svuda oko sebe danas.

Međutim, za Kissinger-ove kritičare, njegova realpolitika predstavlja čisto zlo. Christopher Hitchens je 2001. tvrdio da je prikupio dovoljno dokaza za pokretanje suđenja za “ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i druge primjere kršenja običajnog ili međunarodnog prava, uključujući zavjeru za ubojstvo, otmicu i torturu”. Ovo je više od hiperbole: zbog iskustva generala Pinocheta, putovanja dr. Kissingera su sada bila malo rizičnija .

Optužnica je prilično obimna, imajući u vidu osam burnih godina kada je Kissinger vodio američku vanjsku politiku: on i CIA su sudjelovali u organiziranju puča protiv izabranog predsjednika Čilea, Salvador Allende-a, i njegovog ubojstva 1973; on i Nixon su naredili invaziju na neutralnu Kambodžu 1970; nasumično su bombardirali civile tijekom ovog dugog rata; pomagali su indonežansku brutalnu represiju u Istočnom Timoru; prepustili su Kurde njihovoj sudbini u rukama Sadam Huseina još 1972.; popis se nastavlja… “Ratni zločinac” i dobitnik Nobelove nagrade za mir; jedinstvena genijalnost Henry Kissinger-a.

U američkom političkom establišmentu, nema sumnje, on uživa strahopoštovanje

Početkom godine, proslava njegovog 90-og rođendana bila je glamurozan događaj, a nazočili su mu Bill i Hillary Clinton, John Kerry, James Baker, John McCai, Condoleezza Rice, George Schultz, Susan Rice, Donald Rumsfeld, Michael Bloomberg, bivši predsjednik Francuske Valery Giscard d’Estaing, David Petraeus, Barbara Walters, Vendi Deng, kao i Tina Brown i Harold Evans.

Senator McCain je to ovako prokomentirao: “Njegova ostavština je upravljanje našom zemljom u najteže vrijeme i njegov važan glas u pitanjima naše nacionalne sigurnosti. On je čovjek na jedinstvenom položaju u svijetu. Ne znam nijednog čovjeka koji je više uvažavan u svijetu od Henry Kissinger-a.”

Kissinger je neka vrsta talismana, ne vanjske politike kakvu bi Amerika voljela voditi, što ponekad pokušava – u smislu idealizma jednog Woodrow Wilsona ili Jimmy Cartera – nego onakve kakvu Amerikanci smatraju da moraju voditi, tvrdoglavu i realističnu.

Kissinger-ov doktorat – “Mir, legitimitet i ravnoteža” – bavio se politikom Meternih i Kaslrija. Ova dvojica su prakticirali politiku velikih sila kakvu će Kissinger oponašati – odnos s velikim silama toga doba u cilju dobivanja stabilne ravnoteže moći. Tada u Europi; u Henryjevo vrijeme u svijetu. Kissinger je to radio vrhunski; njegovi nasljednici s manje uspjeha.

Kissinger uživa popularnost i zato što predstavlja ostvarenje američkog sna.

Ne toliko unatoč svom njemačko-židovskom podrijetlu, nego baš zbog njega. Rođen je kao Heinz Alfred Kissinger u Bavarskoj 1923., oko 160 kilometara od mjesta gdje je Adolf Hitler pokušao izvesti “Pivnički puč”.

Prema odredbama američkog ustava, Henry nikada nije mogao postati predsjednik, ali mogao je sve drugo. Njegova obitelj je pobjegla od nacističkog progona 1938 – kao dijete u New York-u je prelazio na drugu stranu ulice čim bi vidio da se približava skupina djece, jer je u svojoj zemlji toliko puta bio pretučen.

Obitelj se doselila u New York i on je počeo živjeti američki san.

“Kada razmišljam o svom životu, tko je mogao zamisliti da ću završiti kao državni tajnik najbolje zemlje na svijetu?”, Rekao je jednom prilikom, “Mislim, nisam mogao pohađati njemačku školu … Kad pomislim da sam bio kurir u New York-u”. Onaj oštri njemački naglasak podsjetnik je na taj san. Jedini trag njegovih bavarskih korijena, osim naglaska, jeste navijanje za nogometni tim iz Firta, njegovog rodnog grada .

Mladi Henry – izbrisao je “Heinz” – ubrzo se počeo akademski isticati: njegov napredak ka Harvardu prekinulo je služenje vojnog roka: proveo je 1945. loveći pripadnike Gestapo-a. Krajem pedesetih, počeo je dugi pohod ka gornjim ešalonima akademskog svijet .

Iako je prepoznatljiv po dugogodišnjoj suradnji s Richard Nixon-om, Kissinger je zapravo bio konzultant Nacionalnog savjeta za sigurnost pod predsjednikom Kennedy, ali nije se dugo zadržao na tom položaju. Rekao je: “Ne bih prepoznao problem sa Beludžistanom ni kada bi me pogodio posred čela”, tijekom službenog posjeta Pakistanu. (Neobično za takvog diplomata, Kissinger često ne umije da se suzdrži; Bangladeš je opisao kao “ludnicu” i rekao je “šteta što ne mogu i jedni i drugi izgubiti “rekao je za iransko-irački rat ) .

Henry i Dick su se upoznali 1967. godine na glamuroznoj zabavi u New Yorku kod Claire But Lus, dramske spisateljice, političarke i bivše američke amasadorke u Italiji, u njenom stanu na Petoj aveniji. Nixona je impresionirala Kissinger-ova knjiga o politici velikih sila, “Nuclear Weapons and Foreign Policy”, što mu je i rekao.

Kissinger nije bio toliko impresioniran Nixonom: “Nije dobar predsjednički materijal”. Međutim, Kissinger je izabran da vodi Nixonovu vanjsku politiku i tako je počelo zanimljivo partnerstvo, koje se okončalo Nixonovom ostavkom 1974. U noći prije nego što je Nixon podnio ostavku, Kissinger mu se pridružio u uplakanoj molitvi. “Henry”, rekao je on, “ti nisi naročito pobožan Židov, a ja nisam pobožan kveker, ali trebamo se pomoliti.”

Pored reputacije zavodnika, Kissinger se dvaput ženio. Njegov prvi brak sa Ann Fleischer bio je buran i završio razvodom nakon 15 godina, 1964. Njegovo dvoje djece su iz tog braka. Deset godina kasnije, afrodizijak je upalio kod naočite Nancy, s kojom je još uvijek u braku. U međuvremenu je navodno bilo mnogo djevojaka.

Kako neki tvrde , njegov “zavodnički” imidž je rezultat svjesnog truda da se on humanizira i da mu se osigura mjesto u estradnm tisku. Rekao je: “Vlast je najjači afrodizijak … To su žene koje privlači isključivo moja vlast. Ali što se događa kad vlasti više ne bude? Sigurno neće sjediti sa mnom i igrati šah”. Nekim čudom, još uvijek su tu, a on je još uvijek igrač u velikoj igri.

Život u kratkim crtama

Heinz Alfred Kisinger, rođen 21. svibnja 1923, Firth , Bavarska , Njemačka. Sin učitelja i domacice, ima mlađeg brata Waltera. Prva žena Ann Fleischer, razveli su se 1964 imaju dvoje djece, Elizabeth i Davida. Trenutno je u braku s Nancy Magines.

Obrazovanje: City College u New Yorku i Harvard (magistratura i doktorat).

Karijera: Po povratku u SAD iz Drugog dolaska svjetskog rata, upisuje studij na sveučilištu Harvard, planira postati profesor. Postaje učitelj na Odjelu za državnu upravu, izabran u zvanje redovnog profesora 1959.

Njegova knjiga iz 1957. “Nuklearno oružje i vanjska politika” postala je važan udžbenik. Postaje savjetnik za nacionalnu sigurnost u Nixonovoj administraciji.

Godine 1973. dobiva Nobelovu nagradu za mir, za sporazum o prekidu vatre u Vijetnamskom ratu; nagradu dijeli s Le Duc Thoom. Imenovan za predsjednika Nacionalnog dvostranačkog odbora za Centralnu Ameriku, a zatim za šefa predsjedničkog vanjskopolitičkog odbora pod Reagan-om i Bush-om.

Njegovi memoari su visoko ocijenjeni, a prva knjiga iz trilogije, “Godine u Bijeloj kući”, dobiva Nacionalnu književnu nagradu za povijest 1980.

Napisao je 13 knjiga o vanjskoj politici. Rekao je: “Mi ne možemo biti svjetski policajac, ali možemo biti posljednja šansa svijeta”. Rekao je o njemu (Robert Kaplan, The Atlantic): “On je najveći 19.-stoljetni političar 20. stoljeća.”

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

(pescanik/uredio: nsp)

NWO ELITA: Ovo su bogataši i masoni koji svoje bogatstvo neće ostaviti potomcima

adminitrix — Fri, 23 Aug 2013 09:21:52 +0000

Mnogi svjetski bogataši poznati su po altruizmu i brizi za one koji nisu bili toliko sretni da tijekom života steknu ogromno bogatstvo, no postoje i oni koji su svoj novac namijenili samo sebi.

Potrošit će novac na skupe automobile, privatne zrakoplove, vile i jahte, a svojim potomcima poručuju da se u životu moraju sami snaći i svoj imetak steći vlastitim radom, ali ima i onih koji će svoje milijune ili milijarde razdijeliti humanitarnim organizacijama prije no što umru ili oporučno.

Business Insider je sastavio listu od 15 tajkuna čija djeca neće naslijediti njihov veliki imetak. Da vidimo kome će novce i imetak ostaviti NWO elita.

1. Poslovni magnat Warren Buffett se zarekao da će donirati 99 posto svog bogatstva tijekom života ili oporučno nakon smrti. U svom pismu zakladi Gates Foundation napisao je: “Svojoj ću djeci ostaviti dovoljno da mogu raditi što žele, ali ne dovoljno da ne bi radili ništa”.

2. Osnivač eBay-a Pierre Omidyar postao je milijarder kad mu je bila 31 godina, no svoj je život posvetio davanju onima koji nemaju ništa umjesto svojoj djeci. Prije tri godine obvezao se davati sredstva humanitarnim zakladama, a kontinuirano ulaže i u Omidyar Network, svoju filantropsku investicijsku tvrtku. Pierre i njegova žena Pam ujedno su najveći pojedinačni privatni donatori u borbi protiv industrije trgovine ljudima.

3. Gradonačelnik New Yorka, Michael Bloomberg, godišnje za obnašanje svoje gradske dužnosti prima plaću od jednog dolara, no egzistencija mu je osigurana budući da ima 19,5 milijardi dolara. On je također istaknuti filantrop koji je donirao milijune sveučilištu John Hopkins, korporaciji Carnegie i mnogim drugim neprofitnim ustanovama, a najavio je i kako će svo njegovo bogatstvo u narednim godinama biti razdijeljeno ili dodijeljeno njegovoj zakladi. Jednom je rekao kako “najbolje financijsko planiranje završava time da nemaš dovoljno novaca da isplatiš pogrebnika”.

4. Rock legenda Gene Simmons stekao je bogatstvo počevši od nule. Rodio se u Izraelu, a zatim se s majkom preselio i Queens te zatim osnovao jedan od najuspješnijih bendova svih vremena, Kiss. Basist Simmons želi da i njegova djeca, Nick i Sophie, to dožive izjavivši prije nekoliko godina kako će oni “biti zbrinuti, no nikad neće biti bogati od njegovog novca jer će se uvijek morati ustati iz kreveta i zaraditi svoj novac”. Ne zna se gdje će završiti njegovih 300 milijuna dolara, no čini se ne na računu njegove djece.

5. Najbogatija žena Australije, Gina Rinehart, također ne želi svojoj djeci ostaviti svoje bogatstvo iako je ona uspješnu tvrtku naslijedila od oca, Langa Hancocka. Njena su djeca također bila navedena u oporuci svog djeda, no Gina ne smatra kako su njih četvero sposobni upravljati obiteljskim nasljeđem.

6. Osnivač Microsofta Bill Gates je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, no on i njegova supruga Melinda ne planiraju svo bogatstvo zadržati za sebe i svoje troje djece. Za The Sun je prije tri godine rekao kako zna da nije dobra ideja ostaviti sav novac svojoj djeci. Umjesto toga, Bill i Melinda osnovali su još 1994. godine zakladu Gates Foundation koja danas raspolaže s nevjerojatnih 37 milijardi dolara. Oni su također pokrenuli i program The Giving Pledge koji poziva druge imućne pojedince da polovicu svog imetka doniraju u dobrotvorne svrhe.

7. Glumac Jackie Chan izjavio je 2011. godine da će pola svog imetka donirati u dobrotvorne svrhe nakon smrti. Dodao je kako svom sinu Jayceeju neće ostaviti ništa od svojih zarađenih milijuna: “Ako je sposoban, zaradit će svoj novac. Ako nije, onda će samo trošiti moj”.

8. Suosnivač Home Depota, Bernard Marcus, “težak” je 1,5 milijardi dolara. Financirao je Georgia Aquarium i osnovao zakladu Marcus Foundation, a tamo će i sav njegov novac na kraju završiti. Milijune ne želi ostaviti svojoj djeci jer tvrdi da je tako najbolje za njih.

9. Biznismen Chuck Feeney je osnivač Duty-Free Shoppers Groupa i bio je milijarder u kasnim 1980.-im godina, sve dok nije svo svoje bogatstvo prebacio u svoju zakladu Atlantic Philanthropies. Prije no što ih je “razbaštinio”, svoju je djecu naučio kako da se odgovorno odnose prema novcu, poticao ih da rade tijekom praznika i zarađuju svoj džeparac te da rade tijekom studiranja. Vjeruje se kako danas Feeney ne posjeduje čak ni vlastitu kuću i automobil, a jednom je prilikom za New York Times rekao kako želi da zadnji ček koji će napisati bude bez pokrića.

10. Britanska kuharica Nigella Lawson autorica je bestsellera i poznato televizijsko lice, a to joj je omogućilo da postane milijunašica i prije no što se udala za tajkuna Charlesa Saatchija. Iako je odrastala u bogatoj obitelji, ona to ne želi priuštiti svojoj djeci tvrdeći kako ljudi postanu iskvareni ako ne moraju zarađivati novac.

11. Medijski mogul Ted Turner je jednako poznat zarađivanju kao i po dijeljenju novca. Nakon što se obogatio osnivanjem CNN-a i TBS-a, Turner je milijarde dolara donirao zakladama poput one Ujedinjenih naroda. Iz tri braka ima petero djece, no oni se ne bi trebali nadati velikom nasljedstvu; Turner je 2010. izjavio kako je na rubu siromaštva i samo želi imati dovoljno novca da pokrije troškove svog sprovoda.

12. Ulagač John Arnold ima samo 40 godina, no prošlog je listopada otišao u mirovinu s četiri milijarde dolara koje je skupio u proteklih deset godina. On i njegova supruga Laura posvetili su ostatak svojih života doniranju novca njihovoj zakladi koja financira inovativne ideje, umjesto da novcem zasipaju svoju djecu. “Zbog našeg obiteljskog zaleđa i iskustva jednostavno ne vjerujemo u “dinastijsko” bogatstvo”, izjavila je Laura u jednom intervjuu.

13. Britanska kazališna ličnost Andrew Lloyd Weber skupio je nekoliko stotina milijuna dolara svojim radom, a tim novcem želi potaknuti razvoj umjetnosti. Njegovih će petero djece biti zbrinuto, no većina će novca otići na razne umjetničke programe.

14. Redatelj i producent George Lucas obećao je do smrti donirati barem polovicu svog bogatstva, većinom u obrazovne svrhe. Lucas, otac četvero djece, odlučio je donirati u dobrotvorne svrhe i četiri milijarde dolara koje je dobio od Walt Disney-a za Lucas Films.

15. Naftaški magnat T. Boone Pickens ima bogatstvo od 1,4 milijarde dolara. On se također obvezao da će barem polovica tog imetka završiti u rukama humanitarnih zaklada i organizacija. Na pitanje hoće li ostaviti nešto svojoj djeci, odgovorio je: “Volim zarađivati novac i volim ga davati… Nisam veliki ljubitelj naslijeđenog bogatstva jer ono više šteti no što koristi”.

(index.hr/uredio: nsp)

VATIKANSKE TAJNE I JEZUITI – TAJNA VOJSKA VATIKANA

adminitrix — Wed, 08 May 2013 11:07:28 +0000

Rimokatolička crkva je najmoćnija organizacija na svijetu – financijski, religijski i politički.

Vatikan posjeduje svoju državu sa svim pravima, što znači da imaju diplomatske imunitete i slično. Također, Rimska crkva ima svoju banku koja je jedina banka na svijetu koja nema superviziju, što znači da je idealno tlo za pranje novca – jer nema kontrole.

Vatikanska banka, koja se naziva “Institut za religiozne poslove”, značajan novac investira po svijetu – u nekretnine, druge banke, poznate tvrtke. Osim njihovih izravnih biznisa, postoji i priljev novca od vjernika.

Procjenjuje se da Rimska crkva ima oko milijardu vjernika. Vatikan provodi kontrolu glavnih tokova u svijetu preko svojih organizacija, čiji su članovi moćni ljudi koji zauzimaju važne funkcije na polju politike, financija i dr.. Na primjer, vatikanske glavne organizacije, čiji su članovi položili zakletvu na lojalnost crkvi i papi jesu: jezuiti, tajno društvo Malteški vitezovi, Opus dei, Vitezovi Kolumba i dr.. To je papinska vojska – vitezovi – na isti način kao nekada u povijesti, samo sada na mnogo perfidniji i suptilniji način.

Jezuti su glavna katolička poluga, koja kontrolira sve druge organizacije. Postoji neformalna hijerarhija u tom sustavu u kojoj je glavni čovjek jezuitski general.

Zato se i zove “general”. Njegovi potčinjeni ga zovu “otac general”. To se može vidjeti i na njihovoj oficijelnoj web stranici. Aktualni jezuitski general je Španjolac Adolfo Nicolas, koji je rođen 1936. godine u vrijeme najvećeg uspona fašizma, u obitelji koja je bila veliki simpatizer Adolf Hitler-a, po kojem je i dobio ime.

Prema rimskoj hijerarhiji, jezuitskom generalu potčinjeni su i Malteški vitezovi, Vitezovi Kolumba i Opus dei. Jezuiti rade tajno, dok članovi organizacija Malteški vitezovi, Opus dei i Vitezovi Kolumba su u dobroj mjeri javne ličnosti. Na primjer, Vitez Kolumba je rođeni brat bivšeg predsjednika Amerike George Busha, Jeb Bush, inače guverner Floride.

On ne propušta priliku da papi poljubiti ruku i pokaze svoju lojalnost. Malteški vitezovi su znatno brojniji i danas su postali vjerojatno najutjecajnije tajno društvo u svetu. Neki od članova su gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg, najmoćniji čovjek među milijarderima, prema anketi magazina Forbes.

Zatim Frank Karluči, nekada visoki funkcioner CIA-e, a sada prvi čovjek američke Carlisle grupe, jednog od službeno najvećih trgovaca oružjem u svijetu. Carlisle grupa je inače među najmoćnijim tvrtkama u svijetu. Dakle, malteški vitezovi u dobroj mjeri kontroliraju vojnu industriju.

Članak Malteskih vitezova je i Michael Chertoff, direktor Homeland security, američke carinske i imigracijske službe. Rimska crkva svjesno ubacuje svoje ljude u tu službu jer se preko nje provodi politika izmjene demografske strukture Amerike.

Na primjer, sada su Španjolci (useljenici iz Južne Amerike koji govore španjolskim jezikom, uglavnom Meksikanci) moćna glasačka mašinerija u Americi (danas ih ima više nego crnaca u Americi), a gotovo svi su katolici. Tako je rimokatolika svake godine sve više u Americi.

Važan član Malteških vitezova je španjolski kralj Juan Carlos, pod čijom kontrolom je između ostalog i Španjolac Javier Solana, visoki dužnosnik EU, koji je bio šef NATO-a u vrijeme bombardiranja SR Jugoslavije. Prvi čovjek Malteških vitezova u Americi je njujorški kardinal Edward Egan.

Kada su srušene neboderi blizanci 11. rujna, Egan je i bio šef Malteških vitezova u Americi, a član iste organizacije je bio tadašnji direktor CIA-e George Tenet, koji je bio, dakle, podređen Eganu. Vjeruje se da je CIA tada o svemu bila upoznata, a zna se da postoje brojne sumnje da je spomenuti događaj bio isceniran.

Suština je da su ljudi pod kontrolom Rimske crkve vodili cijeli “proces”. Najmoćniji bankar u 20. stoljeću, David Rockefeller, također je član Malteških vitezova. Malteški vitezovi su članovi Vrhovnog suda Amerike – Samuel Alito i Antonin Skalila, oba su katolici.

Član Malteškog reda, između ostalih, je i John De Joya, prvi čovjek George Town Sveučilišta u Washingtonu, koji producira kadrove za američku administraciju i Pentagon. George Town je jezuitski koledž (bivši predsjednik Bill Clinton je studirao na ovom koledžu). Jezuiti kontroliraju službeno najviše koledža u Americi, a među njima je i poznati forda Sveučilište u New York-u.

Mnogi od članova Malteških vitezova i ne kriju da su članovi ove organizacije. Spiskovi o članovima u dobroj mjeri se mogu naći na internetu i u knjigama raznih autora.

Za članove organizacija poput jezuita, i njihovih ogranaka poput Malteški vitezovi, vrijedi da su dobro infiltrirani u masoneriju i slična tajna društva. Leo Zagami, odbjegli član Iluminata, organizacije koja predstavlja elitu masonerije, kaže da jezuiti kontroliraju vrh svjetske masonerije.

Na primjer, obitelj Rothschild je glavna za britansku masoneriju. Rimskoj crkvi je dovoljno da kontrolira jednog ili nekoliko članova te obitelji da bi kontrolirao čitavu britansku masoneriju, a da to niži članovi i ne znaju. Rothschildi, kao vjerne sluge Rimske crkve, predano se zalažu za svjetsku vladu.

Iz knjige “Vatikanske ubojice”. Knjigu možete skinuti OVDJE

(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

LISTA ČLANOVA: Rimski Klub i Komitet 300

adminitrix — Sun, 15 Apr 2012 17:40:23 +0000

Komitet 300 - Lista Članova sa Wikipedija Linkovima

RIMSKI klub je vrhovna zavjerenička organizacija, brak između angloameričkih financijatora i starih europskih porodica crnog plemstva, posebno tzv. londonskog, venecijanskog i genovskog “plemstva”. Ključ uspješne kontrole svijeta su njihova sposobnost stvaranja divljih ekonomskih recesija i kriza, te upravljanja tim recesijama i krizama. Komitet 300 ima zadatak da potakne socijalne nemire na svjetskom nivou, posije kojih slijedi recesija kao ublažavajuća priprema za nadolazeće ozbiljnije stanje. To mu je glavna metoda stvaranja masa širom svijeta, koje će postati primaoci “pomoći” u budućnosti.

Čini se da Komitet 300 veliki dio svojih važnih odluka, koje se tiču ljudskog roda, temelji na filozofiji poljskog aristokrata Felix Dzerzhinsky-i, koji je smatrao da je ljudski rod tek malo iznad goveđeg. Kao veoma blizak prijatelj britanskog tajnog agenta Sidney Reileya (Reiley je, zapravo, bio kontrolor tokom prvih godina boljševičke revolucije) često se povjeravao Reiley-u u pijanom stanju. Dzerzhinsky je, naravno, bio zvijer koja je upravljala aparatom “crvenog terora”. Tijekom jedne pijanke rekao je Reiley-u:

- Čovjek nema nikakvu važnost. Vidi šta se dešava kada ga izgladniš. Počne jesti svog mrtvog prijatelja da bi preživio. Čovjeka zanima samo vlastito preživljavanje. Samo to je važno. Sva ta Spinozina filozofija samo je jedno veliko džubre.

RIMSKI klub ima vlastitu obavještajnu agenciju, a koristi i Rockefeller-ov Interpol. S njom vrlo tjesno surađuje svaka američka obavještajna služba, kao KGB i Mosad. Jedina obavještajna agencija koja je ostala izvan njene domene je bio istočnonjemački Stasi. Rimski klub ima i vlastite, visoko organizirane, političke i ekonomske agencije. Upravo su one predsedniku Reganu naložile da zadrži usluge Paul Walker-a, takođe važnog člana Komiteta 300. Walker je ostao na položaju predsjednika Odbora Američke narodne banke, uprkos tome što je Regan, još dok je bio predsjednički kandidat, čvrsto obećavao kako će ga otpustiti čim on, Regan, bude izabran za predsednika.

Rimski klub je, nakon što je odigrao ključnu ulogu u Kubanskoj nuklearnoj krizi, svoj program “upravljanja krizom” (preteču organizacije FEMA) pokušao prodati predsjedniku Kennedy-u. Nekoliko naučnika Instituta “Tavistok” posjetilo je predsjednika Kennedy-a s namjerom da mu objasne šta to znači, ali je Kennedy odbio njihov savjet. Iste godine u kojoj je Kennedy ubijen, Institut “Tavistok” je opet bio u Washington na razgovoru sa čelnicima NASA-e. Ovog puta razgovor je bio uspješan. NASA je “Tavistok”-u dala ugovor o procjeni utjecaja njenog budućeg svemirskog programa, američkom javnom mjenju.

UGOVOR je povjeren Institutu za istraživanje Stanford i korporaciji “Rand”. Većina materijala koju su pripremili instituti “Tavistok”, “Stanford” i “Rand” nikada nije ugledala svjetlo dana i zapečaćeno je do današnjeg dana. Nekoliko senatora, članova odbora i pododbora za nadzor tog projekta, kojima sam se obratio kako bih dobio informacije, rekli su mu da nisu “nikada čuli za to”, a nisu imali pojma ni o tome gde bih mogao pronaći to što tražim. Toliku moć i ugled su imali kod Komiteta 300.

Abdullah II King of Jordan – [link to en.wikipedia.org]
Roman Abramovich – [link to en.wikipedia.org]
Josef Ackermann – [link to en.wikipedia.org]
Edward Adeane – [link to en.wikipedia.org]
Marcus Agius – [link to en.wikipedia.org]
Martti Ahtisaari – [link to en.wikipedia.org]
Daniel Akerson – [link to en.wikipedia.org]
Albert II King of Belgium – [link to en.wikipedia.org]
Alexander Crown Prince of Yugoslavia – [link to en.wikipedia.org]
Giuliano Amato – [link to en.wikipedia.org]
Carl A. Anderson – [link to en.wikipedia.org]
Giulio Andreotti – [link to en.wikipedia.org]