Politička stranka u Latviji došla je pod masovne kritike nakon što je na svojoj službenoj Facebook stranici objavila radikalni oglas, koji očigledno ima za cilj pokazati EU kao plemenskog crnca i Latviju kao plavu bijelu ženu koja brine za crnu bebu

Skandal je počeo u nedjelju, kada je latvijska Socijaldemokratska radnička stranka (LSDSP) objavila kontroverznu sliku uoči parlamentarnih izbora u listopadu.

Uz polu-goli par, slika prikazuje duginu LGBT zastavu, nacionalnu zastavu Latvije u pozadini i bivši logo nacionalne porezne agencije.

Napomena iznad slike poručuje čitateljima da bi Latviju mogla tako izgledati ako ljudi ne glasuju za LSDSP.

Objava je brzo izazvala bijes na društvenim medijima, jer su ljudi optužili stranku za namjerni rasizam.

Dodatna kontraverza se razotkrila kada je otkriven original slike koja je služila za ovaj oglas. Temelji se na slici pod nazivom “Moderna obitelj” umjetnika Herbert Smagona. Međutim, nije jasno je li Smagon pravi naziv ili pseudonim.

Ovaj autor je poznat po nizu hiper-nasilnih slika koje prikazuju kako su žene nacističke Njemačke silovane i masakrirane od strane savezničkih snaga. Poslužujući se istom svrhom, slike se smatraju vrlo domoljubnima i inspirativne su u neonacističkim krugovima.

Objava je brzo maknuta i LSDSP, stranka koja svoju povijest vuče još od 1918. godine, ali trenutno ima malo podrške, nema zastupnika u nacionalnom parlamentu. Godine 1998. uspjela je dobiti 14 mjesta u parlamentu od 100 mjesta.

Kaže se da je osoba koja je objavila sliku izbačena iz redova i da će se incident rješavati na nadolazećoj sesiji stranke. Stranka se ispričala ljudima koji su se osjećali uvrijeđenim slikom, i kaže da nije imala veze s rasizmom.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Više od dvadeset tisuća Talijana potpisalo je peticiju protiv sudjelovanja nacionalne vojske u međunarodnom bataljunu NATO-a u Latviji, koji će biti formiran do kraja ove godine

Apel će biti upućen talijanskom predsjedniku. Autor inicijative, bloger Tommaso Longobardi, rekao je će tako agresivna gesta samo pogoršati odnose između Rima i Moskve. Na Facebooku ovog aktivistu podržava više od 500 tisuća korisnika.

26-godišnji bloger iz Rima Tomazo Longobardi poziva sunarodnjake da se obrate predsjedniku Italije Sergiu Matterelli sa zahtjevom da odustane od učešća u multinacionalnim vojnim snagama NATO-a koji će ove godine biti formirani u Latviji u blizini ruske granice.

“Odluka talijanske vlade da pošalje vojsku na granicu s Rusijom još jedna je neopravdana provokacija, kao i sankcije protiv prijateljske Rusije koja nam je često pomagala”, izjavio je mladi aktivist.

On smatra da sudjelovanje u snagama NATO-a prijeti nacionalnoj sigurnosti Italije.

“Vlada krši Ustav republike u kojem se navodi da Italija odbacuje rat kao sredstvo agresije protiv slobode drugih naroda i kao sredstvo za rješavanje međunarodnih sporova. Osim toga, nitko nije pitao građane da li mi želimo poslati naše vojnike u Latviju, to nije demokratsko rješenje, već manifestacija diktature”, istaknuo je Longobardi.

Pored ruske granice

U srpnju prošle godine bivši premijer Italije Mateo Renzi izjavio je da će Rim poslati u istočnu Europu 150 vojnika koji će popuniti Međunarodni bataljon Sjevernoatlantskog pakta u baltičkim zemljama i Poljskoj. Ovakvu odluku vlada je donijela nakon summita NATO-a u Varšavi.

Sadašnji šef kabineta Paolo Gentiloni koji je ranije obavljao dužnost ministra vanjskih poslova, izjavio je da ovakav korak ima za cilj umiriti saveznike u alijansi koji se nalaze u zoni rizika.

“To nije akt agresije prema Rusiji, već zaštita granica saveza”, citirali su Gentilonija talijanski mediji.

Odgovornost za formiranje jedinica u Latviji povjerena je Kanadi. U njezin sastav će ući vojne trupe iz Španjolske, Poljske, Albanije i Slovenije. Za sada odred nije sastavljen, sigurnost Latvije osiguravat će vojska SAD.

Tako je početkom veljače u Latviju iz Washingtona stiglo više od 220 vojnika iz čete teških oklopnih vozila.

Zajedno s latvijskim kolegama oni su već održali vojne vježbe na istoku zemlje nakon kojih su vojnici ostali u gradu Rezekne, koji se nalazi 40 km od latvijski-ruske granice.

Doprijeti do vlasti

Talijanski bloger pokrenuo je peticiju koja će biti poslana na razmatranje predsjedniku. On je već uspio prikupiti više od dvadeset tisuća potpisa.

“Peticija nema pravnu snagu, ali ona odražava mišljenje ljudi. U Italiji mnogi dijele moj stav, tako da sam uspio prikupiti sve potpise bez pomoći bilo kakvih organizacija i političkih stranaka”, objašnjava on.

U peticiji Tommaso ističe da će se sudjelovanje u provokacijama NATO-a odraziti na ekonomske odnose Moskve i Rima.

“Mi tražimo da se odreknu odluke koja ne samo da prijeti opasnim sukobom, već može nanijeti štetu našim kompanijama koje su već pretrpjele gubitke zbog sankcija”, navodi se u tekstu peticije.

Nepartijski aktivist

Tommaso je objasnio da talijanski mediji podržavaju vladu i ignoriraju takve peticije, pa je stoga on odlučio iskoristiti društvene mreže kako bi podijelio alternativne vijesti. Njegovu stranicu na Facebooku prati više od petsto tisuća ljudi.

“Nisam mogao trpjeti licemjerje naših medija koji se pridržavaju stroge političke linije. Oni često bez razloga napadaju predsjednika Rusije Vladimira Putina, ja pokušavam izbalansiram informacije i pokažem stvarnu situaciju “, rekao je on.

Bloger je istakao da se mnogi njegovi poznanici nalaze pod utjecajem zapadnih medija i smatraju da je ruski lider “nasilni diktator”, ali ne mogu obrazložiti svoje stavove.

Prošle godine aktivista je prikupljao potpise Talijana da bi postigao ostavku predsjednika Zastupničkog doma talijanskog parlamenta Laure Boldrini. Po njegovom mišljenju, ona podržava migrante iz zemalja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, dok su građani Italije bez posla.

Trenutno Tommaso ne pripada nijednoj političkoj stranci, ali ne isključuje mogućnost da se u budućnosti pridruži nekom političkom pokretu.

“Za sada se ne želim učlaniti u političku stranku, ali ću uvijek podržati svaku inicijativu koja zadovoljava potrebe građana Italije”, dodao je on.

<<>> I Hrvati hoće 2017. obuzdati Rusiju: Tigrovi, rakete, vozila šalju se na 140 km od Kalinjingrada
 
(sputniknews.com)

UPOZORIO: NATO POJAČAVA AGRESIVNU RETORIKU I AGRESIVNE UČINKE UZ GRANICE RUSIJE

Vladimir Putin se u Kremlju – povodom 22. lipnja, dana kada je Njemačka napala na SSSR – sreo s predstavnicima Ruskog vojno-povijesnog društva i izgovorio upozorenje: niti jedna zemlja ne smije živjeti u prošlosti jer je to štetno i opasno za budućnost nacije.

Učinio je to u ovom kontekstu: “Ni jedna zemlja i ni jedan narod ne smije živjeti u prošlosti i beskonačno se kupati u svom heroizmu. To je štetno i opasno za budućnost nacije. Ali, naprijed treba ići oslanjajući se – ne isključivo, ali u značajnoj mjeri – na fundament onoga što su stvorile prethodne generacije”.

Pritom je naglasio da je neophodno odgajati nove generacije “na najboljem što su prethodnih desetljeća i stoljeća stvorili naši prethodnici”. Pa podvukao:

“Samo u tom slučaju će se naši mladi osjećati sigurno u ovom svijetu koji se brzo mijenja i samo tako im možemo dati orijentire za razvoj”.

Dodao je da mladima mora biti predočavana strašna povijesna istina: da je Hitler pobijedio – ruski narod bi odbacio iza Urala i faktički osudio na izumiranje.

Posebno je ukazao da slabljenje nacionalnog identiteta dovodi do smanjenja brojnosti stanovništva i za primjer naveo Latviju:

“Zamislite: već je polovina stanovništva napustila zemlju. Za svaku zemlju je to – katastrofa. Da, suvremeni svijet se mijenja i granice se brišu, ali ne znam narod kome ne bi bio dragocjen njegov identitet jer njegovo gubljenje ima teške posljedice”.

Predsjednik RF je precizirao da je Latvija posljednjih godina ostala bez 40 posto stanovništva, dok se ono u Izraelu – koji čuva svoj identitet – zahvaljujući i tome povećava.

Putin je prethodno istupio pred Državnom Dumom koja završava mandat jer Rusiju najesen čekaju parlamentarni izbori. I, i taj nastup je počeo “od povijesti”:

“Prvo o današnjem tragičnom datumu: prije 75 godina je hitlerovska Njemačka vjerolomno prodrla na teritoriju Sovjetskog Saveza. Počeo je Veliki Domovinski rat. Do tog momenta su nacisti, kao što se zna, porobili već mnoge europske zemlje.

Sovjetski narod je na sebe primio snažan udar i neprijatelju je odgovorio jedinstvenim i moćnim otporom, do posljednjeg je branio Domovinu, a potom potpuno i definitivno razbio agresora u njegovom brlogu, održavši veliku Pobjedu.

Danas saginjemo glave pred tim herojskim pokoljenjem. Naši očevi i djedovi su po cijenu svojih života spasili Rusiju i cijelo čovječanstvo od “mrke kuge”. Mi ćemo zauvijek pamtiti njihovo žrtveno junaštvo i njihov podvig”.

Na Putinov prijedlog: svi poslanici su minutom šutnje odali počast poginulima u Velikom Domovinskom ratu.

U nastavku govora rekao je i ovo:

“Rat su započeli nacisti. Njihova ideologija mržnje, njihova slijepa vjera u vlastitu izuzetnost i nepogrešivost, zajedno s težnjom ka svjetskoj dominaciji – doveli su do najveće tragedije 20. stoljeća.”

Glavna pouka tog rata je poznata: mogao je biti izbjegnut. Za to je bilo potrebno na vrijeme i odlučno obuzdati raspojasane naciste i njihove pomagače, ali to toga nije došlo. Direktni prijedlozi Sovjetskog Saveza, naše zemlje, da se zajednički djeluje, da se organizira kolektivna obrana – slijedili su ili izravna odbijanja ili su se prijedlozi gubili u brbljanjima.

Rukovodstva nekih zapadnih zemalja su prednost dala politici obuzdavanja Sovjetskog Saveza jer su težila da ga dovedu u međunarodnu izolaciju. Međutim, realna, strašna i globalna opasnost dolazila je tada od nacizma. Tu opasnost su potcijenili i previdjeli, nisu željeli priznati da se u prosvećenoj Europi rađa i jača zločinački režim.

Svjetska zajednica tada nije pokazala budnost, volju i slogu, a to je bilo potrebno da se ne dozvoli rat i da se sačuvaju milijuni života. Kakva nam je još lekcija potrebna danas da bismo se – odbacivši stara ideološka raznoglasja i geopolitičke igre – objedinili radi borbe s međunarodnim terorizmom?

Rizik širenja te prijetnje povećava se pred našim očima. Zato je potrebno formirati suvremeni vanblokovski – jednak za sve države – sustav kolektivne sigurnosti. Rusija je otvorena za razmatranje tog najvažnijeg pitanja i više puta je izjavljivala da je spremna za dijalog.

Međutim, opet – kao što je bilo i uoči Drugog svjetskog rata – ne vidimo pozitivnu uzvratnu reakciju. Sasvim obrnuto: NATO pojačava svoju agresivnu retoriku i svoja agresivna djelovanja u blizini naših granica. Mi smo u tim uvjetima dužni posebnu pažnju poklanjati rješavanju zadataka povezanih s jačanjem obrambene sposobnosti naše zemlje “.

Putin se zahvalio Državnoj Dumi na “dubokom razumijevanju državnih interesa Rusije” i na “konsolidiranoj zakonodavnoj potpori svemu što je bilo povezano s jačanjem sigurnosti zemlje”.

Povijesnim je nazvao podršku Dume ulasku Krima i Sevastopolja u sastav Rusije, naglasivši da je u vrlo kratkom vremenu donijela preko 120 “krimskih zakona”.
 
(fakti.org)

Rusi su se infiltrirali u gotovo sve moguće medije, ubacujući svoje digitalne botove utjecati na rezultate pretraživanja

Predsjednik Vladimir Putin pokušava raširi rusku ideologiju i koristi trolove na društvenim medijima utjecati na političke promjene.

Direktor strateške komunikacijske zapovjedništva NATO-a u Rigi u Latviji, Janis Sarts, rekao je da Rusi koriste moderne metode propagande kako bi izdejstvovali promjene u svoju korist. On je naveo da Rusi vode ofenzivu digitalnim informacijama.

Sarts je rekao da nema logike u tome da Rusija napadne Latviju u skorijoj budućnosti, kao što je napala Gruziju i Ukrajinu, ali da tako nešto nije nemoguće.

Prošlog tjedna su u Rigi objavljeni rezultati istražvanja koje tvrdi da je u tijeku informacijski rat u Latviji.

U sklopu projekta je ispitivano 200.000 komentara koji su postavljeni na tri glavna online tiskovna portala između 29. srpnja i 5. kolovoza 2014. godine. Utvrđeno je da 1,45% od tih komentara regiji “hibridnim trolovima”, fenomenu koji se pojavio nedavno kada je utvrđeno da je Rusija uspostavila skladišta u kojima armija blogera danonoćno preplavljuje internet komentarima u korist Rusije.

Otkriveno je da postoji više vrsta ovih trolova, među kojima su “oni koji okrivljuju zavjere SAD”, “bikini trolovi (sa slikama mladih djevojaka koji pokušavaju utjecati na svoje mete da preispitaju svoje razmišljanje)”, “agresivni trolovi”, “Wikipedija trolovi” i “trolovi s prilozima (koji objavljuju članke i snimke sa ruskih novinskih sajtova)”.

Navodi se da ovi trolovi, iako je njihov trenutan broj mali, predstavljaju samo niski start za neki veći projekt.

Rusi su se infiltrirali u gotovo sve moguće medije, ubacujući svoje digitalne botove utjecati na rezultate pretraživanja. “Ukoliko na Googleu ukucate Ukrajina, velika je vjerojatnost da će među prvih 10 rezultata biti svi oni koje podržava Kremlj”, rekla je Sanda Svetoka, stručnjak za NATO komunikacije.

Sarts je nedavno rekao da je potrebno proučiti strategije, metode i taktike i da se na osnovu toga napravi neka protuteža.
 
(webtribune.rs/uredio:NSP)

Od 28 članica EU-a, njih 15 zahtijeva potpuno uklanjanje genetski modificiranih organizama sa svoje teritorije

Od 28 članica Europske unije, njih 15 zahtijeva potpuno uklanjanje genetski modificiranih organizama sa svoje teritorije, nakon što se približio rok za opredjeljenje o novim europskim propisima o GMO usjevima, saopćio je glasnogovornik Europske komisije.

Rastući popis članica koje zadaju udarac biotehnološkoj industriji, jer žele potpunu zabranu uzgajanja GMO-a na svojim teritorijima, uključuje i najznačajnije zemlje kao što su Njemačka i Francuska.

Britanija također traži zabranu za Škotsku, Wales, Sjevernu Irsku, ostavljajući samo Engleskoj slobodu da dobrovoljno dozvoli uzgoj GM biljaka.

Na popisu onih koji traže potpunu zabranu, nalaze se i Austrija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Grčka, Mađarska, Italija, Litva, Latvija, Nizozemska i Poljska. Belgija je odlučila Valoniju zadrži bez GMO usjeva.

Države članice imaju rok do 3. listopada da odbace novo široko europsko zakonodavstvo o GMO usjevima.

Ti nacionalni zahtjevi moraju biti dostavljeni velikim multinacionalnim kompanijama kao što su Monsanto i Dow, s ciljem da bi se spriječilo uzgajanje GMO-a, koji je već EU odobrila, u procesu autorizacije.

Uklanjanje GMO-a

EU je već uklonila više od 70 GMO proizvoda, uključujući hranu za ljude i životinje i rezano cvijeće.

Agrokompanije imaju pravo da se suprotstave zahtjevima da ti GMO proizvodi budu zabranjeni u pojedinim zemljama članicama, prenosi AFP.

Ako to čini, država članica može se pozove na ozbiljne razloge za zabranu, kao što su specifična životna sredina ili poljoprivredna pitanja.

Neke zemlje EU-a strahuju kako GM hrana predstavlja potencijalnu opasnost po javno zdravlje i da može loše utječe na ugled lokalnih poljoprivrednih proizvoda.

Za neke druge zemlje, GMO predstavlja osnovnu tehnologiju koja se ne može zanemariti, kao ključ za prehranu rastuće svjetske populacije.
 
(balkans.aljazeera.net/uredio:nsp)

Kao ekskluzivnu vijest britanski Guardian je još prije pet godina putem WikiLeaksa objavio na svojim naslovnicama telegram tadašnje američke državne tajnice Hillary Clinton koji je sadržavao plan NATO pakta za masovni napad na Rusku Federaciju

Krah u odnosima između Rusije i NATO pakta zbog krize u Ukrajini doveo je do najtežeg zaoštravanja u odnosima dvije strane od Hladnog rata. Ponovno je u prvom planu ubrzana militarizacija, a težište sukoba se prebacilo na istočnu Europu i Baltik, navodi pravda.ru.

Kada se današnja taktika vojnih čelnika NATO pakta usporedi s planom koji je “procurio” prije čak pet godina, postaje jasno da je on (ili njegova izmijenjena verzija) već dobila svoju primjenu.

“Plan …”

NATO plan za rat širokih razmjera protiv Rusa predviđa izmještanje devet vojnih divizija iz SAD, Britanije, Njemačke i Poljske. Prema pisanju Guardiana, opći napad predviđao je korištenje luka u Njemačkoj i Poljskoj koje bi primile pomorske jedinice iz SAD-a i Velike Britanije, a koje bi prenosile okupatorskim snage.

Kada je ruska strana saznala za plan, reakcija je bila očekivano oštra.

“Moramo dobiti jamstva da će takvi planovi biti otkazani i da NATO ne smatra Rusiju neprijateljskom zemljom”, izjavio je tada ruski predstavnik pri NATO savezu.

Članovi ruske vlade također su prosvjedovali protiv plana jer je gotovo ista stvar otkrivena i kroz objavljivanje diplomatskih depeša između američkih veleposlanstava u svijetu i vlade u Washingtonu na početku afere WikiLeaks, a čiju vjerodostojnost su zapadni dužnosnici odbacivali – a zahvaljujući novom telegramu saznajemo i zašto.

Strogo čuvana tajna

Telegram u kojem se nalazi plan potpisan je od strane tadašnjeg šefa State Departmenta, Hillary Clinton, a upućen je američkim diplomatima pri NATO paktu. Ona ističe da se “plan treba čuvati u strogoj tajnosti”.

“Sjedinjene Države čvrsto vjeruju da o ovom planu ne treba diskutirati u javnosti. Plan je klasificiran kao NATO tajna na najvišoj razini “, navodi se u telegramu.

“Javna rasprava o planovima dovodi u pitanje njihovu vojnu vrijednost … i dovela bi do njihovog izlaganja javnosti, a to slabi poziciju svih naših saveznika,” piše Clinton.

Ona je također naglasila američkim diplomatima da “lažu novinare” u slučaju curenja informacija. Ona je u tom slučaju predložila niz “odgovora za izbjegavanje” ove teme, poput: “NATO nikada ne diskutira o konkretnim planovima.”

Dalje, ona ističe da su agentima saveza date instrukcije da u takvim situacijama govore da “planovi NATO-a, nisu usmjereni ka bilo kojoj zemlji.”

Ipak, ruski predstavnik Dmitrij Rogozin upravo je doveo u pitanje ovaj posljednji pasus Hillarinog telegrama, ironičnom konstatacijom:

“Prema kome drugome bi taj vojni plan bio usmjeren? Protiv Švedske, Finske, Islanda, Grenlanda, protiv polarnih medvjeda ili protiv ruskog medvjeda? “

Početi će na Baltiku …

Povod za napad na Rusiju prema NATO planu jeste obrana novih baltičkih članica pakta koje okružuju Rusiju – Latvija, Litva i Estonija. Telegram također predviđa “da se proširi plan koji već postoji za obranu Poljske,” piše pravda.ru.

Zaista, posljednjih godinu dana NATO šalje dodatne snage na istočne granice i Baltik kako bi “umirio istočne saveznike” od ruske prijetnje i učvrstio obranu. Također, sve češće se održavaju NATO vojne vježbe u baltičkim zemljama, u kojima se cilja obrana od “potencijalne prijetnje izvana”.

Prema brzojavu iz listopada 2009. godine, veleposlanik SAD pri NATO savezu Ivo Daalder kaže da su i Hillary Clinton i Barack Obama dali svoju punu potporu za razvoj vojnog plana protiv Rusije.

On dalje sugerira da treba učiniti tako da ne bude odmah jasno da je Rusija potencijalna meta, usvajanjem kako kaže on “generičnog plana” za kretanje vojnih trupa u baltičkim zemljama i ne spominjanjem protiv koga će one biti usmjerene da, u slučaju curenja, ne bi došlo do napetosti s Moskvom.

Međutim, Dmitrij Rogozin se nije dao prevariti, te je na svojstveni način konstatirao: “Ako idete u lov na zeca, zašto nosite oružje za ubijanje medvjeda?”
 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Cijene nafte 2015. je u padu! Stručnjaci predviđaju da će se potražnja ipak povećati nakon prošlogodišnjih padova, a analitičari upozoravaju na vjerojatno smanjenje proizvodnje u Meksičkom zaljevu, u Sjevernom moru i Brazilu, jer naftne kompanije namjeravaju smanjiti rashode

Cijena nafte raste i unatoč strahovima smanjene potražnje u Kini i štrajkovima u rafinerijama u SAD-u. Prema pisanju Reutersa, utorak će biti treći dan štrajka u nekim američkim rafinerijama čiji je kapacitet 10% ukupnih rafinerijskih kapaciteta u zemlji. Ranije su analitičari sumnjli stabilnost potražnje za naftom u Kini zbog najavljivanja pada industrijskih aktivnosti u zemlji u siječnju, no kap koja je prelila čašu na tržištima je ipak stalno smanjenje broja bušotina u Sjedinjenim Državama, a analitičari sumnjaju da će oporavak potrajati jer američke zalihe i dalje znatno premašuju tražnju.

Cijene nafte su padale od lipnja prošle godine, kada su se kretale iznad 100 dolara za barel, izgubile preko 50 odsto vrednosti, a sve je posljedica prekomjernih globalnih rezervi uzrokovanih snažnom proizvodnjom nafte iz škriljaca u SAD-u. Analitičari su od samog pada cijena nafte tvrdili da će njihov kolaps u prvom redu natjerati američke kompanije da smanje proizvodnju, što su one na kraju i učinile. Nakon ranije zatvorenih bušotina i obustavljenih istraživačkih projekata, broj naftnih bušotina u SAD-u je samo u nedelju pao za rekordne 94 bušotine, čime je ukupno, prema podacima kompanije Baker Hughes, zatvoreno 1 223 bušotine, što bi na duži rok moglo značiti značajno smanjenje proizvodnje.

SAD od početka krize 2008. ne žele saudijsku naftu

Zbog krize koja je buknula 2008. američke kompanije, ne samo da su reaktivirale stare naftne bušotine, nego su, kako piše New Eastern Outlook, za unutarnju potražnju pokrenule proces proizvodnje plina iz škriljca (Shale gas). Cijena tog plina je u Sjevernoj Americi s 13 dolara za milion britanskih toplinskih jedinica ( British Thermal Units/BTU), koliko je koštao 2008., u prosincu 2013. pala na 4,29 dolara po milionu BTU. Uz relativno jefitnu energiju koju proizvode sami, Amerikanci smanjuju ovisnost o nafti s Bliskog Istoga, posebice saudijskoj. Ova relativno nova tehnlogija je dovela do toga da Washington popušta pritisak na Bliski istok, ali to nije odgovaralo jedino Saudijcima, koji su i dalje računali na američkog saveznika u sučeljavanju s Iranom.

U to je vrijeme Američka Nacionalna agencija za energiju navodila „kako do 2020., a u najgorem slučaju do 2030. želi zemlju učiniti energetski neovisnom i tada bi, prema nekim prognozama, Sjedinjene Države čak mogle postati izvoznik energenata na svjetskom tržištu“. Naravno sve ovisi i o razvoju tehnologije i razni eksploatacije škriljca, oko čega između kompanija i udruga za zaštitu okoliša postoji mnogo neslaganja i prijepora. Američke kompanije su potom uložile milijarde dolara u projekte dobivanja nafte iz škriljevca, što je dodatno povećalo unutarnju proizvodnju energenata, ali istovremeno snizilo cijenu na svjetskom tržištu.

Obama sada pokušava spasiti situaciju tako što je potpisao zakon o ograničenju emisije metana i prisilio energetske kompanije na dodatno smanjenje proizvodnje, čime je u SAD-u uzrokovao ono što je priželjkivao Rusiji, Iranu, Venezueli i drugim izvoznicima – „neprijateljima demokracije“, a to su socijalni nemiri i rat vlade s energetskim kompanijama.( SAD i “bumerang efekt” sankcija)

Između iluzije i stvarnosti – plin iz škriljca i američke plinske bajke Kijevu

Ukrajinska kriza i zaoštravanje odnosa u prvom redu Washingtona, tek potom u izvjesnoj mjeri i Bruxellesa na jednoj strani i Rusije na drugoj su na sklizak teren naišli kada se dotaklo pitanje gospodarske suradnje i neraskidivih veza Europe i Ruske Federacije u energetskom sektoru. Bez obzira što gotovo cijela Europa ovisi o ruskim energentima, američki predsjednik Barack Obama je bio uporan u nametanju gospodarskih sankcija Rusiji, koje su na kraju u velikoj mjeri prihvatili i europski čelnici.

Međutim, njemačka kancelarka Angela Merkel i najviše lideri nekih istočnoeuropskih zemalja su uvidjeli da su tako radikalni potezi kao što je uvođenje sankcija Gazpromu, o kojem ovisi energetska sigurnost Europe, ravni samoubojstvu. Tada je američka administracija vršila pritisak na Bruxelles i „predlagala “da se što prije otklone prepreke za uvoz američkog plina i u najkraćem mogućem roku postigne sporazum o slobodnoj trgovini između Sjedinjenih Država i Europske unije” (TTIP), te da se na taj način “Putinu oduzme najjače oružje: profit od prodaje nafte i plina”. Sada Grčka najavljuje da će po pitanju TTIP-a uložiti veto i minirati tajne pregovore, što znači da, barem srednjoročno, Europa neće biti tržište za američki ukapljeni plin.

“Kada postignemo trgovinski sporazum, Sjedinjene Države će lakše dobivati izvozne dozvole za projekte u dostavi prirodnog ukapljenog plina Europi i sve će ići puno lakše, što je naprosto nužno u današnjem geopolitičkom okruženju”, 26. ožujka 2014. na konferenciji za novinare u Bruxellesu je izjavio Barack Obama, čime je htio minirati energetsku suradnju europskih zemalja s Rusijom. “Mislim da je za Europu korisno da razvija vlastite energetske resurse, a Sjedinjene Države će Europskoj uniji moći isporučiti ostatak energenata. Istina je da baš kao što ne postoji jednostavan, besplatan način da se obranimo, nema savršenih, slobodnih, idealnih i jeftinih izvora energije.

Svaki mogući izvor energije ima neugodnosti ili mane, i mislim da mi i Europa, u svjetlu onoga što se dogodilo, zajednički moramo ispitati našu energetsku politiku i pronaći način kako što brže postići energetsku neovisnost. Sjedinjene Države su kao izvor energije jedna od mogućnosti i mi imamo nevjerojatne resurse”, izjavljuje Barack Obama i pri tom je mislio na izvoz američkog plina dobivenog procesom drobljenja škriljca, tzv. “shale gas”.

Reuters navodi kako je američki predsjednik pod razvojem europskih resursa mislio i na nuklearnu energiju, kao i plin iz škriljca, čija je proizvodnja zbog enormnog zagađenja podzemnih voda i zraka trenutno zabranjena u Francuskoj i Bugarskoj, dok su se u zemljama poput Britanije i Poljske održali veliki prosvjedi čak i protiv eksperimentalnog procesa proizvodnje.

Osim što američki predsjednik zbog “geopolitičke situacije i zajedničke obrane” Bruxelles praktično prisiljava da prekrši ekološke standarde koje je sam postavio, ono što posebno brine je žurba Washingtona kojom se Europa želi uvući u Sporazum o slobodnoj trgovini s Amerikom, koji bi po mnogima pogodovao isključivo američkom gospodarstvu, a Europi nanio nepopravljivu štetu. Iako visoki dužnosnici vole naglašavati kako će TTIP “donijeti nekoliko stotina tisuća radnih mjesta s obje strane Atlantika”, američki ekonomist i analitičar Dean Baker tvrdi kako sporazum kojeg Barack Obama zbog ukrajinske krize nameće kao spasonosno rješenje “nema nikakve veze sa slobodnom trgovinom”.

Iako Washington od početka ukrajinske krize koristi sve raspoloživo oružje protiv Moskve, kada je postalo jasno da će sankcije protiv Rusije jednako pogoditi i Sjedinjene Države i Europsku uniju, zapadni lideri su počeli razmatrati i druge oblike “kažnjavanja” Rusije, uključujući i rušenje vrijednosti energenata na tržištu. Obama je davao obećanja“ kako će započeti opskrbu Europe energentima direktno iz Amerike“, što su mnogi protumačili “energetskim ratom protiv Rusije” i istoga dana kada je američki predsjednik držao govor u Bruxellesu, američko Povjerenstvo za inozemne poslove je održalo sastanak o “Geopolitičkom potencijalu američkog energetskog procvata” (The Geopolitical Potential of the U.S. Energy Boom).

Na sjednici koja je trajala puna dva sata razmatralo se o mogućim načinima proizvodnje energije i povećanju proizvodnih kapaciteta u Sjedinjenim Državama koji bi mogli biti iskorišteni u sukobu s Rusijom.

Kongresmeni su pregovarali o mogućnosti ukidanja ograničenja na izvoz američkih energenata, čime bi se smanjio utjecaj Rusije u Istočnoj Europi, što Washington otvoreno naziva “ruskom agresijom koja je geopolitička prijetnja svjetskom miru”, iako nije jasno prijeti li Moskva Mađarskoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Srbiji, Češkoj, pa čak i vječno neprijateljski raspoloženim zemljama Poljskoj, Litvi i drugima, ili se američki kongresmeni boje smanjivanja utjecaja njihove zemlje u tom dijelu Europe? Republikanac Ed Royce, predsjedavajući Povjerenstva za inozemne poslove, inače vatreni zagovornik uvođenja sankcija Rusiji, otvoreno je izjavio “kako europska ovisnost o ruskim energentima paralizira američku politiku u Ukrajini”.

Utjecaj Sjedinjenih Država i autoritet američkog predsjednika su na globalnoj razini umanjeni i prema mišljenju Eda Roycea je jedini način da se situacija ponovo okrene u njihovu korist slabljenje utjecaja Rusije, što znači da se treba raditi na spuštanju cijena energenata i “protjerivanju” ruskih kompanija s njihovih tradicionalnih tržišta.

“Jednostavno rečeno, američka proizvodnja energenata će istovremeno poduprijeti i našu ekonomiju i našu nacionalnu sigurnost. Sjedinjene Države bi smanjenjem uvoza energenata iz zemalja članica kartela OPEC u okolnostima političkih ili sigurnosnih prepreka za našu opskrbu energentima bile manje ranjive. Povećanje izvoza bi dovelo do jačanja našeg geopolitičkog utjecaja, a umanjilo utjecaj i važnost Rusije i drugih zemalja”, rekao je kongresmen Ed Royce.

Jasno je da je ukrajinska kriza događaj koji je primorao Sjedinjene Države na razradu nove strategije, a ujedinjenje Krima s Rusijom je na kraju bio razlog da se i otvoreno objavi energetski rat Moskvi.

Američki parlament je 2007. usvojio zakon o energetskoj neovisnosti kao sigurnosnom pitanju (Energy Independence and Security Act). Tim se zakonom definira energetska politika Sjedinjenih Država prema Moskvi i u odnosu na njen utjecaj na tržišta poput Ukrajine ili Gruzije, a ključni dio dokumenta je ograničavanje utjecaja Rusije u te dvije susjedne zemlje. Dakle sve ovo što se događa, ne događa se slučajno i isto kao što se Vladimir Putin dugi niz godina pripremao za konačno zauzimanje jasnog i nedvosmislenog stava, jednako tako su u Washingtonu neprestano radili na pokušajima da ograniče diplomatske i gospodarske aktivnosti Rusije. Sve što se događalo i događa se trenutno samo je epilog te dugogodišnje geostrateške i geopolitičke utakmice. Američki zakon iz 2007. predviđa razne scenarije i definira različite akcije protiv Moskve, čak i gospodarske sankcije i embargo na izvoz ruske nafte i plina na europska tržišta.

Washington je godinama tražio priliku za provođenje ovih mjera i od ukrajinskog proglašenja neovisnosti 1991. je američka vlada potrošila 5 milijardi dolara kako bi tu zemlju odvojila iz ruske interesne sfere. Aktualna situacija govori da je Americi to na kraju djelomično i uspjelo, ali su ti novci potrošeni na destabilizaciju Ukrajine, uništenje njenog ekonomskog potencijala i svih raspoloživih resursa, a prije svega ljudskih, koji ginu u suludom i bratoubilačkom ratu u Donbasu. Washington i Bruxelles učvršćuju svoju poziciju na zapadu Ukrajine, ali je zbog nebrige prevratničke vlade u Kijevu i predsjednika Poroshenka budućnost te zemlje krajnje neizvjesna.

U Washingtonu su još tijekom izrade dokumenta kojim se želi spriječiti “prodor Rusije na zapad” bili svjesni plinovoda ukupne dužine 40 000 km koji prelaze preko ukrajinskog teritorija. Presijecanjem tog plinovoda Europa bi ostala bez opskrbe energentima. Već dugi niz godina se razmatrala mogućnost smanjenja ovisnosti Europe o vanjskim dobavljačima energenata, ali europske kompanije i distributeri danas još uvijek uvoze preko polovine svojih potreba. Prema izračunu Europske komisije će sve do 2050. udio plina u europskim potrebama za energentima iznositi 25%, a do 2030. će Europa potrošiti 500 milijardi eura za uvoz energenata.

Rusija je vodeći europski opskrbljivač energentima i od 2011. za sobom ostavlja Norvešku, Alžir i druge zemlje. Litva, Latvija, Estonija, Češka, Slovačka i Bugarska gotovo 100% ovise o ruskom plinu. Njemačka koja već godinama pokušava umanjiti svoju energetsku ovisnost, još uvijek iz Rusije uvozi oko 35% svojih potreba . Postoji alternativa, a tu se misli na SAD, Katar i Iran. Američki uvoz u Europu je još uvijek daleka budućnost i, bez obzira na Obamina velika obećanja, ne može nadomjestiti trenutne potrebe.

Američki plin dobiven od škriljca nije od prevelikog značaja za Europu. Istina je da je zbog tog procesa proizvodnje Washington smanjio uvoz ugljena iz Europe i ove godine bi Njemačka trebala zatvoriti plinske elektrane sa kapacitetom od 10 GW i pustiti u pogon elektrane na ugljen s kapacitetom do 7 GW. Dakle, bez obzira na deklarativna opredjeljenja za „zelenu“ energiju iz obnovljIvih izvora, Njemačka i dalje zadržava proizvodnju fosilnih goriva na gotovo istoj razini, a ove izrazito blage zime, kako izvještava agencija AGEB, Njemačka je smanjila udio fosilnih goriva u proizvodnji električne energije u ukupnom energetskom miksu s 81,9% u 2013. na 80,8% 2014. godine, što znači minimalan pomak „nabolje“.

Uvoz američkog plina bi uzrokovao i znatne financijske gubitke. Trenutno ne postoji infrastruktura za uvoz prekomorskim rutama. Na primjer, Njemačka nema luke koje bi mogle primati ukapljeni plin i upitno je hoće li Nijemci potrošiti 5 milijardi dolara na terminale, a sve kako vi zadovoljili američke geostrateške ciljeve?

Čak i kada bi se ovog trenutka započela gradnja, opskrba bi mogla početi tek za 5 ili 6 godina. Ukoliko bi američke kompanije i dobile licence, kapacitet opskrbe od 60-70 milijardi kubnih metara plina bi se postigao tek 2020. godine. 2013. je ukupna potražnja Europe je bila 10 puta veća, a na ruske energente je otpadalo oko 30% ukupnog uvoza i 10% plina koji bi dolazio iz Sjedinjenih Država definitivno neće riješiti problem.

Mogao bi se izgraditi novi plinovod od Irana do Europe, ali je potpuno besmisleno govoriti o Iranu kao opskrbljivaču dok se konačno ne riješi pitanje sankcija, a da ne govorimo o uspjesima Moskve u jačanju strateškog partnerstva s Iranom i to u svim sektorima: kulturi, vanjskoj politici, gospodarstvu, nuklearnoj energiji i opskrbi oružjem. Dakle, čak i pod pretpostavkom da Iranu ovog trenutka dobije sve potrebne dozvole, taj plan bi bio neprovediv u djelo. Sve dok je Europa američki saveznik u energetskom ratu protiv Rusije, izgleda da ne postoji mogućnost za suradnju Bruxellesa i Teherana.

Iranski ministar za naftu, Bijan Namdar Zanganeh, bivšoj europskoj povjerenici za vanjske poslove Catherine Ashton je tijekom njenog posjeta Iranu rekao “kako postoje tri uvjeta za izvoz plina u Europu: ukidanje gospodarskih sankcija Iranu, osiguravanje sredstava za izgradnju plinovoda i pravo Teherana na sporazum s Rusijom o politici cijena”, što je za Bruxelles neprihvatljivo. Osim toga, treba podsjetiti da iranske vjerske vođe nisu nimalo dobro primili “sporedne aktivnosti” Catherine Ashton, koja je posjet Teheranu i razgovore o iranskom nuklearnom programu iskoristila kako bi držala govore u kojima je branila iranske disidente i sastajala se s aktivisticama iz prozapadnih udruga za ženska prava koje redovno “demokratsku Europu i Sjedinjene Države izvještavaju o teškom kršenju prava žena u Iranu”.

Europska povjerenica svoje namjere i aktivnosti van službenog dijela posjete uopće nije navela u svom protokolu, čime je prilično neugodno iznenadila svoje domaćine, tim više što je i pored izvješća IAEA-e i pozitivnog pristupa iranskih lidera izjavila “kako nema nikakvih garancija da će se postići sporazum o iranskom nuklearnom programu”.

Za razliku od Washingtona, Moskva vrlo dobro zna kako surađivati s Teheranom i kako se sporazumjeti u cijelom spektru pitanja, a osnovno pravilo u pregovorima s iranskim liderima je – ne ucjenjivati ih! Što se tiče Katara, ta mala zaljevska monarhija Europi isporučuje četvrtinu ukupne količine ukapljenog plina, no njegova se važnost često preuveličava. Istina je da do izvjesne mjere umanjuje kompetitivnost ruskog plina, ali ni sam Katar više ne vidi Europu kao prioritet. Upravo prošle godine je Katar umanjio opskrbu Europe, te se okrenuo azijskim zemljama i Latinskoj Americi, što su europski ekspertiprognozirali još 2011. godine, i sve priče oko katarskih terminala za ukapljeni plin su ništa drugo osim ispraznih novinskih napisa korisnih samo u dnevnopolitičkim prepucavanjima.

Bloomberg tada piše kako je Katar ušao u fazu “plinskog rata” sa Sjedinjenim Državama, Japanom, Velikom Britanijom i Australijom, stoga od katarskog emira ne treba očekivati da donosi odluke na svoju štetu, a u korist američke administracije koja je u ratu s Moskvom zbog Ukrajine. Katar i sam ima veliku unutarnju potražnju, a da bi povećao izvoz trebao bi graditi nove plinovode koji bi prelazili preko teritorija Iraka i Sirije. Kao što znamo, to je također jedan od razloga zbog kojega Doha četvrtu godine daje potporu pobunjenicima u Siriji i teško je zamisliti izgradnju plinovoda u dvije bliskoistočne zemlje u kojima je u tijeku suzbijanje najezde islamističkih ekstremista.

U svijetu se danas ne može naći ulagač koji bi izdvojio novac za sirijske ili iračke projekte s neizvjesnom budućnosti, posebice jer su ruske kompanije Rosneft i Gazsprom sklopile niz novih ugovora s vladom u Damasku i produžile one stare potpisane prije izbijanja sukoba. Stoga je nezamislivo da će Katar u ovim okolnostima ući u dugi i neizvjesni energetski rat protiv Rusije.

Razočaravajuća ukrajinska računica: “Shale gas”

Sada se nakon ove „digresije“ treba vratiti na „Američki bum plina i nafte iz škriljca“, koji je izgleda dosegnuo maksimum i sada polako tone nepotrebne gubitke. Kako god bilo, taj je projekt ispunio svoju primarnu zadaću i Ameriku izvukao iz krize koju je 2008. uzrokovao Wall Street, ali izgleda da neće moći biti američko oržje u geopolitičkom sučeljavanju.

Jednako tako je jedna od priča koja se često slušala na početku ukrajinske krize bila ona o ogromnim rezervama te zemlje u prirodnom plinu i nafti. Vodeći ukrajinski dužnosnici još u Janukovičevoj vladi su bili uvjereni kako ukrajinsko “zakopano blago” leži u stijenama škriljca. Ukrajina je još 2012. pregovarala o ugovorima vrijednim 10 milijardi dolara s američkom kompanijom ExxonMobile, prošle godine je prevratnička vlada u Kijevu iznova sklopila sporazume s britanskim i američkim naftnim divovima Shell i Chevron u potrazi za tim ogromnim zalihama i ulaganju jedva oko stotinjak milijuna dolara u razvijanju potencijala u tim prirodnim resursima (“jedva”, budući da se radi o istraživanjima, a ne eksploataciji, a Ukrajini hitno trebaju deseci milijardi dolara).

Međutim, postoji “mali” problem za kojega Yatsenyuk i drugi nisu znali ili nisu htjeli znati. Svjetski poznati analitičar F. William Engdahl tvrdi kako je američka “revolucija škriljca” običan spin Wall Streeta, a kojega je uvjerljivo širio i Barack Obama u svojim nastupima diljem Amerike.

Jedan od razloga zašto Ukrajina tako olako i neoprezno prihvaća sve ponude Zapada i zbog čega je prekinula sve veze s Rusijom leži i u činjenici da su u siječnju 2013. kompanija Shell i Ukrajina potpisali sporazum o eksploataciji plina iz škriljca. Trenutno, Ukrajina ovisi o prirodnom plinu iz „agresorske“ Rusije, a bivši ukrajinski ministar energetike, Eduard Stavytski, koji je i potpisao sporazum 2013. godine, kaže kako je Shell je obećao uložiti 10 milijardi dolara u geološka ispitivanja, čime je dobio pravo istraživanja na Yuzivsskim poljima u istočnoj Ukrajini. Kako se ta polja nalaze na samoj granici regije Harkov i Donjeck, naravno, svi projekti u tom smislu su stopirani.

Nakon kompanije Shell se i američki energetski div Chevron također pridružuje “shale-gas” utakmici i to baš uoči anti-vladinih prosvjeda na Trgu Neovisnosti u Kijevu. Janukovičeva vlada potpisuje ugovor s kompanijom Chevron o proizvodnji plina iz škriljca, a 2012. su se vodili i pregovori s kompanijom ExxonMobile koja na kraju najbolje surađuje s Gazpromom i Rosneftom, pa čak i na Krimu.

Strane kompanije su Ukrajincima dale naslutiti kako bi na tim poljima moglo biti dovoljno plina za 50% trenutnih ukrajinskih potreba.

Američki “Ured za energiju” (US Department of Energy) je priopćio “kako Ukrajina leži na 40 000 milijardi kubnih stopa obnovljivog prirodnog plina i da je to dovoljno za potrebe Ukrajine za nekoliko slijedećih desetljeća ( 1 kubna stopa = 0,028 316 846 592 m3), međutim problem je što to nitko ne može sa sigurnošću i potvrditi. Dakle, riječ je o pretpostavci i samo istraživanja bi trebala pokazati o čemu se doista radi.

Ne računajući na zagađivanje podzemnih voda u procesu proizvodnje, mogućnosti potresa koje izaziva bušenje i ostalih problema, prirodni plin je san Ukrajine koji ima sve predispozicije da se pretvori u noćnu moru.

Američke kompanije u domovini odustaju od “spasonosnog rješenja” za Ukrajinu

Ukrajina se u svojoj “revolucionarnoj proizvodnji prirodnog plina” nalazi na pravom putu razočarenja. Naime, sva njihova dosadašnja saznanja se temelje na lažima britanskih i američkih naftnih magnata i njihovih vlada. Revolucija s plinom iz škriljca u Americi je završila vrlo neslavno samo nekoliko godina nakon što je počela.

Zbog velikih gubitaka Shell je još prošle godine najavio velike rezove u daljnjem razvoju tehnologije proizvodnje plina i nafte iz škriljca i izdvajanju za najam prostranih polja za iskapanje u Texasu, Pennsylvaniji, Coloradu i Kansasu, a izvršni direktor kompanije, Ben van Beurden, izjavio je: “Financijski pokazatelji naprosto ne zadovoljavaju i nisu prihvatljivi. (…) Neka od naših predviđanja su se pokazala pogrešnima.”

Problem s nekonvencionalnim plinom iz škriljca je taj što se isti ne ponaša jednako kao uobičajene rezerve plina, te već nakon početnog iskapanja količine dobivenog plina drastično padaju. Proces drobljenja škriljca i eksploatacije plina se mora završiti prije nego “balon pukne”, a to traje vrlo kratko. Stoga su energetski divovi zapravo lakovjerne Ukrajince namamili u zamku.

“Produžena ruka State Departmenta, Victoria Nuland, surađujući s energetskim kompanijama poput Chevrona i drugih je namamila ili bolje nahranila Ukrajince iluzijom o energetskoj neovisnosti od Rusije, te ih ohrabrila na raskid veza s Moskvom”, piše William Engdahl. Stvarni rezultati najnovijih analiza u posljednjih nekoliko godina vađenja plina u Sjedinjenim Državama, kao i ogromni troškovi proizvodnje nafte iz bitumenskog pijeska u projektu “Athabasca Canadian Tar Sands”, navode stručnjaka Davida Hughesa na zaključak “kako je proizvodnja plina iz škriljca u početku eksplozivno dosegla količine od 40% američke ukupne proizvodnje, ali stagnira počevši sa studenim 2011. i 80% plina od škriljca dolazi iz pet izvora, od kojih je već tada nekoliko bilo u opadanju”.

Vrlo visoke stope pada u izvučenim količinama plina na bušotinama zahtijevaju kontinuirane “injekcije” kapitala, a potrebe se procjenjuju na 42 milijarde dolara godišnje, a kako bi se održala razina proizvodnje potrebno je krenuti u bušenje 7 000 novih bušotina. Dovoljno je reći da je vrijednost proizvedenog plina iz škriljca 2012. je iznosila samo 32,5 milijardi dolara.

Dakle, proizvodnja takvog plina je u potpunosti neisplativa i kompanije odustaju od daljnjih ulaganja. Slijedeća opcija koja ne bi uključivala Rusiju, a kojom bi se navodno uspjelo “energentski izolirati Moskvu”, je već spomenuti ukapljeni američki plin (LNG).

Bivši potpredsjednik ukrajinske vlade, Yuri Boyko, povjerovao je i u tu laž, a sudeći po napisima u našim medijima nije jedini. U intervjuu kojega je dao za američke novine Yuri Boyko izjavljuje: “Trebamo podršku u naporima da ukapljeni plin dođe do Ukrajine. U tijeku su pregovori sa Sjedinjenim Državama o izgradnji plutajućeg terminala za prihvat brodova s ukapljenim američkim plinom. Ukrajina bi mogla postati off-shore američka luka s LNG terminalima i postati izvoznik plina u Europu. Time bi se nadoknadio gubitak plina s ruskog tržišta.”

Za ne povjerovati je da jedan iskusan političar kao što je Boyko ne vidi jedan veliki problem. Naime, oštre američke zime su razlog zbog kojeg se zalihe plina pospremaju u američka skladišta, a drugi problem je što američki energetski magnati napuštaju proces proizvodnje plina jer se pokazao neprofitabilnim. Treći problem je što američko zakonodavstvo zabranjuje izvoz većih količina plina i nafte radi vlastite energetske neovisnosti. I na kraju onak najeveći; na kraju se pojavio Recep Tayyip Erdogan koji je zabranio prolazak tankera kroz Bospor i tako minirao LNG Odesa.

Tako je Ukrajina ostala sama i napuštena s američkim plinskim bajkama u koje više nitko ne vjeruje, a prekinula je sve veze s Rusijom koje su joj jamčile prosperitet. U žargonu bi se reklo da su Ukrajinci sami sebi prepilili granu na kojoj su sjedili. Ukrajinska energetska “politika” se temelji na iluziji i geopolitičkim interesima Washingtona, te na lažnoj nadi o domaćim plinskim rezervama ili uvozu iz SAD-a koji bi trebao u potpunosti nadomjestiti onaj iz Rusije. Ni jedan od dva scenarija se nikada neće realizirati i stoga se može zaključiti kako je rusko-američko energetskom ratu već pala prva žrtva i to je Ukrajina koja Gazpromu od 1. travnja 2014. opet mora plaćati punu cijenu za ruski plin, i to unaprijed.

S druge strane, “saveznik” prevratničke vlade Kijevu, Međunarodni monetarni fond, “razveselio” je Ukrajince sa zahtjevom za poskupljenje plina od preko 50%, počevši s prvim svibnjem 2014., s tim da će cijene “zbog postizanja tržišne vrijednosti” progresivno rasti slijedeće dvije-tri godine. Doista hvalevrijedna “suverena politika” Arseniya Yatsenyuka i Poroshenka i, ako se lider neonacista iz Desnog sektora uopće može zvati političarem, Dmitrya Jarosha i drugih. Uspjeli su obmanuti 47 milijuna Ukrajinaca, a jedini koji su se uspjeli izvući iz sigurne katastrofe su stanovnici Krima i izgleda Donjecka i Luganska.

Vraćajući se na početak i progresivno zatvaranje bušotina, naftnih i plinskih projekata, stečaj ili obustava proizvodnje zbog giubitaka brojnih kompanija koje su se bavile ekploatacijom škriljca u SAD-u, ali i Kanadi i Velikoj Britaniji, postavlja se se pitanje može li uopće Washington dobiti ovaj neobjavljeni rat protiv Moskve, ako se u energetskom sektoru ispadne nesporni gubitnik? Dakle, peti dan za redom cijene nafte raste, a sada treba vidjeti do koje će se granice popeti i hoće li ona biti stabilna? Postoje brojne naznake da su Saudijska Arabija, Rusija, Venezuela, Iran i sve ostale zemlje koje nisu unilateralno smanjile proizvodnju energenata igrale opasnu, ali pobjedničku igru, u kojoj su gubitnici oni koji imaju veće troškove proizvodnje energenata od njihovih tradicionalno niskih ulaganja.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Maurizio Blondet je vrlo poznati, da ne kažemo slavni, talijanski novinar, erudit, izvanredan tragač za istinom i geopolitički analitičar, katolik i ne pripada interesnim strukturama. Njegov tekst otvorit će vam oči na način da ćete uvidjeti u kakvu opasnost srlja svijet predvođen američkom glađu za naftom, odnosno glađu koja će namjerno izazvati 3. svjetski rat jer tako mora biti.

Ono sto se dogodilo u Egiptu, Siriji, Tunisu, Libiji – arapsko proljeće – počelo se događati u istočnoj Europi, u zemljama izašlim iz komunizma. Prva je na redu Ukrajina. Ono što izbjegavaju svi hrvatski novinari službeni i neslužbeni istaknuti je to, da je Jeljcin raspustio 19. kolovoza 1991. komunističku partiju SSSR-a, a da je Mihail Gorbačov raspustio Varšavski pakt kao relikt hladnoga rata, i praktično završio Hladni rat u vjeri i nadi u mirniju budućnost svijeta.

Nije ga raspustio bez ugovora i garancija George Busha i NATO-a, nego su u Budimpešti potpisani i sporazumi o tome da se NATO neće širiti na područje bivših država Varšavskog pakta i da se neće približavati ruskim granicama.

Na nedavnoj proslavi pada berlinskog zida bio je i ugledni uzvanik Mihail Gorbačov, koji je izrazio svoje razočarenje i strah od opasnosti novog hladnog rata novonastalom politikom Zapada i NATO-a. Dok je Jeljcin bio na vlasti nije se osušila ni tinta na ugovorima, a vlada Billa Clintona je počela prema doktrini, Zbigniew Brzezinskog: Šahovska ploča – zaokruživati Rusiju ratom u Afganistanu, Iraku, ratom u Gruziji, rasporedom balističkog štita u Estoniji, Letoniji, Litvi i Poljskoj.

Ovaj tekst koji sam prevela (op.a. uvod napisala i tekst prevela s talijanskog: prof. Kornelija Pejčinović) s talijanskog je analiza istintih događaja u Ukrajini gledana iz talijanske perspektive za koju možemo reći da je kao i naša. O tim istinitim događajima ni riječi u hrvatskim medijima, nego hrvatska ministrica vanjskih poslova, Pusić izvještava da će Hrvatska liječiti ukrajinske ranjenike koji vrše etničko čisćenje Rusa u Ukrajini najokrutnijim sredstvima, a iz donjeg teksta će vam biti jasno i zašto. Pa pročitajte ono što niste znali o sukobu u Ukrajini da vidite koliko se udaljila istina iz Hrvatske otkako smo postali članica NATO-a. Nismo svjesni strahovite opasnosti od III. Svjetskog rata u koji smo zagazili. Nudi nam se za predsjedničkog kandidata žena koja je zamjenica glavnog tajnika NATO-a i članica Trilateralne tajne svjetske vlade u sjeni.

Kako NATO izaziva 3. svjetski rat – Poljska u ratu s Rusijom!

Dana 4. listopada dogodila se protestna manifestacija ispred parlamenta u Varšavi. Prosvjedovalo se protiv upletenosti poljske vlade u događaje na strani režima u Kijevu. Demonstranti su nosili transparente s natpisima: “Ne Bandera, “Ne s banderistima”. To je bila aluzija na Stjepana Banderu (1909 -1959 ) koji je bio na čelu ekstremne desnice čija je oružana banda – “Orhaniztsiya Ukrayins kykh Natsionalistiv” –ili “OYH” – za vrijeme nacističke okupacije Ukrajine provela etničko čisćenje poljske manjine u Galiciji i Volinii s nezamislivom okrutnošću.

Banderom su inspirirane razne neonacističke grupe, stranke “Pravi Sektor” koja je zastupljena u kijevskoj vladi i sastavni je dio kaznenih bataljona usmjerenih prema Rusima Donecka.

Nije bilo nikakvog protesta u glavnim europskim gradovima zbog činjenice da je Poljska, članica NATO-a, slijedeći američku volju- stavila u pogibelj ostale članice Saveza svojim oružanim provokacijama Rusije.

Poljska vlada je organizirala naoružavanje (to su službeno poljski plaćenici ) za borbe u Donbasu. Organizirali su jednu internacionističku poljsko – litvansko – ukrajinsku brigadu od 4500 tisuće ljudi koje su u Lublinu obučavali Amerikanci 173. brigade koja je zračnim transportom aterirala u Poljskoj. To je čista “manifestacija neprijateljskih namjera” kako je izjavio ruski ministar obrane Vladimir Titov.

Poznato je, a o tome su pisali i poljski mediji, da su devedesetak članova “Pravoga sektora” obučeni 2013. u centru za obuku varšavske policije. Ta obuka je podrazumjevala vježbe za sukobe na trgovima, obučavanje snajperista. “Snajperisti koji su pobili sudionike protestnih manifestacija na Maidanu bili su obučeni u Poljskoj” izjavio je zastupnik Janusz Korwin-Mikke na poljskoj TV.

Kao što “ne” zna javno mijenje u Italiji (naši mediji su prešutjeli ovaj najstrašniji delikt), 20. veljače 2013., na trgu Maidan su snajperisti ubijali i demonstrante anti –Yanukovič i Yanukovičeve policajce (Pronađeni su isti projektili ispaljeni iz istog oružja) da bi se podgrijala žestina protesta na trgu.

16. lipnja 2013. odmetnici u Donbasu srušili su ukrajinske snage. U avionu su našli dokumente na poljskom koji su pripadali četrdesetorici Poljaka i Litvanaca koji su očito bili poslani u velikoj žurbi u Luhansk gdje su se vodile zešstoke borbe.

Poslije deset dana – 26. lipnja – ubijen je jedan poljski snajperist kod Saur Mgila. Ono što je posebno je to, da je to bila mlada žena s karabinom američke preciznosti i to posljednji model.

U noći, 12. srpnja, na jednom utvrđenom položaju kijevskog režima koje je uništeno blizu Ilovaiska, ubijeni vojnici nosili su poljske vojne oznake.

Dana 2. rujna, u tijeku žestoke bitke za aerodrom u Donecku “odmetnici” su zarobili grupu poljskih plaćenika, neki među njima nacionalisti s putovnicom SAD-a. Ti Amerikanci poljskog porijekla na zlu su glasu po svojoj okrutnosti. To je sudjelovanje u građanskom ratu koje jedna američka komentatorica, Daeana Strayker, u svom blogu “Ep Ed News” od lipnja, nazvala prljavim. “Službeno nema poljskih jedinica na terenu” objavila je Stryker, ali je sudjelovanje Poljaka u porastu.”

Nije samo Varšava obučavala teroriste koji su krivci za kaos na Euro – Maidanu, ali je poslala plaćenike da udare na prosvjednike filoruse u istočnoj Ukrajini. To dokazuje fotografija Jerzy Dziewulskog, bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost i bivšeg poljskog predsjednika Aleksandra Kwasniewskog koja je nedavno snimljena u Slaviansku.

Uz njega je prijelazni ukrainski predsjednik Turchynov. Na fotografijama ovjavljenim u Poljskoj se vide bivši predsjednik i njegov savjetnik Dziewulski sa šljemom na glavi i zaštitnoj neprobojnoj jakni kako sjede uza zid za vrijeme antiterorističke akcije u Slaviansku.

Dziewulski se hvalio da raspolaže jedinicom snajperista koje je obučena od strane specijalne poljske jedinice Grom

Zanimljivo je da je bivši predsjednik Poljske, Kwasniewski, predstavnik u administrativnom dijelu “Burisma Holdinga”, glavnog proizvođača plina u Ukrajini.

U istoj tvrtki “Burisma Holding” u upravljački krug su ušli Robert H. Biden, sin podpredsjednika SAD-a Joe Biden-a, Devon Archer i prijatelj državnog tajnika John Kerry-a. Svi su ušli u tvrku u travnju malo prije nego je krenula kaznena ekspedicija protiv Donbasa. “Burisma Holding”, osnažena ovim Amerikancima ima zadaću eksploatacije ogromnih slojeva plina iz skriljevca kojima je, kako izgleda, najbogatije područje ugljenokopa u Donecku – Dnepropetrovsk; a posebno su bacili oko na polja zvana Yuzov.

7800 kvadratnih kilometara koja podrazumjevaju Slaviansk, Kramatorsk, Krasny Luch i Svyatogorsk donecki, ali i Blalkleu i Isym u oblasti Harkova. Zato se razumije zašto je najvažnije pitanje istrebljenje pobunjenika i uništenje stanovništva u tom području i to tim više jer su ugovori već potpisani s anglo-nizozemskim “Royal Dutch Shell” kompanijom kako prikazuje mapa koju su odmetnici iscrtali.

U lipnju je Shell potvrdio program koji će se početi realizirati čim se smiri situacija. Projekt treba izbušiti 80 do 100 bušotina na plodnoj crnici koja je bila od antike žitnica Europe, a koja nakon realizacije programa ostaje neupotrebljiva za poljoprivredu. U ugovoru članak 37. red, 2. paragraf, kievski režim obvezuje se eksportirati bilo koje zemljište i zgrade od zakonitih vlasnika ako to zahtijeva Shell.

Ruskoj pažnji nisu izbjegle isporuke oružja Kijevu od strane Poljske.

Već 16 lipnja brodovi su iskrcali u Odesi 12 strašnih bacaća plamena VZ-77, 157 milimetara, dometa 20 kilometara ( česki proizvod) izvučeni iz poljskih arsenala zajedno s bojnim kolima i transporterima za prijevoz trupa. Čitav taj vojni materijal pripada prema oznakama Prvoj poljskoj artiljerijskoj brigadi Mazuri.

Dana 13. rujna, svojim očima posvjedočili su stanovnici zapadne Ukrajine, 34 tenka Leopard njemačke proizvodnje kako prelaze poljsku granicu i šalju se prema istoku koji je u plamenu.

Dana 19. rujna Varšava je najavila s velikom pompom stvaranje poljsko-litvansko-ukrajinske brigade (LITPOLUKRBRIG) i navod je bio oduševljeno pozdravljen u poljskim medijima kao Mini NATO przeciwko Rosji ossia – doslovce – Mini NATO protiv Rusije.

Bilo bi interesantno znati kako to drugi članovi, stariji članovi saveza, onog pravog NATO, među kojima i Italija, nemaju nikakve primjedbe na takav kriminalni poljski avanturizam koji je očigledno pokriven i potican od Washingtona. Dovoljni su međunarodna buka i prijetnja istog NATO-a da je Moskva prodrla s trupama i opremom u Donbas što do sada nisu ničim mogli dokumentirati.

Ova poljska intervencija u Ukrajini s poljskim oružanim snagama, pod poljskom komandom u šljemovima i teškim poljskim naoružanjem su očigledni i dobro dokumentirani. I same odvratne figure u Varšavi se hvale da će ih usmjeriti prema Rusiji, a na to ostali dio Saveza šuti, jer je očito sudionik.

Radi se o najtežoj agresiji koja je poduzeta u jednoj stranoj državi u građanskom ratu od strane, strane države. Radi se o međunarodnoj delikvenciji. Je li se ovo analiziralo u nekom sjedištu NATO-a? Jesu li ostali članovi Saveza imali priliku izraziti svoje mišljenje? Pristanak ili odbijanje?

Drugim riječima rečeno Poljska nas uvlači u rat protiv Rusije. Je li moguće se suprostaviti tomu?

Već i primanje Poljske u NATO je bilo čin ludosti. Poznato je da se poljski teritorij ne može braniti u slučaju rata kako to i pokazuje povijest te države, koja je bila povremeno okupirana i od Istoka i od Zapada i podjeljena od susjednih sila. Situacija bi bila manje teška da su odnosi Europe s Moskvom srdačni. Ali sada, za kratko vrijeme, zbog problematične samovolje američkog gazde, razrušili smo odnose koji su za nas od povijesne važnosti. Sudjelujemo u nametanju sankcija jednoj naciji koja je do jučer bila prijatelj i od koje nas nisu dijelili nikakvi interesi. Sami smo si nametnuli štete i troškove i to trajne zarad američke volje da provede razdor među Europljanima s obzirom na Moskvu i da proširi provaliju koja malo po malo postaje nepovratna. U toj situaciji mi (Italija) koja je povijesni član NATO-a imamo pravo da se distanciramo s obzirom na provokacije neodgovornog režima u Varšavi i sprem njihovog gusarskog ekstremizma hranjenog naftnom pohlepom?

Inače smo mi, Italija, nedorasli članovi NATO-a i imamo obvezu služiti štiteći novu članicu, Poljsku, koja je ušla poljednja, koja je neodgovorni provokator u jednoj državi koju smo držali prijateljskom?

Bojim se da svatko moze odgovoriti za sebe. Naša ministrica vanjskih poslova, Mogherini, koja je izabrana kao “lady riba” u Europi, morala je položiti teški ispit pred istim eurokratskim parlamentom i pred Poljacima i onim s Baltika. Morala je pokazati da nije “filoruša”, to znači da je zanijemila zauvijek.

Sada bih htio da si zamislimo situacije u koje smo se doveli sami potvrđujući se u svojoj servilnosti prema Savezu koji je proširen zbog interesa SAD-a i Istoka. Možda svi ne shvaćaju da se zloupotrebljava mudrost i promišljenost Putina i Lavrova.

Zamislimo nezamislivo

Ova rezerva mudrosti i umjerenosti ne moze biti vječna. Putin je u raznim prilikama pojasnio da apsolutni gubitak Ukrajine, Rusija apsolutno neće tolerirati. Nedavno je podsjetio da je Rusija prvorazredna nuklearna sila koja je na međunarodnoj sceni ismijavana od strane zapadnih političara i medija kao činom oholosti i očajničkog traganja za priznatim statusom.

I upravo je ovaj stav opasniji i nesvjestan: prijezir protivnika može dovesti do produbljivanja provokacija do točke da se protivnik osjeti stisnut leđima uza zid, pod prijetnjom za sigurnost vlastite egzistencije i prisiljen da odgovori vojno.

Na toj točki pokušajte zamisliti nezamislivo: Da se NATO sa svojim članovima bez kriterija nađe u ratu s Moskvom. Što mislite sto bi se dogodilo? Varšava bi bila okupirana za manje od 32 sata i bilo bi samo pitanje dana kada bi krstareći kroz Europu kao nožem kroz maslac poslovićni kozaci na oklopnjacima stigli do fontana na trgu Sv. Petra napajati svoje konje. Neka bude svima jasno da mi (u Italiji) nemamo svoje oružane snage. Imamo ih razaste po svijetu kako je to htio američki avanturista i njegov ljubljeni globalistički sustav: u Afgnistanu, Libanonu, Kosovu, Iraku …

Mogu nam se dogoditi Rusi u Italiji kao neprijatelji i garantiram vam da nisu ugodni neprijatelji. Na tom mjestu, prisiljena na ratnu opciju Moskva ne bi mogla planirati pobjedu kao finu pljčku neprijatelja, debelih Europljana punih lijepih stvari i bogatstava, nego kao naplatu troškova pohoda.

Uvod napisala i tekst prevela s talijanskog: prof. Kornelija Pejčinović
 
 
(dnevno/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19419"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Još jednom su vremenski uvjeti iz prve ruke pokazali da teorija zavjere globalista, elite i manipulatora u svezi Globalnog Zatopljenja ne drži vodu.

Natrag u prošlost 2009. godine, globalist Al Gore je hrabro izjavio da bi “cijeli sjever i polarna kapa mogla ostati potpuno bez leda u idućih pet do sedam godina”. Pa, to ispada da je laž, uz gotovo sve drugo što je Al Gore pričao. Istina je da polarna kapa zapravo raste. Ona je za 50% posto veća nego što je bila u ovo vrijeme prošle godine!

I kao što ćete pročitati u nastavku, šokantno izvješće UN-a koji je nedavno procurilo u javnost pokazuje da se planet nije zapravo zagrijavao u posljednjih 15 godina. Dakle, ako ste ostali bez daha slušajući predviđanja da će “globalno zatopljenje” uskoro donijeti apokalipsu, možete prestati brinuti.

S druge strane, tu je sve veća zabrinutost o tome što će “globalno hlađenje” će uskoro napraviti na planeti kako smo svjedočili i počeli trpiti početak najhladnijih zima u zadnjih nekoliko desetljeća.

Zahvaljujući neobično mirnom solarnom ciklusu i neobično velikom broju vulkanskih erupcija, globalne temperature padaju. A ako to hladno vrijeme potraje, moglo bi dovesti do masovnih globalnih problema. Razdoblja vrlo niskim temperaturama kroz povijest su rezultirala masovnim neuspjesima kod usjeva i pojavom brojnih gladi na planetu. Može li se to desiti uskoro nama?

Donosimo 16 znakova da je “globalno zatopljenje” bila laž i da smo sada ušli u razdoblje globalnog hlađenja …

1. Prema izvješću UN-a koje je procurio u javnost, apsolutno je potresla vjernike “globalnog zatopljenja”, zemlja se nije zagrijala značajnije u posljednjih 15 godina.

2. Količina leda koja pokriva Arktik je porasla za 50% posto u odnosu na isto vrijeme u 2012.

3. U samo tjedan dana krajem studenog, kombinacija od 1000 novih rekorda niskih temperatura i sniježnih padalina je zabilježena u Sjedinjenim Državama.

4. U samo tjedan dana u prosincu, kombinacija od 2000 novih rekorda niskih temperatura i sniježnih padalina je zabilježena u Sjedinjenim Državama.

5. Dana 15. prosinca, 53% posto u Sjedinjenim Država je bilo prekriven snijegom. To je najviša razina na ovaj datum u posljednjih 11 godina.

6. Snježna oluja koja se prostirala više od 1.000 milja udarila je u Novoj Engleskoj u nedjelju.

7. Neka područja New Yorka su zatrpana sa oko šest metara snijega prije nekoliko dana.

8. Chicago je iskusio najhladnije temperature u prosincu u gotovo 20 godina.

9. Dana 7. prosinca, grad Eugene, Oregon je zabilježio najnižu temperaturu od 11. prosinca 1972.

10. Prije nekoliko dana, tri metra snijega su zatvorile ceste u Jeruzalemu. To je najgora snježna oluja u Izraelu od 1953.

11. Gust snijeg je pao i na dijelove Saudijske Arabije. To se smatralo iznimno neobično.

12. Nedavni snijeg u Turskoj je bio toliko velik da je zatvorio 900 prometnica.

13. Temperature su pale tako nisko da su neke sirijske ratne izbjeglice umirle od hladnoće.

14. Kairo, Egipat je upravo dobio prvi snijeg u posljednjih 100 godina.

15. U Kanadi je bilo tako hladno da su nedavne Arktičke Zimske Igre u biatlonu bile prisiljene se održati u zatvorenom prostoru .

16. Prema NASA-inim satelitskim podacima, temperatura od minus -135 stupnjeva celzijusa je zabilježena na Antarktiku još u srpnju.

Zašto se sve ovo događa?

Pa, broj jedan faktor koji utječe na našu klimu je divovska vatrena lopta koja se zove Sunce oko koje se naš planet vrti. Nedavno je objavljemo da je solarna aktivnost pala na najnižu razinu u poslijednjih 100 godina. Slijedi citat članka sa Space.com koji je nedavno opisao ono što se trenutno događa …

Sunčevi trenutni današnji ciklus prostor-vrijeme je anemičan u posljednjih 100 godina, kažu znanstvenici.

Naša zvijezda je sada na “solarnom maksimumu”, vrhuncu faze svoje 11-godišnje ciklusa aktivnosti. No, ovaj solarni maksimum je slab, a ukupni trenutni ciklus, poznat kao Solarni Ciklus 24, dočarava usporedbe sa slavnim slabašnim Solarnim Ciklusom 14. u ranim 1900-ima, rekli su istraživači.

“Nitko od nas živ nikada nisam vidio tako slab ciklus. Tako da ćemo naučiti nešto”, Leif Svalgaard Sveučilišta Stanford je rekao novinarima danas (11. prosinca) na godišnjem sastanku Američke geofizičke unije.

Drugi faktor koji je uzrok svega ovog hladnog vremena je dramatičan porast vulkanske aktivnosti.

Kroz ljudsku povijest, vulkanske erupcije su proizvele neke od najhladnijih zima ikada zabilježenih, a 2013. je svjedočila rekordnom broju vulkanskih erupcija. Čini se da nešto događa u zemljinoj kori. Mainstream mediji ne govore o tome puno, ali danas vidimo zapanjujući porast vulkanske aktivnosti diljem planeta.

Istina je da vulkani mogu utjecati na našu klimu daleko više nego što je moglo normalno ljudsko djelovanje iakda. Kad ogromna količina vulkanskog pepela biva izbačena u atmosferu, to može imati veliki utjecaj na globalnu temperaturu, a posljedice mogu biti vrlo dramatična. Sljedeći povijesni primjeri dolaze iz Wikipedije …

Učinci vulkanske erupcije na nedavnim zime su skromne u povijesnom mjerilu, ali kroz povijest su bile značajne.

Nedavna, 1991. eksplozija Mount Pinatubo, stratovulkan na Filipinima, prouzročio je pad globalne temperature za oko 2-3 godine.

U 1883., eksplozija vulkana Krakatau stvorila je zimske uvjete. Četiri godine nakon eksplozije je bilo neobično hladno, a zima 1887-1888 je uključivala snažne snježne oluje. Rekordne snježne padaline zabilježene su tada u cijelom svijetu.

1815. erupcija planine Tambora, a stratovulkan u Indoneziji, prouzrokovao je sredinom ljeta mraz u državi New York i snijeg u lipnju na području New Englanda i Newfoundlanda i Labradora, kod kojih je ta godina postala poznata kao “godina bez ljeta” – 1816.

Bilješka koju je napisao Benjamin Franklin 1783. okrivila je neuobičajeno hladno ljeto 1783. zbog vulkanske prašine koja je dolazila iz smjera Islanda, gdje je erupcija Laki vulkana ispustila ogromne količine sumpornog dioksida, što je rezultiralo smrću mnogo otočne stoke i katastrofalnoe gladi u kojoj je poginula četvrtina islandskog stanovništva. Temperatura sjeverne hemisfere je pala za oko 1°C u godini nakon erupcije vulkana Laki.

U 1600., vulkan Huaynaputina u Peruu je eksplodirao. Studije su pokazale da je 1601. bilo jako hladno.

Rusija je imala razdoblje svoje ​​najgore gladi u 1601-1603. Od 1600 do 1602., Švicarska , Latvija i Estonija su imale iznimno hladne zime. Berba grožđa za vino je kasnila 1601. u Francuskoj, i u Peruu i Njemačkoj, proizvodnja vina je te godine propala. Stabla breskve su tada cvjetala kasno u Kini, a jezero Suwa u Japanu je bilo zamrznuo, jako rano te godine.

Tako da mi sada idemo prema sličnom vremenskom razdoblju?

Da li će niže temperature dovesti do masovnih propadanja usjeva i raširene globalne gladi?
 

 
(preveo: mag. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Populacija na našem planetu se povaćava ubrzano. Mnogi znanstvenici kažu da će uskoro ljudi imati velikih problema sa svježom vodom i hranom. U isto vrijeme, ljudi se debljaju i debljaju svake godine.

SAD se više ne spominje kao najpretiliji narod na svijetu. Rusija i Europa su dobile na težini vrlo brzo.

Švicarska vlada nedavno je odlučila zatvoriti sve McDonalds restorane u zemlji. Fast food je lanac poznat po svom doprinosu pretilosti u cijelom svijetu. Alpski je narod pokrenuo neviđenu odluku nakon što je Dachian Cholosh, europski komesar za poljoprivredu, dobio više od 120 aplikacija iz Bugarske, Španjolske, Njemačke i drugih zemalja Europe sa zahtjevom da se zakonski zabrani bilo koju vrsta brze hrane.

Doista, pretilost je postala ozbiljan problem za mnoge razvijene zemlje svijeta. Općenito se vjerovalo prije sedam ili osam godina da je pretilost uglavnom problem u Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, epidemija je sada pogodila Europu i Rusiju. Oko 60 posto ruskog stanovništva pati od pretilosti.

Nedavno istraživanje provedeno od strane stručnjaka Europske komisije pokazala su da britanske žene i malteški muškarci pate od pretilosti najviše u Europi . Ispada da gotovo četvrtina britanskih žena (23,9%) imaju problema s prekomjernom težinom. Građani Malte i Latvije zauzimaju drugo i treće mjesto na popisu.

[notification type="alert"] Oko 60 posto ruskog stanovništva pati od pretilosti. [/notification]

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), 25-70% posto odraslog stanovništva EU Europe pati od prekomjerne težine i pretilosti. Više od trećine Europljana vode sjedilački način života. Kao što smo spomenuli gore, Britanija je najdeblja zemlja u Europi. Popis se nastavlja preko Irske i Malte. Problem pretilosti i dotiče Rumunjsku (7,9%), Švicarsku (8,1%) i Italiju (9,9%).

Više od 1,3 milijardi ljudi koji žive na Zemlji pati od prekomjerne težine i / ili pretilosti, rekli su stručnjaci UN-a. Čini se da je dosta paradoksalno jer je svaki sedmi čovjek na svijetu pati od pothranjenosti. Bolesti uzrokovane pretilosti ubijaju gotovo 3 milijuna ljudi svake godine, koje su usporedive sa smrtnošću uzrokovane pothranjenošću.

Vlade mnogih europskih zemalja shvatile su da bi bilo mnogo lakše da se jednostavno napravi da ljudi jedu zdravu hranu. Danski zastupnici su predložili porez za količinu masti u maslacu i biljnom ulju. Porez se obračunava iz mase masti u proizvodima i čini 16 danskih kruna (2,9 dolara) po jednom kilogramu zasićenih masnoća.

“Porez na masnoće” će podići cijene na hamburgera za 15 posto, dok će maslac će postati 40 centi skuplji.

Igor Orlov, medicinski stručnjak iz Akupunkturnog centra, izjavio je na intervjuu za Pravda.Ru da mjere poput onih koje su vlasti poduzele u Danskoj bi bilo dobro i za Rusiju. “Moramo shvatiti da masna hrana povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti i uzrokuje čitav buket drugih problema. Ako jedemo manje masne hrane, živjet ćemo dulje. Ograničavanje potrošnje masti može učiniti samo dobro za zdravlje nacije. To može biti nevjerojatno korisno”, objašnjavaju stručnjaci.

Francuskih vlasti oporezuju gazirana pića od kraja 2011. godine.  Porez na osvježavajućih voćnih napitaka je porastao za 25 posto. Porez na gazirana pića povećan je za 35 posto.

Mnoge novinske agencije javile su da je u listopadu 2011., da je dodavanje kečapa u jela servirana u školskim kafeterijama zabranjeno u Francuskoj. Mjera poduzeta radi propagande zdrave hrane. Ketchup i pomfrit danas se mogu poslužiti samo jednom tjedno. U dokumentu se također predviđa povećanje količina povrća na jelovnicima.

Zanimljivo je da visoka razina gospodarskog razvoja zemlje ne čine jelovnike ljudi zdravijima. Naprotiv, zbog hrane postaju sve deblji. U prošlosti, prekomjerne težine su se smatrale znakom financijske sigurnosti ljudi. Danas, zdrava hrana i fitness centri su skupi i nisu pristupačne svima. Većina ljudi voli jednostavnu hranu – hamburgere, mikrovalna jela i tjestenine, u kojoj su dodali sve što mogu naći u hladnjaku.
UN-ovi stručnjaci vjeruju da će visoki porezi spasiti čovječanstvo od masti. Prema njima, uvodeći devet posto poreza na štetnu hranu može smanjiti njihovu potrošnju 5-9 posto. Međutim, što će obični ljudi moći jesti kad brza hrana postane skupa?
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7802"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]