Premijer Andrej Plenković i guverner HNB-a dogovorili su se da će koordinirati politike oko ulaska u eurozonu jer je to najsigurnija opcija ako se vodi briga o dugoročnoj stabilnosti Hrvatske

Već nekoliko godina traje burna politička i ekonomska rasprava kojim smjerom treba ići hrvatska monetarna politika.

Pod pritiskom vrlo negativnih iskustava s kreditima vezanima uz švicarski franak posljednjih godina posebnu snagu dobili su poprilično populistički zahtjevi za punu kunizaciju kreditnog poslovanja, a taj je trend ekspanzivnom politikom pomalo počela podržavati i Hrvatska narodna banka (HNB).

Prema informacijama dostupnima Jutarnjem listu, na samom početku ove godine Vlada RH i centralna banka usuglasilie su se da bi cilj zajedničke strategije ipak trebalo biti što brže uvođenje eura.

Drugim riječima, premijer Andrej Plenković i guverner HNB-a dogovorili su se da će koordinirati politike oko ulaska u eurozonu jer je to najsigurnija opcija ako se vodi briga o dugoročnoj stabilnosti Hrvatske.

Uz to, doznajemo da će administracija Andreja Plenkovića kao strateški političko-interesni cilj imati i ulazak u okvire Schengenskog sporazuma. Prvi je dojam da bi uz obećani gospodarski rast, uvođenje eura i ulazak u Schengen mogli postati ključne misije Andreja Plenkovića i njegova tima, a možda, ako uspije, i njegova glavna politička ostavština.

S obzirom na to da se za ulazak u eurozonu mora zadovoljiti cijeli niz kriterija, jasno je da će dogovor Vlade i HNB-a predodrediti cijeli niz javnih politika. Osim grupice zagovornika kunizacije poslovanja među ekonomistima i nekolicine gorljivijih saborskih zastupnika, nova euro-agenda Plenkovića i Vujčića trebala bi bez problema dobiti široku javnu podršku.

U principu, u današnjoj eurozoni čak ni najveći kritičari postojećih odnosa tretiraju euro kao vrijednost i postignuće. Primjerice, Grcima niti u jednom trenutku nije padalo na pamet napustiti eurozonu, baš kao što se čini da to neće pasti na pamet ni euroskepticima u Italiji jer 68 posto Talijana podržava euro kao nacionalnu valutu te nikako nisu sretni kad se spominje povratak liri, piše Jutarnji list.

Na neki način, zahvaljujući politici HNB-a, Hrvatska je kroz kunu već dulje vrijeme vezana uz euro te su u kreditnom sustavu problemi eksplodirali prvenstveno zbog kredita vezanih uz franak. Na svojevrsnu vezanost odnosno usmjerenost prema euru, ukazuje i odlučnost stanovništva da pretežito štedi u eurima, a što je predstavlja i ključnu prepreku nastavku procesa kunizacije kreditnog poslovanja.

Iako se trenutačno čini da je kunizaciji kreditnog poslovanja krenulo poprilično dobro jer su kunski plasmani domaćim sektorima kumulativno u razdoblju od početka 2013. do rujna 2106. povećani za 25,9 milijardi kuna, tj. velikih 37,5 posto, dok su devizni plasmani smanjeni za 29,9 milijardi kuna ili -17,3 posto, za nastavak takvog trenda relativno brzo trebali bi značajno početi padati devizni depoziti građana, a nije baš izvjesno da će bilo tko od političara uspjeti nagovoriti štediše da svoje eure zamijene za kune.

To što su u istom razdoblju 2103. – 2016. kunski krediti građanima narasli čak 18,7 milijardi kuna, dok su devizni krediti smanjeni za 22,7 milijardi, zapravo ukazuje na to da naši građani iskazuju vrlo veliku averziju prema valutnom riziku kod kredita, pa je vrlo suspektno zbog čega bi bili skloni takvom istom valutnom riziku kad bi se odlučili na štednju u kunama umjesto u eurima.

To što rast kunskog kreditiranja bilježi dvoznamenkaste stope rasta još od sredine 2014. zapravo još ne znači nikakvu pobjedu kunizacije jer se radi o relativno niskim ukupnim iznosima u odnosu na eurske. Iako se nacija eurski razduživala, do kraja 2012., udio kunskih plasmana je sa 27 posto narastao na tek 40 posto u rujnu 2016. te se bliži svojem limitu jer se može očekivati i usporavanje snažnog rasta kunskih izvora banaka koji sada čine 31,9 posto ukupnih izvora te se već vidi nerazmjer između kunskih plasmana i kunskih izvora.

Pri tome valja naglasiti da je HNB u svojim analizama primijetio da je “…glavni izvor povećanja udjela kuna u ukupnim izvorima rast depozitnog novca (kunska sredstva na tekućim računima i žiroračunima), dok kod štednih i oročenih depozita nema promjena u valutnoj strukturi, što znači da su ovi depoziti i nadalje dominantno u eurima.

Rast depozitnog novca zapravo odražava preferenciju klijenata ka držanju likvidnije financijske imovine u uvjetima pada pasivnih kamatnih stopa banaka…”

Dakle, uopće ne možemo reći da su hrvatski građani, kad je štednja u pitanju, izgubili povjerenje u euro. Upravo suprotno – štediše više vjeruju kuni. Kao dužnici hrvatski se građani se de facto klade da će kuna oslabiti, a kao štediše vjeruju da će euro sačuvati vrijednost njihove ušteđevine.

Stoga se odluka da se javne politike prilagode uvođenju eura i Schengenu čine vrlo razumne. Forsiranje kunizacije, sudeći prema povijesnim iskustvima, moglo bi uvesti građane, tvrtke i banke u izrazite valutne i inflatorne rizike.

A kako će vam biti nakon uvođenja euro? Pitajte građane država koje su uvele euro. Većina njih poput Portugala, Italije, Grčke je bankrotirala ili ih je pogodio veliki val inflacije valute kao npr. Poljsku i pad životnog standarda. Nemojte ostati nepripremljeni kada dođe konverzija. Spremite se!
 

https://www.novi-svjetski-poredak.com/2017/01/09/stize-bankrot-oprostite-se-od-kune-euro-stize-na-velika-vrata-kada-sto-brze/

 
(slobodnadalmacija.hr)

Njemački ekonomski stručnjaci na više mjesta najavljuju da će Hrvatska završiti kao Grčka ako ne započne ozbiljne reforme, a kako stvari stoje sa novom Vladom, Grčkoj smo sve bliže, a Švicarskoj sve dalje

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko govorio je uoči početka izborne kampanje o “dolini suza” kroz koju Hrvatska mora proći na putu u gospodarski oporavak, predsjednik SDP-a Zoran Milanović tu je “dolinu suza” koristio kako bi uplašio birače i primamio ih na drugu stranu, u “Hrvatsku (koja) raste”, no sudeći prema dugo očekivanom dokumentu uglednog njemačkog ekonomskog instituta IFO  ipak novu hrvatsku Vladu očekuje prolazak kroz jednu dolinu: Nijemci je nazivaju “dolinom političke smrti”.

“Strukturne reforme bit će bolne u kratkom roku, i vodit će u potencijalnu ‘dolinu političke smrti’”, piše u dokumentu Instituta IFO u koji je Večernji list imao detaljan uvid uoči njegove javne objave sljedećeg tjedna, ali Hrvatska treba “hrabro vodstvo s dovoljno sposobnosti državništva da se suoči s neizbježnom dolinom političke smrti”.

“Jedino tako”, nastavlja se u dokumentu Ifo-a, “zemlja će se konačno, nakon sedam iscrpljujućih godina, uzdići iz svoga pada”. Na ukupno 330-ak stranica, njemački ekonomski analitičari iz Instituta Ifo, od kojih je HDZ preko svoje Zaklade državnog zavjeta naručio izradu reformskog programa za Hrvatsku, razlažu reforme koje se mogu podijeliti u sedam grupa: od makroekonomskih reformi do reforme javne uprave.

IFO predlaže smanjenje plaća u javnoj upravi, suzbijanje sive ekonomije, aktiviranje radno neaktivnog stanovništva, lakše otpuštanje i zapošljavanje novih radnika… Siva ekonomija posebno je pogubna u situacijama kad, primjerice, osoba koja prima naknadu za nezaposlene ili je otišla u prijevremenu mirovinu istodobno radi na crno. Nijemci predlažu da se za takve ljude, primjerice, uvede radna obveza u kojoj će morati nekoliko sati dnevno ili tjedno sudjelovati u programu javnih radova.

Reformski program pun je detalja, no prva i najvažnija reforma koju zagovara Ifo je postupna, kontrolirana devalvacija kune za 7 posto realno, odnosno 13 posto nominalno tijekom sljedećih 7 do 13 godina. Hrvatska je nekonkurentna, što njemački ekonomski stručnjaci dočaravaju podatkom o tome da su ključni hrvatski izvozni proizvodi skuplji za prosječno 7 posto od istih takvih proizvoda iz Poljske, i devalvacija je “način na koji se može obnoviti konkurentnost”, piše u dokumentu. “Predlažemo li Hrvatskoj novi tečajni režim? Ne. Posljednjih godina, HNB je već prihvatila 0,5-postotnu godišnju devalvaciju kune prije interveniranja.

“Naša je preporuka samo blago povećanje brzine devalvacije na način da se smanji intenzitet HNB-ove intervencije”, piše u IFO-ovom reformskom programu za Hrvatsku, čiji su glavni autori Oliver Falck i Siegfried Schoenherr.

Devalvacija kune je osjetljivo pitanje i mnogi su u Hrvatskoj, uključujući i guvernera HNB-a Borisa Vujčića, ranije obrazlagali da bi to dovelo do toga da se razdoblja visoke devalvacije izmijenjuju s razdobljima s visoke inflacije (kao u SFRJ), no dokument iz Instituta IFO navodi: “Ne raditi ništa ili nedovoljno raditi po pitanju konkurentnosti jednostavno nije opcija. Grčka je vrlo plastičan primjer gdje završi zemlja koja ne uspije obnoviti konkurentnost…”.

Njemački ekonomski stručnjaci na više mjesta najavljuju da će Hrvatska završiti kao Grčka ako ne započne ozbiljne reforme. Još jedan argument protivnika devalvacije kune leži u tome što bi svi dužnici s kreditima u stranoj valuti bili na gubitku. IFO to ne skriva: “Istina je da bi vanjska devalvacija dovela do negativnih učinaka na platnu bilancu, posebno za hrvatsku vladu i za nefinancijske tvrtke.

Kućanstva bi u cjelini bolje prošla (jer kućanstva imaju depozite u eurima u većem ukupnom iznosu nego zajmove u eurima, op.a.), ali dobit i gubici kućanstava bili bi nejednako distribuirani između bogatijih i siromašnijih”, navodi se u analizi Instituta IFO.

Drugim riječima, devalvacija kune stvorila bi gubitke za sve osim za privatne bogataše koji imaju štednju u eurima. “Ali kad je devalvacija postupna, ti negativni učinci mogu biti izglađeni”, navodi Ifo. Inače, u prvoj rečenici Ifo naglašava da je reformski program, iako izrađen po narudžbi HDZ-a, “striktno neutralan, utemeljen na čvrstim ekonomskim principima i ni na koji način nije povezan s političkim programima stranaka”.

Prema poznatom hrvatskom sociologu i ekonomisti, Hrvatsku dno čeka tek 2020. godine na kraju HDZ-ovog mandata. Pogledajte video:
 

 
(vecernji.hr/uredio:NSP)

Prezadužena Hrvatska država, uništenog gospodarstva, napokon se predala u ruke bankera i “investitora”, te je rekla DA, netom prije sastavljanja nove Vlade

“Nakon dan i pol razgovora s mandatarom hrvatske Vlade (i guvernerom Hrvatske narodne banke) mogu reći da vrijedi imati na oku Hrvatsku.

Strani investitiori i banke žele održavanje jakog dosadašnjeg tečaja kune i nepromjenjenost monetarne politike.

Prioriteti gospodina Oreškovića i njegova predanost tim ciljevima su izvan svake sumnje, pa će u slučaju da uspije sastaviti Vladu koja će donijeti prikladni reformski program to predstavljati mjerljiv napredak za ovu lijepu državu koja je bila u krizi dugi niz godina i koja zaslužuje bolju budućnost”, ustvrdio je Erik F. Nielsen, glavni ekonomist UniCredita, u povjerljivom investicijskom izvješću poslanom na stotine adresa financijskih investitora, a u kojem se, između ostalog, navode i zapažanja s konferencije u Kitzbühelu.

Nielsen navodi da je konferencija – na kojoj su bili 20 predstavnika središnjih banaka iz Srednje i Istočne Europe, hrvatski premijer, rumunjski ministar financija i ukupno 100 predstavnika financijske industrije iz cijelog svijeta – rezultirala iznimno kvalitetnim i zanimljivim diskusijama i prezentacijama.

Počašćeni Oreškovićem
“Naravno, bilo smo počašćeni sudjelovanjem Tihomira Oreškovića na ovoj konferenciji. Kao što možda znate, gospodin Orešković je imenovan mandatarom hrvatske Vlade, kao prva nestranačka osoba na toj dužnosti, kako bi formirao Vladu koja će pokrenuti hrvatsku ekonomiju.

On dolazi s besprijekornom poslovnom biografijom iz međunarodnog poslovnog svijeta. Stoga nam laska što je došao na našu konferenciju kako bi doznao gledišta najznačajnijih tržišnih sudionika i njihove stavove o bitnim izazovima koji se nalaze ispred Vlade koju će formirati.

Moje glavne preporuke gospodinu Oreškoviću, a to su stavovi i većine sudionika konferencije, odnosile su se na to da Hrvatska mora zaustaviti rast javnog duga, jamčiti nastavak neovisnosti monetarne vlasti, odnosno nastavak monetarne i tečajne politike koje su bile jamac stabilnosti u godinama krize te sam predložio da se u potpunosti odustane od najave ‘monetarne reforme’”, istaknuo je glavni ekonomist UniCredita u svom izvješću.

Privrženost EU

“Također smatram da Hrvatska mora inzistirati na privrženosti Europskoj uniji. Kada su u pitanju konkretne ekonomske preporuke kako bi se postiglo smanjenje udjela javnog duga u BDP-u, naznačio sam da Hrvatska mora provesti fiskalnu prilagodbu od 1,5 posto BDP-a (4,5 milijardi kuna) kako bi proizvela primarni fiskalni suficit od jedan posto BDP-a.

Ta bi prilagodba trebala biti napravljena prvenstveno na rashodovnoj strani, prije nego putem podizanja poreza, a bilo bi dobro da se ta prilagodba napravi u dvije godine. Trebalo nastaviti privatizaciju i reforme u javnom sektoru i pravosuđu te nastaviti mjere kojima se diže konkurentnost”, naglasio je Erik F. Nielsen.

S precijenjenom kunom gube svi

Vezano uz to, nameće se logično pitanje. Kako to da Hrvatska 20-ak godina uporno i uspješno vodi politiku precijenjene kune? I tu je odgovor jednostavan. Zato što bi to glavnim dionicima naše gospodarske scene odgovaralo. Uvoznicima, jasno po sebi.

Također državi i bankama. A i velikom broju kućanstava kojima je, ponudom relativno jeftine uvozne robe, omogućen viši standard od objektivno mogućeg, što je pak pogodovalo političarima. I tako, mnogo je bilo zainteresiranih da HNB vodi politiku kakvu vodi.

Naravno, kako (i) u ekonomiji nema besplatnog ručka, netko i gubi. Očito to su izvoznici i domaći proizvođači kojima jeftini uvoz uništava domaću proizvodnju. (Koliko smo puta proteklih godina čuli da se u Hrvatskoj ništa ne isplati poizvoditi.) Ali na dulji rok gubitnici su svi.

Jer performanse ekonomije se pogoršavaju, raste javni dug, povećava se nezaposlenost, raste siromaštvo i sve je više onih koji su svoju sreću prisiljeni tražiti u inozemstvu, spominje se i bankrot. Tu je šest godina recesije, tu su kontrole EU (fiskalna održivost, makroekonomke neravnoteže). A to se tiče baš svih.

Imperij uzvraća udarac

Zanimljivo je tijekom vremena bilo pratiti prisutnost pitanja realnosti tečaja. Od polovine 90-ih kada je fiksiran 15-ak godina o tome se gotovo i nije govorilo. Tek tu i tamo glas ponekog starog znalca i pokojeg izvoznika. No na njih se gledalo s podsmijehom.

Glavni ekonomisti banaka, koji dominantno utječu na ekonomsko javno mnijenje nacije skupa s HNB-om, poduprti komentatorima u vodećim medijima, pobrinuli su se da takva ekscentrična i kontroverzna razmišljanja budu bagatelizirana. No budući da se posljednjih godina ekonomska situacija u zemlji ozbiljno pogoršala, pitanje precijenjenog tečaja sve jasnije dolazi na tapet.

Što će se dalje događati? Hoće li onaj tko dobije vlast imati snage temeljito promijeniti paradigmu ekonomske politike, u kojoj će temeljni ciljevi biti povećanje broja radnih mjesta u zemlji i rast BDP-a, a ne čvrsta, precijenjena kuna?

Politike koja će značiti kraj pogodovanja interesima onih kojima precijenjeni tečaj konvenira, a uvažavanje interesa ukupne nacionalne ekonomije i društva. Hoće li biti volje da se kaže car je gol i znanja da se osmisle, doziraju i provedu takve mjere, uključivo i rješenje pitanje kredita s valutnom klauzulom? Iskustvo nas uči da neće.

No pitanje tečaja kad-tad će neizbježno doći na red. Ako se sami time ne pozabavimo, učinit će to drugi, MMF recimo.
 

 
(jutarnji.hr,lider.hr/uredio:NSP)

Da li ćemo svi postali robovi dužnika u švicarcima koji će svojim akcijama srušiti i devalvirati kunu? Vidjet ćemo uskoro

Jutarnji list u posjedu je dokumenta datiranog na ponedjeljak, 7. rujna, u kojem se Hrvatska narodna banka službeno očituje ministru financija Borisu Lalovcu o njegovu rješenju za dužnike u švicarskim francima, a u kojem, pojednostavljeno prepričano, piše da bi od Vladine akcije moglo biti više štete nego koristi.

S obzirom na to da su se do sada vrlo nepristrano izjašnjavali o tom rješenju za ‘švicarce’, pomalo šokira koliko je Mišljenje HNB-a, koje potpisuje guverner Boris Vujčić, kritično prema planu konverzije kredita u francima u kredite u eurima koji vladajuća koalicija želi što prije izglasati u Saboru.

Ukratko, u HNB-u procjenjuju da bi Vladin model konverzije mogao uzrokovati vrlo ozbiljnu financijsku i makroekonomsku nestabilnost.

U tom dopisu guverner Vujčić najavljuje vrlo ozbiljne posljedice ako se Vlada odluči za provedbu najavljenog modela rješavanje ‘slučaja franak’.

U cijelom dopisu posebno je zanimljiv dio u kojem se objašnjava zašto bi od najavljene akcije država imala više štete nego koristi. U dopisu HNB-a, naime, piše: ‘Gubitak međunarodnih pričuva nepovoljno utječe na adekvatnost međunarodnih pričuva i stvara dodatni rizik za deviznu likvidnost, a posredno i za stabilnost tečaja kune i kreditni rejting Hrvatske’.

To bi konzekventno dovelo do, upozorava HNB, težeg zaduživanja RH na međunarodnom tržištu.

Službeno očitovanje HNB-a upućeno Vladi RH temeljem prijedloga izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama koje je potpisao guverner Boris Vujčić

OVO SU 13 NAJBITNIJIH ZAKLJUČAKA KOJI PROIZLAZE IZ DOKUMENTA KOJE JE POTPISAO GUVERNER HNB-a BORIS VUJČIĆ, I POSLAO GA MINISTRU FINANCIJA BORISU LALOVCU:

1. Moguće slabljenje tečaja kune prema euru
2. Gubitak međunarodnih pričuva rizik za deviznu likvidnost
3. Percepcija povećanog kreditnog rizika u bankama
4. Opasnost da se povise kamatne stope na kredite
5. Mogućnost narušavanja povjerenja štediša i kreditora u banke zbog iskazanih gubitaka
6. Moguć odljev depozita u gotovinu i u inozemstvo
7. Kaskadni proces: narušavanje povjerenja u monetarni i financijski sustav
8. Najranjiviji dužnici i dalje će imati problema u otplati kredita
9. Profitirat će kućanstva i osobe koji su kreditirali svoju gospodarsku aktivnost
10. Dužnici u francima bolje će proći od onih koji su dizali kredite u kunama
11. Upitna ustavnost cijelog paketa zakona
12. Treba izbjeći retroaktivnu primjenu predloženih mjera
13. Nisu provedene konzultacije s ECB-om
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)

Na financijskim tržištima od prije neki dan je iznimno burno. Švicarska centralna banka je nenajavljeno prestala braniti tečaj EUR/CHF na 1,2000 radi čega je franak naglo ojačao približno 15%. U jednom trenutku franak je bio jači od eura, no u satima nakon objave tečaj se blago oporavio

Osim napuštanja odluke o sprječavanju jačanja CHF, centralna banka je dodatno spustila kamatnu stopu za depozite sa -0,25% na -0,75%. Na taj način želi barem djelomično ublažiti učinak odluke o branjenju tečaja na 1,2000.

Zašto je Švicarska centralna banka dopustila jačanje?

Razlog napuštanja branjenja tečaja je velika potražnja za frankom zadnjih mjeseci. Do povećane potražnje je dovelo slabljenje eura u odnosu na sve ostale najtrgovanije svjetske valute.

Budući da je franak praktički bio vezan za euro, zajedno je s eurom slabio u odnosu na sve ostale valute. Takva situacija nije bila logična budući da je gospodarska situacija u Švicarskoj relativno dobra pa bi franak trebao jačati. Zbog toga su mnogi investitori, fondovi i špekulanti zadnjih mjeseci kupovali švicarsku valutu i vršili pritisak na Švicarsku centralnu banku, navode analitičari Admiral Marketsa

Kap koja je prelila čašu vjerojatno je bila naglo slabljenje ruske rublje prije mjesec dana. Mnogi ruski bogataši ali i tvrtke pokušali su izvući novac iz Rusije i prebaciti ga na sigurnije mjesto. Idealno financijsko utočište u ovakvim nesigurnim vremenima upravo su švicarske banke te je ruska potražnja za frankom dovela do još većeg pritiska na Švicarsku centralnu banku, smatraju analitičari.

Burna reakcija i na ostalim tržištima

Osim na švicarskom franku, do većih pomaka vrijednosti danas je došlo i na ostalim financijskim instrumentima. Euro je u odnosu na američki dolar u jednom trenutku pao na 1.1560, razinu na kojoj je zadnji puta bio davne 2002. godine.

Cijene dionica su odmah nakon objave vijesti naglo pale. Američki indeks SP500 pao je više od 1%, a njemački DAX približno 3%, no do sada im se vrijednost vratila na razinu od jučer.

Kao i inače u nesigurnim situacijama, cijena zlata je porasla približno 2% te trenutno na platformama Admiral Marketsa iznosi 1251 dolar po unci. Cijena nafte je također porasla 2% te iznosi 49,70 dolara po barelu za WTI naftu i 50,25 dolara za BRENT naftu.

Očekivanje analitičara

S obzirom na osjetno bolju gospodarsku situaciju u Švicarskoj nego u gospodarstvima unutar eurozone, franak bi dugoročno trebao jačati u odnosu na euro, no pitanje je koliko još može ojačati nakon ovako naglog pomaka. Pri objavi nenajavljenih vijesti kao što je današnja, financijska tržišta gotovo uvijek pretjerano reagiraju.

Radi toga je moguće da će se u idućim danima franak barem privremeno stabilizirati na razini nekoliko posto slabijoj od trenutne. Analitičari Admiral Marketsa smatraju da u trenutnoj situaciji bolje ne trgovati frankom na kratki rok, a za srednjoročno i dugoročno trgovanje najbolje je pričekati smirivanje situacije i više informacija koje će u idućim danima objaviti vodeće svjetske banke te Švicarska centralna banka.

Kuna na najnižoj vrijednosit u 10 godina!

U tekstu koji smo objavili nedavno, prikazali smo koliko je EURO, iako je on u 10-godišnjem padu naprema dolaru, iako narastao naprema hrvatskoj kuni, kojoj očito više nema spasa. Kuna se godinama održavala na umjetnim razinama i time se hrvatskom gospodarstvu zadao smrtonosni udarac. Gospodarstvo kakvo znamo još iz Jugoslavije, prestalo je postojati u zadnjih 10 godina u Hrvatskoj.

Ovo nije crni scenarij, ili scenario Crnog Labuda, već realnost i stvar koji je hrvatska kuna trebala odraditi puno prije. Ako je poljska zlota devalvirala u par godina oko 30% zbog svjetske ekonomske krize, zašto to ne bi i hrvatska kuna. Ali tu se može nazrijeti samo loša financijska politika Narodne banke, koja je Hrvatsku otjerala u propast, i pogodovala velikim tajkunima i proizvođačima.

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2014/12/25/scenario-za-2015-kolaps-u-6-koraka-tecaj-eura-92-kune-500-000-ljudi-na-burzi-kasne-place-i-mirovine/

Građani “jednom nogom u grobu, drugom nogom na kori od banane”

Donosimo vam komentare najzanimljivije komentare sa FB stranice “Udruge Franak” vezane za jačanje franka i početak kreditne krize:

Komentar 1:
“Šok me držao 2 min i onda sam išla hitno u Hypo ( naplata mi po ugovoru dolazi na naplatu zadnji dan i to trajnim nalogom ), sr tečaj Hypo 6,40, sutra 7,39. Uvjeravaju me da mi nema svrhe jer će mi krajem mjeseca skinut razliku po tečaju. Inzistiram da platim danas i ukinem trajni nalog . Nešto im ne valja sa mrežom, uporna ko mazga idem kod drugog djelatnika na šalteru i on uspije. Govore mi da oni imaju 2 vrste kredita po CHF, ali da mi to ne mogu danas ustvrdit, da li mi je današnja pretplata u kn ili u CHF, jer ako mi u kn stoji pretplata do zadnjeg dana u mj onda ću biti dužna za razliku po tečaju. U ugovoru normalno ne piše takva stavka, tako da se banke po još jednoj osnovi osiguravaju. Da nisam inzistirala na ukidanju trajnog naloga, naplata po razlici tečaja ide svakako. Kažu mi da oni ne znaju više ništa, a ja im onako preko ramena: ionako ću vas tužit i tražit poništenje kompletnog ugovora, tako da još jedna stavka mi ne igra ulogu, a presuda Vrhovnog će najkasnije biti do kraja 4. mj. Gledali su me zbunjeno. Dođem doma, muž u šoku. Kažem mu, slušaj, možda nije svako zlo za zlo, možda je dobro da je danas CHF podivljao pa će se Vladajući, HNB i VS do kraja mjeseca nešto hitno riješiti. Ajmo se svi probat smirit, jer sada ne možemo ništa, UF neka traži hitne mjere , ali ne fiksiranje današnjeg tečaja, niti smanjivanje kamate, nego samo za sve kredite u CHF konverziju u kn, ali po tečaju CHF na dan dizanja kredita, kao i Mađari, kao što smo i po prvostupanjskoj dobili. Sve druge balon mjere neće nas spasiti. HVALA ekipi iz UF koja promptno reagira i sad je vrijeme da svih stavimo pred zid ! Nema više popuštanja, inače smo na ulici !!!!!”

Komentar 2:
“Nema kraja, nema pomoći, nema nade. Hvala udruzi Franak, od srca ali nemam više nade. Jedini sam zaposleni u 6 teročlanoj obitelji, imam plaću zbog koje nemam nikakva dodatna primanja, nikakve olakšice niti doplatka, a kad platim sve režije i hebeni kredit postajem socijalni slučaj, zajedno sa suprugom i sve četiri djevojčice. Nemam više opcija.”

Komentar 3:
“Frustrirana sam i ljuta na samu sebe što već 8 godina radim i živim samo kako bih otplaćivala stambeni kredit…uzela sam (u protuvrijednosti €)92.000….danas…nako 8 godina uredne otplate dužna sam 109.000€.Sve i da prodam stan ne mogu se izvući iz dužničkog ropstva….još imam kredit sa ostatkom vrijednosti i rata mi je nepodnošljiva….kada bi mi bar banka uzela stan pa da se vratim u podstanarstvo i nastavim živjeti za sebe i svoju obitelj a ne za banku!”

Komentar 4:
“Nakon 10 godina plaćanja kredita…ja sam banci dužan oko 200.000 kuna više nego što sam dobio…veliko im hvala na tome,danas sam odlučio prodat kuću i krenut u podstanare,jedino mi je u životu preostalo da se pobrinem da moje dijete ne napravi istu “pogrešku”u životu…zar je u Hrvatskoj zločin podići kredit,pa nas treba kažnjavati?!?”

Komentar 5:
“Dodjem u Otp banku i želim uplatiti ratu kredita i gospođa mi kaže da su dobili nalog da preko šaltera ne smiju primati uplate po kreditu u CHF već samo internet bankarstvom. Šta oni koji nemaju internet bankarstvo? Sutra ce mi rata kredita biti veća 1050 kn. Da čovjek poludi do kraja”

Komentar 6:
“2008 u hotelu sheraton u Zagrebu sam bio sa ljudima koji imaju firme i posluju jos uvije jako dobro. Vec tada su mnogi imali informaciju o svicarcima da je kao najpovoljniji a da ce euro devalvirati. Posto kuna pada i vrijednost valute uz to euro sada za ocekivati je jos vece rate za kredite. A to nije sve do 2020 ce kuna devalvirati preko 30 do 50%. Sto znaci 100€ ce biti preko 1000 Kuna. Isti sistem kao sto su madjari napravili. Forinta je za 3x oslabila od 2002 godine tako da narod radi za 200€/mjesecno. Samo tako su uspjeli vratiti dugove eu na racun radnika.. Pozdrav svima…”

Komentar 7:
“ma nema života na ovom balkanu! SVI KOJI SU ODGOVORNI ZA OVU BIJEDU SRAM NEK IH BUDE”

Komentar 8:
“Meni je upravo narasla rata sa 6200 na 7500 kuna!!!, od pocetnih 4400 kuna, jedostavno najveci krivac je HNB i doslovce korumpirani trgovački sud…inače ne pisem komentare ali vrijeme je da se izađe na ulicu, postavi sator ispred HUB-a i boriti se za najvecu pljacku u zadnjem desetljecu!!!”

Komentar 9:
“Dragi moji, suprug i ja isto imamo stambeni kredit, već osmu godinu. Doslovce radimo i radit ćemo još 22god. Za taj kredit. Mislim da zaista trebamo nešto poduzet , trebamo se ujediniti ,naći se i boriti se da počnemo dostojno živjet. Od priče očito nema ništa. Trebamo naći nekoga ko će se uistinu založit za nas.”

Komentar 10:
“Opet udri po sirotinji. Veliki val kredita u švicarcima bio je u vrijeme prodaje POSovih stanova u Zagrebu. Suprugu je bankarica sugerirala kredit u švicarcima a mnogi susjedi su kredite u eurima mijenjali za švicarce – nekima je to značilo manju ratu, drugima koji kvadrat više.”
 

 
Glas za čovjeka – Slavko Kulić (Društvene promjene ili dužničko ropstvo) – emisija 2014.

 
 
(index,jutarnji,facebook,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19745"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Analiza hrvatskog gospodarskog sustava je uvijek bila pipkav posao, no u suradnji sa stručnjacima istražili smo što nas očekuje ako Vlada ne provede reforme. Napravljena je analiza za 2011. godinu, no da li je ona primjenjiva za 2015., vrijeme će pokazati

“Možemo izdržati još godinu dana, a onda katastrofa!”, strahuju ekonomski autoriteti. Zabrinjavajuće su nam poruke slali i iz Europe – ona možda i najgoreg scenarija stigla je od guvernera Europske središnje banke Jeana-Claudea Tricheta, koju je u Hrvatsku donio naš bivši guverner Željko Rohatinski još 2010. godine. No pitajmo se zašto se ne ostvaruju ovi scenariji u Hrvatskoj, a kriza je sve dublja?

Trichet kaže: “Uz ovakav rast jediničnih troškova rada i fiskalnog deficita, u kombinaciji sa stabilnim tečajem, Hrvatska ide prema katastrofi”. Zašto još Hrvatska nije ušla u krizu? Bilo kako bilo, situacija u regiji i malo dalje u Rusiji se zakomplicirala. Hiperinflacija je udarila najačom snagom, no kažu da ona neće ostati samo u Rusiji već da će se proširiti na susjedne zemlje koje su ekonomski povezane sa Rusijom.

SCENARIO ZA 2015.

Da vladajući i ovaj put ne bi rekli kako su to samo politikantske priče za plašenje njihovih birača, raspitali smo se kako bi ta katastrofa mogla izgledati i što bi nam donijela.

Odgovori su zastrašujući. Iza već svima dosadnih upozorenja ekonomista kako će nam, ne provede li država reforme i ne smanji javnu potrošnju, pasti državni rejting i konkurentnost, kriju se posljedice koje nisu nimalo dosadne ni bezazlene. U tom katastrofičnom scenariju ubrzano raste broj nezaposlenih. Ostajete bez posla i ne možete pronaći drugi.

Dobro, imate pravo na naknadu na burzi, no državna je blagajna sve praznija i ta naknada, koju u međuvremenu stalno smanjuju, ne stiže redovito ili uopće ne stiže. Preostaje vam, kao i tisućama prije vas, snalaženje na crno jer se od nečega mora živjeti.

Nervozni policajci

Rata kredita vam je strašno porasla jer je domaća valuta oslabila 25% posto pa jedan euro vrijedi 9,2 kune, a plaća u tim istim kunama je deset posto manja, i sretni ste što je još dobivate. Automobil stoji na parkiralištu, sav prašan, jer je litra goriva 13 kuna, što si ne možete priuštiti (procjene cijene nafte su bile 2011. puno više nego danas). Prodali biste ga, ali nema kupaca, jer se rabljeni automobili nude na sve strane, a nitko ih ne želi. Opet živite s roditeljima jer ste u svoj skupim kreditom kupljeni stan smjestili podstanare.

“Uz ovakav rast jediničnih troškova rada i fiskalnog deficita, u kombinaciji sa stabilnim tečajem, Hrvatska ide prema katastrofi” (na slici kuna na istoj razini kao prije 10 godina)

Ulicama patroliraju nervozni policajci, nervozni su učitelji u školama i liječnici po bolnicama. Svima njima plaće ne stižu redovito, a realno vrijede jako malo. Imaju svoje kolektivne ugovore, no što im vrijede kad u proračunu nema novca, premda je država podizala poreze.

U scenariju katastrofe današnja upozorenja ekonomista više ne zvuče dosadno – upozorenja za 2011. primjenjiva za 2015.?

Da bi ekonomija bila konkurentna, troškovi moraju padati. Sa stabilnim tečajem, troškovi ne rastu, ali opterećenje su javni sektor i relativno visoki porezi koji bi se morali smanjivati želi li se osnažiti gospodarstvo – ponavlja Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta.

Ministar financija hitno mora smanjiti državnu potrošnju. On stalno govori da je ne može smanjiti jer je najveći dio proračuna zadan, ali da je proveo reforme prije dvije godine, sad bismo već imali bolju situaciju – dodaje ekonomist Ante Babić.

Prijeti li nam potop

Hrvoje Stojić iz Hypo banke je rekao 2010. da stanje nije toliko dramatično da bi nam za godinu dana prijetio potop, no tada ćemo, kao i danas, imati loše trendove i biti u dugotrajnoj stagnaciji, prognozira Stojić.

Njegova kolegica iz Raiffeisen banke, Zrinka Živković Matijević, upire prstom u fiskalnu politiku koja se samo brine o čuvanju socijalnih prava i tako ugrožava gospodarski rast.

Kolaps u šest koraka

1. Nezaposlenih 500.000
Prema posljednjim podacima, onima za listopad, nezaposlenih je 304 tisuće. Do kraja godine bit će ih 320 tisuća, na proljeće 340 tisuća, a nakon toga se spirala ubrzava. Propadaju tisuće malih biznisa i zatvaraju se gubitaške tvrtke u državnom vlasništvu. Do kraja godine možemo dosegnuti brojku od pola milijuna nezaposlenih, a najgore u toj priči jest da se ne otvaraju nova radna mjesta.Uz to, tržište rada je inertno, što znači da se nova radna mjesta u pravilu počinju otvarati šest mjeseci do godinu dana nakon što počne gospodarski rast. A Hrvatska, u našem katastrofičnom scenariju, još nema gospodarski rast ni na vidiku.

2. Pada kreditni rejting
Zemlja je prezadužena, deficit proračuna sve je veći, a inozemnih ulaganja jednostavno nema jer smo svakome preskupi. Svjetske rejting-agencije svoje sadašnje ocjene o negativnim očekivanjima pretvaraju u nižu ocjenu rejtinga, koja naše obveznice iz grupe onih sa slabom, ali ipak nekakvom investicijskom ocjenom seli u “financijsko smeće”.

3. ‘Jedemo’ devizne rezerve
Više se ne možemo zadužiti, a prije uzete kredite treba vraćati. Stoga korporativni sektor, banke i država traže devize tamo gdje ih još jedino ima: u deviznim rezervama. One u ovom trenutku jesu na svom rekordu od 11,1 milijardu eura, no kad ih krenemo trošiti za vraćanje kredita, brzo se mogu istopiti. Uostalom, samo dogodine Hrvatskoj dospijeva na naplatu 9,5 milijardi eura kredita, a računa se i s dvije milijarde eura proračunskog deficita.

4. Tečaj kune pada 25%
Zbog nedostatka deviznih priljeva (nema ino kredita ni investicija) domaća valuta gubi 25 posto vrijednosti, pa je euro dosegnuo 9,2 kune. Istog trenutka se vanjski dug popeo na 130% posto BDP-a jer BDP i dalje stvaramo u domaćoj valuti. Svima su otplate kredita za četvrtinu skuplje nego prije i mnogi to više ne mogu podnijeti. Banke plijene stanove, a tvrtke objavljuju bankrot, što ubrzava spiralu nezaposlenosti.

5. Inflacija
U ovakvoj uvoznoj ekonomiji kao što je naša, zbog pada tečaja cijene lete u nebo. Prvo su poskupjeli svi energenti, koje uvozimo, pa je litra bezolovnog benzina dosegnula 13 kuna. Skuplji su i struja i plin, a posredno rastu cijene svih drugih proizvoda.

6. Plaće i mirovine
Sindikati su se izborili da im se plaće ne diraju, no inflacija ih jede svaki mjesec, pa više ne dobivaju 600 ili 700 eura, nego 300 ili 400. Plaće počinju kasniti jer država ne uspijeva napuniti blagajnu, premda podiže poreze. Uzalud: sve je manje dohodaka, dobiti i prometa u trgovinama. Plaće i mirovine, nagrižene inflacijom, počinju kasniti pa ta kašnjenja “progutaju” jednu isplatu, kako se u ovoj zemlji već događalo.
 

 
 
(jutarnji,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19561"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Nije previše teško shvatiti da smo na dobrom putu u promjeni paradigme diljem čitavog svijeta, u stvari smo usred te promjene upravo sada. Problemi su objavljeni već javno i više se ne mogu ignorirati.

Vlade zapadnih zemalja su pokrenule bilijune dugovanja, a s obzirom na nedavne rasprave o tome gdje je gornja granica zaduženosti, možemo biti uvjeren da ni Parlament, ni Vlada, a ni predsjednik neće djelovati kako bi se ograničili potrošnju i uravnotežili proračun. Mi ćemo nastaviti dodavati bilijune dolara, eura, kuna, dinara u brojač državnog duga sve dok ne dođu vremena kada će nam naši kreditori prestati posuđivati novac. Pohlepa je prevelika.

Sa monetarne strane, odgovor Federalnih rezervi, Svjetske i Europske banke na ovo stanje krize je da se jednostavno “printa” više novca nego što je to potrebno.

Povrh trilijuna dolara dosad već tiskanih od strane FED-a u Americi, nastavlja se kvantitativno ublažavanje krize, a na Balkanu se nastavlja taj isti novac posuđivati. Ukoliko FED ne uspije ubacit ove milijarde u burze dionicama i banke, to će dovesti do gotovo trenutnog kolapsa američkog financijskog sustava.

U svakodnevici, prosječni građanin gleda kako se njihovo bogatstvo desetkuje. Oni su izgubili milijune radnih mjesta i domove tijekom posljednjih pet godina. A ako nedavna izvješća pokazuju realnu sliku, uništenje srednje klase će se nastaviti nesmanjenom žestinom u godinama koje dolaze.

Rezultirani učinak je začarana negativna povratna sprega koja se nastavlja graditi sama od sebe. Građani više nemaju novca (ili kredita) koje bi potrošili da podupru gospodarstvo, dakle, još više radnih mjesta će biti izgubljeno, što će dovesti da sve više osoba trebaju pomoć države, od hrane do skloništa.

Mi se, na svakoj razini, suočavamo sa kolapsom neviđenih razmjera.

Kao što je navedeno od strane International Man istraživanja koje je proveo Jeff Tome Casey, nije tako teško hipotetski predvidjeti što dolazi sljedeće:

Broj ljudi čije se oči otvaraju je sve veći, čini se da raste, a mnogi od njih se pitaju kako će izgledati slom kada se dogodi. Koji će biti simptomi?

Pa, primarni događaji su prilično predvidljivi: oni će uključivati velike lomove na tržištima obveznica i dionica i moguće nagle deflacije (prvenstveno imovine), koje će slijediti dramatična inflacije, ako ne i hiperinflacija (prvenstveno roba), nakon čega slijedi slom od nekoliko glavnih globalnih valuta, osobito eura i američkog dolara.

Znamo da kolaps dolazi … Ako ste obratili pozornost, vjerojatno imate jasan osjećaj da smo možda usred kolapsa upravo sada. I pogodite što? Vlada i vojska znaju također da dolazi kolaps, o čemu svjedoče velike simulacije i vojne vježbe po svijetu, točno takvog događaja i njegove posljedice.

No, raspad našeg financijskog sustava, ili hiperinflacija naše valute, je tek početak.

Ono što ne znamo je vremenski okidač i događaji koji će uzrokovati globalnu paniku koja će uslijediti, i što će se događati nakon što ovi događaji zažive.

Prema Jeff Thomas-u, ne možemo znati za sigurno, ali oni “sekundarni slučajevi” koji će slijediti su najvjerojatnije rezultati ishoda, kada se sustav kakvog smo poznavali, destabilizira.

Sekundarna događanja će biti manje sigurni, ali najvjerojatniji: povećana nezaposlenost, kontrola valuta, zaštitne carine, teška depresija, itd.

No, na tom putu, bit će brojna iznenađenja – mjere koje će poduzimati vlade mogu biti viđene kao nezakonite. Zašto? Jer, opet, takve radnje će se provoditi kada Vlada shvati da gubi svoju kontrolu nad ljudima koji se percipiraju kao njezini podanici.

Evo nekih od najbitnijih događanja koja će se desiti kad dođe do sloma:

• Ograničenje putovanja. Početi će s restrikcijama putovanja u inozemstvo, uključujući i suspenziju / oduzimanje putovnica. (to se već provodi na mala vrata u EU i SAD-u.) Kasnije, ograničenje putovanja će se proširiti unutar granica zemalja (kontrolne točke na autocestama, itd.)

• Oduzimanje bogatstva. EU je već pokrenula oduzimanje bankovnih računa, a može očekivati ​​da će to postati međunarodni oblik državne krađe. To ne znači da će se automatski ostala imovina, kao što su plemeniti metali i nekretnine, također oduzeti, već to znači da je prepreka za oduzimanje imovine eliminirana (ukonjena). Dakle, nema razloga za pretpostaviti da je bilo koja imovina sigurna od bilo koje vlade koja odobrava krađu.

• Nestašica hrane. Prehrambena industrija funkcionira na vrlo malim zaradama i preživljava samo kao rezultat brzog plaćanja računa (proizvoda). Uz dramatičnu inflaciju, marginalne tvrtke (dobavljači, trgovci na veliko i trgovci na malo) će pasti u vodu. Postotak propalih prehrambenih tvrtki će ovisiti o trajanju i jačini trenda inflacije.

• Pobuna Skvotera. Dramatičan porast broja ovrha na nekretninama privatnih i poslovnih će rezultirati beskućništvo za svakoga čiji dug prelazi njegovu sposobnost da plati – čak i oni koji trenutno misle da mogu podmiriti soje račune. Kako će broj ovrha značajno rasti, nova klasa beskućnika će se stvoriti među bivšom srednjom klasom. Kako će s vremenom oni postati brojniji, vlasništvo imovine u velikim razmjerama može ustupiti mjesto slučajevima velikih razmjera “posjeda” imovine.

• Neredi. Vjerojatno će se dogoditi spontano, zbog gore navedenih uvjeta, ali ako ne, vlade će ih stvoriti da opravdaju svoju želju za većom kontrolom nad masama.

• Opsadno stanje i Vojni zakon. SAD je već spremna za to, s donošenjem Nacionalnog Zakona 2012 Defense Authorization (NDAA), što mnogi tumače kao proglašenja SAD kao “bojno polje”. NDAA omogućuje suspenziju Habeas corpus, neograničeni pritvor, i pretpostavka da se svaki stanovnik može smatrati neprijateljski borac. Sličan zakon može se očekivati ​​i u drugim zemljama koje će doživjeti opsadno stanje kao rješenje građanskih nemira.

Gore navedeni popis događaja eventualnosti koje, ako se dogode, će gotovo sigurno doći nenajavljene. Kada se što razvije slom, sigurno će se dogoditi sa većom učestalošću.

Činjenica je da se vlade zemalja, u posljednjih desetak godina, se kreću sve bliže onome što se može opisati kao policijska država. Kroz popis vojnih policijskih uprava, zakonodavnih postupaka i izvršnih naloga je vlada već postavila “pozornicu” za te sekundarne događaje nakon sloma.

Iako se ne može izbjeći na državnoj razini, postoje načini pripreme pojedinaca i njihovih obitelji koje mogu učiniti kako bi se, u najmanju ruku, izolirali od sekundarnih događaja. To uključuje spremanje bitnih fizičkih dobara i držati ih u svom posjedu. Stvari kao što su dugročna hrana, roba za razmjenu, monetarna roba, naoružanje za samoobranu … sve do dobro osmišljenog plana pripravnosti – će, ako ništa drugo, vama pružiti potrebna sredstva da ostanete neokrznuti kada se sranje desi.
 

 
(preveo: mag. Alfred Bošković/uredio:nsp)

Je li slučaj “Pašk Kačinari” iskra koja će U Hrvatskoj zapaliti revoluciju protiv bankarske mafije? Kačinari naime tvrdi da banke građane kamatare novcem čije je porijeklo više nego zapanjujuće, vjerovali ili ne – novcem kojeg su prethodno ukrale od tih istih građana.

Pašk Kačinarij uspio se probiti i do samog predsjednika ove zemlje – na sastanku ‘zviždača’ s Ivom Josipovićem, iznio je dokaze da Republika Hrvatska nikome ni lipu nije dužna. Posljedice pljačke Hrvatske tijekom pretvorbe i privatizacije u velikoj mjeri utječu na današnju financijsku impotenciju zemlje. Nije teško pretpostaviti, cijela ova priča navodi na to da su Hrvatska narodna banka i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske generatori kako ekonomske krize, tako i one moralnog karaktera, no koliko je i kakvih dokaza o kriminalnim aktivnostima bankstera uopće moguće prikupiti?

Inače, pljačka svih pljački u kojoj je sudjelovao i on – Marijan Hanžeković, tvrdnja je zbog koje je potonji podigao tužbu protiv Pašk Kačinarija. U sudnici u kojoj će na kraju pravdu proglasiti sudac Zorislav Kaleb, konačno ćemo ugledati rasplet velike bankarske pljačke Hrvatske, ili će bankarski lobi pljačku nad pljačkama uspjeti još dublje zataškati?

Po Kačinariju, istina je ta da su Marijan Hanžeković, Franjo Luković i Jakša Barbić dio same vrhuške bankarskog lobija koja umjesto pravne države i neovisnog sudstva iz sjene u potaji vlada Lijepom našom. Svoje tumačenje da su rat u bivšoj Jugoslaviji namjestili bankari kako bi pokrali narodnu imovinu, te da su Marijan Hanžeković, Franjo Luković i Jakša Barbić sastavni dio bande kojoj je ta pljačka nažalost i pošla za rukom – Kačinari potkrepljuje brojnim dokumentima.

Jurica Žitko, osnivač organizacije “Inicijativa 9″, jedan je od onih koji se trudi Pašku Kačinariju pružiti što veću potporu, između ostalog i pokretanjem prosvjeda. Uvjeren da velika pljačka Balkana i Hrvatske nije teorija zavjere već afera u kojoj za sve ono što tvrdi da se dogodilo Kačinari ima i pismeni dokaz, Jurica Žitko je izjavio da se ne boji Hanžekovića te da će i on osobno na sudu ponoviti Paškove tvrdnje da je taj čovjek učestvovao u pljački nad svim pljačkama Hrvatske.

No tko je uopće Pašk Kačinari? Opširnije u intervjuu na temu “pretvorba – privatizacija – bankarska mafija” kojeg je taj zagrebački zlatar dao za medij Dnevno.hr.

Vaša tvrdnja da Hrvatska nikome ne duguje ni kune, već da je lopovi kamatare ukradenim novcem, izazvala je dosta pozornosti. Možete li tu tezu pojasniti?

Već jedanaest godina istražujem način na koji su ‘privatizirane’ hrvatske banke i hrvatska poduzeća. Za to vrijeme prikupio sam cjelovitu dokumentaciju iz koje se vidi da je Hrvatska doista pokradena za oko 47, 5 milijardi eura koliko otprilike iznosi hrvatski dug, što znači da Hrvatska nikome ne duguje ništa. Hrvatska se počela pljačkati još 1976. godine, kada su pojedinci osnovali banke u inozemstvu kako bi tamo, umjesto u Narodnu banku Jugoslavije, mogli pohranjivati devize. Zagrebačka banka tada je također osnovala kćeri banke (LHB International Handelsbank AG Frankfurt; Banque Franco Yugoslavie, Paris; Adria Bank AG, Wien; Anglo Yugoslav Ltd., London; The Development Bank of Zambia, Lusaka) izvan Hrvatske, uz pomoć kojih su kasnije pokrali Zagrebačku banku i poduzeća koja su osnovala tu banku. Nakon što su ovladali Zagrebačkom bankom protuzakonito su izmijenili vlasničku strukturu brisanjem iz knjige dioničara dionice pravih vlasnika banke, i to njih preko tisuću i dvije stotine. Ljudi koji su nezakonito preuzeli Zagrebačku banku opljačkali su i Grad Zagreb. Ta pljačka još traje. Sada kradu dokumente kako bi sakrili trag pljačke. Posjedujem dokumentaciju o tome. Pokraden je i spis koji je držala Ninoslava Zeković, koja je zadužena za imovinu Grada Zagreba. Pred Gradskim uredom za imovinsko-pravne poslove sam pokrenuo postupak ukazavši na činjenice da je Grad Zagreb temeljni osnivač Zagrebačke banke, jer je osnivač Gradske Štedionice od 1914. god., pa samim tim Gradu pripadaju dionice ZABE. To je prijavljeno i DORH-u, no oni šute. Kaznenu prijavu protiv tada čelnih ljudi ZABE Ive Hanžeković – Živković, Marijana Hanžekovića, Jakše Barbića, Franje Lukovića i drugih podnio sam 6. svibnja 2008. zbog zlouporabe položaja i ovlasti. Ta prijava od tada stoji u USKOK-u, a ista niti je odbačena niti se po njoj radi, što je dokaz da je zaštitnik sveukupnog kriminala u Hrvatskoj upravo Mladen Bajić, zajedno s Dinkom Cvitanom.

Govorite li o slučaju u kojem je sud presudio da je Zagrebačka banka u vlasništvu države Hrvatske, da bi se DORH, suprotno svakoj logici i zdravom razumu, kasnije žalio na tu presudu?

Točno. Pričamo, dakle, o državi koja će ući u EU, a u kojoj se događaju ovakvi skandali. Primjerice sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Amira Hadžić presudila je da je Republika Hrvatska suvlasnik ZABE, a sve na osnovu dokumentacije koju je imala u spisu. Međutim DORH protivno svojoj osnovnoj zadaći da zastupa interese Republike Hrvatske, protiv spomenute presude ulaže žalbu i time šteti nacionalnim i državnim interesima Republike Hrvatske, a što je dokaz da Hrvatskom ne vlada pravna država i neovisnost sudstva, već bankarski lobi na čelu kojeg su Franjo Luković, Marijan Hanžeković, Jakša Barbić i ljudi koji su pokrali 1300 poduzeća koja su bila osnivači Zagrebačke banke, no kojima su dionice ukradene. Kako? Oni su bili čelni ljudi u tim poduzećima i oni su prikrili dionice. Zato govorim da se Hrvatska kamatari novcem koji je ukraden i koji se sada nalazi u Deutsche trust bank u Albanian street u New Yorku. Ta je banka kupovala dionice Zagrebačke banke za nekoga odavde, a sve to imam dokumentirano.

Tko sprječava raspetljavanje tog slučaja?

Kada se netko u Hrvatskoj počne raspitivati o tome, onda se pojavljuje Franjo Luković, predsjednik Uprave Zagrebačke banke, s najavom da će kupiti državne obveznice koje se prodaju po enormnoj cijeni. Na taj način on kontrolira i drži u šaci hrvatsku državu. Imam ovdje potpise ljudi koji su tražili raščišćavanje te situacije. To je Stjepan Mesić koji je to činio kontinuirano od 2002. godine, to je Luka Bebić, a to je i Ivo Sanader. On je nastradao upravo zato jer je tražio da se ispita kriminal u Zagrebačkoj banci i zato se tako zamjerio Franji Lukoviću i ljudima koji su opljačkali Hrvatsku. Ne kažem da Sanader nema učešća u pljački, jer to nisam istraživao. No dokumenti koje posjedujem potvrđuju da je u dva navrata 2004. godine poslao DORH-u i na druge adrese zahtjev da se ispitaju nezakonitosti u Zagrebačkoj banci i da se pokrenu kazneni postupci protiv pojedinih djelatnika ZABE, no nitko nije reagirao. Sanader je zbog toga postao smetnja.

Zašto hrvatska javnost o tome vrlo malo zna?

Bankari su zakupili medijske prostore, pa su građani koji plaćaju RTV pretplatu osuđeni na ono što im se servira. A servira im se ZABA devedeset sekundi. Zagrebačka banka je zakupila medijski prostor, vjerojatno uz pomoć odvjetnika Hanžekovića koji ujedno nad tisućama građana pokreće ovrhe radi neplaćanja HRT pretplate. Zbog te silne nepravde hrvatski građani ne mogu čuti istinu na javnoj televizi koja se tiče ZABE i kriminalnih radnji unutar bankarskog lobija. Ovdje živim od 1959. godine pa sve to shvaćam i vidim jer gledam s druge pozicije – pomalo sa strane. Hrvatskom je građaninu najteže jer se počeo razočaravati u naciju i u domoljublje. Kada bude progledao, bojim se da će biti kasno, jer ja i meni slični ne mogu doprijeti do medijskog prostora na HRT-u.

Koliko dugo već upozoravate na mutne radnje oko privatizacije Zagrebačke i ostalih banaka?

Jedanaest godina to istražujem, a prvi je o tome pisao Gordan Malić u Globusu, no on je tada bio spriječen da napiše objektivan tekst. U to vrijeme bio sam u Italiji i predavao papire u Unicreditu. Zagrebačka banka nije u vlasništvu Unicredita. Jer da jest, onda bi Unicredito dao garanciju za ZABU da podupre gradnju autoceste u Crnoj Gori. S obzirom da nisu mogli dati tu garanciju te da Jadranka Kosor također nije pristala dati garanciju, propao je posao od tri milijarde, a što nitko u medijima do danas ne problematizira.

Je li moguće danas poništiti pretvorbu i privatizaciju Zagrebačke banke kao i 95 posto protuzakonito privatiziranih hrvatskih tvrtki? Kako bi se to moglo učiniti?

Naravno da je moguće, ali uz odgovornu i savjesnu vlast i vladavinu prava, koja neće štititi bankarski lobi i voditi se ciljevima interesnih skupina. Važno je otvoriti medije jer medijski prostor ne smije biti blokiran zbog istine i ljudi koji žele ovom društvu dobro.

Zašto glavni državni odvjetnik, prema vašem mišljenju, štiti pretvorbenu pljačku? Ima li i on svoje prste u tome?

Mladen Bajić ima sve poluge kojima može razriješiti kriminal, a ja i drugi koji imamo dokumentaciju i želimo pripomoći smo marginalizirani. U više navrata osobno sam i preko odvjetnika podnosio prijave Državnom odvjetništvu, no na žalost po njima nije postupano. Na Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, u predmetu K-DO-2303/04 koji je adaktiran još 8. lipnja 2004. godine, u njega i nadalje ulažu sve novopristigle kaznene prijave u vezi sa Zagrebačkom bankom d. d., te se ne donose nikakve državnoodvjetničke odluke koje je to tijelo dužno donijeti, već se po predmetima ne radi ništa.

Kaznena prijava protiv Franje Lukovića, Jakše Barbića, Ive Hanžeković – Živković, Igora Tepšića i drugih zbog više kaznenih djela podnesena je 6. svibnja 2008. godine, a zavedena je u USKOK–ovom predmetu pod poslovnim brojem UKR-759/08, da bi iz potpuno nepoznatih razloga 15. svibnja 2008. predmet bio ustupljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku pod poslovnim brojem KR-DO- 326/08, a u kojem do danas nije ništa učinjeno usprkos mnogobrojnim požurnicama i traženjima. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u predmetu KR-DO- 909/09, povodom prijave da je pronađena neuknjižena imovina Republike Hrvatske, odnosno da je protupravno prisvojena imovina Republike Hrvatske u kapital Zagrebačke banke d.d. prilikom usklađivanja banke iz društvenog vlasništva u dioničko društvo, do danas nije učinjeno ništa! Sami onda zaključite kakva je uloga Bajića u svemu tome! Moram ovdje istaknuti da sam njemu osobno dostavljao požurnice i molbe da se po tim predmetima radi, no on očito ne misli da su ti predmeti važni ili iz nekih drugih pobuda ništa ne čini.

Zbog čega Bajića onda podržavaju baš sve političke opcije?

Zato što on podržava sve opcije i štiti ih, jer je očito osoba koja se ne želi uhvatiti u koštac sa spornim situacijama. Čini mi se da jedino Ranko Ostojić ide na sve opcije i treba ga pustiti da radi. Policija je tražila od Državnog odvjetništva da im odobri da idu istraživati pronađenu imovinu Zagrebačke banke, no DORH nije dao suglasnost. Ništa se ne može raditi bez suglasnosti Mladena Bajića. Nakon svega, pitam se štiti li ga bankarski lobi.

Štiti li bankarski lobi i Ivu Josipovića?

Njega ne štiti jer im je on glavna smetnja. Josipović je inicirao donošenje promjena Ustava koje ne idu na ruku bankarskom lobiju. Donio je Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela iz pretvorbe i privatizacije te o oduzimanju nezakonito stečene imovine. Zbog toga je postao smetnja tom lobiju. Prisjetit ću vas na televizijsku emisiju u kojoj su se oštro sukobili Josipović i Hanžeković, a u kojoj je na vidjelo izašlo da upravo Josipović želi problematizirati krupni kriminal i nezastarijevanje istog, dok se Hanžeković tome oštro protivio.

Kakva je u svemu tome uloga guvernera Rohatinskog?

Mislim da je pod snažnim utjecajem bankarskog lobija koji vlada Hrvatskom te da je Hrvatsku narodnu banku pretvorio u instituciju koja ne izvršava svoje zakonske ovlasti. To govorim zato jer o tome posjedujem dokumente, a tiču se upravo HNB-a koji nije izvršio nadzor nad Zagrebačkom bankom iako je to od njega traženo. Kad su početkom devedesetih tiskani prvi hrvatski dinari, nisu dovezeni i deponirani u Hrvatsku narodnu banku, već u Zagrebačku banku. Hrvatska narodna banka nije se ni razdužila kod Jugoslavije s jugo dinarima, zbog čega nije teško zaključiti da je bankarski lobi Jugoslavije, odnosno jugo-tehno menadžerski sloj, zajedno s hrvatskim tehno menadžerima itekako umiješan u brojne kriminalne radnje.

Tvrdite da su rat izazvali bankari i tehnokrati kako bi mogli opljačkati bivšu društvenu imovinu. Možete li tu tvrdnju rastumačiti?

Poznato je da je Tito htio napraviti radničko dioničarstvo, no to nije svidjelo Rusima, zbog čega je napravio kompromis pa je dao tvornice radnicima. A to što oni nisu znali to iskoristiti, već su usmjereni u nacionalizam, drugo je pitanje. Ciljano usmjeravanje na nacionalizam počelo je još 1981. godine. Velik natalitet Albanaca smetao je nekom i netko je to iskoristio kao povod za dogovoreni rat iza kojeg se dogodila pljačka društvenog bogatstva o kojoj govorim. Ni mnogi Albanci nisu svjesni da i među njima ima učesnika u ovoj dogovorenoj pljački. Do danas nisu raščišćeni svi računi. Jugobanka je nestala u čitavoj Jugoslaviji i van Europe postoji samo jedno njezino sjedište koje se nalazi u New Yorku, gdje je prema procjenama skriveno četiri milijarde dolara. Rat su, dakle, izazvale tehnomenadžerske strukture. Jer nije jednako voditi politiku ili biti navođen da vodiš takvu politiku. Žalosno je da su ljudi koji su krvarili i patili danas opljačkani i obespravljeni.

Što ste vi sve, u kratkim crtama, pronašli istražujući kriminal oko Zagrebačke banke?

Otkrio sam da hrvatske banke nisu unijele svoje nekretnine u osnivački kapital i prikazale to da ne bi uvukli državu u vlasničku strukturu. To je najvažnije otkriće, a mislim da su to napravile sve banke u Jugoslaviji. Drugo, kad su usklađivali banke, nisu unijeli dopunu osnivačkog kapitala koju su trebali prijaviti Trgovačkom sudu. U Hrvatskoj je osim Zagrebačke banke na taj način pokradena i Pliva, T-mobile, Tvornice duhana, jer su oni sjedili u povezanim društvima. Zagrebačka banka, osim toga, ima vlasništvo nad zgradama i stanovima koji su imali hipoteke od Gradske štedionice do 1958. godine, ali je Sabor 2008. godine donio odluku da sve to ne postoji i da se briše…

Kakav je konkretno vaš interes oko ZABE?

Dioničar sam kojemu nisu dali pripadajuće dionice već su ih uništili, a ja sam im ušao u trag kroz cjelovitu dokumentaciju koju posjedujem i koja je dokaz da mi duguju preko stotinu milijuna eura. Pitanje nalaznine tih dionica se tiče i Srbije i Kosova, no najviše Hrvatske i Grada Zagreba. Hrvatska s tom nalazninom i procesuiranjem te nalaznine dolazi do situacije da više nije dužna nikome ništa! Ali Hrvatska se još krade. To vam je kao kad netko provali u ogroman prostor pa mu treba dugo vremena da sve ukrade. Plijen se još uvijek iznosi van.

Hoćete li ostati aktivni u politici te kako objašnjavate slab rezultat Saveza za promjene na proteklim izborima?

Marinko Filipović, koji poznaje Ivana Pernara, zamolio me da se uključim u Savez za promjene. U posljednja tri tjedna kampanje uključio sam se ispred nacionalnih manjina. Na moju odluku utjecalo je i to što je u Italiji pao Berlusconi, koji je bio vanjski čep koji nije dozvoljavao raščišćavanje kriminala oko Zagrebačke banke, dok je unutarnji čep svo vrijeme Mladen Bajić. Kad ga hrvatski narod smijeni, kriminal će se moći istražiti i tada će se vidjeti da Hrvatska nikome ništa ne duguje. Spreman sam odgovarati ako mi netko dokaže suprotno. Podastrijet ću dokumente koji to dokazuju. Kroz politiku ću pokušati iznjedriti ove interese.

Zašto vas, Ivana Pernara, Sulejmana Tabakovića, profesora Slavka Kulića, kao i sve ostale koji govore o pogrešnoj monetarnoj politici i velikoj bankarskoj pljački, mediji baš i ne vole?

Bankarski lobi kontrolira medije jer se boji revolta i bunta naroda. Zato svaku od spomenutih osoba pokušavaju u javnosti diskreditirati i prema svakom destruktivno djeluju. Prema Pernaru su nastupili vrlo agresivno. Meni ne mogu ništa jer sa 62 godine i s iskustvom koje imam u trgovini, bankarstvu i ekonomiji, ne nasjedam na provokacije i ne obazirem se na diskreditacije.

Je li moguće bez podrške medija preokrenuti stvari u Hrvatskoj?

Nije moguće jer su sindikati kao i braniteljske udruge razjedinjeni. Spremam se, stoga, nazvati Ninoslava Pavića, vlasnika Europa press holdinga i pitati ga hoće li otvarati prave teme, a pritom mislim hoće li otvoriti prostor u kojem će se čuti i druga strana koja će prozvati kriminal i kriminalce.

Je li opasno govoriti to što vi govorite, odnosno upirati prstom u ljude u koje vi upirete?

Naravno da je opasno. Ali govoriti istinu ili ogovarati nekoga nije jedno te isto. Vjernik sam (rimokatolik) i radi istine sam spreman i umrijeti. No, za one koji bi eventualno naručili moju likvidaciju, takav rasplet ne bi bio dobar. Zna se tko bi imao prste u tome…

Na što ste mislili kada ste rekli da postoji spisak onih koji trebaju ‘otići’ ako vi ‘odete’?

Neće valjda morati ‘otići’ ovaj što čisti ulicu, ako ja ‘odem’. Znam tko stoji iza svega i tko je imao prste u krađi koju želim rasvijetliti jer je svatko ostavio svoj otisak u tome. Odvjetnik Marijan Hanžeković je ostavio otisak, njegova bivša supruga Iva Hanžeković – Živković je ostavila otisak, akademik Jakša Barbić je ostavio otisak, Franjo Luković također. Nisam napao Crkvu ni Hrvatsku, već ljude koji su ukrali. Da sam Hrvat i s ovakvom glavom i sa svojim stavom, to bih riješio u roku od dva tjedna. Onda ne bih bio etiketiran. Za sve što govorim imam argumente i pisane dokumente. Ako kažem da je Sanader tražio da se raščisti pitanje Zagrebačke banke, onda znači da imam argumente za tu tvrdnju. Je li on igrao dvostruku igru, to ne znam, ali znam da se drugi put sukobio s Lukovićem kada ga je tijekom 2008. godine pozvao da smanji kamatu te kada je zaprijetio da će u suprotnom u Zagrebačku banku poslati inspekciju. Imam razloga vjerovati da ga je to stajalo političke karijere. Uvjeren sam da je progon protiv njega inicirao bankarski lobi. Nije isto je li netko ukrao deset milijuna ili 47 milijardi. Pitam vas, stoga, što je tu veći problem i koga bi prvo trebalo istražiti?

Tko stoji iza vas, odnosno tko vas podupire i štiti, kada se usuđujete ovakve stvari javno govoriti?

Štiti me najprije Bog, a ima i drugih koji me štite. Bilo bi suludo kada bih javno rekao tko me sve štiti. Za mene se zna da nisam lopov niti prevarant, da sam poduzetnik i obrtnik od 1972. godine, da imam 62 godine, da sam tvrdoglav i da se ne bojim reći istinu. Ali kad nešto pričam, uvijek za to imam argumente. Svjestan sam da činjenice koje iznosim otvaraju mnoge probleme. No Hrvatska se mora suočiti s istinom, a ova istina će mnoge zaboljeti.
 

 
izvor:cromalternativemoney.org
 
povezani članci: Luković i ZABA na tajne račune prebacili milijarde maraka stare devizne štednje
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9579"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Moćna američka rejtinška agencija Moody’s ponovo dijeli loše ocjene. Nakon što su snižavali rejting svake godine od početka krize, svaka država je prošla isti tretman. Istodobno u Grčkoj štediše masovno dižu svoj novac s bankovnih računa u strahu od sloma domaćeg bankarskog sustava.

Ostanak Grčke u eurozoni ionako je sve nesigurniji, a sada je snižavanje rejtinga španjolskim bankama dodatno povećalo zabrinutost za daljnju sudbinu eura. Jer, Španjolska je u eurozoni četvrto gospodarstvo po veličini, pa bi zaoštravanje krize u toj zemlji moglo imati daleko veće posljedice po euro nego sudbina Grčke. Španjolska se nikako ne uspijeva izvući iz recesije i napokon početi bilježiti gospodarski rast. I snižavanje rejtinga španjolskim

Moodys opet dijeli loše ocjene

bankama je dijelom posljedica problema koje ta zemlja ima sa smanjivanjem deficita i zabrinutosti da nema dovoljno sredstava kako bi podržala banke koje imaju poteškoća.

Koliko je siguran novac štediša?

No, što konkretno u praksi znače loše ocjene rejtinških agencija? Prva posljedica je teže i skuplje nabavljanje novca na tržištu. Banke si uglavnom posuđuju novac međusobno i jasno je da loša ocjena izaziva nepovjerenje u kreditne sposobnosti dotične banke. Osim toga, takva banka teško privlači i klijente koji su spremni uložiti novac u nju. U najgorem slučaju čak može doći i do povlačenja kapitala iz banke. Ukoliko onda još i štediše počnu prazniti svoje račune, može se reći da ta novčarska institucija ima ozbiljne probleme. Posljedica: platežna nesposobnost.

Naravno, to je najgori scenarij od kojeg su europske banke još uvijek daleko. Zato građani koji imaju uloge u podružnicama banaka kojima je rejting snižen za sada nemaju razloga za zabrinutost. Pogotovo što i država jamči za štedne uloge do određene visine. Osim toga, pad rejtinga ne znači automatski platežnu nesposobnost neke banke, nego se prije svega odnosi na kreditiranje i ulaganje pa nema direktnih posljedica po štediše.

Još više novca iz ECB-a?

Zbog takvog razvoja situacije sve su glasniji zahtjevi za daljnjim mjerama za suzbijanje krize. Međunarodni monetarni fond (MMF) smatra da bi Europska središnja banka (ECB) trebala na tržište novca izbaciti nove količine

Je li novac sigurniji kod kuće?

svježeg kapitala i sniziti referentnu kamatnu stopu na ispod 1 posto. Predlaže se i da ECB kupi još više državnih obveznica država u krizi, poput Španjolske i Italije. To bi pomoglo tim zemljama da dođu do svježeg novca pod relativno povoljnim uvjetima i stabiliziralo njihove bankarske sustave.

No, ECB za sada odbija sve te prijedloge. Predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi ponovo je zatražio veći angažman politike u suzbijanju krize. “ECB je izljevom krajnje jeftinog novca, ukupno bilijun eura u prosincu i veljači, dao svoj doprinos smanjivanju napetosti na tržištima”, podsjetio je Draghi i dodao da je jednostavno potrebno još vremena kako bi taj novac iz banaka stvarno stigao i do gospodarstva.

Barclay: Vlada se ne trudi održati rating

Hrvatski političari kod pada ratinga kao da nisu realni, potrošnja se nastavlja nema rezova, ali do kada?,

Vlada nije napravila dovoljno da zadrži rejting

Podsjetimo, Barclays jedna od najvećih britanskih banaka, svojim je klijentima preporučila da novac koji su ulagali u Hrvatsku prebace u Ukrajinu ili druge istočnoeuropske države poput Litve, javlja Novi list.

Do ove sugestije došlo je nakon što su Barclaysovi analitičari posjetili Zagreb i zaključili kako hrvatska Vlada nije napravila dovoljno da se izbjegne novi pad kreditnog rejtinga i to u junk investicijsku kategoriju.
[notification type="alert"] S obzirom da Hrvatska ima 80 posto duga u euru, male su šanse da će se ići na klasičnu devalvaciju kune, pa iz Barclaysa predlažu devalvaciju kroz rast cijena ili smanjenje plaća. [/notification]

U banci su uvjereni kako će Hrvatska već u ožujku izgubiti postojeći rejting, a utješna vijest je jedino ta da misle kako to za Hrvatsku neće imati jednako katastrofalne posljedice kao što je to bio slučaj u Mađarskoj, gdje su obveznički prinosi skočili na visokih 11,3 posto.

Vlada će teško izaći na kraj sa jakim sindikatima

Analitičari su objasnili kako je Vlada krenula u pravom smjeru, podsjećajući na rezanje proračunske potrošnje, ali uz napomenu kako je to premalo i zakašnjelo. “Vladine su mjere jednokratne i nedovoljno ambiciozne”, tvrde u Barclaysu. Podsjetimo, sličan su zaključak donijeli i Fitchovi analitičari, koji su Hrvatskoj ipak odlučili dati još malo vremena za pokretanje strukturnih reformi.

Iz Barclaysa su Vladi zamjerili, kako piše Novi list, to što nije imala snagu riješiti najveće strukturalne probleme – golemi javni sektor i rigidno radno zakonodavstvo. “Neće biti lako rušiti kolektivne ugovore, uz tradicionalno jake sindikate”, napominju, sugerirajući korjenite promjene na tržištu rada i internu devalvaciju.

Devalvacija rastom cijena i smanjenjem plaća

S obzirom da hrvatska ima 80 posto duga u euru, male su šanse da će se ići na klasičnu devalvaciju kune, pa iz Barclaysa predlažu devalvaciju kroz rast cijena ili smanjenje plaća. Da stvar bude još sumornija, smatraju kako Hrvatska ove godine neće moći ostvariti rast BDP-a, čak ni uz dobru turističku sezonu, a prognozirani rast čini im se nerealan.

[notification type="error"] Barclays jedna od najvećih britanskih banaka, svojim je klijentima preporučila da novac koji su ulagali u Hrvatsku prebace u Ukrajinu ili druge istočnoeuropske države [/notification]

Naravno, izvješće Barclaysa neće imati utjecaj na eventualno revidiranje kreditnog rejtinga Hrvatske, ali je znakovito to što se investitorima predlaže da novac povuku  iz naših obveznica i presele ga u Ukrajinu i Litvu. Riječ je o zemljama s formalno istim kreditnim rizicima i sličnim prinosima, ali imaju bolja osiguranja povrata jer ih podržava jača ekonomija.
 

 
 
izvor: dw.de, index.hr
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9149"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Državna služba - nerad, spavanje, pušenje, lijenost, velike plaće...

Nove mjere premijera Zorana Milanovića za oporavak gospodarstva i kuna ponovno će ‘udariti’ po onome što bi trebao biti srednji sloj jer ga se proglašava bogatim. No analitičari smatraju da je najveći problem raslojavanje društva na one koji rade u privatnom i na one koji rade u državnom sektoru

Mjere koje je za sada najavio premijer Zoran Milanović neće biti dovoljne da se srede javne financije i osigura kreditni rejting te pokrene gospodarstvo koje već godinama tone. U to su uvjereni hrvatski analitičari i gospodarstvenici.

Dvije kaste

– Ako se provedu najavljene promjene u poreznom sustavu, one neće dati doprinos glavnom cilju, a to je stabilizacija na međunarodnom tržištu i očuvanje kreditnog rejtinga te pokretanje gospodarske aktivnosti jačanjem domaće potrošnje u kućanstvima i poduzećima – kazao je neovisni analitičar Damir Novotny.

Istodobno, građani sve više vjeruju da se naše društvo počelo opasno raslojavati u dvije kaste – jednu koja uvijek dobiva “mrkve” i drugu koja uvijek dobiva “batine”.

[highlight color="yellow"] Prvu kastu čini većina od 466 tisuća zaposlenih u državnim i lokalnim službama, javnim i državnim tvrtkama, [/highlight] a drugu čine ostali – oko 700 tisuća zaposlenih u realnom sektoru.

[highlight color="yellow"] Prvi imaju prosječnu plaću od 6000 kuna i maksimalnu sigurnost radnog mjesta [/highlight] , a [highlight color="green"] drugi imaju prosječnu plaću od 4269 kuna [/highlight] i malu ili nikakvu sigurnost radnog mjesta.

Prvi su financijsku krizu “platili” s novih pet tisuća radnih mjesta, a drugi su ceh platili gubitkom 150 tisuća radnih mjesta.

Malo više od prosjeka

Najupitniji su veći PDV, preraspodjela novca iz državnog proračuna i veći pritisak na prosječne plaće.

Srednji sloj koji je gotovo nestao pokušava se novim mjerama proglasiti višom klasom. Tako će oni koji zarađuju više od 6000 kuna, a to je tek malo više od prosječne hrvatske plaće (5729 kuna), najviše pridonijeti pokušaju ispravljanja negativne socijalne slike.

– Porezni pritisak na plaće mora se smanjiti. Oni sa 6000 kuna postali su izgleda bogati jer ne moraju kopati po smeću – kazao je Vladimir Ferdelji, bivši direktor Elektrokontakta, a danas pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture. Ferdelji smatra da ideja o višem PDV-u “nije dobro pripremljena” i da je treba doraditi.

I Novotny smatra da se plaće trebaju rasteretiti, jer cilj mora biti jačanje srednjeg sloja – kategorije koja najviše troši i mora biti generator domaće potrošnje, a samim tim i proizvodnje. Također, zalaže se i za povećanje mirovina, jer umirovljenici troše za osnovne potrebe, i to većinom hrvatsku robu.

– Nije točna izjava ministra financija da Hrvatska s tri tisuće eura godišnje ima najveći neoporezivi dio na plaće. U Europi ima država u kojima je neoporezivo 5000 eura, a u Sloveniji je to 8000 eura. Treba povećati i mirovine, jer smo najveću ekonomsku aktivnost imali kada smo umirovljenicima vratili dug. Tada smo imali fantastičan rast jer umirovljenici ne kupuju automobile već ono nužno za dnevnu potrošnju – kazao je Novotny.

Danima se već raspravlja o procjeni Vlade da bi u javnim poduzećima oko 5.000 ljudi trebalo završiti na cesti jer su, smatraju u Banskim dvorima, višak. Sindikati će se teško složiti s tom ocjenom, no podaci o broju zaposlenih u tim tvrtkama, kao i njihovim prosječnim plaćama govore da će promjene biti nužne.

[highlight color="yellow"]U hrvatskim javnim tvrtkama radi oko 67.000 ljudi, [/highlight] a toj kategoriji, prema klasifikaciji Instituta za javne financije, pripada 25 tvrtki. [highlight color="red"] U tim tvrtkama, prema podacima iz 2010. godine, prosječna plaća iznosi 7.630 kuna, što je čak 1.600 kuna više od prosječne hrvatske plaće. [/highlight] Prema najavama iz Vlade, broj zaposlenih u javnim poduzećima trebao bi se smanjiti za oko 5.000 ljudi.

[highlight color="red"] U javnim poduzećima, među kojima su i Hrvatske željeznice, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatska pošta, Narodne novine, Hrvatska radiotelevizija, Croatia osiguranje, Hrvatske ceste i Hrvatske vode, prema podacima iz 2010. godine, prosječna plaća iznosi 7.630 kuna, što je čak 1.600 kuna više od prosječne hrvatske plaće, piše Večernji list. [/highlight]

Najveći iznos prosječne plaće je u Središnjem klirinškom depozitnom društvu i iznosi čak 11.152 kune! Druga javna tvrtka na listi najvećih plaća je Hrvatska narodna banka, u kojoj je prosječna plaća 9.500 kuna. Zanimljivo je da je prosječna plaća 9.054 kune i u velikom gubitašu Croatia Airlinesu. Slično je i u Hrvatskim cestama, Janafu, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Odašiljačima i vezama te Plinacru.

Pitanje je da li  je Grčka gora od nas?

[highlight color="orange"]U Hrvatskim vodama prosječna plaća iznosila je oko 11.000 kuna, ali sada tvrde da je ona smanjena i da iznosi 7.336 kuna. [/highlight]U HŽ-u je prosječna plaća oko 7.500 kuna. No, u toj su tvrtki najavili rezanje broja radnika. HŽ je, primjerice, u 2010. godini samo za plaće svojih radnika potrošio oko 2,3 milijarde kuna, a godišnje ta tvrtka zaradi oko 1,19 milijardi kuna! Dakle, ni polovicu iznosa potrebnog za isplatu plaća. Tu razliku, naravno, pokriva državni proračun.

U Hrvatskoj je udio zaposlenih u javnim tvrtkama u ukupnoj zaposlenosti čak 13,4 posto, pa tako svaki sedmi zaposleni u Hrvatskoj radi u javnom poduzeću. Od Hrvatske su po tome gore samo Grčka i Poljska.

Prosječne plaće u javnim tvrtkama

HŽ Holding 7.486 kuna
HEP 7.869 kuna
Hrvatske šume 5.554 kuna
Jadrolinija 4.852 kuna
Hrvatska pošta 5.975 kuna
Narodne novine 5.975 kuna
HRT 6.883 kuna
Croatia Airlines 9.054 kuna
HAC 7.141 kuna
Hrvatske ceste 8.692 kuna
Autocesta Rijeka Zagreb 7.806 kuna
Hrvatske vode 7.336 kuna
JANAF 8.072 kuna
Hrvatska lutrija 5.598 kuna
Fina 5.724 kuna
HNB 9.528 kuna
HPB 8.862 kuna
Croatia osiguranje 6.292 kuna

 

Ostat će bez stotinjak kn

Povišenje PDV-a nije mjera oporavka, jer tri milijarde kuna, drži Novotny, neće ništa pomoći, a poslat će loš signal potrošačima i izazvati negativan psihološki efekt pa će se smanjiti potrošnja.

– Socijalna politika ne može se voditi preko PDV-a i nije mi jasno što vlada time želi postići. To je više prorecesijska mjera jer prijeti smanjenjem potrošnje – smatra analitičar Damir Novotny.

Ekonomisti upozoravaju Vladu da se ne igra još većom poreznom presijom i nepravednom preraspodjelom poreza na dohodak tako što će oni koji zarađuju šest tisuća kuna ostati bez stotinjak kuna koje će potom završiti u džepu onih koji zarađuju, primjerice, četiri tisuće ili manje.

Za to što netko zarađuje tri tisuće kuna nije kriv onaj tko zarađuje šest ili sedam tisuća kuna, upozoravaju ekonomisti i savjetuju Vladi da se usredotoči na smanjenje neodržive proračunske potrošnje.

– Na prihodovnoj strani ne bih dirao ništa. Zemlje koje su, kao sada Hrvatska, pokušavale povećanjem poreznih prihoda riješiti problem nisu uspjele. Štoviše, došlo je do daljeg smanjenja osobne potrošnje. U takvoj situaciji jedini amortizer mogu biti investicije javnih poduzeća, ali kod nas javne tvrtke nisu rješenje nego generator problema, uništene korupcijom i viškom radnika kao posljedicom političkog uhljebljivanja – kaže Željko Lovrinčević, ekonomski stručnjak i bivši savjetnik premijerke Jadranke Kosor. Bez imalo okolišanja, upro je prstom u, kako kaže, središte problema – neučinkovite i preskupe javne tvrtke.

Konkretna rješenja

– Vlada mora smanjiti potrošnju u javnom sektoru, a umjesto toga Vlada će, čini se, pokušati očuvati neodrživa radna mjesta, a cijenu će opet platiti građani i privatni sektor – tvrdi Lovrinčević.

Na pitanje hoće li građani moći još jednom platiti neodrživu javnu potrošnju, Lovrinčević kaže: – To je dobro pitanje. Kako god bilo, morat će! Iznio je i konkretne prijedloge.

– U javnim poduzećima treba promijeniti neodržive kolektivne ugovore, a to se ne može bez promjene Zakona o radu. U javnim tvrtkama treba otpustiti između 20.000 i 25.000 ljudi koji su višak. Ali Vlada, nažalost, ide linijom manjeg otpora, nema političke volje, a to je opasno. Nema se više što čekati. Referendum je prošao, Vlada je na početku mandata, ima većinu u Saboru i veliku potporu javnosti. Može činiti što joj je volja. Bolje ići s tim stvarima nego “roštati” poreze – smatra Lovrinčević.