Može li skupina insekata koji nose genetski modificirane viruse spasiti američke farme, ili je to nekontrolirano biološko oružje u izradi?

Novi kontroverzni plan Pentagonskog istraživačkog projekta pod nazivom financiran je od Agencije za obrambene istraživačke projekte (DARPA).

Projekt uključuje korištenje genetskih tehnika za uređivanje poput CRISPR-a za zarazu insekata s modificiranim virusima koji bi mogli pomoći da američki usjevi budu izdržljiviji.

Primjerice, ako je kukuruzno polje bilo pogođeno neočekivanom sušom ili iznenada izloženo patogenima, “Kukci saveznici”, koji bi u ovom slučaju mogle biti lisne uši, nose genetski modificirani virus koji bi usporio stopu rasta biljke kukuruza.

Prema web stranici DARPA, ove “ciljane terapije” mogu imati učinak u jednoj vegetacijskoj sezoni, potencijalno štiteći američki sustav usjeva od prijetnji sigurnosti hrane poput bolesti, poplava, mraza.

Članovi znanstvene zajednice skeptični su. U pismu objavljenom 5. listopada u časopisu Science, tim od pet znanstvenika izrazio je zabrinutost zbog toga što se projekt može lako iskoristiti kao biološko oružje, ili da ga se kao takvog percipira od ostatka svijeta.

“Prema našem mišljenju, opravdanje nije dovoljno jasno, na primjer, zašto se koriste kukcima, a mogu koristiti sustave za prskanje’, Silja Voeneky, koautor pisma i profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Freiburgu u Njemačkoj, rekao je The Washington Postu. “Koristiti insekte kao vektor za širenje bolesti je klasično bio oružje.’

Blake Bextine, voditeljica programa “Kukci saveznici”, manje je zabrinuta. “Svaki put kad razvijate novu i revolucionarnu tehnologiju, tu je taj potencijal za ofenzivnu i defenzivnu sposobnost’, rekao je Bextine Washingtonu. “Ali to nije ono što radimo, dajemo pozitivne osobine biljkama … Željeli bismo osigurati sigurnost hrane, jer je sigurnost hrane nacionalna sigurnost u našim očima’.

Projekt “Kukci saveznici” još uvijek je u ranoj fazi razvoja, a najmanje četiri američka koledža (Institut Boyce Thompson, Sveučilište Penn State, Državno sveučilište Ohio i Sveučilište Texas u Austinu) dobili su sredstva za provođenje istraživanja.

Bextine je za Washingtona objavio kako je projekt nedavno postigao svoj prvi korak, testiranje može li lisna uš zaraziti stabljiku kukuruza s virusom koji je prouzročio fluorescenciju.

Washington Post piše kako se “kukuruz sjajio”.

(dnevno.hr)

Europski parlament izglasao je novi zakon Unije koji uređuje područje nove hrane

Vrste kukaca s najvećim potencijalom za korištenje kao hrane i/ili hrane za životinje u EU su kućne muhe, brašnari, cvrčci i svilene bube – kažu u Hrvatskoj agenciji za hranu (u nastavku: HAH).
Znači li to da EU želi da uskoro jedemo čvarke od cvrčaka, paštetu od muha, juhu od svilenih buba, brudet od bubamara, pohane skakavce i gulaš od bumbara?

Nije šala, premda kratica ove državne agencije podsjeća na ha-ha: HAH je na svojim internetskim stranicama objavio vijest naslova: Kukci kao hrana i hrana za životinje: koji su rizici? U toj objavi izvještavaju kako je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) na zahtjev Europske komisije izradila Znanstveno mišljenje: Profil rizika vezanih za proizvodnju i korištenje kukaca kao hrane i hrane za životinje.

Kako se pojašnjava, razlog za izradu ovog znanstvenog mišljenja o žvakanju muha i cvrčaka to što je ‘posljednjih godina došlo do povećanog interesa za korištenjem farmski uzgojenih kukaca kao hrane i hrane za životinje‘.

Na taj način odgovorila je na pitanja o mogućim opasnostima prilikom proizvodnje, prerade i konzumacije ovog alternativnog izvora proteina. EFSA-ino znanstveno mišljenje bavi se pitanjem profila rizika koji identificira potencijalne biološke i kemijske opasnosti, opasnosti za okoliš kao i mogući nastanak alergija koje su povezane s korištenjem kukaca uzgojenih za hranu i hranu za životinje.

U mišljenju se također uspoređuju ove potencijalne opasnosti s opasnostima povezanim su uobičajenim izvorima životinjskih proteina. Moguća prisutnost bioloških i kemijskih opasnosti u hrani i hrani za životinje dobivenoj od kukaca ovisiti će o proizvodnim postupcima, o supstratu kojim su kukci hranjeni, fazi životnog ciklusa u kojoj se koriste, vrsti kukaca, kao i metodama koje su korištene za daljnju preradu – uopćeno izvještavaju HAH-ovci o sadržaju tog znanstvenog mišljenja, koje je u cijelosti na engleskom jeziku moguće pročitati OVDJE.

Naime, iz ove se HAH-ine objave ne može razabrati što su znanstvenici zaključili, pa se prije početka pripreme u kuhinji i konzumiranja preporučenih insekata preporučuje čitanje 60 stranica intergralnog znanstvenog rada.

Važno je što kukci jedu

EFSA-ini znanstveni stručnjaci zaključuju da ukoliko se ne procesuirani/prerađeni kukci hrane s trenutno dozvoljenom hranom za životinje, potencijalna pojava mikrobioloških opasnosti mogla bi biti slična kao i u slučajevima kada se koriste drugi ne procesuirani izvori proteina. U mišljenju se također navodi da postoje ograničeno dostupni podaci o prijenosu kemijskih kontaminanata iz različitih vrsta supstrata na same kukce.

Pojava priona (abnormalnih proteina koji uzrokuju bolesti kao što su goveđa spongiformna encefalopatija (BSE) u goveda i Creutzfeldt-Jakobova bolest u ljudi) mogla bi biti jednaka ili manja, ako supstrat ne uključuje protein dobiven od ljudi (gnojiva) ili preživača – interpretiraju znanstveno mišljenje u HAH-u.

Pa dobro, poznato je kako se u većem dijelu svijeta žohari, skakavci i drugi kukci tradicionalno prže i pohaju stoljećima, no na europskom tlu to i nije bila česta pojava. No, europski birokrati imaju drukčije spoznaje, jer su zaključili da uporaba kukaca kao izvora hrane i hrane za životinje potencijalno ima značajne prednosti za okoliš,  gospodarstvo i dostupnost hrane.

Niz organizacija, uključujući Organizaciju za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), proučavale su mogućnost korištenja kukaca kao izvora hrane i hrane za životinje, a Belgija, Francuska i Nizozemska su izradile procjenu rizika vezano za kukce u kontekstu hrane i hrane za životinje.

Europska komisija trenutno sufinancira projekt koji se bavi istraživanjem izvedivosti korištenja proteina kukaca za hranu za životinje. Komisija, također, razmatra kako razviti politiku u području nove hrane i hrane za životinje koja bi se reflektirala na moguću uporabu kukaca kao hrane i hrane za životinje. EFSA-ino mišljenje zatraženo je kao potpora tom zadatku – zaključuju u HAH-i.

Inače je HAH, jedna od mnogobrojnih državnih agencija, specifična i po tome što joj sjedište nije u Zagrebu, nego u Osijeku, a ravnateljica joj je Andrea Gross-Bošković. Sredstva za rad HAH-a osiguravaju se, dakako, iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Godišnji proračun joj je oko pet milijuna kuna koji se uglavnom troše na plaće i troškove ‘obavljanja znanstvenih i stručnih poslova iz područja sigurnosti hrane i hrane za životinje, te je nacionalna referentna točka za procjenu rizika u području sigurnosti hrane i hrane za životinje.’

Bolje skakavci nego škampi – ‘oceanski žohari’

I UN-ova Organizacija za prehranu i poljoprivredu smatra kako bi zapadne zemlje trebale preboljeti svoje gnušanje pri pomisli na kukce na jelovniku,  pridružiti se svjetskim trendovima i planetarnom kukcožderstvu.

Ose, pčele, kukci, mravi i skakavci su bogati proteinima, ima ih u izobilju i imaju mali utjecaj na okoliš u usporedbi sa ostalim životinjskim izvorima hrane. Uzgoj insekata mogao riješiti problem nestašice hrane, kako za ljude tako i za stoku i bio bi osobito koristan u rješavanju problema dječije pothranjenosti, s obzirom da su insekti vrlo hranjiva namirnica. Skakavci imaju tri puta više proteina od recimo govedine i sadrže hranjive tvari kao što su cink i željezo – podučavaju UN-ovci.

UN je u pomoć pozvao kuhare i vlasnike restorana u zapadnim zemljama da „podignu status“ insekata tako što će ih početi koristiti u pripremi jela. Kao primjer se navodi i preporuka kako bi, recimo, bilo zdravije jesti buzaru od skakavaca nego od morskih škampa. Škampi se nazivaju i ‘oceanskim žoharima‘ jer jedu sve od reda, dok su skakavci vegetarijanci sa zdravijim prehrambenim navikama – hrane se uglavnom biljnim sokovima, kažu.

Dobar tek…
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(tris.com.hr,youtube/uredio:nsp)

Sada nas uvjeravaju čak i da moramo zahvaljivati GMO znanosti jer neke biljke ne bi postojale uz njihovu pomoć. GMO kakvog danas poznajemo postoji tek nekoliko desetljeća, no tijekom tog vremena počeo se koristiti u gotovo svim industrijama

Današnje genetski modificirane organizme možemo pronaći u svemu, od pamuka do gaziranih pića, a da ga nema ne bismo imali neke od ovih svakodnevnih stvari:

Sve lubenice koje danas jedemo su proizvod pripitomljavanja i jednog od najranijih oblika modifikacije gena među usjevima.

Prve modifikacije, u najširem smislu termina GMO, odvijale su se na farmama. Naime, odabirom određenih osobina, kao što su veći plodovi, više sjemena i življe boje, poljoprivrednici su probirali gene za određene usjeve. Tako je i današnja lubenica puno drugačije od one iz 17. stoljeća.

Prije 300-tinjak godina, seljaci i znanstvenici počeli su unakrsno uzgajati i gnojiti nove vrste biljaka pomoću dvije ‘roditeljske biljke’ koje inače ne bi došle u dodir u prirodi. Tako smo dobili krumpire i mnoge različite vrste bobičastog voća.

Kukuruz je pripitomljen prije stotinu godina, ali ono što jedemo danas je dodatno izmijenjeno s genima živućih organizama koji nisu iz biljnog svijeta.

Kukuruz, najčešće uzgajan usjev u SAD-u, modificira se na dva načina, ili dodavanjem gena iz Bacillus thuringiensis bakterije, kako bi se odbila brojni kukci koji su ljubitelji kukuruza, ili genima iz Agrobacteriuma, čime postaje otporan na sredstvo za uništavanje korova – RoundUp.

A današnji kukuruz koristi se proizvodnji svega; od kukuruznog sirupa koji se nalazi u gaziranim pićima do većine slatkiša, pri čemu je čak 92 posto cjelokupnog usjeva genetski modificirano.

1990-ih godina papaja bi iščezla s Havaja da nije bilo GMO-a

Usjeve papaje na Havajima prije 20 godina napao je virus kojeg su prenosili kukci. Kako bi riješili taj problem, znanstvenici su u DNK papaje dodali bezopasan gen zahvaljujući kojem je voće dobilo imunitet na navedeni virus, a do danas je oko 77 posto svih papaja s Havaja prozvedeno genetskim inženjeringom.

Soja je genetski modificirana otprilike u isto vrijeme kad i kukuruz i druge žitarice, kako bi se oduprijele herbicidima poput RoundUpa

Soja kao da je ovih dana posvuda, i nemoguće ju je izbjeći. Neko vrijeme se stavljala na pijedestal zbog svojih dobrobiti, no onda je otkriveno da je većina (čak 94 posto) američke soje proizvedeno uz pomoć GMO-a, što je mnoge ‘spustilo na zemlju’ i natjeralo da preispitaju njezin značaj.

GMO pamuk počeo se koristiti istodobno kad je modificirana soja i kukuruz, no on ne dobiva ni blizu istu količinu pozornosti

GMO se ne nalazi samo u hrani koju jedemo, on je i u biljkama koje nosimo na sebi. Naime neke su biljke pamuka genetski modificirane kako posebna vrsta crva (ljubitelja ove biljke) ne bi uništila usjeve, dok je s drugima učinjeno isto kako bi bile otporne na sredstva za uništavanje korova.

Zanimljivo je da je čak oko 94 posto američkog pamuka genetski modificirano, piše Business Insider.

Od 2005. godine u SAD-u je dozvoljena genetski modificirana šećerna repa

Većina šećera kojeg konzumiramo dolazi iz jednog od ova dva izvora: šećerne trske ili šećerne repe, a potonja je ‘uređena’ tako da bude otporna na RoundUp, čiji je glavni sastojak koji ubija korov – glifosat.

Oko 95 posto američkih usjeva šećerne repe nastalo je kao rezultat GMO-a od 2010. godine, što čini oko 52 posto sveg šećera proizvedenog u SAD-u.
 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)

Entomofagija, odnosno jedenje kukaca, možda zvuči ekstremno, ali je zapravo prilično učestala pojava diljem svijeta i to već tisućljećima

U UN-ovom izvještaju se navodi da bi problemi nestašice hrane, dječje pothranjenosti pa čak i pretilosti mogli biti riješeni kada bi ljudi više jeli insekte. Azijci i Afrikanci su odavno prihvatili insekte kao namirnice, ali mogu li zapadne zemlje preboljeti svoju odbojnost prema njima? Da li se stvarno čovječanstvo ne može prehraniti?

Za više od dvije milijarde ljudi širom svijeta insekti su ukusan obrok. Za mnoge Azijce i Afrikance insekti su dio svakodnevne prehrane, navodi se u UN-ovom izvještaju.

Ose, pčele, kukci, mravi i skakavci su bogati proteinima, ima ih u izobilju i imaju mali utjecaj na okoliš u usporedbi sa ostalim životinjskim izvorima hrane, navodi se u spomenutom izvještaju.

Organizacije za prehranu i poljoprivredu kaže da bi uzgoj insekata mogao riješiti problem nestašice hrane, kako za ljude tako i za stoku i bio bi osobito koristan u rješavanju problema dječije pothranjenosti, s obzirom da su insekti vrlo hranjiva namirnica.

Skakavci imaju tri puta više proteina od recimo govedine i sadrže hranjive tvari kao što su cink i željezo. To nije novost u jugoistočnoj Aziji, gdje farme za uzgoj insekata već odavno postoje.

Toliko se hrane baca, a oni preporučuju da se ljudi hrane insektima

Uz rastuću zabrinutost nad neodrživom praksom današnjeg modernog uzgoja i vrlo realnim izgledima da će nestašica hrane i uništavanje okoliša biti neizbježan dio budućnosti, jedenje kukaca će možda biti mudra ako ne i neophodna odluka.

Sveukupno postoji oko 6 do 10 milijuna vrsta kukaca, što predstavlja više od 90% od svih oblika životinjskog svijeta na Zemlji. Od toga je više od 1.900 vrsta jestivih kukaca, a kao dio prehrane su oduvijek uključeni u mnogim kulturama što kod većine zapadnog svijeta izaziva zgražanje i gađenje. Međutim, to su samo predrasude bez ikakvog utemeljenog razloga, ne samo zbog nutritivne vrijednosti kukaca, već i zbog njihovog odličnog okusa.

Ekološki gledano, uzgajanje kukaca za prehranu ima mnoge prednosti:
– u uzgoju emitiraju znatno manje stakleničkih plinova u odnosu na moderni uzgoj stoke
– uzgoj ne zahtijeva čišćenje zemljišta za proširenje proizvodnje
– učinkoviti su u pretvaranju hrane u proteine, primjerice, cvrčci trebaju 12 puta manje hrane nego stoka, te upola manje hrane nego svinje i kokoši za proizvodnju iste količine proteina
– uzgoj može biti vrlo jeftin i ne zahtjevan, što je posebno dobro za uzgoj u najsiromašnijim dijelovima svijeta
– kukci imaju nizak rizik prijenosa bolesti na ljude, za razliku od stoke, svinja i peradi

Nadalje, kukci pripadaju u zdravu hranu, što ih čini odličnom alternativom ostalim izvorima mesa:
– bogati su proteinima i vlaknima te hranjivim tvarima kao što su kalcij, željezo, B vitamin, selen i cink
– dobar su izvori zdravih masti, neke vrste čak imaju slične razine omega-3 masti kao i ribe

Etnomolozi naglašavaju da su upravo neutemeljene predrasude razlog zbog kojeg zapad smatra entomofagiju odbojnom. Naime, smatra se da je jedenje kukaca u nekim zemljama samo jedan od mehanizama preživljavanja, što apsolutno nije točno. Budući da nema razlike između kukaca i ostalih izvora mesa, zbog predrasuda ih se treba pokušati gledati kao “škampe s tla”. Naime, upravo su člankonošci i školjkaši bili hrana siromašnih dok se sada smatraju skupim delicijama. Osim toga, okusom nisu inferiorni, dapače, ozbiljno konkuriraju ostalim okusima mesa.

Dakle, ključ je u prihvaćanju činjenice da su kukci ne samo jestivi i zdravi, već i ukusni. Mnogi kulinarski šefovi kao i proizvođači hrane su odavno svjesni te činjenice i upravo teže pretvaranju “ne jestive” hrane u jestivu. Dobar primjer su alge, koje su prepoznate zbog svoje iznimne nutritivne vrijednosti i danas su apsolutni hit. Ista je stvar i s kukcima, oni postaju delicija. Na primjer, majoneza od larvi pčela nije postala popularna samo zato što je novost, već je prepoznata zbog svojeg jedinstvenog okusa.

Osim toga, trebamo biti svjesni, da svi mi jedemo kukce, bez da to znamo. U vezi toga postoje regulative koje određuju koliko se smije kukaca ili larvi naći u nekom pakiranju neke hrane, koji se tamo nađu još za vrijeme skladištenja. Jasno, nije zgodno da jedemo nešto što ni ne znamo da jedemo, ali to samo pokazuje da zaista nisu štetni.

Najvažnije je da budemo svjesni da će nas do 2050. godine na planetu biti 9 milijardi. Kako bi svi imali dovoljno hrane, trebamo proširiti vidike, ne samo o tome što mislimo da je hrana već i onome što podrazumijevamo pod uzgoj. Kukci mogu igrati dobru ulogu u hrani budućnost, ali se moraju uzgajati na održiv način, a to vrijedi i za bilo koji drugi izvor hrane. U tom smislu, treba se okrenuti poljoprivrednim praksama poput permakulture, koja djeluje u suradnji s prirodom, a ne protiv nje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Kako se “ratuje” danas u svijetu preko genetski modifikacirane opskrbe hrane, mega biotehnološke tvrtke već su počele kampanje za oslobađanje milijune GMO insekata u regiji Florida Keys, insekata koje su GMO modificirni sa virusom herpes simplex i bakterijom E. coli

Uz peticije protiv otpuštanja koja je već dostigla 130.000 potpisa, britanski znanstvenici su trenutno u potrazi za odobrenjem vlade za pokretanje neviđenog eksperimenta ovakvog opsega – puštanja na slobodu GMO insekata.

Bilo je to još u prosincu 2014. godine kada se prvi put otkrilo da se ti komarci već isporučuju u Sjedinjene Američke Države, te se pokazalo da su biotehnološki lobisti i istraživači oni koji će zatražiti odobravanje od strane „Agencije za hranu i lijekove“ (US Food and Drug Administration) za puštanje GMO kukaca.

Kako Associated Press javlja danas po tom pitanju, ulazimo u cijeli novi teritorij genetski modificiranih kreacija:

“Oxitec, britanska biotehnološka tvrtka koja je patentirala metodu uzgoja komaraca Aedes aegypti s fragmentima gena iz virusa herpes simplex i bakterija E. coli, isto tako su probali eksperimente sa koraljima i kupusom.”

Ova sintetička DNA se obično koristi u laboratorijima i smatra da ne predstavlja značajan rizik za druge životinje, već je njena primarna misija da ona ubija ličinke komaraca.

Radnici Oxitec laboratorija ručno uklanjaju modificirane ženke komaraca, s ciljem da se oslobode samo mužjaci, koji ne grizu i sišu krv kao ženke komaraca. Modificirani mužjaci se onda pare s divljim ženkama komaraca čiji potomci umiru i time se smanjuje populacija komaraca.

Milijuni genetski modificiranih komaraca će navodno biti pušteni u Floridi, u svrhu suzbijanja dviju izuzetno opasnih virusnih bolesti.

NAČIN OTPUŠTANJA KOMARACA U PRIJAŠNJIM EKSPERIMENTIMA (link): Generalno, eksperimenti su u Avon Parku u Floridi bili koncentrirani na siromašnim građanima i građanima niskih primanja, većinom afroameričkog stanovništva koji su se nedavno doselili. U ovim eksperimentima bilo je oslobođeno 600.000 komaraca u Avon Park, i još 150.000 drugih insekata, u papirnatim vrečicama koje su bile specijalno dizajnirane da se otvore kad padnu na zemlju.

Kako prenosi AP, Distrikt za nadzor komaraca u području Florida Keys čeka odluku američke savezne „Agencije za hranu i lijekove“ (US Food and Drug Administration) za upotrebu komaraca s modificiranim DNA kao lijek za liječenje bolesti Denga i Chikungunya. Istraživači kažu da modificirani insekti nikada ranije nisu bili pušteni tako blizu rezidencijalnih četvrti u SAD-u.

No, unatoč tome što američka administracija ove viruse smatra rastućom prijetnjom za zemlju, neki ljudi su više uplašeni samom idejom da budu napadnuti od strane genetski modificiranih organizama. Do sada je na internetskoj stranici Change.org preko 130 000 ljudi potpisalo peticiju protiv ovog pokusa.

Čak i potencijalni zagovornici ove inicijative priznaju znanstvenici moraju dokazati da su prednosti uzgoja i korištenja modificiranih insekata koji mogu napadati ljude veće od mogućih rizika.

Znanstvenici zagovaraju ovaj projekt tvrde „kako ponestaje opcija“. S klimatskim promjenama i globalizacijom tropske bolesti se prenose sve dalje i dalje od ekvatora, a to su bolesti za koje još uvijek nema cjepiva ili lijekova, te u ovom projektu vide „spasonosno rješenje“.

Da li i vi vjerujete tim znanstvenicima i njihovim GMO komarcima?
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(infowars,youtube.com/uredio:nsp)

Vidite, već godinama se suočavamo sa ozbiljnim problemom. Naše pčele izumiru širom svijeta. A znanstvenici se slažu da ako one nestanu, ni nama se ne piše dobro. Tako je i Einstein rekao da će ljudi nestati četiri godine poslije izumiranja pčela.

Ali umjesto da pokušamo smanjiti zagađenje, očistiti prirodu i pustiti pčelice da žive i rade svoj posao oprašivanja mi imamo drugu ideju.

Uskoro nam stižu robotske pčele. Kao ove se slike gore. Znanstvenici sa Harvarda se spremaju za apokalipsu pa bi trebalo da milioni ovih dronova uskoro poletjeti u svoju misiju.

ROBOTSKA PČELA

Ona bruji i zuji poput prave pčele, ali zapravo je maleni robot. Dvanaest je godina trajalo razvijanje “umjetne pčele”, a sada je ona konačno naučila letjeti, barem nakratko, s ciljem da će jednoga dana zamjeniti pravu pčelu, na putu uništenja i manipulacije prirode.

Pčela-robot je sićušna, tek nešto veća od kovanice jednog centa i jedva 80 miligrama teška – baš kao i prava pčela, ona iz prirode, koja je uzor ovom robotu. Istraživači s američkog sveučilišta Harvard gotovo su dvanaest godina radili na ovom kukcu-robotu, prije nego što je po prvi put nakratko poletio.

“Morali smo sami razviti sve komponente”, objašnjava inženjer Robert J. Wood naporan “put u zrak” umjetne pčele. “Tako sićušne dijelove nikad prije nisu radili.”

Tehnološki zahtjevna kopija sve se više približava svom uzoru iz prirode: dva keramička krila ostvare 120 pomicanja u sekundi – baš kao i kod pravih pčela. Samo što se pčela-robot sastoji od sitnih plastičnih zglobova i tijela od ugljičnih vlakana.

RoboPčela još uvijek nije savršena

Međutim, ovaj visokotehnološki projekt istraživača nije samo test izvedivosti. Ta bi životinjica jednom trebala imati i praktičnu svrhu i poletjeti na ozbiljne zadatke: na primjer za spašavanje, nadzor okoliša ili za oprašivanje u poljoprivredi.

Cilj je istraživača za takve potrebe razviti umjetnog kukca koji može potpuno samostalno letjeti. Od toga pčela-robot nije daleko: osam vanjskih kamera promatra malog robota u letu i svaki pokret šalju na računalo koje na kraju preuzima upravljanje.

Do sada se pčela-robot nije uspjela dugo zadržati u zraku: već nakon 15 minuta počinje padati. Wood to objašnjava time da je zamor materijala velik, a također postoje i problemi s opskrbom energijom. Iako se to na snimci jedva vidi, mini-pčela se još uvijek energijom napaja putem tankog kabla. Relativno mala baterija s kojom bi pčela mogla letjeti, još ne postoji. U dvije godine znanstvenici žele u nekoliko poteza riješiti najveće probleme mini-robota. Tada će pčela-robot, nadaju se, moći slobodno zujati zrakom.

Ne, ovo nije tabloid – ovo je stvarnost.

Prema nekoliko video materijala, koji su objavljeni u nastavku, robotski insekti su napravili svoj prvi kontrolirani let.

Prema tvorcima RoboPčele:

Demonstracija prvi kontroliranog leta robota kukaca je kulminacija više od desetljeća rada. . . Veličine od jedva pola spajalice, težina manje od desetine grama, robot je inspiriran biologijom muhe, s anatomijom submilimetarskih razmjera i dva slojevita-tanka krila koja se miču gotovo neprimjetno, 120 puta u sekundi.

Osim nedavnog prijedloga proizvođača insekticida da smo trebali “saditi više cvijeća” kako bi se pomoglo zaustaviti pad populacije pčela, Harvardska Škola of inženjerstva i primijenjenih znanosti je radila zajedno s osobljem iz Odjela za organizmičko i evolucijsku biologiju sveučilištu Northeastern Odjela za biologiju i razvoj robota pčela.

Ovi insektoidni automati će biti sposobni za mnoštvo zadataka: samostalno oprašivanje, potraga i spašavanje, opasna istraživanja, vojni nadzor, kartiranje klima i praćenje prometa – da spomenemo samo nekoliko zadataka novih robota insekata.
 

 
Greenpeace je objavio uznemirujuće novi video spot i objavu u javnost koji postulira na ono kako će svijet potencijalno izgledati kada ti roboti pčele dobiti autonomiju i počnu potpuno naseljavati prirodni svijet.

Greenpeace je nazvao ovaj video kao upozoravajuću naučnu fantastiku – NewBees (Nove Pčele). To je nevjerojatno realan pogled na umjetnu budućnosti koja se trenutno planira, kao što ćete pročitati u dokumentiraniom dokazu ispod ovog videa.

Video također uključuje umirujuću glazbu i naraciju s hipnotičkim vizualizacijama koje često prate najnovije hi-tech kreacije korporativnog-industrijskog kompleksa. Bez obzira na ono što bi mogli razmišljati o različitim političkim pozicijama Greenpeacea, oni su odradili izuzetno dobar posao koji obuhvaća sve aspekte tih potencijalnih neprirodnih korporativnih kreacija.

Gore navedeni scenarij je izvučen iz vrlo realnog Harvardskog “Projekta Mikro Zračna Vozila” inspiriran biologijom pčela i kukaca, te ponašanjem u košnici. Dok su istraživači usredotočeni na razvoj pojedinih autonomnih robota, oni također planiraju studirati koordinaciju velikog broja robota kako bi ostvarili brže zadatke i učinkovitije zadatke.

Roboti su stvoreni kroz nevjerojatne mikro-inženjerske procese posebno dizajnirane za masovnu proizvodnju. Svaka “Pčelica” je dizajnirana s vlastitim elektronskim živčanim sustavom i izvorom energije, i ima moć određivati i ciljati zadatke s mikroskopskim UV senzorom.

Takvi mikro-inženjerske napredne mašine sve više sliče razvoju vojnih minijaturnih dronova (trutova). Zajedničko znanje i istraživanje na tim tehnologijama je rezultiralo masivnim povećanjem procesorske snage i vremena leta, kao i potencijal za potpuno autonomnim rojevima radilica.

Pogledajte ovaj video, od prije više od dvije godine, kako mala skupina robota zajedno rade na sastavljanju strukture tornja.
 

 
U usporedbi s trenutnim pčelinjim mikro dronovima koje možete vidjeti u videu ispod, ti nevjerojatni kvadro-rotor letači su gotovo čudovišne veličine. To samo pokazuje kako je primjena ove tehnologije u porastu, dok veličina kućišta postaje gotovo mikroskopska.
 

 
I ovdje je najnoviji video u kojem vidimo Robot Pčelu u svojem letu:
 

 
Ali što se tiče pomaganja u oprašivanje naših distopijskih GMO polja, lišenih radnika, lišenih života, koje su moguće prednosti ovoga?

Pa, kao će prodaja porasti kroz punu “mehanizaciju prirode”, poljoprivrednici se više neće morati osloniti na pčele i njihovo oprašivanje usjeva. Patentirani radnik dronovi mogu se kupiti ili unajmiti i kupiti za polje svakog proljeća. Oprašivanje će biti brzo i učinkovito, nema brige oko propasti kolonija pčela ili od sterilnih usjeva.

I evo još jedna misao. . . RoboPčele bi mogle biti programirane posebno za određeni urod. Zamislite da ne morate brinuti o svojim malim oprašivačima da će biti izgubljeni u tuđem području kod susjeda. Jednostavno ih programirate da reagiraju samo na određene genetske markere koji će se nalaziti samo u vašem području. Naravno, to bi zahtijevalo da vaši usjevi imaju patentirani genetski marker koji će biti programiran. . . oh da.

Patentirane pčele oprašuju samo odobrene patentirane usjeve. Ako to ne zvuči poput lekcije biologije iz Orwellovog Instituta, onda ne znamo na što drugo zvuči. I dodajemo par bilješki što programeti još imaju na umu:

Sljedeća faza projekta RoboPčele će uključivati “računski učinkovit mozak” montiran na robot koji će inspirirati put mušice i kako ju nosi vjetar.

“Muhe izvode neke od najupečatljivijih zapanjujućih akrobacija u zraku, koristeći samo maleni mozak”, kazao je Sawyer Fuller, član istraživačkog tima Harvard, prema Daily Mail-u. “Njihove sposobnosti premašuju ono što možemo učiniti danas s našim robotima muhama, pa smo željeli razumijeti njihovu biologiju bolje i to primijeniti na našem radu.”

Prema riječima profesora Robert Wood-a, voditelj projekta, razvoj napravljen u okviru projekta RoboBee (RoboPčele) može se koristiti i na drugim područjima, isto tako.

To se već događa danas, gdje god je visoka tehnologija prisutna, tako i vojna. Dolje je video ratnog zrakoplovstva koji ilustrira višenamjenski aspekt onoga što se predlaže: ne samo za nadzor, ne samo autonomni rojevi kukaca, već i ubojstva. Video je uklonjen s YouTubea jednom, pa vas molimo da nas upozorite ako ovaj video ne radi.

Prvo da zaključimo kako se organizacija Greenpeace razotkrila napokon ovom akcijom, te suradnjom sa kompanijama poput Monsanta i Syngente koji ne žele dobro čovječanstvu. Na kraju možemo zaključiti samo jedno – ovaj svijet može slobodno da nestane u vatri i pepelu, pošto nismo zaslužili bolje!
 

 
 
(preveo: mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

U slučaju da niste znali, genetski modificirani komarci su pušteni nebrojeno puta na planeti Zemlji. Do danas, milijuni komaraca su pušteni na različitim mjestima, Kajmanski otoci, Malezija i Brazil, ali i SAD.

Sada, kreator GM komaraca Oxitec može osloboditi milijune genetski modificiranih komaraca u područjima usjeva, uključujući i masline, agrume, kupus, paradajz i pamuk.

Britanska tvrtka, Oxitec je tvorac svih genetski modificiranih insekata. Cilj tvrtke je stvoriti globalno tržište, gdje će GM kukci biti oslobođeni po cijelom svijetu kako bi se preuzela i uništila populacija prirodnih insekata. Uz zamjenu prirodnih insekata, tvrtka se nada da će uništiti bolesti koje nose insekti, kao i one kukace koji se hrane usjevima seljaka. Kako to zastrašujuće možda zvuči, tisuće vrsta kukaca može biti genetski promijenjeno u bliskoj budućnosti.

Zanimljivo, Oxitec je podržan i vrlo blizak s multinacionalnom kompanijom za proizvodnju pesticida i sjemena, Syngenta. Syngenta, uz pružanje svijetu destruktivne pesticide, također je optužena za prikrivanje smrti mnogih životinja koje konzumiraju Syngenta-in GM kukuruz. Budući da je Syngenta uglavnom zainteresirana na tržištu za poljoprivredne GM štetnike, Syngenta, kao i Oxitec planira komercijalizirati GM kukce širom svijeta.

Što je posebno zastrašujuće oko izlaska i buduće modifikacije tisuće vrsta je da će sve to biti učinjeno s malo procjene rizika. Da ne spominjemo ogromni broju negativnih ishoda koji bi mogli nastati od genetskog modificiranja dijelova biosfere.

Dr. Helen Wallace, direktor GeneWatch Velikoj Britaniji je rekao: “Javnost će biti šokirana kad sazna da će GM insekti biti pušteni u okoliš bez odgovarajuće nadzora. Sukobi interesa bi trebao biti uklonjen iz svih procesa donošenja odluka kako bi se osiguralo da javnost ima odgovarajuću stav o tim planovima. “ 

Da bi se olakšalo oslobađanje GM kukaca, Oxitec utječe na propise u svijetu. Jedan od primjera je utjecaj koji se vrti oko Europske agencije za sigurnost hrane (European Food Safety Authority), koja je osnovana kako bi pomogla procjeni rizika od GM insekata. Kao što je izvijestio FarmWars , čini se da su brojni slučajevi sukoba interesa, što uključuje stručnjake sa vezama za Oxitec. Veza onih u EFSA i Oxitec-a je vrlo slična vezi Monsanto i FDA, gdje nekolicina vladinih dužnosnika imaju čvrste veze sa biotehnološkim divom Monsanto.

Nacrt Smjernica o procjeni rizika GM insekata pokazuje neke značajne nedostatke: na primjer, ne uzima u obzir utjecaj GM insekata na hranidbeni lanac. Oxitec-ovi GM insekti su genetski projektirani da umiru uglavnom u fazi larve , tako da mrtve GM ličinke ulaze u prehrambeni lanac unutar poljoprivrednih kultura kao što su masline, kupus i rajčice. Živući GM insekti također mogu biti transportirani na usjeve drugih farmi u različitim zemaljama. EFSA je isključila bilo koje razmatranje o ovim važnim pitanjima iz svog nacrta. Mnogi drugi problemi nisu pravilno naslovljeni.

  Ove  činjenice pokazuju kako Oxitec pokušava utjecati na regulatorne procese za GM insekate.

Oxitec:

• Ne želi biti odgovoran za bilo kakve komplikacije.
• Pokušava izbjeći regulaciju GM poljoprivrednih štetnika na usjevima koji se pojavljuju u prehrambenom lancu.
• Isključuje se u važnim pitanjima iz procjene rizika, kao što su utjecaj na ljudski imunitet i bolest, i mogućih ishoda koji proizlaze iz preživljavanja GM komaraca.
• Pušta veliku količinu GM komaraca prije propisa.
• Pokušava definirati “biološku zatvorenost” insekata (koji su programirani da umru u fazi larve) kao ograničena uporaba, zaobilazeći zahtjeve za procjenu rizika i konzultacije o odlukama za oslobađanje GM kukaca u okoliš.
• Podrivaju uvjete za dobivanje informiranog pristanka za eksperimente koji uključuju insekate koji prenose bolesti.
• Ignorira bilo kakvo označavanje koristeći proizvode proizvedene od GM insekata i kako kukci mogu biti uništeni kad se jednom puste.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Eugenika Insekata sa Oxitec glasnogovornikom Hadyn Parry-em

 
 
(activistpost.com, youtube.com / uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11538"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]