Bruxelles ne smije biti iznad zakona. Ne smijemo dozvoliti da nam nameće svoju kosmopolitsku imigracijsku politiku. Ne smijemo dozvoliti uvoz zločina, terorizma, homofobije i antisemitizma u Mađarsku

Mađarski premijer Viktor Orban je održao moćni govor u kom je pozvao na razmontiranje projekta EU i rekao da bi članice trebale same odlučivati o svojoj sudbini.

Njegova poruka se mora čuti posvuda.

Premijer je urgirao na javnost da ne dozvoli bezličnim, neizabranim i od poreza izuzetim vladarima EU i UN da nastave s namjernim uništavanjem država putem masovne imigracije kroz njihove granice.

On je rekao da je sudbina Mađara postala isprepletena s sudbinama europskih nacija i da je u tolikoj mjeri postala dio unije da čak ni pojedinci ne mogu biti slobodni ukoliko Europa nije slobodna.

“Europa je danas krhka i slaba i nije slobodna iz razloga što je sloboda povezana s istinom, a u Europi je danas zabranjeno govoriti istinu”, rekao je Orban. “Čak i kada je napravljena od svile, brnjica je brnjica”.

On je istaknuo da je danas zabranjeno reći da izbjeglice ugrožavaju Europu, da imigracija donosi zločin i terorizam u europske države i da migranti ugrožavaju europski način života, kulturu, običaje i kršćansku tradiciju.

Orban je napomenuo da ova masovna imigracija nije posljedica nenamjernog niza posljedica, već unaprijed isplanirana i osmišljena operacija s ciljem naseljavanja ljudi u Europi koji će preoblikovati religijsku i kulturnu pozadinu Europe i eliminirati glavnu prepreku ka internacionalizmu – države.

“Dame i gospodo, današnji neprijatelji slobode su obučeni u drugačiju odoru od one koju su imali raniji imperijalni vladari i oni koji su vodili sovjetski sustav. Oni koriste drugačiji niz alata kojim namjeravaju nas potčiniti, nas zarobiti i da nam uzmu slobodu iako nas ne skupljaju u koncentracijske logore niti šalju tenkove da okupiraju naše države”, rekao je Orban. “Njihova današnja artiljerija su ucjene i prijetnje”.

“Ipak, narod Europe se budi i pregrupirava, a stupovi suzbijanja istine se polako krive i počinju pucati. Narod Europe polako shvaća da je njegova budućnost ugrožena, da su ugroženi poslovi, sigurnost i miran život”, rekao je on.

“Europa je zajednica kršćanskih, slobodnih i neovisnih nacija u kojima su i muškarci i žene jednaki, u kojima postoje solidarnost i tolerancija, ponos i poniznost, pravda i milost”.

Orban je rekao da opasnost ovog puta ne stiže u obliku ratova i prirodnih katastrofi već u obliku masovne migracije koja kao vodeni val erodira obalne stijene.

On je izjavio da je pravi razlog migracije okupacija teritorija, iako se ona navodi kao humanitarna kriza.

“Mi smo navodno neprijateljski nastrojeni ksenofobi, ali prava istina jest da među onima koji su došli bježeći od rata ima i onih koji su došli ovdje s namjerom da promjene našu državu kako njima odgovara upotrebljavajući nasilje”, rekao je on.

Orban je rekao da Mađarska mora stati na put Bruxellesu ako misli da zaustavi ovu masovnu migraciju jer je upravo Bruxelles sa svojim fanatičnim internacionalizmom odgovoran za trenutnu situaciju.

“Bruxelles ne smije biti iznad zakona. Ne smijemo dozvoliti da nam nameće svoju kosmopolitsku imigracijsku politiku. Ne smijemo dozvoliti uvoz zločina, terorizma, homofobije i antisemitizma u Mađarsku. Ne smijemo dozvoliti da nam govore koga možemo, a koga ne možemo pustiti u našu državu i sa kim ćemo živjeti i dijeliti našu državu. Na kraju ćemo mi biti oni koji će morati napustiti vlastitu državu. Stoga moramo odbaciti ovu shemu, ne tolerirajući nikakve ucjene i prijetnje”, rekao je Orban.

“Vrijeme je da pružimo otpor, da prikupimo saveznike i da s ponosom podignemo zastavu naše nacije. Došlo je vrijeme da spriječimo uništenje Europe i spasimo njenu budućnost “.

“U ovom trenutku pozivam sve državljane Mađarske na ujedinjenje, neovisno od stranačkog opredjeljenja, a isto tako pozivam i sve europske nacije da se ujedine radi očuvanja jedinstva Europe. Ako ujedinimo snage, neće nas moći srušiti. Zajedno smo jači”, rekao je premijer.

“Davne 1848. godine nam je rečeno da smo zarobljeni u Austrijskom carstvu. Da smo tada odustali od borbe, Njemačka bi progutala našu naciju i više ne bismo postojali. Isto tako su nam 1956. godine rekli da moramo ostati okupirana sovjetska država, ali tek tada je izbio pravi patriotizam iz svih nas.

Da smo se onda predali, Sovjeti bi nas zauvijek progutali. Danas nam govore treba da se predamo uništenju jedinstvenosti, autnomije i nacionalnosti u sklopu nečega što bi se nazvalo Sjedinjene Europske Države.

Ne smijemo dozvoliti da se to dogodi. Moramo govoriti glasno i jasno i moramo odgovoriti na najvažnije pitanje koje će odrediti našu sudbinu: “Da li ćemo biti robovi ili ćemo biti slobodni?!”.

“Borimo se Mađari, borimo se za Mađarsku! “, rekao je Orban.
 

 
(Webtribune.rs/uredio:NSP)

Ruski predsjednik Vladimir Putin pozvao je Židove da emigriraju u Rusiju nakon što se predsjednik Europskog židovskog kongresa Vjačeslav Kantor požalio da je status Židova u mnogim europskim zemljama gori nego što je bio nakon Drugog svjetskog rata

“Neka dođu kod nas. Iz Sovjetskog Saveza su odlazili, sada neka se vrate “, rekao je Putin i dodao da ne misli da je situacija po pitanju antisemitizma toliko loša.

“Vidio sam neke reportaže u kojima se govori da se Židovi plaše staviti na glavu kipu (kapa koju Židovi nose), da pojedini čak pokušavaju sakriti svoju nacionalnost, iako ne mislim da je sve tako loše”, rekao je ruski predsjednik.

Cantor je, s druge strane, poručio Putinu da je on “oduvijek bio, ostao, i izrazio nadu da će i ubuduće biti prijatelj židovskog naroda”, dodavši da je u Europi sve prisutniji antisemitizam zbog kojeg Židovi polako napuštaju Stari kontinent.

Pored toga, rekao je Cantor, Europski židovski kongres podržava Rusiju u borbi protiv terorista Daesu-a jer “ruska avijacija ne brani samo interese Rusije, već i štiti Europu”, prenijele su RIA Novosti.

Istovremeno, Putin je rekao da je Europski židovski kongres saveznik Rusije u borbi protiv antisemitizma i zahvalio se toj organizaciji zbog napora protiv glorifikacije nacizma.

“Vaša organizacija je jedna od najvećih nevladinih struktura koja se zajedno s Rusijom bori protiv ksenofobije, antisemitizma i ekstremističkih pogleda na svijet.

Također, vi ste naši saveznici u očuvanju sjećanja na katastrofalne posljedice Drugog svjetskog rata – katastrofe koja je izazvala najveću štetu čovječanstvu”, rekao je Putin.
 

 
(sputniknews.com,youtube.com/uredio:NSP)

Ovaj video je online postavio vlasnik K-market trgovine u Helsinkiju, Finska, Saku Kytola, i u samo nekoliko sati pogledali su ga milijuni ljudi!

Prijeti li ovoj djevojvci otkaz ili bar ograđivanje od njezine “ksenofobije i rasizma”? Ne, za razliku od našeg Ivana Jurčevića, koji se našao na udaru politički korektnog menadžera hotela u kojem je održavao red i mir, ona je od svog šefa dobila pohvale!

Za divno čudo, gospodin Kytola vjeruje kako se krađe i pljačke prema finskim zakonima ne kažnjavaju dovoljno ozbiljno, i kako je to dovelo do ozbiljnog porasta krađa i nasilja te pojave kriminalnih bandi, sastavljenih uglavnom od ljudi imigrantskog porijekla, dakle multikulti-elemenata u nekoć idiličnom finskom društvu.

Video ima dva dijela – u prvom vidite multikultija koji pokušava krasti pa ga hrabra prodavačica napada, otima mu ukradeno (navodno pakiranje limenki pive, šućur Alahu na pivi, prema finskom portalu Tamperelainen) a on, odjeven u neke kričave krpice tipične za populaciju kojoj pripada, bježi praznih ruku.

Drugi je zanimljiviji – tu dvojica lopova, također iz multikulti redova, pokušavaju krasti iz trgovine, a ona ih zaustavlja sprejem. Potom uspijeva uvući jednog od njih natrag u trgovinu, unatoč njegovu i njegova prijatelja opiranju, odlučna da se ovaj put lopov ne izvuče nekažnjeno.

Potom je, prema pisanju finskih medija, pozvala policiju i hitnu, koja je dvojici prilično kukavičkih lopova bila potrebna zbog spreja u očima. No, nije javljeno je li policija išta poduzela i optužila ih za bilo što.

Vlasnik trgovine, gospodin Kytola, rekao je za Tamperelainen da zaposlenici često moraju koristiti “pepper spray” kako bi zaustavili kriminalce. “Mi nemamo drugog načina, jedino tako možemo intervenirati. Policija ima premalo ljudi, a kazne su beznačajne i ne obeshrabruju lopove”.

Ovaj je video izazvao gomilu pozitivnih komentara na Facebook stranici “Silence is Consent“, u prijevodu “Šutnja je odobravanje”, koja promovira osobne slobode. “Šteta da nije imala bejzbol palicu”, kaže komentar s najviše lajkova (više od 1500!), a u jednom odgovoru na to piše: “Možda bolje sprej od slanine ili svinjska mast?” “Ovo pokazuje koliko muda imaju te kukavice”, kaže drugi.

“Bahati su dok se ne moraju tući. Ali lice u lice s pravom ženom, nemaju čak ni hrabrosti braniti sami sebe. Šteta zraka koji dišu!”

No ne slažu se svi s tim: brojni komentari govore kako je “islamofobno” i rasistički pretpostavljati da su lopovi muslimani, pa čak i imigranti, iako baš ne liče na plavokose Skandinavce. Reklo bi se da su takvi čak većina. Brojni komentari idu u smjeru toga da sigurno postoje i bijelci koji kradu po dućanima.

Hoće li i nju finski apologeti multikulturalizma optužiti za nacizam i rasizam? Vjerojatno, jer jadni imigranti vjerojatno imaju razloge zbog kojih su prisiljeni krasti. Nisu oni krivi što nemaju novca. Krivi su zli bijeli ljudi. Ni takva mišljenja nisu rijetkost u komentarima.

Nećemo reći, niti želimo da se radi o muslimanskim imigrantima iz Afrike ili Bliskog istoka. To se još ne zna, ali zašto se uvijek na kraju slutnje građana pokažu opravdanima?
 

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:NSP)

Reći da je on “kontroverzna figura” – znači, ne reći ništa novo. Nijedan drugi investitor na svijetu ne izaziva kod ljudi tako kontradiktorni osjećaji, kao čovjek koji je rođen u Mađarskoj i koji se obogatio u Americi – George Soros.

Između ostalog, on je poznat kao čovjek, koji je za jedan dan zaradio milijardu dolara na spekulacijama protiv britanske funte.

Jedno je sigurno: Europa mu ne da mira. Soros je preživio holokaust a kasnije je pobjegao od komunista. Angelu Merkel je kritizirao zato što je, po njegovom mišljenju, svojom pretjeranom strogošću tijekom krize u eurozoni riskirala uništavanje EU. Ali njena politika gostoprimstva prema izbjeglicama ga je jednostavno zadivila. “Je li to ona ista kancelarka”? - Samo na početku se pitao Soros.

Wirtschaftswoche: Gospodine Soros, časopis Time je nedavno izabrao Angelu Merkel za osobu godine, uz to ju je nazvao “kancelarom slobodnog svijeta”. Da li joj je time ukazano previše časti?

Soros: Naravno da nije. Ja i dalje smatram da je njena ekonomska politika u Europi fundamentalno pogrešna. Ali, ona je za mene već odavno neprikosnoveni lider u Europi i samim tim lider slobodnog svijeta – naročito otad se zbog ukrajinskog konflikta snažno usprotivila ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Prije toga sam je smatrao sposobnim političarom koji obraća previše pažnje na rezultate anketa. Ali, po pitanju odnosa s Rusijom javno mnijenje joj je odjednom postalo potpuno nebitno. Da, i nakon početka migrantske krize, Merkel je brzo shvatila, da ona može uništiti EU – prvo slobodne granice u Schengenskoj zoni, a zatim i slobodno unutarnje tržište.

Ranije su Merkelovu smatrali opreznom, a sada je odjednom postala beskrajno odlučna. Mnoge Nijemce ta činjenica nervira.

Osobno, veoma cijenim tu njenu odlučnost – možda zato što me ona podsjeća na mene iz vremena kada sam bio investitor. Naravno, sada postoji mnogo razloga za zabrinutost. Sve dok god se EU bori s krizom, ona će je samo očvrsnuti i napraviti još jačom. Ali, problem je što se ona sada susreće ne s jednom, već s pet ili čak šest kriza istovremeno.

Hajmo nabrojti: grčka kriza, kriza eura, kriza u odnosima s Rusijom, kriza u Ukrajini, mogućnost “Breksita” (izlazak Velike Britanije iz EU), migracijska kriza. Što nije nabrojano?

Treba dodati i sirijski konflikt koji je i doveo do migrantske krize. Osim toga, ozbiljno se zaoštrila debata o migracionoj politici nakon terorističkih napada u Parizu. A hoće li se pojaviti još jedna kriza, ovisi od Nijemaca.

Na što konkretno mislite?

Ako je netko u stanju spriječiti raspad Europe, onda su to samo Nijemci. Za vrijeme Merkelice oni su se pretvorili u pravog europskog hegemona, ali do sada ih taj status ništa nije koštao, bez obzira na to koliko su neki Nijemci proklinjali kredite namijenjene Grčkoj. Savršeno je očigledno da su Nijemci izvukli najveću ekonomsku korist od stvaranja monetarne unije. Međutim, hegemoni bi se trebali brinuti ne samo o svojim interesima, već i o interesima onih koji im vjeruju. Međutim, da li će Njemačka preuzeti na sebe tu odgovornost, koju je preuzela Amerika 1945. godine? Na ovo pitanje moraju odgovoriti isključivo Nijemci.

Merkelicu bi to moglo koštati kancelarske stolice.

U kontekstu migracijske krize – riječ je o principima. Kako mi se čini, ona je apsolutno svjesna ovog rizika. Osobno, bio sam vrlo dirnut njezinim akcijama. Ja sam preživio rat, holokaust i komuniste, i sam sam bio izbjeglica. Ja sam donirao milijarde dolara kako bi pretvorio Europu u društvo otvoreno za sve – jedinstveno u cijelom svijetu. S moje točke gledišta, Merkel djeluje sjećajući se svog djetinjstva u obitelji pastora i ne-slobodnog života u DDR.

Bavili ste se razvojem demokracije, prije svega u Istočnoj Europi. Zašto je upravo tamo mržnja prema izbjeglicama tako jaka?

Mađarski premijer Viktor Orban se ne slaže s vodećom ulogom Merkelove u Europi, uz to nastoji i da podrije principe na kojima se zasniva Europa. To se može usporediti sa škarama: ruski predsjednik Vladimir Putin napada EU izvana, a Orban iznutra. Vidjeli ste, kako je Orban na nedavnom kongresu HSU (Kršćansko-socijalna unija – politička partija u Njemačkoj), zajedno s Horstom Seehofer napadao Merkelovu?

Ali, ne možemo postojanjem samo jednog Orbana objasniti val ksenofobije u Istočnoj Europi.

Orban – nije jedini. Jaroslaw Kaczynski (Jaroslaw Kaczynski), čija je stranka upravo pobijedila na izborima u Poljskoj, ima vrlo slične stavove. Poljska, sa etničke i vjerske točke gledišta – to je jedna od najhomogenijih zemljama u Europi. Ako će netko u katoličkoj Poljskoj, biti “drugi”, to će biti muslimanski migranti. I Kaczynski je uspješno tijekom kampanje te “druge” predstavio đavolima.

EU može primijeniti sankcije protiv vlada Poljske i Mađarske. Da li je stvar zaista tako ozbiljna?

Vlasti obje zemlje teže ka nekoj vrsti mješavine etničke i vjerske izolacije manjina u cilju jačanja vlastite vlasti. To me podsjeća na vrijeme između Prvog i Drugog svjetskog rata, kada su admiral Miklos Horthy u Mađarskoj i maršal Jozef Pilsudski u Poljskoj pokušali staviti pod kontrolu sve demokratske institucije. Upravo ka tome teže i aktualni vladari.

Što zaista prijeti EU izvana?

Važno je napomenuti da su prije 25 godina upravo “slomljeni” SSSR i EU, koja je bila tek stala na svoje noge, predstavljali dva velika suvremena modela državne uprave. Sovjetski Savez je težio ujedinjenju proletera svih zemalja, a EU je težila mirnoj integraciji i razvoju zasnovanom na načelima slobodnog i otvorenog društva.

Sada su oba modela ostala u prošlosti?

Na mjestu Sovjetskog Saveza sada je Putinova Rusija, koja ponovo ima tendenciju da postane svjetska sila. A u Europskoj uniji ponovo pobjeđuju nacionalističke tendencije. Merkelica izgleda još uvijek vjeruje u otvoreno društvo. Ka njemu također teže ljudi koji se bore za demokraciju i slobodu u Ukrajini. Međutim, ove vrijednosti u današnjoj Europskoj uniji više ne postoje. Da li je moguće promatrati Europu kao ravnopravnog i dobrovoljnog partnera? Bojim se više ne!

Zašto ste odustali od burzovnog posla?

To je prilično jednostavno: ja sam zabrinut za čovječanstvo. Možda mislite da pretjerujem, ali cijeloj našoj zapadnoj civilizaciji prijeti izumiranje. Uz pomoć znanstvenog znanja čovjeka je stavio prirodu pod svoju kontrolu. Istovremeno, on nije uvijek u stanju kontrolirati čak ni samog sebe.

Može li Grčka postati atraktivna za privatne investitore?

Ne – sve dok Grčka ostane u eurozoni. Dok god bude imala euro, nikada neće biti u stanju se oporaviti od krize, jer će tečaj eura uvijek biti previsok, a ona nikada neće postati konkurentna.

Zar niste zabrinuti, da bi se upravo sada, usred krize, u Velikoj Britaniji mogao održati referendumu o izlasku iz EU?

Bez Velike Britanije EU bi postala mnogo slabija. Uostalom, ona je uvijek igrala ulogu svojevrsne protuteže – samim tim što je njena ekonomija mnogo više tržišno orijentirana nego francuska ekonomija.

Ali, većina Britanaca izgleda želi izlazak iz EU.

Samo zato što se cijela ova kampanja oko “Breksita” vodi kao obmanjivanje javnosti. Velika Britanija danas može “provaliti” najbolji posao u svojoj povijesti. Ova zemlja ima pristup tržištu, na koje odlazi polovica svih britanskih izvoza. Istovremeno euro-kriza ne utječe na njenu ekonomiju. I izlagati je opasnosti bilo bi glupo.

Europa – i cijeli svijet – su dovoljno dugo mogle računati na ubrzani rast Kine. Sada je on ostao u prošlosti?

Kina i dalje ostaje glavna država u svijetu. Ona i dalje raspolaže ogromnim deviznim rezervama i uživa povjerenje investitora. Oni su sigurni, da će režim suočen s toliko izazova, pronaći pravo rješenje.

Da li su ove prednosti dovoljno velike da bi se spriječio ekonomski kolaps?

Nažalost, Kina sada suviše brzo “gori” svoje devizne rezerve. Uz to, investitori postupno počinju sumnjati, jer je kinesko rukovodstvo napravila mnogo grešaka. Dovoljno je spomenuti velike dugove banaka i državnih poduzeća, ili ekološke probleme. Trenutnim povjerenjem Kina će moći koristiti još oko tri godine, ali onda će se suočiti s jednim od najvećih izazova u svojoj povijesti.

Mnogi optužuju predsjednika Barack Obamu zbog pretjerane delikatnosti u odnosima s Vladimirom Putinom.

I oni su apsolutno u pravu. Obama je po svaku cijenu želio izbjeći konfrontaciju s Rusijom.Međutim, on se je morao hitno i odlučno usprotiviti Putinovom miješanju u sukobe na Bliskom istoku, prije svega u Siriji. Može se reći da je turski predsjednik Recep Erdogan učinio Obami veliku uslugu, naredivši obaranje ruskog vojnog aviona. Zato što je tada Putin momentalno shvatio da će njegovo “igranje vatrom” u Siriji imati negativne posljedice. I onda je iznenada počeo baviti pronalaženjem političkog rješenja.

Ali, nažalost, sada će biti vrlo teško naći bilo kakvo rješenje za situaciju u Siriji, kao i za borbu protiv terorista Islamske države. Ta grupacija je pokazala Ahilovu petu zapadnog društva – strah od smrti. Oni pothranjuju taj strah i na taj način pokušavaju nas natjeraju da odustanemo od politike tolerancije i otvorenosti. Ali, ako krenemo putem koji zagovara američki republikanski predsjednički kandidat Donald Trump – sami ćemo okrenuti vodu na vodenicu terorista.

Obojica ste – milijarderi, obojica živite u New Yorku. Da li se znate sa Trumpom?

Prije mnogo godina, on me je pitao da li želim postati glavni zakupac jednog od njegovih nebodera. On je želio da ja odredim bilo koju cijenu. Ali ja sam samo rekao: “Ja to sebi ne mogu priuštiti”. On je – opasniji od Georgea Busha mlađeg. Bush, je barem, posjetio džamiju nakon terorističkih napada 11. rujna, kako bi pokazao svijetu da Amerika neće voditi rat protiv islama. Trump želi muslimanima zabraniti ulazak u SAD.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Bloomberg je sastavio popis od deset najpesimističnijih scenarija za 2016. godinu i pokušao prognozirati do čega mogu dovesti uspjesi ruske politike na međunarodnoj areni, pobjeda populističkih raspoloženja u SAD i migracijska kriza u Europi

Putin dobija sve što želi

Prema prvom scenariju, “Putin vrti oko malog prsta Obamu” u procesu potpisivanja sporazuma za borbu protiv ISIS-a promovira uvjete koji odgovaraju Moskvi.

Zajednički napori u okviru sporazuma zaustavljaju priljev izbjeglica i skidaju ogroman teret s leđa kancelarke Njemačke i drugih europskih lidera, što dovodi do toga da Angela Merkel popušta pod pritiscima europskog biznisa i pristaje da oslabi antiruske sankcije.

Na ovaj način, Vladimir Putin dobiva sve što želi: učvršćuje svoj utjecaj na Bliskom istoku i tjera Europu, najvećeg trgovinskog partnera Rusije, da mu izađe u susret, navodi list.

Europskoj uniji prijeti raspad zbog antimigrantskog raspoloženja

Prema drugom scenariju, Europskoj uniji prijeti raspad zbog antimigrantskog raspoloženja. Teroristički napadi u Parizu uz neprekidni priljev izbjeglica izazivaju političku krizu u Europi.

Kancelarka Njemačka Angela Merkel je prinuđena podnijeti ostavku, jer njenu politika “otvorenih vrata” ne podržava nitko iz njene partije.

U isto vrijeme, Marine Le Pen, čija pobjeda na narednim izborima postaje sve izvjesnija, pokreće val populističkih raspoloženja koji prati porast ksenofobije i strah, što potkopava opće-europske principe.

Pobjeda Donalda Trumpa

Neugodno iznenađenje, smatra Bloomberg, postat će pobjeda Donald Trumpa među republikancima i njegovo daljnje napredovanje na izborima za predsjednika SAD.

Milijarder namjerava realizirati planove za transformaciju američkog poreznog kodeksa, jačanje oružanih snaga i pooštravanje migracijske politike – do zabrane na ulazak u SAD muslimanima i izgradnju zida na granici s Meksikom.

“Teško je predskazati što će biti s američkom politikom pod rukovodstvom administracije Trampa”, navodi Tom Fulerton, profesor ekonomije i financija na Sveučilištu El Paso u Teksasu.

U pesimističke scenarije ulaze i eskalacija cyber napada na američke banke, slabljenje kineskog gospodarstva, izlazak Velike Britanije iz EU, pogoršanje klimatskih promjena, napad Izraela na vojne objekte Irana, nerede u Latinskoj Americi i rast cijena nafte zbog zauzimanja naftne infrastrukture džihadista u zemljama Bliskog istoka.

Nekome pesimistični scenarij, a nekome optimistični scenarij!
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

PODRŽAO PRAVO MOSKVE DA PROGLASI DA JE USTAV RUSKE FEDERACIJE IZNAD ODLUKA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

Šef ruske države Vladimir Putin pozvao je druge zemlje na zajedničko “suprotstavaljanje korištenju suvremenih komunikacija za manipuliranje ljudskim društvima”.

Na zasjedanju Sankt-peterburškog međunarodnog kulturnog foruma istodobno je upozorio:

“Danas se međunarodna zajednica suočava s ozbiljnim izazovima i prijetnjama. To su terorizam, porast netrpljivost, ksenofobija i socijalni problemi. Posebnu pozornost traži sfera komunikacijske i informativne razmjene. Jer, elektroničke tehnologije nisu ljudima samo otkrile neslućene mogućnosti općenja i dostupa znanjima, već se, na žalost, koriste i kao instrument manipulacije i za negativno utjecanje na umove i duše”.

Putin pozvao druge zemlje na objedinjavanje u borbi protiv nelegalne trgovine kulturnim vrijednostima:

“Znamo da novac dobiven iz tog kriminalnog biznisa, kao i od droge i ukradene nafte odlazi teroristima i za financiranje ekstremističkih aktivnosti. Međunarodna zajednica mora presjeći kanale financiranja bandita”.

Ruski lider je posebno govorio o značaju Sankt Peterburga za Rusiju, njenu i stoiju i kulturu:

“Naša sjeverna prijestolnica nije čuvena samo po svojoj veličanstvenoj arhitekturi i prebogatom umetnčkom blagu. To je grad grandiozne sudbine koji je spoznao i trijumfe i najteža moguća iskušenja. On pamti moćnu silu duha svojih građana u Drugom svjetskom ratu, ai sam je simbol pobjede života nad smrću i ljudskog dostojanstva nad barbarstvom”.

Putin se u “sjevernoj prijestolnici” sreo i sa članovima Ustavnog suda Rusije i posebno se osvrnuo na njegovo novodobijeni pravo da odlučuje povodom odluka Europskog suda za ljudska prava:

“To je pravo od izvanredne važnosti. Na tom planu mi nismo ništa novo smislili jer i druge zemlje idu tim istim putem”.

Ustavni sud je – posljednjim zakonskim izmjenama – dobio pravo da utvrdi da je neka odluka Europskog suda za ljudska prava u suprotnosti s Ustavom Rusije i da se zbog toga ne smije primijeniti.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Mađarska postaje ljuta, frustrirana… Zid dug 175 km ne zadržava imigrante. Kalergijev plan je tek počeo

Europska unija je uvela Kalergijev plan iz 1922 godine o Ujedinjenoj Europi.

Kalergijev plan predviđa da se imigracijom velikog broja ljudi sa istoka odreknemo: 1.Nacionalnog, 2. Rasnog i 3. Kulturnog identiteta

Sustav još uvijek vješto skriva uzroke masovnih migracija, koje su predstavljene kao neizbježne … Međutim, ovaj naizgled spontani fenomen je u stvari dugoročni plan za uništenje europskog kontinenta.

Mađarska snimateljica izgubila živce, jer policija nije reagirala

Odnos mađarskih vlasti prema izbjeglicama iz ratom pogođenih područja Sirije u ovim teškim vremenima može biti vijest za sebe. Od gradnje zida preko izjava na rubu fašizma do policijskog premlaćivanja izbjeglica i krađe njihova novca.

Međutim, nedavna vijest nadmašila je sve dosadašnje ksenofobne priče iz Mađarske, a za nju je zaslužna snimateljica jedne mađarske televizije.

Ona je snimljena kako dva puta fizički napada izbjeglice.

Na prvoj je snimci jasno vidljivo kako nogom udara jednog djevojčicu dok je na drugoj postavila nogu ocu koji je nosi dijete nakon čega je muškarac pao.

Zahvaljujući društvenim mrežama nije prošlo mnogo vremena da se sazna za njezino ponašanje. Ubrzo nakon toga dobila je otkaz s televizije.
 

 

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Zašto je izbjeglica trostruko više nego prošle godine kada se i tada po Afganistanu pucalo, kada je kalifat Islamske države držao velike dijelove teritorija Iraka i Sirije

Bliski i Srednji istok doživjeli su i preživljavaju surove ratove, ali razaranja nikada do sada nisu bila popraćena ovakvim egzodusom stanovništva epskih razmjera, što otvara vrata spekulacijama da li je masovni pokret izbjeglica spontan ili negdje organiziran.

Podaci uvjerljivo potvrđuju nezabilježen pritisak beskonačnih kolona Sirijaca, Iračana i Afganistanaca koje prema EU napreduju kopnom Balkana. Tome treba dodati one koji iz Afrike pokušavaju preplove Mediteran. Agencija EU za granice priopćava da je u lipnju zapisan rekordni broj od 107.500 izbjeglica na granicama Unije. Za prvih sedam mjeseci čak 340.000 – u usporedbi sa 123.000 u istom razdoblju 2014.

Zašto je izbjeglica trostruko više nego prošle godine kada se i tada po Afganistanu pucalo, kada je kalifat Islamske države držao velike dijelove teritorija Iraka i Sirije? Ako 2014. po unutrašnjosti Sirije prinudno bilo raseljeno blizu sedam milijuna ljudi, dok je četiri milijuna pobjeglo u Tursku, Libanon i Jordan – odakle samo manjina kreće kao Europi – zašto nije bilo pokreta kao danas?

Jedno objašnjenje masovnosti mogao bi biti tzv. halo efekt. Kada se na put odluče moji rođaci, prijatelji, krećem i ja. Brinemo jedni o drugima, smanjujemo rizike. Zvuči logično, ali i dalje ne daje odgovor na pitanje: zašto sada? Zašto se ovog ljeta iz mjeseca u mjesec obaraju rekordi?

Pitanje je još složenije kada se zna da je među izbjeglicama znatan broj onih koji kažu da im nije namjera se trajno nastaniti u Europi. Onih koji, za razliku od istinskih očajnika, imaju sredstva. Onih koji po Balkanu odsjedaju po hotelima, obilaze restorane, uzimaju novac s bankomata.

Ponavlja se isto pitanje: ako ih je strah natjerao da krenu, zašto sigurnost sebi i svojim obiteljima nisu poželjeli da ostvare ranije? U Afganistanu se ratuje od 2001, u Iraku od 2003., u Siriji od 2011.

Ne bih da griješim dušu i da za bilo što osumnjičio izbjeglice, bilo da su uboge ili imućnije. Nisam pasionirani sljedbenik teorija zavjera, ali imam osnov sumnje da se izbjegličkom kalvarije upravlja – na daljinski. Kao što se u Prištini upravljalo masovnim pohodom kosovskih Albanaca azilanata koji je prekinut isto tako naglo kako je i počeo.

Moglo bi biti više vlasnika daljinskog koji postupaju individualno ili u suglasnosti. Recimo Amerikanci.

Masovno uputiti izbjeglice znači razotkriti koliko je Europa ranjiva. Skrenuti pozornost od Fergusona kao simbola novog američkog rasizma i prikriti odgovornost koju Amerika ima kao glavni akter Bliskog i Srednjeg istoka, Afrike.

Washington za izazivanje kontinentalne izbjegličke krize lako može optuži talibane i Islamsku državu. Ali, zar se time ne prikrivaju pravi uzroci nastanka mudžahedina nekadašnjeg ljubimca CIA – Osame bin Ladena ili stvaranja islamskog kalifata koji je izravna posljedica kaosa s kojim je Irak suočen od vremena američke invazije? Zar režim sirijskog predsjednika Bashara el Asada nije na meti SAD još od prvih dana Arapskog proljeća?

Izbjeglice su u najvećoj mjeri sekundarna posljedica američke politike, ali, ranjive kakve jesu, mogu poslužiti kao pijuni u geostrateškoj igri koju Washington nekada vodi otvorenije, češće u potaji: slabljenje Europske unije (Balkan je tu kolateralna šteta).

Europljani su u posljednje vrijeme već jednom poklekli pred Amerikancima. Nijemci su nevoljko žrtvovali vlastite ekonomske, financijske i investicijske interese kada su se priklonili zahtjevima Washingtona za oštrim sankcijama Rusiji zbog ukrajinske krize. Nije potrebno naširoko objašnjavati da je sprječavanje zbližavanja Berlina i Moskve trn u oku Amerikanaca.

Sada su tu izbjeglice za koje EU nema odgovor, dok je populističke i antiimigracione partije guraju udesno. Nema sumnje da je kontinent u nedostatku solidne, efektive i dugoročne politike suočen s krizom savjesti.

Unija je s jedne strane na raspeću humanosti i solidarnosti, s druge sebično štiti sebe uvjerena da će izbjeglice – ako u tom broju budu primljene – ugroziti socijalni standard, civilizacijske vrijednosti kršćanstva, funkcioniranje neoliberalnog kapitalizma.

Zar podizanje barikada, suzavac i šok bombe neće razgneviti dolazeće muslimane pred kojima se zatvaraju vrata kršćanske Europe? Nije li to prilika da Amerika preusmjeri svoje decenijske probleme s islamskim svijetom i poturi Europu koja takvih tenzija već ima dovoljno?

Izbjeglički tsunami možda će i popustiti, ali bijeg ka europskim obalama ili kopnu će se nastaviti sve dok se stabilnost ne povrati u konfliktne zone ovih regija. Što je mnogo više američka nego europska odgovornost, mada ne bih aboliram EU za uništavanje Libije.

Amerikanci bi pritiskom na Europu mogli pomognu i Turskoj. Bila bi to zahvalnost što se Ankara poslije duže od godinu dana ustezanja priključila međunarodnoj koaliciji protiv Islamske države i Washingtonu konačno uslišila molbu da koristi tursku zrakoplovnu bazu Incirlik.

Prihvaćajući 1,9 milijuna izbjeglica iz Sirije i 225.000 iz Iraka, Turska je popunila sve kapacitete, a od EU je uzalud tražila preraspodjelu odgovornosti i troškova. Od izbijanja rata u Siriji, Ankara je na izbjeglice potrošila šest milijardi dolara – u usporedbi sa 418 milijuna koje je primila kao pomoć. Izbjeglice koje sada iz Turske odlaze za Grčku pokazuju da se stvari mijenjaju. Možda i uz pomoć daljinskog.

Postoje u čitavoj ovoj stvari i druge dileme. Zar politika koju EU vodi prema imigrantima ne ohrabruje rasizam i ksenofobiju? Kakav će se odnos graditi prema “žoharima”, kako je migrante jednom nazvao britanski tabloid “Sun”?

Kako ćemo reagirati kada oni koji dobiju azil na Balkanu, a njih je oko 500, mahom muslimana, sutra zatraže da se uz njihov azilantski centar podigne džamija? Da li će solidarnost i humanost koju Balkanci sada pokazuju nestati ukoliko se ispostavi da je Islamska država među izbjeglice ubacila svoje teroriste?

Izbjeglice su postale dio ozbiljne geostrateške igre. Njihova sudbina je tim tužnija.
 
(politika.rs/uredio:nsp)

I. Europski izbori potvrdili su tendenciju koja se već godinama uočava diljem kontinenta: spektakularni uspon ekstremne desnice. Riječ je o pojavi nezapamćenoj još od 1930-ih.

U mnogim zemljama ovaj pokret je dobio između 10% i 20% posto glasova; danas je u tri zemlje (Francuskoj, Britaniji, Danskoj) već dostigao 25% do 30% posto. Štoviše, utjecaj krajnje desnice je veći od njenog biračkog tijela: njene ideje kontaminiraju i “klasičnu” desnicu, pa čak i dio socijalno neoliberalne ljevice.

Francuski slučaj je najozbiljniji, jer je uspjeh Nacionalnog fronta nadmašio čak i najpesimističnija predviđanja. Kako je nedavno napisano u uvodniku na sajtu Mediapart, “pet minuta je do dvanaest”.

II. Krajnja desnica je vrlo raznolika i kreće se od otvoreno nacističkih stranaka poput “Zlatne zore” u Grčkoj do buržoaskih sila koje su savršeno integrirane u institucionalnu političku igru, poput UDC u Švicarskoj.

Zajednički su im šovinistički nacionalizam, ksenofobija, rasizam, mržnja prema imigrantima – naročito “neevropljanima” – i Romima (najstarijem narodu ovog kontinenta), islamofobija i antikomunizam.

Tome se u mnogim slučajevima mogu dodati antisemitizam, homofobija, mizoginija, autoritarnost, preziranje demokracije i eurofobija. Što se tiče drugih pitanja – na primjer, stavova za ili protiv neoliberalizma i sekularizma – ovaj pokret je podijeljen.

III. Bilo bi pogrešno vjerovati da su fašizam i antifašizam pojave koje pripadaju prošlosti. Naravno, danas nemamo masovne fašističke stranke koje se mogu usporediti s NSDAP u Njemačkoj 1930-ih, ali ni tada se fašizam nije ograničavao samo na ovaj model: španjolski frankizam i portugalski salazarizam veoma su se razlikovali od talijanskog i njemačkog modela.

Veliki dio današnje Europske krajnje desnice djeluje u izravno fašističkom i / ili neo-nacističkom okviru: to vrijedi za grčku “Zlatnu zoru”, mađarski Jobbik i ukrajinske stranke Svoboda i Desna sektor; ali i nešto drugačije, za francuski Nacionalni front, austrijski FPO, i belgijski Vlaams Belang, čiji su osnivači održavali bliske veze s povijesnim fašizmom i snagama koje su kolaborirali s Trećim rajhom.

U drugim zemljama poput Nizozemske, Švicarske, Britanije i Danske – krajnje desničarske stranke nemaju fašističko porijeklo, ali s fašizmom dijele rasizam, ksenofobiju i islamofobiju. Jedan od argumenata kojim se često dokazuje da se krajnja desnica promijenila i da više nema mnogo veze s fašizmom jeste njeno prihvaćanje parlamentarne demokracije i izbornog puta do vlasti.

Prisjetit se da je izvjesni Adolf Hitler postao kancelar Njemačke legalnim glasanjem u Reichstagu, i da je maršala Petena za šefa države izabrao francuski parlament. Kad bi Nacionalni front došao na vlast izbornim putem – što nažalost više nije hipoteza koja se može odbaciti – što bi ostalo od demokracije u Francuskoj?

IV. Ekonomska kriza koja razdire Europu od 2008. gotovo svugdje (osim u Grčkoj) više je pomogla krajnjoj desnici nego radikalnoj ljevici.

Ove dvije sile su neusporedive, za razliku od europske situacije tridesetih, kada je u mnogim zemljama antifašistička ljevica rasla usporedo s fašizmom. Današnja krajnja desnica je nesumnjivo profitirala od krize, iako ona ne objašnjava sve: u Španjolskoj i Portugalu, dvjema državama najteže pogođenim krizom, krajnja desnica je ostala marginalna.

I u Grčkoj, iako je “Zlatna zora” eksponencijalno rasla, to se odvijalo u sjeni uspona Sirize, koalicije radikalne ljevice. U Švicarskoj i Austriji, zemljama koje je u velikoj mjeri kriza zaobišla, rasistička krajnja desnica često dobiva preko 20% posto glasova. Tako da se treba čuvati ekonomističkih objašnjenja koja često daje ljevica.

V. Povijesni čimbenici su nesporno odigrali neku ulogu: duga antisemitska tradicija rasprostranjena u nekim zemljama; izdržljivost kolaboracionističkih struja iz Drugog svjetskog rata; i kolonijalna kultura koja prožima stavove i ponašanje dugo nakon dekolonizacije – ne samo u bivšim imperijama, nego u skoro svim europskim državama. Svi ovi faktori djeluju u Francuskoj i pomažu da se objasni uspjeh stranke Marin Le Pen.

VI. Koncept “populizma” koji koriste neki politolozi, mediji, pa čak i dio ljevice, potpuno je neadekvatan za objašnjavanje ove pojave i služi samo širenju konfuzije.

Ako se u Latinskoj Americi od 30-ih do 60-tih termin populizam upotrebljavao da definira nešto sasvim konkretno – vargasizam, peronizam itd. – Njegova europska upotreba od 90-ih do danas sve je manje jasna i precizna. Populizam se definira kao “politička pozicija koja se svrstava uz narod protiv elite”, što važi za skoro svaku političku stranku ili pokret.

Kada se upotrebljava za stranke krajnje desnice, ovaj pseudokoncept ih – svjesno ili nesvjesno – legitimira, čini prihvatljivim, ili čak primamljivim – jer tko još nije za narod protiv elite? – Pažljivo izbjegavajući uznemiravajuće izraze: rasizam, ksenofobija, fašizam i ekstremna desnica. Neoliberalni ideolozi također svjesno mistifikatorski koriste “populizam” da spoje krajnju desnicu i radikalnu ljevicu, pa ih označavaju kao “desničarski populizam” i “ljevičarski populizam”, budući da su i jedni i drugi protiv neoliberalnih mjera, “Europe” itd.

VII. Ljevica u cjelini, s rijetkim izuzecima, ozbiljno je potcijenila ovu opasnost. Nije vidjela podizanje smeđeg vala, pa tako nije vidjela ni potrebu da preuzme inicijativu u antifašističkoj mobilizaciji. Za određene struje na ljevici, koje krajnju desnicu tumače kao puki nusprodukt krize i nezaposlenosti, moraju se napasti uzroci, a ne sama fašistička pojava. Takvo tipično ekonomističko rezoniranje razoružalo je ljevicu pred desničarskom rasističkom, ksenofobičnom i nacionalističkom ideološkom ofenzivom.

VIII. Nijedna društvena skupina nije imuna na smeđu kugu. Ideje krajnje desnice, naročito rasizam, zagadile su veliki dio ne samo sitne buržoazije i nezaposlenih, nego i radničke klase i mladih ljudi. Ovo je naročito primjetno u slučaju Francuske.

Ove ideje nemaju veze s realnošću imigracije: podrška nacionalnom frontu, na primjer, bila je osobito visoka u nekim ruralnim područjima koje nikad nisu vidjele nijednog imigranta. A Roma imigranata, koji su nedavno bili predmet histerične rasističke kampanje – uz nesebično sudjelovanje tadašnjeg “socijalističkog” ministra unutarnjih poslova Manuela Valsa – ima manje od dvadeset tisuća u čitavoj Francuskoj.

IX. Druga “klasična” ljevičarska analiza fašizma jeste da se u suštini radi o instrumentu krupnog kapitala za gušenje revolucije i radničkog pokreta. Budući da je radnički pokret danas vrlo oslabljen i da revolucionarna prijetnja ne postoji, krupni kapital nema interes da podrži desničarske pokrete, pa tako rizik od smeđe ofanzive nema.

To je još jedno ekonomističko tumačenje koja ne uzima u obzir autonomiju nekog političkog fenomena – birači zaista mogu izabrati stranku koja nema potporu krupne buržoazije – i po svemu sudeći zanemaruje činjenicu da krupni kapital može prilagoditi na najrazličitije političke režime bez mnogo predomišljanja.

X. Ne postoji čarobna formula za borbu protiv krajnje desnice. Moramo biti inspirirani – uz odgovarajuću kritičku distancu – antifašističkim tradicijama iz prošlosti, ali moramo i biti kreativni kako bismo reagirali na nove oblike ove pojave.

Moramo znati da kombiniramo lokalne inicijative s dobro organiziranim i strukturiranim unitarnim sociopolitičkim i kulturnim pokretima, i na nacionalnoj i na kontinentalnom planu. Ponekad je moguće udružiti se s duhovima “republikanizma”, ali organizirani antifašistički pokret može biti učinkovit i vjerodostojan samo ako ga predvode snage izvan dominantnog neoliberalnog konsenzusa.

To podrazumijeva borbu koja se ne može ograničiti samo na jednu zemlju, već se mora organizirati na razini Europe u cjelini. Borba protiv rasizma, kao i solidarnost s njegovim žrtvama, jedna je od osnovnih komponenti ovog otpora.
 

 
(pescanik, youtube.com/uredio: nsp)

Američki investicijski bankari upozorili na događaje sljedeće godine koji mogu iz temelja promijeniti svijet

Japan će preko svoje središnje banke “osvojiti” Europu kupnjom državnih obveznica problematičnih zemalja, izbori u Italiji uništit će euro, kineske vlasti ugušit će svoju ekonomiju vlastitim rukama, a Rusija će učiniti sve da ponovno uspostavi SSSR…

To je samo nekoliko događaja koji bi u slijedećoj godini mogli promijeniti tijek svjetske povijesti i kod “mnogih investitora izazvati srčane napadaje”, upozorili su analitičari američke investicijske banke Morgan Stanley u svom izvješću Makro-iznenađenja u 2013.

Prema scenariju za iduću godinu, rast svjetske ekonomije i dalje će ostati u “zoni sumraka” – negdje između blagog rasta i ponovnog pada u recesiju, predviđaju u Morgan Stanleyu. Analitičari MS banke upozoravaju da bi iduća godina u svjetsko gospodarstvo mogla vratiti veliku inflaciju, a rast cijena pšenice mogao bi dovesti do novih nemira i pobuna.

Morgan Stanley već 30 godina u prosincu objavljuje scenarije makroekonomskih događaja koji mogu začuditi i uznemiriti sudionike na tržištu, a ocjenjuju da je vjerojatnost da se oni i obistine čak 50 posto.

1. SAD će potonuti u “fiskalnu provaliju” zbog sukoba demokrata i republikanaca

Američki političari neće se uspjeti dogovoriti o smanjenju proračunskog deficita i SAD će na početku 2013. godine početi padati u “fiskalnu provaliju”. Reakcija tržišta koje će strmoglavo početi padati, međutim, prisilit će demokrate i republikance da brzo postignu sporazum, nakon čega će ekonomsko povjerenje odmah početi rasti, kao i investicijska aktivnost, a to će također ubrzano popraviti situacija na tržištu rada.

2. Japanska središnja banka počet će agresivnu borbu protiv jačanja tečaja jena

Jači jen poskupio bi japanske proizvode te smanjio konkurentnost i izvoz pa će dio strategije kako obuzdati rast jena biti kupnja državnih obveznica zemalja eurozone koje su pogođene dužničkom krizom prije nego što obveznice pođe kupovati Europska središnja banka. Očekuje se da će središnja banka Japana, dok ECB bude čekala da Španjolska zatraži pomoć iz antikriznog fonda ESM, kupovati obveznice tog fonda i visokoprinosne obveznice zemalja središnje Europe i postati glavni kreditor eurozone.

3. Izbori u Italiji izazvat će novu krizu u cijeloj Europi

Kampanja prije prijevremenih izbora u Italiji, koji će se vjerojatno održati u veljači, odvija se uz žestoke kritike mjera stroge proračunske štednje, što plaši investitore da bi Rim mogao napustiti euro i vratiti liru. Panika na tržištu prisilit će Italiju da se obrati za pomoć iz fonda spasa eurozone i, kao rezultat, Italija, a ne Španjolska, daje znak za početak programa ECB za kupnju obveznica. Za investitore će, međutim, ta odluka stići prekasno, oni će rasprodavati euro i vrijednosne papire rubnih članica eurozone. Italija će na taj način biti pokretač nove krize, predviđaju u Morgan Stanleyu.

4. Umjesto “Grexita” stiže “Brixit” – Velika Britanija napušta Europsku uniju

U Velikoj Britaniji sve je jači otpor prema Europskoj uniji. To je investitorima velika briga, a u Morgan Stanleyu smatraju da je vjerojatnost izlaska Velike Britanije iz EU sada puno veća od one da će eurozonu i Uniju napustiti Grčka ili neka druga mediteranska zemlja.

5. Predsjednica Brazila Dilma Vana Rousseff još će više ojačati Brazil i valutu real

Predsjednica Brazila Dilma Rousseff nastavit će realizaciju ambicioznog programa gradnje infrastrukture u šestoj po veličini ekonomiji na svijetu. To će dovesti do porasta investiranja u tu zemlju, kao i do snažnog jačanja brazilske valute reala.

6. Vladimir Putin učinit će sve da ponovno oživi SSSR

U Rusiji predsjednik Vladimir Putin uspješno mami Ukrajinu u Euroazijsku carinsku uniju u zamjenu za povoljne isporuke ruskih energenata. Vrata se Europske unije za ukrajinske vlasti zatvaraju jer je nemoguće istodobno biti član obje političke strukture. Postsovjetski prostor – Rusija, Ukrajina, Bjelorusija i Kazahstan – opet su zajedno, pod vodstvom “cara Putina”.

7. Kineska šok-terapija dovest će do mnogih bankrota u zemlji

Kineske vlasti, neočekivano za sve, odlučit će da u ranom stadiju ekonomskog pada poduzmu šok-terapiju i snažno pooštre financijske uvjete u zemlji, što će dovesti do zamrzavanja likvidnosti u bankarskom sustavu, oštrog ograničavanja kreditiranja. To će pak uzrokovati seriju bankrota poduzeća i ljudi koji neće moći vraćati kredite. Analitičari Morgan Stanleya kao mogući scenarij za iduću godinu navode i povratak inflacije koja je gotovo iskorijenjena te ulazak Australije u recesiju nakon 21 godine.

Usporedimo sa scenarijem objavljenim 2010. godine.

EKSKLUZIVNO: Scenarij ovog desetljeća (obavezni čitati)

2013: U brojnim europskim državama pobjedu odnose lideri nacionalne orjentacije. Odnosi između Rusije i EU veoma se popravljaju posebno nakon sporazuma o budućnosti Ukrajine i država na Kavkazu.. Prema inicijativama Brazila, Venezuele, Perua i Argenitne ubrzava se integracija južnoameričkih država (UNASUR) a dogovara se i zajednička valuta nakon 2017 godine. Sastanak Brazila, Rusije, Indije i Kine (tzv grupa BRIC) koji se trebao održati u Sočiju na Crnom moru propada zbog američkog pritiska. Američka inflacija prelazi 20% godišnje. FIAT je prodao Chryslera za simbolički jedan dolar kineskom proizvođaču atomobila (Geely). Švedska i Danska traže članstvo u Eurozoni. Maastrichtski kriteriji za članstvo u eurozoni mijenjaju se: sada je prihvatljiv državni dug od 80% bruto nacionalnog dohotka i budžetski deficit od 7%. Euro pada 20% u odnosu na juan, brazilski real i australski dolar. Francusku zahvaća dugotrajna politička nestabilnost. Njemačka je jedina europska država koja nije podlegla ksenofobiji na izborima. Istočnu Europu zahvaćaju čistke usmjerene protiv Roma. Eurozona stvara svoje zasebne institucije za političku i ekonomsku koordinaciju, odvojene od onih za ostatak EU. U New Yorku veliki atentat na sjedište banke Goldman Sachs. U Europi i SAD-u masovno raste kriminalitet. U Amsterdamu, Copemhagenu i Tokiju masovne demonstracije penzionera zbog bankrota penzijskih fondova. Brojne države traže natrag svoje zlato pohranjeno u New Yorku i Londonu jer se javljaju sumnje da je to zlato davno ‘nestalo’; cijena zlata prelazi $3000 za jednu uncu.
 
 
izvor: vecernji.hr, amac.hrvati-amac.com/ uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11978"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]