Video je nastao u Ukrajni u gradu Kijevu u kojem je razjarena gomila jednog člana parlamenta doslovno bacila u smeće

Član parlamenta Vitalij Zhuravsky je bio “zadržan” od strane svojih napadača, poprskana vodom, te mu je nataknuta autmobilska guma na glavu prije nego su ga bacili u kontejner za smeće.

Zhuravsky je bivši član političke stranke bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča, koji je svrgnut u veljači 2014.

“Mi živimo u zemlji gdje krv teče zbog tebe”, uzvikivali su prosvjednici na ispruženog člana parlamenta koji je ležao u kontejneru za smeće, izvijestio je Reuters.

Ovaj napad se dogodio na isti dan kada je ukrajinska vlada predsjednika Petra Poroshenka ratificirala sporazum s Europskom unijom i također predložila autonomiju za dvije neposlušne regije u istočnoj Ukrajini.

Jasno jeasno tko su bili prosvjednici koji su bacili Zhuravskog u kontejner.

Velika skupina, uključujući i pripadnike krajnje desne skupine “Pravy Sektor”, ranije je opkolila zgradu parlamenta, tražeći provođenje zakona “lustracije”, koji bi onemogućio vladine dužnosnike da se bave politikom, oni koji su bili zaposleni u prethodnim upravama u zemlji, od kojih mnogi još uvijek nose stigmu korupcije.

Pogledajte video i podijelite ga na društvenim mrežama:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Politizacija Eurovizije se nastavlja. Na stranicama francuskog satiričnog časopisa “Charlie Hebdo” pojavila se karikatura nakon završetka ovogodišnje “Pjesme Eurovizije”

Na crtežu su pobjednici glazbenog natjecanja Jamala i Sergej Lazarev predstavljeni kao dva praseta koja pjevaju.

Karikaturu prati tekst “Rusija je izgubila od Ukrajine na ‘Pjesmi Eurovizije’. Talent je izgubio od politike”.

Politički analitičar Vladimir Kornilov komentirao je da svatko sam treba odlučiti da li “Charlie Hebdo” smatra sve Ruse i Ukrajince svinjama ili samo ruskog i ukrajinskog izvođača na ovom natjecanju.

Teško je odgovoriti na pitanje kako je Lazarev shvatio karikaturu, ali može se pretpostaviti da bi za Jamalu, koja je muslimanka, takav prikaz mogao biti uvredljiv.

Finale “Eurosonga” održano je u Stockholmu u subotu 14. svibnja. Maksimalan broj glasova gledatelji su dali predstavniku Rusije Sergeju Lazarevu. Ali kada su ti glasovi sabrani s ocjenama sudaca, Lazarev je pao na treće mjesto.

Žiri je najviše glasova dao predstavnici Ukrajine Jamala, koja je pjevala o Staljinovim deportacijama krimskih Tatara 1944. godine.

Korisnici društvenih mreža iz različitih država svijeta bili su ogorčeni zbog novog sustava glasovanja na “Pjesmi Eurovizije” i nazvali su ga političkom predstavom. Oni su uvjereni da je najbolji bio Segej Lazarev.

Rezultati natjecanja uznemirili su mnoge ljude iz različitih država. Peticija nezadovoljnih ljubitelja ovog natjecanja, koja je upućena u Europsku radiodifuznu uniju, s ciljem da se ponovno pregledaju rezultati natječaja, sakupila je više od 300.000 potpisa.

Ukrajinski video-bloger Anatolij Sarija objasnio je da je Jamala s ovom pjesmom nastupala pred publikom 18. svibnja prošle godine i, prema pravilima, nije imala pravo sudjelovati na “Pjesmi Eurovizije”.

Međutim, organizatori natjecanja već su odgovorili autoru peticije da će “rezultati ostati na snazi”.
 

 
(sputniknews.com/NSP)

Vrijeme je da se stvari nazovu svojim imenom. Zapad je – mjesto u koje se stropoštao đavo. To je centar globalne kapitalističke hobotnice

Zamislimo da smo prilično objektivno ocijenili i odmjerili rizike i da je naša analiza točna. Što činiti u takvoj situaciji?

Ulazeći u rat ili, bar prilazeći mu sasvim blizu, moramo ne samo da reagiramo prema situaciji, nego i da imamo neki plan – kako upravljanja, tako i pobjede.

Željeti pobjedu – sasvim je logično, zar ne? Ostaje samo da osmislimo put kako da je ostvarimo, čak samo u teoretskoj perspektivi.

Sasvim je očito da se učinkovit rat sa vanjskim protivnikom može voditi samo ako društvo bude dovoljno konsolidirano i iznutra mobilizirano. Bilo bi poželjno da ono i moralno bude spremno za rat. Radi toga društvo mora razumjeti tko je neprijatelj, a tko prijatelj, i osnovno – zašto je to baš tako, a ne drugačije.

Ne smije se započinjati demonizacija protivnika u trenutku početka borbenih djelovanja. Neophodno je da lik neprijatelja bude formiran ranije i očito.

Zbog toga bi prvi zadatak pripremanja za pobjedu bila prava, kompletna kampanja za stvaranje potpuno negativnog, monstruoznog, sotonskog (to jest, istinskog) lika SAD i Zapada u cjelini.

Vrijeme je da se stvari nazovu svojim imenom. Zapad je – mjesto u koje se stropoštao đavo. To je centar globalne kapitalističke hobotnice. To je matrica istrunule kulture izopačenosti i poroka, laži i cinizma, nasilja i licemjerja.

U suvremenoj Rusiji to se već djelomično odvija, ali pošto je taj posao povjeren “šestoj koloni”, umjesto raskrinkavanja prave demonske biti suvremenog Zapada mi imamo karikaturu, nešto mizerno i malo uvjerljivo. U tome se izražava ona sabotaža koja čini suštinu Fronta № 6. Njegovi borci ne odbijaju izvršiti naloge vlasti, naprotiv, sve više i više traže, ali njihovu realizaciju pretvaraju u farsu, svjesno je čine glupom i neprimjetno diskredituju svaki pothvat.

Neumesna i neiskrena propaganda u koju ne vjeruju oni koji propagiraju, često daje suprotan efekt.

Zato bi bilo logično da se formiranje lika američkog neprijatelja i njegovih satelita (sa kojima nas, zapravo, čeka rat) povjeri onima koji baš tako i misle, koji shvaćaju sotonizam Zapada i koji su sposobni da to saopće na maksimalno razumljiv i uvjerljiv način tako da to dopre do masa koje spavaju.

Za sada je kritiziranje Zapada povjereno utjecajnim agentima samog Zapada. Sa predvidivim rezultatima. Takav pristup je nespojiv sa “strategijom pobjede” i neophodno je da se revidira (ako želimo imati makar šansu da pobijedimo u nastupajućem ratu).

Iz prethodnog, logički proizlazi sljedeće. Neophodno je da se u najkraćem roku demontirati strukture “šeste kolone” uklanjanjem liberala i zapadnjaka sa svih ključnih funkcija. Zajedno s njima bit će ukinut i liberalizam u ekonomiji, što će omogućiti:

- Da se uspostavi nacionalna kontrola nad Centralnom bankom,

- Da se odustane od dolara i u vanjskotrgovinskoj djelatnosti prijeđe na drugu, rezervnu valutu (primjerice, na juan),

- Da se postigne potpuni financijski suverenitet,

- Da se prijeđe na mobilizacijsku ekonomiju prema logici uvjeta ratnog vremena.

Neophodno je da se usporedo formira Nacionalni Odbor za medije koji će reorganizirati informativni rad u skladu sa izvanrednim uvjetima.

Učinkovitost čisto destruktivnog djelovanja “pete kolone” u mnogo čemu je povezana s učinkovitošću sabotaže “šeste kolone”. Front №5 i front №6 neraskidivo su povezani. Zato će demontaža šeste kolone unutar vlasti izrazito oslabiti “petu kolonu”, čiji bi predvodnici u izvanrednim uvjetima mogli biti ili internirani (inače, već se poduzimaju mjere unutarnjeg uhićenja pojedinih glavešina), ili deportirani.

Podrazumijeva se da sva legalna sredstva širenja liberalne ili destruktivne nacionalističke propagande moraju biti stavljena izvan zakona.

Front №4 predstavlja problem još i zbog toga što u Državi ne postoji bilo kakva etno-nacionalna politika. U ovom momentu tim pitanjem se bavi ona ista “šesta kolona”, ili kognitivno neadekvatni birokrate. Upravo zbog toga se službena birokracija izbavlja od realnih izazova nekontrolirane migracije i međunacionalnih trvenja besmislenim i za naše uvjete ispraznim parolama o “civilnom društvu” i “toleranciji”.

Bez skladnog sustava etno-nacionalne strategije u Rusiji se ne može riješiti pitanje islamskog ekstremizma i terorizma. Nisu dovoljne samo mjere sile, neophodno je ukloniti ili nepovratno promijeniti samu socijalnu sredinu. Neophodno je da se uspostavi korelacija između operacija organa sile u borbi s terorističkim fundamentalizmom i skale etno-nacionalne politike uključujući i idejnu.

Pobjednička strategija: vanjski neprijatelj

U Ukrajini – Front №3 – treba biti spreman za oružane provokacije od strane Kijeva i da im pruži adekvatan otpor. Ranije ili kasnije Rusija će morati radikalno riješiti pitanje Novorusije, jer je donekle neodgovorno pouzdati se u to da će Kijev pasti sam ili odustati od svoje proameričke i antiruske politike.

Za učinkovitu zaštitu Krima i rješenje pitanja s Donbas neophodno je da se oslobodi sav prostor Novorusije, a ako rat bude neizbježan, Moskva će imati samo jedan zadatak – da u tom ratu pobijedi što je moguće brže i učinkovitije. Formiranje zone prijateljske prema Rusiji od Odese do Harkova – ili kao odvojene Države, ili uključivanjem tih iskonski ruskih zemalja u sastav Rusije – to je cilj čije bi postizanje moglo se smatra za pobjedu. Nije manje važna sudbina Centralne Ukrajine.

Za rusku samosvijest Kijev je stožer povijesnog bića. Bez obzira što su se u njemu privremeno utvrdili predstavnici prozapadne oligarhijske vrhuške koja se oslanja na rusofobsku ideologiju “zapadenaca” – ukr. (“Zapadnjaka”), Kijev je neodvojivi dio Ruskog svijeta. Mi ne možemo se borimo za istinu, a njega ostaviti neprijatelju. On mora biti oslobođen i vraćen narodu.

Sudbina Zapadne Ukrajine bez Istoka i Kijeva više neće imati veliki značaj. Te zemlje su veoma davno otpale od Ruskog svijeta i teško da se možemo nadati da ćemo ih u skorije vrijeme vratiti u kontekst pravoslavne civilizacije. Inače, što budu veći naši uspjesi u borbi za Ruski svijet, time je i više šansi da se situacija promijeni iu zapadnim područjima Ukrajine.

Turski Front №2. Osim razvijanja vojnih operacija koje spadaju u zadatke vojnog rukovodstva zemlje i ne mogu biti stvar analitičara, ovdje treba obratiti pozornost na dva glavna faktora: na političku oporbu Erdoganovom režimu, koja u današnjim okolnostima postaje prirodni saveznik Rusije i na Kurde koji za Ankaru predstavljaju fundamentalni problem .

Oba faktora su ključ za uspjeh u rusko-turskom konfliktu. Treba izuzetno promišljeno voditi anti-tursku propagandu u ruskom društvu konstantno naglašavajući da su za eskalaciju odnosa odgovorni SAD i njihov suučesnik Erdogan i da Moskva ne gleda na Turke kao na povijesnog neprijatelja.

Stoga će bilo koje paralele s rusko-turskim ratovima – čak i za internu upotrebu – samo zbijati Turke oko Erdogana i učvršćivati ​​protivnika. Naprotiv, pružena ruka prijateljstva onim političarima Turske koji ne dijele poglede Erdogana i neosmanizam Davutoglua mogla bi biti odlučujuća. Usporedo treba aktivirati uzajamne odnose s Kurdima, budući da je to impresivna snaga u samoj Turskoj.

Na kraju, Front №1 – Sirija. Nismo ga slučajno stavili na kraj “pobjedničke strategije”. Najoštrija forma konfrontacije uvijek je najpraktičnija i ispunjena tehničkim i vojnim detaljima. Ipak, sve osobno uvijek ovisi od društva, a lokalni uspjesi – od vanjskih, često globalnih uvjeta.

Vidjeli smo da tu imamo važnog regionalnog saveznika – šiitski svijet, koji prije svega predstavljaju Iran i libanonski Hezbolah. To su naša braća po oružju i mi moramo na sve načine da produbljujemo tu savez. Važno je da podržimo šiite u Jemenu, Iraku, Bahreinu i samoj Saudijskoj Arabiji. Očigledno je da smisao rusko-šiitske strateške saveza ne shvaćamo samo mi i da će se zato proameričke snage kako u Rusiji, tako iu samom Iranu potruditi da učine sve što je moguće da bi unijele razdor između saveznika. To treba u korijenu sasjeći – barem u Rusiji, i konkretno, o tom pitanju u pregovorima sa šiitima sve precizirati, ništa ne ostavljati nedorečeno.

Dalje, neophodna nam je politička, bilo bi poželjno, vojna i ekonomska podrška zemalja koje ulaze u naznačeni multipolarni klub – BRIKS. Ovdje posebnu ulogu igra Kina koja radije ne izlazi na prvu liniju u konfrontaciji sa SAD, ali je spremna u tome podrži Moskvu i igra sporednu ulogu. Tim prije što Kina počinje aktivnije djelovati u vojno-strateškom području na Afričkom kontinentu i počinje tamo osnivati ​​prve vojne baze.

Mi nemamo šanse da europske zemlje učinimo našim potpunim saveznicima u Siriji; suviše je jak utjecaj SAD na njih. Ipak, Moskvi će ići na ruku svako distanciranje europskih država od Washingtona (prije svega, Francuske, Njemačke i Italije) i neslaganja u NATO. Ako u Europi i dalje bude jačao val desničarsko-konzervativnih partija i pokreta, koje su generalno lojalne prema Rusiji, to će značajno učvrstiti naše pozicije u samoj Siriji. Ruska propaganda u Europi u okolnostima ratnog vremena dobiva posebno značenje.

Budući da se mi u Siriji sukobljavamo s onim silama koje otvoreno podupiru Saudijska Arabija i Katar i utoliko prije što je Katar imao udjela u obaranju zrakoplova s ​​ruskim turistima nad Sinaja, potrebno je obratiti posebnu pozornost na maksimalnu destabilizaciju takvih ražima.

Pod određenim okolnostima ne treba isključiti nanošenje izravnih udara po Kataru i vojnu podršku Hutima u Jemenu, kao i šiitima Bahreina. Strateški odlučujući mogao bi biti poziv ruskim trupama od strane vlada Iraka i Libanona: to će omogućiti da se u punoj mjeri razvije rat protiv glavnih baza islamskih terorista iz Islamske države i prekinu njihove infrastrukturne veze s Turskom i zemljama Zaljeva.

Generalno, Rusija je već u ratu na Bliskom Istoku, zato to treba priznati kao svršen čin i hitno reanimirati čitav arsenal postojećih sredstava – prvenstveno intelektualnih i sredstava suvremene komunikacije, koja imaju za cilj da na razne načine promoviraju ruske interese u toj regiji – u oblasti informiranja, ekonomije, ideologije itd.

Posljednji argument u ovom ratu biće prisutnost našeg nuklearnog oružja koje, hvala Bogu, nisu stigli uništiti liberalni reformatori tijekom devedesetih. Njegov smisao je u tome da se nikada ne primijeni. Ali, to znači da to nameće čvrsta ograničenja i našem glavnom protivniku Sjedinjenim Državama Amerike. Pod strahom potpunog uništenja SAD će biti obvezne da protiv nas igraju po određenim pravilima.

Front № 7. Amerikanci protiv Federalne vlade

Osim toga, u odnosu na SAD treba otvoriti Front № 7. Radi se o tome da u samoj SAD postoji mnoštvo nezadovoljnih vladavinom vrhuške koja propagira globalistički ideologiju, uvlači SAD u krvave ratove i razara tradicionalni europski kršćanski identitet.

Nova Amerika, u kojoj nije ostalo ništa baš američko i koja služi interese svjetske financijske oligarhije koja nema ni kulturu ni identitet, uništava Staru Ameriku.

Stoga je podrška američkog tradicionalizma i konzervativizma i američkog identiteta – važan zadatak Rusije. Naš saveznik u SAD je američki narod.

Sem toga, nakupilo se mnogo proturječnosti u socijalnoj sferi i međuetničkim odnosima. Značajan dio američkog društva ne prihvaća potpuno moralno izrođavanja. Federalna vlada koristi svaki zgodan povod da počne proces ukidanja drugog amandmana na Ustav koji Amerikancima dozvoljava da nose oružje.

Konstantan proporcionalan porast latino-stanovništva, pretežno katoličkog, unosi u američko društvo novi identitet koji uopće nije neprijateljski prema Rusiji. Rusija treba aktivno uključiti u borbu za utjecajno američko društvo, da intenzivno objašnjava duhovnu poziciju Rusije u ovom ratu, da pokaže da Rusi i Amerikanci imaju zajedničkog neprijatelja – to je manijakalna sotonistička elita koja je uzurpirala vlast i koja vodi u neminovnu katastrofu čitavo čovječanstvo , uključujući i same Amerikance.

Plodovi dijela te elite očiti su – čitav Bliski Istok već je zaliven krvlju i više ne uspijeva uspostaviti bilo kakav poredak. Globalistička vrhuška (CFR, neokonzervativci, predstavnici svjetske financijske oligarhije, Wall Street) svuda nameću kaos, rasulo, smrt i bol. Uništenje tog malignog tumora čovječanstva stvar je svih nas uključujući same Amerikance koji su ne samo njegov instrument, nego i žrtva.

Gdje je Grad?

Pobijediti u ovoj igri, uopće neće biti lako. Zato što je ime ove igre Veliki Rat. Ali, bez obzira na to, kad je Veliki Rat došao, on se može izbjeći samo po cijenu ropstva i otvorenog priznavanja vlastitog neuspjeha. Tako nešto u ruskoj povijesti nikada nije bilo. Koliko god da nam je bilo teško svaki put smo savladali teškoće.

Ne radi se samo o geopolitičkoj konfrontaciji, o preraspoedeli sfera utjecaja ili o osiguravanju nacionalnih interesa. Radi se o nečem mnogo dubljem i važnijem.

Svaka religija ima poglavlje posvećeno kraju vremena i finalnoj borbi. Kršćani, a također Židovi i muslimani, povezuju događaje tog ciklusa upravo s Velikim Ratom. Pri tom je uvijek, u sve tri ove religije mjesto tog Velikog Rata – Bliski Istok, polje Armagedon, a dalje, susjedne teritorije. Za muslimane je Damask – džamija Omajada – mjesto na kojem će se desiti Drugi Kristov Dolazak.

Stoga rat u Siriji ima očigledan eshatološki smisao.

Zato što je Sirija – dio Svete Zemlje na koju je stupala noga Spasitelja. Eskalacija nasilja na granicama, u zonama kritičnim za samo postojanje Države Izraela, također mora imati eshatološko značenje i za Judeje koji očekuju skori dolazak Mešijaha.

Američki protestanti-dispenzacionalisti vide scenarij Posljednje Bitke kao invaziju armije sjeverne zemlje Goga (identificiraju je kao Rusiju) na Svetu Zemlju. Na kraju, Atonski redovnici i grčki Sveci – kao što je Kozma Etolski ili starac Pajsije Svetogorski- više puta su predskazivali oslobađanje Konstantinopola od strane ruske vojske i raspad Turske. Na primjer, Sveti Arsenije Kapadokijski govorio je vjernicima u Farasidi da će izgubiti svoju domovinu, ali će je ubrzo opet steći: “Bit će još jedna tuđinska vojska. Ona neće znati grčki, ali će vjerovati u Krista. Oni će također pitati: gdje je Grad? “

To se nesumnjivo razumijevali kao ukazivanje na rusku vojsku koja prilazi Konstantinopolu. U jednoj besedi starac Paisije je govorio:

- Upamti, Turska će se raspasti. Biće rat koji će se odvijati u dva dijela. Mi ćemo biti pobjednici zato što smo pravoslavci.

- Starče, da li ćemo imati gubitke u ratu?

- E, najviše, jedno – dva otoka uzeće, a nama će dati i Konstantinopol. Vidjet ćete, vidjet ćete! “

Ne tako davno, prije godinu-dvije, sva ova predskazivanja izazvala bi samo smeteno slijeganje ramenima – bajke. Ali … danas: velika krv se lije na čitavom Bliskom Istoku: oko Damaska ​​se vode borbe; Rusi ne samo da prisustvuju, nego se bore na Svetoj Zemlji; konflikt s Turskom plamti i ne može se isključiti da neće dovesti do pravog rata.

Sa stanovišta eshatologije, dolazi vrijeme za vraćanje naših svetinja – Svete Zemlje, Konstantinopola, Kijeva. Tvrdnja da ne živimo u “Zadnjim Vremenima”, danas izgleda antinaučno. Kao što je govorio starac Pajsije – “Vidjet ćete, vidjet ćete!” I vidjet ćemo.

Dakle, gdje je Grad?
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Kako bi uopće preživjela, vladi u Kijevu je prijeko potreban zajam Međunarodnog monetarnog fonda i inozemnih kreditora, koji svaki put kada trebaju dati novac procjenjuju aktualnu situaciju u zemlji i prate provođenje nametnutih reformi

Dakle, u ovim okolnostima samo nova tranša kredita MMF-a Ukrajinu može spasiti od izbijanja „Trećeg Maidana“.

No, sada je svima jasno da je Ukrajina na rubu nacionalnog bankrota i da je jedino rješenje vanjska financijska potpora, ali učinak te pomoći velikim dijelom neutralizira masovna korupcija koje je rasprostranjena u zemlji, otkriva magazin Forbes.

„Dužnička bomba Ukrajinu sve bliže vodi ka bankrotu. U toj situaciji je financijska pomoć Zapada jedina šansa zemlji da se spasi.

Strani investitori su ujedinili sve svoje snage kako bi razvili plan restrukturiranja duga, ali projekt ne uključuje njegovo smanjenje, čime je nemoguće otplatiti čak i kamate“, piše Forbes.

U isto vrijeme, BDP Ukrajine je zbog mjera štednje nametnutih od strane Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), velikih gubitaka dobara na Krimu i rata na istoku zemlje pao za gotovo 50%. Tome treba dodati i smanjenje proizvodnje zbog gubitka kvalificirane radne snage iz regija Donjeck i Lugansk, što je dodatno doprinijelo općem pogoršanju gospodarske situacije u zemlji.

Osim toga, endemska korupcija je umanjila niska učinkovitost kredita koje je Ukrajina dobila od financijskih institucija.

„Svaki kredit kojeg ponudi ili dodijeli MMF će dijelom biti ukraden od strane vlade u Kijevu. Ukrajina je oduvijek bila korumpirana država u kojoj je vladala skupina bogatih oligarha“, piše magazin.

Ovdje nailazimo na čudan paradoks i situacije u kojoj protiv oligarhije nisu ustale najrazvijenije ukrajinske regije, Donjeck, Lugansk i ostatak jugoistoka zemlje, nego je pobuna protiv predsjednika Janukoviča krenula za zapada Ukrajine, koji niti je imao razvijenu industriju, a u ukupnom BDP-u predratne Ukrajine je sudjelovao s jedva nekoliko postotaka.

Uzmimo samo ove tri karte ukrajinskih regija, od kojih prva prikazuje trgovinsku razmjenu, odnosno uvoz, izvoz i trgovinski deficit/suficit ; druga je prikaz udjela po regijama u ukupnom BDP-u Ukrajine za 2010. godinu i sudeći prema tim podacima se treba zapitati: „Tko je tu koga hranio?“. Na kraju, treća karta prikazuje etničku strukturu ukrajinskih regija i niti u jednoj, osim Krima, nema ruske većine.

Dakle, to znači da u tijeku nije rat Ukrajinaca protiv Rusa, nego građanski rat Ukrajinaca istoka zemlje protiv onih kojima nije bilo dobro pod Janukovičem, nije im dobro ni s Poroshenkom i Yatsenyukom, a teško da će uživati pod budnom paskom Međunarodnog monetarnog fonda i inozemnih kreditora, koji bi, kako brojke govore, na kraju oko restrukturiranju ukrajinskog duga trebali pregovarati s predstavnicima Donjecke i Luganske Narodne Republike, a ne s vladom u Kijevu. Naravno, pod uvjetom da te dvije regije ostanu u sastavu jedinstvene Ukrajine.

Karta 1. – Uvoz izvoz i suficit/deficit po ukrajinskim regijama:

 
Karta 2.- Udio u ukupnom BDP-u Ukrajine po regijama 2010. godine:

 
Karta 3. – Etnički sastav ukrajinskih regija u kojima je samo Krim imao rusku većinu (crveno):

 
(altermainstreaminfo/uredio:nsp)

Nedavni događaj (i)legalnih dronova koji su zujali po centru Pariza pokazali su stvaranje sasvim novog novinarstva – novinarstva koje će, nadajmo se, više razotkriti istinu!

Osnovni modeli bez kamere dostupni su već za nekoliko stotina eura.

Snimanje iz zraka plamtećih barikada na Majdanu, središnjem trgu prodemokratskih prosvjeda u Kijevu ili praćenje skijaškog spusta na sportskim natjecanjima jednostavnije je zahvaljujući dronovima kojima se sve više koriste televizijske kuće, no zakonska regulativa za njihovu uporabu kaska za praksom.

Brojni televizijski kanali, među njima BBC, Russia Today, francuski TF1, zadnjih su godina nabavili dronove i uvježbali snimatelje u služenju tim letjelicama na daljinsko upravljanje šireći granice njihove primjene koja se ranije svodila na vojsku i filmsku industriju.

Thomas Hannen, producent međunarodnog servisa u BBC-ju nabraja da su od 2013. dronove rabili za snimanje u (afričkoj državi) Togu, za emisiju o Aralskom jezeru i snimanje šuma u Brazilu.

Jeftini i jednostavni za uporabu

Prednost dronova je jednostavna uporaba i pristupačna cijena. Osnovni modeli bez kamere dostupni su već za nekoliko stotina eura.

Za televizijsku kuću cijena je važna jer dan snimanja dronom stoji između “2000 i 3000 eura”, a za helikopter valja izdvojiti 20.000, objašnjava Pierre Froutillan iz tvrtke Alithcam, specijalizirane za snimanje iz zraka.

Dron ne može zamijeniti helikopter, ali može “nadlijetati nepristupačne zone, može ‘liznuti’ fasade i krovove”, kaže Nicolas Charbonneau iz informacijskog programa francuske televizije TF1.

Dron može snimati krajobraze, spomenike i ‘vruće’ teme u područjima izvan dosega, poput ratne zone i prirodnih katastrofa. Russia Today je tako snimala bespilotnom letjelicom prosvjede protiv rasizma u Fergusonu u Sjedinjenim Državama.

TF1 ih rabi “za snimanje oluja, poplava, mećava ili prometnih zastoja”, kaže Charbonneau.

Dodaje da se sve više razmišlja o njihovoj uporabi za snimanje ekstremnih sportova.

Zakonska regulativa uporabe dronova

Uporaba dronova zakonski je regulirana pa se, primjerice, u Francuskoj i Španjolskoj brani nadlijetanje “naseljenih zona” i osjetljivih mjesta.

U Švicarskoj su pak početkom veljače tri novinara BBC-ja bila privedena u skijalištu Davosu jer su u zabranjenoj zoni snimali Europski gospodarski forum.

Vojska Sjedinjenih Država mnogo se koristila bespilotnim letjelicama u Afganistanu, no oklijeva odobriti ih za uporabu u domovini.

Od siječnja su ipak mreža CNN i drugi mediji počeli testirati njihovu upotrebljivost u izvještavanju.

Francusko zakonodavstvo nalaže da se od nadležne policijske uprave zatraži odobrenje za svako korištenje drona. No zadnjih mjeseci često ilegalno nadlijetanje pojedinih dijelova Pariza, a prije toga i jedne nuklearne elektrane te drugih osjetljivih mjesta moglo bi nagnati vlasti da pooštre zakon.

Paparazzi su specifičan segment novinarske profesije te je njihov rad, kad je riječ o bespilotnim letjelicama, posebno uređen. Zato je američka savezna država Kalifornija nedavno donijela zakon kojim zabranjuje paparazzijima uporabu dronova za snimanje poznatih osoba.

Prošle godine jedan se paparazzo kanio koristiti dronom za snimanje svadbe Kim Kardashian, zvijezde reality showa, no odustao je kada je vidio konfiguraciju terena te je unajmio helikopter.

“Zatim sam prodao svoj dron”, kazao je Sebastien Valiela, paparazzo poznat po tomu što je razotkrio ljubavnu vezu francuskog predsjednika Francoisa Hollandea i glumice Julie Gayet.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:nsp)

“Žao mi je, ja nisam Charlie”, izjavio je utemeljitelj francuske Nacionalne fronte Jean Marie Le Pen, aludirajući na slogan, koji je nastao na napad u sjedištu francuskoga satiričnog lista u Parizu kruži društvenim mrežama i medijima

“Danas posvuda možemo vidjeti: svi smo mi Charlie, ja sam Charlie. E pa žao mi je, ja nisam Charlie. Jako mi je žao zbog pogibije dvanaestero francuskih sugrađana, ali ja ne namjeravam sudjelovati u obrani Charlijeva duha, a riječ je o anarhističko-trockističkom duhu koji rastače političku moralnost”, rekao je u video snimci objavljenoj na svojim internetskim stranicama, podsjetivši da se tjednik zalagao za raspuštanje Nacionalne fronte.

Mnoge druge europske stranke krajnje desnice smatraju da krvavi napad na francuski satirični časopis Charlie Hebdo dokazuje kako one imaju pravo držeći se svojih antiimigracijskih i protumuslimanskih stajališta.

INTERVJU s Jean Marie Le Penom, istaknutim europskim političarem i osnivačem stranke Nacionalnog fronta u Francuskoj

Osnivač stranke Nacionalnog fronta i član europskog parlamenta, Jean-Marie Le Pen (86) jeste političar koji je postao legenda Francuske. On je kao tinejdžer sudjelovao u pokretu otpora i borio se s francuskom vojskom u Indokini i Alžiru. Pozdravio je novinarku udelivši joj kompliment i tu je započeo njihov razgovor.

Gospodine Le Pen, vi ste prvi rekli “Ja nisam Charlie”. Zašto?

Jean Marie Le Pen: Ja nisam Charlie Hebdo. Te anarhističke novine su direktan neprijatelj partije Nacionalnog fronta, obzirom da su prije par godina njihovi novinari skupljali potpise za peticiju povodom zatvaranja naše partije. Svi ti političari koji su došli na demonstracije, ni oni nisu Charlie nego “šarlote” (charlots – francuski klaunovi). Oni mogu organizirati veliki spektakl uz podršku medija i slogan “Ja sam Charlie”, privremeno mobilizirajući naciju, ali oni ne mogu zaštititi državu od priljeva imigranata s juga. Ja bih više volio da sam Charles Martel, brilijantni francuski vojnik koji je 732. godine zaustavio arapsku invaziju kod Poitiers.

Ali sada je 2015. godina, a ne 732.!?

JMLP: Tako je, ali živimo u Francuskoj s između 15 i 20 milijuna muslimana. Sve francuske vlasti, ljevičarske ili desničarske, omogućavale su, pa čak i ohrabrivale imigraciju. Svake godine dođe još 300.000 ljudi koji ne traže posao. Oko 6-8 milijuna ljudi u Francuskoj živi od društvene koristi, zbog koje ovi imigranti i dolaze. To je sve rezultat kršćanske i europske dekadencije. Europa je uklonila granice u EU i zato sada na južnoj granici, koju nitko ne štiti, na stotine tisuća ljudi dolazi u Francusku. U pitanju je jedna intraevropska izdaja.

Ali Francuska je dijelom odgovorna za to. Ljudi bježe od rata i kaosa. Na kraju krajeva, Francuska je sravnila Libiju sa zemljom!

JMLP: Bilo je suludo ući u rat protiv Libije. Francuski avioni su bombardirali Gadafijeve tenkove u vrijeme kada se on spremao da preuzme Bengazi, glavno utočište vehabista. Danas u Libiji vlada potpuna anarhija. Odatle se vojska širi preko sjeverne Afrike, a francuski lideri poput Sarkozyja su izravno odgovorni za to.

Što mislite o ukrajinskoj krizi i podjeli između Europe i Rusije?

JMLP: Sve je izazvao NATO, pokušavajući se približiti ruskoj granici. Stav naše partije je sljedeći: konflikt između Rusije i Ukrajine je obiteljska svađa. Na kraju krajeva, Rusija je rođena u Kijevu. Zato ni Europljani ni Amerikanci ne bi trebali se miješati u ovu obiteljsku dramu. Rusi i Ukrajinci bi se trebali međusobno sporazumjeti. Ipak, nema sumnje da će SAD nastaviti potresati rusku vladu konfliktima u Gruziji i Ukrajini.

Vi ste član Europskog parlamenta i upućeni ste u situaciju s oborenim malezijskim avionom. Što mislite o tome?

JMLP: Iznenađujuća činjenica je da se sve istrage provode u najvećoj tajnosti. Ja nisam stručnjak, ali mi je jasno da ovakav vid napada zahtjeva vojne profesionalce na najvišoj razini i visoko precizna oružja koja narodna vojska nikako ne može posjedovati, a kamoli upotrijebiti. Očigledno pitanje koje se nameće jest: zašto je civilni zrakoplov letio iznad ratne zone? Tko je dozvolio da se to dogodi?

Ove godine će biti potpisano transatlantsko partnerstvo između SAD i Europske unije. Kakve koristi Europa ima od toga?

JMLP: To će biti potpuna katastrofa. Postali smo američka ekonomska kolonija. EU se kreće u pogrešnom smjeru, ka Zapadu, umjesto da se okrene ka Istoku i Rusiji. Potrebna nam je ujedinjena Europa – od Atlantika do Pacifika, ali i Europa sa suverenim nacijama. Rusija ima demografskih problema i vrlo joj je teško zadržati Sibir. Međutim, Sibir je geostrateška lokacija koja je neophodna za opstanak čitave Europe. Potreban je jak savez između Europe i njezine visoke tehnologije i Rusije i njezinih prirodnih resursa. Ako se to ne učini, naš kontinent će nestati i u kulturnom i u ekonomskom smislu.

Pogledajte samo Njemačku: to je pozlaćeni kovčeg pun leševa. Nijemci su nacija koja izumire. Koliko se djece rodi u Europi? U prosjeku 1,3 djeteta po jednoj ženi. Održavanje prethodnog razine stanovništva zahtjeva bar 2,5. Sada vidite svijet oko nas. Muslimanske države, Indija, da ne spominjem Kinu. Ako bi Kina ukinula politiku jednog djeteta, dogodila bi se takva eksplozija stanovništva koja bi utjecala na čitavu planetu. Europa se mora spašavati pojedinačno, neovisno od birokracije u Bruxellesu. Francuska bi trebala se povuči iz EU kako bi ograničila useljavanje i riješila gospodarske probleme na svoj način. Francuzi moraju shvatiti da njihov spas leži u nacionalnom suverenitetu.

Ali vaša partija Nacionalnog fronta nije čak ni pozvana na demonstracije protiv terorizma!

JMLP: To je zato što mi branimo nacionalnu ideju. Mi moramo biti na čelu, jer je upravo naša partija govorila o problemu imigracije godinama, ali i o mogućnosti islamskog fundamentalizma i terorizma!

Ipak, u aferi Charlie Hebdo postoje mnogo neodgovorenih pitanja?

JMLP: Slažem se. Osobne iskaznice u automobilu me uvelike podsjećaju na 11. rujna kada je pronađen gotovo netaknut putovnicu, iako je predgrađe New Yorka izgorjelo. Pucnjava u Charlie Hebdo ima sva obilježja operacije tajne službe, ali ne postoje dokazi. Ne mislim da su francuske vlasti organizirale ovaj zločin, ali su omogućile da se on dogodi.

Zašto je časopis Charlie Hebdo stalno vrijeđao muslimane i kršćane, dok Židovi uopće nisu spominjani?

JMLP: Zato što se Židovi znaju braniti. Obratite pažnju na organizaciju Femen. One mogu istrče gole pred papom ili u katedrali Notre Dame, što nikada ne bi mogle uraditi u sinagogi.

Europa oplakuje mrtve karikaturiste, ali ne spominje smrti ruskih novinara u Donbasu.

JMLP: Zato što su to pravi novinari, a ne ovi trockisti i anarhisti iz Charlie Hebdo. Da sam ja ubio njihove kolege u drugim francuskim medijima, osoblje Charlie Hebdo bi se sa zadovoljstvom “podsmijavalo” njihovoj smrti.

Kakve su šanse da vaša kćer Marin Le Pen bude uspješna na sljedećim predsjedničkim izborima?

JMLP: Može ona pobijediti, ali se bojim da će naslijediti ruiniranu državu. Francuska neizbježno tone u ekonomski ambis.

Nacionalni front je desničarska partija u Francuskoj. Osnovao ju je Jean Marie Le Pen 1972. godine. Ova partija se godinama borila protiv imigracije iz neeuropskih država, borila se za tradicionalne vrijednosti i neovisnu politiku Pariza. Trenutno se čvrsto protivi antiruskih sankcija.

Jean Marie Le Pen je 2002. godine osvojio drugo mjesto na predsjedničkim izborima s gotovo 18% glasova, ali je izgubio od Jacquesa Chiraca.

Partiju je 2011. godine preuzela njegova kćer Marin Le Pen, koja je godinu dana kasnije na predsjedničkim izborima osvojila skoro 20% glasova. Nacionalni front ima zastupnike u donjem parlamentu. Najveći uspjeh partija je osvojila na izborima Europskog parlamenta 2014. godine, kada je Nacionalni front osvojio 22 mjesta u odnosu na prethodna treći

Nedavna anketa pokazuje da Marin Le Pen ima velike šanse da pobijedi na predsjedničkim izborima 2017. godine.

Intervju s Le Penom pokazuje da postoje francuski političari koji su svjesni što se događa iza kulisa. Hoće li Francuzi možda uhapsiti Le Pena zato što ističe očito? Moguće je. Već su uhitili desetak ljudi zbog zalaganja za “slobodu govora” nakon napada na Charlie Hebdo. Le Pen je rekao dosta pametnih stvari, ali po pitanju islamofobije griješi. Da je zaista bio iskren, umjesto što je prodavao svoju rasističku antiimigracijsku politiku, ne bi nazvao islamski terorizam muslimanskim fenomenom, već fenomenom CIA-e, Mossada i MI6-a.
 
 
(webtribune,index/preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19764"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Ovo je prerađena verzija intervjua s Nikolaj Patruševom, tajnikom Vijeća sigurnosti Rusije

Patrušev jedan od najvažnijih Putinovih savjetnika po pitanju nacionalne sigurnosti.

On se pridružio KGB-u 1975., a od 1999. do 2008. bio je šef ruskog FSB-a.

Jedan od njegovih najvažnijih poslova jeste da prenosi Putinu i ostalim ključnim dužnosnicima za inozemnu politiku važne informacije dobivene od ruskih obavještajnih službi.

On je u ovom intervjuu dao uvid u to što ruske obavještajne službe prenose Kremlju, te ćemo, između ostalog saznati i da:

1. Ruske obavještajne službe nisu očekivale da Janukovič padne tijekom Majdanskih prosvjeda.

2. Ruske obavještajne službe su davno upozorile Kremlj da je samo pitanje vremena kada će se dogoditi prozapadnjački prevrat u Ukrajini.

Također ćemo saznati kako ruske obavještajne službe promatraju svijet.

Ruske obavještajne službe nisu uspjele predvidjeti svrgavanje Janukoviča u veljači

Specijalisti su upozoravali da postoji visoka mogućnost eskalacije situacije u Ukrajini u smislu političke i gospodarske nestabilnosti. Istovremeno, vjerojatnost trenutnog rušenja vlasti u Kijevu uz potporu vojnih skupina otvorenih nacista nije razmotrena u to vrijeme.

Konstantno je osiguravana materijal i financijsku pomoć, bez kojih Ukrajina nikako ne bi mogla da se izbori s financijskim poteškoćama.

Ruske obavještajne službe su predvidjele proamerički prevrat u Ukrajini

Što se tiče dugoročnih predviđanja, ukrajinska kriza je bila potpuno očekivan ishod sustavne aktivnosti SAD i njihovih saveznika.

Posljednjih četvrt stoljeća ova aktivnost je bila potpuno usmjerena na odvajanje Ukrajine i ostalih republika bivše SSSR od Rusije i totalno reformiranje postsovjetskog prostora tako da odgovara interesima Amerike.

Victoria Nuland, asistent tajnika države SAD za Europske i Euroazijske poslove, u više navrata je rekla da je od 1991. do 2013. godine Washington potrošio 5 milijardi dolara na “podržavanje želje naroda Ukrajine za jačom i demokratskije vlašću”.

…..kao Rezultat ove aktivnosti … odgojena je čitava generacija koja je potpuno zatrovana mržnjom prema Rusiji uz mit o “Europskim vrijednostima”. Oni nisu shvatili da ove vrijednosti nisu zapravo dizajnirane za Ukrajince. Nitko, tko i sam ima ozbiljnih problema i izazova, neće pomoći poboljšanju standarda neke tamo Ukrajine.

Prevrat u Ukrajini je katastrofa ponajviše za samu Ukrajinu

Mislim da će “otrežnjivanje” Ukrajinaca biti grubo i bolno. Ostaje nada da će se sve dogoditi relativno brzo.

Želio bih napomenuti još jedan faktor od temeljne važnosti. Neovisno od daljnjeg razvoja događaja, Ukrajina jednostavno se neće moći razviti uspješno bez Rusije, svidjelo se to drugima ili ne.

….dok će za Rusiju oštećenje ovih ….. odnosa biti bolan udarac, za Ukrajinu će biti katastrofalan.

Politika SAD prema Rusiji danas prosto nastavlja politiku SAD prema SSSR tijekom Hladnog rata

…… da se katastrofa u Ukrajini nije dogodila, pronašao bi se neki drugi način da se Rusija “zadrži”. Ovaj način je u uporabi desetljećima, mijenjali su se samo oblici i taktike implementacije.

Kao što znate, sukob između SSSR i Zapada je poslije Drugog svjetskog rata poprimio oblik “Hladnog rata”. Vojno-politička komponenta ovog sukoba je prepuštena NATO-u, koji je formiran pod inicijativom SAD 4. travnja 1949. godine. Analiza praktične aktivnosti NATO-a pokazala je da je pri kreiranju saveza Amerika imala dva glavna cilja.

Prvo, vojni blok usmjeren protiv SSSR formiran je pod vodstvom Amerike.

Drugo, Washington je spriječio pojavu autonomnog grupiranja država u zapadnoj Europi koje bi se natjecale protiv SAD.

Nakon raspada SSSR i raskidanja Varšavskog pakta, koji je ujedinio socijalističke države Europe i koji je po definiciji predstavljao veliku opasnost po NATO, ne samo da nije raspušten, nego se još i raširio u vojnom smislu.

SAD je izazvao raspad SSSR otkrivajući njegove “Slabe točke”

Strategiju otkrivanja “slabosti” ustanovio je Zbigniew Brezinski, američki politolog i državnik poljskog porijekla, a pod zapovjedništvom predsjednika Reagana to je postala osnova američke politike prema Rusiji. Kao rezultat analitičkog posla velikih razmjera, “slabosti” SSSR-a su definirane i sustavno proučavane u političkim, ekonomskim, ideološkim i drugim sferama.

Glavna “slabost” države po definiciji CIA-e bila je ekonomija. Nakon detaljnog modeliranja, američki stručnjaci su identificirali “najslabiju kariku”, tj. ogromnu ovisnost proračuna SSSR od izvoza energetskih resursa. Strategija koja je prouzročila financijski i ekonomski bankrot države formulirana je uz pomoć dva međusobno povezana cilja: dovođenje do oštrog pada prihoda u proračun SSSR od inozemne trgovine, zajedno sa znatnim porastom troškova na rješavanje problema kreirao izvana.

Smanjenje cijene nafte je procijenjeno kao glavna mjera za smanjenje prihoda u proračun. To je uspješno napravljeno sredinom osamdesetih godina.

Rast troškova SSSR je izazvan u nekoliko područja: tranzicija od strategije američkog protivljenja SSSR u Afganistanu ka strategiji uvlačenja u afganistanski rat; poticanje antivladinih demonstracija u Poljskoj i drugim državama socijalističkog bloka s namjerom da se Moskva izazove u dodatne troškove radi stabilizacije situacije u istočnoj Europi; raspaljivanje utrke razvijanja oružja itd.

Treba napomenuti da su u to vrijeme Amerikanci uspjeli u ostvarivanju svog cilja. Nastala je duboka ekonomska kriza koja se proširila na političku i ideološku sferu. Konačan kolaps gospodarstva izazvale su mjere “oporavka” koje je ponudio Zapad kroz MMF i Svjetsku banku.

Prevrat u Ukrajini podržan od strane SAD i sankcije su dio strategije SAD “Slabih točaka” usmjerene na Rusiju

….Prevrat U Kijevu, ostvaren uz otvorenu podršku SAD-a, prati klasičan predložak koji je ispitan u Latinskoj Americi, Africi i na Bliskom istoku. Ipak, nikada ranija ta shema nije toliko utjecala na interese Rusije.

Analiza je pokazala da provociranjem Rusije na osvetničke korake Amerikanci pokušavaju ostvariti iste ciljeve kao osamdesetih po pitanju SSSR. Istovremeno, oni neutraliziraju europske ekonomske konkurente koji su se, prema mišljenju Washingtona, prilično zbližili s Moskvom.

Aktivnost administracije SAD u sferi Ukrajine događa se u sklopu nove politike Bijele kuće usmjerene na održavanje vodstva Amerike u svijetu strateškim zadržavanjem rastućeg utjecaja Ruske federacije i drugih centara moći.

Jugoslavija je bila generalna proba, a desila se zbog slabosti Rusije pod Jeljcinom

Ruska federacije je devedesetih godina, zbog vrlo poznatih razloga, izgubila dominantan utjecaj nad Balkanom. U razdoblju od 1991. do 1996. godine, tijela koja su oblikovala inozemnu politiku ruske države nisu službeno ni imala koncept “nacionalnog interesa”. Oni su imali neutemeljena očekivanja zahvalnosti za poslušnost od strane svojih zapadnih partnera i očekivali neku vrstu posebne pogodnosti za blisku i bezuvjetnu suradnju sa SAD.

NATO blok je pod izgovorom održavanja mira i bez ozbiljnog protivljenja s naše strane samouvjereno cirkulisao izvan svoje zone odgovornosti, efektivno dovodeći vojnu komandu i kontrolirajući balkanske države na razne načine. Činjenica je bila očigledna: Rat na Balkanu bi se mogao smatrati probom i prologom za korake većih razmjera koji će podijeliti svijet.

Jugoslavija je srušena kao proba koncepta konačnog obračuna s Rusijom.

“Rat protiv terorizma” SAD osigurao je Rusiji samo privremeni odmor

….Ohrabreni oslabljenjem i posljedičnom eliminacijom SSSR, američki krugovi vlasti su učinili sve što je moguće da osiguraju dominaciju nad većim izvorima sirovih resursa u našoj državi i središnjoj Aziji, kao i tranzitne puteve za njihov izvoz. Washington je planirao proširiti svoju sferu utjecaja na regije Crnog mora, Kavkaz i Kaspijskog mora.

Jedina prepreka realizaciji američkih planova bila je Rusija, koja je sačuvala svoj vojni potencijal kako bi nanijela neprihvatljivu štetu SAD.

Američki stratezi su vidjeli rješenje u postupnom rasparčavanju države. Prva regija koja je bila na meti bila je Sjeverni Kavkaz.

Od veće važnosti je bila i Čečenija, koja je proglasila svoju neovisnost i privremeno bila pod efektivnom kontrolom Zapada.

U ovim uvjetima, rusko vodstvo je usvojilo čvrst stav branjenja jedinstva države čiju je volju predstavljao predsjednik Vladimir Putin, koji je po cijenu ogromnih napora uspio spriječiti odvajanje Čečenije od Rusije.

Nakon 11. rujna 2001., svjetska zajednica je prepoznala terorističku prijetnju kao glavnu svjetsku prijetnju čije je zaustavljanje zahtijevalo zajedničke napore. Rezultat je bio oslabljeni napad na Rusiju, jer je Zapad bio usmjeren na teroriste na Kavkazu.

U to vrijeme, Washington je prikazivao izvjesnu spremnost na suradnju, mada zapravo nije htio napustiti politiku “zadržavanja” po pitanju Rusije. Sve više i više NATO ustanova se približavalo našim granicama.

Oživljavanje Rusije nakon 1999. i uspostavljanje saveza sa Kinom, Indijom i drugim zemljama BRICS-a uznemirilo je SAD

Nakon 7-8 kolovoza 2008., kada je gruzijsko vodstvo, uz podršku SAD, pokušalo uništiti Južnu Osetiju, svijet se ponovno značajno promijenio.

Sve se dogodilo na prepad. Gruzijski diktator je vjerovao da će vojni upad na dan otvaranja međunarodnih Olimpijskih igara staviti Rusiju u tešku poziciju. Međutim, rusko vodstvo je brzo odreagiralo spriječivši agresiju.

Nakon događaja u kolovozu u Kavkazu, Washington je bio uznemiren očiglednom namjerom Rusije da zauzme mjesto među svjetskim silama 21. stoljeća i da upotrijebi financijske prihode za eksploataciju resursa i unapređivanje obrambenog potencijala i ljudskog kapitala.

Američkom vodstvu se također nije svidjela suradnja Rusije s Kinom i Indijom, uvođenje BRICS summita, uspješna aktivnost CSTO, SCO i EAEC, ali i formiranje Carinske unije.

Pojavili su se novi veći igrači kao što su Kina, Indija, Brazil i Iran, ali i zemlje s rastućom ekonomijom poput jugoistočne Azije i Južne Koreje koje su postale značajan faktor za SAD.

Indikacije o potrebi da se primjeni djelotvoran dijalog s Rusijom o brojnim pitanjima počele su se pojavljivati ​​s dolaskom nove administracije predsjednika Baracka Obame.

Međutim, uskoro je postalo jasno da Washington ne naginje zapravo ka suradnji. Pošto Rusija nije imala nikakve koristi od ovih dijaloga, suradnja je privedena kraju i stav SAD prema Rusiji počeo je ponovno podsjeća na vrijeme Hladnoga rata.

Cilj SAD je kontrolirati ruske energetske resurse, ali i hranu i vodu kako bi utvrdili svoju dominaciju

……stručnjaci su sigurni da se neka nova zamjena za ugljikovodike po pitanju stvaranja energije neće pojaviti bar u narednih nekoliko desetljeća.

Nedostatak vode i navodnjavanja postaje akutan problem u brojnim državama Azije, ali i Afrike.

Mnogi američki stručnjaci tvrde da postoje ogromni teritoriji pod kontrolom Moskve koje ne služe eksploataciji te kao takve nemaju korist za čovječanstvo. Nastavljaju se tvrdnje o “ne-fer” raspodjeli prirodnih resursa i potrebi da se osigura tzv. “Slobodan pristup” tim resursima za druge države.

Prijetnja Rusiji od strane SAD je “konstantna”, a “primirja” nikad ne traju

Čak i tijekom razdoblja primirja između Rusije (SSSR) i SAD, američki partneri su se uvijek pridržavali tog razmišljanja.

Zato se rusko vodstvo suočava s konstantnim zadatkom: jamčenjem teritorijalnog integriteta i suvereniteta domovine, obranom i umnožavanjem svojih bogatstava i njihovim upravljanjem radi interesa multietničkog naroda Ruske federacije.
 
(webtribune.rs/uredio: nsp)

Rusija je negirala sudjelovanje u rušenju leta MH17 Malezijske Aerokompanije. Sada oni traže odgovore na neka vrlo jednostavna i osnovna pitanja o radnjama Kijeva vezanih uz nesreću i njihove neutemeljene tvrdnje da je Rusija za to kriva.

Ruski zamjenik ministar obrane je intervjuiran od strane medijske kuće RT koja je postavila pitanja javnosti. Da, RT je jasno pristran, ali tko ne bi volio znati odgovore na ova pitanja?

10 PITANJA O MALEZIJSKOM ZRAKOPLOVU MH17

1. Odmah nakon tragedije, ukrajinske vlasti, naravno, su okrivile proruske separatističke snage. Na čemu se ove optužbe na temelje?

2. Može li Kijev detaljno objasniti kako to da je koristio Buk raketne bacače u zoni sukoba? I zašto su ti sustavi bili tu raspoređeni na prvom mjestu, budući da proruske snage nemaju zrakoplove?

3. Zašto su ukrajinske vlasti ne čine ništa kako bi postavile Međunarodnu komisiju? Kad će takva komisija početi s radom?

4. Bi li ukrajinske ožružane snage bite spremne na to da međunarodni istražitelji vide popis njihovih projektila zrak-zrak i zemlja-zrak, uključujući i onih koje se koriste u SAM lansere?

5. Hoće li međunarodna komisija imati pristup podacima o praćenju iz pouzdanih izvora u svezi sa kretanjem ukrajinskih borbenih zrakoplova na dan tragedije?

6. Zašto su ukrajinski kontrolori zračnog prometa dopustili da zrakoplov odstupi sa svoje redovne liniji (putanje) prema sjeveru, prema “operativnoj antiterorističkoj zoni”?

7. Zašto zračni prostor iznad ratne zone nije zatvoren za civilne letove, pogotovo jer prostor u cijelosti nije pokriven radarskim sustavom za navigaciju?

8. Kako službeni Kijev uopće može komentirati izvješća u društvenim medijima (Facebook, Twitter), navodno od strane španjolskog kontrolora zračnog prometa koji radi u Ukrajini, da su postojala dva ukrajinska vojna zrakoplova koja su letjela usporedo sa MH17 Boeingom 777 preko ukrajinskog teritorija?

9. Zašto je Ukrajinska službe sigurnosti počela raditi sa snimkama komunikacije između ukrajinskih kontrolora zračnog prometa i posade Boeinga, i sa sustavima za pohranu podataka iz ukrajinskih radara ne čekajući međunarodne istražitelje?

10. Koje pouke je Ukrajina naučila iz sličnog incidenta 2001. godine, kada se ruski Tu-154 srušio u Crno more? Nedugo zatim, ukrajinske vlasti su demantirale bilo kakvu umiješanost ukrajinskih oružanih snaga sve dok nepobitni dokazi nisu pokazali službeno da je Kijev bio kriv za nesreću.

Jasno, postoje neke lokalna teritorijalna prepucavanja po tom pogledu, ali ne želite čuti odgovor Kijeva na ovih 10 pitanja?

***

Ukrajina uhvaćena u lažima kojima izjavljuje da je Rusija srušila avion MH17 !

ŠEPRTLJAVO! VIDEO KOJIM UKRAJINCI PRIZNAJU DA SU RUSI SRUŠILI AVION JE SNIMLJEN ….DAN PRIJE NESREĆE, 16.07.2014 !!!….., PA POVUČEN SA YOUTUBEA!

ZNAČI PLANIRANO JE BILO RUŠENJE AVIONA!

 
 
(uredio i preveo: mag. spec. Alfred Bošković / uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18121"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Ruski astrolog Pavel Globa poznat je po točnim prognozama, pa je tako još 2009. najavio ono što se upravo događa u Ukrajini, ali i cijelom svijetu.

Početkom godine objavile su se proognoze najpoznatijeg ruskog astrologa Pavela Globe. Da podsjetimo, rekao je sljedeće: “Treći svjetski rat razbuktat će se 2014. godine. To će se dogoditi ili usred održavanja Zimskih olimpijskih igara u ruskom Sočiju, ili odmah po njihovom završetku. Moramo biti spremni “.

Inače, Globa je prvi put obznanio svoja predskazanja početkom 80-tih godina prošlog stoljeća, kada je najavio da će se “SSSR uskoro raspasti i da će u ljeto 1991. na ulicama Moskve biti tenkovi”. Po njegovim riječima, oko 85% posto njegovih predviđanja se ispunilo, pa i ono da će se Ukrajina raspasti tijekom 2014. godine. To je ono što se upravo događa, a globalizacija problema i krvavi sukobi u Ukrajini započeli su upravo tijekom Olimpijade u Sočiju. A što će biti dalje – vidjet ćemo. Inače, ove prognoze, Pavel Globa je iznio još 2009!

Početak kraja

Evo što je tada još rekao. “Krizu neće preživjeti ni Ukrajina, koju čeka raspad na tri dijela. Raspad se neće dogoditi sada, već će 2014. u Ukrajini postojati dvije defakto neovisne administracije, zadržavajući formalno integritet teritorije, približno u istom formatu kao danas u Moldaviji. Istočnoukrajinska federacija neće slušati Kijev, i defakto će postati dio Ruskog Carstva, Krim će postati ukrajinska Čečenija “- smatrao je tada astrolog.

Ekonomska kriza, koja će se produžiti do 2020. godine, na kraju će prekrojiti geopolitičku kartu svijeta i iz korijena izmijeniti geopolitičku raspodjelu snaga. SAD čekaju teška vremena, a Ukrajina i Europska unija prestati će postojati. Tada 2009, na pres konferenciji u Moskvi, on je zaključio da predsjednika SAD očekuje nezavidna sudbina koju je predskazao još srednjovjekovni ruski astrolog Vasilije Nemčin. “Još 1999. govorio sam da će se svijet suočiti s neviđenom krizom, koja će započeti nakon dolaska 44. predsjednika SAD”. Naravno 44-ti predsjednik je Barack Hussein Obama.

Prognoza

Lošu sreću SAD, kako je tada objasnio, pretkazao je još ruski astrolog i monah iz 16. stoljeća Vasilije Nemčin, koji je ukazivao na potrese koji dolaze iza oceana, kada na oceanskoj strani bude na vlasti 44-ti vladar. Njega je Nemčin nazivao “crni čovjek”.

“Tada 1999., vjerovalo se da je ‘crni čovjek’ bio spomenut u alegorijskom smislu, ali pokazalo se da je ‘crni’ upotrebljen u pravom značenju. Kao rezultat toga, pogriješio je za nekoliko mjeseci, ali kako je kriza započela nedugo po dolasku Obame, to je dopustiva pogreška “- primijetio je astrolog.

Pavel Globa je naglasio da će, prema horoskopu, za Obamu biti najteža 2011. godina, kada će mu život biti ugrožen. “Pažljivo sam proučio horoskop Baraka Obame i video da je nevjerojatno sličan horoskopu Johna Kennedyja. Posebna opasnost prijetila mu je 2011. ali nadam se da će preživjeti “. Kao što znamo, preživio je …

Kako je primijetio astrolog, općenito govoreći, “za SAD, kao vodeću svjetsku silu, nema bolje budućnosti”: “Ameriku čeka velika depresija. Zemlja će se uspjeti spasiti, ali ona će izgubiti liderski status. Pri tome će najteže vrijeme za SAD nastupiti nakon odlaska Obame, koji neće ostati u predsjedničkoj fotelji više od jednog mandata “. U ovoj prognozi Pavel Globa je očito pogriješio jer je, kao što znamo, u toku i drugi Obamin mandat.

Americi se, dakle, ne piše lijepo, ali Europsku uniju očekuje još tužnija budućnost: “Umjesto jedne Europske unije pojavit se nekoliko saveza. Zemlje Skandinavije i Pribaltika formirat će Sjeverni savez, koji će postati nasljednik hanzeatskog saveza. Francuska, Italija i Španjolska će se ujediniti u Južnoeuropski savez i tako dalje. Europska unija će možda i opstati kao formacija, ali samo na papiru “. Prema prognozi astrologa, raspast se i nama omiljeni vojni i politički savez: “Do kraja krize neće opstati blok NATO, koji će prvo malo ojačati, ali će zatim prestati postojati” – izjavio je Globa.

Po njegovim prognozama 2014. će predstavljati godinu kada će čovječanstvo biti blisko Trećem svjetskom ratu: “Godina 2014. opasna je zato što se Uran nalazi u Ovnu, a to je vrlo ratoborna kombinacija. Bojim se početka trajnog rata na Istoku. Ne daj Bože da to bude povezano s Iranom, tada bismo u svakom ishodu dobili pravu eksploziju apsolutno nekontroliranog terorizma. Ali, do 2014. godine neće biti nikakvog rata u Rusiji. Biti će eksplozije razbojništva, ali ništa više od toga”- izjavio je Globa.

Po njegovim prognozama, ekonomska situacija u svijetu u bliskoj budućnosti nastavit će se pogoršavati: “Za dolar će naredne dvije godine biti vrlo teške, iako se kolaps američke valute još neće dogoditi. Najteže vrijeme za dolar nastupa 2017-2018. Dolar će potpuno devalvirati, novčanice će lijepiti preko zidova u toaletima i neće znati što će s njima. U tom smislu, euro je pouzdanija valuta “- izjavio je Globa i primijetio da je bolje čuvati ušteđevinu u eurima, iako se ranije vjerovalo švicarskom franku.

Po njegovim prognozama, cijene nafte će pasti u nastupajućim godinama. “Cijena barela će ići do 30 dolara, ali neće dalje padati. A poslije 2016. cijena nafte počet će rasti, a to će pomoći Rusiji da izađe iz krize kao svjetski lider “.

Procjenjujući vjerojatnost prirodnih kataklizmi i tehnogenih katastrofa, Pavel Globa je rekao da će 2014. biti godina povišenog rizika, i upozorio na avionske letove. “Mnoge katastrofe će dešavaju blizu vremena pomrčine. U srpnju 2014. godine očekuju nas cijela tri pomračenja, u tom smislu to je godina “žetve”, jer se vjerojatnost tehnogenih katastrofa dramatično uvećava.

Najvjerojatnije, u srpnju-kolovozu treba očekivati ​​val avionskih nesreća, pa bih savjetovao da se svi suzdrže od letova u svim pravcima. U prosincu i siječnju 2015. dramatično će porasti opasnost od potresa, posebno u vodama Pacifika “.

Po njegovim prognozama, svijetu prijete ekonomski i geopolitički potresi do kraja 2020. godine: sve države će preživjeti teška vremena, ali će na kraju teških godina Rusija postati moćna imperija i novi svjetski lider. Kako smatra Globa “tijekom naredne tri godine čitav svijet očekuje teško vrijeme, s čim je, s točke gledišta astrologije, povezana opozicija Saturna i Urana. Takva konstelacija, koja se ponavljala u povijesti, svaki put donosi globalne političke i društvene kataklizme”.

Po riječima astrologa, Rusija će zajedno s čitavim svijetom preživjeti tri vrhunca globalne krize, pri čemu će njezin vrhunac biti 2014-2015. “Prvi val krize produljit će se do 2012. godine, a njezin vrhunac će biti na ljeto 2012. Biti će postignuta određena stabilnost, kada će mnogi pomisliti da je kriza došla do svog dna i da će uskoro početi oporavak. Međutim, nije tako “.

Druga velika depresija

Ipak, prema riječima astrologa, teška kriza neće dovesti do građanskog rata u Rusiji, ni drugdje: “Poslije 2011. kriza će početi slabiti i završiti će se 2012. Međutim, to će biti samo njezin prvi val. Od 2014. početi će drugi val krize, još moćniji i razorniji”. Pri tome je Globa skrenuo pozornost da je 2014. vrlo zanimljiva s gledišta povijesnih paralela i astrologije. “Još je Ana Ahmatova (pjesnikinja) u svoje vrijeme primijetila da se strašne kataklizme dešavaju na godišnjicu rođenja i smrti Mihail Ljermontova (književnik).

Na stogodišnjicu njegovog rođenja (on je rođen 1814) počeo je Prvi svjetski rat. Sto godina od njegove smrti (poginuo je u dvoboju 1841) – Drugi svjetski rat. Na 150-tu godišnjicu smrti raspao se Sovjetski Savez. I 200-ti rođendan Ljermontova donosi zemlji nešto strašno … Ali to, naravno, nije službeno povijesno promatranje (mada nije ni nezapaženo). A s točke gledišta astrologije, upravo 2014. godine mnoge astrološke konstelacije dolaze do kritične točke”.

Sve u svemu, za Rusiju će razdoblje od 2014. do 2016. biti vrijeme velikih promjena, povezanih s velikim potresima, a ni ostatak planeta neće bolje proći. A onda nastupa ono najgore: “Treći val krize, koji će se dogoditi od 2017. do 2020. neće biti najteži, ali tu je utjecaj ljudskog faktora, zbog premora u uvjetima stalnog stresa. Veoma se bojim tog vala.

Tek na kraju 2020. čitavo čovječanstvo će se s ovom krizom, koja će biti nazvana ‘Druga velika depresija’ konačno oprostiti ‘. Kraj krize se povezuje s blizinom Jupitera i Saturna, koje se događa jednom u 20 godina i označava pozitivne promjene. S obzirom na to da će se Jupiter približiti Saturnu na prvom stupnju Vodenjaka – zviježđa koje se povezuje s Rusijom, to ukazuje da će baš Rusija, koja će do tog vremena povratiti svoje imperijalne moći, imati najveće šanse da postane novi svjetski lider “- smatra Globa.

Po njegovim riječima, postkriznih trideset godina – od 2020. do 2050, postati će vrijeme preporoda Rusije. Pri tome je Globa podsjetio na predviđanja Vasilija Nemčina, koji je živio i radio još prije Nostradamusa. “Na vlast će u Rusiji 2020-2021. doći moćna, nova osobnost, koju Nemčina zove ‘Jahač na bijelom konju’. Po svojim razmjerima moguće ga je porediti sa Petrom Prvim. Biti će visokog rasta.

Što označava ‘bijeli konj’ – ne znam. Ali, moguće je da bude rođen u godini konja. Novi vođa neće dugo vladati, ali će ostaviti izniman trag. Njega će zamijeniti drugi veliki vladar, s kojim će biti povezan preporod ruske kulture. Nemčina ga je nazvao ‘Veliki lončar’. I preporod Rusije trajati će najmanje 30 godina “- zaključio je Globa.

Sve u svemu, i Rat i kriza završiti će se do 2020. godine, no kako Balkan kasni sa svime, tako da će kriza potrajati barem do 2025. godine.
 
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata,osiguranje