Najnovije brojke iz američkog Ministarstva financija pokazuju da Rusija i Turska nisu jedine zemlje koje otpuštaju američke dužničke obveznice

Washingtonov drugi najveći vjerovnik, Japan, radi to isto.

Tokio je otpustio 82,9 milijardi dolara, ili sedam posto svojih dužničkih obveznica SAD-a, u zadnjih dvanaest mjeseci.

Samo u lipnju, zemlja je prodala američke dužničke obveznice vrijedne 18,4 milijarde dolara. Japanski još uvijek u svojem posjedu u lipnju ima 1,03 bilijuna dolara američkih dugova, što je najniže od listopada 2011., iako zemlja i dalje ostaje drugi najveći vlasnik američkog duga.

Kina, najveći vlasnik američkog državnog duga ima 1.178 bilijuna dolara dužničkih obveznica, a u lipnju je prodala američke obveznice u vrijednosti od 4,4 milijarde dolara.

Od listopada 2011, Kina je smanjila udio američkih obveznica za 138 milijardi dolara. Prilično beznačajna količina, ali eskalacijski trgovinski sukob s Washingtonom mogao bi potaknuti Pekingu da započne masovno otpuštanje američkih dužničkih obveznica. Taj potez mogao bi izazvati katastrofu za američki financijski sustav.

Likvidiranje američkih obveznica, jedna od najsigurnijih i najaktivnije financijskih sredstava na svijetu, nedavno je postala trend među glavnim posjednicima.

Rusija je ove godine likvidirala 84 posto svojih američkih dužničkih obveznica, a preostalo joj je još u lipnju samo 14,9 milijardi dolara. S odnosima između Moskve i Washingtona koji su na najnižoj točki zadnjih desetljeća, središnja banka Rusije objasnila je da se odluka prodaje američkog duga temelji na financijskim, gospodarskim i geopolitičkim rizicima.

Istodobno, Turska je pala na listi glavnih inozemnih država koje drže američke državne vrijednosne papire, smanjivši svoj udio američkih obveznica u lipnju na 28,8 milijardi dolara sa 32,6 milijardi dolara u svibnju. Turska je smanjila udio obveznica za 42 posto tijekom prve polovice godine.

Državne obveznice su jamstvo duga države s fiksnim kamatama i dospijećem od više od 10 godina.

Financijski instrumenti, kao što su državne obveznice, od vitalnog su značaja za zemlje koje ih koriste za život na kredit. Američke obveznice su ključne za sposobnost američke vlade da posuđuje novac kako bi se uravnotežio proračun.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nemoguće je ne zamijetiti vrlo veliku sličnost trenutnog gospodarskog stanja Hrvatske i onoga što je Orban zatekao 25. travnja 2010. preuzimajući vlast

Orban je u Mađarskoj proveo nacionalizaciju privatnih mirovinskih fondova, u kojima se nalazilo oko 10,3 milijarde eura, a vlada je ubrzo taj novac stavila pod svoju kontrolu i dio iskoristila za vraćanje međunarodnih dugova.

Mađarska je prijateljska, susjedna država s kojom Hrvatska baštini stogodišnju zajedničku povijest.

Same povijesne činjenice iz vremena Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868., i nadalje odlično su obrađene i dokumentirane, ali o suvremenoj i danas izuzetno zanimljivoj situaciji u Mađarskoj vrlo malo se zna i piše uglavnom površno i jednostrano.

Nemoguće je ne zamijetiti vrlo veliku sličnost trenutnog gospodarskog stanja Hrvatske i onoga što je Orban zatekao 25. travnja 2010. preuzimajući vlast sa svojom strankom desnog centra Fidesz.

U samo četiri godine Mađarska je postigla punu gospodarsku i financijsku suverenost. Današnji javni dug Hrvatske, prema posljednjim podacima HNB-a, iznosi 286 milijardi kuna, što predstavlja 85,9 posto BDP-a. Orbana je također zatekao veliki dug od 80 milijardi eura.

Dva desetljeća nakon propasti realsocijalizma u Mađarskoj, formalno gledano ova država je ostvarila veći dio planiranih ciljeva. Mađarska se kao prva od bivših socijalističkih država osobito nakon 2004. i ulaska u EU približila okončanju procesa tranzicije.

Međutim, ovaj model se usprkos formalnim priznanjima i vanjskoj podršci sa stanovišta nacionalnog interesa pokazao vrlo lošim. Ovisnost od stranih financijskih i proizvodnih faktora posebno u vrijeme otpočinjanja krize dovela je do velikog pada izvoza, zaposlenosti i proizvodnje.

Odgovor na ovaj problem ondašnja ekonomska politika pod vodstvom socijalista pronašla je u brzom procesu privatizacije i restrukturiranja gospodarstva tijekom kojega su najznačajnije infrastrukturne kompanije, bankarski sektor i druge visokoprofitabilne grane industrije prodane strancima. Taj potez, međutim, nije donio očekivano smanjenje duga nego njegov nezadrživi rast.

Najvažnije industrijske grane prodane su stranim kompanijama. Najveći dio reformi poslušno su provodile vlade na čijem su se čelu nalazili socijalisti udruženi s liberalima. Također, najveći dio mađarske ekonomske tranzicije proveli su lijevo-liberalni političari.

U trenutku kada je Viktor Orban preuzeo vlast Mađarska nije bila ekonomski, politički niti obrambeno samoodrživa zemlja. Čim je Fidesova vlada stupila na dužnost, Orban je predstavio najmanji kabinet u posljednjih dvadeset godina, sastavljen od svega osam ministara, najavljujući time rezove u javnoj upravi i štednju. No kao priprema za predstojeći paket ekonomskih promjena bila je uključena i izmjena Zakona o informiranju.

Smanjenje poreza

Time se na Orbanovu vladu sručio bijes Bruxelleske birokracije. Zakon je primjerice donio pooštrenu zaštitu maloljetnih osoba od pornografskih i horor programa, propisao je jasne mjere za sprečavanje monopola u medijskoj sferi, inzistirao na afirmaciji domaćih programa.

Nova vlada zauzela je stav da se Mađarska ekonomski postavi na vlastite noge i da prije svega proba smanjiti svoj vanjski dug. Vrlo brzo nakon stupanja na vlast, donijeli su paket od dvadeset i devet ekonomskih mjera koje su prije izbora i najavljivali. Korporativni porez smanjen je sa 19% na 10% za kompanije čija godišnja dobit ne prelazi 1,75 milijuna eura. Time se zaista pomaže poslovanje malih i srednjih mađarskih poduzeća.

Zatim je uvedena jedinstvena porezna stopa na plaće od 16%,i postavljen je visinski limit za plaće u javnom sektoru, državnim institucijama i Narodnoj banci na 7092 eura. Tijekom ljeta 2010. vlada je ušla u oštar obračun s MMF-om da bi se na kraju pregovori potpuno prekinuli.

Orban je odlučio da se ne ulazi u nova zaduženja već da se suprotno preporukama MMF i Bruxellesa rješenja potraže u vlastitim izvorima. Orban je krenuo slabiti autonomiju Mađarske narodne banke želeći je staviti pod kontrolu svoje vlade. Imenovao je Gyorgya Matolcsya guvernerom središnje banke. Matolcsy je arhitekt ekonomske politike koja je zemlji vratila ekonomski suverenitet.

Novi guverner je podupro vladinu ekonomsku politiku sniženjem ključnih kamatnih stopa i opsežnim financijskim injekcijama za program kreditiranja poduzetnika. Na rok od tri godine uveden je poseban krizni porez za poslovanje velikih poduzeća (uglavnom stranog porijekla).

Potom je uveden poseban porez za banke i osiguravajuća društva koje je vlada javno oglasila najvećim krivcima za loše ekonomsko stanje u zemlji.

Porez za banke je propisan po stopi od 0,45% njihove ukupne bilance, a za osiguravajuća društva na 5,8 % od isplaćenih premija. Bit ovog poteza kao i cijele reforme usmjeren je povratku suvereniteta i izvlačenju iz omče međunarodnih bankarskih lobija.

Umirovljenje sudaca

Bankama je također zabranjeno odobravanje kredita uz valutnu klauzulu kao i poslovanje sa takozvanim derivatima. Time je obustavljeno davanje kredita u eurima i švicarskim francima.

Orban je posebno apostrofirao kredite s valutnom klauzulom koji su neopravdano porasli stavljajući građane u ropski položaj. Od samog početka vladavine Orban je počeo razmatrati najkontroverzniju ideju, projekt nacionalizacije privatnih mirovinskih fondova.

U njima se nalazilo oko 10,3 milijarde eura i vlada je ubrzo taj novac stavila pod svoju kontrolu i dio iskoristila za vraćanje jednog djela međunarodnih dugova. Začudo, Bruxelles nije pokazao previše otpora niti zabrinutosti.

U studenom 2012. mađarska vlada je odlučila o umirovljenju više od 200 sudaca starijih od 62 godine. Državni odvjetnik imenovan je na mandat od 14 godina.

U slučaju nekih nevladinih organizacija koje su često pod povećalom društva, mi smo u stvari suočeni s političkim aktivistima koji su plaćeni od stranaca, koji pokušavaju Mađarskoj nametnuti inozemne interese, istaknuo je Orban.

To treba biti jasno tijekom preustroja mađarske države, stoga je mađarski parlament formirao Povjerenstvo za redovito praćenje, bilježenje i obznanjivanje inozemnog utjecaja. Mađarsko gospodarstvo raste po stopi od 2,5%. Režije su drastično smanjene u posljednje dvije godine. One za vodu niže su 10%, a struje, plina i grijanja za oko četvrtinu.

Država djecu štiti svim sredstvima. Za svako novorođenče tri godine rodiljskog dopusta, prvih šest mjeseci 70% plaće, do dvije godine 50%, a treću godinu simboličnih 100 eura. Za blizance rodiljski dopust iznosi šest godina. Uvedeni su poticaji unutarnje potrošnje putem bonova za hranu Erzsebet i kartica Szep.

Mogu se trošiti samo u Mađarskoj, kod trgovina, ugostitelja i ostalih gospodarstvenika u vlasništvu Mađara, ili mađarske države. Dijele ih poslodavci i to gotovo svi, kao “dodatak na plaću”, iako je zapravo riječ o neoporezivom dijelu dohotka. Prosječno na taj način svaki zaposleni Mađar dobije oko 150 eura.

Nova strategija burze

Na parlamentarnim izborima 7. travnja 2014. Orban je premoćno pobijedio što jamči stabilno vladanje u tekućem četverogodišnjem mandatu.

Početkom ove godine Budimpeštanska burza (BSE) usvojila je novu strategiju kojom želi potaknuti uvrštavanje novih dionica u kotaciju i privući nove ulagače, pomažući pritom vladi da potakne gospodarski rast.

Do 2020. ta burza želi povećati broj velikih likvidnih dionica sa sadašnje tri do četiri dnevno na najmanje pet, i razvijati tržište kapitala u bliskoj suradnji s vladom, uz upotrebu sredstava iz fondova Europske unije.

Što na kraju reći nego…. da ovaj čovjek voli svoju zemlju.

 
(poslovni.hr)

Dionice na Wall Streetu su u četvrtak žestoko pale, nakon što je Sean Spicer najavio da je predsjednik Trump “predan razbijanju banaka”, kao i kampanje za “isušivanje močvare” kao i da će iskorijenjivanje establišmenta ubaciti u višu brzinu

Trump je nedavno obećao da će “napraviti veliki potez” na području pravnih reformi Wall Streeta poznatih kao zakon Dodd-Frank, a sada je glasnogovornik Spicer potvrdio da se Trump također zalaže za čast svojeg predizbornog obećanja da će dovesti natrag zakon Glass-Steagall.

Zakon što su ga osmislili i predložili senator Carter Glass i zastupnik Henry Steagall 1933. godine, koji je bio prekretnica u američkom bankovnom zakonodavstvu.

Taj je zakon također regulirao prvu shemu osiguranja bankovnih depozita.

Dovođenje zakona iz razdoblje Velike depresije prisiliti će sve mega banke da odvoje svoja područja koja surađuju sa investicijskim bankama na Wall Streetu sa svojim tekućim računom poduzeća.

Spicer je potvrdio da predsjednik Trump namjerava vratiti zakon Glass-Steagall, koji je ukinut 1999. godine pod predsjednikom Clintonom, i to je već uzrujalo bankstere sa Wall Streeta te je poslalo mega bankovne dionice na gimnastiku u poslijepodnevnom trgovanju.

Briga o ljudima, a ne o establišmentu

Trump se okomio na velike banke prije izbora, posebno na Goldman Sachs. Razbijanjem banaka će se ispuniti Trumpove predizborne poruke, isušujući bankarsku močvaru, vraćajući moć narodu i dijeleći složni establišment.

Osim guranje nosa u bankarsko profiterstvo, vraćanje zakona Glass-Steagall će riješiti problem banaka koje su “Prevelike da propadnu”, a koje su razotkrivene za vrijeme financijske krize 2008. godine.

Predanost razbijanja banaka ne bi trebalo biti iznenađenje za njegove bliske suradnike. Predsjednik Trump je porazio svoje kritičare tako brzo i krenuo je obranu svojih predizbornih obećanja, brže od bilo kojeg izabranog dužnosnika u posljednih nekoliko desetljeća.

Osim toga, Steve Bannon, Trumpov glavni strateg je pritom pozvao na preustroju financijskog sektora koji je van kontrole već godinama.

Bannon (bivši bankar Goldman Sachsa), rekao je za BuzzFeed kako vjeruje “da stvarno trebmo vratiti banke na ono što one zapravo rade: Komercijalne banke posuđuju novac i investicijske banke ulažu u poduzetnike”.

To je Glass-Steagall u malom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Volksbank iz Južnog Tirola priznala na sudu stvaranje novca iz ničeg, pa je dužnik sudu predložio da na isti način vrati kredit banci – iz ničeg!

Početkom ovog mjeseca održan je u zgradi Rimskog Parlamenta kongres pod nazivom “Banche e creazione moneta un istema inostenebile?” na kojem su sudjelovali talijanski zatupnici, odvjetnici i visoki ekonomski stručnjaci, ali začudo ne i predstavnici mnogih banaka iako u bili pozvani.

Zaključak je zapanjujući: Država je de facto izgubila kontrolu nad privatnim bankama.

Državne financijske mjere su potezi u prazno jer se 90% kreditnog novca izdaje pritiskom na tipku računala, banke trebaju imati kod Narodne banke polog od 100 % za svaku transakciju već samo 2.8%. Dakle, na svakih 100 EU kredita banka je pokrivena kod glavne, nacionalne banke tek sa 3 posto.

To je tkz. žiro novac koji se vodi u bilanci pod posebnom rubrikom. Posljedice takvog virtualnog stvaranja novca su katastrofalne po državu jer se gube milijarde poreza od Nacionalne banke na izdani novac bankama.

Postoji samo jednostrana garancija bankama od dužnika u nekretninama ili sl. koje kasnije kao nenaplativa potraživanja idu na bubanj za minimalne iznose.

Najveća svjetska špekulantska kuća za otkup duga bankama je Blackrock koja je spremna otkupiti sva potraživanja talijanskih banaka u nekretninama za pišljivih 15%. Na tome će još stečajni upravitelji, konzultanti, sudovi i preprodavači zaraditi još 25%.

Talijanski i ne samo talijanski narod i državne financije su najveće žrtve takvog bankarskog poslovanja; ljudi na ulicama, besposlenost i opći pad standarda.

Odvjetnik Marco della Luna iznio je konkretan slučaj u kojem je on involviran u postupku koji se vodi na Županijskom sudu u Bozenu.

Vjerovnik – Volksbank je na sudu priznala da ne daju za kredite novac štediša, nego je novac generiran kao nov, tipkom na računalu.

Sudski vještaci su pri tom dali za pravo banci jer “ne postoji eksplicitan zakon koji bi im to branio”.

Dakle, sud u Bozenu je utvrdio zakonitost takve nezakonite radnje ali se slučaj malo zakomplicirao jer se dužnik, pozvao na jednakost svih pred zakonom. Dakle, ako privatna banka ima pravo štampati novac onda to pravo ima i on, bilo da je privatna, osoba, tvrtka ili bilo koja druga pravna osoba u postupku.

Štoviše, dužnik je nakon sudske ekpertize na sudu dao prijedlog da banci vrati dug svojim vlastitim, odštampanim novcem!

Banke su u privatnom vlasništvu kao i većina tvrtki koje zarađuju na tržištu i nema razloga za njihov povlašteni položaj samo zato što “ne postoji eksplicitan zakon koji bi im zabranjivao da iz ničeg stvaraju novac”.

Ovaj slučaj iz Bozena zainteresirao je mnoge pa se s nestrpljenjem očekuje pravorijek suda. Obzirom na obećanje našeg ministra financija da će država otpisati nenaplative kredite banaka(?) stvarno se pitamo o čemu se tu radi?

Tu umjesto svjetske špekulantske kuće Blacrock u ulozi spasioca stupa država, a kako će to izvesti to zna samo hrvatski ministar Matić koji se školovao u, kako on kaže, Americi pa zna kako to funcionira.

Jer, ako je to moguće izvesti brisanjem ili umjetnim saldiranjem jedne posebne rubrike u bilanci, zašto onda ne bi bilo moguće da su stvarno većina kreditnih plasmana izmišljeni, tj. plaćeni nepostojećim novcem?

Jer ako je novac stvoren iz ničega, dug niti ne postoji odnosno i otplatiti se može – iz ničega. To više nisu teorije zavjere nego gruba realnost u kojoj propadaju i ljudi i države, samo banke ne jer za nepostojeći novac i dalje dobivaju pravi!
 
(dnevno.hr)

“TO JE I STAVLJANJE LANACA NA EKONOMIJU, POLITIČKI SUSTAV I UMOVE KOD ZEMLJAMA U RAZVOJU”

Turski predsjednika Recep Tayyip Erdogan nazvao je zaduživanje država kod MMF “novom vrstom kolonijalizma i ropstva”.

Odmah je dodao da njegova ocjena vrijedi i za uzimanje kredita kod Svjetske banke, pa nastavio:

“Ako želite razvitI svoju ekonomiju – predlažu vam kao jedini put da idete kod MMF, Svjetske banke i velikih banaka i posuđivati ​​novac s kamatom. Takva globalizacija – to je zaista novi model kolonijalizma i ropstva. To je pokušaj da se na ekonomiju stave zatvorski lanci. A i na industriju, politički sustav i umove zemalja u razvoju”.

Turski lider je prilikom otkrivanja biznis-foruma “Turska-Afrika” u Carigradu odmah dodao:

“Mi odbacujemo takve ponude da postanemo kolonija i ljudi druge klase”.

Erdogan je istovremeno optuživao političare zapadnih zemalja da raspaljuju vatru konflikta na Bliskom Istoku i u Africi i na njima ostvaruju profit, a potom zatvaraju vrata izbjeglicama.

Turska je još 2013. potpuno vratila sve dugove MMF. Zemlje bivše Jugoslavije su tek krenule se zaduživati kod MMF-a.

 
(fakti.org)

Uoči Prvog svjetskog rata Amerika je imala gigantski vanjski dug. Međutim, poslije rata SAD su postale najveći kreditor, a poslije Drugog svjetskog rata koncentrirale su 70% svjetskih rezervi zlata

SAD su svjetski lider u području financija, ali su Kinezi već prestigli Amerikance po obimu BDP. Broj dolarskih novčanica koje izlaze iz tiskarskog stroja višetruko premašuje sve što stvara ekonomija SAD. Njihove zlatne rezerve pokrivaju samo dio postotka ukupne mase “zelenih” novčanica.

Pobjedom u trećem svjetskom ratu, SAD bi se oslobodile dugova: jednostavno bi iz svog bilance otpisale kredite zemalja koje odrede kao krivce za otpočinjanje rata. Štoviše, Amerika može okrivljavanjem “oglobiti” reparacijama i kontribucijama. Postoje i drugi načini: emitiranje novih dolara i obvezivanje vlasnika starih da dokaže njihovo legalno porijeklo

Postoji još jedna varijanta: pošto likvidiraju financijska tržišta – Amerikanci mogu devalvirati dolar i svu njegovu masu pustiti na tržišta robe. Nastat će hiperinflacija, dolari će se pretvoriti u otpad koji će ostati u Kini, Japanu i kod drugih kreditora SAD, a oni će emitirati novu valutu, primjerice “amero” (njegovo uvođenje razmatra se već nekoliko godina)

Dolar formalno sada ima dobru poziciju. Udio američkog dolara u operacijama na deviznom tržištu iznosi oko 87%, dok je udio eura znatno manji.

Problem je u tome što SAD kao svjetski lider u području financija više nije lider u području realne ekonomije. Udio SAD u svjetskom BDP iznosi oko 20%. Kinezi su već prestigli Amerikance po obimu BDP, a pri tom u operacijama na deviznom tržištu juan sudjeluje nešto malo više od 2%.

Disproporcija bila je primjetna već krajem XIX – početkom XX stoljeća. Prema obujmu industrijske i poljoprivredne proizvodnje, tada su SAD dospjele na prvo mjesto i potisnule Veliku Britaniju.

Ali, funta ostala je, kao i ranije, svjetska valuta i da bi je svrgnuli s prijestolja i na njega postavili dolar svjetski bankari su priredili dva svjetska rata.

Nije isključeno da će vlasnicima tiskarske strojeve Sustava federalnih rezervi SAD radi očuvanja vladajućeg položaja “zelenog” biti potrebni i dioničari sustava federalnih rezervi imaju nekoliko razloga za otpočinjanje rata.

Više nema racionalnih ekonomskih stimulansa za dobivanje američke valute. Broj dolarskih novčanica koje izlaze iz tiskarskog stroja višetruko premašuje sve što stvara ekonomija SAD. Njihove zlatne rezerve pokrivaju samo dio postotka ukupne mase “zelenih”.

Takva “roba” može se plasirati samo na jedan način – silom, i glavno pokriće dolara postale su Oružane snage SAD-a.

Libijski lider Moamer Gadafi ubijen je samo zbog toga što je u obračunima za naftu prešao s dolara na euro i planirao prijeći na zlatni dinar.

SAD se uopće nisu okomile na Iran zbog nuklearnog programa, već zbog odustajanja od korištenja dolara.

Vlasnicima tiskarskih strojeva potrebne su operacije za destabilizaciju situacije u različitim dijelovima svijeta radi učvršćivanja tečaja dolara. Kada se i u Europi i u Aziji odvijaju ratna djelovanje onda se, bez obzira na ekonomsku degradaciju, Sjeverna Amerika se pretvara u umjetni “otok stabilnosti”.

Novac iz čitavog svijeta “juri” u SAD povećavajući tečaj dolara. Hrpa dolara osigurava Sjedinjenim Državama jeftin uvoz i omogućuje da po čitavom svijetu jeftino kupuju prirodne resurse, poduzeća, nekretnine.

Na kraju, veliki rat pomoći će SAD riješiti vlastite ekonomske probleme od kojih je jedan od najakutnijih – sve veći državni dug. U kolovozu 2014. taj dug je iznosio 107% BDP. Dok je u SAD punim kapacitetom radila tiskarski stroj i kamatne stope bile niske, njegovo servisiranje nije stvaralo teškoće.

Međutim, emisija dolara se smanjuje, stope će rasti, a troškovi za servisiranje državnog duga mogu dostići polovicu proračuna te zemlje.U takvoj situaciji, vladajući krugovi SAD mogu se prisjetiti povijesti.

Uoči Prvog svjetskog rata Amerika je imala gigantski vanjski dug.

Međutim, poslije rata SAD su postale najveći kreditor, a poslije Drugog svjetskog rata koncentrirale su 70% svjetskih rezervi zlata.

Pobjedom u trećem svjetskom ratu SAD također mogu osloboditi dugova: jednostavno iz svog bilance otpišu kredite zemalja koje odrede da su krive zbog otpočinjanja rata.

Štoviše, Amerika može okrivljene “oglobiti” reparacijama i kontribucijama. Postoje i drugi načini za anuliranje dugova, na primjer, emitiranje novih dolara i obvezivanje vlasnika starih dokazati njihovo legalno porijeklo.

Postoji još jedna varijanta: pošto likvidiraju financijska tržišta – Amerikanci mogu devalvirati dolar i svu njegovu masu pustiti na tržišta robe.

Nastat će hiperinflacija, dolari će se pretvoriti u otpad koji će ostati u Kini, Japanu i kod drugih kreditora SAD, a oni će emitirati novu valutu, primjerice “amero” (njegovo uvođenje razmatra se već nekoliko godina). Ne treba zaboraviti da između dioničara FED-a nema uzajamne suglasnosti.

Tu se bore dva moćna klana – Rokckefelleri i Rothschildi, od kojih su prvi bankarski i naftni magnati, upravo ona strana rata koja želi na sve načine očuvati dominaciju dolara. Nasljeđe drugih je – zlato. Oni su izgubili dio svojih pozicija tijekom 1970-ih godina kada je nafta povezana s dolarom i žele se revanširati.

Rothschildi žele vratiti zlatni standard i da juan postane “zlatan”. Ali, njima bi sasvim odgovarala i varijanta multivalutnih zona koje su postojale do Drugog svjetskog rata. Kao jedinica za razmjenu između zona najvjerojatnije bi se koristilo zlato.
 
(Fakti.org)

Činjenično je da su sve balkanske države nakon raspada Jugoslavije po naputcima te elite morala predati banke, novac, gospodarstvo, ljude, vojsku i sve druge blagodati u vlasništvo nekoga drugoga, novog poretka te da danas Hrvatska nema ništa, niti za obranu niti za život

Mlada djevojka suočena s patnjom koju proživljava u Siriji, vrlo svjesna opasnosti koje se kriju iza pojma Novi svjetski poredak na YouTube kanalu dala je kratko objašnjenje zašto Novi svjetski poredak pod svaki cijenu žele uništiti Siriju.

Sve što je djevojka rekla apsolutno je točno, a po njezinom obrazloženju mržnje, usmjerene na Siriju od strane Novog svjetskog poretka jasno se vidi zašto taj Novi svjetski poredak za razliku od Sirije voli Hrvatsku, Srbiju, BiH, Makedoniju i Sloveniju, koju su vladajući odavno predali u ralje masonerije i Novog poretka koji se u ovom trenutku uzdiže!

1.) Sirijska središnja banka je u vlasništvu države – drugim riječima, ona upravlja nacionalnom valutom tako da ona služi sirijskom narodu, a ne globalnim bankarima koje kontrolira Rothschild iz zemalja Novog svjetskog poretka

Hrvatska narodna banka je samo na papiru u vlasništvu države, zapravo realno je vezana za Europsku banku, a državna valuta slijepo prati euro valutu, i time već preko 20 godina uništava gospodarstvo i onemogućava hrvatskom narodu slobodu od novosvjetkih bankara a samim time ni napredak jer Hrvatska ne može sama raspolagati svojim novcem.

2.) Sirija nema duga kod MMF-a

Hrvatska, kao najzaduženija zemlja bivše Jugoslacije kao i svaka prezadužena zemlja, posjeduje dug i kredite za otplatu tog duga, sve to posredstvom MMF-a. Dug je svakim danom sve veći i očekuje se daljnji pad i sve veća kriza, te rezanje proračuna. Hrvatska je u potpunosti u šemu globalnog ropstva.

3.) Sirija je zabranila GMO proizvode kako bi očuvala zdravlje svoga naroda

Iako Vlada u Hrvatskoj negira vijesti o uvozu i sadnji GMO sjemena, ilegalno ili legalno preko kompanija stranog vlasništva u Hrvatskoj, se širi GMO sjeme kompanije Monsanto. Kompanija Monsanto već postoji u Hrvatskoj i raspisuje natječaje za radna mjesta. U Hrvatskoj postoji i sadi se na 400 lokacija eksperimentalno sjeme tvrtke Pioneer. Hrvatska mora biti otvorena prema EU tržištu pa je uvoz GMO hrane svakodnevica.

4.) Sirijsko stanovništvo je vrlo dobro obaviješteno o Novom svjetskom poretku – njihovi mediji i sveučilišta otvoreno raspravljaju o utjecaju globalne elite

Hrvatsko društvo apsolutno živi u neznanju, medijskoj blokadi i cenzuri s tim da su hrvatska sveučilišta okrenuta protiv hrvatskog naroda pa je nerijetko i cijelo hrvatsko školstvo bazirano na lažima zbog kojih Hrvati ne znaju čak ni pravu istinu o svome podrijetlu, a kamoli o tekućim svjetskim zbivanjima.

5.) Sirija posjeduje masovne naftne i plinske rezerve

I one zalihe zemnog plina (Jadran) i nafte u Hrvatskoj, odmah nakon otkrivanja, počinju biti predmet istraživanja stranih naftnih megakompanija, a nedugo nakon toga i njihovog vlasništva, kroz korupciju i rasprodaju domaćih firmi (slučaj Sanader). Hrvatska, zahvaljujući masonskim političarima otvorenih ruku Novom svjetskom poretku daje apsolutno sve što se od nje traži i zbog toga je omiljena.

6.) Sirija se jasno i nedvosmisleno protivi Izraelu

Općepoznato je da malo ljudi u Hrvatskoj zapravo zna povijest Izraelske države i Palestine iza 1945. godine, tako da se nema ničemu protiviti.

7.) Sirija je jedna od posljednjih sekularnih muslimanskih država na Bliskom istoku

Jedina stvar koja možda još uvijek smeta Novom svjetskom poretku je odanost hrvatskog naroda Katoličkoj crkvi. No, međutim od preko 97 posto katolika u Hrvatskoj samo mali broj njih živi svoj život u skladu s katoličkim učenjem.

Dakle iako je Hrvatski narod uz Katoličku crkvu, Novi svjetki poredak je uspio drugim metodama propagande i manipulacije, ponajviše instaliranim medijima odvojiti veliku većinu ljudi od Boga i njegove Riječi pa im Katolička crkva i ne smeta toliko, kad već imaju čovjeka zatočenog u grijehu.

8.) Sirija ponosno održava i štiti svoj kulturni nacionalni identitet

Hrvatski nacionalni i kulturni identitet nestao je u trenutku kada smo se prodali Europskoj uniji jer smo po njihovim pravilima prisiljeni prikloniti se standardu koji ne poznaje naš nacionalni identitet.

Europska unija oličenje je novog Babilona i Novog svjetskog poretka u kojemu smo dužni tolerirati razno-razne izopačenosti nametnute kako bi se ljudsko biće u potpunosti pogubilo i kako bi bilo u potpunosti podložno manipulacijama elite s vrha Novog svjetkog poretka.

Činjenica je da je godinama Hrvatska, unatoč volji hrvatskih građana zatočena u rukama masonskih djelatnika, a koji su godinama radili na tome kako bi se Hrvatskoj oduzela sva sloboda i kako bi se Hrvatska za siću prodala eliti koja sada njome upravlja.

Činjenično je da je Hrvatska po naputcima te elite morala predati banke, novac, gospodarstvo, hrvatske ljude, vojsku i sve druge blagodati u vlasništvo nekoga drugoga, novog poretka te da danas Hrvatska nema ništa, niti za obranu niti za život.

Dok god na čelu države imamo ljude koji se nalaze u srži masonerije, ubijanje hrvatske posebnosti će se nastaviti, a hrvatski čovjek ostat će rob koji će s vremnom biti prisiljen zaboraviti da je Hrvat.

Video mlade Sirijke vrijedi pogledati:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr)

Globalna ekonomija je namještena igra, dizajnirana kako bi se osiguralo bogatstvo koje uvijek curi iz srednje klase do elite. Teško je i zamisliti što bi se dogodilo da ova banka kolabira. Posljedica bi bila nova svjetska financijska kriza

Kako svijet kolektivno prati pad Deutsche Banke, vrijedi imati veliku sliku na umu – globalna ekonomija je namještena igra.

Nova kriza u tornjevima Deutsche Banka u Frankfurtu na Majni. Nastavi li se tako, uskoro će njemački porezni obveznici morati spašavati još jednu veliku banku, smatra Henrik Böhme.

‘Sramio bih se kad bih u krizi prihvatio državni novac.’ Tako je u listopadu 2008. govorio stanoviti Josef Ackermann, tadašnji šef Uprave najveće njemačke banke. I to u jeku velike financijske krize koja je potresala cijeli svijet, a posebno banke.

Danas znamo da ta pomoć Deutsche Banku i nije bila potrebna. Ta je banka tada zarađivala jako dobro, i to uz pomoć velikih trikova u poslovanju. Deutsche Bank (DB) se sve do danas mora nositi s posljedicama tih trikova, kamuflaža i varki.

Banka je bila (ili je još) upletena u oko 7.800 pravnih sporova u cijelom svijetu. Morala je platiti kazne ili odštete u milijunskim, pa i milijardskim iznosima. To je novac koji bi bio potreban da se jedinu njemačku financijsku instituciju s međunarodnom reputacijom sada pripremi za – budućnost, piše Deutsche Welle.

Uskoro ‘smeće’

Zapravo ovo s renomeom više i nije točno. Cijena dionica je od 2009. pala za čak 90 posto i trenutno vrijedi oko 10 eura, što je najmanje u povijesti. Prema podacima analitičara CM Equityja, cijena se tijekom godine dana kretala u rasponu od 12,40 do 30,82 dolara. Tehnička analiza ukazuje na padajući srednjoročni i dugoročni trend dok je kratkoročni trend horizontalan.

U globalnoj usporedbi Deutsche Bank time zauzima tek 78. mjesto, nalazi se u društvu banaka iz Malezije i Brazila. Dionice Deutsche Banka su nedavno izbačene iz burzovnog indeksa Euro Stoxx 50, zbog pada vrijednosti. Deutsche Bank danas je zapravo povoljna prilika za kupnju, ali ga nitko ne želi kupiti. Jer se u bilancama skrivaju obveznice i druge vrijednosnice ukupne vrijednosti od 1,7 bilijuna eura.

Teško je i zamisliti što bi se dogodilo da ova banka kolabira. Posljedica bi bila nova svjetska financijska kriza. Deutsche Bank je dio globalnog financijskog sustava. I to visokorizični dio, koji je Međunarodni monetarnu fond svojedobno nazvao ‘najvećom prijetnjom’ za taj isti sustav.

DB je na listi 30 banaka koje su relevantne za opstanak cijelog sustava, to su dakle instituti koji bi u slučaju vlastitog posrtanja mogli prouzročiti i pad cijelog sustava poput kule od karata. Kako onda da investitori ulažu u DB?

Osveta za Apple?

Pogotovo uzmemo li u obzir činjenicu da još nisu doista riješeni veliki problemi iz prošlosti. Tu su još uvijek nerazjašnjene optužbe o pranju novca u Rusiji. Tu se potencijalno radi o milijardskim kaznama. A na stolu je i 14 milijardi dolara ‘težak’ zahtjev američkog Ministarstva pravosuđa za plaćanjem odštete, tu se radi o grijesima još od prije izbijanja financijske krize.

Može se špekulirati je li tih 14 milijardi ‘osveta’ za europske zahtjeve upućenu Appleu za plaćanje poreza – otprilike u istom iznosu. Naime, upravo su Amerikanci hipotekarnim kreditima najprije napuhali ogromni mjehur od sapunice. Onda su rizike upakirali u zgodan omot i ‘uvalili’ ih inozemnim bankama, koje ga doduše nisu morale kupovati. I sad na scenu stupaju Amerikanci i naplaćuju odštetu. I to kod domaćih i kod inozemnih banaka.

Lažna obećanja

Bez obzira na to što je tu sve istina i koliko će DB na koncu doista morati platiti Amerikancima, činjenica je da 14 milijardi dolara Deutsche Banke ne bi mogao platiti. Investitorima se ne sviđa ideja povećanja temeljnog kapitala, odnosno emisije novih dionica, jer bi u tom slučaju njihova vrijednost dodatno pala, a i upitno je tko bi uopće htio kupiti dionice te banke?

Tako cijeli ovaj miks okolnosti dovodi do toga da se odjednom opet počinje pričati o državnoj pomoći. Naravno da su se obje strane, i DB i Savezna vlada hitno potrudile demantirate te glasine i označiti ih špekulacijama.

Ali stvar nije tako jednostavna: naravno da se banka može odvojiti od svog investicijskog poslovanja, čime bi se moglo izvući nešto novca.

No sigurno je da ako se Deutsche Bank doista nađe u velikim problemima, banku će na kraju morati spašavati porezni obveznici. I to bez obzira na ono što su brojne vlade, a prije svih Angela Merkel, nekoć obećale da porezni obveznici nikada više neće morati spašavati neku banku.

U međuvremenu, mi smo stalno prevareni i postali smo financijski robovi globalne elite i financijske ruke njihovog zločinačkog poduhvata, od strane bankara.
 
(tportal.hr)

Premijer Mađarske ViKtor Orban izjavio je za lokalne medije Mađarske kako ga bankari nisu shvatili ozbiljno kad je rekao da je era ‘kolonizacije’ gotova

“Banke su servis građana, a ne ono što su postale diljem svijeta vješala. Nemam ništa od ljubavi banki ali imam od ljubavi naroda.

Moraju vratiti novac koji su zaradili na nepravednim naknadama ili ćemo im uzeti više”, zaključuje upravo kad je Parlament izglasao da građanima banke moraju vratiti nepravedne naknade. Bankari su bijesni.

Prosječni dužnik u švicarskim francima na taj bi način mogao dobiti povrat između 600 tisuća i milijun forinti ( 14,6 do 24,4 tisuća kuna), i to do kraja ove godine.

“Zakon je razjasnio način na koji će dužnici biti obeštećeni, bilo da se radi o valutnim razlikama, jednostranim izmjenama ugovora ili povećanju kamatnih stopa“, izjavio je Antal Rogan, predsjednik kluba zastupnika vladajuće stranke Fidesz, a prenosi portfolio.hu.

Mađarski parlament je donio zakon prema kojem će banke vratiti klijentima sve nepravedne naknade i kamate koje su im naplatile proteklih godina.

Viceguverner Mađarske središnje banke Adam Balog procjenjuje da će ukupan trošak za sve banke biti između 2 i 3 milijarde eura.

Orban ističe kako nema protiv banki ništa ali neće gospodariti njegovom državom i stvoriti mu krizu kao u Grčkoj.

“Banke i velike kompanije koje uživaju monopol u Mađarskoj moraju se naviknuti na novu situaciju.

Navikle su biti snažne, a socijalističke vlade klanjale su se pred njihovom moći. Ali sada smo mi snažniji i oni se moraju prilagoditi nama”, zaključio je zakleti bankarski neprijatelj Orban.
 
(tsibanking)

Sve više ljudi shvaća činjenicu da je 99 posto Zemljine populacije kontrolirano od strane 1 posto vrhuške, no ipak mnogi ne znaju ništa o njihovoj bankovnoj tvrđavi u kojoj se skrivaju

‘Ljudi osvijestite se, živite u feudalizmu, u kojem su sve naše vlade i kompanije te vi sami robovi duga. Ovaj sustav reguliran je od strane središnjih banaka ali i banke za koju nitko ne zna, banke za međunarodna poravnavanja s ciljem uzimanja bogatstva svijeta koje se prenosi u ruke elite. Cilj je moderno robovlasničko društvo i uništenje čovjeka’ – Karen Hudes.

Karen Hudes je diplomirala pravo na Yale-u. Radila je u pravnom odjelu Svjetske banke više od dvadeset godina. Zapravo, u trenutku kada je javnosti dala vrlo važne informacije radila je na položaju višem od savjetnika. Bila je na jedinstvenoj poziciji da vidi točno kako globalna elita vlada svijetom, a informacije koje je do sada dala svijetu i više su nego zapanjujuće. Prema Hudes elita koristi vrlo čvrstu jezgru financijskih institucija i mega korporacija koje dominiraju u svijetu.

Cilj je potpuna kontrola. Žele da smo robovi duga, oni žele da su sve vlade zarobljene dugovima, a da su političari u potpunosti ovisni o ogromnim financijskim doprinosima koji se slijevaju raznim kompanijama. Hudes govori kako je elita unutar medijskog sustava blokirala sve informacije koje bi mogle otkriti kako je ovaj sustav namjerno napravljen da bi porobio sve vlade i ljude ovoga svijeta. “Oni to rade u tišini”, dodala je Hudes i pozvala ljude da se probude iz sna te spoznaju ono što im se skriva, iako im je pred očima.

Riječ je o banci nad bankama u kojoj sjede ljudi koji upravljaju čitavim sistemom. Ljudi koji odlučuju o sudbini svakog čovjeka na planetu, ljudi koji su javno eksponirani a opet vi ništa ne znate o tome. Zanimljivo je zapravo da ljudi nikada nisu čuli za BIS jer je riječ o najjačoj banci na svijetu. Banci za koju ne vrijedi niti jedan zakon na planetu a opet ona upravlja svim ljudima svijeta. Ni jedan statut, ni jedno pravilo ne odnosi se na njih a to je zato jer upravo BIS stvara pravila za čitavi svijet.

Ta banka desteljećima se nalazi u centru globalne mreže novca, moći i tajnog globalnog utjecaja a važnija je i od MMF-a i svih centralnih banaka.

O banci za međunarodna poravnavanja a koja je preživjela i upravljala svim krizama i depresijama pisao je i Adam Lebor u svojoj knjizi “TOWER OF BASEL: The Shadowy History of the Secret Bank that Runs the World,“ a napisao je sljedeće: Najekskluzivniji klub na svijetu ima 18 članova. Oni se okupljaju svakog drugog mjeseca, nedjeljom u sedam navečer u sali za konferencije u kružnom tornju čiji zatamnjeni prozori gledaju na centralnu željezničku stanicu u Baselu u Švicarskoj.

Njihove rasprave traju oko jedan sat do najviše sat i pol. Neki od njih povedu i nekog povjerljivog prijatelja ali njima je zabranjeno govoriti na sastancima. Kad se sastanak završi svi koji su došli s nekim svojim odlaze, a ostali se povlače u salu za večeru na 18. katu gdje uživaju u hrani i vinu. Večera traje do 11 sati a na večeri se razgovara o onome što je zaista bitno te se tamo donose pravila i zaključci. Isti protokol provodi se već više od 80 godina. Sve ono što se dogovori za večerom se i provodi ali je strogo zabranjeno bilo što govoriti ikome.

Svi članovi ove elitne i ekskluzivne skupine većinom su muškarci i svi su centralni bankari. O njima se ne govori puno u medijima namjerno i strateški. Njih 18 sastavni su dio Ekonomskog konzultativnog komiteta (ECC) Banke za međunarodna poravnavanja koja predstavlja banku nad bankama i upravlja svim drugim bankama.

Među trenutnim i najvažnijima članovima elite trenutno su: Ben Bernanke, vodeći čovjek Federalnih rezervi u SAD-u, Sir Mervyn King, guverner Centralne engleske banke; Mario Draghi, guverner Europske centralne banke, Zhou Xiaochuan, guverner Centralne banke u Kini, te guverneri centralnih banka Njemačke, Francuske, Italije, Švedske, Kanade, Indije, Brazila i Španjolske.

Isto tako Lebor piše i o pravilima koje svi sudionici moraju potovati. Sve informacije sa sastanaka strogo su povjerljive a cijeli sustav posložen je u piramidnom smislu. Baš kao i tajno društvo njihova moć mjeri se njihovom funkcijom i položajem u društvu.

Ono što je jako zanimljivo je činjenica da švicarske vlasti nemaju baš nikakvu nadležnost nad prostorijama BIS-a. Oni ne mogu niti s nalogom ući u zgradu. BIS je jedina institucija svijeta koja ima pravo komunicirati u šiframa ali i primati i slati pošiljke u torbama koje ne smiju biti otvarane zbog svoje povjerljivosti. Banka BIS izuzeta je od svih poreza na svijetu a njezini zaposlenici ne plaćaju poreze.

Viši zaposlenici banke imaju status diplomata, što znači da se njihove torbe i osobne stvari ne smiju otvarati i pregledavati, dok su svi zaposlenici banke izuzeti svih švicarskih zakona. Imovina BIS-a ne može biti oduzeta švicarskim zakonima, što god učinili. Transkripti svih sastanaka nikada ne smiju biti javno objavljeni. Ponekad dozvole novinarima konferenciju ali nakon završenih sastanaka.

Postavlja se pitanje zašto bi nas onda to zanimalo? I zašto nešto što se čini na “opće” dobro mora biti tako jako skriveno. Očita je manipulacija ljudstvom.

Centralni bankari sebe smatraju visokim svećenicima financijskog sustava, kao tehnokrate koje nadgledaju monetarne rituale i financijske liturgije. No, zanimljivo je isto tako da tim visokim svećenicima, ne BIS, nego javnost plaća avionske karte, hotelske račune ali i mirovine. Sve to plaćaju građani svijeta a ne BIS kao zasebna instiucija u čemu se očituje prijetvornost ovih ljudi.

Rasprave centralnih bankara na sastancima, informacije koje se razmjenjuju i odluke koje se donose usko su povezane sa politikom. Oni upravljaju novcem nacionalnih ekonomija, uključujući i Hrvatsku.

Oni postavljaju kamatne stope i odlučuju kolika će biti vrijednost naše ušteđevine i ulaganja.

Oni odlučuju hoće li se štedjeti ili ne. Njihove odluke oblikuju naše živote.

Oni odlučuju koja će zemlja gladovati, koja će biti u krizi a koja će biti bogata.

Oni odlučuju o svakom segmentu društva.

Oni su bogovi novca preko kojeg upravljaju svijetom.

Zapamtite, to nije teorija zavjere i ovo ne govori neki teoretičar zavjera, ovo je rekla i vrlo obrazovana, Yale odvjetnica koja je radila unutar Svjetske banke više od dva desetljeća i koja je iz prve ruke vidjela kako se upravlja sustavom.

U razgovoru za News American spomenula je istraživanje koje je objavljeno u časopisu Plus One, a koje ukazuje na mrežu globalne kontrole. Istraživanje je napravljeno u Švicarskoj a istraživale su se povezanosti i odnosi između 37 milijuna tvrtki i investitora širom svijeta.

Na kraju došli su do šokantnog broja 147 vrlo čvrsto povezanih mega korporacija koje vladaju svijetom i trenutno kontroliraju više od 50 % svjetskog bogatstva. Hudes navodi kako ove korporacije konstantno mediji prikazuju kao dobronamjerne, a oni su krivci za svo zlo ovoga svijeta. No, ona govori kako nisu samo korporacije uključene u ovu krađu, ovdje dominiraju i sve nevladine organizacije.

MMF, sve središnje banke i Svjetska banka dobili su zadatak od BIS-a kontrolirati sav protok novca i svijetu te ga postepeno činiti nedostupnim. Hudes je prva koja je javno progovorila upravo o Banci za međunarodna poravnjavanja.

To je središnja banka svih banaka! Većina ljudi nikad nije čula za ovu banku, a ona je iznimno važna organizacija. Hudes govori’ To je neizmjerno moćna međunarodna organizacija koja nadzire novac cijelog svijeta.

Ova banka je prala novac za naciste tijekom Drugog svjetskog rata, a ovih dana njezina je svrha voditi i usmjeravati centralno planirani globalni financijski sustav. Danas postoji 58 svjetskih središnjih banaka koje joj pripadaju i ona ima moć upravljati svim ekonomijama svijeta.

Svaka dva mjeseca na globalnom ekonomskom sastanku njih 18 odlučuje o sudbini svakog čovjeka, svake žene, muškarca i djeteta na ovom planetu. I nikad vam nitko to neće reći! Banka za međusobna poravnavanja je banka osnovana od strane globalne svjetske elite da djeluje u korist te elite a namijenjena je temeljnom uništavanju gospodarskog sustava.

Hudes govori : ‘Ljudi osvijestite se, živite u feudalizmu, u kojem su sve naše vlade i kompanije te vi sami robovi duga. Ovaj sustav reguliran je od strane središnjih banaka i banke za međusobna poravnavanja s ciljem uzimanja bogatstva svijeta koje se prenosi u ruke elite. Cilj je, kako kaže Hudes moderno robovlasničko društvo i potpuno uništenje čovjeka!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dnevno.hr)