Investicije u tvrtke koje se bave proizvodnjom nafte, kao što je “ExxonMobil”, u fondu Rockefellera smatraju neetičkim. Sama tvrtka “ExxonMobil” je navela da ih ovakav potez ne iznenađuje, jer fond “financira zavjeru” protiv njih

Obiteljski fond Rockefellera namjerava što prije povući svoje investicije iz tvrtki koje se bave proizvodnjom nafte i ugljena. Između ostalog, radi se o “ExxonMobil”, navodi se u priopćenju fonda.

John Rockefeller, koji se smatra najbogatijim Amerikancem u povijesti SAD, obogatio se upravo zahvaljujući kompaniji “Standard oil” – prethodnici “Exxon mobila”.

Kako navodi fond, razlog za ovakvu odluku je to što je tvrtka dovela javnost u zabludu o rizicima promjene klime. Ponašanje kompanije “ExxonMobil”, koja se smatra najvećom svjetskom naftnom kompanijom, investitori su nazvali “moralno neoprostivim”.

“Dok svjetska zajednica radi na smanjenju korištenja fosilnih goriva, malo smisla ima, s točke gledišta financija ili etike, nastavljati investiranje u ove kompanije”, priopćio je fond.

U priopćenju se govori da je tvrtka “ExxonMobil” počela dovodi u zabludu javnost o posljedicama klimatskih promjena još od ’80 -ih godina.

Osim povlačenja iz “Exxon mobila”, savjet direktora fonda je naložio da se obustave ulaganja u tvrtke koje se bave proizvodnjom ugljena i nafte.

Tvrtka “ExxonMobil” je priopćila medijima da nije iznenađena povlačenjem fonda obitelji Rockefeller, jer ona “financira zavjeru” protiv njih.

“Fond obitelji Rockefeller” osigurava financijsku potporu “Inide climate news” i “Kolumbija University Journalism School”, koja objavljuje netočna priopćenja sa namjerom da dovede u zabludu o ulozi “Exxon mobila” u proučavanju klime”, dodali su u kompaniji.

Očito je da Rockefellerima smeta što ExxonMobile mora govoriti istinu o klimatskim promjenama, da one ne postoje i da fosilna goriva ne utječu na laž koju zovemo “globalno zagrijavanje”. Čak su objavili i istraživanje na tu temu. Ali sve u korporativne svrhe, a ne radi aktivizma.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Savjet za inozemne odnose često je kritizirano zbog svoje zatvorenosti prema javnosti. Radi se o neprofitnoj organizaciji koja broji četiri tisuće članova. Među njima su najbogatiji i najutjecajniji ljudi iz svih krajeva svijeta

Američki Centar za preventivne radnje (CPA) izdao je popis od deset sukoba koji bi iduće godine mogli zadesiti svijet. Nakon što su prikupljali prijedloge (njih gotovo tisuću) suzili su izbor na svega 30. Pozvali su više od 2200 vladinih dužnosnika, akademika i stručnjaka za vanjsku politiku kako bi zajedno rangirali potencijalne učinke ovih sukoba i to za američke interese.

Inače, Centar za preventivne radnje djeluje u sklopu američkog Savjeta za inozemne odnose (Council on Foreign Relations). Vijeće za vanjsku politiku često je kritizirano zbog svoje zatvorenosti prema javnosti. Radi se o neprofitnoj organizaciji koja broji četiri tisuće članova. Među njima su najbogatiji i najutjecajniji ljudi iz svih krajeva svijeta.

Od 10 sukoba visokog prioriteta, ispitanici su samo iračku krizu ocijenili kao nešto što će vrlo vjerojatno imati posljedice.

Dva sukoba su pala na ljestvici i to s pozicije visokog prioriteta na srednji. Radi se o nasilju i nestabilnosti u Pakistanu i u Jordanu. Ispitanici smatraju da su će ta dva sukoba biti manje važna za Sjedinjene države u 2015. godini.

TOP 10 sukoba u 2015. godini:

1. Intenziviranje sukoba u Iraku zbog ISIL-a
2. Veliki napadi na SAD ili saveznike
3. Cyber napad na važne američke infrastrukture
4. Žestoka kriza Sjeverne Koreje
5. Nova opasnost od izraelskih vojnih napada na Iran
6. Oružani sukob u Južnom kineskom moru
7. Eskalacija sirijskog građanskog rata
8. Porast nasilja i nestabilnosti u Afganistanu
9. Veći broj borbi u istočnoj Ukrajini
10. Povećane izraelsko-palestinske tenzije

Podsjetimo, čovjek koji je petnaest godina bio član Vijeća za vanjsku politiku admiral Chester Ward kritizirao je njihov rad kazavši kako se radi o kreiranju politike koja upravlja cijelim svijetom. Taj bivši sudac i general u mornarici izjavio je sljedeće:

“U središtu Savjeta stoji uvjerenje u superiornost vlastite sposobnosti da se formira svjetski sustav u kojem se prosvijetljeni monopolistički kapitalizam s različitim valutama, bankarstvom, kreditima, proizvodnjom i sirovinama može staviti pod nadzor jedne vlade koja svojom vojskom nadgleda svijet.”

Stoga, svaki njihov dokument, kao što je ovih top 10 sukoba, trebamo uzeti s dozom opreza. Radi se o organizaciji koja ima vlastite interese, a utječu na vanjsku politiku svih zemalja svijeta, pa tako i Hrvatske.

Interaktivna mapa za praćenje svjetskih sukoba – klikni OVDJE

Savjet za inozemne odnose, što je to?

Savjet za inozemne odnose (engl. Council on Foreing Relations – CFR) je nezavisna i nestranačka inozemna politička organizacija, koja je osnovana u 68. ulici u New York-u 29. lipanja 1921. godine. Ova organizacija broji oko 2.000 članova koji pripadaju najelitnijim krugovima vlasti, poduzetništva, financija, komunikacija i univerziteta u Sjedinjenim Država.

Među osnivačima su se nalazili mnogi koji su, poslije Prvog svetskog rata, učestvovali u potpisivanju Versajskog ugovora: pukovnik Eduard Mendel House, Walter Lippmann, John Foster Dulles, Allen Dallas i Christian Herter.

Osnivanje Savjeta za inozemne odnose finansijski su pomogli John Pierpont Morgan, John Rockefeller, Bernard Baruch, Paul Warburg, Otto Kahn i Jacob Shiff.

Svoje ciljeve Savjet je kontinuirano izlagao kroz razne publikacije, od kojih je najpoznatiji časopis “Inozemni poslovi” (Foreign Affairs). Pored toga, često su stavovi ove organizacije izlazili u posebnim tematskim časopisima, kao što je “Studio“.

Osnivači Savjeta za inozemne odnose učestvovali su u donošenju Povelje Lige Naroda (Walter Lippmann, Allen Dallas i Christian Herter). Savjet za inozemne odnose je sa svojim članstvom bio zastupljen i prilikom osnivanja organizacije Ujedinjenih naroda 1945. godine u američkoj delegaciji bilo je 47 članova Savjeta, uključujući Eduard Stetius-a, tadašnjeg državnog sekretara, i John Foster Dulles, Nelson Rockefeller, Adlaj Stevenson i prvog predsjedavajućeg Ujedinjenih naroda, Alger Hiss.
 

 
(dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

Prije nego Krist dođe, Crkva će proći zadnje iskušenje koje će uzdrmati vjeru mnogih, progoni koje će iskusiti njezino stado na zemlji otkrit će do kraja “misterij zla”. Ljudi će i pod cijenu otpada od istine biti zaluđeni lažnom vjerom koja naoko nudi rješenje za njihove probleme.”

U intervjuu za Infovaticano, Msgr. Juan Clauio Santahjuo, profesor na Studion Generale prelature Opus Dei i osnivač portala Noticias Globales, Argentinac, otkriva ključ za razumijevanje Novog svjetskog poretka koji se upravo stvara. Glavni cilj je “koncentrirati” moć u ruke što manje ljudi i institucija. Glavni instrument za provođenje tog cilja je onaj pod nazivom “Ujedinjeni narodi”, koji na bezbroj načina svojim utjecajem, moći i novcem koji im je dan na raspolaganje manipuliraju javnim mnijenjem, uvlače se u sve vlade i institucije, pa tako i u Crkvu.

Etika bez Boga
Jedna od najvažnijih točaka manipulacije modernoga svijeta je sekularna etika, je li etika bez Boga moguća?

Jaku i postojanu etičnost nemoguće je izgraditi bez Boga. Etika se odnosi na ljudsku transcendenciju (dakle, ona nadilazi čovjeka) i može doći samo i jedino od Boga. Sekularna etika koja se sada stvara u svijetu, koju stvara čovjek za čovjeka, neminovno je uvijek u službi određenih ciljeva i ideologija pa je stoga u svojoj biti ograničena i kratkoga vijeka. Uz potporu medija, čini se kako upravo takva etika osvaja sve više bespomoćnih ljudi koji žele vjerovati u nešto dobro i lijepo.

Jesu li neopozive vrijednosti moguće bez kršćanskog pogleda na svijet?

Vrlo teško jer su odraz apsoluta, transcendentnog svjetonazora čiji je nosilac židovsko-kršćanska kultura.

Neo-Malthuzijanci i “selektivno roditeljstvo”

Što Neo-Malthuzijanci ustvari žele? Može li se krajnji cilj UN-a svesti na neroditeljstvo?

Svjetska zdravstvena organizacija predstavila je još u 90-im, novu zdravstvenu paradigmu: građanin Novog svjetskog poretka je zdrava i produktivna jedinka. Samo zdravi i produktivni imaju pravo participirati u ljudskim pravima. Svi ostali koji ne odgovaraju tom standardu ostat će na rubu života, dapače, ne trebaju se ni roditi, ako se ipak rode, u njih se neće investirati ni cent. Stoga je prihvatljivije za planove UN-a govoriti o “selektivnom roditeljstvu”.

Zapošljavanje žena kao dio globalne strategije “Nerađanja”?

Znam da će me napasti jer svaka kritika u tom pravcu shvaća se kao napad na “samoodređenje” žene. Ipak, poveznica je tako očita. Zaključak Konferencije u Dhaki 1969. International Parenhood Federation (IPPF) glasi: “promijeniti sliku obitelji uključivanjem žena na tržište rada”, kao i zahtjevom za prava homoseksualaca”. Na tome se, kako vidimo, radi već 50 godina. Zanimljivo je da je na konferenciji u Dhaki taj zaključak usvojen na prijedlog dr. Bernard Berelsona koji je još 1925. bio predsjedavajući tim Population Councila, a koji je osnovao John Rockefeller III.

Ekologija kao nadomjestak za religiju

Mnogo se govori o zaštiti okoliša. Koju ulogu igra ekologija u modernoj antropologiji?

Za UN i druge organizacije ekologija je nadomjestak za 10 Božjih zapovijedi. Npr. ne može se ljudima reći da ne vjeruju u Božje zapovijedi ako im se ne podmetne nešto drugo. Preko medija se stvara lažna slika solidarnosti sa svijetom i budućim naraštajima, ljude je lako nagovoriti da će umiriti svoju savijest sortirajući smeće ili pazeći na zdravu prehranu.

To je dobro i pravedno, no ima velike posljedice. Ta je nova etika ključni element kojeg oni opravdavaju svojim postupcima. Cilj je da Zemlja zamijeni Boga. To je važno jer je Bog povjerio Zemlju čovjeku, da je čuva i poštuje, no oni su zamijenili prioritete pa su Boga i čovjeka stavili na drugo mjesto ispod Zemlje, a Božje zakone su zamijenili prirodnim.

Na putu prema Jednoj svjetskoj vladi

Postoje li planovi za stvaranje Jedne svjetske vlade? Koja je tu uloga slobodnih zidara, (graditelja, masona)?

Ti planovi za stvaranje Jedne svjetske valade kod slobodnih zidara igraju važnu ulogu i postoje još od I. svjetskog rata pa i prije.

Kakvu ulogu u tome ima internacionalni cionizam?

U planove o jednoj vladi uključene su bezbrojne organizacije, osobito nevladine udruge koje tvore Agendu UN-a. Na sve njih djeluje i cionizam kroz mrežu raznih elitnih klubova kao što je primjerice Rimski klub, Madridski, Budimpeštanski, Bilderberg, ali i raznih multireligioznih organizacija kao “World Organisation Of Religion for Peace”, “United Initative” itd. Većina njih je usmjerena na dijalog, ali cilj im je svima isti; koncentracija moći u nekoliko središta, ukidanje nacionalnog suvereniteta država, kao i instrumentalizacija religije u svrhu stvaranja Jedne svjetske vlade.

Naivnost katolika
Dijelite li mišljenje da katolici naivno i s povjerenjem gledaju u UN i njihove prikrivene ciljeve?

Opasnost za Crkvu je u prvom redu unutar same Crkve. Već je davno rekao sv. Josemaria Escriva: “Kad je svijet u tami, to je zato što je Crkva prestala biti svijetlo svijeta”. Radi se o prekomjernom traženju “znakova vremena” koji su u pravilu u opreci s katoličanstvom.

Umjesto da se uporno i mukotrpno radi na svakom čovjeku i tako ga se pridobiva za Krista, svi žele ići lakšim i ugodnijim putem. Kristov se nauk prilagođava trenutačnim situacijama u svijetu, čak do te mjere da to izgleda vrijedno žaljenja, kao npr. u slučaju primanja hostije za ponovo oženjene ili kad se homoseksualcima, koji su, izgleda, postali nedodirljivi, ne može reći NE. Nekritički se prihvaća naoko bezazlena Milenijska agenda, agenda Zelenih itd.

Ima li ta globalna strategija svoje pčele-radilice i u Katoličkoj crkvi?

Moram biti iskren pa priznati da na ovaj ili na onaj način ima. U Crkvi ima ubaćenih kadrova, i “korisnih idiota”.

Hoće li dopustiti Crkva razvedenima da primaju svetu pričest?

Ne mislim da će se to dogoditi da crkva dijeli prićest razvedenima. Ako to, pak učine, mora vam biti jasno da to onda više neće biti Crkva Isusa Krista. Katekizam Katoličke crkve je jasan: “Prema tome, oni ne mogu dok ta situacija traje primati Svetu Pričest”. Iz tog se razloga to ne može dogoditi u Kristovoj Crkvi. Pomirenje preko sakramenta pokore može se odobriti samo onima koji se pokaju za kršenje znaka Saveza i vjernosti Kristu, a obvezali su se da žive u potpunoj suzdržljivosti “(KKC, br. 1650).

Što nama katolicima nosi budućnost u Katoličkoj crkvi?

Osobno bih preporučio čl. 675. Katekizma Katoličke crkve o kojemu i sam često razmišljam. Govori o drugom Kristovom dolasku:” Prije nego Krist dođe, Crkva će proći zadnje iskušenje koje će uzdrmati vjeru mnogih, progoni koje će iskusiti njezino stado na zemlji otkrit će do kraja “misterij zla”.

Ljudi će i pod cijenu otpada od istine biti zaluđeni lažnom vjerom koja naoko nudi rješenje za njihove probleme. “Ne tvrdim da smo sad na pragu toga, ali taj tekst može pomoći da se lakše orjentiramo. Pomaže nam suočiti se s istinom da kao katolici nismo predodređeni za ono što ljudi smatraju uspjehom, odnosno da bi nas mase slavile.

Naš je trijumf drugačije vrste. Naš je trijumf da se sjedinimo s Kristom na križu, da mu postanemo slični i tako zaslužimo nebo. Naša nada leži u križu i u uskrsnuću.
 
(dnevno/uredio: nsp)

Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodor Meron-a koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011. predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Nema ništa neobičnog u tom što na zastavi Kalisza, jednog od najstarijih poljskih gradova, dominiraju boje poljske zastave – crvena i bijela. Međutim, kada se uzme u obzir da je u tome gradu rođen Theodor Meron  kojeg će Hrvati pamtiti po oslobođenju naših generala, a crvena i bijela boja se skladno rasporede u polju šahovnice, vizualni identitet tog grada dobiva zanimljivu konotaciju.

‘Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodora Merona koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011 predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Autor je mnogih knjiga vezanih uz međunarodno pravo, školovao se na Židovskom sveučilištu, Harvard Law School i Sveučilištu Cambridge. Po pripadnosti narodu je Židov, u ranoj mladosti bio je u nacističkim koncentracijskim logorima.

ŠAHOVNICA GRADA KALISZA (Poljska)

O dojmu koji ostavlja susret s tim ‘simpatičnim mudracem’ govorila je i Vesna Škare Ožbolt koja je kao ministrica pravosuđa i više puta pokucala na vrata sucu iz Poljske. U nekoliko razgovora sa sucem Meronom kao predsjednikom Haškog suda Škare – Ožbolt doživjela ga je kao silno zanimljivog i simpatičnog čovjeka iz kojeg pršti ogromna životna mudrost. S jedne strane je bio pristupačan i dobronamjeran, ali bivša ministrica pravosuđa dobro je upoznala i njegovu drugu profesionalnu stranu koju opisuje beskompromisnom.

Škare-Ožbolt se prisjeća kako je dobro poznavao stanje u Hrvatskoj za rata i kasnije, ali i kako ga je njezino izlaganje zanimalo u detalje te je postavljao jako puno pitanja o Vukovaru.

‘To se više nikada ne smije ponoviti’, komentirao je jednom prilikom agresiju na grad koji obilježava 21. godišnjicu stradanja u Domovinskom ratu.

Jedino sam mogla razaznati da voli razgovarati sa mnom. S Carlom del Ponte bio je dogovor da naši generali Čermak i Markač dođu u Haag, daju izjave i vrate se u Hrvatsku. No ona je dogovor bila prekršila pa ih nije puštala. Tada sam dva puta direktno otišla na vrata Meronu. Rekla sam kako Del Ponte krši dogovor i da ću mu dolaziti dok generale ne pusti. Tada se našalio rekavši: ‘Vi stvarno ne popuštate, pa nećete valjda te prijetnje provesti u djelo’. Ubrzo su Markač i Čermak bili doma -  prisjeća Škare Ožbolt jedne zgode.

Theodora Merona sjećat će se i hrvatski građani u čemu će im možda i pomoći i zanimljivi vizualni identitet njegovog rodnog grada.

Tko je zapravo Theodor Meron?

Taj 83-godišnji poljski Židov, rođen u Poljskoj (Kalisz), kao dječak preživio je nacističke logore, da bi potom živio u Izraelu. Kasnih šezdesetih bio je savjetnik izraelskog ministarstva vanjskih poslova, a iz Izraela je 1978. otišao u Ameriku, čiji je državljanin od 1984. godine.

Usavršavao se na sveučilištima u Jeruzalemu, Harvardu i Cambridgeu, a od 1977. profesor je međunarodnog prava u Ženevi, New Yorku… U Clintonovo vrijeme bio je savjetnik američke administracije za međunarodno pravo. Od 2009. je član američke Akademije umjetnosti i znanosti.

Ljubitelj je Shakespearea, član je istoimenog instituta, te autor knjiga o ratu i viteštvu u njegovim djelima. Meron je dobitnik brojnih nagrada međunarodnih pravnih tijela, a francuska vlada ga je 2007. odlikovala ordenom Legije časti. Nema nikakve dvojbe da će i u Hrvatskoj dobiti adekvatno priznanje za pravednost.

U Haagu je od 2001., a predsjednik je i žalbenog vijeća suda za Ruandu, te je odnedavno i predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove koji će nastaviti rad nakon gašenja ad hoc sudova.

Haški sud je inače financiran od strane fondova George Soros-a. Znači da je Soros i jedan od “vlasnika” Tribunala u Haag-u, što je zapravo i čudno za tako neovisnu instituciju.

Meron je član Rotschild-ovog Savjeta za inozemne odnose

Theodor Meron je također član Savjeta (Vijeća) za inozemne odnose (CFR - Council on Foreign Relations), jedne od najpoznatije organizacije moćnika koja je sudjelovala i u osnivanju Ujedinjenih Naroda. (slika gore)

Savjet za inozemne odnose (engl. Council on Foreing Relations – CFR) je nezavisna i nestranačka inozemna politička organizacija, koja je osnovana u 68. ulici u New York-u 29. lipanja 1921. godine. Ova organizacija broji oko 2.000 članova koji pripadaju najelitnijim krugovima vlasti, poduzetništva, financija, komunikacija i univerziteta u Sjedinjenim Država.

Među osnivačima su se nalazili mnogi koji su, poslije Prvog svetskog rata, učestvovali u potpisivanju Versajskog ugovora: pukovnik Eduard Mendel House, Walter Lippmann, John Foster Dulles, Allen Dallas i Christian Herter.

Osnivanje Savjeta za inozemne odnose finansijski su pomogli John Pierpont Morgan, John Rockefeller, Bernard Baruch, Paul Warburg, Otto Kahn i Jacob Shiff.

Osnivači Savjeta za inozemne odnose učestvovali su u donošenju Povelje Lige Naroda (Walter Lippmann, Allen Dallas i Christian Herter). Savjet za inozemne odnose je sa svojim članstvom bio zastupljen i prilikom osnivanja organizacije Ujedinjenih naroda 1945. godine u američkoj delegaciji bilo je 47 članova Savjeta, uključujući Eduard Stetius-a, tadašnjeg državnog sekretara, i John Foster Dulles, Nelson Rockefeller, Adlai Stevenson i prvog predsjedavajućeg Ujedinjenih naroda, Alger Hiss.
 

 
 Zaključak: Sudac Meron je čovjek sa planom. Njegova oslobađajuća presuda je još jedna zagonetka za teoretičare zavjere, ne nužno pozitivna ili negativna, već možda nit vodilja ili dio scenarija koji se polagano pokušava provesti.
 
 
izvor: agramerzeitung.com, vecernji.hr, jutarnji.hr,24sata.hr, dnevno.hr, wikipedia.com, youtube.com /uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11574"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

John F. Kennedy nikada nije bio na službenom popisu CFR liste članstva. 

Međutim, on je potvrdio u pismu 1960 [ PDF Preuzmi ] da je u to vrijeme  bio član Vijeća, kao i “dugogodišnji pretplatnik” na ​​CFR časopise, Ministarstvo vanjskih poslova.

Savjet za inozemne odnose (engl. Council on Foreing Relations – CFR) je nezavisna i nestranačka inozemna politička organizacija, koja je osnovana u 68. ulici u New York-u 29. lipanja 1921. godine. Ova organizacija broji oko 2.000 članova koji pripadaju najelitnijim krugovima vlasti, poduzetništva, financija, komunikacija i univerziteta u Sjedinjenim Država.

Među osnivačima su se nalazili mnogi koji su, poslije Prvog svetskog rata, učestvovali u potpisivanju Versajskog ugovora: pukovnik Eduard Mendel House, Walter Lippmann, John Foster Dulles, Allen Dallas i Christian Herter.

Osnivanje Savjeta za inozemne odnose finansijski su pomogli John Pierpont Morgan, John Rockefeller, Bernard Baruch, Paul Warburg, Otto Kahn i Jacob Shiff.

Svoje ciljeve Savjet je kontinuirano izlagao kroz razne publikacije, od kojih je najpoznatiji časopis “Inozemni poslovi” (Foreign Affairs). Pored toga, često su stavovi ove organizacije izlazili u posebnim tematskim časopisima, kao što je “Studio“.Osnivači Savjeta za inozemne odnose učestvovali su u donošenju Povelje Lige Naroda (Walter Lippmann, Allen Dallas i Christian Herter). Savjet za inozemne odnose je sa svojim članstvom bio zastupljen i prilikom osnivanja organizacije Ujedinjenih naroda 1945. godine u američkoj delegaciji bilo je 47 članova Savjeta, uključujući Eduard Stetius-a, tadašnjeg državnog sekretara, i John Foster Dulles, Nelson Rockefeller, Adlaj Stevenson i prvog predsjedavajućeg Ujedinjenih naroda, Alger Hiss.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(chasvoice.blogspot.com,wikipedia.com, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11311"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]