Tragovi fekalija i bakterija koji mogu uzrokovati trovanje krvi i sindrom toksičnog šoka pronađeni su na svakom McDonaldsovm zaslonu osjetljivom na dodir koji je testiran kao dio studije sveučilišta London Metropolitan University

Uzorci su uzeti sa novih ekrana na dodir u restoranima širom Velike Britanije – i svaki od njih je imao koliformne bakterije.

Viši predavač na mikrobiologiji univerziteta London Metropolitan University dr. Paul Matawele rekao je: “Svi smo bili iznenađeni koliko crijevnih i fekalnih bakterija se nalazilo na ekranima na dodir za naručivanje hrane. One uzrokuju vrstu infekcija koje ljudi mogu dobiti u bolnicama.

‘Na primjer, bakterija Enterococcus faecalis je dio flore gastrointestinalnih trakta zdravih ljudi i drugih sisavaca. U bolnicama je poznato da uzrokuje bolničke infekcije.”

Građani koji niti ne sumnjaju u čistoću restorana, odabiru hranu na zaslonu osjetljivom na dodir nakon čega podižu hamburgere i jedu ih, bez pranja ruku.

Na ekranu u jednom restoranu je otkriven stafilokok, bakterija koja može uzrokovati trovanje krvi i sindrom toksičnog šoka. Dr. Matawele je rekao: “Pronaći stafilokok na tim ekranima za naručivanje hrane je zabrinjavajuće jer je ta bakterija jako zarazna, piše britanski Metro.

“Sve počinje od ljudskog nosa, ako prstima dodiruju nos, a zatim diraju zaslon osjetljiv na dodir, netko drugi će to dobiti, i onda preko rane ulazi u krv, tada može biti opasno.”

“Postoji velika zabrinutosti u trenutku kada stafilokok postane otporan na antibiotike. Međutim, najopasniji je u mjestima poput Afrike gdje može izazvati toksični šok.

Ova studija na sveučilištu uključivala je laboratorijske briseve iz osam McDonald’s restorana. Šest u Londonu i dva u Birminghamu.

Bakterija Listeria je pronađenau McDonalds restoranima u Oxford Streetu i Holloway Roadu. Ona može uzrokovati listeriozu koja može dovesti do pobačaja i mrtvorođenja u trudnica.

Dr. Matewele je rekao: “Listeria je još jedna rijetka bakterija kod koje smo bili šokirani kada smo ju pronašli na uređajima sa ekranima na dodir, jer ona opet može biti vrlo zarazna i veliki​problem za one sa slabim imunološkim sustavom.”

Tri četvrtine zaslona osjetljivih na dodir pokazalo je tragove zaraznih bakterija

Dr. Matewele je rekao: ‘Ove bakterije se mogu pronaći u ljudskim i životinjskim izmetima. Također su široko rasprostranjene u tlu. Mogu uzrokovati infekcije mokraćnog sustava i također bolničke infekcije gdje su odgovorne za sepsu.

“Klebsijela (štapićaste bakterije) također dolazi iz crijeva i usta, i ona je povezana s infekcijama mokraćnog sustava, sepsom i proljevom. Neke vrste ove bakterije mogu zaraziti respiratorni trakt što rezultira upalom pluća. “

Dr. Matewele je dodao: “Tehnologija ekrana osjetljivih na dodir se sve više koristi u našem svakodnevnom životu, ali rezultati istraživanja pokazuju da ljudi ne bi smjeli jesti hranu nakon što ih su ih dodirivali, jer su oni nehigijenski i mogu širiti bolesti.

“Morate biti vrlo oprezni na svoju higijenu tijekom dana, ali sve to može biti poništeno pomoću ekrana osjetljivog na dodir”.

McDonalds čisti zaslone dezinficijensom, ali dr. Matawele je rekao da ‘dezificijens nije dovoljno jak.’

Dodao je: “Ove bakterije mogu ostati danima na ekranima osjetljivim na dodir.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Sušilice za ruke trebale bi vam pomoći da osušite ruke nakon korištenja javnog WC-a, ali nova studija je pokazala da one čine vaše ruke zapravo prljavijima zbog čestica izmeta koje lete kroz zrak

U rezulatima istraživanja zbog kojih ćete sigurno dvaput razmisliti prije nego što pritisnete tu veliku srebrnu tipku sljedeći put kada budete u javnom WC-u, istraživači sa Sveučilišta u Connecticutu otkrili su da sušilice za ruke s vrućim zrakom zapravo privlače mikroorganizme iz zraka i potom ih puhanjem ponovno vraćaju nazad.

U istraživanju su istraživači stavili ploče ispod sušilica za ruke koje su prikupljale bakterije ispuhane iz uređaja tijekom perioda oko 30 sekundi.

Pronašli su čak 200 pojedinačnih bakterijskih kolonija na pločama, različitih oblika, boja i mirisa.

Ponavljani testovi na desetak javnih WC-a dali su slične rezultate. Njihovi nalazi objavljeni su u Journal of Applied and Environmental Microbiology.

Provjerili su unutar sušilica za ruke kako bi utvrdili ima li mikroorganizama unutar njih, ali nije bilo dovoljno bakterija za izračun iznosa koje su sušilice distribuirale, što je dovelo do zaključka da bakterije dolaze iz zraka u toaletima.

Savršena oluja … čestica fekalija

Svaki put kada pustite vodu u toaletu, a ne spustite poklopac, snaga vode šalje fekalne čestice u zrak čak 4 metra koje ostaju tamo suspendirane poput aerosola.

Kada se koristite sušilicama za ruke, njihova sila zraka uvlači te čestice unutra, gdje se zagrijavaju, a zatim prskaju na vaše ruke, kao i druge vlažne površine na kojima bakterije rastu i razmnožavaju se. Neki od pronađenih štetnih patogena bili su Staphylococcus aureus i Clostridium difficile.

Autori su napisali u zaključcima ovog istraživanja:

“Ovo sugerira još jedno sredstvo prijenosa patogena Clostridium difficile koji se ne može spriječiti bilo kojim sredstvom za pranje ruku ili tradicionalnim metodama dekontaminacije površine. Uloga ovog potencijalnog načina prijenosa C. difficile vrijedna je budućih studija.”

Dok istraživači ističu da HEPA filtri mogu pomoći da se smanji broj tih bakterija, ne mogu ih potpuno ukloniti. Na sveučilištu na kojemu je studija provedena, ručnici se sada nude i u kupaonicama. Glavni autor Peter Setlow izjavio je da bi starije osobe i oni s slabim imunološkim sustavom trebali izbjegavati sve ove sušilice za ruke.

Ove su studije u skladu s prethodnim pokazateljima da sušilice za ruke prenose bakterije iz ljudskih ruku u zrak i mogu zaraziti svježe oprane ruke sa naslagama bakterija.

Šteta što nešto što je zamišljeno kao “zelena tehnologija” koja pomaže okolišu zapravo može biti zarazno opasna. Ako ne želite koristiti papirnate ručnike, kako možete osušiti ruke u javnim zahodima bez dolaska u kontakt sa svim onim extra ljudskim bakterijama u sušilicama za ruke?

Neki sugeriraju da mašete rukama brzo, a potom ih obrišete o odjeću. To nije idealno, ali ima manji rizik od korištenja sušilica za ruke.

Ova studija je dobar podsjetnik da iako rješenje može biti “zeleno”, da nije nužno dobro za vas.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Istraživanja i dalje dokazuju opasnosti koje se kriju iza pasteriziranog mlijeka, a jedno od njih je identificiralo bakterije koje formiraju spore koje ne samo da preživljavaju pasterizaciju mlijeka, nego su u stanju i bujati, kao rezultat topline

Određene bakterije imaju mogućnost formiranja čvrstih, zaštitnih endospora što im omogućava da prežive ekstremne uvjete. Znanstveni stručnjaci za hranu su identificirali Paenibacillus bakterije kao dominantne sporogene bakterije u mlijeku.

Već je poznato da pasterizacija mlijeka može pretvoriti proteine i masti u nove konfiguracije. Stvaraju se novi proteini s ponavljajućim aminokiselinama, a oni imaju važnu ulogu u razvoju nekoliko bolesti.

Pasterizirano mlijeko je možda jedno od najvažnijih nutricionistički deficitarnih pića ne prikladno označeno kao “savršena hrana.” Zdravstveni dužnosnici čak izdaju savjetodavna upozorenja kako bi se osiguralo da oni s oslabljenim imunološkim sustavom, konzumiraju samo pasteriziranu hranu. No istina o pasterizaciji je da ona denaturalizira mlijeko. Ono time mijenja svoju kemijsku strukturu, uništava hranjive tvari i u konačnici rezultira formiranjem slobodnih radikala u tijelu.

Važno je istaknuti da kravlje mlijeko kao hrana uopće i nije namjenjeno ljudima već potomcima vlastite vrste. Ne prikladno je za ljudski organizam zbog svog proteina kazeina koji je ustvari ljepilo i šteti organizmu baš poput glutena iz pšenice. Svo kravlje mlijeko (konvencionalno i organsko) ima 59 aktivnih hormona, alergene, masnoće i kolesterol. Kravlje mlijeko također može imati mjerljive količine herbicida, pesticida, dioksina (do 200 puta više u odnosu na sigurnu razinu), do 52 snažna antibiotika, krv, gnoj, izmet, bakterije i viruse.

Pasterizacija uništava enzime, smanjuje sadržaj vitamina, denaturalizira krhke mliječne bjelančevine, uništava vitamin C, B12 i B6, ubija korisne bakterije, promiče patogene i povezano je s alergijama, kolikama u dojenčadi, razvojnim poremećajima kod djece, osteoporozom, artritisom, bolestima srca i rakom.

Druga važna stvar glede pasterizacije je mišljenje da se time stvara “mrtav” proizvod, međutim, to nije točno. Istraživanja pokazuju da određene bakterije ne samo da preživljavaju pasterizaciju, nego su u stanju i reproducirati se.

Istraživači s poljoprivrednog koledža Cornell su identificirali bakteriju Paenibacillus kao najvažniju bakteriju koja formira spore u mliječnim proizvodima, a tvrde da rast Paenibacillus bakterije stimulira toplinska obrada poput pasterizacije. Sojevi ove bakterije mogu preživjeti ekstremne uvjete i sposobne su preživjeti jednako visoku toplinu kao i hlađenje.

Zdravstvene posljedice dugotrajnog konzumiranja tih bakterija još nisu poznate, no istraživanja pokazuju da one mogu omesti mliječnu formulu i ostale prehrambene proizvode.

Neki prerađivači mlijeka su povećali temperaturu pasterizacije, u pokušaju da se unište sporogene bakterije. Prva izvješća pokazuju da ove mjere samo dovode do još više kvarenja. Još nije poznato jesu li ove bakterije prisutne i u fermentiranim mliječnim proizvodima.

Što zapravo stoji iza priče o pasterizaciji?

Primarna tvrdnja prehrambene industrije otkriva sve: da bi se prehranilo 7 milijardi ljudi na planeti, znanstvenici vjeruju da se hrana mora ozračiti, pasterizirati i sterilizirati u interesu javne sigurnosti.

Viši stručni znanstvenik za hranu, Toby MacDonald, kaže da je jedini način da se zaštiti stanovništvo onaj kroz aktualne i modificirane sterilizacijske tehnike koje će hranu učiniti sigurnom za sve. On ističe: “Sadašnje i modificirane metode, uključujući zračenje i pasterizaciju su vrlo učinkovite u smanjenju štetnih bakterija i patogena u opskrbi hranom.

Porast od 50% prehrambene potražnje do 2030. će zahtijevati više sredstava u infrastrukturi praćenja hrane, tako da sva hrana s potencijalom za proizvodnju može biti ispravno sterilizirana kako bi se spriječile toksičnosti.”

Zašto bi se hrana morala ozračiti, sterilizirati i pasterizirati?

Hrana se kao takva sve manje lokalno uzgaja, sve je preusmjereno na ogromne poljoprivredne površine pod nadzorom velikih industrija gdje se hrana uzgaja za tov i za ljudsku prehranu. Tretira se pesticidima, herbicidima i umjetnim gnojivom, genetski se modificira i time se otvara put razvoju brojnih super bakterija. Intenzivnom poljoprivredom se zapravo nutricionistička vrijednost hrane smanjuje te se zamjenjuje raznim kemikalijama, koje uništavaju ljudski organizam, kako bi se osigurao veći prinos, sigurniji transport i kao krajnji i jedini cilj, osigurao profit, a ne zdravlje ili dostupnost hrane.

Organska poljoprivreda na lokalnoj razini je jedini održivi način koji može pružati kvalitetne proizvode i ograničiti rast ovih super bakterija kao i svih ostalih patogena, a u cilju naše zdrave prehrane i zdravlja koje proizlazi iz nje.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:NSP)

Proklijali češnjak u odnosu na sirovi dokazano je pojačava protuupalno, ubrzava imunintet, poboljšava kardiovaskularnu zdravstvenu zaštitu, i ima tu sposobnost da ubije 14 vrsta stanica raka

Sumporom bogati spoj zvano alicin, je učinkovito sredstvo protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita bez toksičnih nuspojava

Prvo, da raščistimo glasine da “češnjak je otrovan”, koje nekolicina potvrdjuje, kao i da je “sjeme jabuke i marelice otrovno”, teoriju koju zastupaju oni koji šire strah, piše naturalnews.com

Malo znanja je zapravo opasno kada previdite sve detalje kompletne slike. One, koji za širenje straha koriste dezinformacije, trebamo ih svi ignorirati.

Međutim, ima istine o toksičnosti češnjaka ako kupite konvencionalno uzgajan, uvozni češnjak. Preko polovice konvencionalno uzgojenog češnjaka dolazi iz Kine. Skoro sve ostalo dolazi iz Meksika i nekih južnoameričkih nacija.

Određene količine tog uvezenog češnjaka iz Kine su uzgajane u ljudskom izmetu, prema australskim izvještajima. Nakon nekoliko velikih pošiljki storniranih u SAD zbog plijesni i kukaca, Kina i druge nacije su pribjegli izbjeljivanju i fumigiranju tog češnjaka sa metil-bromidom, visoko toksičnim pesticidom koji je zabranjen u nekim područjima.

Postoji opcija. Plati nešto više kada kupuješ lokalno uzgajan češnjak ili kupi domaće uzgajane organske glavice češnjaka. Ironično, toksične mjere u pokušaju da spriječe uvezeni češnjak da se pokvari također inhibiraju sposobnost proklijavanja.

Proklijali češnjak je još i zdraviji

Proklijali češnjak, stariji češnjak sa svijetlim zelenim izdancima nastalim iz svojih klinčića, obično se smatra da im je uvelike došao kraj i rutinski bivaju bačeni u smeće bez razmišljanja.

Dok neka starija biljna hrana koja počne klijati, kao krumpir na primjer, zapravo može biti opasna, jer oslobađa otrovne kemikalije koje mogu ugroziti ljude, to nije slučaj sa proklijalim bijelim lukom.

Zapravo, studija koju financira Korejski Institut za planiranje i evaluaciju tehnologije, nedavno je objavljena u časopisu ACS` poljoprivredne i prehrambene kemije, utvrđeno je da proklijali češnjak ima još veće antioksidantne aktivnosti od svoje mlađe, svježije braće.

Istraživači su znali da, kada se sadnica pretvori u zelenu biljku, ona tada proizvodi mnoge spojeve, od kojih neki od tih spojeva štite biljku od patogena.

Istraživač dr. Jong-Sang Kim, objasnio je: “Biljke su vrlo osjetljive na napade bakterija, virusa i insekata tijekom klijanja. Njihova sposobnost proizvodnje raznih kemikalija naziva se phitoalekins i ona omogućuje biljkama da se brane. Većina od njih su toksični za mikroorganizme i insekte, ali i korisni za ljudsko zdravlje.”

Kimova skupina istraživača ustanovila je da se sličan proces može odvijati i kada zeleni izdanci rastu od starijih režnjeva češnjaka. Oni su utvrdili da su izdanci iz češnjaka, koji su nikli za pet dana imali najveću antioksidantnu aktivnost, dok su izdanci iz sirovog češnjaka imali manju antioksidantnu aktivnost.

Kada zavirimo u materiju malo dublje vidimo da je klijanje promijenilo metabolički profil češnjaka: Metabolički profil češnjaka koji je nikao za pet do šest dana bio je različit od metaboličkog profila češnjaka niklog za četiri dana ili manje.

Istraživači su zaključili da klijanje može biti održiva metoda da se poveća antioksidantni potencijal češnjaka.

Proklijali češnjak u odnosu na sirovi dokazano je pojačava protuupalno, ubrzava imunintet, poboljšava kardiovaskularnu zdravstvenu zaštitu, i ima tu sposobnost da ubije 14 vrsta stanica raka. Sumporom bogati spoj zvano alicin, je učinkovito sredstvo protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita bez toksičnih nuspojava.

Zato samo naprijed, zgrabite nekoliko domaćih, organskih, glavica češnjaka sa tržišnih polica i jednostavno omogućite im da klijaju u vašoj ostavi ili skladišnom ormaru kako bi povećali svoja antioksidantna svojstva.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Kampanja tvrtke ima za cilj iskoristiti bezumnu kulturu obožavanja slavnih osoba kroz koju hraniti fanatike svojom omiljenom medijskom zvijezdom. Kompanija je izjavila da želi raditi salamu od tkiva poznatih osoba.

Stotine ljudi pišu peticije slavnim osobama da doniraju uzorke tkiva za BiteLabs.org, tvrtku koja kaže može da proizvesti “celebrity umjetničku salamu” iz uzoraka tkiva slavnih osoba, koji će služiti za ljudsku prehranu.

“Kako se povezati sa slavnim osobama?” Pita promotivni video BiteLabs-a. “TV? Preko interneta? Na koncertima? BiteLabs vas vodi još bliže toliko bliže. Mi uzimamo stanice tkiva slavnih osoba, nacijepimo ih da narastu u meso, što robusnije, puno okusa, zdravo – u pravu ekološku umjetničku celebrity salamu. Mi vam donosimo meso slavnih osoba.”

“Evo kako će to raditi”, objašnjava Los Angeles Times. “Uzorak tkiva koji sadrži stanice miosatelite (vrsta stanica koje pomažu u popravku i regeneraciji oštećenog mišića) uzet će se od osobe tijekom biopsije. Te se stanice množe u laboratoriju pomoću sredstva koji djeluje kao umjetna krv koja omogućuje rast mesa.”

Tvrtka već ima nekoliko slavnih osoba na umu, kao što su James Franco, Jennifer Lawrence, Kanye West i Ellen DeGeneres, pa čak i recepte za koje vjeruju da je sličan osobnosti slavne osobe.

Krajnji rezultat, kako kompanija BiteLabs svjedoči, je “visoko kvalitetni, luksuzni protein, stvoren na održiv način koji eliminira ekološke i etičke probleme povezane s tradicionalnom stočarskom proizvodnjom.”

Još ste gladni? Možda će vas njihov promotivni video nagovoriti na konzumaciju …
 

 
Dok jedete mišićno tkivo ljudi, to zvuči zvuči kanibalski, no BiteLabs tvrdi da se njegovo meso biti izuzeto od “okrutnosti prema životinjama, otpada i smeća, te od utjecaja okoliša kroz industrijski uzgoj”, te da to jednostavno ispunjava sljedeći korak u evoluciji hrane.

“U 1931, Winston Churchill je predvidio budućnost u kojoj će svo svjetsko meso biti uzgajano u laboratorijima; zašto, pitamo se … no koji je smisao u uzgajanju cijele kokoši samo poradi krilaca ili mesa prsa i bataka? .. Danas, proizvodnja in-vitro mesa postaje stvarnost … “

Dok je ideja tvrtke BiteLabs zaista odvratna, no čak možda i dobro koordinirana prijevara, sve više zastrašujućih sastojaka se stvarno koriste za proizvodnju hrane.

Prošli mjesec, znanstvenici u Španjolskoj su pronašli “Trik za izradu zdravijih kobasica je u bebinoj kakici kao dodatku.”

“Bakterije iz dječje kakice mogu pomoći napraviti ukusne kobasice, koje bi mogle transformirati ukusno meso u zdravu hranu kao što je probiotički jogurt, prema novim istraživanjima,” izvijestio je Live Science.

I u 2011, japanski znanstvenici su najavili svoj uspjeh u pretvaranju ljudskog izmeta u hranu koja ima teksturu poput jestivog mesa.

“Prema posljednjim izvješćima, neki ljudi koji su zapravo jeli “hamburger od govana” su izjavilid da je okus poput govedine” – izvjestio je International Business Times.

Ili, ako ništa od navedenog ne pobudi vašu maštu, razmislite o ukusnoj proteinskoj čokoladici od skakavaca, o kojoj smo već pisali?

“Vrli novi svijet” hrane je ovdje, ali uvijek će biti kritičara koji neće jesti ljude i izmet.

Gledajte: Alex Jones jede pizzu sa crvima koju promoviraju Ujedinjeni narodi, čiji znanstvenici preporučuju insekte kao izvor proteina. UN – Ujedinjeni Narodi su izjavili da je zemlja prenaseljena, i da li bi trebali početi jesti crve i skakavce!
 

 
Bonus: Gledajte Infowars novinara Rob Dew kako će pojesti bubu po preporuci Ujedinjenih naroda.
 

 
ŠTO JE TO SOYLENT GREEN?
Soylent Green je 1973 američki znanstveno fantastični film u režiji Richard Fleischera, sa glavnim glumcem Charlton Heston. Film kombinira policijske proceduralne i žanrove znanstvene fantastike, s prikazom istrage o ubojstvu bogatog biznismena distopijske budućnosti koja pati od zagađenja, prenapučenosti, iscrpljivanja resursa, siromaštva, umiranja oceana i tople klime zbog efekta staklenika.(ZVUČI POZNATO?!) Velik dio stanovništva preživljava od prerađene hrane, uključujući i “Soylent Green”. “Soylent Green su ljudi”
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

1999. godine, časopis Independent je objavio članak pod naslovom “Svjetski top zaslađivač koji je proizveden uz pomoć GMO bakterije”, koji je pokazao da Monsanto svjesno dodaje aspartam u bezalkoholnih pića u SAD-u i da je aspartam izrađen od GMO bakterije.

Ovaj izvještaj, koji ostaje jedan od prvih objavljivanja o aspartamu u mainstream novinama je pridobio vrlo malo pozornosti i pažnje nakon objave – vjerojatno jer se njegova implikacija podcijenila u to vrijeme – i to se odavno zaboravilo.

Od 1999. godine, svijet je postao malo više osjetljiv na Monsanto i aspartam, ali još uvijek obiluje neznanjem o naknadnoj genezi. Dok se sve više i više ljudi počinju buditi spoznajući razorno djelovanje aspartama na naše zdravlje, ne znaju kako je aspartam zapravo napravljen?

Srećom, patent iz 1981. godine za proizvodnju aspartama, jednom zatočen u ladicama patentnog ureda, sada je bio dostupan na internet za sve koji to žele vidjeti i saznati – i to potvrđuje sve ono što nam je Monsanto sav sretan htio reći 1999. godine prije nego što njihov strelovit rast zahtijevao veću opreznost.

Proces proizvodnje

Patent, pod naslovom Postupak za proizvodnju aspartam i zaslužan potpisa Bahl, Rose, i White, rezimira proces na sljedeći način:

“Umjetno sladilo aspartam, dipeptid s formulom ASP-Phe-mene, se proizvodi koristeći klonirani mikroorganizam [sic]. DNA koji kodira velike stabilne peptide je sastavljen od ponavljajuće sekvence aminokiselina (ASP-Phe)n umetnut u klonirano sredstvo koje se pak uvodi u prikladni mikroorganizam domaćina. Mikroorganizam domaćin je uzgojen i veliki peptidi koji sadrže ponavljajući ASP-Phe slijed, se ubiru. Slobodna karboksilna grupa velikog peptida se benzilatira, a zatim hidrolizira do spoja benzil ASP-Phe dipeptid. Ovaj dipeptid je metiliziran zatim debenziliziran do forme aspartama “

Ovaj znanstveni žargon skriva i zbunjuje (možda namjerno) doista uznemirujući proces:

1.) “Klonirani mikroorganizmi” (koji je patent kasnije otkriva da je genetski modificirana E.coli) se uzgaja u spremnicima čije okruženje je napravljeno kako bi bilo povoljno za rast.

2..) Dobro hranjena E. coli kultura izlučuje fekalije (izmet) u obliku proteina ​​koje sadrže segment asparaginske fenilalanin aminokiseline  potrebne da bi se napravio aspartam.

3.) Proteini koji sadrže Asp-Phe segmente su ‘beru’ (tj. laboratorijski asistenti skupljaju izmet bakterije).

4.) Izmet se onda obrađuje. To uključuje i proces metilacije (dodavanjem viška toksičnog alkohola, metanola, zaštićenom dipeptidu).

Iako zdrav razum nalaže da ova odvratna tvar ne pripada nigdje u blizini našeg tijela, autori patenta ne taje o njihovom uvjerenju da aspartam predstavlja sigurno i hranjivo sladilo:

“Aspartam ne samo da je slađi od saharoze /bijelog šećera/, već je poželjniji kao hrana za saharoze. Dok saharoze može dati tijelu malo više od energije, aspartam se sastoji od aminokiselina, građevnih blokova bjelančevina, i kao i drugih proteina koji su rastavljeni od strane probavnih enzima u želucu na sastavne aminokiseline čime se osigurava nutritivna vrijednost. [...] Iz tih razloga, aspartam značajano obećava u zamjeni šećera kao zaslađivač.”

Eto ga na: službeni dokument koji ne samo da otkriva šokantnu istinu iza proizvodnje aspartama, već i slobodno priznaje da je bio namijenjen za masovnu potrošnju kao zamjena za saharozu.

Stoga, sljedeći put kad netko tvrdi da su vaše izjave o ovom zaslađivaču neutemeljene, usmjerite ih na ovaj patent – istina iza aspartama je sada očigledna.
 

 
(autor: mag.Alfred Bošković/uredio: nsp)