Švedski maloprodajni modni gigant „H&M“ povukao je seriju čarapa za djecu, nakon što su na njegov račun bile upućene kritike zbog crteža na tim čarapama koja navodno označava riječ „Alah“ u arapskom pismu

Švedski maloprodajni modni gigant „H&M“ povukao je seriju čarapa za djecu, nakon što su na njegov račun upućene kritike zbog crteža na tim čarapama koja navodno označava reč „Alah“ na arapskom pismu.

U objavi za javnost za medije, ova kompanija je navela da je taj crtež bila potpuna slučajnost i u potpunosti nenamjerna, prenosi turski list „Daily sabah“.

„Crtež na čarapi na kojoj se vidi lego figura koja liči na natpis ’Alah‘ prema arapskom pismu je potpuna slučajnost, ali pošto su se naši kupci žalili, odlučili smo ih povuči iz prodaje“, rekla je glasnogovornica za suradnju sa medijima te kompanije Petra Buchinger, navodi agencija pozivajući se na izvještaj švedskog državnog radija SVT.

Korisnici društvenih mreža kritizirali su su kompaniju zbog navodnog ispisivanja riječi „Alah“ na čarapama za djecu, gde se na slici nalazi lik lego figure, radnika sa kacigom, koji u ruci drži betonsku bušilicu.

Dio koji je sporan je „trag“ rada te bušilice koji, ako se pogleda naopačke, jako podsjeća na arapsku riječ Alah, što znači bog.
 

So you didn’t learn a thing, @hm. You should have answered “No, it really doesn’t look like ‘Allah’ in arabic even if upside down” and just continue to sell the socks…
https://t.co/MmuZeV24Ol

— Herclueless (@Herclueless) January 27, 2018

 
Ovaj svjetski brand također je bio na meti kritika zbog rasističkog skandala koji se dogodio nakon što je prije nekoliko tjedana objavljena reklama sa crnim dječakom i majicom „najcool majmun u džungli“.

Ta reklama je izazvala međunarodnu reakciju i optužbe za “rasizam”. Neki kritičari su rekli da će bojkotirati ovaj brand. H&M trgovine u Južnoafričkoj Republici su zatvorene nakon velikih prosvjeda.
 

 
(sputniknews.com)

Elektronički uređaji za čitanje i e-knjige su sve popularniji, u SAD-u još više nego u Njemačkoj. Profesor književnosti Roland Reuß ipak u toj digitalizaciji književnosti vidi i opasnost

Roland Reuß je teoretičar književnosti i profesor novije njemačke književnosti na sveučilištu u Heidelbergu. U njegova najnovija djela spadaju “Savršeni stroj za čitanje – O ergonomiji knjige” (Die perfekte Lesemaschiene – Zur Ergonomie des Buches, Wallstein) i “Kraj hipnotičkog sna – Od mreže do knjige” (Ende der Hypnose – Vom Netz zum Buch, Stroemfeld).

Slično i kao i nedavni dobitnik Nagrade za mir Udruge njemačkih knjižara Jaron Lanier, Reuß je također veoma skeptičan prema digitalnoj revoluciji koja je zahvatila i knjigu.

Deutsche Welle: Gospodine Reuß, posljednjih godina ste napisali nekoliko knjiga o navikama čitanja njemačke publike. Kritički promatrate ulazak digitalnih tehnologija u svijet knjiga, a osobito napadate e-knjige Zašto?

Roland Reuß: Uporaba računala nije ključan problem prilikom uvođenja digitalne tehnologije u svijet knjiga. Kod internetskih publikacija ili publikacija e-knjiga problem se sastoji u tome da se ti publikacijski oblici biraju zato jer ih se smatra izuzetno jeftinima. Dakle, kada kupujete u H&M-u, nemojte očekivati da će odjeća biti napravljena od najboljih materijala. Takvu sličnu situaciju imamo i u nakladništvu. Sad imamo medij koji je označen kao “jeftin”. Tako su svi ekonomski aspekti, koji se povezani s uporabom ovih medija, usmjereni prema malenoj cijeni. To se primjećuje prije svega kod ugode čitanja.

E-knjige se glasno hvale kako tamo možete po volji prilagoditi veličinu slova. To je samo pola istine. Druga je polovica da su prije u poznatim izdavačkim kućama, kao što su Suhrkamp ili S.Fischer, radili tipografski dizajneri koji su mnogo toga znali o dizajnu slova i teksta. Oni su točno razmišljali, koja slova i koji slog im je potreban za određeni sadržaj, kako bi ga čitatelj mogao shvatiti. To sve košta, jer je napravljeno od visokoobrazovanih, estetski školovanih dizajnera koji se razumiju u ljudsku podsvijest. Digitalni sektor briše taj izdatak. Ne želi potrošiti novac za to.

U digitalnom svijetu, dovoljna je jedna naredba pa da neki tekst ili informacija doista netragom nestanu.

Događa se zanemarivanje estetskih doživljaja kakve nismo vidjeli već 500 godina. Kada je neki nakladnik želio zadržati ugled, onda je pazio da njegove knjige budu dobro opremljene i optimalno čitljive. To se nipošto ne može reći za stvari koje danas stižu u ruke čitatelja.

DW: Sada i ugledni izdavači kao što je Hanser-Verlag, nude e-knjige. Nije li to i napredak?

Roland Reuß: Osobno, ne vjerujem. Već neko vrijeme postoji ta proširena ponuda izdavača – to isto radi i Suhrkamp, ali bez da sam mogao primijetiti da se još drže tehničkih standarda u tipografskom ili dizajnerskom smislu. To se radi jer se želi ubrati i onaj novac koji još leži nepokupljen. Za mene je to oportunistički čin, a ne nekakav korak u budućnost.

“Na kraju hipnotičkog transa “

Kada se ovakve stvari tako oštro kritizira, onda vas se brzo smješta u “ladicu” konzervativaca…

Roland Reuß: Već sam 2012. u svom djelu “Na kraju hipnotičkog transa ” (Am Ende der Hypnose), dao mašti na volju, što bi tajne službe sve mogle učiniti sa svijetom medija. Tada se još nije čulo što je rekao Edward Snowden. Onda su ljudi još uvijek mislili da je Google neka vrsta proroka, mesijanskog stroja. Od kako sam to napisao, ipak se proširila sumnja kad je riječ o tradiciji znanja i njene povezanosti s medijima. Otkriće Snowdena je tu bio značajan čimbenik. Ali trebalo je samo zbrojiti dva i dva da bi se došlo do tih stvari.

Jest da knjige neumorno sakupljaju prašinu i da je u digitalnom obliku mnogo lakše pronaći ciljanu inforamciju. Ali knjiga je bila i još uvijek jest kamen-temeljac čitave naše civilizacije.

Imamo posla s centraliziranim sustavom nadzora: ako njemu povjerimo naše tekstove, onda je jasno da kad se računala mogu identificirati sa njihovim IP brojevima, da se onda mogu i pratiti svi pokreti i tko to čita u mreži. To je opasno. To se vidjelo već 2012. jer se već početkom 21. stoljeća mogla naslutiti ta opasnost.

DW: Zašto onda treba čuvati “obične” knjige?

Roland Reuß: Ako nekakvu zahtjevnu literaturu ili tekstove književne vrste ostavite samo digitalnim medijima, dakle ako nema analognog “Back-Up-a” u obliku pisanog teksta, onda ćete uvelike potkopati tradiciju pisane riječi u čitavom zapadnom svijetu. Već i zbog toga jer je izuzetno lako filtrirati i zabraniti neke informacije i neke tekstove u svjetskoj mreži. Obzirom da demokratska javnost uopće nema mogućnost tu nekako intervenirati, tako postaje i moguća cenzura i upravljanje informacijama vođeno određenim interesima i što onda veoma jasno utječu na ono što će se čitati. To nitko ne može željeti.

Knjiga ostaje “prava” knjiga

Zašto se zalažem za knjigu je povezano i s tim da je to određena distribucijska, neopoziva protusila prema onom što nam određuje svjetska mreža. Ako pošaljete 500 svezaka bilo kojeg književnog djela u Ameriku, Japan, Kinu, Indiju ili Europu i tamo ga podijelite, to se više ne može vratiti nazad. Ne možete dati nekakvu naredbu u nekakvu bazu podataka pa da taj naslov potpuno nestane.

DW: Jeste li imali s tim osobnih iskustava?

Roland Reuß: Ja ne govorim napamet. Kad smo 2012. pokrenuli kazneni postupak protiv Amazona, on je izbrisao moje ime iz svoje baze podataka na dva tjedna, tako da više niste mogli kupovati niti moje knjige. To su stvari koje su se već događale i o kojima ne pričam tek kao o nekakvoj izmišljenoj opasnosti.

Što jače napreduje centralizacija servera, što više pristupa informacijama imaju tajne službe i policijske institucije, to je vjerojatnije da će iz sustava biti izbačene nepoželjne ili misli koje se ne uklapaju u poželjan koncept. Ako sve još bude postojalo samo u digitalnom obliku, to onda znači da trebam samo još jednu naredbu da ta informacija praktično prestane postojati.
 
Iz filma “Vremenski stroj (1960)” – Scena “Knjižnica”

 
(dw.de, youtube.com/uredio: nsp)

Dok se očekuje potvrda prijedloga Europske komisije da svaka zemlja sama odlučuje hoće li dopustiti uzgoj GMO-a na svom teritoriju, u Hrvatskoj se još uvijek itekako vode bitke o potrebi proizvoda koje je William Engdahl nazvao sjemenom zla.

Uspješno donesena uredba

Hrvatska Vlada je 29. ožujka 2012. uspješno donijela uredbu:

O izmjeni i dopunama o razini genetski modificiranih organizama ispod kojih proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme.

U kampanji za pristup Europskoj uniji nisu se spominjali potencijalni problemi genetički preinačenih usjeva i od njih dobivene hrane, unatoč tomu što je 80% građana protiv GMO-a. Sada nam je, mogli bismo reći potiho, došla uredba o neisticanju GMO-a. Je li bivša Vlada pripremila put ka tome, a ova nova nije imala vremena reagirati, nije više ni bitno jer uredba je donesena. Pitanje je vrijedi li ideja da svaka Vlada mora raditi u korist svojih građana?

Podsjetimo da se saborski Odbor za zaštitu okoliša jednoglasno očitovao da želi Hrvatsku slobodnu od GMO-a i da se razvoj Hrvatske temelji na ekološkoj poljoprivredi i turizmu, da 18 županija ne želi genetski modificirane organizme, te praktički želi Hrvatsku slobodnu od GMO-a.

No unatoč svemu ova Uredba sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

– Odluka Komisije od 17. lipnja 2011. godine o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od genetski modificiranog kukuruza MON 89034 × MON 88017 (MON-89Ø34-3xMON-88Ø17-3) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskoga parlamenta i Vijeća.

Šifre MON 89034 i MON 88017 označavaju GMO sjeme multinacionalne kompanije Monsanto, a ovom odlukom je dakle propisano da na proizvodima koji sadrže kukuruz ne treba isticati da je riječ o GMO sorti. Monsanto nije jedini na popisu uredbe, tu je i GMO sjeme kompanija Pioneer/Dow, AgroSciences, Bayer Crop Science, Syngenta Seeds.

Monsanto Hrvatska d.o.o.

Monsanto se pokazao kao najokrutniji i najveći igrač u lobiranju prema znanstvenicima i političarima. Prve pobjedničke kockice bacili su u SAD-u, tako što su izlobirali da se dopusti patentiranje genetski modificiranog sjemena.

Monsanto u Hrvatskoj: Monsanto d.o.o.
Vrlicka 30
Zagreb 10 000
Tel: 00385 1 3843065
Fax: 00385 1 3841 063

To znači da je Monsanto vlasnik svog kukuruza u Hrvatskoj koji u budućnosti bude prihvatio karakteristiku modificiranog MON 89034 × MON 88017.
Prihvaćanje karakteristika se događa putem križanja naših postojećih vrsta kukuruza s njihovim modificiranim. Ako se pojavi novo sjeme, što se događa svake godine, a u tom novom sjemenu bude dio genetske strukture MON 89034 × MON 88017, oni postaju vlasnici tog sjemena. Čitava ova priča sjajno je objašnjena u filmu Food Inc. Roberta Kennera iz 2008. godine.

Zahvaljujući WikiLeaksu procurile su mnoge informacije, pa tako i ona u kojoj američki ambasador u Parizu Craig Stapleton savjetuje Washingtonu da protiv svake članice EU-a koja se protivi uvođenju GMO-a počne trgovački rat, što dovoljno govori o značenju koje Monsanto ima američkoj vladi. Wiki navodi da je Amerika upoznata sa stavom hrvatskih građana koji se protive sadnji GM-usjeva i da u narodu vlada strah da će takvi usjevi biti zasijani bez njihova znanja.

Također, Wiki prenosi Stapletonove  riječi da se s približavanjem Hrvatske EU-u usklađuju zakoni s europskim normama i da postoji nada da će se srušiti ideja o Hrvatskoj slobodnoj od GMO-a, budući da će Hrvatska sigurno slijediti EU kada je u pitanju biološka sigurnost ili GMO. Zakon o hrani, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti potrošača zapravo su regulativni okviri za uvođenje preinačenih usjeva i hrane, jer ovako, bez te regulative, u Hrvatskoj je de facto na snazi zabrana sjetve takvog sjemena.

Jedino što nas može ohrabriti su postignuti uspjesi susjedne Austrije, Slovenije i donekle Italije u suprotstavljanju stavu Europske unije.

Argentinski model

Poznat je primjer kako se Argentina pretvorila u velik znanstveni laboratoriji. Već petnaest godina dopuštena je sjetva “GM RoundupReady” (RR) soje. Argentinska vlada je u svom planu da izvuče zemlju iz duboke ekonomske recesije, 1990. restrukturirala svoju privredu na genetički modificiranoj soji, namijenjenoj izvozu.

Znanstveni oslonac, jedini u prilog takvoj odluci, bili su “znanstveni” podaci vlasnika GM-soje, korporacije Monsanto. Argentina se zahvaljujući GM-usjevima privremeno izvukla iz financijske krize, ali GM-sorte su od početka bile pet posto manje rodne, uz to su se pojavile neke nove biljne bolesti, točnije njih 40, koje nisu postojale prije, a intenzitet se postojećih bolesti pojačao. Danas je u Argentini više od 56 posto ili 18,65 milijuna hektara oranica zasijano RR-sojom, koja je potpuno otporna na sve herbicide, osim na Monsantov totalni herbicid.

Djeca argentinskih radnika sa Monsanto farmi

Između 1997. i 2008. izvoz soje iz Argentine povećao se s 3,2 na 16,3 bilijuna američkih dolara, stoga je taj proizvodni model prihvaćen kao velik ekonomski uspjeh. S druge strane, 200 tisuća malih poljoprivrednika iseljeno je sa svoje zemlje. EU na godinu uvozi oko 38 milijuna tona RR-soje bez uvoznih carina. Zbog otpora Europljana prema RR-soji, ta jeftina soja završava kao stočna hrana na velikim industrijskim farmama, a rezultat je niska cijena mesa, jaja i mlijeka, kojoj EU-ov mali farmer ne može konkurirati.

Monsanto svoj uspjeh na tržištu može zahvaliti lobiranju u američkom kongresu, s ciljem da uz pomoć političkog pritiska, te putem patentom zaštićenog, skupog GM-sjemena i skupog herbicida, monopolizira svjetsku opskrbu hranom.

Još jedino što visi u zraku u kojem se oplodnja i događa, jest je li se lobiranje dogodilo i u Hrvatskoj, te u čiju korist. Lobista ili lobiranih.

“Sjeme zla” ipak u Hrvatskoj?

Europska komisija predložila je da nacionalne vlasti same odlučuju hoće li dopustiti da se na teritoriju pod njihovom upravom uzgajaju genetski modificirani organizmi. Za svoju odluku ne moraju tražiti odobrenje EK, ali o njoj moraju obavijestiti ostale zemlje članice mjesec dana prije no što je stave na snagu. I dok se u EU čeka da promjenu Direktive odobre Vijeće EU i Europski parlament, Hrvatsku ujesen očekuje donošenje nacionalne strategije, koja već u startu predviđa koegzistenciju GMO-a i komercijalnih i ekoloških usjeva, piše Večernji list.

Tako smo, prema riječima članice hrvatskog Vijeća za GMO Jagode Munić, sami sebi najveća opasnost. Zasad je, dodaje, jasno propisano da se sijanje dopušta samo u posebnim uvjetima i uz posebne dozvole.

Stručnjak za genetiku, oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo Marijan Jošt, pak, kaže kako to nije nikakva prepreka da upravo Vijeće za GMO, čija većina zagovara GMO, već za nekoliko mjeseci dopusti uzgoj bilo kakvih GM kultura u RH, iako ih kao nečlanica EU-a RH nema obvezu dopustiti.

Teorije zavjere nekih protivnika GMO-a u RH idu čak toliko daleko da tvrde kako mnoge poljoprivredne površine u Slavoniji nisu očišćene od mina upravo kako bi dočekale Pioneer, Monsanto, BASF i druge kompanije s GM sjemenom. No, nesporno je da će se ulaskom u EU i na zajedničko tržište ta mogućnost povećati. Multinacionalne kompanije poput BASF-a ili Monsanta u Hrvatskoj već žestoko lobiraju među političarima i strukom kako bi si pripremile teren.

“Nedavno dopušteni GM krumpir Amflora BASF-a opasan je jer ima gene za otpornost prema nekim antibioticima, o čemu su se već oglasili i WHO i EMEA”, upozorava Jošt. No, zagovornici GMO-a smatraju kako protivljenje GMO-u nije utemeljeno na znanosti nego na predrasudama.

“Želio bih da Hrvatska u budućnosti više sudjeluje u razvoju GM tehnologija, kao i u primjeni više akumulativnih procesa koji će iz toga proisteći. Međutim, za aktualne GM kulture (soja, kukuruz) ne postoji pretjeran komercijalni interes jer zahtijevaju i razbijanje brojnih administrativnih (i mentalnih) barijera”, kazao je za Večernji list dr. sc. Zoran Zgaga iz Zavoda za biokemijsko inženjerstvo i član Vijeća za GMO. Dodaje kako je strah od GM proizvoda u RH neutemeljen, jer su ti proizvodi na europskom tržištu prošli najrigoroznije zdravstvene kontrole, a u RH se trenutačno mogu naći samo sporadično i u zanemarivim količinama.

U Hrvatskoj su se u mrežu GMO – slobodnih regija Europe već povezale Sisačko-moslavačka i Varaždinska županija, a uskoro će im se pridružiti još neke.

U odjeći H&M-a i C&A otkriven GMO

Velika količina genetski modificiranog pamuka odaslana je iz Indije u europske tvornice. H&M je odlučio napraviti ‘organsku’ kolekciju upravo od spomenutog GM-pamuka.

Indijske vlasti otkrile su da je dio pamuka označen kao ”organski” sadržavao genetski modificirane supstance. EcoCert i Control Union, organizacije zadužene za certifikaciju pamuka, novčano su kažnjene zbog tog propusta.

Trgovačke kuće poput H&M-a i C&A prozvane su da prodaju robu deklariranu kao organsku, dok se u stvarnosti radi o GM-materijalu.

H&M je čak priznao da je znao za provjere ispravnosti organskog pamuka u Indiji, no na svojim internetskim stranicama su objavili kako ”nema razloga vjerovati da je pamuk koji su nabavili iz Indije genetski modificiran”.

Direktor Impetusa, nezavisnog laboratorija u Njemačkoj, rekao je za Finacial Times Deutschland kako oko 30 posto primjeraka koje su testirali sadrži genetski modificiran pamuk.

POVEZANI ČLANCI:

EFSA – Spasitelji ili zavjerenici prehrane? Mislim da već znamo odgovor !

UPOZORENJE GRAĐANIMA – ŠTETNA HRANA JE U PROMETU (Codex Alimentarius)

Codex Alimentarius – policija za ‘Sigurnost Hrane’ može nekaženjo ubiti !

 
 
izvor: danas.nrt.hr, index.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9430"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]