Iskustvo Argentine s GM usjevima – Povodom petnaeste godišnjice dozvole sjetve RR soje

Argentinska vlada, u želji da izvuće zemlju iz duboke ekonomske recesije, 1990. restrukturira svoju privredu na genetički modificiranoj (GM) soji, namijenjenoj izvozu. Jedini znanstveni oslonac u prilog takvoj odluci bili su znanstveni (reklamni) podaci vlasnika GM soje – korporacije Monsanto.

Ekonomske i socijalne posljedice

Danas, 15 godina nakon početka sjetve GM soje, preko 56% (oko 18.65 milijuna hektara) argentinskih oranica zasijano je GM RoundupReady (RR) sojom – tolerantnom na Monsantov totalni herbicid Roundup. Između 1997. i 2008. izvoz soje iz Argentine povećao se s 3.2 na 16.3 bilijuna US$. Zahvaljujući velikim poljoprivrednim poduzetnicima i transnacionalnim korporacijama, taj je proizvodni model prihvaćen kao veliki ekonomski uspjeh. Istovremeno, 200 tisuća malih poljoprivrednika iseljeno je sa njihove zemlje – u pitanju je oko 8 milijuna hektara.

EU uvozi godišnje oko 38 miliuna tona RR-soje bez uvoznih carina. Zbog otpora Europljana prema RR-soji, ova jeftina soja završava kao stočna hrana na velikim industrijskim farmama, a rezultat je niska cijena mesa, jaja i mlijeka, kojoj mali farmer EU ne može konkurirati.

Svoj uspijeh na tržištu Monsanto može zahvaliti lobiranju u US kongresu. Potporu Monsantu dali su Tom Vilsack, tajnik ministarstva poljoprivrede (USDA); Michael Taylor, povjerenik Administracije za hranu i lijekove (FDA), a prije službenik Monsanta; Sharon Long, savjetnica za znanost tijekom izborne kampanje predsjednika Obame, a prije član vijeća direktora Monsanta; te Bill i Melinda Gates Foundacija vlasnici 500 tisuća dionica Monsanta. Cilj ove potpore bio je pomoći Monsantu da, putem patentom zaštičenog, skupog GM sjemena i skupog herbicida, monopolizira svjetsku opskrbu hranom.

Otrovnost Roundup herbicida

Roundup je smjesa aktivne tvari glifosata, te aditiva AMPA, POEA i drugih, koji su poslovna tajna proizvođača. U prometu su četiri različite formulacije:

1. Roundup Express, 7.2 g/l (R 7.2)
2. Roundup Bioforce, 360 g/l (R360)
3. Roundup Grand Travaux, 400 g/l (R400)
4. Roundup Grand Travaux Plus, 450 g/l (R450)

Sve četiri formulacije testirane su u laboratoriju na tri kulture humanih stanica – 24 sata nakon tretiranja s Roundup-om (koncentracija mnogo puta manja od one koja se preporuča u poljoprivredi) sve su stanice uginule.

Zanimljivo je da otrovnost Roundup formulacija nije proporcionalna koncentraciji glifosata. Otrovnost R450 je manja od otrovnosti R400, a aditivi AMPA i POEA su otrovniji od čistog glifosata. Aditivi djeluju kao sinergisti i uvećavaju otrovnost glifosata. Dakle, otrovnost glifosata se povećava s koncentracijom, vremenom i prisustvom aditiva.

Učinak Roundupa na zdravlje

Polja RR-soje svake se godine prskaju s 200-300 miliuna litara herbicida, uglavnom Roundupa i Atrazina. Ovi herbicidi imaju negativan učinak na okoliš i zdravlje 120 milijuna ljudi. Time je Argentina postala gigantski pokus u uzgoju GM soje, tolerantne na Monsantov otrovni herbicid Roundup.

U regijama uzgoja RR-soje, već nakon nekoliko godina liječnici registriraju ozbiljne zdravstvene poremećaje uzrokovane prskanjem. Jedan od prvih, dr. Darío Gianfelici navodi dvije razine toksičnih učinaka: 1. Akutni učinak: povraćanje, proljev, poremetnje vida i disanja, svrbež kože. 2. Kronični učinci uočljivi nakon dužeg vremena kao posljedice 6-8 puta većeg oštećenja DNA u ljudi koji su živjeli blizu polja soje: neplodnost, pobačaji, poremetnje u novorođenčadi, umanjena veličina glave, genetske promjene centralnog nervnog sustava, uvećana smrtnost stanica koje sudjeluju u formiranju skeleta, oštećenja očiju, nerazvijeni bubrezi. Glifosat se ne razgrađuje, već se nakuplja u stanicama. Izvješća za 10 godina iznose: do pet puta uvećana učestalosti mana kod novorođenčadi. Učestalost pobačaja stalno raste, pa ima žena koje su imale i do pet uzastopnih pobačaja.

U zrnu soje za prehranu nalazi se do 17 mg/kg rezidua glifosata, a pokusi su pokazali degenerativne promjene u embrija pileta i žabe tretiranih s 2.03 mg/kg glifosata. To je gotovo deset puta manje od maksimalnih doza dozvoljenih pri uvozu soje u EU (20 mg/kg). Napomena: EU je na početku uvoza soje iz Argentine morala povećati postojeće maksimalne dozvoljene doze rezidua glifosata za 200 puta. Najveća ironija je da argentinski narod stradava zbog proizvoda (RR-soje) namijenjenog Europi i Japanu, koju ni europski niti japanski potrošaći ne žele.

Učinak glifosata na okoliš

Velika je lista recenziranih radova o štetnom učinku glifosata na zdravlje i okoliš. Dio tih studija je sakupljeno u izvješću devet znanstvenika “GM Soy: Sustainable? Responsible”. Glifosati se akumuliraju u vodama i tlu, te tu ostaju godinama. Istovremeno Monsanto širi neistinite tvrdnje o biorazgradivosti glifosata u tlu, za što mu je u dva navrata i suđeno. Znanost zbori jasno – Velika je lista recenziranih radova o štetnom učinku glifosata na zdravlje i okoliš. Dio tih studija je sakupljeno u izvješću devet znanstvenika “GM Soy: Sustainable? Responsible” Glifosati se akumuliraju u vodama i tlu, te tu ostaju godinama. Istovremeno Monsanto širi neistinite tvrdnje o biorazgradivosti glifosata u tlu, za što mu je u dva navrata i suđeno

Kako bi se osigurale nove proizvodne površine, masovno se sijeku šume. Na starim i novim površinama RR-soja se više godina uzastopno sije kao monokultura, stvarajući tako dodatne ekološke probleme i smanjenje biološke različitosti.

Uočeno je da prskanje glifosatom povećava intenzitet napada biljnih bolesti. Identificirano je preko 40 novih biljnih bolesti. Sojina hrđa (Phakopsora pachyrhizi i Phakopsora meibomiae) je novo gljivično oboljenje soje u Argentini. Istovremeno već poznate gljivične bolesti Fusarium sp., Phythium sp., Rhizoctonia sp. i Phytophtora sp. postaju još opasnije, pa je neophodna dodatna kemijska zaštita. Urodi transgene RR-soje su u prosjeku 2.3 – 2.6 t/ha, ili preko 10 posto manji od uroda u konvencionalne soje.

Razlike u rodnosti na štetu RR-soje još su veće u sušnim godinama, iako se RR soja reklamira kao otpornija na sušu od konvencionalne. Nove bolesti nazvane skupnim imenom “Mad soy diseases” prave velike poteškoće farmerima Argentine i Brazila, gdje umanjuju urode soje i do 40 posto. Biljna hraniva iz tla postaju teže dostupna GM biljci, jer glifosat je jak helator – on imobilizira za biljku važna mikrohranjiva, koja postaju biljci nedostupna. U zrnu RR soje je 50-70 posto manji sadržaj mikrohranjiva poput magnezija, željeza, mangana i cinka, što umanjuje i njenu hranidbenu vrijednost. Nadalje, glifosati umanjuju nodulaciju i sposobnost fiksira zračnog dušik.

Pojava korova otpornih na herbicid Roundup

Uzastopno tretiranje istim herbicidom (glifosat) dovelo je do stvaranja otpornih korova. Broj otpornih korova u stalnom je porastu, pa je danas već poznata 21 otporna korovska vrsta, među kojima su najopasnije Amaranthus tuberculatus i Amaranthus palmeri. Neki od novih otpornih korova trebaju 8-10 puta veće doze glifosata, što još više uvećava rezidue u zrnu. Štete za okoliš – Kako bi se osigurale nove proizvodne površine, masovno se sijeku šume. Na starim i novim površinama RR-soja se više godina uzastopno sije kao monokultura, stvarajući tako dodatne ekološke probleme i smanjenje biološke različitosti.

Kako bi doskočila ovom problemu, Argentina je za 2012. vegetacijsku sezonu dozvolila sjetvu GM soje drugog proizvođača – Bayer AG s LibertyLink tehnologijom i GM sojom otpornom na drugi herbicid (glufosinat-amonium). Izazov budućnosti je multipla otpornost korova na različite herbicide, koja će se sigurno javiti u neko dogledno vrijeme.

Porast proizvodnje konvencionalne soje

Stanovnici Argentine ujedinjeni u pokret ‘Paren de Fumigar’ (Stop prskanju) zahtijevaju od nacionalne vlade zabranu prskanja iz aviona i ograniči prskanje s tla. Traže hitnu primjenu principa predostrožnosti koji je propisan i argentinskim zakonom.

Zbog odbijanja Europljana i Japanaca da konzumiraju hranu od GM soje, te meso, mlijeko i jaja od životinja hranjenih GM sojom, počelo se razvijati tržište konvencionalnih sorata soje. Za konvencionalnu soju neki silosi nude i do 1 US$/bušel veću otkupnu cijenu za izvoz.

Pritom su se na američkim univerzitetima pojavile, kreirane nove, rodnije sorte konvencionalne soje, koje farmerima osiguravaju veću dobit:

1. Sjeme konvencionalne soje je upola jeftinije (18 US$/vreća nasuprot 40 US$/vreća u RR soje)

2. Farmer može slijedeće godine sijati vlastito (farmersko) sjeme, dok je RR sjeme zaštićeno patentom i mora se svake godine nanovo kupovati.

3. Otporni korovi traže povećane doze tretiranja, a cijena Roundup herbicida u poslijednje je vrijeme više nego udvostručena, pa je zaštita konvencionalne soje od korova drugim, manje otrovnim herbicidima mnogo jeftinija.

4. Konvencionalna soja daje preko 10 posto veće urode, uz manja ulaganja.

5. Silosi daju premiju od 1.25 $/bušel za konvencionalnu (ne GM) soju, što sve skupa osigurava veći profit. Kao rezultat ovih činjenica, udio konvencionalne (ne GM) soje u sjetvi od 2009. počeo se uvećavati (9 posto pod sojom zasijanih površina).

Zaključak

Znanstvenici su utvrdili da je pato-fiziološki profil svakog GM usjeva jedinstven, te je potrebno za svaki od njih zasebno utvrditi sigurnost. Uočeni su negativni učinci na funkciju bubrega, jetara i drugih organa u štakora samo 90 dana hranjenih GM sojom. Danas nedostaju hranidbeni pokusi na životinjama za dulje vremensko razdoblje. Međutim Argentina je postala veliki laboratorij dugotrajnog (15 godina) pokusa uporabe glifosata prskanjem iz aviona, a dobiveni rezultati su zastrašujući za ljudsko zdravlje.

Osim utjecaja na zdravlje, RR-soja ima ogroman negativni učinak na okoliš i društvo, učinak koji ne može nadoknaditi ekonomski uspjeh, bez obzira na njegovu veličinu. Osim profita koji ostvaruju multinacionalne korporacije, sve druge činjenice (manja rodnost, manja hranjiva vrijednost, manja dohodovnost, teža prodaja) ne idu u prilog GM soji, pa je njena sjetva u budućnosti upitna.

Kakvi su rezultati nakon 10 godina uzgoja GM pamuka u Indiji

Komentar na izvješća o katastrofalnim rezultatima 15-godišnjeg uzgoja GMO soje u Argentini, a ovoga puta povod komentaru je izvješće Koalicije za GM slobodnu Indiju (travanj 2012.) o 10 godina uzgoja GM pamuka u Indiji.

I Argentina i Indija stravični su primjeri stradanja izazvanih sjetvom GM usjeva. Kako se radi o višegodišnjim razdobljima i o velikim površinama uzgoja svakako su vjerodostojni. Iz njih bi trebali naučiti kako se zaštititi od agresivnih korporacija i eventualno od domaćih korumpiranih političara i znanstvenika. Zašto spominjem domaće korumpirane političare i znanstvenike?

GM pamuk – Dok Monsanto i njegov predstavnik u Indiji Mahyco-Monsanto Biotech Ltd. uporno tvrde da je GM pamuk Bollgard povećao dohodak indijskog farmera, Advertising Standards Council of India proziva ih zbog neistinog reklamiranjaZato jer je korporacijama poput Monsanta korupcija osnovna metoda djelovanja pri osvajanju novih zemalja.

No pogledajmo što se događalo u Indiji. Dok Monsanto i njegov predstavnik u Indiji Mahyco-Monsanto Biotech Ltd. uporno tvrde da je GM pamuk Bollgard povećao dohodak indijskog farmera, Advertising Standards Council of India proziva ih zbog neistinog reklamiranja.

Stvarna istina, prema izvješću Koalicije za GM slobodnu Indiju mnogo je gora. Dvije trećine površina pod GM pamukom, zbog suše u 2011, imali se do 50% umanjen urod. Farmeri koji su podigli kredite za GM sjeme i mineralna gnojiva sada nemaju odakle vratiti kredit. Posljedica su masovna samoubojstva farmera dužnika. Samo u državi Maharashtra u 2010. samoubistvo je izvršio 3141 farmer, a stanje u 2011. (brojke još nepoznate) biti će vjerojatno i gore.

Kako je počelo?

Komercijalna sjetva prvog GM usjeva BT-pamuka u Indiji dozvoljena je 2002. u šest država koje obuhvaćaju regiju klimatski povoljnu za kultivaciju pamuka. Prva sorta GM pamuka bila je Bollgard-I, firme Mahyco-Monsanto Biotech Ltd. Taj je pamuk imao ugrađen Bt-gen iz bakterije Bacillus thuringiensis, gen odgovoran za proizvodnju specifičnog proteinskog toksina smrtonosnog za insekte-štetnike koji napadaju pamuk. Kako bi pojačali zaštitno insekticidno djelovanje proteina, 2006. uvode novi Bt pamuk Bollgard-II s ugrađena dva različita Bt gena, a sada se u Indiji na 9.4 milijuna hektara (oko 90% površina zasijanih pamukom) sije 780 hibrida pamuka s tri Bt gena, koji daju šest mogućih kombinacija insekticidnog proteina.

Reklamirajući novo GM sjeme pamuka biotech-industrija je tvrdila da, zahvaljujući ugrađenoj zaštiti (insekticidni proteini) nove usjeve neće trebati prskati insekticidom, što bi osim umanjenih financijskih troškova doprinosilo i zaštiti okoliša. Takvi usjevi, tvrde oni, zaštićeni od štetnih insekata davati će više urode i farmerima osiguravati veći prihod.

Dakle temeljem tih obećanja, forsiralo se povećanje površina pod pamukom. Propaganda je tvrdila da je, zahvaljujući Bt pamuku, udvostručena proizvodnja pamuka u Indiji. No stvarna slika je bila potpuno suprotna. Obećanja se nisu ostvarila, a rezultat su bila brojna samoubijstva prezaduženih farmera, koji nisu bili u stanju vratiti kredite.

Urodi prije i nakon uvođenja Bt-pamuka

Nakon 2002. godine širenje Bt-pamuka je bilo sporo – tek 5.6% zasijanih površina pamuka u 2004. poraslo je na 85% u godini 2010. Međutim, stvarnno povećanje uroda sa 278 na 470 kg/ha zabilježeno je upravo u razdoblju prije uvođenja GM pamuka, a bilo je posljedica zamjene sorata visokorodnim hibridima i uvođenja navodnjavanja. Od 2006. do 2012. kada su površine pod GM-pamukom porasle na preko 90% porast uroda je beznačajan – s 470 na 481 kg/ha.

Usprkos najavljenoj uštedi na pesticidima, takve uštede nije bilo, već je na nacionalnom nivou, zabilježen porast potrošnje pesticida za 10%.

Pored toga javila se otpornost glavnog štetnika pamučnog moljca (Galechia gossypiella) na toksin Bt-pamuka, a neki sekundarni štetnici, do tada neopasni na pamuku počinju praviti sve znatnije štete.

Bt-pamuk zahtijeva veća ulaganja mineralnih gnojiva i navodnjavanje, a posebno je osjetljiv na sušu u vrijeme formiranja tobolca. Sve to je povećalo troškove uzgoja a s time i rizik za malog farmera.

Koalicija za GM-slobodnu Indiju zahtijeva od vlade, političkih partija i znanstvenika da odbace ovakav senzacionalistički pristup i sačine objektivni analitički prikaz deset godina uzgoja Bt-pamuka u Indiji.

Oni zahtijevaju da vladine agencije prestanu podupirati Bt-pamuk i obnove sjemenarstvo, te farmerima učine dostupnim sjeme konvencionalnih hibrida pamuka. Također se zahtijevaju stroge mjere protiv kompanija koje lažno i neistinito reklamiraju svoje proizvode.

Princ Charles u svom govoru na video konferenciji u Delhiju izjavio je da ova kriza – GM Genocid – tragična samoubojstva malih farmera u Indiji, ima korijen u neuspjehu GM pamuka. Sa željom da pomogne malom farmeru, te da promovira ekološki uzgoj u poljoprivredi princ Charles osniva Buhumi Vardaan Fondaciju.
 
(hkv.hr/uredio: nsp)

Dok se očekuje potvrda prijedloga Europske komisije da svaka zemlja sama odlučuje hoće li dopustiti uzgoj GMO-a na svom teritoriju, u Hrvatskoj se još uvijek itekako vode bitke o potrebi proizvoda koje je William Engdahl nazvao sjemenom zla.

Uspješno donesena uredba

Hrvatska Vlada je 29. ožujka 2012. uspješno donijela uredbu:

O izmjeni i dopunama o razini genetski modificiranih organizama ispod kojih proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme.

U kampanji za pristup Europskoj uniji nisu se spominjali potencijalni problemi genetički preinačenih usjeva i od njih dobivene hrane, unatoč tomu što je 80% građana protiv GMO-a. Sada nam je, mogli bismo reći potiho, došla uredba o neisticanju GMO-a. Je li bivša Vlada pripremila put ka tome, a ova nova nije imala vremena reagirati, nije više ni bitno jer uredba je donesena. Pitanje je vrijedi li ideja da svaka Vlada mora raditi u korist svojih građana?

Podsjetimo da se saborski Odbor za zaštitu okoliša jednoglasno očitovao da želi Hrvatsku slobodnu od GMO-a i da se razvoj Hrvatske temelji na ekološkoj poljoprivredi i turizmu, da 18 županija ne želi genetski modificirane organizme, te praktički želi Hrvatsku slobodnu od GMO-a.

No unatoč svemu ova Uredba sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

– Odluka Komisije od 17. lipnja 2011. godine o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od genetski modificiranog kukuruza MON 89034 × MON 88017 (MON-89Ø34-3xMON-88Ø17-3) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskoga parlamenta i Vijeća.

Šifre MON 89034 i MON 88017 označavaju GMO sjeme multinacionalne kompanije Monsanto, a ovom odlukom je dakle propisano da na proizvodima koji sadrže kukuruz ne treba isticati da je riječ o GMO sorti. Monsanto nije jedini na popisu uredbe, tu je i GMO sjeme kompanija Pioneer/Dow, AgroSciences, Bayer Crop Science, Syngenta Seeds.

Monsanto Hrvatska d.o.o.

Monsanto se pokazao kao najokrutniji i najveći igrač u lobiranju prema znanstvenicima i političarima. Prve pobjedničke kockice bacili su u SAD-u, tako što su izlobirali da se dopusti patentiranje genetski modificiranog sjemena.

Monsanto u Hrvatskoj: Monsanto d.o.o.
Vrlicka 30
Zagreb 10 000
Tel: 00385 1 3843065
Fax: 00385 1 3841 063

To znači da je Monsanto vlasnik svog kukuruza u Hrvatskoj koji u budućnosti bude prihvatio karakteristiku modificiranog MON 89034 × MON 88017.
Prihvaćanje karakteristika se događa putem križanja naših postojećih vrsta kukuruza s njihovim modificiranim. Ako se pojavi novo sjeme, što se događa svake godine, a u tom novom sjemenu bude dio genetske strukture MON 89034 × MON 88017, oni postaju vlasnici tog sjemena. Čitava ova priča sjajno je objašnjena u filmu Food Inc. Roberta Kennera iz 2008. godine.

Zahvaljujući WikiLeaksu procurile su mnoge informacije, pa tako i ona u kojoj američki ambasador u Parizu Craig Stapleton savjetuje Washingtonu da protiv svake članice EU-a koja se protivi uvođenju GMO-a počne trgovački rat, što dovoljno govori o značenju koje Monsanto ima američkoj vladi. Wiki navodi da je Amerika upoznata sa stavom hrvatskih građana koji se protive sadnji GM-usjeva i da u narodu vlada strah da će takvi usjevi biti zasijani bez njihova znanja.

Također, Wiki prenosi Stapletonove  riječi da se s približavanjem Hrvatske EU-u usklađuju zakoni s europskim normama i da postoji nada da će se srušiti ideja o Hrvatskoj slobodnoj od GMO-a, budući da će Hrvatska sigurno slijediti EU kada je u pitanju biološka sigurnost ili GMO. Zakon o hrani, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti potrošača zapravo su regulativni okviri za uvođenje preinačenih usjeva i hrane, jer ovako, bez te regulative, u Hrvatskoj je de facto na snazi zabrana sjetve takvog sjemena.

Jedino što nas može ohrabriti su postignuti uspjesi susjedne Austrije, Slovenije i donekle Italije u suprotstavljanju stavu Europske unije.

Argentinski model

Poznat je primjer kako se Argentina pretvorila u velik znanstveni laboratoriji. Već petnaest godina dopuštena je sjetva “GM RoundupReady” (RR) soje. Argentinska vlada je u svom planu da izvuče zemlju iz duboke ekonomske recesije, 1990. restrukturirala svoju privredu na genetički modificiranoj soji, namijenjenoj izvozu.

Znanstveni oslonac, jedini u prilog takvoj odluci, bili su “znanstveni” podaci vlasnika GM-soje, korporacije Monsanto. Argentina se zahvaljujući GM-usjevima privremeno izvukla iz financijske krize, ali GM-sorte su od početka bile pet posto manje rodne, uz to su se pojavile neke nove biljne bolesti, točnije njih 40, koje nisu postojale prije, a intenzitet se postojećih bolesti pojačao. Danas je u Argentini više od 56 posto ili 18,65 milijuna hektara oranica zasijano RR-sojom, koja je potpuno otporna na sve herbicide, osim na Monsantov totalni herbicid.

Djeca argentinskih radnika sa Monsanto farmi

Između 1997. i 2008. izvoz soje iz Argentine povećao se s 3,2 na 16,3 bilijuna američkih dolara, stoga je taj proizvodni model prihvaćen kao velik ekonomski uspjeh. S druge strane, 200 tisuća malih poljoprivrednika iseljeno je sa svoje zemlje. EU na godinu uvozi oko 38 milijuna tona RR-soje bez uvoznih carina. Zbog otpora Europljana prema RR-soji, ta jeftina soja završava kao stočna hrana na velikim industrijskim farmama, a rezultat je niska cijena mesa, jaja i mlijeka, kojoj EU-ov mali farmer ne može konkurirati.

Monsanto svoj uspjeh na tržištu može zahvaliti lobiranju u američkom kongresu, s ciljem da uz pomoć političkog pritiska, te putem patentom zaštićenog, skupog GM-sjemena i skupog herbicida, monopolizira svjetsku opskrbu hranom.

Još jedino što visi u zraku u kojem se oplodnja i događa, jest je li se lobiranje dogodilo i u Hrvatskoj, te u čiju korist. Lobista ili lobiranih.

“Sjeme zla” ipak u Hrvatskoj?

Europska komisija predložila je da nacionalne vlasti same odlučuju hoće li dopustiti da se na teritoriju pod njihovom upravom uzgajaju genetski modificirani organizmi. Za svoju odluku ne moraju tražiti odobrenje EK, ali o njoj moraju obavijestiti ostale zemlje članice mjesec dana prije no što je stave na snagu. I dok se u EU čeka da promjenu Direktive odobre Vijeće EU i Europski parlament, Hrvatsku ujesen očekuje donošenje nacionalne strategije, koja već u startu predviđa koegzistenciju GMO-a i komercijalnih i ekoloških usjeva, piše Večernji list.

Tako smo, prema riječima članice hrvatskog Vijeća za GMO Jagode Munić, sami sebi najveća opasnost. Zasad je, dodaje, jasno propisano da se sijanje dopušta samo u posebnim uvjetima i uz posebne dozvole.

Stručnjak za genetiku, oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo Marijan Jošt, pak, kaže kako to nije nikakva prepreka da upravo Vijeće za GMO, čija većina zagovara GMO, već za nekoliko mjeseci dopusti uzgoj bilo kakvih GM kultura u RH, iako ih kao nečlanica EU-a RH nema obvezu dopustiti.

Teorije zavjere nekih protivnika GMO-a u RH idu čak toliko daleko da tvrde kako mnoge poljoprivredne površine u Slavoniji nisu očišćene od mina upravo kako bi dočekale Pioneer, Monsanto, BASF i druge kompanije s GM sjemenom. No, nesporno je da će se ulaskom u EU i na zajedničko tržište ta mogućnost povećati. Multinacionalne kompanije poput BASF-a ili Monsanta u Hrvatskoj već žestoko lobiraju među političarima i strukom kako bi si pripremile teren.

“Nedavno dopušteni GM krumpir Amflora BASF-a opasan je jer ima gene za otpornost prema nekim antibioticima, o čemu su se već oglasili i WHO i EMEA”, upozorava Jošt. No, zagovornici GMO-a smatraju kako protivljenje GMO-u nije utemeljeno na znanosti nego na predrasudama.

“Želio bih da Hrvatska u budućnosti više sudjeluje u razvoju GM tehnologija, kao i u primjeni više akumulativnih procesa koji će iz toga proisteći. Međutim, za aktualne GM kulture (soja, kukuruz) ne postoji pretjeran komercijalni interes jer zahtijevaju i razbijanje brojnih administrativnih (i mentalnih) barijera”, kazao je za Večernji list dr. sc. Zoran Zgaga iz Zavoda za biokemijsko inženjerstvo i član Vijeća za GMO. Dodaje kako je strah od GM proizvoda u RH neutemeljen, jer su ti proizvodi na europskom tržištu prošli najrigoroznije zdravstvene kontrole, a u RH se trenutačno mogu naći samo sporadično i u zanemarivim količinama.

U Hrvatskoj su se u mrežu GMO – slobodnih regija Europe već povezale Sisačko-moslavačka i Varaždinska županija, a uskoro će im se pridružiti još neke.

U odjeći H&M-a i C&A otkriven GMO

Velika količina genetski modificiranog pamuka odaslana je iz Indije u europske tvornice. H&M je odlučio napraviti ‘organsku’ kolekciju upravo od spomenutog GM-pamuka.

Indijske vlasti otkrile su da je dio pamuka označen kao ”organski” sadržavao genetski modificirane supstance. EcoCert i Control Union, organizacije zadužene za certifikaciju pamuka, novčano su kažnjene zbog tog propusta.

Trgovačke kuće poput H&M-a i C&A prozvane su da prodaju robu deklariranu kao organsku, dok se u stvarnosti radi o GM-materijalu.

H&M je čak priznao da je znao za provjere ispravnosti organskog pamuka u Indiji, no na svojim internetskim stranicama su objavili kako ”nema razloga vjerovati da je pamuk koji su nabavili iz Indije genetski modificiran”.

Direktor Impetusa, nezavisnog laboratorija u Njemačkoj, rekao je za Finacial Times Deutschland kako oko 30 posto primjeraka koje su testirali sadrži genetski modificiran pamuk.

POVEZANI ČLANCI:

EFSA – Spasitelji ili zavjerenici prehrane? Mislim da već znamo odgovor !

UPOZORENJE GRAĐANIMA – ŠTETNA HRANA JE U PROMETU (Codex Alimentarius)

Codex Alimentarius – policija za ‘Sigurnost Hrane’ može nekaženjo ubiti !

 
 
izvor: danas.nrt.hr, index.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9430"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]