Međunarodni sporazum iz 1988. godine potpisan između 114 zemalja uspostavlja liberalizaciju međunarodne telekomunikacije dajući internetu imunitet od svih ekonomskih ili tehničkih regulacija.

Izdvajajući time internet iz tokova standardnih regulativa stvoren je medij s vlastitim integritetom i do danas, ne nadvladanim potencijalom koji podupire privatnost korisnika i osigurava slobodu govora i anonimnost.

Vrijeme akademskog interneta je trajalo do 1992. godine kada je tadašnji potpredsjednik SAD Al Gore donio dekret o komercijalizaciji mreže nakon čega je uslijedila i privatizacija pod sjajem potpune slobode.

Internet je od tada pa narednih dvadeset godina autonomna mreža bez fizičkog vlasnika i nadzora uz samo povremene ispade i nasrtaje na njegovo demokratsko lice. Danas, internet broji preko dvije milijarde korisnika i zauzima jedinstveno mjesto u komunikacijskom sustavu na planetarnom nivou.

Također, u povijesti svjetske mreže, posljednja godina broji rekordan broj nasrtaja na njezinu slobodu i po učestalosti i po broju pokušaja da se uspostavi totalitarna kontrola jedinog neovisnog i slobodnog medija na planeti.

Kada napravimo presjek događaja, interes u kontroli pronalaze vladajuće “elite” koristeći se najegzibicioznijim metodama pa sve do bizarnih pokušaja ultimativne i otvorene cenzure poput pritiska kabineta Silvio Berlusconi-ja na Wikipediju i korekciju nepodobnih sadržaja pokazujući time svu svoju slabost i nemoć pred otvorenim i slobodnim medijem.

Karakteristike nemoći i straha pokazuju i drugi pokušaji pokrenuti lavinom događaja iz Kaira krajem 2010. godine kada je internet odigrao prvu aktivnu ulogu u promjeni političkog režima. Strah je prodrmao prvo SAD, a zatim i europske zemlje. Bitno je spomenuti da su prvi pokušaji kontrole zasnovani na ultimativnim tehničkim sustavima kao u primjeru Hab-stop uredbe.

Kako ta, a i mnoge druge inicijative nakon nje nisu prošle ni u političkim ni u javnim krugovima, iznjedrila se zaobilazna metoda koji promovira sigurnost, regularnost podataka, intelektualno vlasništvo … itd.. Otuda, niz prijedloga izvire stavljajući sekundarne ciljeve na prvo mjesto. Posljednji u nizu takvih je PIPA i SOPA prijedlog zakona.

Danas se suočavamo sa nevjerojatnom torturom vladajuće klase koje shvaća da internet ugrožava režim i nadilazi dosadašnje političke metode manipulacije društvom, a krijući prave interese, pritisci na slobodu interneta su postali stalni i svakodnevni.

Zajednička potreba svih pozicijskih stranaka je uvođenje potpune kontrole elektroničkih komunikacija uspostavom automatske obrade signala i klasifikacije, legitimno sankcioniranje pojedinaca i grupa na mreži i mogućnost trenutačne obustave komunikacijskih kanala.

Imajući pravi motiv u vidu, prepoznajemo suštinske čimbenike koji posjeduju potencijal i pružaju alibi drakonskim mjerama: sigurnost i terorizam (potrošena i propala ideja nastala slučajem 9/11), ekonomska kontrola (ideja uspostave kontrole novca kroz onemogućavanje trgovine putem interneta), tokovi informacija ( filtriranje i klasifikacija stranih sadržaja – temeljen na cenzuri u Kini i drugim totalitarnim režimima), govor mržnje (kontrola sadržaja – propala ideja talijanskih i britanskih političara), intelektualno vlasništvo (trenutno aktraktivna forma koja pored famaceutske industrije lobira najveće svjetske kompanije).

Za viđenje budućih slučaja, treba znati da su izjalovljenim pokušaji uspostave kotrole na globalnoj i međunarodnoj razini iskustveno doprinijeli sofistikaciji i da očekujemo mnogo suptilnije manipulacije na mikro razinama unutar političkih granica, a kroz ujedinjene ideologije npr. Europske unije ili korpirativne konglomerate. Radi se dakle, o provođenju ideja u manjim – lokaliziranim sredinama kroz promociju viših ciljeva i dobrobiti društva.

ACTA je jedan od ozloglašenih sporazuma čija je namjena suzbijanje trgovine elektroničkim falsifikatima. Trenutno se nameće svim zemljama, članicama Europske Unije i Svjetske trgovinske organizacije, ali se nekim slučajem prijedlog nalazi i u Hrvatskoj koja nije članica ni jedne od spomenutih. Također, ACTA je branjena obvezama Hrvatske da svoje zakonodavstvo uskladi s propisima EU.

Osvrnut ćemo se ovom prilikom na prošlogodišnji prijedlog pravilnika koji službama sigurnosti u Hrvatskoj daje odriješene ruke nadzoru po “slobodnoj volji”, a koja je potpuno suprotna odlukama Europskog suda za ljudska prava.

Ovim se postavlja pitanje selektivnog provođenja preporuka EU u Hrvatskoj i više nego očite želje vladajuće klase uspostaviti ultimativni režim nad građanima. Također, od uspostave elektroničkih dokumenata 2010. godine, poznato je da je “selektor” viša instanca koja diktira uvjete ponašanja te da je Hrvatska elektronički poligon za vježbu.

ACTA omogućuje blokiranje pristupa “spornim” internet adresama, potpuni nadzor korisnika i filtriranje protoka u realnom vremenu ali i drakonske mjere prekršiteljima. Jedan od velikih problema ACTA-e je nizak prag tolerancije za izricanje sankcija za kazneno djelo na internetu što omogućava gotovo nekontrolirani nadzor i “laku” mogućnost intervencije organa vlasti.

Kako bi upotpunili sliku, potrebno je naglasiti da osim samih tvoraca ACTA-e, SAD i Japana, a kasnije Kanade, Švicarske i EU, savjetodavni odbor okuplja multinacionalne korporacije što nas opet vraća na događaje sa početka 2011. godine kada je SAD pokušala privatizirati internet sjedinjujući najveće telekomunikacijske provajdere oko jednog interesa – enormne financijske dobiti zarad potpune kontrole prometa.

Protiv uvođenja ACTA-e su se između ostalih izjasnile Njemačka i Nizozemska, a podlegao je i Europski parlament koji je zbog neprihvaćanja sporazuma odgodio ratifikaciju. Javnost u Hrvatskoj je jasno dala do znanja da ovaj sporazum nije poželjan, ističući povredu brojnih ljudskih prava i prava na slobodu izražavanja i privatnost koji duže vrijeme upućuje na moguće scenarije kontrole.

Među svjetski priznatim ličnostima, oglasili su se dr. Gerald Celente (direktor instituta za istraživanja trendva u New York-u), Nick Peckls (direktor organizacije za zaštitu slobode Velike Britanije), Robert McDowell (čelnik američke Federalne komunikacijske komisije) i drugi.

Nagovještaji su da ovaj prijedlog neće zaživjeti, ali i da ćemo pretrpjeti brojne pritiske organizacija koje zagovaraju obranu intelektualnog vlasništva koje su praktično “kupljene” idejom o piratstvu i imaju osobni interes. Njihovi lobisti međutim, nemaju na umu širu sliku od svoje slijepe želje za kapitalom stavljajući se na uslugu sustavima porobljavanja.

Napominjemo da se intelektualna svojina ne čuva tehnološkim metodama već pravnim sustavom. Ukoliko bi se vodili ovim primjerom, bilo bi razumno zatvoriti sve muzeje kako bi se uveo red u kopiranju i krivotvorenju dijela svjetske baštine. Glavnu ulogu igra svjetska vladajuća elita u misiji za globalnom i legitimnom kontrolom stanovništva koja vodi do tehnokratske ultimativne vlasti.

Budućnost kontrole interneta će ići tokovima novca i naredni pokušaj će se dogoditi na bilo kojem društvenom nivou gdje kapital ima ogromnu ulogu. Time se “baca mamac” korisnicima telekomunikacijskih usluga koji na radost, već danas prepoznaju skrivene želje raznih svjetskih organizacija.

Tekst završava informacijom da je na dan 27. veljače u Ženevi počeo diplomatski proces koji za rezultat treba Ujedinjenim narodima osigurati kontrolu nad internetom.

Trenutno, monitoring interneta provode američke neprofitne organizacije poput ICANN i IETF koje osiguravaju “besplatan i slobodan internet”. Predloženo tijelo UN-a bi kontrolu premjestilo u ruke vlada što bi omogućilo kontrolu i cenzuriranje pristupa intertnet i ugrozilo njegovu neutralnost, a samim tim prekršilo i UN-ov izvještaj koji pristup internetu kategorizira kao jedno od ljudskih prava.
 
 
izvor: vestinet.rs/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12440"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Već desetljećima, mainstream mediji u SAD-u su se navikli biti u mogućnosti reći američkom narodu što da misli.

Nažalost za njih, puno Amerikanaca se počelo oslobođati od te paradigme i počelo misliti za sebe.

Gallup istraživanje ranije ove godine utvrdilo je da 60% posto svih Amerikanaca “imaju malo ili nimalo povjerenja” u mainstream medije.

Više ljudi nego ikada su shvatili da im mainstream mediji daju vrlo iskrivljenu verziju “istine” i oni sve više traže alternativne izvore informacija. U Sjedinjenim Američkim Državama danas, postoje samo šest divovskih medijskih korporacija koje kontroliraju mainstream medije.

Ove medijske korporacije posjeduju vlastite televizijske mreže, kablovske kanale, filmske studije, radio stanice, novine, časopise, izdavačke kuće, muzičke kuće, pa čak i mnoge ugledne web stranice. Ali sada zahvaljujući Internetu, mainstream mediji više nemaju kompletan monopol na vijesti.

U posljednjih nekoliko godina “alternativni mediji” su eksplodirali u popularnosti. Ljudi žele čuti o stvarima o kojima koje mainstream mediji zapravo ne žele govoriti.

Oni žele čuti vijest koja se ne filtrira od strane korporativnih šefova i državnih cenzora. Oni žele “istinu” i oni znaju da ju neće dobiti od mainstream medija.

Mi upravo gledamo medijsku revoluciju koja se upravo događa, a to mnoge u mainstream medijima potpuno izluđuje. U stvari, neki mainstream mediji su čak počeli objavljivanje članaka koji se rugaju američkom narodu koji u njih ne vjeruje.

Na primjer, nedavni CNN članak pod naslovom “Ipak “paranoičan” nakon svih ovih godina” je portretirao Amerikanace koji ne vjeruju medijima kao paranoidne teoretičare zavjere koji su racionalnost ostavili iza sebe …

Članak zvuči kao da je vrlo iracionalno ako ne vjerujete medijima, ali u ovim vremenima, neophodno je da svi naučimo misliti sami za sebe. Slijepo vjerovanje da će netko drugi razmišljati umjesto vas je vrlo opasno.

Svatko tko ne priznaje da mainstream mediji imaju plan, nije iskren prema sebi. Masovni mediji predstavljaju pogled na svijet koji je vrlo povoljan za njihove velike korporativne vlasnike i velike korporacije koje troše milijarde dolara za oglašavanje na svojim mrežama.

Masovni medij je glasnogovornik establišmenta, a svjetonazor kojeg guraju na velikim mrežama će biti u skladu s gospodarskim, financijskim, političkim i socijalnim ciljevima establišmenta.

Masovni mediji vole pričati o stvarima koje su u skladu sa Agendom, no oni ne vole govoriti o stvarima koje upućuju na to da nešto nije u redu s tom Agendom.

Sljede 25 Činjenica o Kojima Mainstream Mediji Zapravo ne Žele Govoriti

# 1 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je prodaja oružja apsolutno poletila u nebo u razdoblju nakon užasne tragedije u Sandy Hook osnovnoj školi.

# 2 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je razoružanje stanovništva rezultiralo nekim od najstrašnijih pokolja u ljudskoj povijesti …

1911 – Turska razoružava građane, između 1915 do 1917 je ubijeno 1,5 milijuna Armenaca.

1929 – Rusija razoružava građane, između 1929 do 1953 je ubijeno 20 milijuna Rusa.

1935 – Kina razoružava građane, između 1948 do 1952 je ubijeno 20 milijuna Kineza.

1938 – Njemačka razoružava građane, između 1939 do 1945 je ubijeno 16 milijuna Židova.

1956 – Kambodža razoružava građane, između 1975 do 1977 su ubili milijun obrazovanih ljudi.

1964 – Guatamala razoružava građane, između 1964 do 1981 su ubili 100.000 Maya Indijanaca.

1970 – Uganda razoružava građane,  između 1971 do 1979 su ubili 300.000 kršćana.

# 3. Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je zakon koji dopušta “neodređeni vojni pritvor američkih građana na američkom tlu” donesen od strane američkog Senata u 21. prosinca 2012.

# 4 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da svi vulkani zajedno u Vatrenom Prstenu (Ring of Fire) ponovo ugrožavaju planetu. Čini se da se skoro svaki drugi dan izvještavaju nove erupcije. U stvari, crveno upozorenje je izdano za masivni vulkan koji sjedi na granici između Čilea i Argentine.

# 5 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je uporaba genetski modificiraniog sjemena izazvala eksploziju novih “super korova” koji su nevjerojatno teški za uništiti od strane poljoprivrednika.

# 6 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da poznati trendovni prognozer Gerald Celente predviđa “financijsku katastrofu” u 2014.

# 7 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je lakše ući na Harvard nego dobiti posao kao stjuardesu u zrakoplovu, danas u Americi.

# 8 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je gotovo 400 TSA zaposlenika otpuštno zbog krađe putnika od 2003 do danas.

# 9 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome kako su divovske korporacije poput Facebooka usmjerile ogromne količine novca kroz offshore bankarska utočišta kao što su Kajmanski Otoci u nastojanju da izbjegnu porez.

# 10 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je američki dolar u opasnosti od gubitka svojeg ​​statusa kao primarna pričuvna valuta svijeta.

# 11 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je Barack Obama otišao na odmor na Havaje, dok  ostatak nacije strijepi za fiskalnu liticu.

# 12 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da postoje državne web stranice koje daju imigranatima upute o tome kako doći u Ameriku i podnijeti zahtjev za socijalnu pomoć.

# 13 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da američko gospodarstvo gubi milijune radnih mjesta u zemljama u kojima je legalno plaćati radnicima plaće poput robova.

Mainstream mediji su totalno u braku sa jedinstvenom svjetskom ekonomskom Agendom iz koje njihovi korporativni vlasnici zarađuju toliko novca, i tako oni nište ne govore o stalnom protoku školovanog kadra koji napušta zemlju.

# 14 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da nedavno povećanje poreza uzrokuje da se veliki broj bogatih pojedinaca seli iz države Kalifornije.

# 15 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je glad i siromaštvo apsolutno eksplodiralo u Sjedinjenim Američkim Državama u isto vrijeme kad im govore da se gospodarstvo “oporavlja”.

# 16 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da Sjeverna Koreja sada ima tri-stupanjske rakete s dovoljnim dometom da potencijalno pogodi zapadnu obalu SAD-a.

# 17 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da SAD Poštanska služba gubi 25 milijuna dolara dnevno, a nalazi se na rubu financijskog kolapsa.

# 18 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je najveći dobavljač nafte SAD-a na Bliskom istoku, Saudijska Arabija, još uvijek ubija ljude kad promjene religiju.

# 19 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da politička korektnost preuzima Ameriku. Istina je da mediji ne vidi nikakav problem s tim uopće.

# 20 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je gotovo pola milijuna zaposlenika federalne vlade, zarađuje više od 100.000 dolara godišnje.

# 21 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je stopa nataliteta u Sjedinjenim Državama pala na najniže razine svih vremena. Elita je zapravo apsolutno oduševljena da se bebe manje rađaju.

# 22 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je kriminal u Sjedinjenim Državama porasao za 18 % posto u 2011. godini, a da mnogi veliki američki gradovi vide spiralu nasilnog kriminala potpuno izvan kontrole.

# 23 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je Barack Obama dobio više od 99% posto glasova u više od 100 oblast u državi Ohio, na dan izbora.

# 24 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je tijekom prve četiri godine od Obamine administracije, američki nacionalni dug porastao za onoliko koliko je iznosio dug u vremenu od kada je George Washington preuzeo dužnost do vremena kada je George W. Bush preuzeo dužnost .

# 25 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je FED stvorio uvjete za financijsku krizu i njihovo loše upravljanje gospodarstvom sada je dovelo na rub druge strašne ekonomske krize.

Prema mainstream medijima, FED je “iznad politike” i ne treba ga kritizirati.
 
 
theintelhub.com/uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12119"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

VENECUELA, NJEMAČKA I EKVADOR OD Amerikanaca i Britanaca VEĆ TRAŽE SVOJE ZLATO, A TO SE MOŽE PRETVORITI U PRAVU MEĐUNARODNU DRAMU

• Gerald Celente je već postavio ključna pitanja: “Ne radi se samo o Njemačkoj (čije zlato je nestalo). Radi se o SAD, o svim zemljama. Nitko ne zna što se nalazi u Fort Knox-u. Ne puštaju nikoga unutra. Gdje je zlato otpremljeno u SAD? Kako to da ne možemo ući u Fort Knox? Kako to da vlasnici ne mogu pregledati svoje zlato?

• Egon von Grenz, osnivač i upravni partner Matterhorn Asset Management-a, potpuno je suglasan: “Vjerojatno nema ni približno onoliko zlata u središnjim bankama (koliko vlade tvrde da posjeduju).”

• Utjecajni američki političar Ron Paul traži da se izvrši kontrola u Fort Knox-u zbog sumnje mnogih da je zlato odavno prodano
Venezuela je prva zatražila da joj bude vraćeno 90 tona zlata iz Bank of England.

Njemačka – Viši sud je nedavno donio odluku koja obavezuje Berlin pregledati stanje svojih zlatnih rezervi u stranim zemljama – SAD, Engleskoj i Francuskoj.
Njemački inspektori će otići u Federalne rezerve i Bank of England da pogledaju svoje zlato. Njemačka je istovremeno saopćila da će vratiti u zemlju 150 tona zlata da bi provjerila njegovu čistoću.

Ekuadorska vlada je sljedeća stavila do znanja da želi nacionalne banke vrate oko jedne trećine zlata koje je u inozemstvu u zemlju da bi se podržao državni rast.

I neki u Nizozemskoj počinju tražiti “svoje zlato”. Do ovdje je bar nešto jasno, a dalje – može početi prava drama.

Ned Naylor-Leyland iz Cheviot Asset Management-a upozorava da FED i Bank of England neće nikada vratiti zlato njegovim stranima vlasnicima. A Jim Will tvrdi da zlata naprosto nema.

Gerald Celent naglašava: “Ne radi se samo o Njemačkoj (čije zlato je nestalo). Radi se o SAD, o svim zemljama. Nitko ne zna što se nalazi u Fort Noks. Ne puštaju nikoga unutra. Gdje je zlato otpremljeno u SAD? Kako to da ne možemo ući u Fort Knox? Kako to da vlasnici ne mogu pregledati svoje zlato? Kako to da ni političari ne mogu ući unutra? Kako to da nitko ne može ući unutra? Zlato ne postoji! Sve ovo potvrđuje što mnogi od nas već znaju. Car nema zlato.

Egon von Grenz, osnivač i upravni partner Matterhorn Asset Management, potpuno je suglasan: “Vjerojatno nema ni približno onoliko zlata u središnjim bankama (koliko vlade tvrde da posjeduju).”

Utjecajni američki političar Ron Paul traži da se izvrši kontrola u Fort Knox zbog sumnje mnogih da je zlato odavno prodano. Drugi tvrde da zlato nije prodano nego je dano u zakup pa stoga SAD više ne posjeduju direktno isto zlato.

Erick Sprout, upravitelj fonda od 10 milijardi dolara, u jednom članku također postavlja pitanje: “Da li zapadne središnje banke uopće imaju zlato koje im je bilo povjereno?”

Američka i britanska središnja banka bi narušile vlastiti ugled ako bi priznale da da su davale u zakup svoje zlatne rezerve posrednicima – “bankama poluga” – koje su zatim prodavale svoje zlato Kini, na primjer. Ali, brojke itekako ukazuju da se upravo to dogodilo.

Vjerojatno više nema zlata koje pripada središnjim bankama a “banke poluga” koje su ga prodale nemaju realne šanse da ga vrate natrag. Ovo možda zvučiti kao teorija zavjere, ali banke su već uhvaćene kako diraju “alocirane račune”. A vlade ionako stalno manipuliraju cijenom zlata.

Financijske tvrtke su uhvaćene kako se pretvaraju da imaju rezerve koje zapravo nemaju. A već je otkriveno i da su zlatne poluge ispunjene jeftinijim metalima .. A bar jedna središnja banka, iako mala, je uhvaćena da drži lažno zlato. Kina tiho postaje supersila zlata

EKSKLUZIVNO: Scenarij ovog desetljeća (obavezni čitati) – scenario o nevraćenom zlatu !!! Predviđeno već !!!

Dok su zapadne središnje banke “izgubile” svoje zlato, Kina tiho povećava svoje rezerve. Kina je najveći proizvođač zlata na svijetu.

Prema raznim izvorima, brokeri koji se bave zlatnim polugama nisu vidjeli da imalo zlata napušta Kinu. Drugim riječima, Kina proizvodi više zlata nego bilo koja druga zemlja, ali ga uopće ne izvozi.

Kina tiho postaje supersila zlata.

Podmetnuti volfram u zlatne poluge.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(skajvok3r.blogspot.com, youtube.com /uredio :nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11495"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]