Vjerojatno ste čuli da je GMO hrana loša za čovjeka, i to je apsolutno točno – ali to je ujedno i previše pojednostavljena izjava

GMO nije poput visokog fruktoznog kukuruznog sirupa, toksičnog sastojka koji lako možete izbjeći tako što ne kupujete hranu koja se proizvodi sa tim sirupom. Problem je mnogo složeniji i podmukliji, i svakodnevno ubija ljude i životinje.

Kada govorimo o GMO-ima, mislimo na genetski modificirane organizme. To može biti biljka, mikroorganizam ili čak životinja – to je sve ono što ima DNA koji je modificiran genetskim inženjeringom ili transgenskom tehnologijom kako bi stvorila nešto novo što se ne događa u prirodi.

Vrlo je vjerojatno da ćete se susresti s GMO u kukuruzu i soji u SAD-u, pa čak i ako ne jedete te namirnice u njihovom izvornom obliku, njihovi nusprodukti mogu se naći u gotovo svakoj procesiranoj hrani.

Ove biljke su stvorene kako bi tolerirale izravno prskanje herbicidima i odupiru se određenim insektima. To znači da ih poljoprivrednici mogu – i to čine – prskati ovim opasnim kemikalijama.

Zapravo, to je dio dogovora. Mnogi ljudi nisu svjesni činjenice da poljoprivrednici koji koriste GMO sjeme potpisuju pravni ugovor s Monsantom da bi koristili samo njihov otrovni herbicid Roundup.

Prisiljeni su svake godine kupovati novo sjeme od Monsanta – nešto što je bankrotiralo mnoge poljoprivrednike i dovelo do masovnih samoubojstava u Indiji.

To nas dovodi do sljedeće uznemirujuće činjenice o GMO-ima koja već neko vrijeme prolazi ispod radara. Roundup nije samo loš jer sadrži glifosat, on sadrži druge sastojke koji ga čine još toksičnijim.

Glifosat je sam po sebi neupitno opasan, ali dodatni sastojak koji se nalazi u Roundup-u, polietoksilirani loj amina, čini ga još smrtonosnijim.

To je sastojak koji povećava aktivnost glifosata, ali također djeluje tako da omogućuje da glifosat prodire dublje u ljudsku kožu i pohranjuje se unutar koštane srži, gdje može nastati limfom.

Prošle godine, Monsantu je naređeno da školskom domaru sa terminalnim rakom plati 289 milijuna dolara nakon što je Roundup identificiran kao sastaojak koji igra veliku ulogu u ovoj bolesti. Monsanto se sada suočava se sa stotinama sličnih tužbi povezanih s rakom.

Jedna studija je pokazala da ti “inertni” sastojci u Roundupu mogu biti nevjerojatno toksični za ljude u koncentracijama koje su čak 100.000 puta veće nego kod proizvoda koji se prodaju na policama trgovina. Sa svoje strane, Monsanto odbija objaviti specifični sastav Roundupa na temelju autorskih prava.

Još jedna velika nepoznanica je dugoročna sigurnost GMO-a. Mnogi vjeruju da se sve što se prodaje javnosti se mora smatrati sigurnim prije odlaska na tržište, ali to nije slučaj sa GMO hranom.

#Do danas nije provedena dugoročna epidemiološka studija koja bi istraživala dugoročne učinke GMO-a na ljudsko zdravlje, dok same biotehnološke tvrtke stoje iza većine istraživanja koja tvrde da je GMO siguran na zdravlje.

GMO nas ubija, puneći našu opskrbu hranom neprirodnom hranom i potiče da se toksični glifosat prska na našu hranu i nakon čega ga upija tlo, zrak i voda.

Novi-Svjetski-Poredak.com

„Znanstvenici“ tvrde da je GM-hrana zdrava, ali kad farmeri kravama ili svinjama ponude korita s takvom hranom samo je pomirišu, dignu glavu i odu do korita s hranom koja nije GM – i sliste je! A i guske, štakori, miševi, lososi, rakuni… svi biraju „neobrađenu“ hranu!

Vrlo često se čuje teza da je genetski inženjering samo neka vrsta vrlo naprednog unapređivanja vrsta, nalik onome što je čovjek radio tisućama godina. No, to je još jedan od onih mitova koje industrija širi u javnosti.

Znanstvenici američke Federalne uprave za hranu i lijekove (FDA), koji su se prvi susreli s tom novom tehnologijom, vrlo jasno surekli da se radi o drukčijoj tehnologiji i da ona sa sobom nosi drukčije opasnosti. Uzimaju se geni jednih vrsta i umeću u druge vrste, a ti se geni nikad na prirodan način ne bi našli u njihovim organizmima.

Time se prelaze granice između vrsta i to na vrlo grub i nasilan način, s mogućim stvaranjem potencijalnih genskih mutacije i kombinacija. Očekivanja da će geni u tom organizmu funkcionirati na isti način kao u drugom organizmu nisu potkrijepljena nikakvim dokazima. Hoće li proizvesti drukčije proteine? Hoće li taj protein imati dodatne molekule? Hoće li on biti drukčije složen?

Svatko može shvatiti bit tih tehničkih pitanja, jer taj određeni gen nikad nije bio dio nekog organizma, niti cijele strukture tog organizma koja nosi sve te gene već je umetnut na umjetan način. To se teško može nazvati nastavkom prirodnog unapređenja vrsta. Riječ je o istoj propagandnoj poruci kao što je ona da će GMO-tehnologija nahraniti svijet. To su reklame, i kao sve reklame, nemaju veze sa stvarnim činjenicama.

Genetski inženjering i laži u medijima

U medijima se često provlači teza da GM-hrana možda i nije zdrava, ali ionako ništa od onoga što jedemo nije baš zdravo, a nema dokaza da može ubiti ljude ili im teško naštetiti, pa zbog čega se njome zamarati više nego ostalim namirnicama. Koje uz to na sebi imaju više herbicida.

U znanstveno-popularnim časopisima često će se uočiti i rečenica da GM-hrana nikad nije nikoga usmrtila, što je posve netočno.

Tijekom 1980-ih oko pet do deset tisuća ljudi se razboljelo, a otprilike stotinu ih je umrlo zbog posljedica konzumiranja kontaminirane verzije dodatka hrani koji se zove L-triptofan. Radilo se o proizvodu samo jedne tvrtke, japanske, koja je proizvela GM-bakterije kako bi na ekonomičniji način proizvela taj dodatak hrani, a samo je rijedak skup od četiri faktora omogućio da se nedvosmisleno ustanovi da je uzrok bolesti bio baš taj GM-organizam.

Uglavnom, ta je tvrtka, proizvodeći tu GM-bakteriju, stvorila otrovne tvari, no kad je FDA pred Kongresom govorio o toj smrtonosnoj epidemiji, uopće nije spomenuo genetski inženjering i tako je od javnosti opet sakrio informacije koje bi pomogle da se ustanovi da odgovornost za stotinu mrtvih leži u genetskom inženjeringu.

To je primjer da se već zbila ozbiljna smrtonosna epidemija povezana s genetskim inženjeringom i da je skrivena od očiju javnosti. Istražitelji su bili u mogućnosti to utvrditi zato što je bolest imala četiri karakteristike: bila je rijetka, izbila je na brzinu, bila je ozbiljna i dolazila je iz jednog izvora.

Da je samo jedna od ovih karakteristika izostala, taj bi smrtonosni dodatak prehrani možda još bio na tržištu. Zbog toga se nameće pitanje što je s tisućama genetski modificiranih proizvoda koji se trenutno mogu kupiti na tržištu. Jesu li oni možda odgovorni za činjenicu da se između 1994. i 2001. udvostručio broj bolesti povezanih s prehranom?

Hoće li tisuće mutacija prouzročiti neke alergijske reakcije koje su možda odgovorne za povećanja broja alergičara u SAD-u? Jesu li debljina i dijabetes, koji su dosegnuli strahovite razmjere, možda povezani s genetskim inženjeringom? Postoji toliko načina na koji bi genetsko modificiranje moglo dovesti do ovakvih bolesti, ali ne provode se nikakva istraživanja u tom smjeru.

Do istine o manipulaciji genima teško ćemo doći

Istina jest da je postupak genetskog inženjeringa prepun nepredvidivih nuspojava. Istraživanjima je pokazano da dodavanje samo jednog gena može prouzročiti stotine ili tisuće mutacija DNK. Jedno drugo istraživanje pokazalo je da, doda li se svega jedan gen u DNK, pet posto gena mijenja svoju razinu izražavanja.

Postoje i mutacije odmah oko mjesta ubrizgavanja gena, postoje i geni koji se mogu potpuno uključiti ili isključiti. Može doći do cijelog niza nepredvidivih nuspojava za koje nitko neće saznati jer znatnu većinu istraživanja o genetskom inženjeringu provodi industrija.

Napravljeno je manje od dvadeset neovisnih istraživanja o sigurnosti, a sva ostala jednostavno ne žele naći probleme. Ako netko kaže da Amerikanci već godinama jedu takvu hranu i da do sada nitko nije nastradao, taj očito ne govori sa znanstvenog stajališta. Ako ne tražite, onda ništa nećete ni naći niti ćete saznati za tu smrtonosnu epidemiju iz 1980-ih.

Uz sve navedeno, nikad se ne spominju iskustva zemljoradnika diljem Sjeverne Amerike koja opisuju što se događa kada životinjama ponude da biraju između genetski modificirane i genetski nemodificirane hrane. Životinje uglavnom jedu isključivo genetski nemodificiranu hranu. Farmeri su krave dovodili u staju u kojoj su se nalazila dva korita, s genetski modificiranom i genetski nemodificiranom hranom.

Krave su prvo dolazile do korita s genetski modificiranom hranom, pomirisale su je, podigle glavu, pogledale drugo korito i otišle do njega. Pojele su svu hranu, otišle do genetski modificirane hrane, pomirisale je i zatim otišle.

Dogodilo se to sa svinjama i kravama. Utvrdili su da guske, štakori, miševi, lososi i rakuni, svi više vole genetski nemodificiranu hranu. Kad je rađeno istraživanje s GM-rajčicom, štakore se moralo prisiliti da je jedu. Na kraju je utvrđeno da je nekoliko štakora imalo krvarenje u želucu, 7 od ukupno 40 štakora uginulo je u sljedeća dva tjedna – a GMO rajčica je dobio odobrenje za uzgoj i plasman na tržište.

Znanstvenici u okovima prijetnji i ucjena

No, kako računati na istinu kad je većina kanala javne komunikacije nadzirana ili interesno kompromitirana?. Jefrey Smith je u knjizi „Sjeme obmane“ dokumentirao mnoge slučajeve znanstvenika i odvjetnika povezanih s biotehnološkom industrijom i vladinim agencijama, ali i postojanje ljudi koji nemaju sukob interesa, ali su naišli na poteškoće kada su htjeli objaviti rezultate, od mita do prijetnji da će izgubiti radno mjesto ili dozvolu za rad.

Prema njegovoj procjeni, oko 30 posto znanstvenika na neki način dobilo nemoralne ponude ili prijetnje da će izgubiti dozvolu za rad, kad su otkrili inkriminirajuće dokaze ili izrazili sumnju u vezi s genetskim inženjeringom, pa ih se pokušalo zaustaviti.

Jedan profesor sa Sveučilišta California htio je objaviti inkriminirajuće dokaze o kontaminiranju autohtonih vrsta kukuruza u Meksiku GM-kukuruzom, pa je javno objavio da mu je prijetio visoki dužnosnik meksičke vlade, spomenuvši da zna koju školu pohađaju njegova djeca, kako bi ga na taj način spriječio da objavi knjigu. Kasnije mu je oduzet stalni status sveučilišnog nastavnika na Sveučilištu California, ali je nakon provedene istrage vraćen je na prijašnji položaj.

Već je slavan primjer dr. Arpada Pusztaija, koji je radio na projektu koji je sponzorirala britanska vlada kako bi se utvrdio idealni protokol za testiranje GM-hrane. On i svi ostali iznenadili su se kad su vidjeli što se dogodilo kada su neke štakore hranili genetski modificiranim paradajzom, koji je navodno bio siguran. Štakori su imali ozbiljna oštećenja živčanog sustava, organa i probavnog sustava, pa je s tim dokazima izašao u javnost, zbog čega je dva dana bio junak.

Nakon toga su došla dva telefonska poziva iz ureda premijera. Poziv je preko recepcije prebačen do direktora Instituta i dr. Pusztai je sljedećeg jutra otpušten, nakon 35 godina rada, i ušutkan prijetnjama sudskom tužbom. No, njegov ugled među kolegama bio je prevelik, svi su znali da on ne bi krivotvorio dokaze kao što je optužen, te je nakon velikih pritisaka koje su poduzeli njegovi kolege, i suđenja koje je slijedilo, dobio pravo da se javno obrani i kaže što je zaista bilo. To je trajalo nekoliko godina, a GM-rajčica je u međuvremenu dobila sve dozvole.

Jedan je drugi britanski profesor izjavio da je bio na navodno neovisnoj konferenciji kako bi razgovarali o GMO-u. Prijetili su mu da će ostati bez financijskih sredstava bude li kritizirao GM.

Snažna korporatizacija znanosti

Jedna je britanska znanstvenica izjavila da je istjerana sa svog sveučilišta nakon što je tamo predavala gotovo 25 godina. To se stalno događa. Nakon što su neki znanstvenici u Americi izrazili zabrinutost zbog Monsantovog GM goveđeg hormona za rast, izgubili su svoja radna mjesta, ovlasti ili su bili primorani otići. Korporatizacija znanosti danas je postala nevjerojatno jaka.

Dobar primjer toga je dodatak hrani, sladilo koje se zove aspartam, koji je genetski modificiran. Između 1985. i 1995. godine tvrtka koja ga je proizvodila bila je u vlasništvu Monsanta. U tih je deset godina provedeno otprilike 166 istraživanja o tom sladilu. Polovicu njih napravila je industrija i njihova istraživanja nisu otkrila nikakve probleme.

Druga su polovica bila neovisna istraživanja i u svakom se postavilo pitanje zdravlja, uključujući i mogućnost obolijevanja od tumora na mozgu. To nije slučajnost već pokazuje da su znanstvenici koji obavljaju ta istraživanja izloženi pritisku i manipulaciji.

Jedno je istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo da je 30 posto anketiranih znanstvenika izjavilo da se od njih zahtijevalo da promijene rezultate. Izvješće u časopisu „Nature“ pokazalo je da je 20 posto znanstvenika doista i promijenilo rezultate na zahtjev drugih osoba, a riječ je samo o anketiranim osobama, pa nikad nećemo saznati o kakvom se zaista postotku radi.

Jeffrey Smith je napisao da karijere u cjelini znanstvenika koji zagovaraju genetski inženjering, pokazuju da su podmićeni jer primaju novac izravno ili neizravno, ili su njihovi kolege stvorili takav pro-GM-stav da ga je teško kritizirati. Ministar poljoprivrede za vrijeme Clintona izjavio je da je stav onih koji su podupirali biotehnološku industriju bio da je ta tehnologija dobra i da je gotovo nemoralno reći da nije dobra. Ona će riješiti sve probleme ljudske rase, nahranit će gladne i obući gole.

Ako se tomu protiviš, onda si glup. To je bila srž službenog stava. Time se svatko tko je otvoreno htio iznijeti drukčije mišljenje unaprijed proglašavao nelojalnim, što je rezultat napora koji su stajali nekoliko milijuna dolara. Vrlo se uspješno uvjeravalo ljude u medijima, u vladi i znanosti da je to budućnost, ali nereklamirani podaci pokazuju kolika bi šteta mogla nastati i koliko je malo istraživanja napravljeno te da GM-hrana sigurno nije budućnost, barem ne zdrava i sretna.

Suzuki: Ili je odveć glup ili laže!

Slavni je sjevernoamerički znanstvenik dr. David Suzuki rekao: „Ako ijedan znanstvenik ili političar tvrdi da je GM-modificirana hrana sigurna, onda je on ili krajnje glup ili laže. Te tvrdnje nisu točne“. Osoba koja kaže da je GM-hrana sigurna u najboljem slučaju ne vodi računa o činjenicama ili ih ne zna. A novom tehnologijom najviše su ugrožena djeca.

Čak je i Kraljevsko društvo u Velikoj Britaniji koje zagovara biotehnologiju izjavilo da se mora istražiti potencijalni utjecaj na malu djecu, trudnice i starije osobe. Kraljevsko društvo u Kanadi izjavilo je da se moraju istražiti nepredvidljive nuspojave genetskog inženjeringa, pogotovo kad se ima u vidu da se i djeca koriste kao kunići u ovom opasnom eksperimentu.

GMO-industrija, čega smo svjedoci u mnogim naporima koje SAD ulaže u to da Europska unija promijeni svoje zakone (što bi institucije EU-a rado napravile, jer su im istomišljenici, kad ne bi bilo tih tvrdoglavih država), bi htjela preuzeti opskrbu hranom u svijetu, i to kroz potpuni monopol na svim komercijalnim sjemenjem.

99 posto GM-usjeva su soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, a dolaze iz četiri zemlje. Bilo je pokušaja da se to proširi i na druge zemlje, ali su pod pritiskom potrošača najveći europski proizvođači prehrambenih proizvoda u travnju 1999. godine rekli da ne žele GM hranu.

Pitanje je je li je moguće izbjeći. Primjerice, u Brazilu, koji je izvor genetski nemodificirane soje, dopušteno je i sađenje GM-soje koja može kontaminirati okoliš. I mada je, prema procjenama Jeffreya Smitha, biotehnološka industrija od 1970-ih do 2005. godine izgubila 45 milijardi dolara (samo 2004. godine izgubila 6,4 milijardi dolara) ne uspjevši uvesti GM-pšenicu niti stvoriti program za poboljšanje zdravlja ljudi, pitanje je o čemu ta brojka govori. O tome da GMO-industrija propada ili o tome da je riječ o važnom strateškom projektu čiji značaj nadilazi ekonomsku učinkovitost?

Cijela industrija GMO-a mogla bi se urušiti pomoću jednog općeprihvaćenog (dakle od vlada i medija) istraživanja koje pokazuje negativne učinke. Zato su Monsanto i drugi proizvođači potpuno korumpirali vlade i dio znanstvenika, nastojeći ih koristiti za uvjeravanje građana da prihvate nepoželjne i nepotrebne GM-organizme u prehrani. Jer što ljudi budu više znali o GM hrani, to će joj manje vjerovati i beskompromisnije joj se odupirati.

Životinje imaju osjetilo koje im kaže što nije dobro

U istraživanjima na životinjama koje su hranjene GM proizvodima otkriveni su potencijalno kancerogeni rast ćelija u probavnom sustavu, manji mozgovi, jetra i testisi, djelomična atrofija jetara, oštećen imunološki sustav, krvarenje u želucu, neobjašnjiv uzrok smrti, dvostruko veći broj smrtnih slučaja, poteškoće u razvoju stanica u jetri, teže jetre, poteškoće u razvoju bubrega, poteškoće u razvoju krvnih ćelija.

Nekoliko je zemljoradnika izjavilo da su svinje imale reproduktivne poteškoće kada su ih hranili GM-kukuruzom. Bile su sterilne, imale su lažne trudnoće ili su rađale vreće vode.

Moguće je da životinje imaju neko osjetilo koje im govori što za njih nije dobro. Proces genetskog inženjeringa temelji se na znanosti koja je stara pedesetak godina, pa se teško može smatrati odgovornim hranjenje milijuna ljudi proizvodima tako mlade znanosti ili njihovo puštanje u okoliš gdje se više neće moći ukloniti njihove posljedice.

 
(dnevno.hr)

Napokon se netko pitao i preočito pitanje – zašto izbjeglice iz Sirije stižu u tolikom broju dok njihovi susjedi, bogate arapske monarhije, niti ikoga primaju, niti izdvajaju novac za njih, niti mare za njihovu tragičnu sudbinu

Što o tome imaju za reći sile Zapada koje su inače u jako dobrim odnosima sa svim ovim, naftom iznimno bogatim, zaljevskim monarhijama? Ništa, gotovo ništa. Kao da postoji nekakav prešutni stav poput “nemojte njih gnjaviti, ne želimo njih nervirati, oni ipak imaju naftu”.

Da, imaju naftu, drugim riječima imaju i ogromna sredstva kojima bi mogli puno lakše riješiti ovu izbjegličku krizu od Europe koja se još nije ni oporavila od ekonomske krize. Arapske monarhije (Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar, Bahrain i Oman) jednostavno ne mare i osjećaju kako ne moraju ništa učiniti.

Zapravo, ispravak, neke od ovih bogatih monarhija su ipak uložile svoja sredstva, ogromna sredstva, ali ne da bi pomogli izbjeglicama, već da bi ih stvorili. Zemlje poput Katara i Saudijske Arabije poslale su ogromne količine novca i oružja u Siriju za islamističke militante, naoružavajući i one najekstremnije frakcije nadajući se kako će iste silom slomiti vlast sirijskog predsjednika Bashar al-Assada kojeg preziru jer je ovaj u vrlo dobrim odnosima s Iranom, regionalnom silom koju još i više preziru jer im je rival, a tu su i religijski, odnosno sektaški razlozi.

Ogromna je sramota da zapravo nitko, bar od relevantnijih izvora, uopće ne proziva ove zemlje zbog kaosa kojeg su izazvali u Siriji i Iraku. Britanski BBC ovih dana je objavio blijedi pokušaj stavljanja ove teme u fokusu u tekstu pod naslovom “Migrantska kriza: Zašto Sirijci ne bježe u zaljevske zemlje”.

Ne, nije pogreška – u naslovu BBC teksta na kraju nema upitnika jer ovo ni nije pitanje, ovo je iznošenje pro-zaljevskih stavova, pa se tako u tekstu ističe kako Sirijci trebaju vizu za većinu arapskih zemalja. Pa što da trebaju vizu? Zar je ovo svakidašnja situacija? Zar za Europu ne trebaju vizu pa su opet ovdje?

Organizacija Amnesty International ističe kako šest zaljevskih monarhija nije učinilo baš ništa kako bi se pomoglo izbjeglicama. To je šokantno, nemoralno, neljudski i strašno. No, također je strašno da se Zapad pravi “mutav” i još jednom pokazuje kako jednostavno nema snage niti hrabrosti kritizirati niti jednu arapsku naftnu monarhiju.

Kakav li je to svijet u kojem živimo i kakve su to monarhije da su zaista tako nedodirljive, do te mjere da ih se čak ne smije ni zamoliti da pomognu, a novca imaju “na bacanje” (to i pokazuju gradeći beskorisne megalomanske projekte)?Izgleda da nitko ne može reći istima da njihovo ponašanje nije prihvatljivo. No, to ne čudi. U Saudijskoj Arabiji i dalje odrubljuju glave ateistima, preljubnicima, homoseksualcima, vješticama i čarobnjacima (?!), pa nitko ne reagira.

Američki predsjednik Barack Obama sastao se ovog tjedna sa saudijskim kraljem Salmanom u Washingtonu. Nema kritike, samo široki osmjesi, a američki mediji pišu samo o tome kako je Salman iznajmio cijeli jedan hotel u glavnom gradu SAD-a.

Jako je to sve skupa licemjerno. Europski mediji u zadnjih nekoliko dana toliko pišu o strašnoj sudbini sirijskog dječaka koji je pronađen mrtav na turskoj obali, a ne pada im na pamet napisati tekst ili dva o tome kako zaljevske monarhije šalju oružje i novac sirijskim teroristima zbog kojih ljudi u očaju i bježe, dok u isto vrijeme ne žele nikoga primiti u svoje krasno uređene monarhije.

Gdje su aktivisti? Gdje su velike demonstracije diljem Europe pod sloganom “Dosta je, Saudijska Arabijo otvori im vrata!”, gdje li su? Nigdje, niti će ih biti jer to je očito tema o kojoj se niti treba govoriti niti pisati.

Mediji će pisati o luksuzu u jednom Dubaiju, o skupim automobilima koji se tamo voze, o eliti i sjaju… Ali nikome da padne na pamet – “čekaj malo, zašto im ovi ne pomognu, zašto bar malo ne pomognu?”. Zašto? Jednostavno je, zato jer ne moraju, zato jer ih nitko ne dira. Imaju, eto, vizni režim i to je navodno dovoljno da se o toj temi više ne bi pričalo.

U isto vrijeme Saudijska Arabija još uvijek svakodnevno zračnim napadima napada susjedni Jemen, a o tome pak više nitko ništa ne piše. Samo prije nekoliko dana deseci civila su ubijeni u saudijskom zračnom napadu. Zašto ne malo pregledati fotografije tih napada?

Zašto ne otkriti nešto i o tom užasu, recimo fotografije raskomadanih dijelova tijela djece, dječaka poput onog koji je pronađen na plaži u Turskoj? Fotografije su dostupne svima, na svega nekoliko klikova na mrežama poput Twittera. No, upozorenje, raskomadano tijelo djeteta biti će još i teže izbaciti iz glave od onih jezivih scena na turskoj plaži.

No, o toj djeci nećete čitati, ta djeca nikoga ne zanimaju, politički su irelevantna jer činjenicu da Saudijska Arabija uopće aktivno ratuje ne smije se spominjati, kamoli da ubija nevinu djecu.

Što se pak tiče izbjeglica koji su stigli u Europu, dobro je da su stigli, možda tu sa srećom ipak pronađu kakav normalan život, ima dovoljno normalnih i humanih ljudi koji će im pomoći, jer živjeti u licemjernim apsolutističkim monarhijama je nešto što ne bi trebalo nikome poželjeti, naročito ne izbjeglicama iz Sirije koji su i postali izbjeglice ponajviše zahvaljujući agresivnoj i kriminalnoj politici tih istih monarhija.
 
SA TERENA: Afrički migranti: Što ih zapravo tjera u Europu?
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(advance.hr,youtube/uredio:nsp)

Europa nema odgovor na destabilizaciju kojom se poništava suverenitet država, ruše granice i zbog koje će doći do velikih etničkih i kulturoloških promjena. Sve više će nestajati kršćanska Europa, upozorava admiral Davor Domazet Lošo

Dok kontinentalna Europa stenje pod teretom velike izbjegličke krize izazvane djelovanjem ISIL-a, sve su glasnija nagađanja da je val izbjeglica iz arapskih zemalja u Europu organizirao SAD, koji – ruku na srce – nedvojbeno stoji iza destabilizacije zemalja iz kojih ljudi sada masovno bježe na sjeverozapad.

U isto vrijeme, stidljivo se kroz šumu informacija o sve većem broju Sirijaca i Iračana na europskim granicama, probijaju vijesti da Rusija nastavlja širiti svoj teritorij, ne mareći puno što drugi (Japan, Ukrajina, SAD…) o tome misle. Tako su agencije prija nekoliko dana objavile da se površina Rusije povećala za oko 50 000 četvornih kilometara objavom Vladinog dekreta kojim se proširuje ruska kontinentalna ploča u Ohotskom moru, na ruskom krajnjem istoku.

Dokument od 15. kolovoza objavljen je tijekom posjeta premijera Dmitrija Medvedeva Kurliskim otocima, o kojima se spore s Japanom, što je razbjesnilo Tokio. Rusi u isto vrijeme traže da UN prizna njihovu suverenost na Arktiku, gdje već neko vrijeme razmještaju svoju mehanizaciju i pripremaju veliku vojnu vježbu.

Kako najpoznatijih hrvatski geopolitički analitičar komentira poteze Rusije, a kako vijesti da je put izbjeglica u Europu financirao SAD, kome je u interesu da velik broj izbjeglica iz arapskih zemalja useli u Europsku uniju te što to znači za Europu i Hrvatsku, upitali smo admirala Davora Domazeta Lošu.

”Nema dvojbe da je izbjeglički val dio monstruoznog plana iza kojega stoje SAD i Velika Britanija, a kojemu je cilj slomiti Europu. Valja istaknuti da je Europa sama sebe pobijedila kada se odrekla svog kršćanskog identiteta. Treba reći, također, da u sankcijama koje je EU uvela prema Rusiji gube i Europa i Rusija. Takozvano Arapsko proljeće, odnosno izvoz rata u Afganistan, Irak, Siriju, Libiju… dio je jedinstvenog plana da se izazove što više građanskih ratova kako bi se smanjio broj stanovnika na zemlji te da bi se ovladalo područjima bogatim naftom.

Osim izazivanja građanskih ratova, broj stanovnika na Zemlji pokušava se smanjiti i genetski modificiranom hranom te laboratorijski uzgojenim bolestima poput SARS-a, ebole, svinjske gripe… Europa nema odgovor na ovu destabilizaciju kojom se poništava suverenitet država, kojom se ruše granice i zbog koje će doći do velikih etničkih i kulturoloških promjena u Europi. Sve više će nestajati kršćanska Europa i stvarat će se neka šarena multikulturna tvorevina. Da je sve to dio iste antikršćanske strategije vidi se i po tome što se kršćani čiste od Sirije do Iraka”, procjenjuje Davor Domazet Lošo.

Dodaje potom da iza svega stoji nafta, odnosno naftna polja u Iraku i Siriju, koja sada preko ISIL-a kontrolira SAD.

”Da bi se zaustavila Rusija te da bi se zaustavio veliki ekonosmki rast Kine, ruši se cijena nafte distribucijom velikih količina ‘crnog zlata’ s polja u Siriji i Iraku, koja kontrolira ISIL, odnosno SAD. Da Sjedinjene američke države hoće, ISIL bi mogle poraziti u roku od 48 sati. No, oni to ne žele, jer su ISIL oni i stvorili. Najjednostavnije rješenje ovog problema bilo bi slanje izbjeglica brodovima u New York i Veliku Britaniju, dakle u one zemlje koje su problem i prouzročile. Ne treba biti veliki mudrac da bi se zaključilo da su arapske izbjeglice dio njihovog paklenog plana.

SAD i Velika Britanije promiču geopolitičke interese atlantizma i globalizma te im je cilj slamanje kršćanstva i slabljenje Europe. Zanimljivo je da u isto vrijeme broj kršćana raste samo u Rusiji. Možemo zaključiti da budućnost Europe ovisi o Europi samoj, odnosno o europskim zemljama i njihovim liderima te o tome hoće li napokon sjesti i dogovoriti politiku koja je u interesu europskih naroda. Treba istaknuti da u Europi trenutno nema ozbiljnih državnika, osim eventualno Viktora Orbana. Putina tu ne računam, on je euroazijski političar”, napominje Domazet te procjenjuje da će se Europa – ili vratiti svojim kršćanskim korijenima – ili pristati ponovno biti žrtva anglo-saksonaca.

”I Prvi i Drugi svjetski rat nastali su na sličan način, kao i ova kriza. Ratovi su izazvani kako bi se međusobno oslabile Njemačka i Rusija, a sve u interesu SAD-a i Velike Britanije. I Nijemci i Rusi stradali su u tim ratovima, pa vjerujem da neće po treći put upasti u istu zamku. Uvjeren sam da je Europa ipak dovoljno zrela da shvati što se događa”, zaključuje admiral Domazet.

Nekadašnji strateg Oružanih snaga Hrvatske analizirao je potom poteze Rusije, odnosno rusko širenje kopnenih granica na krajnjem istoku i krajnjem sjeveru.

”Rusija samo nastavlja s geopolitikom velikog kontinentalnog prostora, prema krilatici: Onaj tko vlada srcem Euroazije, ili srcem Zemlje, taj vlada svijetom. I carska Rusija i SSSR vodile su istu geopolitiku. S druge strane, toj je geopolitici suprotstavljena geopolitika atlantizacije i globalizacije, koju provodi SAD s Velikom Britanijom. Te dvije najjače geopolitike trenutno se sučeljavaju.

Rusija se sada širi prema hladnim morima, pa tako ide u Ohotsko more, na što Japan – koji je američki igrač – nema pravog odgovora. Rusija nije zaboravila veliki pomorski poraz od Japana u predvečerje Prvog svjetskog rata. Sada Japanu u Ohotskom moru Rusija stvara dodatne probleme, jer na tom području Japan već ima problema sa Sjevernom Korejom i Kinom te je trenutno u podređenom položaju. Kada je Rusija vidjela kako je lako dobila Krim, odlučila je, očito, ići dalje. Prvo na Ohotsko more, a potom zaobilazno i na Baltik.

Ruske strateške snage za Arktik osnovane su još prije godinu dana, što znači da Rusi zaobilaze Baltik i Europu te preko krajnjeg sjevera dolaze u doticaj s SAD-om. Budući da će balističke rakete letjeti, eventualno, preko Arktika, Rusija je sada u mogućnosti zaustaviti te rakete. Najveće ruske vojne vježbe trenutno su na Arktiku, što potvrđuje njihovu izrazitu premoć u tom dijelu svijeta. Rusi jedini imaju tehniku za ratovanje u tako teškim uvjetima te su strategijom posrednog nastupanja došli u dvorište SAD-a. SAD zasad nema odgovora na ovakvu rusku geopolitiku, što znači da je Rusija na Arktiku u prednosti barem za dvadeset godina. Crno more su riješili zauzimanjem Krima, a sada idu asimetrično na krajnji istok (Ohotsko more) i krajnji sjever (Arktik). Sve to pokazuje da je Rusija izrasla u snažnu svjetsku velesilu koju nije lako slomiti naftnim ratom koji je u zadnje vrijeme nametnut od strane SAD-a”, zaključuje admiral Domazet Lošo.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Kako prepoznati GMO proizvode? Donosimo vam nekoliko jednostavnih načina koji će vam pomoći da primijetite razliku. Naravno, GMO hrana je uvijek estetski privlačnija

Izgleda sočnije, sjajnije i vjervatno vam u supermarketima ulijeva više povjerenja u kvalitetu voća i povrća koje želite kupit.

Znanstvenici genetski modificiraju usjeve u cilju poboljšanja otpornosti biljke na štetočine, povećanja prinosa i smanjenja vremena sazrijevanja. Tako oni tvrde, no koje posljedice ostavlja GMO prehrana na ljudski organizam?

Problem je što ne znamo kako ove namirnice utječu na naše zdravlje. Rezultati istraživanja o utjecaju takve hrane na ljudski organizam i zdravlje nisu objavljeni.

No, istraživanja provedena u privatnim laboratorijima pokazala su kako GMO prehrana ubija žive organizme, a s vremenom izaziva teške bolesti kao što su rak, tumori, deformacije i malformacije. Epidemija raka i malformacija te drugih teških bolesti komplementarna je s uzgojem GMO hrane u svijetu.

Postoji nekoliko jednostavnih trikova pomoću kojih ćete lakše prepoznati koja hrana je genetski modificirana, a koja je prirodna.

Nutricionist koji je studirao na Harvardu i Yaleu Jayson Calton, koautor je knjige “Bogata hrana, siromašna hrana” ističe potencijalne opasnosti GMO proizvoda.

Industrijski dobiveno mlijeko, meso i riba često potječu od životinja hranjenih GMO kukuruzom, pšenicom ili sojom. Calton kaže da postoji trik koji vam može pomoći u prepoznavanju GMO voća i povrća i drugih namirnica.

Potražite broj na naljepnici proizvoda – PLU (Product Locatoin Number)

Ako PLU četvorocifren broj koji počinje sa 3 ili 4, to znači da proizvod nije GMO, ali je nastao na farmi koja koristi kemikalije i pesticide što je također otrovno i opasno za ljudski organizam.

Ukoliko broj na naljepnici ima pet znamenki koje počinju s 9, to znači da je proizvod organski, uzgojen bez kemikalija, pesticida, odnosno genetske modifikacije.

“Možete mirne savjesti kupiti ove namirnice”, kaže Calton.

Proizvodi, pak, označeni petocifrenim brojem koji počinju brojem 8 su GMO usjevi.

Zbog činjenice da su GMO proizvodi široko rasprostranjeni i uobičajeni i nisu obilježeni gotovo je nemoguće izbjeći ih u potpunosti.

Postoji ipak voće i povrće koje se rijetko genetski modificira: luk, ananas, avokado, grašak, mango, patlidžan, kivi, dinja, kupus, slatki krumpir, grejp, lubenice i gljive.

Sljedeći proizvodi imaju daleko veće šanse da budu genetski modificirani: jabuke, celer, paprike, breskve, jagode, nektarine, grožđe, špinat, zelena salata, krastavci, borovnice, krumpir, mahune, kelj, naranče, kukuruz, tikvice, višnje i ljute papričice.

Pravo povrće i voće pokazuju različite znakove koji će vam otkriti GMO proizvode.

Možete malo pritisnuti paradajz, ako se pojave modrice, male su šanse da nije GMO. Pokušajte pronaći voće i povrće koji nisu estetski savršeni. Oni će biti jednako ukusni i nadasve zdraviji.

Kupovina voća i povrća od poljoprivrednika koji sami uzgajaju svoje proizvode su najbolje rješenje. Ako već morate kupovati u trgovini izbjegavajte određena pakiranja hrane.

S obzirom da GMO hrana donosi više profita proizvođači mogu priuštiti određenu ambalažu kojom će privući što više kupaca.

Generalni principi prepoznavanje GMO hrane

GMO hrana je ljepša, okruglija, sjajnija, ujednačene veličine i izgleda, sjajne boje, bez modrica i oštećenja, bez imalo truleži i ožiljaka.

Kupujte kvrgavo, nepravilno voće i povrće, takoreći ružnog izgleda!

Gledajte da je voće i povrće različitih boja, veličina i oblika. Zanemarite ako je voće i povrće malo udareno, i da pokazuje znakove da je živo, tj. da malo truli.

Na policama gdje ima takvog voća i povrća, velike su šanse da nisu GMO.

Zanemarite lijepo pakiranje

Profitabilnosti GMO biljaka, voća i povrća dopušta proizvođačima da potroše novac na lijepa pakiranja. Informirajte se na internetu o zemljama koje uzgajaju GMO.

Zemlje koje zabranjuju proizvodnju i uvoz GMO su: Francuska, Švicarska i Mađarska. Tako ćete biti bar donekle sigurni da proizvod nije GMO.

Najveći proizvođači GMO hrane su: SAD, Argentina, Brazil, Kina i Indija, koja proizvodi GMO pamuk.

Radnici u Monsantu neće jesti svoje proizvode, ali nekako od nas to očekuju?

Držite oči otvorene za sve stvari koje kupujete u trgovinama. GMO hrana je prilično jeftina, ali će uvijek biti upakirana u skuplju ambalažu. A kada ste pronašli određenu voćku ili povrće kojoj nije sezona, vjerojatno je proizvod koji se uvozi ili se razvija u rasadnicima, dakle vjerovatno je izrađena od GMO. Samo imajte ove stvari na umu i ostat ćete zdravi. Zapitajte se, ako ljudi iz Monsanta sami neće jesti svoje GMO proizvode, zašto bismo mi?
 
 
(rtvbn.com/uredio:nsp)

Bill Gates je ponovo u vijestima. Ne, on ne najavljuje novi operativni sustav, niti preuzima neku manju kompaniju da bi pokrao njihovu tehnologiju, već financira stvaranje GMO super-banane s vitaminom A koji smanjuje smrtnost i sljepoću djece

Čovjekoljub ili latinizam Filantrop je osoba koja voli ljude i brine se da im bude bolje. Jedan od poznatijih je Bill Gates.

Banane su najpopularnije voće na svijetu, hranjive su, jeftine za uzgoj, a uskoro bi mogle biti i glavno oružje u borbi protiv globalne gladi u siromašnim dijelovima Afrike.

Osnivač Microsofta, i najbogatiji čovjek na svijetu, Bill Gates i njegova supruga Melinda u svojoj su zakladi pokrenuli projekt stvaranja GMO genetski modificiranog oblika banane koji bi svojim prehrambenim vrijednostima zadovoljavao osnovne čovjekove potrebe za određenim vitaminima i elementima. Bill Gates i njegova svjetski poznata zaklada u Africi provodi cijepljenje i testiranje cjepiva na djeci koja gladuju.

Planira se da super-banana dođe na tržište do 2020. godine.

Znanost radi razliku

Sadnice ovako modificiranog drveta banane bile bi podijeljene farmerima diljem Ugande, čime bi se oskudna prehrana lokalnog stanovništva znatno poboljšala.

Znanost može napraviti veliku razliku u kvaliteti prehrane a da to ljudi i ne primijete po okusu ili izgledu ploda. Sada modificiramo banane ugrađujući im provitamin A i imamo potvrde da ova metoda djeluje, da je učinkovita , kaže James Dale, direktor Tehnološkog sveučilišta u Queenslandu koje radi na modificiranju banana po Gatesovim idejama.

Prvi plodovi nastali od genetski modificiranih biljaka već su ubrani, a njihove kemijske analize više su nego dobre. Nove GMO banane imaju znatno veći udio vitamina A te alfa i betakarotena, što su ključni elementi u poboljšavanju prehrane.

Novi trend

Inače, banane imaju više od polovice udjela u ukupnoj količini namirnica koju konzumiraju stanovnici Ugande, a po završetku ispitivanja genetski modificirane sadnice bit će dijeljene širom cijele zemlje. Procjenjuje se da će rezultati ove akcije biti vidljivi već za godinu dana. Smanjit će se broj umrlih od gladi, baš kao i broj djeca koje zbog nedostatka vitamina A oslijepe.

Ova genetska modifikacija banane mogla bi pokrenuti, ako rezultati budu povoljni, cijeli trend modificiranja voća i povrća namijenjenog područjima na kojima vlada glad. Moguće je modificirati razne biljke kako bi se podigla razina esencijalnih vitamina i aminokiselina i tako poboljšala prehrana ljudi. Tehnologiju već imamo, samo ju je potrebno iskoristiti na pravi način – kazali su u zakladi Billa i Melinde Gates.

ŠTO O SE ZAPRAVO KRIJE IZA OVOG “HUMANOG” DJELA?

Prvo i osnovno, takve banane će se prvo testirati u Americi, koja uz zakone koji spriječavaju označavanje GMO hrane, čini amerikance perfektnim laboratorijskim štakorima. Projekt super-gmo-banane je podržan u novcu od skoro 10 miliona dolara od strane Zaklade Bill i Melinde Gates, a s obzirom da Bill Gates posjeduje stotine tisuća dionica kompanije Monsanto i Cargil, vrijednosti 23 miliona dolara, čini se da je patent super-banane jako zanimljiva ideja.

Ali to nije sve! Najbogatiji čovjek na planeti nije samo zabrinut u svezi novca, već i u svezi kontrole populacije i rađanja.  Zaklada Bill i Melinde Gates je potrošila milione dolara na istraživanje umjetne kontracepcije i sterilizacije, i inicijative za abortus u najsiromašnijim zemljama na planeti.

Gates je u intervjuu 2003. godine priznao da je njegova obitelj povezana i uključena, dugi niz godina u programe eugenike i smanjenja populacije. Gates se poziva na politiku eugenike Thomas Robert Mathus, koji je vjerovao da se populacija u svijetu treba kontrolirati kroz reproduktivnu zabranu.

I sam njegov otac, Bill Gates Senior, je dugo godina bio uključen u eugeničku grupu planiranog roditeljstva, koja je naravno, osnovana na konceptu koji kaže da ljudska bića su samo “obična masa za razmnožavanje” i da ljudsko sjeme pod hitno treba opoziv. Bill Gates Senior je također suosnivač zaklade Bill i Melinde Gates, čiji je trenutni fokus u forsiranju GMO hrane u Africi.

Zaklada Gates je do sada darovala oko 264 miliona dolara “Savezu za zelenu revoluciju” (AGRA) u Africi. Zaklada je također unajmila doktora Robert Horsch-a da vodi AGRA-u od 2006. godine. Horsch je bivši manager tvrtke Monsanto i jedan od izumitelja pesticida Roundup. Prema napisima u medijima, u Keniji 70% poljoprivrednika radi direktno sa AGRA-om koja radi za Monsanto i Zakladu Gates…. ostatak pogledajte u donjem VIDEU u režiji Infowars.com.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(vecernji,youtube.com/uredio:nsp)

Val nezadovoljstva je preplavio Hrvatsku, Srbiju i Bosnu za vrijeme poplava. Mediji su brujali o manipulaciji vremenom i geoinženjeringu uz pomoć HAARP sustava. No da je to istina, potvrđuje i ovaj primjer, u kojem američka kompanija donira svoje sjeme poplavljnim područjima. Slučajnost ili ne, ovo je potez vrijedan rasprave, s obzirom da se zna kakav svjetski status ima kompanija MONSANTO.

Poljoprivrednici su ostali bez svega, a priliku da plasira svoje proizvode iskoristio je Monsanto. Kompanija je ovaj vikend srpskim poljoprivrednicima podijelila sjeme kukuruza DEKALB vrijedno oko 275 tisuća eura. Sjeme kukuruza distribuirano je Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, a ukupna vrijednost doniranog sjemena za sve tri zemlje iznosi oko 445 tisuća eura.

Monsanto je donirao i sjeme rajčica, krastavaca i kupusa u vrijednosti od 75 tisuća eura.

“Nadamo se da će mali poljoprivrednici uz našu pomoć moći posaditi sve u roku od dva tjedna. Ovo je vrijeme da se iskažemo i pomognemo zajednici”

… izjavio je Jose Manuel Mader, predsjednik Uprave Monsanto Europe, Bliskog Istoka i Afrike, piše monsantoblog.eu.

Francuska tražila zabranu prodaje, uporabe i uzgoja GMO kukuruza

Europski ministri za okoliš postigli su nedavno dogovor o uzgoju genetski modificiranih kultura. Svaka država članica EU ima mogućnost izbora hoće li odobriti ili zabraniti uzgoj takvih kultura na svojem teritoriju.

Države članice koje se protive GMO-u neće s druge strane moći zabraniti tranzit odobrenih GM kultura preko svojeg teritorija.

Francusko ministarstvo poljoprivrede donijelo je uredbu kojom se zabranjuje prodaja, uporaba i uzgoj genetski modificiranog (GMO) kukuruza MON810 američke tvrtke Monsanto. To je ujedno i jedina sorta GMO kukuruza trenutno dozvoljena u EU.

Francuska vlada, koja smatra da GMO usjevi predstavljaju rizik za zdravlje ljudi i ekologiju, pokušava trajno zabraniti GMO kukuruz, no najviši sud već je dva puta ranije srušio slične mjere.

 

 
 
index.hr, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17845"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Zajednički eksperiment u sklopu nekoliko instituta i znanstvenika otkrili su da hrčci hranjeni genetski modificiranom hranom proizvode potomke koji nisu u stanju proizvesti četvrtu generaciju potomaka.

Znanstvenik Aleksej Surov je opisao eksperiment gdje su promatrali ponašanje hrčaka, njihovo dobivanje na težini i natalitet u nekoliko generacija. Poslije rođenja druge generacije hrčaka, primijetili su sporije stope rasta i seksualne zrelosti. Sljedeća generacija je bila sterilna.

Tehnički, krajnji rezultat GMO bi bio kraj gladi u svijetu, jer ne bi bilo više ljudi.

Ruski znanstvenici nisu jedini koji su upozorili na zdravstvene učinke koje prouzrokuje genetički modificirana hrana. Ne zaboravimo na znanstvenike koji su bili otpušteni odmah nakon što su otkrili serije zdravstvenih bolesti ili simptoma na životinjama hraneći ih genetski modificiranom hranom.

Vjerujući u potencijal GM hrane, Ignacio Chapela i Arpad Pustai, eksperti za biljke koje su genetski modificirane, odlučili su provesti prvo neovisno istraživanje na životinjama koje se hrane genetski modificiranom hranom.

Istraživanja su pokazala simptome kao što su: usporen rast, oštećenje imunološkog sustava, krvarenje želuca, abnormalni i potencijalni kancerogeni rast stanica u crijevima, oštećenje krvnih zrnaca, izobličene stanične strukture u jetri, gušterači i testisima, promjena na ekspresiji gena i metabolizmu stanica, jetre, bubrega, djelomično atrofirana jetra, manje razvijeni organi, smanjeni probavni enzimi, visok šećer u krvi, upala pluća, povećana stopa smrtnosti i veći mortalitet potomstva.

Svijet promatra Monsanto i američku vlast kako promoviraju rast i kontinuiranu ekspanziju njihovog genetski modificiranog programa. Oni su patentirali svinje, losose i druge vrste i projektirali njihove gene da se proizvede potomstvo sa više mesa.

75% posto prerađene hrane u svijetu sadrži neki oblik genetski modificiranih sastojaka. Da li smo spremni riskirati živote naše buduće djece i unučadi da bi otkrili da se ovi simptomi ne pokazuju samo na životinjama? Koja je vjerojatnost da ćemo iskusiti iste zdravstvene probleme na nama samima, dok budemo konzumirali još više genetski modificiranih organizama protiv naše volje?

Da li oni pokušavaju nahrane svijet ili žele kontrolirati populaciju tako što će reducirati brojnost čovječanstva? Monsanto i FDA mogu odgovoriti na ovo. A da li ćemo mi saznati odgovor?

Ruski znanstvenici su dokazali da genetski modificirani organizmi ubijaju sisavce, tako što životinje hraneći se genetski modificiranim namirnicama gube sposobnost za reprodukciju.

To su pokazali sljedećim eksperimentom:

U prvu skupinu nisu dodali ništa, hranili su ih namirnicama koju koriste na farmama, druga skupina je hranjena sojom koja nije sadržavala ništa od GM sastojaka (takve soje uveliko ima na Balkanu, samo ljudi to ne znaju), treća skupina je hranjena sa nekim od sadržaja GM organizama, a četvrta sa povećanom količinom GMO.

Pratili su njihovo ponašanje, dobivanje na težini i rađanje mladunaca. Izvorno, sve je išlo glatko. Međutim, primijetili su prilično ozbiljan simptom kada su izabrali nove parove od njihovih mladunaca i nastavili ih hranimo kao i ranije. Njihova stopa rasta je bila sporija i postigli su svoju seksualnu zrelost znatno kasnije.

Kada su dobili njihove mladunce, opet su formirali parove, sada treće generacije. Nisu uspjeli dobiti mladunce od parova koji su hranjeni genetski modificiranim namirnicama.

Dokazali su da su ovi parovi izgubili sposobnost da stvore vlastite mladunce, kaže dr. Aleksej Surov.

Samo prestanak korištenja ovih namirnica može dovesti i do prestanka svih ovih simptoma.

Shodno tome, znanstvenici sugeriraju izricanje zabrane za upotrebu genetski modificirane hrane, sve dok ne testiraju njihove sveobuhvatne sigurnosti.

Rezultati ruskih znanstvenika poklapaju se s istraživanjima kolega iz Austrije i Francuske. Kada je francuski znanstvenik dokazao da je genetski modificiran kukuruz štetan za sisavce, Francuska je istog trenutka zabranila proizvodnju i prodaju.

Profesor Nils Skakebek, sa univerzita u Kopenhagenu, opisao je problem toliko važan kao i globalno zagrijavanje, upozorava da porast razine muškog steriliteta postao toliko ozbiljan. Neki idu još dalje.

Ako se ovako nastavi, muškarci su na putu da postanu potpuno neplodni u roku od nekoliko generacija.

Izvještaji tvrde da čak 1 na 5 zdravih muškaraca starosti od 18 do 25 godina proizvodi abnormalne količine sperme.

Samo 5% do 15% posto njihove sperme je dovoljno dobro da bude klasificirano kao “normalno” po pravilima Svjetske zdravstvene organizacije. Ovim dokazujemo da neplodnost nije samo ženski problem. I zaista, problem s muškom plodnošću u poteškoćama začeća kod parova je oko 40% posto.

Ali žene koje pokušavaju zatrudnjeti se susreću sa zapanjujućom tvrdnjom: da je osnovni problem muške plodnosti još u maternici i za to postoji sve više dokaza.

Čimbenici koji utječu na plod, između ostalog, prehrana s puno genetski modificiranog mesa tijekom trudnoće, što znači da konzumiraju hranu bogatu policikličnim aromatičnim ugljikovodicima (PAH) koje su potencijalno štetne kemikalije.

Pa onda je tu problem pretilosti žena tijekom trudnoće, žene izložene duhanskom dimu, pesticidima, prometnim isparavanjima, plastici, pa čak i soji, koja ima genetski modificirane organizme. Znanstvenici nalaze sve više dokaza da žena još u početku trudnoće, nosi mali muški fetus koji će biti sterilan.

Stručnjaci govore o tome da razvoj spermija u testisima počinje sa rastom ploda u maternici, a završava se u prvih šest mjeseci života.

Problem u ovom razdoblju je taj da beba dječak nikad neće biti u stanju da napravi svoju djecu.

Sjedeći doma dok traje anti-GMO prosvjed, zabijate sebi zadnji čavao u lijes…
 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Pozvonili smo, ali nitko nije otvarao. U poštanskom sandučiću tek reklamni leci. Zelenilo u dvorištu osušilo se, rolete su do pola spuštene, a kroz prozor vidimo razbacane kutije, aparat za kavu, vješalicu i nekoliko boca vina. Trošna kuća nije veća od 85 kvadrata. Čini se da tu dugo nitko nije boravio. I susjedi nam kažu da već duže vrijeme nikoga nisu vidjeli. Teško je vjerovati, ali papiri ne lažu: ovo je hrvatsko sjedište Monsanta, jedne od najvećih i najkontroverznijih biotehnoloških tvrtki svijeta.

“Monsanto je došao u Hrvatsku!”, vrištali su naslovi većine domaćih medija nakon što je nedavno ovaj biotehnološki div iz SAD-a objavio oglas u kojem traži prodajne savjetnike za naše područje.

Trebamo li se bojati toga ili teoretičari zavjera i ekolozi nepotrebno šire histeriju?

S tim pitanjem i mi smo pokušali demistificirati što ovaj svjetski lider u proizvodnji genetski modificiranog sjemena, koji ni nakon više desetljeća nije uspio popraviti svoj imidž kompanije koja sije “sjeme zla”, radi u Hrvatskoj.

Nakon nekoliko dana istraživanja uspjeli smo doći do dr. Zorana Petrovića, direktora Monsanta za države bivše Jugoslavije i Albaniju, koji prvi put progovora za hrvatske medije, a javili su nam se i iz centrale tvrtke u SAD-u preko Ureda za odnose s javnošću za Europu i Bliski istok. Razgovarali smo s nekoliko domaćih pro et contra znanstvenika, pretraživali financijska izvješća kompanije, čitali novinske napise iz arhive i kucali na vrata odgovornih…

Unatoč tome što su posljednjih dana mediji najavljivali dolazak na mala vrata Monsanta u Hrvatsku, ta je kompanija na prostorima bivše Jugoslavije prisutna još od 80-ih sa svojim proizvodima za zaštitu bilja, a prvo hibridno sjeme kukuruza zasađeno je na našim poljima još prije pet godina. Tvrtka je u Hrvatskoj registrirana 2001. na adresi Vrlička 30 u Zagrebu, a kao direktorica je u financijskim izvještajima navedena Bugarkinja Maia Pavlova Draganova. Na telefon se nitko nije danima javljao pa smo otišli do njihove hrvatske podružnice. Kuća je u privatnom vlasništvu, a Monsanto je unajmljuje. Poslije ćemo doznati da upravo traje preseljenje ureda na novu lokaciju.

Selidba ureda i zapošljavanje novih ljudi – čini se da Monsanto ima velike planove za Hrvatsku. To nam potvrđuje i jedan dobro obaviješteni izvor iz tvrtke koji kaže: “Zagreb ili Beograd postat će regionalni centar Monsanta za jugoistočnu Europu!”

Kompanija je sada na našem tržištu prisutna tek sa sjemenom kukuruza i uljane repice. Zasijano je tek desetak tisuća hektara u Slavoniji, pa je logično da se pokušavaju širiti. Prihodi su im na našem tržištu u 2012. bili nešto manji od 13,5 milijuna kuna, što je za milijun kuna manje nego 2011., a čista dobit iznosila je tek nešto više od 180 tisuća kuna.

Onog najozloglašenijeg genetski modificiranog sjemena u Hrvatskoj nema, jer je cijela Hrvatska proglašena GMO slobodnom. Slično je i u Srbiji. Kada je riječ o Europskoj uniji, politika je tu isto restriktivna. Za razliku od SAD-a i Latinske Amerike, gdje je sada gotovo nemoguće posaditi sjeme koje nije GM, u Europi je prisutno manje od dva posto genetski modificiranog Monsantovog sjemena i to isključivo kukuruza u Španjolskoj i Portugalu. Zato je rasprava o GMO-u u Hrvatskoj, tvrdi Brandon Mitchener, direktor za odnose s javnošću Monsanta za Europu i Bliski istok, bespredmetna.

Poslovanje Monsanta u Europi usmjereno je na konvencionalno sjeme kukuruza, uljane repice i drugog povrća, te sredstava za zaštitu bilja. Unatoč tome što protivnici GMO-a i naše kompanije na svojim web stranicama tvrde, mi smo usredotočeni isključivo na konvencionalno sjeme u Europi već dugi niz godina – kaže Mitchener i napominje kako su unatrag 10 godina uložili oko 500 milijuna eura kako bi proširili svoje poslovanje s uzgojem konvencionalnog sjemena.

Od 1996., kada se počelo s uzgojem GM kultura, do 2012. tridesetak zemalja usvojilo je nove tehnologije. Prošle godine 17 milijuna poljoprivrednika uzgajalo je GM proizvode na preko 170 milijuna hektara, a na tržištu je dostupno više od 100 sorti GM biljaka. Najviše se uzgajaju GM kukuruz, soja, pamuk, uljana repica i krumpir. Zbog negativnog imidža GM-a u Europi, Monsanto je odlučio povući sve registracije takvog sjemena koje je namjeravao plasirati u EU.

- U srpnju smo povukli šest biotehnoloških aplikacija za uzgoj sjemena u Europi, a u procesu povlačenja su i posljednje dvije kako bismo se koncentrirali na aktivnosti vezane uz istraživanje i razvoj konvencionalnog sjemena i herbicida u Europi – pojašnjava Mitchener.

Ekonomski gledano, Monsanto je danas pobjednička tvrtka. U prošloj godini imali su 15 milijardi dolara prihoda, od toga dvije milijarde čiste dobiti. Zapošljavaju više od 20 tisuća ljudi, a prodaja im iz godine u godinu raste. Tržišna vrijednost kompanije veća je od 45 milijardi dolara, a godišnje prodaju sjemena i gena u vrijednosti od preko 7 milijardi dolara. Direktor kompanije, 53-godišnji Hugh Grant, menadžer je i “propovjednik”. U najnovijem izvješću kompanije kaže:

“U Monsantu pomažemo razviti rješenja za najveće izazove s kojima se čovječanstvo suočava. Moramo osigurati nutritivno vrijednu i zdravu hranu za populaciju koja će do 2050. narasti na 10 milijardi!”.

Mješavinom konvencionalnog uzgoja i genetskog inženjeringa, Monsanto želi za manje novca proizvesti više hrane na jednakim poljoprivrednim površinama. Konvencionalne metode (high-tech postupci križanja) omogućit će, tvrde u Monsantu, maksimalan urod, a biotehnološki obrađeni geni pomoći će da ga nemetnici, korov, suša i bolesti ne umanje.

Njihova strana priče je da žele nahraniti siromašne i gladne. Kritičari pak kažu da žele zavladati svijetom kontrolirajući poljoprivredne resurse patentiranjem sjemena. Također, aktivisti tvrde da njihovi herbicidi uništavaju planet, da konzumiranje njihovih proizvoda izaziva teške nuspojave i bolesti, da su uništili američke farmere koji su prisiljeni kupovati isključivo njihovo certificirano sjeme i još mnogo toga.

Bile ovo teorije zavjere ili ne, činjenica je da se Monsanta svi boje i da nekako svima spomen imena izaziva grč na licu.

Svijet prema Monsantu (Opasnosti GMO-a) DOKUMENTARNI FILM

Francuski dokumentarac ‘Svijet prema Monsantu’ sumira iscrpno trogodišnje istraživanje nezavisne redateljice Marie-Monique Robin o ozloglašenom biotehnološkom gigantu Monsantu čija povijest bilježi serije ekoloških i zdravstvenih skandala.

Priča počinje u Bijeloj kući gdje Monsanto vrši utjecaj na donositelje odluka tehnikom ‘rotirajućih vrata’ (eng. ‘revolving doors’). Primjer je Michael Taylor koji je radio kao odvjetnik Monsanta prije nego što je 1991. godine imenovan za zamjenika povjerenika američke Administracije za hranu i lijekove (US Food and Drug Administration – FDA). FDA izdaje suglasnost za sve američke prehrambene proizvode, a Taylor tada donosi ključne odluke nakon kojih su GMO hrana i usjevi odobreni. Potom se vratio u kompaniju i postao podpredsjednik Monsanta za pitanja javne politike.

Zahvaljujući intimnim vezama između Monsanta i vladinih agencija, SAD usvaja GMO hranu i usjeve bez odgovarajućih testova, bez potrošačkih deklaracija i unatoč ozbiljnim otvorenim pitanjima o sigurnosti. Monsantova grabežljiva ruka ispružila se dovoljno daleko da je u ranim devedesetima američka FDA ignorirala čak i upozorenja svojih znanstvenika koja su upućivala na negativne zdravstvene posljedice koje GMO kulture mogu prouzročiti. Da obuzda zabrinutost oko svojih proizvoda Monstanto se služi obmanjujućim oglašavanjem, podmićivanjem i prikrivanjem znanstvenih dokaza.

Tijekom proteklog desetljeća Monsanto je agresivno kupio preko 50 proizvođača sjemena diljem svijeta. Za 90% GMO sjemenja koje se koristi na američkom i svjetskom tržištu dobavljač je Monsanto. Ništa ne prepuštaju slučaju. Nakon što uspostave normu, sjeme postaje njihova imovina, a naknade za patent i vlasništvo mogu se naplaćivati. Ovisiti ćemo o njima za svako sjeme koje posijemo i svaki usjev kojeg uzgajamo. Ako kontroliraju sjeme, kontroliraju hranu, i oni to znaju — to je strategija. Jača od bombi, moćnija od oružja, ovo je najbolji način za kontrolu svjetskog stanovništva.
 

 
(jutarnji.hr)

U Hrvatskoj i na Balkanu 99% stanovništva ne zna, u suštini, što znači pojam “GMO”, i što takva hrana koju unosimo u sebe uzrokuje

Također, narod u Hrvatskoj, kao i većina ljudi u svijetu ne zna kakvu hranu kupuje u prehrambenim trgovinama, a trebali bi znati.

Ne znaju da većinu proizvoda u trgovinama kupuju sa GMO sastojcima, koje izazivaju postupnu genetsku mutaciju stanica u organizmu stvarajući tumore i ostale bolesti i izrasline.

Pogrešna prehrana je uzročnik svih bolesti broj jedan, a kasnije tek slijedi stres, genetske predispozicije, cigarete i alkohol, kao tihe ubojice.

Roditelji hrane svoju djecu prehrambenim i suhomesnatim proizvodima, misleći da im čine dobro, a ustvari ih pune aditivima, otrovima i GMO sastojcima, koji su smrt.

Organizacija “Greenpeace” je nedavno objavila popis tvrtki i proizvoda koji u sebi sadrže razne vrste otrova i GM sastojaka, ali takve informacije ljudi ne primjećuju.

U pitanju su aditivi s kemijskom oznakom E., Koji u kombinaciji s drugim otrovima, između ostalog, hrani daju dugotrajnost, kao i GM kukuruz, u vidu kukuruznog brašna i sirupa (HFCS) koji služi kao sladilo i GM soja, koja je sastavni dio proizvoda ili u njega ulazi kao emulgator u vidu soja lecitina, ne računajući tu i Aspartam koji ulazi u mnoge proizvode kao zaslađivač, a izuzetno je opasna i otrovna umjetna, kemijska tvorevina.

Tako da, kupujući, Snickers, Mars, Twix, Milky Way, Bounty čokoladice, Cadbury čokolade i kakao, Ferrero Nutelu, Kinder jaje, Kinder Bueno, Nestle juhe, čokolade i Nestle Nesquik, gaizrano pića Coca-Cola, Sprite, Fantu, Pepsi, 7-up, Knorr umak, juhe, i kocke za juhu, Kraft proizvode (Milka čokolade, čips, Jacobs kave, dječje napitke), Heinz Foods (kečap, sokovi, začini, majoneza), Helman ‘s (začini, majoneza, sokovi), McDonalds mreža restorana brze hrane i njihovi obroci, Hipp (dječja hrana), Danone (jogurt, kefir i sir), vi lagano, netko svjesno, a neko nesvjesno, ubijate sebe i svoju djecu.

Genetski modificirani organizmi su organizmi biljaka i životinja čiji je DNK-a osposobljen da se putem genetskog inžinjeringa spaja sa DNK organizama različitih vrsta, gdje će se čak stanice biljaka i životinja križati i miješati, s dodatkom i ugradnjom gena za proizvodnju toksina iz bakterije Bacillus thuringiensis (Bt) u genom biljke. Taj je toksin koji se upotrebljava kao konvencionalni insekticid u poljoprivredi.

Tako je stvoren GM kukuruz, soja i pamuk, koji su dizajnirani da u svakoj svojoj stanici proizvedu pesticid, u slučaju da kada ih neki insekt napadne, u istom trenutku bude otrovan i uništen.

Prelaskom na GMO prehranu stoke, smrtnost se udvostručava. Zabilježeno je da je na tisuće ovaca, krava i pilića umrlo u roku od trideset dana od dana prelaska na GMO. Obdukcije su pokazale ozbiljne upale i crne mrlje u crijevima i jetri.

Štakori hranjeni GM rajčicom razvijaju krvarenje želuca i umiru nakon dva tjedna, a njihove majke hranjene GM sojom rađaju mrtve potomke.

Na tisuće svinja, krava, bikova i štakora su ostali sterilni nakon konzumiranja GM kukuruza.

Ako jedemo GMO hranu, naš se DNK počinje trajno mijenjati, kao i kod životinja.

GMO gen se transformira u naše gene i počinje proizvoditi pesticide i nakon što prestanemo jesti GMO hranu.

GMO se na svjetskom tržištu nalazi u najmanje 80 % posto prerađene hrane.

Ako se nastavimo hraniti kupujući po prehrambenim trgovinama, samo ćemo povećati broj spontanih pobačaja, neplodnosti, gastrointestinalnih poremećaja, alergija i tumora.

Od uvođenja GMO-a na svjetsku scenu u posljednjih desetak godina, broj onih koji imaju tri ili više kroničnih bolesti se udvostručio, a broj spermija kod muškaraca je opao za 50% u odnosu na istraživanja 70-tih godina.

Što se još treba dogoditi, da bi počeli mijenjati svoju svijest, način ponašanja i prehranu ….?
 

 
(vestinet.rs/uredio: nsp)