Siguran život u računalnom svijetu je vrlo zahtjevan posao. Nedavno je BBC objavio kako je web u pet dana prošloga tjedna proživio najteži hakerski napad u povijesti. Za dnevni magazin ‘Nešto između’ je – o velikim kompanijama, medijskim kućama i mogućnostima da budemo promatrani u vlastitom domu.

‘Ono čega ljudi nisu svjesni je da je danas naš život apsolutno kontroliran elektronskim medijima, internetom i računalnim tehnologijama. Sve oko nas je upravljano računalnim sustavima. Tko uspije zadobiti kontrolu nad računalnim sustavima, na neki način kontrolira današnji život i civilizaciju’, rekao je Ivica Ostojić pri samom početku razgovora za ‘Nešto između’, komentirajući hakerske napade na internet, sve učestalije posljednjih dana. BBC je objavio kako je globalna mreža pet dana proživljavala najteži hakerski napad u povijesti. Usporedbe radi, najgori napadi na bankarske sustave šesterostruko su slabiji od ovoga što se trenutno događa. Zašto je tome tako? Koji su razlozi sve većeg broja hakera koji ugrožavaju sigurnost weba?

Sve više se ide u sferu ekonomske koristi. Sve manji broj za salvu, a sve veći za stjecanje ekonomske koristi.

Koliko je – u današnje vrijeme – siguran način plaćanja računa elektroničkim putem?

- Apsolutna sigurnost ne postoji. Međutim, kad pogledate kakvo je opće stanje u društvu, postoji šansa da vas opljačkaju baš onog trena kad ste došli na šalter banke. Osobno, najurednije plaćam elektronskim putem, jer su po meni sustavi unutar Republike Hrvatske na relativno visokom siguronosnom nivou.

Hakerski napadi se izvode gotovo svakog sata

Koliko su učestali ovakvi hakerski napadi?

- Oni zapravo traju cijelo vrijeme. Zato meni ovaj napad – koji je kroz medije dignut na relativno visoku razinu – u principu nije ništa poseban. To su stvari koje se događaju na dnevnoj bazi, pa i unutar Hrvatske. O tim stvarima se šuti, jer ih tvrtke ne žele prijavljivati. S druge strane, forenzički procesi unutar incidenta su dosta kompleksni i zahtijevaju izuzetno velike resurse tako da je preventiva zapravo najbolji način.

Kako se zaštiti od hakerskog napada?

- Kako preventivno djelovati je jako teško pitanje. Veće tvrtke imaju rezona ulagati u osiguranje svojih informatičkih resursa. Jer, premda to mnogi neće priznati, svima je danas više-manje informatika core business. Isključite kompjutore u bilo kojoj tvrtki i vidjet ćete da je sve stalo. Treba biti svjestan realnosti, a to je da je statistika protiv vas. Morate se obraniti od svakog napada, a oni se razvijaju gotovo svakoga sata. Ono što sada izgleda osigurano kao Fort Knox – u slijedećem satu postaje švicarski sir. Zato treba velika količina znanja i velika količina resursa. Jer, život sa sigurnosti u računalnom svijetu je vrlo intenzivan posao. U principu, to ne može biti posao, mora biti način života. Ukratko rečeno, ukoliko vas netko hoće, nemate se šanse zaštititi na adekvatnom nivou. Ne onako kako bi to željeli.

Cyberspace kao prostor ispoljavanja frustracije

Više su pod napadima velike kompanije i medijske kuće negoli građani pojedinačno.

- Da. Kriza je trenutno profilirala određene mete. To je, prije svega, financijski sustav. Iza toga globalno dolazi javni sektor, institucije kao što su Vlada, država, ministarstva obrana i unutarnjih poslova. A potom medijske kuće. To je direktan produkt ove ekonomske krize gdje imate enormno velik broj nezaposlenih u mlađoj populaciji. I to populaciji koja je, bez obzira kakav fakultet ili školu završili, informatički obrazovana, koja je bez posla i ima jako puno vremena. Frustracija i tenzija rastu i, zapravo, cyber-space je logičan prostor u kojemu se ta frustracija počinje ispoljavati. Ovi napadi koji su danas proglašeni najvećima u povijesti interneta, ja vas uvjeravam da  je to tek početak. Samo malo monitoring bacite i vidjet ćete što će se događati slijedećih mjeseci i godna.

Kako objašnjavate napade na medijske kuće? Što haker može dobiti od CNN-a, BBC-ja ili koje bilo medijske kompanije?

- Udari na medijske kuće su udari motivirani odmazdom. Jer, medijske kuće u svijetu u tom podzemlju interneta su prihvaćene i shvaćene kao glasnogovornici svjetskih elita. Ako ste malo pratili pokrete kao što su Anonymous i Occupy movement, vidjeli ste kako su unutar pokreta Anonymus hakerske grupe su bile vrlo izolirane. Ući u hakersku grupu je bio problem. Danas se situacija izmjenila, sve te hakerske grupe su ušle pod jednu ideju, a to je ideja stvorena oko toga pokreta. Mediji često govore kako se radi o grupi. Međutim, grupa ima definiranu hijerarhiju, broj, jako teško je ući unutra i tako dalje. Pokret je, na neki način, prljav. Nema kontrole ulaza i izlaza ljudi, svatko tko podržava ideju može ući. Anonymus je, na neki način, vojska duhova. Pratite li twitter, uočit ćete da postoji Anonymous Croatia, Bosna i Srbija. Cijeli svijet ima svoje ogranke Anonymusa i upravo kroz društvene medije – primarno Twitter – se počinju generirati napadi. Tako su i medijske kuće došle pod udar. Vidite to na primjeru Cipra i Grčke. Kada su se počeli opravdavati potezi vlada i Europske komisije, krenuli su udari Anonymusa na institucije države, financijske institucije i medije. Jer, mediji pojašnjavaju da izlaza iz krize, zapravo, nema već se moraju prihvatiti rješenja koja nude vlade i financijske institucije. 

Teško je primijetiti kada smo hakirani

Kako prepoznati da smo hakirani?

- To je jako teško reći, ovisi koji je motiv. Vi ćete na osobnom računalu to vrlo vrlo teško primjetiti. Kad uzmete u obzir da svi laptopi danas više-manje imaju kamere, zvučnike, mikrofone, onda će malo frapantno zvučati kako je ideja hakera da uđu unutra, gledaju što radite preko vaše kamere, slušaju što pričate u kući i to je jedan oblik voajerizma. Ukoliko ima podataka poput kreditnih kartica ili nekakvih dokumenata koji bi na tržištu mogli imati vrijednost, taj dio će se prodati. U nekim slučajevima se to iskorištava tako da se ljudima napravi spačka u životu. Uzme se, recimo, pedofilski materijal i ostavi na vaše računalo. Vaša IP adresa je zabilježena, vama dolazi policija, kod vas je nađen inkriminirajući materijal, a vi dalje objašnjavajte da s tim nemate veze kako god znate.
 
(radio.hrt.hr/uredio: nsp)

Kina taljenjem prerađuje svoje zlatne rezerve u male poluge od jednog kilograma, kako bi lansirala novu globalnu “zlatnu” valutu. Mnogi kažu da će to narušiti globalnu trgovinu i da će na kraju dovesti do kolapsa američkog dolara.

Nema sumnje da će američki dolar uskoro biti prošlost. To je zasigurno strateški plan novog, nedavno i pod pritiskom potpisanog trgovinskog sporazuma s Rusijom, Japanom, Čileom, Brazilom, Indijom i Iranom. SAD će biti nasilno izbačen od strane najvećih trgovinskih nacija u svijetu, a dolar će postepeno propadati. GATA (Gold Anti-Trust Action) sada procjenjuje da je 80% zlata, za koje investitori vjeruju da su raspoređeni i pohranjeni na njihovim računima, odavno nestalo, a većina toga je vjerojatno završila u Kini.

Kina tali zlatne poluge

Kina ima ambiciozan plan taljenja velikih zlatnih poluga i pretvaranja u manje poluge od 1 kg. U pripremi je nešto što će poremetiti globalnu trgovinu, a sigurno i globalni bankovni sustav. Veliki projekt prerade zlata ukazuje na to da Kina priprema novi sustav trgovinskog poravnavanja.

Unutar tog procesa sigurno su ugrađeni novi temelji za mogući novi monetarni sustav baziran na zlatu, koji podržava trgovinske uplate. U početku će biti korišten za trgovinu, a kasnije će se koristiti i u bankarstvu. Američke državne obveznice bazirane na dolaru biti će odbačene u stranu.

Promatrajte ovaj kineski projekt kao preliminarni uvod u kolaps sustava zasnovanog na američkom dolaru. Kinezi uklanjaju tisuće tona zlatnih poluga iz Londona, New Yorka i Švicarske. Oni tale poluge te ih više ne mjere u unci (standardna težinska mjera za zlato i druge plemenite metale) nego u kilogramima.

Veće poluge su smanjene na 1 kg i pohranjeni u Kini. Nije poznato obavlja li se projekt taljenja zlata u potpunosti u Kini ili i u nekim drugim zemljama, no postoje pokazatelji koji daju do znanja da bi u projekt mogle biti uključene švicarske ljevaonice zlata, budući da imaju puno iskustva i kapaciteta.

Priču o taljenju velikih kineskih poluga zlata potvrđuju izvori iz Londona. Izgleda da je vrlo jasno da Kinezi pripremaju novi trgovinski sustav, koji se podudara s novim bankarskim sustavom svjetske rezervne valute.

Kinezi mogu napraviti značajan dio novih poluga težine 1 kg, koji bi bili na raspolaganju malim ulagačima i bogatim pojedincima u Kini. Oni će odbaciti otrovni sustav američkih državnih obveznica kao osnovu bankarstva. Dvije poruke su ovdje nepogrešive. Zapadni  i britanski sustav, baziran na funtama i uncama, mogao bi biti u potpunosti izbačen.

No, možda je u kineski projekt uključeno i nešto veće. Možda se formalna istraga o zlatnim polugama punjenim volframom provodi na skriven način. Početkom 2010. godine, poluge punjene volframom postale se velika priča, očito zadržana u tajnosti, a svi tragovi su vodili do Fort Knoxa, poznatog američkog skladišta zlata.
 

 
 
izvor: politika.hr, youtube.com/uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12617"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

VENECUELA, NJEMAČKA I EKVADOR OD Amerikanaca i Britanaca VEĆ TRAŽE SVOJE ZLATO, A TO SE MOŽE PRETVORITI U PRAVU MEĐUNARODNU DRAMU

• Gerald Celente je već postavio ključna pitanja: “Ne radi se samo o Njemačkoj (čije zlato je nestalo). Radi se o SAD, o svim zemljama. Nitko ne zna što se nalazi u Fort Knox-u. Ne puštaju nikoga unutra. Gdje je zlato otpremljeno u SAD? Kako to da ne možemo ući u Fort Knox? Kako to da vlasnici ne mogu pregledati svoje zlato?

• Egon von Grenz, osnivač i upravni partner Matterhorn Asset Management-a, potpuno je suglasan: “Vjerojatno nema ni približno onoliko zlata u središnjim bankama (koliko vlade tvrde da posjeduju).”

• Utjecajni američki političar Ron Paul traži da se izvrši kontrola u Fort Knox-u zbog sumnje mnogih da je zlato odavno prodano
Venezuela je prva zatražila da joj bude vraćeno 90 tona zlata iz Bank of England.

Njemačka – Viši sud je nedavno donio odluku koja obavezuje Berlin pregledati stanje svojih zlatnih rezervi u stranim zemljama – SAD, Engleskoj i Francuskoj.
Njemački inspektori će otići u Federalne rezerve i Bank of England da pogledaju svoje zlato. Njemačka je istovremeno saopćila da će vratiti u zemlju 150 tona zlata da bi provjerila njegovu čistoću.

Ekuadorska vlada je sljedeća stavila do znanja da želi nacionalne banke vrate oko jedne trećine zlata koje je u inozemstvu u zemlju da bi se podržao državni rast.

I neki u Nizozemskoj počinju tražiti “svoje zlato”. Do ovdje je bar nešto jasno, a dalje – može početi prava drama.

Ned Naylor-Leyland iz Cheviot Asset Management-a upozorava da FED i Bank of England neće nikada vratiti zlato njegovim stranima vlasnicima. A Jim Will tvrdi da zlata naprosto nema.

Gerald Celent naglašava: “Ne radi se samo o Njemačkoj (čije zlato je nestalo). Radi se o SAD, o svim zemljama. Nitko ne zna što se nalazi u Fort Noks. Ne puštaju nikoga unutra. Gdje je zlato otpremljeno u SAD? Kako to da ne možemo ući u Fort Knox? Kako to da vlasnici ne mogu pregledati svoje zlato? Kako to da ni političari ne mogu ući unutra? Kako to da nitko ne može ući unutra? Zlato ne postoji! Sve ovo potvrđuje što mnogi od nas već znaju. Car nema zlato.

Egon von Grenz, osnivač i upravni partner Matterhorn Asset Management, potpuno je suglasan: “Vjerojatno nema ni približno onoliko zlata u središnjim bankama (koliko vlade tvrde da posjeduju).”

Utjecajni američki političar Ron Paul traži da se izvrši kontrola u Fort Knox zbog sumnje mnogih da je zlato odavno prodano. Drugi tvrde da zlato nije prodano nego je dano u zakup pa stoga SAD više ne posjeduju direktno isto zlato.

Erick Sprout, upravitelj fonda od 10 milijardi dolara, u jednom članku također postavlja pitanje: “Da li zapadne središnje banke uopće imaju zlato koje im je bilo povjereno?”

Američka i britanska središnja banka bi narušile vlastiti ugled ako bi priznale da da su davale u zakup svoje zlatne rezerve posrednicima – “bankama poluga” – koje su zatim prodavale svoje zlato Kini, na primjer. Ali, brojke itekako ukazuju da se upravo to dogodilo.

Vjerojatno više nema zlata koje pripada središnjim bankama a “banke poluga” koje su ga prodale nemaju realne šanse da ga vrate natrag. Ovo možda zvučiti kao teorija zavjere, ali banke su već uhvaćene kako diraju “alocirane račune”. A vlade ionako stalno manipuliraju cijenom zlata.

Financijske tvrtke su uhvaćene kako se pretvaraju da imaju rezerve koje zapravo nemaju. A već je otkriveno i da su zlatne poluge ispunjene jeftinijim metalima .. A bar jedna središnja banka, iako mala, je uhvaćena da drži lažno zlato. Kina tiho postaje supersila zlata

EKSKLUZIVNO: Scenarij ovog desetljeća (obavezni čitati) – scenario o nevraćenom zlatu !!! Predviđeno već !!!

Dok su zapadne središnje banke “izgubile” svoje zlato, Kina tiho povećava svoje rezerve. Kina je najveći proizvođač zlata na svijetu.

Prema raznim izvorima, brokeri koji se bave zlatnim polugama nisu vidjeli da imalo zlata napušta Kinu. Drugim riječima, Kina proizvodi više zlata nego bilo koja druga zemlja, ali ga uopće ne izvozi.

Kina tiho postaje supersila zlata.

Podmetnuti volfram u zlatne poluge.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(skajvok3r.blogspot.com, youtube.com /uredio :nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11495"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

U prilogu su fotografije legitimnog zlata Metalor 1000 grama Au u poluge koje su bušene i napunjene Volframom (W).

Ova poluga je kupljena od strane osoblja od stranog trgovca u xxxxx, jučer u Velikoj Britaniji. Poluga se činila savršenom osim činjenice da je 2 grama manje teška. Zlato je provjereno od strane ručnog XRF rendgena (ručni flourescentni x-rengen) i pokazala je 99,98 posto Au čistoće zlata. Inače, Volfram nema fero-magnetska svojstva. Pločica je bila isporučena s originalnim certifikatom.

Vlasnik koji je kupio zlatnu polugu je postao sumnjičav kad je shvatio razliku težine i da pločica nije od čistog zlata. On procjenjuje da je između 30-40% težine pločice – Volfram.

To je vrlo zabrinjavajuće, te raste zabrinutost koja postoji u ulaganju i profitu, u ovom metalu. Molimo budite oprezni!

1000g Zlatna poluga -  prerezana, pokazuje umetnute šipke Volframa

Dvije polovice razlomljene zlatne poluge

Lažne poluge zlata ! Šta dalje ?

Svu svjetsku trgovinu zlatom kontroliraju Rothschild-ovi. Precizno rečeno, to su desetljećima radili, a onda 2004.  naglo izašli iz toga posla! Zašto?

Da bi se cijela priča razumjela potreban je mali uvod.

U Americi najveća skladišta zlata imaju federalna banka FED (koja je u privatnom vlasništvu i raspoređena po cijeloj teritoriji USA) i državna agencija za plemenite metale u Fort Knox – Bullion Depository (gdje se istovremeno nalazi jedna od najjacih americkih vojnih baza sa oko 10’000 profesionalnih vojnika 3000 tenkova itd..).

[notification type="alert"] Svu svjetsku tvrgovinu zlatom kontroliraju Rothschildovi. Precizno rečeno, to su desetljećima radili, a onda 2004.  naglo izašli iz toga posla! Zašto? [/notification]

Ovdje u Fort Knox -u je pod zemljom prema zvanicnim podacima deponirano oko 4580 tona zlata (koje isključivo USA regiji) u ukupnoj vrijednosti od oko 273 milijarde dolara (stanje 2011/8/19).

Najveća trgovačka mjesta plemenitih metala su London Bullion Market (LBMA), New York Mercantile Exchange (NYMEX) i Tokyo Commodity Exchange (TOCOM).

Najveće burze plemenitim metalima su:

BURZE

I sada dolazi prava horor priča …

Naime, poznato je da sve države svijeta svoja međusobna dugovanja ali i nagodbe po pitanju državnih obveznica često uz međusobnu suglasnost izvršavaju u zlatu.
Također, poznato je da je Kina najveći svjetski kupac i vlasnik američkih državnih obveznica.

U doba vladavine Bila Clintona (sa suradnicima Robert Rubin , Sir Alan Greenspan and Lawrence Summers ) amerikanci su poravnali Kinezima “neka” dugovanja u zlatu i to tako što su iz Fort Knox-a isporučili 600 tona zlata.

Kinezi nisu baš previše vjerovali amerima pa su napravili neka probna bušenja zlatnih poluga. Kemijska analiza je pokazala da zlatne poluge nisu bile zlatne nego samo pozlaćene, a u unutrašnjosti je bio volfram (specifična težina zlata je 19:32, a volframa 19:25). Tona volframa na tržištu metala košta oko 230 dolara, za koliko se može kupiti samo 4,5 grama zlata.

Kinezi su o ovome pisali ovdje (hvala Bogu ima naših ljudi koji znaju kineski, neizmjerno im hvala): http://big5.jrj.com.cn/gate/big5/gold.jrj.com.cn/2011/09/06071910956472 . shtml  i ovdje http://ido.3mt.com.cn/Article/201109/show2301346c30p1.html

Na engleskom se mogao pronaći ovaj članak:

http://viewzone2.com/fakegold.html http://viewzone2.com/fakegold.html
A na njemačkom ovaj blog (ali na američkom serveru):

http://euro-med.dk/?p=13477

http://euro-med.dk/?p=13477

Za one koji ne znaju njemački, naslov glasi: “Da li ste, da bi osigurali svoje vrijednosti, kupili zlato ili bezvrijedni volfram? Tko je pokrao naše nacionalno zlato? “

E sada, zašto su se Rothschildovi tako naglo povukli iz biznisa sa zlatom (?), ostavljam vama da nagađate.

Vijest o pokušaju ove međudržavne prijevare nisu do danas objavile nijedne državne novine u Europi. Na Balkanu također – nitko.
Ali ono što jeste javljeno je da zlato kao rezerva više nije interesantno i da ga se treba osloboditi.

Tako npr. Hrvatska je nakon ostamostaljenja kupila nešto zlata na svjetskom tržištu kojim je pokrivala svoju valutnu sigurnost. Ali iznenada su sve “rasprodali” i danas nemaju više ni kilogram zlata.

To su oficijalne vijesti ( http://www.gold.org/government_affairs/gold_reserves/ ). Čak su na televiziji u raznim emisijama uživo ekonomski “stručnjaci” uvjeravali naciju kako je imati zlatne rezerve čist ekonomski promašaj te da se te rezerve pod hitno moraju staviti u funkciju tekućeg kapitala kojim će se financirati značajni nacionalni projekti.
ALI, istovremeno se na sajtu http://www.srebrozlato.com/ulaganje/index.shtml uz slogan “Hrvati – narod blagoslovljen blizinom Europe” nudi Hrvatskom narodu prodaja zlata i kupovina zlata.  Preuzimanje tog “novog zlata” je u Sloveniji u tvrtki “Moro & Kunst”. Znači tvrtka Moro & Kunst, misli da bi Hrvatska trebala biti presretna što ima Sloveniju za susjedu u kojoj se prodaje zlato, jer Hrvatska je “presretna” time što je “nadomak” Europe. To nije problem, nego se pitamo, da li tvrtka MORO KUNST prodaje čisto zlato sa ceritfikatom, kako je navedeno na njihovim stranicama, ili prodaje “čisto” slovensko zlato sa ceritifikatima. To će te saznati tek nakon kupnje, kad prepilite svoju zlatnu polugu koju su vam prodali.

Prema nekim neoficijelnim proračunima razmjere cijele malverzacije na internacionalnoj razini su gigantske i dosežu iznos od oko 600 milijardi dolara. ALI, činjenica da je to zlato isporučeno iz Fort Knox-a, dakle s mjesta gdje se deponira zlato koje je isključivo u vlasništvu i pod patronatom države govori sve za sebe.

Dalje, kao što je prije javljeno, predsjednik Venecuele Hugo Chavez je najavio povlačenje svih svojih zlatnih rezervi iz svijeta u zemlju. Samo iz Londona je već trebalo biti premješteno 211 tona. Do danas se ništa nije ostvarilo jer Chavez traži kemijsku analizu svake poluge na licu mjesta, prije utovara (!?) Ja to do danas nisam razumio i nisam znao zašto.

U Hrvatskoj je cijena zlata 60 posto viša nego u EU jer ne postoji pojam investicijskog zlata.

Stotine stanica za otkup zlata, koje zamjenjuju zatvorene obrte i propale dućane, stalni su podsjetnik na dubinu krize; već njihovo postojanje govori o tome koliko je masovna postala prodaja posljednjih materijalnih vrijednosti kojima raspolažu hrvatske obitelji. Gospodarskim terminima reći ćemo da je izvoz zlata iz Hrvatske sa 77 kilograma 2006. godine porastao na 1,37 tona u 2011. godini. Vrijednost mu se u šest godina povećala sa 1,1 milijun dolara na impozantna 54 milijuna dolara.

Roba i vjenčano prstenje

U Hrvatskoj za to vrijeme nije otkriveno nijedno nalazište zlata; rudnici su skriveni samo po obiteljskim škrinjama, u uspomenama nekoliko generacija, pošteđeno nije ni vjenčano prstenje. Upravo to, otkupljeno zlato, završava u izvozu.

– Ovo što se događa, nije slučaj samo kod nas, toga ima i drugdje, u Americi postoji jako mnogo mjesta za otkup zlata. No, nažalost, kriza je tako duboka da se mnogi rješavaju svojih dragocjenosti pa je i otkupljivača sve više – kaže Ivan Ivin, predsjednik uprave Ilirike Investment, čiji fondovi, među ostalim, ulažu i u zlato. Cijena mu, kaže, nije loša čak ni za otkup lomljenog zlata, možda je čak i viša nego kad su zlatne predmete ili nakit građani kupovali, pa se može dogoditi i da su na dobitku. A dokad će se ta cijena držati visoko?

– Dokle god kriza traje. Kad raspoloživa valuta nije najbolje rješenje, zlato se nameće kao najbolji izbor. I u istočnim zemljama potražnja je još jako velika, Kina još nije odabrala treću ili četvrtu valutu za čuvanje novca – objašnjava Ivin.

No, premda i drugdje otkup cvjeta, u Hrvatskoj postoji drugi problem.

– Prodano zlato nemoguće je ponuditi vlastitim građanima koji imaju mogućnosti kupiti ga – upozorava Sven Sambunjak, savjetnik za ulaganje u zlato i urednik portala srebrozlato.com. Kaže da smo jedina zemlja u kojoj se na zlato plaća porez na luksuz 30 posto, a s ostalim nametima cijena mu je 60 posto viša nego u EU.

– Događa se dvostruki odljev kapitala; prvo otkupljivači izvoze zlato, a onda ga hrvatski građani kupuju izvan Hrvatske.

Izbor: šverc ili inosef

U Hrvatskoj ne postoji pojam investicijskog zlata; na uvezeno zlato plaća se, osim poreza na luksuz, PDV u iznosu od od 25 posto i carina u rasponu od nula do 18 posto. Hrvatski građani koji zlato kupe najčešće u Sloveniji, poluge švercaju ili čuvaju u inozemnim sefovima.

– Kad uđemo u EU, legalno će unijeti to zlato iz sefova u Hrvatsku, a mi ćemo kao država u međuvremenu previše izgubiti – poručuje Sambunjak.
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7824"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]