Bivši potpredsjednik tvrtke Walt Disney osuđen je u petak na skoro sedam godina zatvora zbog seksualnog zlostavljanja sedmogodišnje djevojčice nakon istrage o zlostavljanju djece

Prema sudskim dokumentima, Michael Laney (73) je počeo zlostavljati žrtvu 2009. godine, kada je imala oko 7 godina, a bilo je i više slučajeva zlostavljanja u trajanju od oko dvije godine.

Laney će “osležati” 81 mjesec za četiri točke seksualnog zlostavljanja djece prvog stupnja.

Sudac Benjamin Souede prethodno je oslobodio Laneya od tri točke optužnice za prvostupanjsko silovanje i tri točke za seksualno zlostavljanje prvog stupnja.

Michael Laney pokušao se izvući od zatvorske kazne tvrdeći da mu je supruga previše bolesna da bi ostala sama.

Bivši izvršni direktor Disneyja Michael Laney osuđen je u petak na više od šest godina zatvora zbog seksualnog zlostavljanja sedmogodišnje djevojčice.

Jeste li ikada imali osjećaj da su svi na pozicijama moći u Hollywoodu u nekom tajnom kultu koji obožava Lucifera i seksualno zlostavlja djecu?

Laneyjevi odvjetnici, Stephen Houze i Jacob Houze, u četvrtak su zatražili od suda da odgodi provedbu bilo kojeg dijela kazne koja bi ga poslala u pritvor dok se Laney žalio na dio kazne.

U naknadnoj izjavi, Jacob Houze je rekao kako su tvrdnje protiv Laneyja kontradiktorne i nedosljedne, te da nema nikakvih fizičkih dokaza.

“Karakter dokaza je samo priča, a snaga tih priča je iznimno mala” – napisao je Houze u izjavi.

Laneyevi odvjetnici također su naveli neke od Laneyjevih osobnih okolnosti, ističući kako je on njegovatelj svoje supruge koja ima Parkinsonovu bolest.

U odgovoru na Houzeovu izjavu, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Multnomahu Charles Mickley je nazvao tvrdnje branitelja optuženog “posebno uvredljivim”.
 

Former Disney executive Michael Laney was sentenced on Friday to more than six years in prison for sexually abusing a 7 year old girl.

Ever get the feeling everyone in positions of power in Hollywood are in some secret cult that worships Lucifer and sexually abuses children? pic.twitter.com/4khn2ImD2j

— Tiffany FitzHenry (@Tiff_FitzHenry) June 17, 2019

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Opće je poznato da je poznati američki crtač animiranog filma i producent Walt Disney bio mason 33. stupnja, u čijim se crtanim filmovima pojavljivala masonska simbolika

Djeca su za velike kompanije koje izrađuju crtane filmove poput Disney-a najbolje “mušterije” za indoktrinaciju i pranje mozga.

“Tom i Jerry: Brzi i krzneni” crtić je iz 2005. godine, parodija na čuvenu filmsku franšizu “Brzi i žestoki”.

U crtiću se javlja “predsjednik Hollywooda” koji izgleda kao Sotona. Jedan od likova i njegov pomoćnik klanjaju se tom liku uz pregršt masonske i iluminatske simbolike.

Primjerice, javlja se piramida s okom, a đavolski “predsjednik” javlja se na stupu koji podsjeća na obelisk.

Nejasno je što su autori time htjeli poručiti, no toliko je očigledno i neprikriveno da neki smatraju kako su to napravili jer su se htjeli našaliti na račun teoretičara urote.

Pogledajte “sporni” isječak iz crtanog filma:

(dnevno.hr)

Disney je otkazao popularni glazbeni festival “Noć radosti” (Night of Joy) nakon 35 godina tradicije zbog činjenice da je “previše kršćanski” za suvremenu publiku

“Prošle godine je bio naš posljednji festival” – izjavila je u četvrtak glasnogovornica tog događaja.

Festival je započeo 1983. godine u Disneyevom parku “Magic Kingdom”, gdje je ostao tijekom svoje 35-godišnjeg postojanja.

Među finalnim izvođačima prošle godine bili su TobyMac i MercyMe. Nije još objavljen popis izvođača za eventualni događaj 2018. godine.

Tijekom godina, festival koji je gotovo isključivo održavan početkom rujna privukao je velika imena kršćanskog glazbenog žanra, uključujući Steven Curtis Chapman, Amy Grant, Jars of Clay, Newsboys, Casting Crowns, Chris Tomlin, Kirk Franklin, Michael W. Smith, CeCe Winans, Stryper i Debby Boone.

Godine 1998., filmski studio Universal Studios je počeo održavati dvodnevni večernji događaj pod nazivom “Rock the Universe”, s kršćanskim glazbenicima. Održat će se 7-8. rujna ove godine. Među 12 nastupatelja bit će glazbeni sastavi Jesus Culture, TobyMac and Casting Crowns.

Ukidanje festivala “Noć radosti” dio je filozofije Disneylanda kroz “kontinuirano mijenjanja naših ponuda” – rekla je glasnogovornica Disneylanda.

Kršćanski umjetnici MercyMe i Tauren Wells nastupit će u seriji koncerata pod nazivom “Eat to the Beat”, koja će ove godine biti dio ovogodišnjeg festivala “Epcot International Food & Wine”. Oba umjetnika nastupit će na šest koncerata tijekom dvije noći početkom rujna.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ako netko misli da je “Kremlj koji se miješa u proces predsjedničkih izbora u SAD” glavni izvor straha za Ameriku, grdno se vara. Najveće “strašilo” je Kina, koja je jednostavno kupila Ameriku, prije svega, u informacijskom području, uključujući i Hollywood

Hollywood strahuje

Kina, kako se i moglo očekivati, vrlo pažljivo prati sve antikineske akcije u SAD. Tako nije propustila pojavu video-stranice “Kina vlada Amerikom” (China owns US) čiji je tvorac Centar za američku sigurnost.

Prije nekoliko godina na “China owns US” se moglo pročitati da je Amerika do guše u dugovima prema Kini, s obzirom na to da je Peking godinama aktivno kupovao državne obveznice SAD.

Ta nevolja, međutim, danas više nije ono što najviše brine Amerikance. Naime, ono od čega strahuje Centar za američku sigurnost je, na primjer, poslovni aranžman od kojeg Kina može dobiti mrežu od osam tisuća kino dvorana u SAD, ili, recimo, činjenica da Kina već danas kontrolira 15 američkih radio-stanica.

Dok se SAD ili neki Europljani grčevito bore protiv za njih neobjašnjivog uspjeha televizijskog kanala “Russia Today” ili “Sputnika”, Kina je postigla daleko veći uspjeh u istom tom području masovnih informacija, pa i ideologije, zahvaljujući investiranju u to područje, ukazuje politički komentator RIA Novosti Dmitrij Kosirjov.

Video govori o tome kako su Kinezi već praktično kupili cijeli Hollywood, uključujući “Disney”. Nije riječ samo o realnim kineskim investicijama vrijednim milijarde dolara, nego, prije svega, o tome da se snimaju filmovi koje praktično produciraju holivudski Kinezi.

Najvažniji problem, prema ocjeni Centra, jeste samocenzura u Hollywoodu. Amerikanci se plaše da snimaju filmove koji bi uvrijedili bilo koga u Kini, jer neće dobiti prihode od kineskog tržišta.

Kako se to može odgovoriti: video site predlaže da se područje medija (uključujući kinematografiju) proglasi “strateškom”, odnosno da se podigne “kineski zid” protiv idejne dominacije Pekinga.

Riječ je, razumije se, o cenzuri. Uzgred, takva je reakcija standardnog “zapadnjaka” i na ruske međunarodne medije: “Zatvoriti, ne emitirati”, podsjeća Kozirjov.

Zbog čega se u Americi plaše, a u Kini Kineze podsjećaju da bi u toj zemlji mogla biti otvorena stranica “SAD gutaju Kinu”, ako pogledate to kako djeluje američki biznis u Kini.

Najveći broj knjiga koje se u Kini prijevodi, kako se ispostavlja, dolazi iz SAD, a ista je situacija i sa filmovima. A za kineske studente Amerika je omiljeni izbor za stjecanje obrazovanja.

Da ne govorimo o tome da proizvodnja kineskih automobila, smartphonea, programskih softvera i drugih proizvoda ne može proći bez američke tehnologije.

Kina vjeruje u globalizaciju gospodarstva, ne boji se nje i vjeruje da joj je ona korisna. A Amerikanci, ili neki od njih, plaše se da će izgubiti u igri koju su sami izmislili.

“Ako govorimo samo o video-sajtu ‘China owns US’, tamo je u ideološkom segmentu sve jednostavno i primitivno. Prikazuje se odavno pokojni drug Mao, tvrdi se da kineski investitori u SAD imaju odlične veze sa ‘liderima kineske komunističke partije’”, navodi Kozirjov.

Prema njegovom mišljenju, ljudi koji ozbiljno misle da je današnja Kina komunistička su izgubljeni slučajevi, jer je najinteresantnije u fenomenu uspona Kine upravo odsustvo ideologije.

Interesantno je promatrati kineski informacijski pritisak na vanjski svijet. Stvar je u tome da Peking ne koristi nikakve kanale da bi prenio svoju ideologiju.

Iz jednostavnog razloga što je zaista nema, ako se izuzme poruka auditoriju da postoji velika, drevna, ekonomski i u svakom drugom smislu moćna civilizacija – Kina..
 
(sputniknews.com)

Oprez! Zbunjena djeca su najlakše žrtve manipulatora za budućnost!

Roditelji, budite oprezni s onim što vam djeca gledaju i upijaju. Vrlo je poznata činjenica da djeca u prvih nekoliko godina svijet upijaju kao spužve. Dakle, ono što se u djecu ugradi u prvih nekoliko godina, ostaje zauvijek.

Bilo bi super kada bi u djecu, svijet ugrađivali roditelji (obitelj) sami a ne korporacije i kapitalisti kojima je cilj izopačiti dijete do krajnjih granica.

Upravo zbog toga dijabolična korporacija Disney otkad postoji, u popularne crtane filmove ubacuje subliminalne poruke s asocijacijom na sex čime se vrši svojevrsna seksualizacija djetinjstva, a posljedično i čovječanstva koje s takvim vrijednostima gubi tlo pod nogama, a djeca svijeta postaju žrtve ogavne propagande uništenja čovjeka.

Iako je, što se tiče Disneyja, njegovo subliminalno manipuliranje djece dosta javna činjenica, roditelji svijeta ostali su šokirani njihovim najnovijim postupkom. Naime, u najnovijem crtanom filmu ove izopačene korporacije pod nazivom – “Potraga za Dory”, ubaćen je lezbijski par.

Cilj je naravno malenoj dječici od najmanjih nogu usaditi nešto nenormalno kao potpuno normalno i to preko crtanog filma. Naravno jedna djevojčica izgleda kao dečkić pa je time zbunjenost još veća.

Da je takvo nametljivo ponašanje uvrnutih vrijednosti zaista odvratno poručili su roditelji svijeta koji najavljuju bojkot njihovih filmova, prevenstveno zbog činjenice da se ovdje radi o agresivnom nametanju vrijednosti sotonske politike Novog svjetskog poretka, koju Bogu hvala i sami roditelji počinju uočavati!

Naravno, s obzirom da živimo u dobu Antikrista, pobornika Disneyjeve lezbo propagande ima jako puno, i vrlo su logistički i institucionalno potpomognuti, a vjerujemo i da će bez obzira na bojkot ‘budnih’, crtić osvojiti svijet, a time i zarobiti djecu u duhovnom i svjetovnom kaosu.

Jer zbunjena djeca su najlakše žrtve manipulatora za budućnost! Zbog toga, proširite ove informacije!
 

 
(dnevno.hr)

Jeste li znali da samo nekolicina korporacija, 6 točnije, ima nadzor nad 90 posto medija?

To znači za gotovo sve što čujete na radiju, pročitate u vijestima, i vidite na televiziji (uključujući ‘vijesti’). Govorim o kompanijama poput General Electric (GE), News-Corp, Disney, Viacom, Time Warner, i CBS.

Još od operacije Operacija ptice rugalice, inicijative CIA-e za kontrolu glavnih medija, sve više i više ljudi izražava svoju zabrinutost da ono što vidimo u medijima nije ništa drugo negoli ispiranje mozga.

To se vidi i po očitim lažima koje i dalje spamaju TV ekrane, ​​pogotovo kada je riječ o temama kao što su zdravlje, hrana, rat (“terorizam”), siromaštvo i još mnogo toga.

Korporativni interesi, čini se da se uvijek nađu na putu.

Više slavnih osoba je čak progovorilo o tome. Roseanne Barr, na primjer, je rekla da MK Ultra vlada u Hollywoodu. MK Ultra je (a vjerujem da još uvijek je) program pokrenut od strane CIA-e – prakse metode kontrole uma i eksperiment nad ljudima.

Ispunjeni pametnim marketinškim taktikama i dizajnirani da nam kažu što da mislimo i što da kupujemo, mainstream mediji proizvode javno mnijenje i popularne trendove.

Vrijeme je da se stvarno pogledate što se događa ovdje i uzmete u obzir tu vrstu informacija s kojima nas bombardiraju.

U nastavku donosimo govor koji “otvara oči”, veteranske istraživačke novinarke (i bivše CBS News novinarke) Sharyl Attkisson pokazuje kako lažni pokreti, financirani od strane političkih, korporativnih ili drugih posebnih interesa vrlo učinkovito manipuliraju i iskrivljavaju medijske poruke.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Jeste li vi jedan od onih koji su uvjereni da je demokracija ‘zakon’? Kako je kapitalizam super stvar, otvoreno, odnosno slobodno tržište, ovo ono…? Uvjerili su vas da ljudi u svijetu nemaju posla zato što ne mogu konkurirati? Da mali poslovnjaci nisu dovoljno konkurentni i posebni pa se zato ne snalaze na tom super otvorenom tržištu koje svakome daje mogućnost rasta?

E gadno su vas prevarili i to u trenutku kada su vam rekli da su svi u sustavu dobro došli, svaka slobodna misao i ideja, svaka informacija i kako je zapravo raznovrsnost glavna značajka današnjeg doba.

Riječ je zapravo o jednoj brutalnoj laži o jednom kaotičnom prividu iza kojega  se skriva isključivo monopolistička ideologija jakih i moćnih, naspram  slabih koji se jednostavnim metodama preko noći izguraju s tržišta. Ovaj sustav, umjesto da funkcionira po principu, svima po malo, on funkcionira po principu piramide i samo određenima odlazi sve bogatstvo svijeta, i ne samo bogatstvo, već i znanje.

Kako su danas ljudi potpuno opsjednuti informacijama, i kako su zapravo mediji ti koji kroje sve ono što čovjek današnjice zna (knjige su odavno pale u zaborav) nevjerojatno je da su ljudi zapravo potpuno nesvjesni da isključio 5 medijskih kompanija kroji mainstream informacije po kojima se kroji svako mišljenje današnjeg čovjeka.

A ukoliko slučajno skrenete s puta, pa ne odgledate niti jedan dnevnik a ne posjetite ni jedan vodeći medij u zemlji nego se informirate na nekom neovisnom mediji, za vas je sustav već smislio nazivnik (kalup) a to je ‘teoretičar urote’ ili aktivist antiglobalist, a jedno i drugo u SAD-u smatra se ‘terorističkom’ prijetnjom.

Pa vi krojite svoje mišljenje na temelju nečega što nije prošlo filtraciju dole navedenih kompanija.  No činjenica je da 90 posto ljudi novog doba upija informacije i trendove koje dolaze s malih ekrana, i uopće nije bitno ljudima da je gotovo sigurno da će informacije biti uređene i filtrirane iz samo pet globalnih izvora. Moć ovih kompanija je tolika da pokrivaju 90% svog medijskog prostora na planeti!

Ljudi dragi, 90 posto! Zar zaista postoje ljudi koji misle da oni s tim monopolom čine dobro svijetu danas? Da nipošto ne manipuliraju  s moći koju posjeduju?

Provjerite li dnevne vijesti ili pogledate li večernji Dnevnik iz različitih ‘izvora’ primijetit ćete da su informacije koje dobivate gotovo istovjetne. Na nekim televizijskim programima kopiranje ide toliko daleko da je čak i minutaža o određenim ‘vijestima’ identična. Udarne vijesti su već nekoliko godina dobro sinkronizirana stvar, a čak i naslovi u dnevnim novinama variraju s malim razlikama.

Pet divovskih medijskih kuća pokriva 90% globalnog medijskog prostora, od toga četiri kompanije dolaze iz SAD-a dok jedna dolazi iz Europske Unije, točnije Njemačke. Ove mega korporacije, osim TV postaja, posjeduju većinu radio postaja, izdavačkih kuća, filmskih proizvođača i distributera, reklamnih kompanija, kompanija za proizvodnju i distribuciju glazbenog i video materijala, te kotiraju visoko u kablovskoj televiziji, satelitskim i internetskim providerima (pružatelj internetskih usluga).

Riječ je o konglomeratima koji su ‘pojeli’ svu konkurenciju, a njihova imena su:

Time Warner – koji je svoj pohod na svijet započeo s CNN-om

News Corp – prijašnji Murdochov News Corporation koji je među prve tri najjače kompanije u Amerikama, Europi i Aziji

Bertelsmann – koji upravlja RTL-om, Sonyjem i većinom europskih i azijskih medija

Viacom – prijašnji CBS

Disney – monopol nad ‘obiteljskim’ sadržajem!

Trebamo li govoriti da ove korporacije imaju svega dva vlasnika? Rothschilde i Rockefellerove?

Sve i jedna vijest koju upijate iz masovnih medija kontrolirana je i usklađenima s ideologijom i trendovima koji stvaraju mase bez kritike, bez kritičkog razmišljanja. Sve i jedna riječ koja dopire do vas u nadi će vas  oblikovati, pomno je promišljena a cijela ova korporacijska hobotnica koja svoju šapu drži na informacijama koje dolaze do čovjeka, toliko je umrežena da ponekad i uz puno truda nije moguće doprijeti do prave istine. To se najbolje vidi na primjerima velikih katastofa ili svjetskih događaja o kojima svatko na planetu izrazi svoje mišljenje.

Tako je recimo bilo sa Charlie Hebdoom, pariškom novinom  i mainstrem medijima koji jednostavno nisu u javnost pustili vrlo važnu informaciju, a to je da vlasnik te ‘napadnute’ novine jedna od najmoćnijih obitelji na svijetu, čime cijela priča oko Charlie Hebdoa dobiva jednu potpuno drugu dimenziju nedostojnu javnosti, koja je prije nego smo došli do istine već papagajski ponavljala -‘Ja sam Charlie Hebdo’-

No, monopol u ovom svijetu ‘slobode’ nemaju samo mediji. Istraživanja pokazuju također da čitavim globalnim sustavom vlada isključivo 147 korporacija, od kojih je 10 drži cijelu prehrambenu industriju, njih 5 drži čitavu znanost u svojim rukama, a ostale su podjeljene na medije i na financijski sektor u kojemu se monopol najviše očituje!

Još uvijek mislite da ste slobodni?
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Činjenica da samo par kompanija posjeduje sve masovne medije, demonstrira “iluziju izbora”…

Dok neke web stranice poput digg.com i reddit.com nisu u posjedu korporacija, Time Warner posjeduje medijske portale koje čitaju milioni ljudi tijekom dana.

Vratimo se nazad u 1983. godinu kada su medije posjedovale čak 50 kompanija.

Masovni mediji su pojam koji je ušao u uporabu 1920-ih godina s pojavom radija, tiska i kasnije TV-a. Pod njima se podrazumijevaju svi mediji koji su dizajnirani tako da ih “konzumira” široka publika, za koju se smatra da imaju zajednički interes

Masovni mediji su ujedno i podskup jednog šireg pojma, masovne komunikacije

Njihove osnovne odlike su da snažno utječu na formiranje “masovnog konzumenrskog društva” koje je uglavnom u kontrastu sa samostalnim odlučivanjem.

Masovni-globalni mediji nastali su dugo nakon pojave lokalnih i nacionalnih. U Europi prvi masovni mediji bile su novine koje su dominirale tijekom devetnaestoga stoljeća. Na samim početcima razvoj masovnih medija je bio kolebljiv, novine i časopisi su bili pisani isključivo za domaće čitatelje, što je bilo kombinirano s jezičkom barijerom uskraćivalo mogućnost izvoza.

U suštini mediji funkcioniraju na način na koji je odraz udruženih interesa moćnih društveni skupina koje su u položaju da vrše raspodjelu društvenih resursa. Unatoč ovim ograničenjima mediji igraju ključnu ulogu u svim modernim društvima.

Štoviše ako je društvo otvorenije za svačiji glas to je uloga medija važnija da bi ta otvorenost bila dugotrajnija. Danas se u masovne medije ubrajaju tisak, radio, TV, glazba i video zapisi, film, tiskani mediji, internet i računalni softver.

Jedno od najboljih objašnjenja i idefinicija masovnih medija dao je Denis McQuail, njegovu definiciju možemo podijeliti u šest posebnih stavki. Masovni mediji:

1. jesu razlučiv skup aktivnosti (stvaranje medijskog sadržaja)
2. uključuju posebne tehnološke konfiguracije (radio, televizija, videoteks, novine, knjige)
3. vezani su za formalno konstituirane institucije ili medijske kanale (sustavi, stanice, publikacije)
4. operiraju sukladno određenim zakonima, pravilima i shvaćanjima (profesionalni kodeksi i praksa, publika, društvena očekivanja i navike)
5. produkt su osobe koje zauzimaju izvjesne uloge (vlasnici, regulatori, produccenti, distributeri, oglašivači, članovi publike)
6. prenose informacije, zabavu, slike i simbole do masovne publike.

Iz ove podjele možemo izvući još jednu od definiciju masovnih medija – masovni mediji su društvene institucije koje funkcioniraju unutar određenih stega, pravila, prava i politike koje upošljavaju karakterističnu mješavinu kvalificiranog osoblja, koji se drže određenih procedura u prikupljanju informacija, radi stvaranja građe za vizualno, audiativno ili konceptualno usmjerene medije. Ukratko oni su učesnci u političkoj, ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj dinamici društvene moći.

Globalni medijski sustav

Većina masovnih medija su u vlasništvu deset vertikalno integriranih konglomerata od kojih većina ima sjedište u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ostalih trideset ili četrdeset važnijih tvrtki koje rade kao njihova podrška zaokružuju značajnije pozicije toga sustava. Glavne karakteristike masovnih medija i globalnog medijskog sustava su žestoko nadmetanje po netržišnim osnovama i brza komercijalizacija.

Masovni mediji pripadaju globalnom sustavu koji je podjeljen u dvije sezone, prva u koju spadaju najznačajnije grupacije tvrtki i druga financijski slabija ali ne i puno manja značajna.

Šest najvećih medijskih tvrtki u svijetu: Time Warner, Disney, GE, Viacom, CBS i News Corporation one ujedno predstavljaju i naintegrisanije globalne medisjke gigante.

Ostale tvrtke koje pripadaju “prvoj ligi” su: TCI, Poly Gram, Sony, General Electric, Seagram. Djelatnost ovih tvrtki je obično bazirana velim filmskim i televizijskim studijima i produkcijskim kućama.

Firme iz druge lige su one koje na globalnom tržištu popunjavaju većinom regionalna tržišta. Njihovi najpoznatiji predstavnici su Kirch, Advance Publication, United Media, Thompson, Globo, televisió, Westinghouse, Canal plus, Havas- sve ove firme imaju za cilj proširiti svoju djelatnost i uđu prvu ligu i postanu pravi medijski giganti. Kao iu prvoj ligi više od polovice tvrtki dolazi iz Amerike.

Pogledajmo infografiku:

 
(businessinsider.com,wikipedia.org/uredio:nsp)

Kako je Einstein uništio fiziku? Je li Albert Einstein bio najpametniji čovjek i najveći znanstvenik koji je ikada živio? Milijuni ljudi vjeruju kako je odgovor na ova pitanja potvrdan. Ali Roger Schlafly ima potpuno drugačije mišljenje kojim smanjuje značaj najpoznatijeg znanstvenika XX stoljeća

Zašto?

Schlafly predstavlja uvjerljive dokaze da su drugi vodeći fizičari i matematičari prije i uporedo s Einsteinom, napravili jednako važne pomake u teoriji relativnosti i srodnim područjima. Što više, Schlafly sugerira kako je Einstein ukrao od drugih znanstvenika ideje koje su tako postale Einsteinova najveća otkrića.

Je li Einstein doista bio toliko veliki znanstvenik?

Službena priča glasi ovako:

Albert Einstein, mladi činovnik u Švicarskom uredu za patente, je u jednom potezu potpuno transformirao fiziku iz statične trodimenzionalne znanosti u četvorodimenzionalni, zapanjujući univerzum prostora i vremena, kroz briljantni i samostalni “eksperiment misli” koji uključuje gravitaciju, kretanje, prostor i vrijeme.

Einstein je također napravio pothvat bez presedana koji uključuje razumijevanje prirode svjetlosti i energije, i on je bio prva osoba koja je shvatila ekvivalenciju između energije i mase. Einsteinova otkrića, ne samo da su transformirala modernu fiziku, već su oblikovala način na koji shvaćamo svemir.

Schlafly se s ovim stajalištem u potpunosti ne slaže:

“Sve je to mit. Einstein nije izmislio teoriju relativnosti, točnije nije ni izmislio većinu ostalih stvari koje mu se pripisuju. “

Schlafly je ovakvim stavovima stvorio vrlo hrabar i uvjerljiv slučaj.

Roger Schlafly je impresivnom količinom podataka zaokružio spomenutu tematiku, zahvaljujuci doktoratu na polju električnog inženjerstva s Princetona i doktorata iz matematike sa Sveučilišta Kalifornije – Berkeley. On je predavao na Sveučilištu u Chicagu i na Sveučilištu Kalifornije u San Cruzu, gdje živi i radi dan danas.

Schlafly može bez problema raspravljati o čestičnoj fizici, teoriji relativnosti i kvantnoj teoriji s najboljim znanstvenicima iz ovih područja, on je u stanju analizirati vektore, bozon, teoriju struna (string theory) – koju prezire, simetriju (koja ga privlači) i Kuhnovo preokretanje paradigmi (koje ne može podnijeti), i brojne druge znanstvene kerefeke. Schlafliy je pomalo nalik na “Einsteina”, iako bi najvjerojatnije odbio takvu usporedbu i smatrao bi ju krajnje neinteligentnom.

Schlafly revidira radove impresivnih (iako zaboravljenih) matematičara i fizičara koji su doprinijeli za vrijeme i prije ere u kojoj je djelovao Einstein.

Kratka ali fenomenalna lista imena koje je spomenuo, uključuje francuskog matematičara i dobitnika Nobelove nagrade – Henri Poincaré-a (kojeg je britanski filozof Bertrand Russell nazvao najvećim čovjekom kojeg je izrodila Francuka), pionira nizozemske fizike i dobitnika Nobelove nagrade – Hendrik Antoon Lorentz-a, i škotskog fizičara i matematičara – James Clerk Maxwella.

Prema Schlaflyjevim otkrićima, Maxwell je prvi stvorio kovanicu “relativnost” i bio je prva osoba koja je objasnila teoriju relativnosti povezujući masu i energiju. Maxwell je napisao znanstveni rad u dva masivna toma 1873. godine s naslovom: „Treatise on Electricity and Electro-Magnetism“ koji je po mišljenju Schlaflijevom generirao “najvažnije formule u povijesti znanosti.”

Schlafly tvrdi slijedeće: “Poincaréove naknadna rasprava o relativnosti je stvorila teoreme koje su bili matematički identični Einsteinovim, a većina njegovog rada je napravljena prije radova koje je navodno stvorio Einstein. Lorenz i Poincare su stvorili svaki najvažniji aspekt teorije relativnosti, i sve radove na ovu temu su objavili daleko prije Einsteina.”

Pa ipak svi ovi važni ljudi iz svijeta znanosti su uglavnom zaboravljeni dok je Einsteinova reputacija dosegla demagoški status.

Zašto je to tako?

E = MC ²

Mladi Albert Einstein ne samo da je živio u vrijeme eksplozivnog rasta znanosti i teoretske fizike, već ga švicarski ured za patente zaposlio kao fizičara da bi lakše odobravao patente na istom polju, što mu je dalo direktnu mogućnost da prvi baci pogled na nova znanstvena otkrića. U isto vrijeme Einstein postaje svjestan važnosti intelektualnog vlasništva i autorskih prava.

Einsteinova poznata formula E = MC ² je, na primjer, u stvari objavljena od strane Olin de Prett u nepoznatom talijanskom žurnalu i to dvije godine prije nego li je Einstein proglasio svojom izmišljotinom. Također moramo napomenuti kako je Einstein tvrdio kako je kompletna teorija plod njegovog samostalnog rada te kako je bez ičije pomoći došao do nje. Schlafly pokazuje kako je Poincare također publicirao teoriju relativnosti prije samog Einsteina.

I zaista, Schlafly tvrdi da je Einstein “posudio” mnoge ideje od drugih znanstvenika, a koje je proglasio svojim vlastitim idejama, uključujući i postulat da je brzina svjetlosti konstantna, kao i posebnu relativnost, ideja da su energija i masa razmjenjive (E = MC ²).

“Einsteinovo razumijevanje specijalne relativnosti je inferiornije od Poincareovog. Svaki esencijalni dio specijalne teorije relativnosti, je Poincare bolje i uspješnije objasnio, iako je Einstein imao iste ideje, Poncare ih je ranije objavio od Einsteina.“

Pa vi se šalite gospodine Schlafly!

Ne, ovo nije šala.

Prema Schlaflyjevim saznanjima, otkriće specijalne teorije relativnosti je izašlo na svjetlost dana puno prije Einsteinovog objavljivanja 1905. Dokazi o znanstvenim procesima koji su prethodili objavljivanju specijalne teorije relativnosti su puno brojniji nego što se to smatra. To može objasniti zašto Einstein nije dobio Nobelovu nagradu za rad o relativnosti, točnije on nije ni izmislio kovanicu “relativnost” niti je bio prva osoba koja je napravila saznanja o samoj relativnosti.

U stvari, H.A. Lorentz je 1902. dobio Nobelovu nagradu zbog rada na teoriji relativnosti, a to se dogodilo tri godine prije nego što je Einstein objavio prvi znanstveni rad o istoj temi. Tek 1921. je Einstein dobio Nobelovu nagradu za doprinos razumijevanju fotoelektričkog efekta.

Bez obzira na dokaze, Einsteinovih pet radova koji su objavljeni 1905. godine se smatraju revolucionarnim. Ali pitanje ostaje: da li su ideje isključivo njegove? Schlafly tvrdi da nisu, i za to ponovno daje brojne dolaze. Schlafly tvrdi kako je Einstein konstantno pozajmljivao ideje drugih znanstvenika bez da im je odao priznanje za to.

Schlafly pokazuje kako je koncept kretanja i vremena kao “četvrte-dimenzije” prethodio Einsteinu za cijelo desetljeće. H.G. Wells je spekulirao o ovom konceptu u noveli pod imenom “The Time Machine” koja je izašla 1894. godine. Schlafly kaže kako je sledeće godine Lorentz napisao znanstveni rad u kojem je “predložio koncept lokalnog vremena za objekt koji se giba.” Poincare je napisao dva znanstvena rada, jedan 1898. godine i još jedan 1900. godine u kojima istražuje odnose između kretanja i vremena.

Schlafly citira dijelove iz knjige izdane 2005. pod nazivom: “Henri Poincare and Relativity Theory” – “Henri Poincare i teorija relativnosti” koju je napisao ruski fizičar A.A. Logunov, u kojoj se Logunov žali na Einsteinove sljedbenike koji su ga uporno precenjivali dok su u potpunosti ignorirali Poenkareove zasluge.

Nama je poznato iz publikacija Einsteinovih pisama kako je odbijao priznati zasluge svojoj prvoj ženi koja je mu je pomogla u stvaranju specijalne teorije relativnosti. Također je odbio priznati zasluge svima drugima od kojih je posuđivao ideje. Njegova prva žena fizičarka Marija Marić je surađivala s Einsteinom na istraživanjima o relativnosti.

Kasnija izdanja Einsteinovih radova uopće u sebi nemaju spomene o referencama na druga istraživanja, pa ipak pisao je pisma u kojima se žalio kad god nije dobio ono što je želio. Einstein je koristio medije i novine sa vijestima kako bi promovirao sebe, on je to radio mnogo više nego li i jedan današnji znanstvenik. Do kraja života je Einstein nastavio ignorirati originalne izvore svojih radova kao i sve ljude koji su doprinijeli njegovim istraživanjima.

Pa ipak, nakon što je Einstein dobio Nobelovu nagradu, on je sav novac koji je dobio od Nobelove zaklade predao svojoj bivšoj ženi Mariji Marić, no postoje indicije da je to uradio samo da bi dobio razvod.

Zbog svega navedenog Schlafly tvrdi kako je Einstein plagijator te smatra da je njegov znanstveni rad objavljen 1905. toliko precijenjen da se ne može usporediti ni s jednim drugim slučajem:

“Ni jedan drugi znanstveni rad se nije toliko hvalio, pa ipak on je potpuno nečasno neoriginalan. Einstein definitivno zaslužuje znanstvene pohvale, ali uglavnom zbog rafiniranja tuđih znanstvenih ideja.”

Na kraju, Schlaflyjevi navodi mogu potvrditi od strane nepristranih povjesničara znanosti, ako oni uopće postoje. U međuvremenu, Schlafly je predočio izuzetno snažne dokaze koji prkose široko rasprostranjenom stanovištu o tome da je Einstein potpuno sam izmislio monumentalna znanstvena otkrića.

Knjiga ‘Kako je Einstein uništio fiziku’ ne piše samo o Einsteinu kao čovjeku, već raspravlja i o tome kako su nastale globalne promjene u fizici zahvaljujući određenim radovima koji su napravljeni u posljednjem stoljeću. U knjizi također otkrivamo kako je nastao kult oko Einsteina i koliko isti kult nastavlja utjecati na modernu znanost i to u negativnom smislu. Schlafly tvrdi da je isti doveo do bespotrebnog uskogrudnog teroriziranja koje često ne vodi nigdje.

Einstein je novi Aristotel. Fizičari vole ismijavati Aristotela zbog njegove nekvantitativne teorije fizike, zbog njegovih misaonih eksperimenata, zbog njegovog nedokazanog realizma, i zbog njegovih (navodnih) pokušaja da objasni svijet prema onome kako je zamišljao taj isti svijet, a ne prema onome kakav je. Najvažnije od svega, ismijavaju se Aristotelovi sljedbenici jer su idealizirali svog učitelja i zbog toga jer su ga slijepo slijedili.

Aristotel je bio veliki genij, Aristotelovo rezoniranje je bilo iznimno utjecajno preko jednog tisućljeća. No Einsteinova slava je bazirana na radovima drugih ljudi, a njegova ostavština je zasnovana na praćenju nenaučnih snova. Danas se Einstein idealizira više nego li se Aristotel ikada idealizirao. Einsteinovi obožavatelji su od njegovih radova napravili subjekt koji je sterilniji od tisućljeća stare Aristotelove fizike.

Srednjevjekovni su monasi debatirali o tome koliko anđela može plesati na vrhu pribadače. Moderni teoretičari fizike nisu napravili nešto takvo, ali su pisali znanstvene radove koji su podjednako bedasti. Na primjer, pisali su radove o alternativnim svemirima, gubitku informacija u crnim rupama, dodatnim dimenzijama, i Boltzmannovim mozgovima. Većina njih je preokupirana teorijom struna, koja u stvari nema veze sa stvarnim svijetom. I svi oni tvrde kako prate Einsteinove snove.

Jedan popularni balon od sapunice koji po Schlaflyju potpuno vodi na pogrešan zaključak je formula koja uključuje odnose mase i energije, ta famozna jednadžba glasi E = MC ². Schlafly tvrdi kako su se oko te jednadžbe stvorili široko rasprostranjeni pogrešni zaključci. Povezivanje ove formule s projektom Manhattan iz Drugog svjetskog rata (u kome je stvorena atomska bomba) je jedan takav primjer.

E = MC ² nije čak ni bila potrebna za stvaranje atomske bombe. U njoj nema ni jednog traga o tome kako bi se trebao cijepati atom, ili kako stvoriti nuklearnu lančanu reakciju, ili bilo koji drugi potreban korak koji bi pomogao u stvaranju atomske bombe. Relativnost nije potrebna čak ni da bi se razumio način na koji se energija oslobađa iz urana ili plutonija unutar bombe, jer se ovako otpuštanje energije uveliko shvaća uz pomoć istraživanja na polju elektromagnetizma ….

Predviđanja o masi unutar domene relativnosti je ispitivao i testirao Njemački fizičar Walter Kaufmann 1901., godine, točnije prije nego li je Einstein išta napisao.

Schlafly, također objašnjava kako je HG Wells, a ne Einstein, prvi publicirao rad u kojem se spominje ideja o atomskoj bombi.

Schlafly nas podseća da je Einstein proveo većinu svog znanstvenog istraživanja, radeći na “velikoj ujedinjenoj teoriji” fizike koja nikada nije urodila plodom. On također navodi kako su mnogi današnji fizičari jednako afektirani s Einsteinovom ambicijom s namjerom stvaranja preokreta u paradigmama, što bi ih pak katapultiralo na znanstveni pijedestal.

Schlafly vjeruje kako su sve te stvari oštetile znanost jer su u potpunosti zanemarili i zamijenili tradicionalnu praksu “opservacije-hipoteze-ekperimentacije-metodologije” u korist “elitnih intelektualaca koji inzistiraju na dobivanju najvećih pohvala u (često apstraktnim) radovima koji nisu mjerljivi niti imaju racionalne prednosti. “

Iako Schlafly tek nekoliko puta spominje Einsteinovo židovstvo, itekako povezuje ovu činjenicu s obožavanjem Einsteina od strane elitnih medija i akademske zajednice, te je identificira kao “fenomen gurua” što je najbolje vidljivo u knjizi “The Culture of Critique: An Evolutionary Analysis of Jewish Vkljucenost in Twentieth-Century Intellectual and Political Movements” u kojoj je vidljivo na koji su način židovski intelektualci, kao što su; Freud, Boas i Trocki, postali fokus i kultni idoli Židova diljem svijeta.

Sve to se događalo na isti način na koji su karizmatični rabini bili obožavani od strane tradicionalnih Židova. Vid apstraktnog teoretiziranja koji odbacuje metodologiju na temelju opservaciji-hipotezi-eksperimentaciji je jako lako uočljiv u Freudovom teoretiziranja i Frankfurtskoj školi koja je u potpunosti odlučila svoje radove zasnovati na teoretiziranju i nedostatku empirijskih podataka.

U prošloj generaciji smo imali priliku vidjeti kako su Freud-ove teorije potiho i nježno potisnute u kreativnu mješavinu kvazi znanstvenih pretpostavki pomiješanu sa seksualnim fantazijama i terapeutskim prodavanjem magle.

(O ovim temama se već raspravljalo. Dan Michales je u tekstu pod nazivom: “Ethnic Conflict in German Physics” opisao neprijateljstvo između Nijemaca koji su bili privrženi metodologiji opservacije-hipoteze-eksperimentiranja i židovskih fizičara koji su bili “dogmatični” intuitivni, nadasve apstraktni i teoretski.

Nijemci su također bili ljuti na činjenicu da su domaći i strani Židovi nakon završetka školovanja u Njemačkoj, brzo dobivali ogroman publicitet i zasluge za istraživanja koje su preuzeli od njemačkih i drugih znanstvenika. Kevin McDonald je primijetio sličan fenomen u psihologiji, sociologiji i biologiji, te je otkrio slične tendencije u tradicionalnoj židovskoj teologiji:

“Ove grupe vide svijet kroz leće nefalsificirane apstraktne teološke teorije, one su okupljene oko karizmatičnih rabina, dok su “heretici” i ostali nekonformisti protjerani iz tih istih skupina.”)

Židovski izvori

Schlafly malo što govori o nadmoćnim židovskim izvorima koji stoje iza modernog Einsteinovog obožavanja, pa ipak citira Disneya, Time Magazine i New York Times (tri dominantno židovske institucije) s kojima daje primjer konglomerata medija koji su agresivno reklamirali Einsteinovo idolopoklonstvo.

1999. godine je Time proglasio Einsteina “Osobom stoljeća”. Einsteinov popularni status, najvećeg intelekta na planeti, bi se trebao pobliže promotriti i tada bi shvatili da se događa nešto zaista čudno, jer ni jedan drugi znanstvenik u ljudskoj povijesti nije ni izbliza dobio takav tretman. Smatramo li doista da su Einsteinovi doprinosi nauci veći od Newtonovih? Ili smatramo da je “teorija relativnosti” promijenila naš pogled na svijet (ili religiju) kao što je to uradila Darwinova teorija evolucije uz pomoć prirodne selekcije? Ne, Einstein zaista nema tolike zasluge.

Zapravo 99% ljudi smatra da je Einstein bio autor različitih velikih otkrića u fizici, dok ostatak znanstvenika ostaje potpuno nepoznat i bez zasluga. Zašto bi ljudi postali obožavatelji osoba čije pothvate čak i ne razumiju? Nakon svega, čak i ako su neka Einsteinova otkrića (koliko god ona važna ili nevažna bila) imala utjecaja na znanost, ona uopće nisu imala utjecaja niti su imalo transformirala živote običnih ljudi.

Je li obožavanje Einsteina imalo nekakvu drugačiju svrhu? Schlafly nam to ne otkriva.

Osim Einsteina, Schlafly se koncentrira i na brojne ezoterične teorije koje su danas popularne među teoretskim fizičarima. No to zapravo nije način na koji je Einstein upropastio fiziku, osim ako niste pobornici teorije o sub-atomskim česticama. Nemojte se zavaravati, Schlafly-jeva knjiga nije zamjena za uvodni tečaj o fizici.

Ako odlučite pročitati, budite spremni na susret s riječima i konceptima koji uključuje kvarkove, bozone, leptone, vektore, fermione, kvantnu gravitaciju, teoriju struna (za koju Schlafly smatra da je apsurdna i gubitak vremena), super simetriju i paradigme kvantne mehanike od kojih boli glava.

Što se tiče kultiviranja Einsteinove vrhunske reputacije, Schlafly postavlja pitanje “Zašto?” Bez da na njega pokušava odgovoriti.

Schlafly besprijekorno dokazuje kako je Einstein imao mnoge pomagače, te da je njegov osobni život bio sve osim svetačkog. U stvari, prema podacima dva biografa (Roger Highfield i Paul Carter) Einstein je bio serijski ženskar koji je napustio barem jedno od svoje djece. Doduše, Einsteinove se ljubavne avanture ne mogu usporediti s onima recimo Dr. Martina Luthera Kinga ili JFK-ja, no pametni profesor svakako nije bio besprijekorni svetac. Einstein je u potpunosti uživao u seksualnim povlasticama jer je bio svjetski poznata osoba.

Je li Einsteinova veličina i priznatosti kultivirana na način daleko od shvaćanja obična čovjeka?

Židovski genije

Einstein je najprominentniji židovski znanstvenik u cijeloj povijesti. Od njegove smrti koja se dogodila prije pola stoljeća, njegov status je neprekidno rastao. Einstein je sebe opisivao kao socijalistu, anti-nacionalistu, i predanog cionistu – točnije prezentirao je stajališta koja su bila prevladavajuća među Židovima za vrijeme njegovog života. Schlafly nas podsjeća kako je Einstein također bio komunistički simpatizer te ga osuđuje da je bio egomanijak.

U normalnom svijetu bi Einsteinova kolekcija simpatija i filozofija mogla stvoriti po koju kontroverzu. Ako je neko znanstveni genij to ne znači da je ta ista osoba i politički genij. No u današnjem “politički ispravnom” univerzumu, Einsteinova stajališta (i kontroverze) dobivaju uglavnom neosporne pohvale.

Einstein je postao nedodirljiva ikona i monumentalni simbol židovske intelektualne superiornosti. Kad tome dodamo i “navode” kako je Einstein pobjegao iz nacističke Njemačke, bez obzira što je on iz Njemačke izašao bez ikakve drame i problema, počinjemo se pitati, tko se zapravo treba zamarati nepotrebnim detaljima?

Evo što o pedigreu i karakteru Albert Einstein-a piše židovstvom opsjednuta web-stranica (JewOrNotJew.com):

Imali smo Leonardo da Vinci-ja. Ne možemo ništa reci protiv Newtona. Thomas Edison je bio velikan. Arhimed, Pitagora, Aristotel, Platon i Sokrat, sve su geniji iz prošlosti. Kopernik? Galileo? Descartes? Ne, hvala. Mi imamo Alberta Einsteina …. najpametnijeg čovjeka koji je ikada živio na planeti.

Imenica “genije” se danas olako koristi. Nogometni treneri su genijalci! Filmski redatelji su geniji! Bilo tko s imalo IQ-a je genije! Ova riječ je izgubila svoje značenje. Ali se necemo raspravljati o semantici, mi ćemo ovdje raspravljati o tome da li je netko Židov ili nije.

Albert Einstein: Genije. Židov.

Ali zašto bi netko bi netko dobio tako velike počasti? Svi dokazi koje će vam ikada biti potrebni se mogu dobiti iz jednog Einsteinovog citata:

“Židov koji negdje usput izgubi svoju vjeru, ili koji usput pokupi neku drugu, je još uvijek Židov.” Osim toga ako su nacisti nečiji rad proglasili “židovskom fizikom”, ako je netko odlučio podržati državu Izrael bez da je njen građanin, neko ko je postao prototip za toliko korištenu riječ “genije” zasigurno zaslužuje najvece počasti.

Albert Einstein: najpametniji čovjek koji je ikada živio na planeti. Židov.

Jasno nam je da su tvorci teksta na web stranici JewOrNotJew.com ne samo ‘ludi’ za Židovima već da jako vole Einsteina i državu Izrael – te da su prihvatili radikalnu definiciju riječi “Židov.” Što se tiče ljudske rase, čini se da ona ima različita mišljenja o svemu tome.

Ovi obožavatelji pasmine se najvjerojatnije nalaze na kakvoj listi za promatranje poneke vladine agencije, naravno ako one nisu s židovskim predznakom. No ako su oni Židovi onda je to po njima fenomenalno!

Einsteinovi obožavatelji govore na široko i na daleko o židovskom identitetu, etnocentrizmu i trenutnoj židovskoj moći. Oni nas također obavještavaju o stanju američke kulture.
 
(vestinet (The Bellarmine Report)/uredio:nsp)

Mnogi svjetski bogataši poznati su po altruizmu i brizi za one koji nisu bili toliko sretni da tijekom života steknu ogromno bogatstvo, no postoje i oni koji su svoj novac namijenili samo sebi.

Potrošit će novac na skupe automobile, privatne zrakoplove, vile i jahte, a svojim potomcima poručuju da se u životu moraju sami snaći i svoj imetak steći vlastitim radom, ali ima i onih koji će svoje milijune ili milijarde razdijeliti humanitarnim organizacijama prije no što umru ili oporučno.

Business Insider je sastavio listu od 15 tajkuna čija djeca neće naslijediti njihov veliki imetak. Da vidimo kome će novce i imetak ostaviti NWO elita.

1. Poslovni magnat Warren Buffett se zarekao da će donirati 99 posto svog bogatstva tijekom života ili oporučno nakon smrti. U svom pismu zakladi Gates Foundation napisao je: “Svojoj ću djeci ostaviti dovoljno da mogu raditi što žele, ali ne dovoljno da ne bi radili ništa”.

2. Osnivač eBay-a Pierre Omidyar postao je milijarder kad mu je bila 31 godina, no svoj je život posvetio davanju onima koji nemaju ništa umjesto svojoj djeci. Prije tri godine obvezao se davati sredstva humanitarnim zakladama, a kontinuirano ulaže i u Omidyar Network, svoju filantropsku investicijsku tvrtku. Pierre i njegova žena Pam ujedno su najveći pojedinačni privatni donatori u borbi protiv industrije trgovine ljudima.

3. Gradonačelnik New Yorka, Michael Bloomberg, godišnje za obnašanje svoje gradske dužnosti prima plaću od jednog dolara, no egzistencija mu je osigurana budući da ima 19,5 milijardi dolara. On je također istaknuti filantrop koji je donirao milijune sveučilištu John Hopkins, korporaciji Carnegie i mnogim drugim neprofitnim ustanovama, a najavio je i kako će svo njegovo bogatstvo u narednim godinama biti razdijeljeno ili dodijeljeno njegovoj zakladi. Jednom je rekao kako “najbolje financijsko planiranje završava time da nemaš dovoljno novaca da isplatiš pogrebnika”.

4. Rock legenda Gene Simmons stekao je bogatstvo počevši od nule. Rodio se u Izraelu, a zatim se s majkom preselio i Queens te zatim osnovao jedan od najuspješnijih bendova svih vremena, Kiss. Basist Simmons želi da i njegova djeca, Nick i Sophie, to dožive izjavivši prije nekoliko godina kako će oni “biti zbrinuti, no nikad neće biti bogati od njegovog novca jer će se uvijek morati ustati iz kreveta i zaraditi svoj novac”. Ne zna se gdje će završiti njegovih 300 milijuna dolara, no čini se ne na računu njegove djece.

5. Najbogatija žena Australije, Gina Rinehart, također ne želi svojoj djeci ostaviti svoje bogatstvo iako je ona uspješnu tvrtku naslijedila od oca, Langa Hancocka. Njena su djeca također bila navedena u oporuci svog djeda, no Gina ne smatra kako su njih četvero sposobni upravljati obiteljskim nasljeđem.

6. Osnivač Microsofta Bill Gates je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, no on i njegova supruga Melinda ne planiraju svo bogatstvo zadržati za sebe i svoje troje djece. Za The Sun je prije tri godine rekao kako zna da nije dobra ideja ostaviti sav novac svojoj djeci. Umjesto toga, Bill i Melinda osnovali su još 1994. godine zakladu Gates Foundation koja danas raspolaže s nevjerojatnih 37 milijardi dolara. Oni su također pokrenuli i program The Giving Pledge koji poziva druge imućne pojedince da polovicu svog imetka doniraju u dobrotvorne svrhe.

7. Glumac Jackie Chan izjavio je 2011. godine da će pola svog imetka donirati u dobrotvorne svrhe nakon smrti. Dodao je kako svom sinu Jayceeju neće ostaviti ništa od svojih zarađenih milijuna: “Ako je sposoban, zaradit će svoj novac. Ako nije, onda će samo trošiti moj”.

8. Suosnivač Home Depota, Bernard Marcus, “težak” je 1,5 milijardi dolara. Financirao je Georgia Aquarium i osnovao zakladu Marcus Foundation, a tamo će i sav njegov novac na kraju završiti. Milijune ne želi ostaviti svojoj djeci jer tvrdi da je tako najbolje za njih.

9. Biznismen Chuck Feeney je osnivač Duty-Free Shoppers Groupa i bio je milijarder u kasnim 1980.-im godina, sve dok nije svo svoje bogatstvo prebacio u svoju zakladu Atlantic Philanthropies. Prije no što ih je “razbaštinio”, svoju je djecu naučio kako da se odgovorno odnose prema novcu, poticao ih da rade tijekom praznika i zarađuju svoj džeparac te da rade tijekom studiranja. Vjeruje se kako danas Feeney ne posjeduje čak ni vlastitu kuću i automobil, a jednom je prilikom za New York Times rekao kako želi da zadnji ček koji će napisati bude bez pokrića.

10. Britanska kuharica Nigella Lawson autorica je bestsellera i poznato televizijsko lice, a to joj je omogućilo da postane milijunašica i prije no što se udala za tajkuna Charlesa Saatchija. Iako je odrastala u bogatoj obitelji, ona to ne želi priuštiti svojoj djeci tvrdeći kako ljudi postanu iskvareni ako ne moraju zarađivati novac.

11. Medijski mogul Ted Turner je jednako poznat zarađivanju kao i po dijeljenju novca. Nakon što se obogatio osnivanjem CNN-a i TBS-a, Turner je milijarde dolara donirao zakladama poput one Ujedinjenih naroda. Iz tri braka ima petero djece, no oni se ne bi trebali nadati velikom nasljedstvu; Turner je 2010. izjavio kako je na rubu siromaštva i samo želi imati dovoljno novca da pokrije troškove svog sprovoda.

12. Ulagač John Arnold ima samo 40 godina, no prošlog je listopada otišao u mirovinu s četiri milijarde dolara koje je skupio u proteklih deset godina. On i njegova supruga Laura posvetili su ostatak svojih života doniranju novca njihovoj zakladi koja financira inovativne ideje, umjesto da novcem zasipaju svoju djecu. “Zbog našeg obiteljskog zaleđa i iskustva jednostavno ne vjerujemo u “dinastijsko” bogatstvo”, izjavila je Laura u jednom intervjuu.

13. Britanska kazališna ličnost Andrew Lloyd Weber skupio je nekoliko stotina milijuna dolara svojim radom, a tim novcem želi potaknuti razvoj umjetnosti. Njegovih će petero djece biti zbrinuto, no većina će novca otići na razne umjetničke programe.

14. Redatelj i producent George Lucas obećao je do smrti donirati barem polovicu svog bogatstva, većinom u obrazovne svrhe. Lucas, otac četvero djece, odlučio je donirati u dobrotvorne svrhe i četiri milijarde dolara koje je dobio od Walt Disney-a za Lucas Films.

15. Naftaški magnat T. Boone Pickens ima bogatstvo od 1,4 milijarde dolara. On se također obvezao da će barem polovica tog imetka završiti u rukama humanitarnih zaklada i organizacija. Na pitanje hoće li ostaviti nešto svojoj djeci, odgovorio je: “Volim zarađivati novac i volim ga davati… Nisam veliki ljubitelj naslijeđenog bogatstva jer ono više šteti no što koristi”.
 
(index.hr/uredio: nsp)