1999. godine, časopis Independent je objavio članak pod naslovom “Svjetski top zaslađivač koji je proizveden uz pomoć GMO bakterije”, koji je pokazao da Monsanto svjesno dodaje aspartam u bezalkoholnih pića u SAD-u i da je aspartam izrađen od GMO bakterije.

Ovaj izvještaj, koji ostaje jedan od prvih objavljivanja o aspartamu u mainstream novinama je pridobio vrlo malo pozornosti i pažnje nakon objave – vjerojatno jer se njegova implikacija podcijenila u to vrijeme – i to se odavno zaboravilo.

Od 1999. godine, svijet je postao malo više osjetljiv na Monsanto i aspartam, ali još uvijek obiluje neznanjem o naknadnoj genezi. Dok se sve više i više ljudi počinju buditi spoznajući razorno djelovanje aspartama na naše zdravlje, ne znaju kako je aspartam zapravo napravljen?

Srećom, patent iz 1981. godine za proizvodnju aspartama, jednom zatočen u ladicama patentnog ureda, sada je bio dostupan na internet za sve koji to žele vidjeti i saznati – i to potvrđuje sve ono što nam je Monsanto sav sretan htio reći 1999. godine prije nego što njihov strelovit rast zahtijevao veću opreznost.

Proces proizvodnje

Patent, pod naslovom Postupak za proizvodnju aspartam i zaslužan potpisa Bahl, Rose, i White, rezimira proces na sljedeći način:

“Umjetno sladilo aspartam, dipeptid s formulom ASP-Phe-mene, se proizvodi koristeći klonirani mikroorganizam [sic]. DNA koji kodira velike stabilne peptide je sastavljen od ponavljajuće sekvence aminokiselina (ASP-Phe)n umetnut u klonirano sredstvo koje se pak uvodi u prikladni mikroorganizam domaćina. Mikroorganizam domaćin je uzgojen i veliki peptidi koji sadrže ponavljajući ASP-Phe slijed, se ubiru. Slobodna karboksilna grupa velikog peptida se benzilatira, a zatim hidrolizira do spoja benzil ASP-Phe dipeptid. Ovaj dipeptid je metiliziran zatim debenziliziran do forme aspartama “

Ovaj znanstveni žargon skriva i zbunjuje (možda namjerno) doista uznemirujući proces:

1.) “Klonirani mikroorganizmi” (koji je patent kasnije otkriva da je genetski modificirana E.coli) se uzgaja u spremnicima čije okruženje je napravljeno kako bi bilo povoljno za rast.

2..) Dobro hranjena E. coli kultura izlučuje fekalije (izmet) u obliku proteina ​​koje sadrže segment asparaginske fenilalanin aminokiseline  potrebne da bi se napravio aspartam.

3.) Proteini koji sadrže Asp-Phe segmente su ‘beru’ (tj. laboratorijski asistenti skupljaju izmet bakterije).

4.) Izmet se onda obrađuje. To uključuje i proces metilacije (dodavanjem viška toksičnog alkohola, metanola, zaštićenom dipeptidu).

Iako zdrav razum nalaže da ova odvratna tvar ne pripada nigdje u blizini našeg tijela, autori patenta ne taje o njihovom uvjerenju da aspartam predstavlja sigurno i hranjivo sladilo:

“Aspartam ne samo da je slađi od saharoze /bijelog šećera/, već je poželjniji kao hrana za saharoze. Dok saharoze može dati tijelu malo više od energije, aspartam se sastoji od aminokiselina, građevnih blokova bjelančevina, i kao i drugih proteina koji su rastavljeni od strane probavnih enzima u želucu na sastavne aminokiseline čime se osigurava nutritivna vrijednost. [...] Iz tih razloga, aspartam značajano obećava u zamjeni šećera kao zaslađivač.”

Eto ga na: službeni dokument koji ne samo da otkriva šokantnu istinu iza proizvodnje aspartama, već i slobodno priznaje da je bio namijenjen za masovnu potrošnju kao zamjena za saharozu.

Stoga, sljedeći put kad netko tvrdi da su vaše izjave o ovom zaslađivaču neutemeljene, usmjerite ih na ovaj patent – istina iza aspartama je sada očigledna.
 

 
(autor: mag.Alfred Bošković/uredio: nsp)